6.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 295/1

(1)

Stvaranje područja u kojemu je osigurano slobodno kretanje osoba preko unutarnjih granica jedno je od glavnih postignuća Unije. U području bez kontrole unutarnjih granica potrebno je imati zajednički odgovor na situacije koje ozbiljno utječu na javni poredak ili unutarnju sigurnost tog područja ili njegovih dijelova ili jedne ili više država članica na način da se omogući privremeno ponovno uvođenje kontrole unutarnjih granica u iznimnim okolnostima, ali bez ugrožavanja načela slobodnog kretanja osoba. S obzirom na učinak koji takve krajnje mjere mogu imati na sve osobe koje imaju pravo kretanja unutar područja bez kontrole unutarnjih granica, trebalo bi odrediti uvjete i postupke za ponovno uvođenje tih mjera kako bi se osiguralo da su one iznimne te da se poštuje načelo proporcionalnosti. Područje primjene i trajanje bilo kakvog privremenog uvođenja takvih mjera trebalo bi biti ograničeno na najmanju moguću mjeru potrebnu da se odgovori na ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

(2)

Slobodno kretanje osoba unutar područja bez kontrole unutarnjih granica ključno je postignuće Unije. Budući da privremeno ponovno uvođenje kontrole unutarnjih granica utječe na takvo slobodno kretanje osoba, svaka odluka o ponovnom uvođenju takvog kontrole trebala bi se donijeti u skladu sa zajednički dogovorenim kriterijima te bi Komisija trebala o njoj biti propisno obaviještena ili bi je trebala preporučiti institucija Unije. U svakom slučaju, ponovno uvođenje kontrole unutarnjih granica trebalo bi ostati iznimka i trebalo bi se provoditi samo kao krajnja mjera, sa strogo ograničenim područjem primjene i trajanjem, na temelju posebnih objektivnih kriterija i na temelju procjene njezine nužnosti koju bi trebalo pratiti na razini Unije. U slučajevima gdje ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti zahtijeva hitno djelovanje, država članica trebala bi biti u mogućnosti ponovo uvesti privremenu graničnu kontrolu na svojim unutarnjim granicama u trajanju od najviše deset dana. Svako produljenje tog perioda treba pratiti na razini Unije.

(3)

Nužnost i proporcionalnost ponovnog uvođenja kontrole unutarnjih granica trebala bi biti u ravnoteži s prijetnjom javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti koja aktivira potrebu za takvim ponovnim uvođenjem kao i alternativnih mjera koje bi se mogle poduzeti na nacionalnoj razini ili razini Unije, ili na obje, te učinak takve kontrole na slobodno kretanje unutar područja bez kontrole unutarnjih granica.

(4)

Ponovno uvođenje kontrole unutarnjih granica može iznimno biti potrebno u slučaju ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti na razini područja bez kontrole unutarnjih granica ili na nacionalnoj razini, posebice nakon terorističkih napada ili prijetnji ili zbog prijetnji od strane organiziranog kriminala.

(5)

Migracija i prijelaz vanjskih granica velikog broja državljana trećih država ne bi se trebali, sami po sebi, smatrati prijetnjom javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

(6)

U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, odstupanje od temeljnog načela slobodnog kretanja osoba mora biti strogo protumačeno, a načelo javnog poretka pretpostavlja postojanje istinske, prisutne i dovoljno snažne prijetnje koja zahvaća jedan od temeljnih interesa društva.

(7)

Na temelju prikupljenog iskustva u vezi s funkcioniranjem područja bez kontrole unutarnjih granica te radi pomoći u osiguravanju dosljedne provedbe schengenske pravne stečevine, Komisija može sastaviti smjernice o ponovnom uvođenju kontrole unutarnjih granica u slučajevima koji zahtijevaju takvu mjeru na privremenoj osnovi te u slučajevima gdje je potrebno hitno djelovanje. Te bi smjernice trebale ponuditi jasne pokazatelje kako bi se lakše procijenile okolnosti koje bi mogle predstavljati ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

(8)

Ako se ozbiljni nedostaci u provođenju kontrole vanjskih granica utvrde u izvješću o evaluaciji sastavljenom u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1053/2013 od 7. listopada 2013. o uspostavi mehanizma evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine (2) te s ciljem osiguranja usklađenosti s preporukama usvojenima na temelju te uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se evaluiranoj državi članici preporučilo poduzimanje određenih posebnih mjera poput uvođenja timova europske granične patrole, podnošenja strateških planova ili, u krajnjem slučaju i uzimajući u obzir ozbiljnost situacije, zatvaranja određenih graničnih prijelaza. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (3). S obzirom na uvjete članka 2. stavka 2. točke (b) podtočke iii. te uredbe, trebao bi se primjenjivati postupak ispitivanja.

(9)

Privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na određenim unutarnjim granicama prema posebnom postupku na razini Unije moglo bi također biti opravdano u slučaju iznimnih okolnosti i kao krajnja mjera kada je sveukupno funkcioniranje područja bez kontrole unutarnjih granica ugroženo uslijed trajnih ozbiljnih nedostataka povezanih s kontrolom vanjskih granica, identificiranih u kontekstu procesa rigorozne evaluacije u skladu s člancima 14. i 15. Uredbe (EU) br. 1053/2013, ako bi te okolnosti predstavljale ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u tom području ili nekim njegovim dijelovima. Takav posebnan postupak za privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na određenim unutarnjim granicama mogao bi se također pokrenuti, pod istim uvjetima, kao posljedica ozbiljnog nemara ocijenjene države članice prema svojim obvezama. S obzirom na politički osjetljivu narav takvih mjera koje diraju u nacionalne izvršne i provedbene ovlasti u vezi s kontrolom unutarnjih granica, provedbene ovlasti za donošenje preporuka prema tom posebnom postupku na razini Unije trebalo bi dodijeliti Vijeću, koje odlučuje na prijedlog Komisije.

(10)

Prije nego što se donese bilo kakva preporuka o privremenom ponovnom uvođenju graničnih kontrola na određenim unutarnjim granicama, pravodobno i u potpunosti bi se trebala istražiti mogućnost pribjegavanja mjerama čiji je cilj rješavanje temeljne situacije, uključujući pomoć tijela, ureda ili agencija Unije kao što su Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama (Frontex), osnovana Uredbom Vijeća (EZ) br. 2007/2004 (4), ili Europski policijski ured (Europol), osnovan Odlukom Vijeća 2009/371/PUP (5), te mjerama tehničke ili financijske potpore na nacionalnoj razini, razini Unije, ili na obje razine. Ako se otkrije ozbiljan nedostatak, Komisija može pružiti mjere financijske potpore za pomoć dotičnoj državi članici. Pored toga, svaka preporuka Vijeća ili Komisije trebala bi se temeljiti na obrazloženim informacijama.

(11)

Komisija bi trebala imati mogućnost donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano utemeljenim slučajevima povezanima s potrebom produljenja na unutarnjim granicama, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(12)

Izvješća o evaluaciji i preporuke navedeni u člancima 14. i 15. Uredbe (EU) br. 1053/2013 trebali bi predstavljati osnovu za pokretanje posebnih mjera u slučaju ozbiljnih nedostataka povezanih s kontrolom vanjskih granica te posebnog postupka u slučaju iznimnih okolnosti koje dovode u rizik sveukupno funkcioniranje područja bez kontrole unutarnjih granica kako je navedeno u ovoj Uredbi. Države članice i Komisija zajednički provode redovite, objektivne i nepristrane evaluacije kako bi provjerili ispravnu primjenu ove Uredbe, a Komisija koordinira evaluacije u uskoj suradnji s državama članicama. Mehanizam evaluacije sastoji se od sljedećih elemenata: višegodišnjih i godišnjih programa evaluacije, najavljenih i nenajavljenih posjeta na licu mjesta od strane malog tima predstavnika Komisije i stručnjaka koje su imenovale države članice, izvješća o rezultatu evaluacija koja donosi Komisija i preporuka za korektivno djelovanje koje donosi Vijeće na prijedlog Komisije, odgovarajućeg praćenja, nadzora i izvješćivanja.

(13)

Budući da se cilj ove Uredbe, to jest utvrđivanje zajedničkih pravila o privremenom ponovnom uvođenju kontrole unutarnjih granica u iznimnim okolnostima, može jedino ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske koji je priložen UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te stoga ona za nju nije obvezujuća i ne primjenjuje se na nju. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. toga Protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(15)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredbi schengenske pravne stečevine u kojem Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (6). Stoga Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje.

(16)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredbi schengenske pravne stečevine u kojemu Irska ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (7). Stoga Irska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje.

(17)

Kada je u riječ o Islandu i Norveškoj, ova Uredba predstavlja razvoj odredbi schengenske pravne stečevine, u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (8) koje ulaze u područje navedeno u članku 1. točki A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (9) o određenim aranžmanima za primjenu tog sporazuma.

(18)

Kada je u riječ o Švicarskoj, ova Uredba predstavlja razvoj odredbi schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (10) koje ulaze u područje navedeno u članku 1. točki A Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (11).

(19)

Kada je riječ o Lihtenštajnu, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o priključivanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (12) koje ulaze u područje navedeno u članku 1. točki A Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (13).

(20)

Kada je riječ o Cipru, ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003. godine.

(21)

Kada je riječ o Bugarskoj i Rumunjskoj, ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005. godine.

(22)

Kada je riječ o Hrvatskoj, ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2011. godine.

(23)

Ova Uredba poštuje temeljna prava i pridržava se načela koja su posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima uključujući slobodu kretanja osoba i boravka. Ova se Uredba mora provesti u skladu s tim pravima i načelima.

(24)

Uredbu (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15 ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (14) trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način,

1.

U glavi II. dodaje se sljedeće poglavlje:

„POGLAVLJE IV.a

Posebne mjere u slučaju ozbiljnih nedostataka povezanih s kontrolom vanjskih granica

Članak 19.a

Mjere na vanjskim granicama i potpora Agencije

1.   Ako se ozbiljni nedostaci u provođenju kontrole vanjskih granica utvrde u izvješću o evaluaciji sastavljenom u skladu s člankom 14. Uredbe Vijeća (EU) br. 1053/2013 o uspostavi mehanizma evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine (15) te s ciljem osiguravanja usklađenosti s preporukama iz članka 15. te uredbe, Komisija može provedbenim aktom ocijenjenoj državi članici preporučiti poduzimanje određenih posebnih mjera, koje mogu uključivati jedno ili oboje od sljedećeg:

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33.a stavka 2.

2.   Komisija redovno obavješćuje odbor osnovan na temelju članka 33.a stavka 1. o napretku provedbe mjera iz stavka 1. ovog članka te o učinku na navedene nedostatke.

O njima također obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3.   Ako je u izvješću o evaluaciji, kako je navedeno u stavku 1., zaključeno da postoji ozbiljan nemar ocijenjene države članice prema njezinim obvezama te stoga mora izvijestiti o provedbi relevantnog akcijskog plana u roku od tri mjeseca u skladu s člankom 16. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1053/2013, i ako nakon tog razdoblja od tri mjeseca Komisija nađe da ista situacija i dalje traje, ona može pokrenuti primjenu postupka navedenog u članku 26. ove Uredbe ako su za to ispunjeni svi uvjeti.

(2)

Članci od 23. do 27. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 23.

Opći okvir za privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama

1.   Ako se u području bez kontrole unutarnjih granica pojavi ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u nekoj državi članici, ta država članica može iznimno ponovo uvesti graničnu kontrolu, na svim ili nekim određenim dijelovima svojih unutarnjih granica, u trajanju od najviše 30 dana ili u predviđenom trajanju ozbiljne prijetnje ako je to trajanje dulje od 30 dana. Područje primjene i trajanje privremenog ponovnog uvođenja granične kontrole na unutarnjim granicama ne smije prekoračiti vrijeme koje je izričito potrebno za odgovor na ozbiljnu prijetnju.

2.   Granična kontrola na unutarnjim granicama ponovo se uvodi samo kao krajnja mjera i u skladu s člancima 24., 25. i 26.. Kriteriji navedeni u člancima 23.a odnosno 26.a uzimaju se u obzir u svakom slučaju kada se smatra da je odluka o ponovnom uvođenju granične kontrole na unutarnjim granicama u skladu s člancima 24., 25. odnosno 26.

3.   Ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u dotičnoj državi članici potraje i nakon razdoblja navedenog u stavku 1. ovog članka, ta država članica može produljiti trajanje provođenja granične kontrole na svojim unutarnjim granicama, uzimajući u obzir kriterije navedene u članku 23.a i u skladu s člankom 24., na istoj osnovi kao što je navedeno u stavku 1. ovog članka te, uzimajući u obzir nove elemente, za dodatna razdoblja od najviše 30 dana.

4.   Ukupno trajanje razdoblja tijekom kojeg se granična kontrola ponovo uvodi na unutarnjim granicama, uključujući sva produljenja određena u stavku 3. ovog članka, ne smije prekoračiti šest mjeseci. Ako postoje iznimne okolnosti kako je navedeno u članku 26., to ukupno razdoblje može se produljiti na maksimalno dvije godine u skladu sa stavkom 1. tog članka.

Članak 23.a

Kriteriji za privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama

Ako se neka država članica odluči na, kao krajnju mjeru, ponovno privremeno uvođenje granične kontrole na jednoj ili više svojih unutarnjih granica ili na njihovim dijelovima ili odluči produljiti takvo privremeno ponovno uvođenje, u skladu s člankom 23. ili člankom 25. stavkom 1., ona ocjenjuje koliko ta mjera može na odgovarajući način ukloniti prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti te procjenjuje proporcionalnost mjere u odnosu na tu prijetnju. Kod donošenja te procjene, država članica posebice uzima u obzir sljedeće:

Članak 24.

Postupak za privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama na temelju članka 23. stavka 1.

1.   Ako država članica planira ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama na temelju članka 23. stavka 1., ona obavješćuje ostale države članice i Komisiju najkasnije četiri tjedna prije planiranog ponovnog uvođenja, ili u kraćem roku ako su okolnosti koje uzrokuju potrebu za ponovim uvođenjem granične kontrole na unutarnjim granicama poznate manje od četiri tjedna prije planiranog ponovnog uvođenja. U tu svrhu država članica dostavlja sljedeće informacije:

Obavijest iz prvog podstavka mogu također zajednički podnijeti dvije ili više država članica.

Prema potrebi, Komisija može zahtijevati dodatne informacije od dotične države članice, odnosno dotičnih država članica.

2.   Informacije iz stavka 1. podnose se Europskom parlamentu i Vijeću u isto vrijeme kada su priopćene i drugim državama članicama na temelju tog stavka.

3.   Države članice koje podnose obavijest prema stavku 1. mogu, prema potrebi i u skladu s nacionalnim pravom, neke dijelove informacija proglasiti povjerljivima.

Proglašavanje informacija povjerljivima ne sprječava Komisiju da iste učini dostupnima Europskom parlamentu. Slanje i rukovanje informacijama i dokumentma poslanima Europskom parlamentu prema ovom članku moraju biti u skladu s pravilima u vezi s prosljeđivanjem i rukovanjem povjerljivim informacijama koja se primjenjuju između Europskog parlamenta i Komisije.

4.   Nakon obavješćivanja od strane određene države članice prema stavku 1. ovog članka i u svrhu savjetovanja iz stavka 5. ovog članka, Komisija ili bilo koja druga država članica može dati mišljenje, ne dovodeći u pitanje članak 72. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Ako Komisija, na temelju informacija sadržanih u obavijesti ili dodatnih informacija koje je primila, Komisija zabrinuta u pogledu nužnosti ili proporcionalnosti planiranog ponovnog uvođenja granične kontrole na unutarnjim granicama, ili smatra da bi bilo prikladno održati savjetovanje o nekom aspektu obavijesti, ona daje mišljenje o tome.

5.   Informacije navedene u stavku 1., kao i svako mišljenje Komisije ili države članice prema stavku 4., predmetom su savjetovanja, uključujući, prema potrebi, zajedničke sastanke između države članice koja planira ponovo uvesti graničnu kontrolu na unutarnjim granicama, drugih država članica, posebno onih koje su izravno zahvaćene takvim mjerama, i Komisije, s ciljem organizacije, prema potrebi, uzajamne suradnje između država članica i ispitivanja proporcionalnosti mjera u odnosu na događaje koji uzrokuju ponovno uvođenje kontrole granica i prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

6.   Savjetovanje iz stavka 5. održava se najmanje deset dana prije planiranog datuma ponovnog uvođenja granične kontrole.

Članak 25.

Posebni postupak za slučajeve koji zahtijevaju hitne mjere

1.   Ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u državi članici zahtijeva poduzimanje hitnih mjera, dotična država članica iznimno može bez odlaganja ponovo uvesti graničnu kontrolu na unutarnjim granicama, u ograničenom razdoblju od najviše deset dana.

2.   Ako država članica ponovno uvede granične kontrole na unutarnjim granicama, ona istovremeno o tome obavješćuje druge države članice i Komisiju te im dostavlja informacije iz članka 24. stavka 1. uključujući razloge koji opravdavaju korištenje postupka utvrđenog u ovom članku. Komisija se može savjetovati s drugim državama članicama odmah po primitku te obavijesti.

3.   Ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti potraje i nakon razdoblja navedenog u stavku 1., država članica može produljiti trajanje provođenja granične kontrole na svojim unutarnjim granicama za dodatna razdoblja od najviše 20 dana. Pritom dotična država članica uzima u obzir kriterije navedene u članku 23.a, uključujući ažuriranu ocjenu nužnosti i proporcionalnosti mjere, te uzima u obzir sve nove elemente.

U slučaju takvog produljenja, odredbe članka 24. stavka 4. i 5. primjenjuju se mutatis mutandis, a savjetovanje se odvija bez odlaganja nakon što se o odluci o produljenju obavijeste Komisija i države članice.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 23. stavak 4., ukupno trajanje razdoblja tijekom kojeg se granična kontrola ponovo uvodi na unutarnjim granicama, na osnovi početnog razdoblja prema stavku 1. i svakog produljenja prema stavku 3., ne smije prekoračiti dva mjeseca.

5.   Komisija bez odlaganja obavješćuje Europski parlament o obavijestima na temelju ovog članka.

Članak 26.

Posebni postupak kada iznimne okolnosti ugrožavaju sveukupno funkcioniranje područja bez kontrole unutarnjih granica

1.   U iznimnim okolnostima, kada je sveukupno funkcioniranje područja bez kontrole unutarnjih granica ugroženo uslijed trajnih i ozbiljnih nedostataka povezanih s kontrolom vanjskih granica kako je navedeno u članku 19.a, i u mjeri u kojoj te okolnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u okviru područja bez kontrole unutarnjih granica ili unutar njegovih dijelova, granična kontrola na unutarnjim granicama može se ponovo uvesti u skladu sa stavkom 2. ovog članka za razdoblje od najviše šest mjeseci. To se razdoblje može produljiti najviše tri puta za dodatno razdoblje od najviše šest mjeseci ako iznimne okolnosti traju i dalje..

2.   Vijeće može, u krajnjem slučaju i kao mjeru za zaštitu zajedničkih interesa unutar područja bez kontrole unutarnjih granica, ako sve ostale mjere, posebno one navedene u članku 19.a stavku 1., ne mogu učinkovito ublažiti identificiranu ozbiljnu prijetnju, preporučiti da jedna ili više država članica odluče ponovo uvesti graničnu kontrolu na svim unutarnjim granicama ili nekim njihovim određenim dijelovima. Preporuka Vijeća temelji se na prijedlogu Komisije. Države članice mogu zatražiti da Komisija takav prijedlog za preporuku podnese Vijeću.

U svojoj preporuci Vijeće mora barem naznačiti informacije navedene u članku 24. stavku 1. točkama (a) do (e).

Vijeće može predložiti produljenje u skladu s uvjetima i postupkom utvrđenim u ovom članku.

Prije nego što država članica ponovno uvede graničnu kontrolu na svim unutarnjim granicama ili na nekim njihovim dijelovima prema ovom stavku, dužna je o tome obavijestiti ostale države članice, Europski parlament i Komisiju.

3.   U slučaju da neka država članica ne provodi preporuku iz stavka 2, ta država članica mora bez odgode obavijestiti Komisiju pismenim putem o svojim razlozima.

U takvom slučaju Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću ocjenjujući razloge koje je navela dotična država članica i posljedice za zaštitu zajedničkih interesa u području bez kontrole unutarnjih granica.

4.   Iz valjano utemeljenih hitnih razloga, u vezi sa situacijama gdje okolnosti koje uzrokuju potrebu za produljivanjem kontrole na unutarnjim granicama u skladu sa stavkom 2. postanu poznate manje od 10 dana prije kraja prethodnog razdoblja ponovnog uvođenja, Komisija može odmah primjenjivim provedbenim aktima u skladu s postupkom navedenim u članku 33.a stavku 3. donijeti sve potrebne preporuke. Unutar 14 dana od donošenja tih preporuka, Komisija podnosi Vijeću prijedlog preporuke u skladu sa stavkom 2.

5.   Ovaj članak ne dovodi u pitanje mjere koje država članica može donijeti u slučaju ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti prema člancima 23., 24. i 25.

Članak 26.a

Kriteriji za privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama kada iznimne okolnosti ugrožavaju sveukupno funkcioniranje područja bez kontrole unutarnjih granica

1.   Ako Vijeće, kao krajnju mjeru, u skladu s člankom 26. stavkom 2. preporuči privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na jednoj ili više unutarnjih granica ili na njihovim dijelovima, ono ocjenjuje opseg u kojem bi ta mjera mogla na odgovarajući način ukloniti prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti unutar područja bez kontrole unutarnjih granica te ocjenjuje proporcionalnost mjere u odnosu na tu prijetnju. Ta se ocjena temelji na detaljnim informacijama podnesenima od strane dotične države članice ili dotičnih država članica te od strane Komisije kao i na ostalim relevantnim informacijama uključujući one dobivene u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Pri donošenju takve ocjene, posebno se uzima u obzir sljedeće:

2.   Prije donošenja prijedloga preporuke Vijeća, u skladu s člankom 26. stavkom 2., Komisija može:

Članak 27.

Obavješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća

Komisija i dotična država članica odnosno dotične države članice dužne su što je prije moguće obavijestiti Europski parlament i Vijeće o razlozima koji bi mogli pokrenuti primjenu članaka 19.a i od 23. do 26.a.

(3)

Članci 29. i 30. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 29.

Izvješće o ponovnom uvođenju granične kontrole na unutarnjim granicama

Unutar četiri tjedna od uklanjanja granične kontrole na unutarnjim granicama, država članica koja je provodila graničnu kontrolu na unutarnjim granicama Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji podnosi izvješće o ponovnom uvođenju granične kontrole na unutarnjim granicama, posebice navodeći početnu ocjenu i ispunjavanje kriterija iz članaka 23.a, 25. i 26.a, provođenje provjera, praktičnu suradnju sa susjednim državama članicama, posljedični učinak na slobodno kretanje osoba, učinkovitost ponovnog uvođenja granične kontrole na unutarnjim granicama, uključujući naknadnu ocjenu proporcionalnosti ponovnog uvođenja granične kontrole.

Komisija može izdati mišljenje o toj naknadnoj ocjeni privremenog ponovnog uvođenja granične kontrole na jednoj ili više unutarnjih granica ili njihovih dijelova.

Komisija Europskom parlamentu i Vijeću najmanje jednom godišnje podnosi izvješće o funkcioniranju područja bez kontrole unutarnjih granica. To izvješće uključuje popis svih odluka o ponovnom uvođenju granične kontrole na unutarnjim granicama koje su donesene tijekom relevantne godine.

Članak 30.

Obavješćivanje javnosti

Komisija i dotična država članica na usklađen način obavješćuju javnost o odluci o ponovnom uvođenju granične kontrole na unutarnjim granicama te posebice ukazuju na datum početka i datum završetka te mjere, osim ako postoje bitni sigurnosni razlozi da se tako ne postupi.”;

(4)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 33.a

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (18).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne izda mišljenje, Komisija ne usvaja nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2001.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, u vezi s njezinim člankom 5.

(5)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 37.a

Mehanizam evaluacije

1.   U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i Ugovorom o Europskoj uniji i ne dovodeći u pitanje njihove odredbe o postupcima zbog povrede, provedba ove Uredbe od strane svake države članice ocjenjuje se pomoću mehanizma evaluacije.

2.   Pravila o mehanizmu evaluacije navedena su u Uredbi (EU) br. 1053/2013. U skladu s tim mehanizmom evaluacije, države članice i Komisija zajednički provode redovite, objektivne i nepristrane evaluacije kako bi provjerili ispravnu primjenu ove Uredbe, a Komisija koordinira evaluacije u bliskoj suradnji s državama članicama. U okviru tog mehanizma, svaka se država članica evaluira najmanje jednom u pet godina od strane malog tima koji se sastoji od predstavnika Komisije i stručnjaka koje su imenovale države članice.

Evaluacije se mogu sastojati od najavljenih ili nenajavljenih posjeta na licu mjesta vanjskih ili unutarnjih granica.

U skladu s tim mehanizmom evaluacije, Komisija je odgovorna za donošenje višegodišnjih i godišnjih programa evaluacije te izvješća o evaluaciji.

3.   U slučaju mogućih nedostataka, dotičnim državama članicama mogu se uputiti preporuke za korektivne mjere.

Ako se u izvješću o evaluaciji koje je donijela Komisija u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 1053/2013 utvrde ozbiljni nedostaci u provođenju granične kontrole na vanjskim granicama, primjenjuju se članci 19.a i 26. ove Uredbe.

4.   Europski parlament i Vijeće moraju biti obaviješteni o svim fazama evaluacije i moraju im se poslati svi relevantni dokumenti, u skladu s pravilima o povjerljivim dokumentima.

5.   Europski parlament mora biti odmah i u potpunosti obaviješten o svakom prijedlogu za izmjenu ili zamjenu pravila utvrđenih u Uredbi (EU) br. 1053/2013.”.

6.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 295/11

(1)

Uspostava Europskog sustava nadzora granica („EUROSUR”) nužna je kako bi se povećala razmjena informacija i ojačala operativna suradnja među nacionalnim tijelima država članica, kao i s Europskom agencijom za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije osnovanom Uredbom Vijeća (EZ) br. 2007/2004 (2) („Agencija”). EUROSUR će tim tijelima i Agenciji omogućiti infrastrukturu i sredstva potrebna za poboljšanje informiranosti o stanju i sposobnosti reagiranja na vanjskim granicama država članica Unije („vanjske granice”) u svrhu otkrivanja, sprečavanja i suzbijanja nezakonitog useljavanja i prekograničnog kriminaliteta i doprinosa osiguravanju zaštite života migranata i spašavanju njihovih života.

(2)

Praksa putovanja u malim i neprimjerenim plovilima uzrokovala je drastično povećanje broja migranata koji se utope na južnim morskim vanjskim granicama. EUROSUR bi trebao značajno poboljšati operativne i tehničke mogućnosti Agencije i država članica za otkrivanje takvih malih plovila te unaprijediti sposobnost reagiranja država članica i tako doprinijeti smanjenju gubitka ljudskih života migranata.

(3)

U ovoj se Uredbi prepoznaje da se migracijskim putovima kreću i osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita.

(4)

Države članice trebale bi osnovati nacionalne koordinacijske centre radi poboljšanja razmjene informacija i suradnje u vezi s nadzorom granica između sebe i Agencije. Za pravilno funkcioniranje EUROSUR-a ključno je da sva nacionalna tijela koja su na temelju nacionalnog zakonodavstva nadležna za nadzor vanjskih granica surađuju posredstvom nacionalnih koordinacijskih centara.

(5)

Ova Uredba ne bi trebala sprečavati države članice da svoje nacionalne koordinacijske centre učine nadležnima i za koordinaciju razmjene informacija i za suradnju u vezi s nadzorom zračnih granica te za kontrolu na graničnim prijelazima.

(6)

Agencija bi trebala poboljšati razmjenu informacija i suradnju s drugim tijelima, uredima i agencijama Unije, kao što su Europska agencija za pomorsku sigurnost i Satelitski centar Europske unije, kako bi se na najbolji način iskoristile informacije, kapaciteti i sustavi koji su već dostupni na europskoj razini, kao što je Europski program za praćenje Zemlje.

(7)

Ova Uredba dio je europskog modela integriranog upravljanja vanjskim granicama i Strategije unutarnje sigurnosti Europske unije. EUROSUR će također doprinijeti razvoju Zajedničkog okruženja za razmjenu informacija (CISE) za nadzor pomorskog dobra Unije, osiguravajući širi okvir za informiranost o stanju u pomorstvu preko međusektorske razmjene informacija među javnim tijelima u Uniji.

(8)

Agencija bi trebala surađivati s Europskom službom za vanjsko djelovanje kako bi se osigurala maksimalna potpunost i ažuriranost informacija sadržanih u EUROSUR-u, posebice u pogledu stanja u trećim zemljama. U tu svrhu, delegacije i uredi Unije trebali bi staviti na raspolaganje sve informacije koje bi mogle biti relevantne za EUROSUR.

(9)

Agencija bi trebala osigurati potrebnu pomoć za razvoj i djelovanje EUROSUR-a i, prema potrebi, za razvoj CISE-a, uključujući interoperabilnost sustavâ, posebice uspostavom, održavanjem i koordinacijom okvira EUROSUR-a.

(10)

Agenciji bi trebalo osigurati prikladne financijske i ljudske resurse kako bi mogla na odgovarajući način ispunjavati sve dodatne zadaće koje joj se dodjeljuju ovom Uredbom.

(11)

Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela koja su priznata člancima 2. i 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, a posebice poštovanje ljudskog dostojanstva, pravo na život, zabranu mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne, zabranu trgovanja ljudima, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na pristup dokumentima, pravo na azil i pravo na zaštitu protiv udaljavanja i protjerivanja, zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja, zabranu diskriminacije te prava djeteta. Ovu bi Uredbu države članice i Agencija trebale primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.

(12)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 2007/2004, službenik za temeljna prava i Savjetodavni forum osnovan tom Uredbom trebali bi imati pristup svim informacijama koje se odnose na poštovanje temeljnih prava u vezi sa svim aktivnostima Agencije u okviru EUROSUR-a.

(13)

Svaka razmjena osobnih podataka u sklopu europske slike stanja i zajedničke obavještajne slike predgraničnog područja trebala bi predstavljati iznimku. Trebala bi se obavljati na temelju postojećeg nacionalnog prava i prava Unije te bi trebala poštovati njihove posebne zahtjeve u vezi sa zaštitom podataka. U slučajevima kad specifičniji instrumenti, kao što je Uredba (EZ) br. 2007/2004, ne osiguravaju cjelovit sustav zaštite podataka, primjenjuju se Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Okvirna odluka Vijeća 2008/977/PUP (5).

(14)

Za provedbu postupnog geografskog uvođenja EUROSUR-a, obveza uspostave i upravljanja nacionalnim koordinacijskim centrima trebala bi se primjenjivati u dvije uzastopne faze: u prvoj za države članice koje se nalaze na južnim i istočnim vanjskim granicama i u drugoj fazi za preostale države članice.

(15)

Ova Uredba uključuje odredbe o suradnji sa susjednim trećim zemljama jer su dobro strukturirana i trajna razmjena informacija i suradnja s tim zemljama, posebice na području Sredozemlja, ključni čimbenici za postizanje ciljeva EUROSUR-a. Od presudne je važnosti da se svaka razmjena informacija i svaka suradnja država članica i susjednih trećih zemalja provodi uz potpuno poštovanje temeljnih prava, a osobito načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

(16)

Ova Uredba uključuje odredbe o mogućnosti bliske suradnje s Irskom i Ujedinjenom Kraljevinom koja može pomoći u boljem postizanju ciljeva EUROSUR-a.

(17)

Prilikom provedbe ove Uredbe, Agencija i države članice trebale bi na najbolji mogući način iskoristiti postojeće kapacitete u smislu ljudskih resursa i tehničke opreme na razini Unije i na nacionalnoj razini.

(18)

Komisija bi trebala redovito ocjenjivati rezultate provedbe ove Uredbe kako bi utvrdila do koje su mjere postignuti ciljevi EUROSUR-a.

(19)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o položaju Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. Budući da se ova Uredba temelji na schengenskoj pravnoj stečevini, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog Protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(20)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (6); stoga Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(21)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (7), stoga Irska ne sudjeluje u njezinu donošenju ona za nju nije obvezujeća niti se na nju primjenjuje.

(22)

U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (8) u okviru područja iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (9). Norveška bi trebala uspostaviti nacionalni koordinacijski centar u skladu s ovom Uredbom od 2. prosinca 2013.

(23)

U pogledu Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (10) u okviru područja iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ tumačeno u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (11).

(24)

U pogledu Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (12) u okviru područja iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ tumačeno u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (13).

(25)

Provedba ove Uredbe ne utječe na podjelu nadležnosti između Unije i država članica niti na obveze država članica u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskog života na moru, Međunarodne konvencije o traganju i spašavanju na moru, Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i njezinog Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, Konvencije o statusu izbjeglica, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i drugih mjerodavnih međunarodnih instrumenata.

(26)

Provedba ove Uredbe ne utječe na Uredbu (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (14) niti na pravila za nadzor morskih vanjskih granica u okviru operativne suradnje koju koordinira Agencija.

(27)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest uspostava EUROSUR-a, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se, zbog njegova opsega i učinka, može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u navedenom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

(a)

„Agencija” znači Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije osnovana Uredbom (EZ) br. 2007/2004;

(b)

„informiranost o stanju” znači sposobnost nadziranja, otkrivanja, prepoznavanja, praćenja i razumijevanja nezakonitih prekograničnih aktivnosti s ciljem utvrđivanja opravdanih razloga za primjenu mjera odaziva kombiniranjem novih informacija s postojećim znanjem i u svrhu većeg smanjenja gubitka ljudskih života kod migranata na vanjskim granicama, duž njih ili u njihovoj blizini;

(c)

„sposobnost reagiranja” znači mogućnost poduzimanja radnji u cilju suzbijanja nezakonitih prekograničnih aktivnosti na vanjskim granicama, duž njih ili u njihovoj blizini, uključujući sredstva i rokove za primjerenu reakciju;

(d)

„slika stanja” znači grafičko sučelje za prikaz podataka i informacija u gotovo stvarnom vremenu primljenih od različitih tijela, senzora, platformi i drugih izvora, koji se putem komunikacijskih i informacijskih kanala razmjenjuju s drugim tijelima kako bi se postigla informiranost o stanju i ojačala sposobnost reagiranja duž vanjskih granica i predgraničnog područja;

(e)

„prekogranični kriminalitet” znači svako teško kazneno djelo s prekograničnim značajem počinjeno na vanjskim granicama, duž njih ili u njihovoj blizini;

(f)

„dio vanjske granice” znači cijela vanjska kopnena ili morska granica države članice ili njezin dio, kako je definira nacionalno pravo ili kako je određuje nacionalni koordinacijski centar ili bilo koje drugo nadležno nacionalno tijelo;

(g)

„predgranično područje” znači zemljopisno područje izvan vanjskih granica.

(h)

„krizna situacija” znači svaka prirodna katastrofa ili katastrofa uzrokovana ljudskim djelovanjem, nesreća, humanitarna ili politička kriza ili bilo koja druga ozbiljna situacija koja se dogodi na vanjskim granicama, duž njih ili u njihovoj blizini, a koje mogu značajno utjecati na kontrolu vanjskih granica;

(i)

„incident” znači situacija koja se odnosi na nezakonito useljavanje, prekogranični kriminalitet ili ugrozu života migranata na vanjskim granicama, duž njih ili u njihovoj blizini.

(a)

nacionalnih koordinacijskih centara;

(b)

nacionalnih slika stanja;

(c)

komunikacijske mreže;

(d)

europske slike stanja;

(e)

zajedničke obavještajne slike predgraničnog područja;

(f)

zajedničke primjene sredstava nadzora.

(a)

osigurava pravovremenu razmjenu informacija i pravovremenu suradnju između svih nacionalnih tijela odgovornih za nadzor vanjskih granica i drugih nacionalnih koordinacijskih centara i Agencije;

(b)

osigurava pravovremenu razmjenu informacija s tijelima nadležnima za traganje i spašavanje, kazneni progon, azil i useljavanje na nacionalnoj razini;

(c)

doprinosi uspješnom i učinkovitom upravljanju resursima i osobljem;

(d)

uspostavlja i održava nacionalnu sliku stanja u skladu s člankom 9.;

(e)

podupire planiranje i provedbu nacionalnih aktivnosti povezanih s nadzorom granice;

(f)

koordinira nacionalni sustav nadzora granice, u skladu s nacionalnim pravom;

(g)

doprinosi redovitom mjerenju učinaka nacionalnih aktivnosti povezanih s nadzorom granice za potrebe ove Uredbe;

(h)

koordinira operativne mjere s drugim državama članicama, ne dovodeći u pitanje nadležnosti Agencije i država članica.

(a)

uspostavlja i održava komunikacijsku mrežu za EUROSUR u skladu s člankom 7.;

(b)

uspostavlja i održava europsku sliku stanja u skladu s člankom 10.;

(c)

uspostavlja i održava zajedničku obavještajnu sliku predgraničnog područja u skladu s člankom 11.;

(d)

koordinira zajedničku primjenu sredstava nadzora u skladu s člankom 12.

(a)

bilateralnu i multilateralnu razmjenu informacija u gotovo stvarnom vremenu;

(b)

audio i video konferencije;

(c)

sigurnu pohranu, prijenos, obradu i postupanje s neklasificiranim osjetljivim podacima;

(d)

sigurnu pohranu, prijenos, obradu i postupanje s klasificiranim podacima EU-a do razine RESTREINT UE/EU RESTRICTED ili istovjetne razine u nacionalnoj klasifikaciji, osiguravajući da se s klasificiranim podacima postupa te da ih se pohranjuje, prenosi i obrađuje u odvojenom i ovlaštenom dijelu komunikacijske mreže.

(a)

sloj s događajima;

(b)

operativni sloj;

(c)

analitički sloj.

(a)

nacionalnog sustava nadzora granica u skladu s nacionalnim pravom;

(b)

statičnih i mobilnih senzora kojima upravljaju nacionalna tijela nadležna za nadzor vanjske granice;

(c)

ophodnji zaduženih za nadzor granice i druge promatračke misije;

(d)

lokalnih, regionalnih i drugih koordinacijskih centara;

(e)

drugih relevantnih nacionalnih tijela i sustava, uključujući časnike za vezu, operativne centre i kontaktne točke;

(f)

Agencije;

(g)

nacionalnih koordinacijskih centara u drugim državama članicama;

(h)

tijela trećih zemalja, na temelju bilateralnih i multilateralnih sporazuma i regionalnih mreža iz članka 20.;

(i)

sustava izvješćivanja s brodova u skladu s njihovom pravnom osnovom;

(j)

drugih relevantnih europskih i međunarodnih organizacija;

(k)

drugih izvora.

(a)

podsloja o neodobrenim prelascima granice, uključujući podatke dostupne nacionalnom koordinacijskom centru o incidentima u vezi s ugrozom života migranata;

(b)

podsloja o prekograničnom kriminalitetu;

(c)

podsloja o kriznim situacijama;

(d)

podsloja o drugim događajima koji sadrži podatke o neidentificiranim i sumnjivim vozilima, plovilima i drugim prijevoznim sredstvima te osobama prisutnima na vanjskim granicama dotične države članice duž njih ili u njihovoj blizini i o bilo kojem drugom događaju koji može značajno utjecati na kontrolu vanjskih granica.

(a)

podsloja o vlastitim resursima, uključujući vojne resurse koji podupiru misiju kaznenog progona i operativna područja, koji sadrži podatke o položaju, stanju i vrsti vlastitih resursa i o uključenim tijelima. Uzimajući u obzir vojne resurse koji podupiru misiju kaznenog progona, nacionalni koordinacijski centar može odlučiti, na zahtjev nacionalnog tijela zaduženog za te resurse, ograničiti pristup takvim informacijama na temelju nužnosti pristupa;

(b)

podsloja o podacima o okruženju koji sadrži ili daje pristup podacima o terenu i vremenskim uvjetima na vanjskim granicama dotične državne članice.

(a)

podsloja s informacijama, koji sadrži ključna kretanja i pokazatelje koji su relevantni za potrebe ove Uredbe.

(b)

analitičkog podsloja, koji uključuje analitička izvješća, kretanja u vezi s procjenom rizika, regionalna opažanja i informativna izvješća koja su relevantna za potrebe ove Uredbe;

(c)

podsloja s obavještajnim podacima, koji sadrži analizirane podatke koji su relevantni za potrebe ove Uredbe i posebno za dodjeljivanje razina učinka dijelovima vanjskih granica;

(d)

podsloja sa slikama i geopodacima, koji uključuje referentne slike, karte terena, validaciju analiziranih podataka i analizu promjena (slike promatranja Zemlje) te otkrivanje promjena, georeferencirane podatke i karte propusnosti vanjskih granica.

(a)

incidente i druge značajne događaje sadržane u sloju s događajima;

(b)

izvješća taktičkih analiza rizika sadržana u analitičkom sloju.

(a)

nacionalnih slika stanja, u mjeri u kojoj se to zahtijeva ovim člankom;

(b)

Agencije;

(c)

Komisije, koja daje strateške podatke o nadzoru granice, uključujući nedostatke u izvršavanju kontrole vanjskih granica;

(d)

delegacija i ureda Unije;

(e)

drugih mjerodavnih tijela, ureda i agencija Unije te međunarodnih organizacija navedenih u članku 18.;

(f)

drugih izvora.

(a)

incidente i druge događaje sadržane u sloju s događajima u nacionalnoj slici stanja;

(b)

incidente i druge događaje sadržane u zajedničkoj obavještajnoj slici predgraničnog područja;

(c)

incidente u operativnom području zajedničke operacije, pilot projekta ili brze intervencije kojom koordinira Agencija.

(a)

podsloja o vlastitim resursima, koji sadrži podatke o položaju, vremenu, stanju i vrsti resursa koji su dio zajedničkih operacija Agencije, pilot projekata i brzih intervencija ili na raspolaganju Agenciji te provedbeni plan, uključujući područje operacije, rasporede ophodnja i komunikacijske kodove;

(b)

podsloja o operacijama, koji sadrži podatke o zajedničkim operacijama, pilot projektima i brzim intervencijama koje koordinira Agencija, uključujući izjavu o misiji, položaj, stanje, trajanje, podatke o državama članicama i drugim sudionicima, dnevna i tjedna izvješća o stanju, statističke podatke i informacije za medije;

(c)

podsloja o podacima o okruženju, koji sadrži podatke o terenu i vremenskim uvjetima na vanjskim granicama.

(a)

nacionalnih koordinacijskih centara, uključujući podatke i izvješća koje časnici za vezu država članica šalju putem nadležnih nacionalnih tijela;

(b)

delegacija i ureda Unije;

(c)

Agencije, uključujući informacije i izvješća koja šalju njezini časnici za vezu;

(d)

drugih mjerodavnih tijela, ureda i agencija Unije te međunarodnih organizacija navedenih u članku 18.;

(e)

tijela trećih zemalja, na temelju bilateralnih ili multilateralnih sporazuma i regionalnih mreža iz članka 20., posredstvom nacionalnih koordinacijskih centara;

(f)

drugih izvora.

(a)

selektivnog praćenja određenih luka i obala trećih zemalja koje su identificirane na temelju analize rizika i informacija kao točke ukrcaja ili tranzitne točke za plovila ili druga prijevozna sredstva koja se koriste za nezakonito useljavanje ili prekogranični kriminalitet;

(b)

praćenja plovila ili drugih prijevoznih sredstava preko otvorenog mora za koja se sumnja ili za koja je ustanovljeno da se koriste za nezakonito useljavanje ili prekogranični kriminalitet;

(c)

praćenja određenih područja u pomorskom dobru u svrhu otkrivanja, utvrđivanja i praćenja plovila i drugih prijevoznih sredstava koja se koriste, ili za koja se sumnja da se koriste, za nezakonito useljavanje ili prekogranični kriminalitet;

(d)

procjene okruženja određenih područja u pomorskom dobru i na vanjskoj kopnenoj granici kako bi se optimizirale aktivnosti praćenja i ophodnje;

(e)

selektivnog praćenja određenih predgraničnih područja na vanjskim granicama, koja su na temelju analize rizika i informacija identificirana kao potencijalna područja odlaska ili tranzitna područja za nezakonito useljavanje ili prekogranični kriminalitet.

(a)

sustava izvješćivanja s brodova u skladu s njihovom pravnom osnovom;

(b)

satelitskih slika;

(c)

senzora montiranih na bilo koje vozilo, plovilo ili drugo prijevozno sredstvo.

(a)

niska razina učinka ako incidenti povezani s nezakonitim useljavanjem i prekograničnim kriminalitetom koji se dogode na relevantnom dijelu granice imaju neznatan učinak na sigurnost granice;

(b)

srednja razina učinka ako incidenti povezani s nezakonitim useljavanjem i prekograničnim kriminalitetom koji se dogode na relevantnom dijelu granice imaju umjeren učinak na sigurnost granice;

(c)

visoka razina učinka ako incidenti povezani s nezakonitim useljavanjem i prekograničnim kriminalitetom koji se dogode na relevantnom dijelu granice imaju značajan učinak na sigurnost granice.

(a)

ako je dijelu vanjske granice dodijeljena niska razina učinka, nacionalna tijela odgovorna za nadzor vanjske granice na temelju analize rizika organiziraju redoviti nadzor i osiguravaju da se na području granice nalazi dovoljna količina osoblja i resursa spremnih za praćenje, identifikaciju i presretanje;

(b)

ako je dijelu vanjske granice dodijeljena srednja razina učinka, nacionalna tijela odgovorna za nadzor vanjske granice, pored mjera koje se poduzimaju u skladu s točkom (a), osiguravaju da se na tom dijelu granice poduzimaju odgovarajuće mjere nadzora. O poduzimanju tih mjera nadzora obavješćuje se nacionalni koordinacijski centar. Nacionalni koordinacijski centar koordinira svu potporu pruženu u skladu s člankom 5. stavkom 3.;

(c)

ako je dijelu vanjske granice dodijeljena visoka razina učinka, predmetna država članica, pored mjera koje se poduzimaju u skladu s točkom (b), posredstvom nacionalnog koordinacijskog centra osigurava da nacionalna tijela koja djeluju na tom dijelu granice imaju dostatnu potporu i da se provode pojačane mjere nadzora. Ta država članica može od Agencije zatražiti potporu podložno uvjetima za pokretanje zajedničkih operacija ili brzih intervencija, kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 2007/2004.

(a)

osigura prioritetno postupanje za zajedničku primjenu sredstava nadzora;

(b)

koordinira raspoređivanje timova europske granične straže u skladu s Uredbom (EZ) br. 2007/2004;

(c)

osigura raspoređivanje tehničke opreme na raspolaganju Agencije u skladu s Uredbom (EZ) br. 2007/2004;

(d)

koordinira svu dodatnu potporu koju nude druge države članice.

(a)

Europskim policijskim uredom (Europol) za potrebe razmjene podataka o prekograničnom kriminalitetu koji se trebaju uključiti u europsku sliku stanja;

(b)

Satelitskim centrom Europske unije, Europskom agencijom za pomorsku sigurnost i Europskom agencijom za kontrolu ribarstva prilikom osiguravanja zajedničke primjene sredstava nadzora;

(c)

Komisijom, Europskom službom za vanjsko djelovanje i tijelima, uredima i agencijama Unije, uključujući Europski ured za potporu azilu, koji Agenciji mogu dostaviti informacije koje su relevantne za održavanje europske slike stanja i zajedničke obavještajne slike predgraničnog područja;

(d)

međunarodnim organizacijama koje Agenciji mogu dostaviti informacije relevantne za održavanje europske slike stanja i zajedničke obavještajne slike predgraničnog područja.

(a)

informacije sadržane u nacionalnoj slici stanja države članice u mjeri u kojoj su dostavljeni Agenciji za potrebe europske slike stanja i zajedničke obavještajne slike predgraničnog područja;

(b)

informacije prikupljene od strane Irske i Ujedinjene Kraljevine koje su relevantne za potrebe europske slike stanja i zajedničke obavještajne slike predgraničnog područja;

(c)

informacije iz članka 9. stavka 9.

1.

u članku 2. stavku 1. točka (i) zamjenjuje se sljedećim:

2.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 11.ca

Obrada osobnih podataka u okviru sustava EUROSUR

Agencija može obrađivati osobne podatke kako je određeno u članku 13. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1052/2013, koji se primjenjuje u skladu s mjerama iz članka 11.a ove Uredbe. Obrada takvih podataka posebno mora poštovati načela nužnosti i proporcionalnosti te je zabranjeno daljnje prosljeđivanje ili drugo priopćivanje trećim zemljama takvih osobnih podataka koje obrađuje Agencija.”

6.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 295/27

(1)

Schengenski prostor bez granične kontrole na unutarnjim granicama temelji se na učinkovitoj i djelotvornoj primjeni pratećih mjera od strane država članica na područjima vanjskih granica, vizne politike, Schengenskog informacijskog sustava, zaštite podataka, policijske suradnje, pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i borbe protiv droge.

(2)

Odlukom Izvršnog odbora od 16. rujna 1998. (2) (SCH/Com-ex (98) 26 def) (dalje u tekstu „Odluka od 16. rujna 1998.”) uspostavljen je Stalni odbor za ocjenu i provedbu Schengena. Stalni odbor time je dobio zaduženje da, kao prvo, utvrdi jesu li ispunjeni svi preduvjeti za uklanjanje granične kontrole na unutarnjim granicama s državom kandidatkinjom i, kao drugo, da osigura pravilnu primjenu schengenske pravne stečevine u državama koje ju već u cijelosti primjenjuju.

(3)

Potreban je specifičan mehanizam evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine s obzirom na potrebu za osiguranjem visokih jedinstvenih standarda u njezinoj primjeni u praksi te da se zadrži visoka razina uzajamnog povjerenja između onih država članica koje čine dio prostora bez granične kontrole na unutarnjim granicama. Takav mehanizam trebao bi se temeljiti na uskoj suradnji između Komisije i tih država članica.

(4)

Haaški program (3) pozvao je Komisiju da, čim se kontrole na unutarnjim granicama u potpunosti ukinu, podnese prijedlog za dopunu postojećeg mehanizma evaluacije Schengena nadzornim mehanizmom koji bi osiguravao punu uključenost stručnjaka država članica uključujući nenajavljene inspekcije.

(5)

Stockholmski program (4) ‚ smatra da će evaluacija schengenskog prostora i dalje biti od ključne važnosti i da bi ju stoga trebalo poboljšati jačanjem uloge Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama Europske unije (Frontex), osnovane Uredbom Vijeća (EZ) br. 2007/2004 (5) u ovom području.

(6)

Stoga bi trebalo revidirati mehanizam evaluacije utvrđen Odlukom od 16. rujna 1998. i Odluku od 16. rujna 1998. staviti izvan snage.

(7)

Iskustva prikupljena tijekom prethodnih evaluacija pokazuju potrebu za održanjem dosljednog mehanizma evaluacije koji bi obuhvaćao sva područja schengenske pravne stečevine osim onih za koje u Unijinom pravu već postoji specifičan mehanizam evaluacije.

(8)

U skladu s člankom 70. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), države članice mogu u suradnji s Komisijom provoditi objektivno i nepristrano ocjenjivanje provedbe politikâ Unije u okviru područja slobode, sigurnosti i pravde. Kako bi bio učinkovit, pravilan postupak evaluacije trebao bi obuhvaćati pravilno praćenje i nadzor izvješća o evaluaciji što bi trebala osigurati Komisija.

(9)

Osim toga, kako bi mehanizam evaluacije bio učinkovitiji, trebali bi se osigurati jedinstveni uvjeti provedbe ove Uredbe. U tu svrhu, neke bi provedbene ovlasti trebalo dodijeliti Komisiji, a druge Vijeću.

(10)

Ovlasti za pripremu i planiranje evaluacijâ i ovlast za donošenje izvješća o evaluaciji trebalo bi dodijeliti Komisiji. Neke od tih ovlasti bi trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (6). Prema članku 2. stavku 2. točki (b) podtočki iii. te Uredbe, za donošenje takvih akata primjenjuje se postupak ispitivanja.

(11)

S ciljem jačanja uzajamnog povjerenja između država članica, osiguranja njihove bolje koordinacije na razini Unije i jačanja uzajamnog pritiska, Vijeću bi se trebala dodijeliti provedbena ovlast za donošenje preporuka za korektivnu mjeru čiji je cilj ispravljanje svih nedostataka utvrđenih u izvješćima o evaluaciji. Takva provedbena ovlast odražava posebne ovlasti dodijeljene Vijeću temeljem članka 70. UFEU-a u području uzajamne ocjene provedbe politikâ Unije u okviru područja slobode, sigurnosti i pravde. Ona prikladno odražava svrhu mehanizma evaluacije koji se temelji na tom lex specialis, a to je, unutar ovog posebnog područja i paralelno s općom ovlasti Komisije da putem postupaka zbog povrede nadgleda primjenu prava Unije pod nadzorom Suda Europske unije, izvršavanje dodatne funkcije nadzora učinkovitosti konkretne provedbe politike Unije putem stručne revizije.

Povrh toga, takva provedbena ovlast povjerena Vijeću doprinosi ostvarenju želje koju je Europsko vijeće izrazilo u svojim zaključcima od 24. lipnja 2011.,da se jačanjem uzajamnog povjerenja između država članica još više osnaži suradnja u schengenskom prostoru i da države članice budu odgovorne za jamčenje učinkovite primjene svih schengenskih pravila u skladu s dogovorenim zajedničkim standardima i temeljnim načelima i normama. Takva provedbena ovlast, u skladu sa zaključcima Vijeća od 8. ožujka 2012., također doprinosi boljem upravljanju schengenskim prostorom putem političkih rasprava na ministarskoj razini o ispravnom funkcioniranju schengenskog prostora uključujući rasprave u slučajevima gdje su izvješća o evaluaciji pokazala ozbiljne nedostatke. Takve rasprave, koje se vode u Mješovitom odboru, sastavljenom od država članica EU-a i državâ pridruženih Schengenu, trebale bi pomoći Vijeću u donošenju odlukâ u okviru njegovih nadležnosti s ciljem osiguranja učinkovitog funkcioniranja schengenskog prostora. Naposljetku, dodjeljivanje takve provedbene ovlasti Vijeću adekvatno uzima u obzir potencijalno politički osjetljivu narav preporuka koje često utječu na nacionalne izvršne i provedbene ovlasti.

(12)

Mehanizam evaluacije trebao bi postaviti transparentna, učinkovita i jasna pravila o metodi koja se treba primjenjivati za evaluacije, odrediti sudjelovanje visokokvalificiranih stručnjaka za provjere na licu mjesta i mjere koje treba donijeti na temelju rezultata evaluacije. Metoda bi trebala predvidjeti nenajavljene provjere na licu mjesta koje bi nadopunjavale najavljene provjere na licu mjesta, pogotovo što se tiče graničnih kontrola i viza.

(13)

Mehanizam evaluacije i praćenja trebao bi obuhvaćati sve aspekte schengenske pravne stečevine. Što se tiče pitanja granica, mehanizam evaluacije i praćenja trebao bi obuhvaćati kako učinkovitost graničnih kontrola na vanjskim granicama, tako i odsutnost graničnih kontrola na unutarnjim granicama.

(14)

Tijekom evaluacije i praćenja posebna pozornost trebala bi se obratiti na poštovanje temeljnih prava u primjeni schengenske pravne stečevine.

(15)

Evaluacija bi trebala jamčiti da države članice učinkovito primjenjuju schengenska pravila u skladu s temeljnim načelima i normama. Stoga bi mehanizam evaluacije trebao obuhvaćati cjelokupno relevantno zakonodavstvo i operativne aktivnosti koje pridonose funkcioniranju prostora bez graničnih kontrola na unutarnjim granicama.

(16)

U pogledu jačanja učinkovitosti i pouzdanosti mehanizma evaluacije, pri svim evaluacijama trebalo bi se uzeti u obzir ispravno funkcioniranje tijela koja primjenjuju relevantne dijelove schengenske pravne stečevine. To će povećati sposobnost mehanizma evaluacije da zajamči učinkovitu primjenu schengenskih pravila od strane država članica u skladu s temeljnim načelima i normama, kao što je zatražilo Europsko vijeće u svojim zaključcima od 23. i 24. lipnja 2011. Uskladit će se sa zahtjevom Europskog vijeća, određenom u njegovim zaključcima od 1. i 2. ožujka 2012., da se mehanizmom evaluacije rješava potrebno funkcioniranje institucija uključenih u primjenu schengenske pravne stečevine.

(17)

Frontex bi trebao podupirati provedbu mehanizma evaluacije, ponajprije u području analize rizika povezanih s vanjskim granicama. Mehanizam evaluacije bi se također trebao moći oslanjati na stručno znanje Frontexa pri provedbi ad hoc provjera na licu mjesta na vanjskim granicama.

(18)

Druga tijela, uredi i agencije Unije, kao što su Europski policijski ured („Europol”), osnovan Odlukom Vijeća 2009/371/PUP (7) i Eurojust, osnovan Odlukom Vijeća 2002/187/PUP (8) trebali bi, prema potrebi, podupirati provedbu mehanizma evaluacije na područjima obuhvaćenima njihovim mandatom. Mehanizam evaluacije bi se također, prema potrebi, trebao moći osloniti na stručno znanje tijela, ureda ili agencija Unije kada oni pomažu u provedbi provjera na licu mjesta u vezi s područjima schengenske pravne stečevine obuhvaćenima njihovim mandatom. To bi, na primjer, trebao biti slučaj Europskog nadzornika za zaštitu podataka pri evaluacijama koja se odnose na zaštitu podataka, u kojima također mogu sudjelovati nacionalna tijela za zaštitu podataka.

(19)

Države članice i Komisija trebali bi osigurati da stručnjaci zaduženi za provjere na licu mjesta posjeduju nužno iskustvo i da su prošli posebno osposobljavanje za te svrhe, uključujući i u pogledu temeljnih prava. Prikladno osposobljavanje trebala bi osigurati relevantna tijela, uredi ili agencije Unije, kao što je Frontex, a države članice trebale bi u okviru postojećih financijskih instrumenata Unije i razvojem takvih instrumenata primiti sredstva za inicijative usmjerene na specifična osposobljavanja na području evaluacije schengenske pravne stečevine.

(20)

S obzirom na posebnu ulogu povjerenu Europskom parlamentu i nacionalnim parlamentima prema posljednjoj rečenici članka 70. UFEU-a, kao što se naglašava u članku 12. točki (c) Ugovora o Europskoj uniji (UEU) što se tiče nacionalnih parlamenata, nužno je osigurati da će Vijeće i Komisija u potpunosti informirati Europski parlament i nacionalne parlamente o sadržaju i rezultatima evaluacije. Osim toga, ako bi Komisija podnijela prijedlog za izmjenu ove Uredbe, Vijeće bi se, u skladu s člankom 19. stavkom 7. točkom (h) svoga Poslovnika, savjetovalo s Europskim parlamentom kako bi, u što većoj mogućoj mjeri, uzelo u obzir njegovo mišljenje prije usvajanja konačnog teksta.

(21)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona ju ne obvezuje niti se na nju primjenjuje. Kako se ova Uredba temelji na schengenskoj pravnoj stečevini, Danska, u skladu s člankom 4. spomenutog Protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće donese ovu Uredbu odlučuje hoće li ju prenijeti u svoje nacionalno pravo.

(22)

Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u ovoj Uredbi, u skladu s člankom 5. stavkom 1. Protokola br. 19 o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Unije, priloženog UEU-u i UFEU-u i člankom 8. stavkom 2. Odluke Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (9).

(23)

Irska sudjeluje u ovoj Uredbi, u skladu s člankom 5. stavkom 1. Protokola br. 19 o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije, priloženog UEU-u i UFEU-u, i člankom 6. stavkom 2. Odluke Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (10).

(24)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Sporazuma kojeg su sklopili Vijeće Europske unije i Republika Island i Kraljevina Norveška o pridruživanju Islanda i Norveške provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (11) koje spadaju u područje iz članka 1. Odluke Vijeća 1999/437/EZ (12). o određenim aranžmanima za primjenu tog Sporazuma

(25)

Što se tiče Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (13) koje spadaju u područje iz članka 1. Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (14).

(26)

Što se tiče Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Protokola potpisanog između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (15) koje spadaju u područje iz članka 1. Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. odluke Vijeća 2011/350/EU (16)

(27)

Budući da je prema Odluci od 16. rujna 1998. evaluacija Cipra već započela prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe, ova se Uredba neće primjenjivati na Cipar do 1. siječnja 2016.

(28)

Budući da je provjera u skladu s važećim schengenskim postupcima evaluacije što se tiče Bugarske i Rumunjske već dovršena u skladu s člankom 4. stavkom 2. Akta o pristupanju iz 2005., provjera temeljem članka 1. stavka 1. točke (b) ove Uredbe neće se provoditi u pogledu tih država članica.

(29)

Bez obzira na to, stručnjaci iz Cipra, Bugarske, Rumunjske i Hrvatske trebali bi sudjelovati u evaluaciji svih dijelova schengenske pravne stečevine,

(a)

provjeravati primjenu schengenske pravne stečevine u državama članicama na koje se ona primjenjuje u potpunosti, kao i u državama članicama na koje se, u skladu s važećim protokolima priloženima UEU-u i UFEU-u, schengenska pravna stečevina primjenjuje djelomično;

(b)

provjeravati jesu li ispunjeni nužni uvjeti za primjenu svih relevantnih dijelova schengenske pravne stečevine u onim državama članicama za koje nije donesena odluka Vijeća prema kojoj se odredbe schengenske pravne stečevine trebaju primjenjivati u potpunosti ili djelomično, uz iznimku onih država članica čija je evaluacija već završena u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe.

(a)

primjene schengenske pravne stečevine ili njezinih dijelova od strane jedne države članice, kako je navedeno u višegodišnjem programu evaluacije; i

(b)

prema potrebi, primjene specifičnih dijelova schengenske pravne stečevine na području više država članica (tj. tematske evaluacije).

(a)

najkasnije šest tjedana prije predviđene provedbe najavljene provjere na licu mjesta;

(b)

najkasnije 24 sata prije provedbe nenajavljene provjere na licu mjesta.

(a)

udovoljava zahtjevima;

(b)

udovoljava zahtjevima, ali je nužno poboljšanje;

(c)

ne udovoljava zahtjevima.