7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/1

(1)

Komisija je Uredbom (EU) br. 419/2013 (2) („Privremena uredba”) uvela privremenu kompenzacijsku pristojbu na uvoz određenih žica od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indije.

(2)

Ispitni je postupak pokrenut nakon pritužbe koju je 28. lipnja 2012. podnijela Europska konfederacija proizvođača željeza i čelika (Eurofer) („podnositelj pritužbe”) u ime proizvođačâ iz Unije na koje se odnosi više od 50 % ukupne proizvodnje određenih žica od nehrđajućeg čelika u Uniji.

(3)

U usporednom antidampinškom ispitnom postupku, Komisija je Uredbom (EU) br. 418/2013 (3) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz određenih žica od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indije.

(4)

U privremenoj fazi ispitnog postupka uzorkovanje je primijenjeno na indijske proizvođače izvoznike, proizvođače iz Unije i nepovezane uvoznike. Međutim, s obzirom na to da dva uvoznika odabrana za uzorak nisu odgovorila na upitnik, uzorkovanje uvoznika nije bilo moguće nastaviti. Za utvrđivanje konačnih nalaza korišteni su svi dostupni podaci o uvoznicima koji surađuju, posebno u vezi s interesom Unije.

(5)

Sedam indijskih proizvođača izvoznika izvan uzorka zatražilo je individualno ispitivanje. Dvoje ih je odgovorilo na upitnike. Na upitnik nije odgovorilo njih pet. Od njih dvoje koji su odgovorili na upitnik, jedan je povukao svoj zahtjev za individualno ispitivanje. Komisija je stoga ispitala zahtjev jednog indijskog proizvođača izvoznika izvan uzorka:

(6)

Osim prethodno navedenog, potvrđuju se uvodne izjave 5, 6, 7, 8, 10, 11, 12 i 14 Privremene uredbe.

(7)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 20 Privremene uredbe, ispitnim postupkom povezanim sa subvencioniranjem i štetom bilo je obuhvaćeno razdoblje od 1. travnja 2011. do 31. ožujka 2012. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja važnih za ocjenu štete bilo je obuhvaćeno razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. ožujka 2012. („razmatrano razdoblje”).

(8)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je odlučeno uvesti privremene kompenzacijske mjere („privremena objava”), nekoliko zainteresiranih strana, odnosno dva proizvođača izvoznika, podnositelj pritužbe i 11 korisnika, podnijelo je svoje primjedbe. Rasprava je odobrena stranama koje su je zatražile. Komisija je nastavila prikupljati podatke koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Zaprimljene primjedbe razmotrene su te, prema potrebi, uzete u obzir.

(9)

Komisija je obavijestila sve zainteresirane strane o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala preporučiti uvođenje konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz određenih žica od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indije i konačne naplate iznosa osiguranih privremenom pristojbom („konačna objava”). Uz to, svim je stranama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu. Zaprimljene primjedbe razmotrene su te, prema potrebi, uzete u obzir.

(10)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 21 Privremene uredbe, dotični proizvod definiran je kao žice od nehrđajućeg čelika s:

trenutačno obuhvaćene oznakama KN 7223 00 19 i 7223 00 99, podrijetlom iz Indije.

(11)

Pojedini su korisnici izrazili zabrinutost zbog očitog nedostatka razlikovanja različitih vrsta dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda jer u svakoj vrsti proizvoda postoji širok raspon proizvoda. Posebna je zabrinutost izražena u vezi s načinom na koji se u ispitnom postupku može osigurati primjerena usporedba svih vrsta. Kao što je to slučaj u većini ispitnih postupaka, definicijom dotičnog proizvoda obuhvaćen je čitav niz različitih vrsta proizvoda s jednakim ili sličnim osnovnim fizičkim, tehničkim i kemijskim obilježjima. Činjenica da se ta obilježja mogu razlikovati od jedne vrste proizvoda do druge mogla bi uistinu dovesti do obuhvaćanja širokog raspona vrsta. To je slučaj u trenutačnom ispitnom postupku. Komisija je uzela u obzir razlike među vrstama proizvoda i osigurala primjerenu usporedbu. Jedinstveni kontrolni broj proizvoda (PCN) dodijeljen je svakoj vrsti proizvoda koju proizvode i prodaju indijski proizvođači izvoznici te svakoj vrsti koju proizvodi i prodaje industrija Unije. Broj je ovisio o glavnim obilježjima proizvoda, u ovom slučaju o vrsti čelika, vlačnoj čvrstoći, premazu, površini, promjeru i obliku. Stoga su vrste žica izvezene u Uniju uspoređene na temelju PCN-a s proizvodima s jednakim ili sličnim obilježjima koje proizvodi i prodaje industrija Unije. Sve te vrste obuhvaćene su definicijom dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda u obavijesti o pokretanju postupka (4) i u Privremenoj uredbi.

(12)

Jedna je strana ponovila svoju tvrdnju da su takozvane „visokotehnološke” vrste proizvoda drukčije i da se ne mogu zamijeniti s ostalim vrstama dotičnog proizvoda. Stoga, kako ona tvrdi, trebalo bi ih isključiti iz definicije proizvoda. U skladu sa sudskom praksom, kako bi se utvrdilo je li riječ o sličnim ili jednakim proizvodima, potrebno je ocijeniti imaju li jednaka tehnička i fizička obilježja, jednake osnovne krajnje korisnike i jednak omjer cijene i kvalitete. U tom pogledu potrebno je ocijeniti i zamjenjivost i međusobnu konkurentnost tih proizvoda (5). Ispitnim je postupkom utvrđeno da „visokotehnološke” vrste proizvoda koje je strana navela imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička obilježja kao ostali proizvodi koji su predmet ispitnog postupka. Riječ je o žicama koje se proizvode od nehrđajućeg čelika. One su poluproizvod od čelika (koji se zatim u većini slučajeva dalje prerađuje u cilju proizvodnje velikog broja gotovih proizvoda), proizvodni postupak je sličan, koriste se slični strojevi, tako da proizvođači, ovisno o potražnji, mogu prijeći s jedne vrste proizvoda na drugu. Stoga, iako različite vrste žica nisu izravno zamjenjive niti međusobno izravno konkuriraju, proizvođači se natječu za ugovore kojima je obuhvaćen širok raspon žica od nehrđajućeg čelika. Štoviše, te vrste proizvoda proizvode i prodaju i industrija Unije i indijski proizvođači izvoznici pri čemu koriste sličnu metodu proizvodnje. Tvrdnja se stoga ne može prihvatiti.

(13)

U odgovoru na konačnu objavu jedna je strana tvrdila da analiza koju je provela Komisija nije bila dostatna kako bi se utvrdilo je li potrebno vrste takozvanih visokotehnoloških proizvoda uključiti u ispitni postupak. Taj se argument odbacuje. Ispitnim je postupkom utvrđeno da je visokotehnološka vrsta proizvoda obuhvaćena definicijom proizvoda iz prethodno navedene uvodne izjave 12. Strana pretpostavlja da svi kriteriji iz sudske prakse moraju biti ispunjeni istodobno, što je pogrešno. U skladu sa sudskom praksom, Komisija uživa široko diskrecijsko pravo pri utvrđivanju opsega proizvoda (6), a svoju ocjenu mora temeljiti na skupu kriterija koje utvrđuje Sud Europske unije. Često, kao u ovom slučaju, pojedini kriteriji mogu upućivati u jednom smjeru, a neki pak u drugom. U takvoj situaciji Komisija mora poduzeti cjelovito ocjenjivanje, kao što je u ovom slučaju i učinila. Dakle, zainteresirana strana pogrešno je pretpostavila da vrste proizvoda moraju dijeliti sva obilježja kako bi bile obuhvaćene istom definicijom proizvoda.

(14)

Pojedini su korisnici tvrdili da bi tzv. žice od nehrđajućeg čelika „serije 200” trebalo isključiti iz opsega proizvoda. Posebno su tvrdili da industrija Unije gotovo ni ne proizvodi navedenu vrstu. Međutim, tvrdnja je neutemeljena. Prvo, činjenica da industrija Unije ne proizvodi određenu vrstu proizvoda nije dovoljan razlog za njegovo isključenje iz opsega ispitnog postupka ako je proizvodni postupak takav da bi proizvođači iz Unije mogli početi proizvoditi dotičnu vrstu proizvoda. Drugo, za visokotehnološke žice (vidjeti uvodnu izjavu 12) utvrđeno je da te vrste dotičnog proizvoda imaju osnovna fizička, kemijska i tehnička obilježja jednaka ili slična ostalim vrstama istovjetnog proizvoda koje proizvodi i prodaje industrija Unije. Tvrdnja se stoga ne može prihvatiti.

(15)

Isto tako, ovi su korisnici tvrdili da bi žičanu šipku trebalo uključiti u definiciju dotičnog proizvoda. Međutim, žičana šipka je sirovina koja se koristi za proizvodnju dotičnog proizvoda, ali se može koristiti i za proizvodnju različitih proizvoda poput elemenata za pričvršćivanje i čavala. Stoga, za razliku od proizvoda obuhvaćenog ispitnim postupkom, ona nije gotov proizvod od čelika. Zahvaljujući proizvodnom postupku hladnog oblikovanja žičana se šipka, među ostalim proizvodima, može pretvoriti u dotični proizvod ili istovjetni proizvod. Na temelju toga, žičana šipka ne može se uključiti u opseg proizvoda u smislu Osnovne uredbe.

(16)

Na temelju prethodno navedenog, potvrđuju se definicije dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda u uvodnim izjavama 21 do 24 Privremene uredbe.

(17)

U uvodnoj izjavi 25 Privremene uredbe upućuje se na sljedeće programe koji navodno uključuju dodjeljivanje kompenzacijskih subvencija:

(18)

Industrija Unije tvrdila je da Komisija nije uzela u obzir brojne programe subvencija, posebno regionalne, te je stoga smatrala da su subvencije, za koje je utvrđeno da su ih primili indijski proizvođači, podcijenjene. Takve su tvrdnje neutemeljene. Komisija je ispitala sve nacionalne i lokalne programe subvencija sadržane u zahtjevu. Međutim, Komisija je utvrdila da su tijekom RIP-a proizvođači izvoznici u uzorku primili subvencije samo u vezi s programima navedenima u prethodno navedenoj uvodnoj izjavi 14.

(19)

Industrija Unije također je tvrdila da bi, s obzirom na to da je utvrđeno da su u usporednom antidampinškom postupku podaci koje su indijski proizvođači u uzorku podnijeli nepouzdani te da je primijenjen članak 18. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (7), odgovarajući članak 28. Osnovne uredbe trebalo jednako primijeniti u trenutačnom ispitnom postupku. Međutim, članak 28. Osnovne uredbe primjenjuje se samo ako su ispunjeni njegovi uvjeti, što nije bio slučaj u vezi s podacima koje su dostavili indijski proizvođači u uzorku. Tvrdnja se stoga ne može prihvatiti.

(20)

Ispitnim je postupkom utvrđeno da su DEPBS, DDS i AAS svi dio jednog mehanizma subvencija, tj. mehanizma povrata carine. Indija je koristila različite vrste tog mehanizma tijekom dužeg razdoblja, pri čemu je često mijenjala pojedinačne podmehanizme. Ispitnim je postupkom utvrđeno da je te podmehanizme primjereno analizirati zajedno jer izvoznici obično moraju odabrati među njima (međusobno su isključivi) te se u slučaju obustave jednog podmehanizma moraju prebaciti na drugi.

(21)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 25 do 28 Privremene uredbe.

(22)

Jedan od indijskih proizvođača izvoznika u uzorku tvrdio je da DEPBS ne bi trebalo smatrati kompenzacijskom subvencijom jer je svrha programa prebijanje uvoznih carina. Nadalje se tvrdilo da za proizvod koji je uključen u ispitni postupak ne postoji domaća proizvodnja ulaznih materijala pa se opravdano može pretpostaviti da je čitav uvoz oporezovan za 5 % i da gornja granica koju je odredila Vlada Indije („GOI”) sprječava preplaćivanje. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 38 Privremene uredbe, ovaj se program ne može smatrati dozvoljenim sustavom povrata carine ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe jer nije u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. (definicija i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicija i pravila za povrat kao zamjenu) Osnovnoj uredbi. Točnije, izvoznik koji ostvaruje koristi iz DEPBS-a nije obvezan doista koristiti robu uvezenu bez carine u proizvodnom postupku te se iznos kredita ne računa u odnosu na stvarnu vrijednost korištenih ulaznih materijala. Naposljetku, izvoznik ispunjava uvjete za ostvarivanje koristi iz DEPBS-a neovisno o tome uvozi li ulazne materijale ili ne. Da bi ostvario koristi, dovoljno je da izvoznik izvozi robu i ne mora dokazivati da su svi ulazni materijali bili uvezeni.

GOI nije uspio uspostaviti sustav za povezivanje iznosa izuzete carinske pristojbe za uvezene ulazne materijale s njihovom potrošnjom u izvezenim proizvodima. S njihovog stajališta, trgovačka društva koja imaju koristi od ovog programa također nisu imala uspostavljen mehanizam kojim bi se pokazalo da nisu dobila nikakav pretjerani otpust. Osim toga, u vezi s nepostojanjem preplaćivanja u ovom posebnom slučaju, trgovačko društvo nije dokazalo da je do istoga došlo; ono je primjerice moglo ostvariti koristi od naknade za ostalu uvezenu robu ili je moglo imati koristi od naknade za uvezene ulazne materijale, a da ih pri tome nije potrošilo za proizvodnju dotičnog proizvoda. Treba napomenuti i da je netočna izjava da domaća proizvodnja ulaznih materijala ne postoji jer je te materijale na nacionalnoj razini proizvodilo barem jedno od trgovačkih društava u ispitnom postupku, dok su ostala dva trgovačka društva u ispitnom postupku kupovala od domaćeg proizvođača, a ne od domaćeg trgovca uvoznika. Ti se argumenti stoga ne mogu prihvatiti.

(23)

Jedna je strana tvrdila da je u slučaju prodaje licencije DEPBS-a stvarna prodajna cijena bila ispod vrijednosti licencije i stoga je kompenzacijska korist bila niža od one privremeno utvrđene. Međutim, korist na temelju ovog programa izračunata je na temelju iznosa kredita dodijeljenog u licenciji bez obzira na to je li licencija korištena za prebijanje uvoznih carina ili je licencija stvarno prodana. Smatra se da je svaka prodaja licencije po cijeni manjoj od nominalne cijene čista komercijalna odluka kojom se ne mijenja iznos koristi primljene na temelju ovog programa. Stoga se ovaj argument ne može prihvatiti.

(24)

GOI je tvrdio da je DEPBS povučen tijekom RIP-a i stoga protiv njega ne bi trebalo uvesti kompenzacijske mjere. Nadalje, GOI je tvrdio da se protiv DEPBS-a ne mogu uvesti kompenzacijske mjere jer sustav povrata carine nije program koji je naslijedio DEPBS. DEPBS je uistinu prestao postojati 30. rujna 2011., tijekom RIP-a. Međutim, subvencioniranje i dalje postoji. Kao alternativa DEPBS-u, utvrđeno je da su izvoznici ostvarili koristi iz AAS-a te posebno iz DDS-a. Kako je opisano u uvodnim izjavama 42 do 44 Privremene uredbe, AAS i DDS prilagođeni su u svrhu organizacije neometanog prijelaza s DEPBS-a. Osim toga, priroda koristi u okviru triju programa odnosno prihod otpisan u obliku izuzeća od carine potpuno su jednaki. Trgovačka društva stoga mogu odabrati program koji će koristiti za prebijanje carine. Stoga, usprkos činjenici da je DEPBS prestao postojati na polovini RIP-a, protiv subvencija koje je odobrio GOI tijekom RIP-a trebalo bi uvesti kompenzacijske mjere jer se sveobuhvatni sustav koristi nastavio s obzirom na to da, zbog razloga navedenih u uvodnoj izjavi 20, svi programi povrata carine čine jedan mehanizam subvencija s različitim podmehanizmima koji su podložni čestim promjenama. Stoga se ovaj argument ne može prihvatiti.

(25)

GOI je u svom odgovoru na konačnu objavu ponovio svoje obrazloženje koje se odnosi na povlačenje DEPBS-a nakon konačne objave. Međutim, budući da nisu izneseni novi argumenti koji bi doveli do promjene zaključka o zamjeni subvencioniranja u okviru DEPBS-a prilagođenim DDS-om, to se obrazloženje ne može prihvatiti.

(26)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 29 do 47 Privremene uredbe.

(27)

Osim toga, utvrđeno je da je indijski proizvođač izvoznik KEI koristio DEPBS tijekom RIP-a. Stopa subvencije iznosila je 0,50 %.

(28)

GOI je tvrdio da DDS ne bi trebalo smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere jer je svrha programa prebijanje uvoznih carina i trošarina plaćenih na ulazne materijale. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 58 do 60 Privremene uredbe, taj se program ne može smatrati dozvoljenim sustavom povrata carine ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe jer nije u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. i Prilogu III. Osnovnoj uredbi. Točnije, nema sustava ni postupka na snazi kojima bi se potvrdilo koji se ulazni materijali koriste u proizvodnom postupku izvoznog proizvoda ili je li došlo do prekomjernog plaćanja uvoznih carina u smislu Priloga I. točke i. i prilogâ II. i III. Osnovnoj uredbi. Nadalje, izvoznik ispunjava uvjete za ostvarivanje koristi iz DDS-a bez obzira na to uvozi li ulazne materijale ili ne. Da bi ostvario koristi, dovoljno je da izvoznik izvozi robu i ne mora dokazati da su svi ulazni materijali uvezeni. Prethodno navedena tvrdnja potvrđena je nalazima utvrđenima tijekom posjeta trgovačkim društvima i odgovarajućim zakonodavstvom, odnosno okružnicom GOI-ja br. 24/2001 kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 60 Privremene uredbe. Osim toga, GOI je u stavku 32. svog podneska sam priznao da bi DDS mogao dovesti do pretjeranog otpusta. Stoga se ovaj argument GOI-ja ne može prihvatiti.

(29)

GOI je tvrdio je da bi se, iako sustav provjere potrošnje ulaznih materijala nije bio završen, prije svega zbog velikog broja korisnika i administrativnog opterećenja povezanog s kontrolom tih korisnika, uspostavljeni mehanizam provjere utemeljen na uzorkovanju trebao prihvatiti. Taj se argument ne može prihvatiti jer to nije predviđeno člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii., Prilogom I. točkom i., Prilogom II. ili Prilogom III. Osnovnoj uredbi.

(30)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 48 do 64 Privremene uredbe.

(31)

Osim toga, utvrđeno je da je indijski proizvođač izvoznik KEI Industries koristio DDS tijekom RIP-a. Stopa subvencije iznosila je 0,29 %.

(32)

Jedan indijski proizvođač izvoznik iz uzorka tvrdio je da bi se AAS trebalo smatrati sustavom povrata carine jer se uvezeni materijali koriste za proizvodnju izvozne robe. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 76 Privremene uredbe, potprogram korišten u ovom slučaju ne može se smatrati dozvoljenim sustavom povrata carine ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. On nije u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. ili Prilogu III. Osnovnoj uredbi. GOI nije učinkovito primjenjivao nikakav sustav provjere ili postupak za potvrđivanje jesu li i u kojem iznosu ulazni materijali potrošeni u proizvodnji izvoznog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. Osnovne uredbe i, u slučaju programa povrata kao zamjene, Prilog III. poglavlje II. članak 2. Osnovne uredbe). Štoviše, standardne ulazno-izlazne norme („SION-i”) za dotični proizvod nisu bile dovoljno precizne i ne mogu predstavljati sustav provjere stvarne potrošnje. Oblik tih standardnih normi ne omogućuje GOI-ju da dovoljno precizno provjeri koja je količina ulaznih materijala potrošena u proizvodnji izvoznih proizvoda. Osim toga, GOI nije proveo daljnje ispitivanje na temelju stvarnih ulaznih materijala koji se koriste kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 73 Privremene uredbe, iako bi se to obično trebalo provesti u nedostatku učinkovito primijenjenog sustava provjere (Prilog II. poglavlje II. članak 5. i Prilog III. poglavlje II. članak 3. Osnovne uredbe). Potprogram je stoga kompenzacijski i argument se odbacuje.

(33)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 65 do 80 Privremene uredbe.

(34)

Utvrđeno je da indijski proizvođač izvoznik KEI Industries nije koristio AAS tijekom RIP-a.

(35)

Jedan je indijski proizvođač izvoznik nakon konačne objave dostavio primjedbe na pogrešku u izračunu. Ta je primjedba bila djelomično osnovana i uzeta u obzir pri izračunu iznosa subvencije. Budući da je ukupna marža subvencije za dotično trgovačko društvo bila ispod razine de minimis još prije korekcije, tom se prilagodbom ne mijenja konačna razina kompenzacijske pristojbe za to trgovačko društvo niti ona utječe na prosječnu maržu subvencije izračunanu za trgovačka društva koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak, ni na maržu subvencije na razini zemlje.

(36)

Uz iznimku prethodno navedenog, potvrđuju se uvodne izjave 81 do 91 Privremene uredbe.

(37)

Utvrđeno je da indijski proizvođač izvoznik KEI Industries nije ostvario koristi iz EPCGS-a tijekom RIP-a u vezi s dotičnim proizvodom.

(38)

GOI je tvrdio da je Komisija u uvodnoj izjavi 92 Privremene uredbe netočno citirala pravnu osnovu ECS-a. GOI je tvrdio da su glavna okružnica DBOD br. DIR(Exp.) BC 01/04.02.02/2007-2008 („GO 2007. – 2008.”) i glavna okružnica DBOD br. DIR(Exp.) BC 09/04.02.02/2008-09 („GO 2008. – 2009.”) ažurirane, a da su glavna okružnica DBOD br. DIR(Exp.) BC 06/04.02.002/2010-11 („GO 2010. – 2011.”) i glavna okružnica DBOD br. DIR.(Exp.) BC 04/04.02.002/2011-2012 („GO 2011. – 2012.”) činile pravnu osnovu ECS-a tijekom RIP-a. U tom je smislu zapažanje GOI-ja ispravno.

(39)

GOI je nadalje tvrdio da bi, u slučaju da je ispravna ažurirana pravna osnova uzeta u obzir, Komisija trebala uzeti u obzir činjenicu da je najviša kamatna stopa primjenjiva na izvozne kredite, koju je Središnja banka Indije („RBI”) prethodno uvela kao obveznu za poslovne banke, prestala postojati prije RIP-a u odnosu na izvozne kredite u rupijama. Stoga se taj program više ne može smatrati subvencijom kad je riječ o kreditima u rupijama. Ispitnim je postupkom utvrđeno da su dva trgovačka društva u uzorku u praksi imala koristi od izvoznih kredita od banaka u privatnom vlasništvu sa stopama ispod referentne stope koju je odredila Središnja banka Indije. Tijekom ispitnog postupka nije otkriveno komercijalno objašnjenje zašto te banke u privatnom vlasništvu daju kredite po sniženim stopama koje očito ostvaruju gubitak. Navedene bi prakse banaka u vezi s davanjem kredita mogle upućivati na i dalje prisutno uplitanje vlade. Međutim, ispitnim postupkom nisu osigurani dokazi na razini koja je u skladu s pravilima WTO-a potrebna za dokazivanje stalnog davanja naloga ili naredbi poslovnim bankama. Stoga je Komisija odlučila ne računati koristi sniženih stopa kao subvenciju u okviru tog potprograma, u nedostatku dostatnih dokaza o davanju naredbi i/ili financijskog doprinosa GOI-ja.

(40)

Konačno, GOI je tvrdio da je najnovijim ažuriranjem Glavne okružnice – DBOD br. DIR(Exp.) BC. 06/04.02.002/2012-13 („GO 2012. – 2013.”), koje je stupilo na snagu dva mjeseca nakon završetka RIP-a, izbrisan najviši prag kamatnih stopa izvoznih kredita koji se odnosi i na kredite u stranoj valuti. Pozivajući se na članak 15. stavak 1. Osnovne protusubvencijske uredbe, GOI tvrdi da ni u tom slučaju ne bi trebalo uvoditi kompenzacijske mjere protiv tog elementa programa izvoznih kredita jer je vladino usmjeravanje banaka uklonjeno. Iako u podnesenoj okružnici GO 2012. – 2013. postoji odredba kojom se poslovnim bankama dozvoljava utvrđivanje kamatnih stopa na izvozne kredite u stranoj valuti s učinkom od svibnja 2012. kako je tvrdio GOI, takva promjena uputa RBI-ja privatnim bankama tijekom ispitnog postupka ne bi bila dovoljna za isključenje tog programa jer se usmjeravanje vlade može nastaviti na neformalan način koji bi trebao biti predmet daljnjeg ispitnog postupka. Međutim, s obzirom na prethodno navedeni zaključak o potprogramu u vezi s izvoznim kreditima u rupijama, Komisija je odlučila da protiv tog potprograma u vezi s kreditima u stranoj valuti u ovoj fazi neće uvesti kompenzacijske mjere.

(41)

S obzirom na prethodno navedeno, stope pristojbi prilagodit će se prema potrebi.

(42)

Nakon konačne objave, GOI je dostavio primjedbe na FMS. GOI je tvrdio da je program geografski povezan sa zemljama koje nisu dio Unije i da ga Unija stoga ne može kompenzirati. Ipak, GOI nije mogao osporiti kako praktične provedbe programa tako ni činjenicu da se koristi iz FMS-a mogu primjenjivati na dotični proizvod, tj. činjenicu da se krediti za pristojbe u okviru FMS-a mogu slobodno prenositi i da se mogu koristiti za plaćanje carina na kasnije uvoze svih ulaznih materijala ili robe uključujući osnovna sredstva. Stoga je ta tvrdnja trebala biti odbačena jer se tijekom ispitnog postupka pokazalo da u okviru izvoza u Uniju dotični proizvod ostvaruje, i u teoriji i u praksi, koristi iz tog programa.

(43)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 101 do 111 Privremene uredbe.

(44)

Utvrđeno je da indijski proizvođač izvoznik KEI Industries nije koristio FMS tijekom RIP-a.

(45)

Nakon konačne objave jedini proizvođač izvoznik, koji je bio predmet ispitnog postupka i koji koristi EOUS, podnio je primjedbe na taj program. Trgovačko društvo tvrdilo je da bi Komisija trebala koristiti drukčiji način izračuna koristi ostvarene u okviru EOUS-a. Ono je tvrdilo da bi se određene koristi iz EOUS-a trebale smatrati dopuštenim programom povrata carine u smislu prilogâ II. i III. Osnovnoj uredbi i da stoga ne bi trebale biti kompenzacijske.

(46)

Međutim, utvrđeno je da neovisno o korištenom načinu izračuna stopa subvencije za taj program ne bi prelazila 0,95 %, što znači da bi ukupna marža subvencije za dotično trgovačko društvo ostala ispod razine de minimis. Stoga se smatralo da tu tvrdnju nije potrebno dodatno analizirati u kontekstu ovog ispitnog postupka.

(47)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 112 Privremene uredbe.

(48)

Utvrđeno je da indijski izvoznik KEI Industries nije ostvario koristi EOUS-u tijekom RIP-a.

(49)

Nakon odluke da se koristi iz ESC-a neće računati kao subvencija kako je opisano u uvodnim izjavama 38 do 41 i korekcije izračuna koristi iz EPCGS-a za jedno trgovačko društvo kako je opisano u uvodnoj izjavi 35, stope pristojbi prilagođene su po potrebi. Konačni iznosi kompenzacijskih subvencija utvrđeni u skladu s odredbama Osnovne uredbe, izraženi ad valorem, sada iznose između 0,79 % i 3,72 %.

(50)

Ponovno izračunata marža subvencije za trgovačka društva koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak, iznosi 3,41 %.

(51)

Ponovno izračunata marža subvencije na razini zemlje iznosi 3,72 %.

(52)

Pojedini su korisnici izrazili dvojbe oko broja proizvođača iz Unije navedenog u uvodnoj izjavi 116 Privremene uredbe. Tvrde da je broj proizvođača pogrešno procijenjen i da je na tržištu Unije u stvarnosti prisutno manje proizvođača.

(53)

Komisija ističe da prethodno navedena tvrdnja nije potkrijepljena dokazima i nakon provjere potvrđuje podatke iz uvodne izjave 116 Privremene uredbe, tj. da je tijekom RIP-a dotični proizvod u Uniji proizvodilo 27 proizvođača iz Unije. Taj je broj utvrđen na temelju pritužbe, u fazi mirovanja i tijekom ispitnog postupka. Komisija je kontaktirala sa svim poznatim proizvođačima iz Unije i dobila podatke koji su bili korišteni u kontekstu sadašnjeg ispitnog postupka.

(54)

U nedostatku primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 117 do 119 Privremene uredbe.

(55)

Pojedini su korisnici tvrdili da bi se u analizama štete trebali zanemariti podaci koji se odnose na 2009. jer je financijska kriza koja se pojavila te godine imala štetne učinke, posebno na potrošnju Unije. Međutim, čak i da je 2009. isključena iz analize, i dalje bi se zabilježio trend rasta potrošnje (+ 5 %), što je pokazatelj poboljšanja stanja na tržištu. Štoviše, negativni učinci financijske krize prepoznati su u uvodnoj izjavi 120 Privremene uredbe, ali je zaključeno da se stanje na tržištu popravilo. U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 120 Privremene uredbe.

(56)

Marža subvencije utvrđena za KEI Industries niža je od praga de minimis predviđenog u članku 14. stavku 5. Osnovne uredbe (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 49). Stoga se smatra da taj proizvođač izvoznik nije ostvario koristi iz programa subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe tijekom razdoblja ispitnog postupka. Kao posljedica toga njegov je obujam uvoza isključen iz obujma subvencioniranog uvoza iz Indije. Jedan proizvođač izvoznik, Venus group, tvrdio je da su određene transakcije greškom brojane dvaput. Komisija se složila s proizvođačem izvoznikom i stoga su te transakcije isključene iz ukupnog obujma subvencioniranog uvoza iz Indije. Shodno tome, revidirani su obujam, tržišni udio i prosječna cijena subvencioniranog uvoza.

(57)

Obujam i tržišni udio subvencioniranog uvoza:

(58)

Društvo KEI Industries izvozilo je ograničene količine dotičnog proizvoda tijekom RIP-a, a prethodno navedene transakcije društva Venus group također su bile u ograničenim količinama pa oduzimanje tog obujma uvoza od ukupnog obujma subvencioniranog uvoza iz Indije ne dovodi do promjena u vezi s kretanjima kako je navedeno u uvodnim izjavama 123 i 124 Privremene uredbe. Stoga se navedene uvodne izjave Privremene uredbe potvrđuju.

(59)

Prosječna cijena subvencioniranog uvoza:

(60)

Kako je prethodno objašnjeno, društvo K.E.I Industries izvozilo je ograničene količine tijekom RIP-a, a isključivanje određenih transakcija društva Venus group utjecalo je samo na ograničene količine. Isključivanje obujma uvoza društva KEI Industries i prethodno navedenih transakcija društva Venus group iz ukupnog obujma subvencioniranog uvoza iz Indije stoga ne dovodi ni do kakve značajne promjene prosječne cijene subvencioniranog indijskog uvoza ili izračuna sniženja cijena. Ponovno izračunata marža sniženja cijena iznosi 11,7 %. Za ostalo, potvrđuju se zaključci izvedeni iz nalaza opisanih u uvodnim izjavama 128 do 130 Privremene uredbe.

(61)

U odgovoru na konačnu objavu, GOI je tvrdio da je Komisija primijenila razmjerno smanjenje subvencioniranog uvoza samo za uvozni obujam proizvođača izvoznika koji surađuju kako bi se uzeli u obzir zaključci de minimis u vezi s društvom KEI i uklonile određene transakcije društva Venus group koje su greškom dvaput uračunate. Ta se tvrdnja temelji na nesporazumu. Komisija je primijenila razmjerno smanjenje na cjelokupan uvozni obujam, uključujući uvoznike koji ne surađuju. Stoga tu tvrdnju treba odbaciti.

(62)

Neke su strane tvrdile da bi rezultate koje je dostavila industrija Unije trebalo smatrati razumno pozitivnima u kontekstu svjetske gospodarske krize i toga što, uz iznimku jednog pokazatelja štete, tj. tržišnog udjela, nijedan od ostalih pokazatelja nije upućivao na postojanje štete.

(63)

Jedna je strana tvrdila da su se prosječne prodajne cijene industrije Unije povećale za približno 34 %, znatno više od njezinih troškova proizvodnje koji su se povećali za 13 % tijekom istog razdoblja. U tom smislu treba napomenuti da je na početku razmatranog razdoblja, odnosno 2009., industrija Unije ostvarivala prodaju ispod troškova proizvodnje, a prodaju iznad troškova proizvodnje uspjela je ostvariti tek od 2011. nadalje.

(64)

Iako su određeni pokazatelji štete kao što su obujam proizvodnje i iskorištenost kapaciteta pratili pozitivan trend ili ostali nepromijenjeni, primjerice u slučaju zaposlenosti, ispitnim je postupkom utvrđeno da čitav niz drugih pokazatelja povezanih s financijskim stanjem industrije Unije, tj. profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja, nije pratio zadovoljavajući trend tijekom razmatranog razdoblja. Pokazatelj koji se odnosi na ulaganja poboljšao se u 2010., ali je u 2011. i tijekom RIP-a pao na razinu nižu od one iz 2009. Iako je istina da se povrat od ulaganja poboljšao od 2009. do 2011. dosegnuvši 6,7 %, tijekom RIP-a ponovno je pao na 0,8 %. Slično tome, pokazatelji koji se odnose na profitabilnost i novčani tok poboljšali su se do 2011., ali zatim su ponovno počeli opadati tijekom RIP-a. Stoga se može zaključiti da se industrija Unije počela oporavljati nakon 2009., ali se njezin oporavak naknadno usporio zbog subvencioniranog uvoza iz Indije.

(65)

Na zahtjev zainteresirane strane potvrđuje se da su se razine zaliha utvrđene u uvodnoj izjavi 153 Privremene uredbe odnosile na aktivnost trgovačkih društava Unije u uzorku.

(66)

Industrija Unije tvrdila je da je ciljna profitna marža od 5 % utvrđena u privremenoj fazi bila preniska. Strana nije potkrijepila svoju tvrdnju na zadovoljavajućoj razini. U uvodnoj izjavi 148 Privremene uredbe objašnjavaju se razlozi zbog kojih je ta profitna marža odabrana, a ispitnim postupkom nisu otkriveni bilo kakvi drugi razlozi za njezinu promjenu. Stoga se ciljni profit od 5 % zadržava za potrebe konačnih nalaza.

(67)

Jedan je proizvođač izvoznik tvrdio da su poteškoće industrije Unije uvelike posljedica strukturnih problema. Stoga je ciljna profitna marža od 5 % također bila nerealna.

(68)

Podsjeća se da u skladu sa sudskom praksom (11) institucije trebaju uspostaviti profitnu maržu na koju bi industrija Zajednice u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja bez subvencioniranog uvoza mogla razumno računati. U tom se slučaju pokazalo da je analizu dotičnog proizvoda za industriju Unije nemoguće provesti zbog sljedećih razloga. Dostatni podaci za izračun profitnih marži za dotični proizvod dostupni su samo od 2007. Profitna marža je 2007. iznosila 3,7 %; od 2008., zbog financijske i gospodarske krize, postala je negativna. Podnositelj pritužbe tvrdio je, a ispitnim je postupkom utvrđeno, da je subvencionirani uvoz počeo pristizati na tržište Unije od 2007. kada se obujam uvoza, koji je u 2006. iznosio 17 727 tona, povećao na 24 811,3 tone. Stoga su institucije odredile ciljne profitne marže na temelju stvarne dobiti zabilježene u drugim dijelovima industrije čelika koji nisu pretrpjeli štetu zbog dampinškog i subvencioniranog uvoza (12).

(69)

Komisija stoga zaključuje da je industrija Unije tijekom RIP-a pretrpjela materijalnu štetu.

(70)

Jedan je proizvođač izvoznik tvrdio da je Privremenom uredbom zanemarena mogućnost industrije Unije da ostvari korist iz povećanja potrošnje od 2009. i da Komisija ne može pretpostaviti da će industrija Unija moći zadržati svoj tržišni udio na neodređeno vrijeme.

(71)

Za potrebe odgovora na navedene tvrdnje treba napomenuti da je ispitni postupak pokazao da se tržišni udio subvencioniranog indijskog uvoza povećavao brže od potrošnje na tržištu Unije. Obujam indijskog subvencioniranog uvoza povećao se za 110 %, dok se tijekom istog razdoblja potrošnja povećala za 50 %. Nadalje, ispitnim je postupkom utvrđeno da je tijekom istog razdoblja prosječna indijska cijena stalno bila ispod prosječne cijene industrije Unije te je tijekom RIP-a snižavala prosječnu cijenu industrije Unije za 11,7 %. Posljedično tome, iako je industrija Unije u određenoj mjeri uistinu imala koristi od povećane potrošnje te je svoj obujam prodaje mogla povećati za 40 %, ona nije mogla zadržati svoj tržišni udio kako se moglo očekivati u sve boljim tržišnim uvjetima i s obzirom na slobodan proizvodni kapacitet industrije Unije.

(72)

Neke zainteresirane strane tvrdile su da je potrebno ponovno ocijeniti učinak nesubvencioniranog uvoza uzimajući u obzir činjenicu da je društvu KEI Industries odobrena marža subvencije de minimis i da su, zbog pogrešnog dvostrukog uračunavanja, određene transakcije društva Venus group uklonjene iz analize. Nadalje, tvrdile su da su cijene nesubvencioniranog uvoza niže od cijena subvencioniranog uvoza.

(73)

Iz tablice u nastavku vidljiv je razvoj obujma nesubvencioniranog izvoza i cijena tijekom razmatranog razdoblja. Njihov je obujam činio otprilike trećinu indijskog izvoza tijekom RIP-a i slijedio je jednak trend kao i subvencionirani uvoz.

(74)

Dakle, točno je da su cijene nesubvencioniranog uvoza bile niže od cijena subvencioniranog uvoza. Međutim, obujam nesubvencioniranog uvoza iznosi samo trećinu obujma subvencioniranog uvoza. Stoga šteta nastala zbog nesubvencioniranog uvoza ne dovodi do prekida uzročno-posljedične veze između subvencioniranog uvoza, podrijetlom iz Indije, i materijalne štete koju je industrija Unije pretrpjela tijekom RIP-a.

(75)

Jedan indijski proizvođač izvoznik i GOI ponovili su tvrdnju da je Narodnu Republiku Kinu trebalo uključiti u ispitni postupak i da je učinak uvoza iz Narodne Republike Kine na tržište Unije i industriju Unije bio podcijenjen.

(76)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 170 Privremene uredbe, ni u početnoj fazi ni u konačnoj fazi ne postoje dokazi o subvencioniranju kojima bi se moglo opravdati pokretanje ispitnog postupka protiv subvencioniranja u vezi s uvozom podrijetlom iz Narodne Republike Kine. Dakle, tvrdnja da je Narodnu Republiku Kinu trebalo uključiti u opseg ispitnog postupka nije utemeljena te se odbacuje.

(77)

Međutim, pokazalo se da se tijekom razmatranog razdoblja uvoz iz Narodne Republike Kine povećao, uz ostvareni tržišni udio od 8,3 % tijekom RIP-a, kako se navodi u uvodnoj izjavi 168 Privremene uredbe. Osim toga, kineske uvozne cijene bile su niže od cijena industrije Unije i cijena indijskih proizvođača izvoznika na tržištu Unije. Stoga je dodatno ispitano je li uvoz iz Narodne Republike Kine mogao pridonijeti šteti koju je pretrpjela industrija Unije i prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između te štete i indijskog subvencioniranog uvoza.

(78)

Podaci dostupni u privremenoj fazi upućivali su na to da je ponuda proizvoda obuhvaćena kineskim uvozom bila drukčija i da su rasponi unutar kojih su kineski proizvodi bili prisutni bili drukčiji u usporedbi s proizvodima koje je prodavala industrija Unije ili čak onima indijskog podrijetla prodavanim na tržištu Unije.

(79)

Nakon objave privremene mjere Komisija je zaprimila nekoliko tvrdnji koje su se odnosile na mogućnost da će kineski uvoz po niskim cijenama tijekom RIP-a dovesti do prekida uzročno-posljedične veze između dampinškog indijskog uvoza i materijalne štete koja se nanosi industriji Unije.

(80)

Analiza provedena na temelju statističkih podataka o uvozu u vezi s dvije oznake KN koje su ispitivane pokazala je da se 29 % kineskog uvoza odnosilo na tržište proizvoda s nižim cijenama (pod oznakom KN 7223 00 99). Time se djelomično objašnjava zašto su kineske cijene u prosjeku niže od cijena industrije Unije i indijskih proizvođača izvoznika. Iz statističkih podataka za oznaku KN 7223 00 99 vidljivo je i da su kupci kineskih proizvođača bili koncentrirani u Ujedinjenoj Kraljevini u kojoj industrija Unije zapravo nije ni bila prisutna.

(81)

U vezi s oznakom KN 7223 00 19, analize provedene na temelju PCN-a pokazale su da su se i industrija Unije i indijski proizvođači uglavnom natjecali na tržištu proizvoda s višim cijenama na kojem su cijene i do četiri puta više od cijena na tržištu jeftinijih proizvoda unutar iste oznake KN (13). Ispitnim je postupkom utvrđeno i da su razlike u cijenama općenito povezane s vrstom proizvoda i sadržajem nikla. Nadalje, ispitnim je postupkom utvrđeno da kineski izvoznici uglavnom prodaju vrste proizvoda niže razine kvalitete obuhvaćene prethodno navedenom oznakom KN na tržištu Unije. Dakle, raspon proizvoda postaje glavni čimbenik u evaluaciji kineskog uvoza.

(82)

Kad je riječ o cjenovnoj razini uvoza iz Narodne Republike Kine, potrebno je istaknuti da je od 2009. do RIP-a prosječna cijena kineskog uvoza bila viša od subvencioniranih cijena indijskih proizvođača izvoznika, što se može vidjeti iz tablice u nastavku u kojoj je prikazana prosječna cijena subvencioniranog indijskog izvoza obuhvaćenog oznakom KN 7223 00 19.

(83)

Tijekom RIP-a prosječna kineska uvozna cijena prvi je put bila niža od indijske uvozne cijene za subvencionirani uvoz. Međutim, riječ je bila samo o privremenom stanju jer se razina kineskih cijena u godini nakon RIP-a povećala te je ponovno bila viša od indijskih cijena.

(84)

Osim toga, usporedbom obujma uvoza iz Indije i Narodne Republike Kine pokazalo se da je u svakom trenutku tijekom razmatranog razdoblja, a posebno tijekom RIP-a, uvoz iz Narodne Republike Kine bio znatno niži od uvoza iz Indije. Obujam uvoza iz Narodne Republike Kine u osnovi je iznosio manje od polovine ukupnog uvoza iz Indije.

(85)

Na temelju prethodno navedenog potvrđuje se da je znatni dio kineskog uvoza tijekom RIP-a različit od ponude proizvoda industrije Unije i da je bilo kakvo izravno konkuriranje proizvodima koje proizvodi i prodaje industrija Unije ograničeno.

(86)

Dakle, uvoz iz Narodne Republike Kine nije mogao utjecati na stanje industrije Unije u mjeri koja bi dovela do prekida uzročno-posljedične veze između subvencioniranog uvoza iz Indije i štete koju je pretrpjela industrija Unije. Stoga se potvrđuje uvodna izjava 168 Privremene uredbe.

(87)

Jedna je strana tvrdila da je moguće da su loši financijski rezultati proizvođača iz Unije posljedica tržišnog natjecanja ostalih proizvođača iz Unije koji nisu bili podnositelji pritužbe ili nisu podržali ispitni postupak pri pokretanju predmeta.

(88)

Tržišni udio ostalih proizvođača u Uniji razvijao se kako slijedi:

(89)

Proizvođači iz Unije koji nisu bili podnositelji pritužbe i koji nisu posebno podržali ispitni postupak činili su 44 % ukupne prodaje u Uniji navedene u uvodnoj izjavi 139 Privremene uredbe. Njihov obujam prodaje povećao se za 58 % s procijenjenih 34 926 tona u 2009. na 55 124 tone tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, takav je rast relativno skroman u usporedbi s rastom subvencioniranog uvoza iz Indije tijekom istog razdoblja (+ 110 %). Nadalje, tržišni udio tih proizvođača iz Unije ostao je relativno nepromijenjen tijekom razmatranog razdoblja i nije bilo pokazatelja da su njihove cijene niže od cijena proizvođača iz Unije u uzorku. Stoga se zaključuje da njihova prodaja na tržištu Unije nije pridonijela šteti koju je pretrpjela industrija Unije.

(90)

U nedostatku primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 176 do 179 Privremene uredbe.

(91)

U nedostatku primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 180 Privremene uredbe.

(92)

U nedostatku primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 181 do 188 Privremene uredbe.

(93)

Nakon uvođenja privremenih mjera, sedam korisnika i jedno udruženje korisnika kontaktirali su Komisiju i iskazali interes za suradnju u ispitnom postupku. Upitnici su im poslani u travnju 2013. na njihov zahtjev. Međutim, samo su dva korisnika predala potpune odgovore na upitnik, a ukupni broj korisnika koji surađuju iznosio je 12 % ukupnog uvoza iz Indije tijekom RIP-a i 2,5 % ukupne potrošnje Unije. Gospodarski učinak mjera na korisnike ponovno je ocijenjen na temelju novih podataka dostupnih u odgovorima iz upitnika. Dva su korisnika posjećena radi provjere dostavljenih podataka.

(94)

Korisnici su tvrdili da je razina profitabilnosti od 9 %, navedena u uvodnoj izjavi 191 Privremene uredbe, previsoka i da nije reprezentativna za industriju korisnika. Nakon primitka dodatnih odgovora iz upitnika ponovno je ocijenjena prosječna profitabilnost svih korisnika koji surađuju te je utvrđeno da je iznosila 2 % prometa.

(95)

Također je utvrđeno da je u slučaju korisnika koji surađuju nabava iz Indije u prosjeku činila 44 % ukupne nabave dotičnog proizvoda i da je Indija bila jedini izvor opskrbe dvojice korisnika koji surađuju. Tijekom RIP-a promet proizvoda koji sadržavaju dotični proizvod činio je u prosjeku 14 % ukupnog prometa korisnika koji surađuju.

(96)

Pretpostavljajući najgori scenarij za tržište Unije, tj. da se potencijalno povećanje cijene ne može prenijeti na distribucijski lanac i da korisnici nastave nabavljati iz Indije u jednakim količinama kao i prije, učinak pristojbe na profitabilnost korisnikâ ostvarenu iz aktivnosti uporabe ili uključivanja dotičnog proizvoda značio bi u prosjeku smanjenje za 0,25 % na 1,75 %.

(97)

Komisija potvrđuje da će na pojedinačnoj razini učinak biti značajniji u odnosu na one korisnike čiji cjelokupni uvoz potječe iz Indije. Međutim, njih je relativno malo (dvojica od korisnika koji surađuju). Uz to imaju mogućnost, ako njihov indijski proizvođač pritom surađuje, zatražiti povrat pristojbi u skladu s člankom 21. Osnovne uredbe ako su ispunjeni svi uvjeti za takav povrat.

(98)

Pojedini su korisnici ponovno izrazili zabrinutost da bi mjere utjecale na određenu vrstu žica koje se ne proizvode u Europi, odnosno vrste uključene u takozvanu seriju 200 kako je opisano u uvodnoj izjavi 194 Privremene uredbe. Prema mišljenju korisnika, nedostatak proizvodnje u Uniji posljedica je ograničene potražnje i specifičnosti proizvodnog procesa.

(99)

Međutim, ispitnim je postupkom utvrđeno da industrija Unije proizvodi takvu vrstu žica od nehrđajućeg čelika i da se na njih odnosi ograničeni udio tržišta Unije. Postoje i alternativni izvori opskrbe dostupni korisnicima iz zemalja u kojima se ne primjenjuju antidampinške ili protusubvencijske mjere. Osim toga, dvama indijskim proizvođačima izvoznicima odobrena je stopa kompenzacijske pristojbe od 0 %, stoga uvođenje mjere neće imati značajne posljedice na opskrbu s njihove strane. Nadalje, ostale vrste žica od nehrđajućeg čelika mogu se koristiti u istu svrhu. Dakle, uvođenje mjera ne može imati značajan učinak na tržište Unije ili na te korisnike. Ta se tvrdnja stoga odbacuje.

(100)

Neki su korisnici istaknuli dulje vrijeme dostave istovjetnog proizvoda od strane proizvođača iz Unije u usporedbi s vremenom dostave dotičnog proizvoda iz Indije. Međutim, mogućnost trgovaca da skladište proizvode te da ih brzo učine dostupnima ne umanjuje činjenične dokaze negativnih učinaka subvencioniranog uvoza. Stoga se ovaj argument mora odbaciti.

(101)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, čak i ako bi mjere na uvoz iz Indije imale negativnije posljedice za određene korisnike u odnosu na ostale, smatra se da će tržište Unije u konačnici imati koristi od uvođenja mjera. Posebno se smatra da bi ponovna uspostava poštenih uvjeta trgovine na tržištu Unije omogućila industriji Unije da uskladi svoje cijene s troškovima proizvodnje, zadrži proizvodnju i razinu zaposlenosti, ponovno ostvari tržišni udio koji je prethodno izgubila i ostvari koristi od povećane ekonomije razmjera. Time bi se industriji trebalo omogućiti postizanje razumnih profitnih marži kojima će se, srednjoročno i dugoročno, osigurati učinkovito poslovanje. Industrija će istodobno poboljšati svoju cjelokupnu financijsku situaciju. Osim toga, ispitnim je postupkom utvrđeno da će mjere imati ograničeni ukupan učinak na korisnike i nepovezane uvoznike. Stoga se zaključuje da ukupna korist mjera očito nadilazi učinak na korisnike dotičnog proizvoda na tržištu Unije.

(102)

U nedostatku primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 197 do 199 Privremene uredbe.

(103)

S obzirom na prethodno navedeno, potvrđuje se ocjena u uvodnim izjavama 200 i 201 Privremene uredbe.

(104)

U nedostatku primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 203 do 206 Privremene uredbe.

(105)

Za KEI Industries nije izračunana pojedinačna marža štete jer je konačna marža subvencije tog trgovačkog društva bila na razini de minimis kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 49.

(106)

Potvrđuje se metodologija korištena u Privremenoj uredbi.

(107)

S obzirom na prethodno navedeno i u skladu s člankom 15. stavkom 1. Osnovne uredbe, konačnu kompenzacijsku pristojbu trebalo bi uvesti na razini koja je dostatna za uklanjanje štete prouzročene subvencioniranim uvozom ne prelazeći pritom utvrđenu maržu subvencije.

(108)

Stoga su stope kompenzacijske pristojbe utvrđene usporedbom marži štete i marži subvencije. Dakle, predložene stope kompenzacijske pristojbe iznose kako slijedi:

(109)

Pojedinačne stope kompenzacijske pristojbe za svako trgovačko društvo određene u ovom radnom dokumentu utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga one odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u pogledu tih trgovačkih društava. Te stope pristojbi (za razliku od pristojbe na razini zemlje koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”) primjenjuju se isključivo na uvoz proizvoda podrijetlom iz Indije koje su proizveli navedeni posebni pravni subjekti. Uvezeni proizvodi koje proizvodi neko drugo trgovačko društvo koje se posebno ne spominje u izvršnom dijelu ovog radnog dokumenta, uključujući subjekte povezane s onima koji se posebno spominju, ne mogu imati koristi od tih stopa i podložni su stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”.

(110)

Svaki je zahtjev kojim se traži primjena pojedinačne stope kompenzacijske pristojbe za svako trgovačko društvo (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) potrebno bez odgađanja uputiti Komisiji (14) sa svim relevantnim podacima, prije svega o promjeni djelatnosti trgovačkog društva koja se odnosi na proizvodnju, domaću prodaju i izvoznu prodaju povezane, primjerice, s tom promjenom naziva ili tom promjenom proizvodnog ili prodajnog tijela. Prema potrebi, Uredba o uvođenju konačnih kompenzacijskih pristojbi izmijenit će se u skladu s tim tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava koja ostvaruju koristi od pojedinačnih stopa pristojbi.

(111)

S obzirom na visinu utvrđenih marža subvencije i razinu štete koju je pretrpjela industrija Unije smatra se potrebnim osigurati iznose putem konačne naplate privremene kompenzacijske pristojbe, uvedene privremenom Uredbom, u okviru iznosa uvedenih konačnih pristojbi,

i.

masenim udjelom nikla od 2,5 % ili više, osim žice s masenim udjelom nikla od 28 % ili više, ali ne više od 31 %, i masenim udjelom kroma od 20 % ili više, ali ne više od 22 %;

ii.

manje od 2,5 % masenog udjela nikla, osim žice s masenim udjelom kroma od 13 % ili više, ali ne više od 25 %, i masenim udjelom aluminija od 3,5 % ili više, ali ne više od 6 %,

i.

masenim udjelom nikla od 2,5 % ili više, osim žice s masenim udjelom nikla od 28 % ili više, ali ne više od 31 %, i masenim udjelom kroma od 20 % ili više, ali ne više od 22 %;

ii.

manje od 2,5 % masenog udjela nikla, osim žice s masenim udjelom kroma od 13 % ili više, ali ne više od 25 %, i masenim udjelom aluminija od 3,5 % ili više, ali ne više od 6 %,

7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/15

(1)

Uredba (EU) br. 1151/2012 stupila je na snagu 3. siječnja 2013. Tom Uredbom ukida se i zamjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (2).

(2)

U skladu s člankom 9. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EZ) br. 510/2006, Komisija je ispitala zahtjev Italije za odobrenje izmjena specifikacije za zaštićenu oznaku izvornosti „Casatella Trevigiana” registriranu u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 487/2008 (3).

(3)

Budući da dotična izmjena nije manja Komisija je u Službenom listu Europske unije  (4) objavila zahtjev za izmjenu kako je predviđeno člankom 6. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 510/2006. Kako Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 7. navedene Uredbe, izmjene je potrebno odobriti,

7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/17

(1)

Radi osiguranja jedinstvene primjene kombinirane nomenklature koja je priložena Uredbi (EEZ) br. 2658/87, potrebno je donijeti mjere o razvrstavanju robe iz Priloga ovoj Uredbi.

(2)

Uredbom (EEZ) br. 2658/87 utvrđena su opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature. Ta se pravila primjenjuju i na svaku drugu nomenklaturu koja se u cijelosti ili djelomično temelji na njoj ili kojom se uvode dodatni pododjeljci te koja je utvrđena posebnim odredbama Unije, a s ciljem primjene tarifa i drugih mjera u vezi s robnom razmjenom.

(3)

U skladu s navedenim općim pravilima, robu opisanu u stupcu (1) tablice u Prilogu treba razvrstati pod odgovarajuće oznake KN iz stupca (2) na temelju razloga iz stupca (3) navedene tablice.

(4)

Primjereno je odrediti da u skladu s člankom 12. stavkom 6. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (2), korisnik može obvezujuće tarifne informacije koje u vezi s razvrstavanjem robe u kombiniranu nomenklaturu izdaju carinska tijela država članica, a koje nisu u skladu s ovom Uredbom, nastaviti navoditi tijekom razdoblja od tri mjeseca.

(5)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za Carinski zakonik,

7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/19

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/21

(1)

Vijeće je 12. kolovoza 2010. usvojilo Odluku 2010/452/ZVSP (1) kojom se nastavlja Promatračka misija Europske unije u Gruziji, EUMM Georgia (dalje u tekstu „EUMM Georgia” ili „Misija”), uspostavljena Zajedničkom akcijom 2008/736/ZVSP od 15. rujna 2008. (2). Ta Odluka prestaje važiti 14. rujna 2013.

(2)

Mandat Misije EUMM Georgia trebalo bi produljiti za daljnje razdoblje od 15 mjeseci na temelju njezinog trenutačnog mandata.

(3)

Misija će se provoditi u kontekstu stanja koje bi se moglo pogoršati i koje bi moglo ugroziti ostvarivanje ciljeva vanjskog djelovanja Unije kao što je navedeno u članku 21. Ugovora,

1.

Članak 6. mijenja se kako slijedi:

2.

U članku 8., stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Uvjeti zaposlenja te prava i obveze međunarodnog i lokalnog osoblja utvrđuju se ugovorima između Misije EUMM Georgia i dotičnog člana osoblja.”

3.

Dodaje se novi članak 13.a:

„Članak 13.a

Pravni aranžmani

Misija EUMM Georgia ima kapacitete nabavljati usluge i zalihe, sklapati ugovore i sudjelovati u administrativnim aranžmanima, zapošljavati osoblje, imati bankovne račune, stjecati imovinu, raspolagati imovinom i ispunjavati svoje obveze te biti stranka u pravnom postupku, kako je predviđeno s ciljem provedbe ove Odluke.”

4.

Članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 14.

Financijski aranžmani

1.   Financijski referentni iznos namijenjen pokrivanju rashoda povezanih s Misijom od 15. rujna 2010. do 14. rujna 2011. iznosi 26 600 000 EUR.

Financijski referentni iznos namijenjen pokrivanju rashoda povezanih s Misijom od 15. rujna 2011. do 14. rujna 2012. iznosi 23 900 000 EUR.

Financijski referentni iznos namijenjen pokrivanju rashoda povezanih s Misijom od 15. rujna 2012. do 14. rujna 2013. iznosi 20 900 000 EUR.

Financijski referentni iznos namijenjen pokrivanju rashoda povezanih s Misijom od 15. rujna 2013. do 14. prosinca 2014. iznosi 26 650 000 EUR.

2.   Svim se rashodima upravlja u skladu s pravilima i postupcima koji se primjenjuju na opći proračun Europske unije.

3.   Državljanima trećih država, države domaćina i državljanima susjednih zemalja dozvoljeno je sudjelovati u javnim natječajima za dodjelu ugovora. Podložno odobrenju Komisije, Misija može s državama članicama, s trećim zemljama koje sudjeluju i s ostalim međunarodnim činiteljima sklopiti tehničke aranžmane u pogledu nabave opreme, usluga i prostora za Misiju EUMM Georgia.

4.   Misija EUMM Georgia odgovorna je za provedbu proračuna Misije. U tu svrhu, Misija potpisuje sporazum s Komisijom.

5.   Misija EUMM Georgia odgovorna je za sva potraživanja i obveze koji proizlaze iz provedbe mandata koji počinje 15. rujna 2013., uz izuzetak svih potraživanja koja se odnose na ozbiljnu povredu dužnosti voditelja Misije za koju on ili ona snosi odgovornost.

6.   Financijski aranžmani poštuju zapovjedni lanac kako je predviđeno člancima 5., 6. i 9. te operativne zahtjeve Misije EUMM Georgia, uključujući sukladnost opreme i interoperabilnost njezinih skupina.

7.   Rashodi se priznaju od datuma stupanja na snagu ove Odluke.”

5.

U članku 18., drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Prestaje važiti 14. prosinca 2014.”

7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/23

(1)

Kako bi se državama članicama omogućilo da u skladu s člankom 18. stavcima 1. i 3. Odluke Komisije 2011/278/EU (2) odrede razine djelatnosti postrojenjâ novih sudionika na temelju članka 3. točke (h) Direktive 2003/87/EZ, Komisija treba odrediti i objaviti standardne faktore iskorištenja kapaciteta.

(2)

Za potrebe izračuna broja emisijskih jedinica koje će se besplatno dodijeliti postrojenjima novih sudionika koja ispunjavaju uvjete za tu dodjelu u razdoblju 2013.–2020., države članice trebaju odrediti razine djelatnosti tih postrojenja. U tom kontekstu, standardni faktor iskorištenja kapaciteta nužan je za određivanje razine djelatnosti vezane uz proizvod za proizvode za koje je referentna vrijednost određena u Prilogu I. Odluci 2011/278/EU. Za postrojenja novih sudionika, osim novih sudionika zbog znatnog proširenja, razina djelatnosti određuje se množenjem početnog instaliranog kapaciteta za proizvodnju tog proizvoda u skladu s člankom 17. stavkom 4. Odluke 2011/278/EU sa standardnim faktorom iskorištenja kapaciteta. U slučaju postrojenja koja su doživjela znatno proširenje ili smanjenje kapaciteta, države članice primijenit će standardni faktor iskorištenja kapaciteta kako bi odredile razinu djelatnosti vezanu uz proizvod dodanog ili umanjenog kapaciteta dotičnog potpostrojenja.

(3)

Standardni faktor iskorištenja kapaciteta odgovara 80. percentilu prosječnoga godišnjeg iskorištenja kapaciteta svih postrojenja koja proizvode dotični proizvod. Kao dio prikupljanja referentnih podataka za postojeća postrojenja koje je provedeno radi uspostave nacionalnih provedbenih mjera (NIM), države članice prikupile su podatke o prosječnoj godišnjoj proizvodnji dotičnog proizvoda u razdoblju 2005.–2008. Dijeljenjem tog iznosa proizvodnje s početnim instaliranim kapacitetom u skladu s člankom 7. stavkom 3. Odluke 2011/278/EU, države članice zatim su na temelju toga odredile faktore iskorištenja kapaciteta relevantnih postrojenjâ na svojem državnom području. Nakon toga države članice dostavile su te informacije Komisiji kao dio svojih nacionalnih provedbenih mjera.

(4)

Po primitku nacionalnih provedbenih mjera svih država članica i uzimajući u obzir nacionalne provedbene mjere država EGP-a i EFTA-e, Komisija je odredila 80. percentil faktora prosječnoga godišnjeg iskorištenja kapaciteta postrojenjâ koja proizvode proizvod za koji postoji referentna vrijednost, uzimajući pritom u obzir potrebu osiguranja neutralnih uvjeta tržišnog natjecanja za industrijske djelatnosti koje se odvijaju u postrojenjima kojima upravlja isti operater i proizvodnje u vanjskim postrojenjima. Izračun se temelji na informacijama koje su Komisiji bile dostupne do 31. prosinca 2012.

(5)

Standardni faktori iskorištenja kapaciteta prema referentnoj vrijednosti za proizvod nalaze se u Prilogu ovoj Odluci. Ti faktori primjenjuju se u razdoblju od 2013. do 2020.,

7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/27

(1)

Od 2013. nadalje pravilo za dodjelu emisijskih jedinica operaterima postrojenjâ u području primjene Unijinog sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU ETS) jest javna dražba. Međutim, operateri koji ispunjavaju uvjete nastavit će dobivati besplatne emisijske jedinice od 2013. do 2020. Količina emisijskih jedinica koju svi ti operateri dobivaju određuje se na temelju usklađenih pravila na razini Unije iz Direktive 2003/87/EZ i Odluke Komisije 2011/278/EU (2).

(2)

Od država članica zatražilo se da do 30. rujna 2011. Komisiji dostave svoje nacionalne provedbene mjere (NIM) s, među ostalim, obveznim informacijama, popisom postrojenjâ na svojem državnom području koja su obuhvaćena Direktivom 2003/87/EZ te preliminarnom količinom besplatnih emisijskih jedinica koje će se od 2013. do 2020. dodijeliti, a izračunane su na temelju usklađenih pravila na razini Unije.

(3)

U članku 18. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (3) predviđene su privremene mjere koje se primjenjuju na Hrvatsku, a nalaze se u Prilogu V. tom Aktu. Na temelju točke 10. tog Priloga V. Hrvatska je dužna osigurati usklađenost operaterâ s Direktivom 2003/87/EZ tijekom cijele 2013. Isto tako, operaterima postrojenja koja ispunjavaju uvjete dodijelit će se besplatne emisijske jedinice za cijelu 2013. kako bi im se omogućila potpuna usklađenost sa sustavom trgovanja emisijama stakleničkih plinova Europske unije i njegovim načelom praćenja, izvješćivanja i verifikacije emisija stakleničkih plinova te predaje emisijskih jedinica. U skladu s tim Hrvatska je Komisiji dostavila svoje nacionalne provedbene mjere u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ i člankom 15. stavkom 1. Odluke 2011/278/EU.

(4)

Kako bi osigurala kvalitetu i usporedivost podataka, Komisija je za dostavu nacionalnih provedbenih mjera osigurala elektronički obrazac. Sve države članice dostavile su u tom ili sličnom formatu popis postrojenja, tablicu sa svim relevantnim podacima po postrojenjima i metodološko izvješće s opisom postupka prikupljanja podataka koji su tijela vlasti država članica primijenila.

(5)

S obzirom na široki raspon dostavljenih informacija i podataka, Komisija je najprije analizirala potpunost svih nacionalnih provedbenih mjera. Ako je Komisija ustanovila da su dostavljene informacije nepotpune, od dotične države članice zatražila je dodatne informacije. Kao odgovor na te zahtjeve nadležna tijela dostavila su dodatne relevantne informacije kako bi upotpunila dostavljene nacionalne provedbene mjere.

(6)

Nacionalne provedbene mjere, uključujući preliminarne ukupne godišnje količine emisijskih jedinica koje će se od 2013. do 2020. besplatno dodijeliti, ocijenjene su prema kriterijima iz Direktive 2003/87/EZ, a posebno njezinog članka 10.a, i Odluke 2011/278/EU, uzimajući pritom u obzir dokumente s uputama Komisije za države članice, a koje je Odbor za klimatske promjene odobrio 14. travnja 2011. Prema potrebi, uzete su u obzir upute za tumačenje Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ.

(7)

Komisija je provela temeljitu procjenu usklađenosti nacionalnih provedbenih mjera za svaku pojedinu državu članicu. Kao dio te sveobuhvatne procjene, Komisija je analizirala dosljednost samih podataka te njihovu dosljednost u odnosu na usklađena pravila dodjele. Ponajprije, Komisija je ispitala ispunjavaju li postrojenja uvjete za besplatnu dodjelu, njihovu podjelu na potpostrojenja i granice postrojenja. Nakon toga, analizirala je primjenu točnih referentnih vrijednosti na odgovarajuća potpostrojenja. S obzirom na to da se za potpostrojenja s referentnom vrijednosti za proizvod Odlukom 2011/278/EU za svaki proizvod u načelu definira po jedna referentna vrijednost, Komisija je posebnu pozornost pridala primjeni referentne vrijednosti na konačni proizvod proizveden u skladu s definicijom proizvoda i granicama sustava iz Priloga I. Odluci 2011/278/EU. Nadalje, s obzirom na njihov znatan utjecaj na dodjelu, Komisija je podrobno analizirala izračun povijesnih razina djelatnosti postrojenjâ, slučajeve znatnih promjena kapaciteta tijekom referentnog razdoblja te slučajeve postrojenja koja su tijekom referentnog razdoblja započela s radom, izračun preliminarnog broja emisijskih jedinica koje će se besplatno dodijeliti uzimajući u obzir zamjenjivost goriva i električne energije, rizik istjecanja ugljika te isporuke topline privatnim kućanstvima. Daljnje statističke analize i provjere uvjerljivosti primjenom pokazatelja, kao što su predložena dodjela prema povijesnoj razini djelatnosti u usporedbi s referentnim vrijednostima ili povijesna razina djelatnosti u usporedbi s proizvodnim kapacitetom, pridonijele su utvrđivanju daljnjih mogućih nepravilnosti u primjeni usklađenih pravila dodjele.

(8)

Na temelju rezultata te procjene, Komisija je napravila podrobnu procjenu postrojenjâ u kojima su utvrđene moguće nepravilnosti u primjeni usklađenih pravila dodjele te je od nadležnih tijela dotične države članice zatražila daljnja objašnjenja.

(9)

U svjetlu rezultata te procjene usklađenosti, Komisija smatra da su nacionalne provedbene mjere Belgije, Bugarske, Danske, Estonije, Grčke, Španjolske, Irske, Francuske, Hrvatske, Italije, Cipra, Latvije, Litve, Luksemburga, Mađarske, Malte, Nizozemske, Austrije, Poljske, Portugala, Rumunjske, Slovenije, Slovačke, Finske, Švedske i Ujedinjene Kraljevine u skladu s Direktivom 2003/87/EZ i Odlukom 2011/278/EU. Utvrđeno je da postrojenja obuhvaćena nacionalnim provedbenim planovima tih država članica ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu te nisu pronađene nikakve nedosljednosti u odnosu na preliminarne ukupne godišnje količine besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica koje su svaka od tih država članica predložile.

(10)

Međutim, u svjetlu rezultata te procjene Komisija smatra da određeni aspekti nacionalnih provedbenih mjera koje su dostavile Njemačka i Češka nisu u skladu s kriterijima iz Direktive 2003/87/EZ i Odluke 2011/278/EU, uzimajući pritom u obzir dokumente s uputama Komisije za države članice, a koje je Odbor za klimatske promjene odobrio 14. travnja 2011.

(11)

Komisija primjećuje da je Njemačka predložila da sedam postrojenja dobije veću razinu besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica jer smatra da će se time izbjeći nepotrebne teškoće. U skladu s člankom 10.a Direktive 2003/87/EZ i Odlukom 2011/278/EU, preliminarne količine za besplatnu dodjelu koje se dostavljaju kao dio nacionalnih provedbenih mjera izračunavaju se na temelju usklađenih pravila na razini Unije. Odlukom 2011/278/EU nisu predviđene prilagodbe koje Njemačka želi primijeniti na temelju članka 9. stavka 5. njemačkog zakona o trgovanju emisijama stakleničkih plinova – TEHG od 28. srpnja 2011. Dok se do 2012. besplatna dodjela emisijskih jedinica organizirala na nacionalnoj razini, od 2013. nadalje zakonodavac je namjerno uspostavio potpuno usklađena pravila za besplatnu dodjelu postrojenjima kako bi se sa svim postrojenjima jednako postupalo. Svaka jednostrana promjena preliminarnih količina za besplatnu dodjelu koje su države članice izračunale na temelju Odluke 2011/278/EU štetila bi tom usklađenom pristupu. Njemačka nije potkrijepila dokazima da je dodjela dotičnim postrojenjima izračunana na temelju Odluke 2011/278/EU očito neprikladna s obzirom na cilj potpune usklađenosti dodjela koji treba postići. Dodjela većeg broja besplatnih emisijskih jedinica nekim postrojenjima narušila bi ili bi prijetila narušavanjem tržišnog natjecanja te ima prekogranični učinak s obzirom na trgovanje diljem Unije u svim sektorima obuhvaćenima Direktivom 2003/87/EZ. U svjetlu načela jednakog postupanja sa svim postrojenjima u okviru sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova Europske unije i sa svim državama članicama, Komisija smatra da je stoga potrebno usprotiviti se preliminarnim količinama za besplatnu dodjelu određenim postrojenjima iz njemačkih nacionalnih provedbenih mjera, koja su popisana u točki A Priloga I.

(12)

Komisija smatra da su nacionalne provedbene mjere koje je predložila Njemačka i u suprotnosti s Odlukom 2011/278/EU jer primjena referentne vrijednosti za proizvod za vruću kovinu u slučajevima navedenima u točki A Priloga I. ovoj Odluci nije u skladu s mjerodavnim pravilima. S tim u vezi Komisija primjećuje da u njemačkim nacionalnim provedbenim mjerama, u slučajevima konvertora s kisikom (BOF) za proizvodnju čelika ili slučajevima gdje se vruća kovina iz visoke peći ne rafinira u čelik u istom postrojenju, već se isporučuje za daljnju preradu, nije predviđena besplatna dodjela emisijskih jedinica operateru postrojenja s visokom peći za proizvodnju vruće kovine. Umjesto toga emisijske jedinice besplatno se dodjeljuju postrojenju u kojemu se čelik rafinira.

(13)

Komisija primjećuje da su, za potrebe dodjele emisijskih jedinica, referentne vrijednosti za proizvod utvrđene u Odluci 2011/278/EU uzimajući u obzir definicije proizvoda i složenost proizvodnih postupaka koji omogućuju verifikaciju podataka o proizvodnji i jedinstvenu primjenu referentne vrijednosti za proizvod u cijeloj Uniji. Postrojenja su radi primjene referentne vrijednosti za proizvod podijeljena u potpostrojenja, a potpostrojenje s referentnom vrijednosti za proizvod definirano je kao proizvodni ulazi, izlazi i pripadajuće emisije koje se odnose na proizvodnju proizvoda za koji je određena referentna vrijednost u Prilogu I. Odluci 2011/278/EU. Stoga su referentne vrijednosti određene za proizvode, a ne za procese. U skladu s time, određena je referentna vrijednost za vruću kovinu, a proizvod je definiran kao tekuće željezo zasićeno ugljikom za daljnju preradu. Činjenica da granice sustava za referentnu vrijednost za vruću kovinu iz Priloga I. Odluci 2011/278/EU uključuju konvertor s kisikom (BOF) ne dopušta državama članicama da zanemare to da se dodjele trebaju izvršiti za proizvodnju određenog proizvoda. To potkrepljuje i činjenica da bi vrijednosti referentnih vrijednosti trebale obuhvatiti sve izravne emisije vezane uz proizvodnju. Međutim, upravo proizvodnja vruće kovine u visokoj peći uzrokuje većinu emisija, dok proces rafiniranja vruće kovine u čelik u konvertoru s kisikom (BOF) ima relativno niske emisije. Dakle, referentna vrijednost bila bi znatno niža da obuhvaća i postrojenja koja preuzimaju vruću kovinu i rafiniraju ju u čelik u konvertoru s kisikom (BOF). Osim toga, u svjetlu općeg sustava dodjele uspostavljenog Odlukom 2011/278/EU, a posebno u vezi s pravilima o znatnim promjenama kapaciteta, dodjela koju predlaže Njemačka ne može se smatrati dosljednom. Komisija stoga smatra da zbog nedostatka odgovarajućeg potpostrojenja koje bi omogućilo određivanje dodjele u skladu s člankom 10. Odluke 2011/278/EU, postrojenja koja preuzimaju vruću kovinu za daljnju preradu ne ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju referentne vrijednosti za vruću kovinu za tu količinu uvezene vruće kovine. Komisija se stoga protivi preliminarnim ukupnim godišnjim količinama za besplatnu dodjelu koje su predložene za postrojenja popisana u točki B Priloga I. ovoj Odluci.

(14)

U pogledu primjene referentne vrijednosti za vruću kovinu u nacionalnim provedbenim mjerama koje je predložila Češka, Komisija primjećuje da dodjela postrojenju koje se nalazi u točki C s oznakom CZ-existing-CZ-73-CZ-0134-11/M ne odgovara vrijednosti referentne vrijednosti za vruću kovinu pomnožene s odgovarajućom povijesnom razinom djelatnosti za proizvod kako je dostavljena u nacionalnim provedbenim mjerama te stoga nije u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (a) Odluke 2011/278/EU. Komisija se stoga protivi dodjeli tom postrojenju ako se pogreška ne ispravi. Nadalje, Komisija primjećuje da dodjela postrojenju koje se nalazi u točki C s oznakom CZ-existing-CZ-52-CZ-0102-05 uzima u obzir procese obuhvaćene granicama sustava za referentnu vrijednost za vruću kovinu. To postrojenje, međutim, ne proizvodi vruću kovinu, već ga preuzima. Zbog nedostatka proizvodnje vruće kovine u postrojenju s oznakom CZ-existing-CZ-52-CZ-0102-05 i posljedičnog nedostatka odgovarajućeg potpostrojenja s referentnom vrijednosti za proizvod koje bi omogućilo određivanje dodjele u skladu s člankom 10. Odluke 2011/278/EU, predložena dodjela nije u skladu s pravilima dodjele i može dovesti do dvostrukog brojenja. Komisija se stoga protivi dodjeli postrojenjima popisanima u točki C Priloga I. ovoj Odluci.

(15)

Komisija primjećuje da se dodjela postrojenjima iz točke D Priloga I. ovoj Odluci temelji na potpostrojenju s procesnim emisijama za proizvodnju cinka u visokoj peći i povezanim procesima. S tim u vezi, Komisija primjećuje da su emisije obuhvaćene potpostrojenjem s procesnim emisijama već obuhvaćene i potpostrojenjem s referentnom vrijednosti za proizvod za vruću kovinu na temelju kojeg se jednom od postrojenja dodjeljuju emisijske jedinice te se stoga broje dvostruko. Potpostrojenje s referentnom vrijednosti za proizvod za vruću kovinu jasno obuhvaća proizvodne ulaze, izlaze i pripadajuće emisije koje se odnose na proizvodnju vruće kovine u visokoj peći i sve povezane procese kako je navedeno u Prilogu I. Odluci 2011/278/EU, uključujući obradu troske. Nacionalne provedbene mjere koje je predložila Njemačka stoga su u suprotnosti s člankom 10. stavkom 8. Odluke 2011/278/EU i obvezom izbjegavanja dvostrukog brojenja emisija zato što su određene emisije u dodjeli tim postrojenjima brojene dvostruko. Komisija se stoga protivi dodjeli tim postrojenjima koja se temelji na potpostrojenju s procesnim emisijama za proizvodnju cinka u visokoj peći i povezanim procesima.

(16)

Komisija primjećuje i da je popis postrojenja iz njemačkih nacionalnih provedbenih mjera nepotpun i stoga u suprotnosti s člankom 11. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ. Popis ne obuhvaća postrojenja koja proizvode polimere, osobito S-PVC i E-PVC, te vinilklorid monomera (VCM) s količinama emisijskih jedinica namijenjenih za dodjelu svakom od tih postrojenja smještenom na državnom području Njemačke, na koja se ta Direktiva odnosi i na koja se upućuje u odjeljku 5.1. uputa Komisije za tumačenje Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ, a koje je Odbor za klimatske promjene odobrio 18. ožujka 2010. U tom pogledu Komisija je svjesna mišljenja koje je Njemačka iznijela da proizvodnja polimera, a posebno S-PVC-a, E-PVC-a i VCM-a nije obuhvaćena Prilogom I. Direktivi 2003/87/EZ. Komisija smatra da polimeri, uključujući S-PVC, E-PVC i VCM udovoljavaju definiciji relevantne djelatnosti (proizvodnja organskih kemikalija) iz Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ. U skladu s time i u bliskoj suradnji s državama članicama te dotičnim industrijskim sektorima utvrđene su odgovarajuće referentne vrijednosti za proizvod za S-PVC, E-PVC i VCM kako je navedeno u Prilogu I. Odluci 2011/278/EU.

(17)

Komisija primjećuje da činjenica da je njemački popis postrojenja nepotpun neprimjereno utječe na dodjelu na temelju potpostrojenja s referentnom vrijednosti za toplinu postrojenjima popisanima u točki E Priloga I. ovoj Odluci koja isporučuju toplinu postrojenjima koja proizvode organske kemikalije. Dok samo isporuka topline postrojenju ili drugoj jedinici koja nije obuhvaćena Direktivom 2003/87/EZ ima za posljedicu besplatnu dodjelu na temelju potpostrojenja s referentnom vrijednosti za toplinu, u njemačkim nacionalnim provedbenim mjerama isporuka topline postrojenjima koja obavljaju djelatnosti iz područja primjene Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ uzima se u obzir za dodjelu postrojenjima popisanima u točki E Priloga I. ovoj Odluci. Stoga predložene dodjele emisijskih jedinica postrojenjima popisanima u točki E Priloga I. ovoj Odluci nisu u skladu s pravilima dodjele. Komisija se stoga protivi dodjeli postrojenjima popisanima u točki E Priloga I. ovoj Odluci.

(18)

U skladu s člancima 9. i 9.a Direktive 2003/87/EZ, Komisija je Odlukom 2010/634/EU (4) objavila apsolutnu količinu emisijskih jedinica na razini Unije za razdoblje od 2013. do 2020. S tim u vezi količina koja se uzima u obzir na temelju članka 9. Direktive 2003/87/EZ temelji se na ukupnoj količini emisijskih jedinica koje je država članica izdala u skladu s odlukom Komisije o nacionalnim planovima raspodjele za razdoblje od 2008. do 2012. Međutim, nakon završetka razdoblja trgovanja od 2008. do 2012. Komisiji su dostupne dodatne informacije i točniji podaci, posebno u vezi s količinom emisijskih jedinica izdanih novim sudionicima iz rezerva država članica za nove sudionike i uporabom emisijskih jedinica u rezervama država članica za projekte zajedničke primjene uspostavljene na temelju članka 3. Odluke Komisije 2006/780/EZ (5). Nadalje, u pogledu prilagodbe količine emisijskih jedinica na razini Unije na temelju članka 9.a Direktive 2003/87/EZ, a posebno njegovih stavaka 1. i 4., treba uzeti u obzir najnovije znanstvene podatke u vezi s potencijalom globalnog zagrijavanja stakleničkih plinova, odluke Komisije C(2011) 3798 i C(2012) 497 o prihvaćanju jednostranog uključivanja dodatnih stakleničkih plinova i aktivnosti od strane Italije i Ujedinjene Kraljevine na temelju članka 24. Direktive 2003/87/EZ te isključivanje postrojenja s niskim emisijama iz sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova Europske unije (EU ETS) od strane Njemačke, Ujedinjene Kraljevine, Francuske, Nizozemske, Španjolske, Slovenije i Italije na temelju članka 27. Direktive 2003/87/EZ.

(19)

Osim toga, u apsolutnoj količini emisijskih jedinica na razini Unije treba se uzeti u obzir pristupanje Hrvatske Europskoj uniji te proširenje EU ETS-a na države EGP-a i EFTA-e. Na temelju točke 8. Priloga III. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju povećava se količina koja se uzima u obzir na temelju članka 9. Direktive 2003/87/EZ kao posljedica pristupanja Hrvatske, i to za količinu emisijskih jedinica koje će Hrvatska ponuditi na javnoj dražbi na temelju članka 10. stavka 1. Direktive 2003/87/EZ. Uključivanje u Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) Direktive 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Odluke 2011/278/EU kako je izmijenjena Odlukom Komisije 2011/745/EU (7) na temelju Odluke Zajedničkog odbora EGP-a br. 152/2012 (8) podrazumijeva povećanje ukupne količine emisijskih jedinica u okviru EU ETS-a u cjelini predviđeno člancima 9. i 9.a Direktive 2003/87/EZ. Stoga je nužno uzeti u obzir odgovarajuće iznose koje su države EGP-a i EFTA-e dostavile u dijelu A Dodatka toj Direktivi u Sporazumu o EGP-u.

(20)

Odluku 2010/634/EU treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(21)

U 2014. i svakoj sljedećoj godini ukupna količina emisijskih jedinica određena za 2013. na temelju članaka 9. i 9.a Direktive 2003/87/EZ smanjuje se za linearni faktor od 1,74 % iz 2010., što ukupno iznosi 38 264 246 emisijskih jedinica.

(22)

Člankom 10.a stavkom 5. Direktive 2003/87/EZ ograničava se najveća godišnja količina emisijskih jedinica na temelju koje se izračunavaju besplatne dodjele postrojenjima koja nisu obuhvaćena člankom 10.a stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ. To ograničenje sastoji se od dva elementa iz članka 10.a stavka 5. točaka (a) i (b) Direktive 2003/87/EZ, a Komisija je svaki od njih odredila na temelju količina određenih na temelju članaka 9. i 9.a Direktive 2003/87/EZ, javno dostupnih podataka u registru Unije i informacija koje su dostavile države članice, posebice u pogledu udjela u emisijama proizvođača električne energije i drugih postrojenja koja ne ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu iz članka 10.a stavka 3. Direktive 2003/87/EZ te u pogledu verificiranih emisija u razdoblju od 2005. do 2007. iz postrojenja koja su uključena u EU ETS tek od 2013. nadalje, ako su dostupne, uzimajući u obzir najnovije znanstvene podatke u vezi s potencijalom globalnog zagrijavanja stakleničkih plinova.

(23)

Ograničenje iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ ne smije se premašiti, a to se osigurava primjenom godišnjeg međusektorskog faktora korekcije kojim se po potrebi na jedinstveni način smanjuje broj besplatnih emisijskih jedinica u svim postrojenjima koja ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu. Države članice moraju taj faktor uzeti u obzir kada na temelju preliminarnih dodjela i ove Odluke odlučuju o konačnoj godišnjoj količini emisijskih jedinica za dodjelu postrojenjima. U članku 15. stavku 3. Odluke 2011/278/EU zahtijeva se da Komisija odredi međusektorski faktor korekcije, što se postiže usporedbom iznosa preliminarne ukupne godišnje količine besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica koji su prijavile države članice s ograničenjem iz članka 10.a stavka 5. na način propisan člankom 15. stavkom 3. Odluke 2011/278/EU.

(24)

Nakon uključivanja Direktive 2009/29/EZ u Sporazum o EGP-u na temelju Odluke Zajedničkog odbora EGP-a br. 152/2012, ograničenje iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ, usklađena pravila dodjele i međusektorski faktor korekcije trebaju se primjenjivati u državama EGP-a i EFTA-e. Stoga je nužno uzeti u obzir preliminarne ukupne godišnje količine emisijskih jedinica besplatno dodijeljenih u razdoblju od 2013. do 2020. utvrđene odlukama Nadzornog tijela EFTA-e od 10. srpnja 2013. o nacionalnim provedbenim mjerama.

(25)

Ograničenje iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ jest 809 315 756 emisijskih jedinica. Kako bi utvrdila to ograničenje, Komisija je najprije od država članica te država EGP-a i EFTA-e prikupila informacije o tome jesu li ta postrojenja proizvođači električne energije ili druga postrojenja obuhvaćena člankom 10.a stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ. Komisija je zatim za razdoblje od 2005. do 2007. odredila udjel emisija iz postrojenja koja nisu obuhvaćena tom odredbom, ali su uključena u EU ETS u razdoblju od 2008. do 2012. Komisija je zatim primijenila udjel od 34,78289436 % na količinu (1 976 784 044 emisijskih jedinica) određenu na temelju članka 9. Direktive 2003/87/EZ. Rezultatu toga izračuna Komisija je nakon toga pribrojila 121 733 050 emisijskih jedinica, na temelju prosječnih godišnjih verificiranih emisija u razdoblju od 2005. do 2007. iz odgovarajućih postrojenja, uzimajući u obzir revidirano područje primjene EU ETS-a od 2013. nadalje. S time u vezi, Komisija se za prilagodbu gornje granice služila informacijama koje su dostavile države članice te države EGP-a i EFTA-e. Ako nisu bile dostupne godišnje verificirane emisije za razdoblje od 2005. do 2007., Komisija je u mjeri u kojoj je to bilo moguće relevantne iznose emisija ekstrapolirala iz verificiranih emisija iz kasnijih godina primjenom faktora od 1,74 % u suprotnom smjeru. Komisija se savjetovala s tijelima vlasti država članica o za to uporabljenim informacijama i podacima te je od njih dobila potvrdu. Usporedbom ograničenja iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ sa zbrojem preliminarnih godišnjih količina besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica bez primjene faktora iz Priloga VI. Odluci 2011/278/EU dobiva se godišnji međusektorski faktor korekcije kako je određen u Prilogu II. ovoj Odluci.

(26)

S obzirom na poboljšani pregled broja emisijskih jedinica koje će se besplatno dodijeliti, a koji je posljedica ove Odluke, Komisija može bolje procijeniti količinu emisijskih jedinica koje će se ponuditi na javnoj dražbi u skladu s člankom 10. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ. Uzimajući u obzir ograničenje iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ, dodjelu s obzirom na proizvodnju topline na temelju članka 10.a stavka 4. navedeno u tablici u nastavku, te veličinu rezerve za nove sudionike, Komisija procjenjuje da količina emisijskih jedinica koja će se ponuditi na javnoj dražbi u razdoblju od 2013. do 2020. iznosi 8 176 193 157.

(27)

U sljedećoj tablici prikazana je godišnja dodjela s obzirom na proizvodnju topline na temelju članka 10.a stavka 4. Direktive 2003/87/EZ:

(28)

Države članice trebale bi, na temelju nacionalnih provedbenih mjera, međusektorskog faktora korekcije i linearnog faktora odrediti konačnu godišnju količinu besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica za svaku godinu u razdoblju od 2013. do 2020. Konačnu godišnju količinu besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica države članice trebale bi odrediti u skladu s ovom Odlukom, Direktivom 2003/87/EZ, Odlukom 2011/278/EU i ostalim mjerodavnim odredbama iz prava Unije. Isto tako, države EGP-a i EFTA-e trebale bi na temelju svojih nacionalnih provedbenih mjera, međusektorskog faktora korekcije i linearnog faktora odrediti konačnu godišnju količinu emisijskih jedinica besplatno dodijeljenih postrojenjima na svojem državnom području za svaku godinu u razdoblju od 2013. do 2020., u skladu s člankom 10. stavkom 9. Odluke 2011/278/EU.

(29)

Komisija smatra da se besplatnom dodjelom emisijskih jedinica postrojenjima obuhvaćenima EU ETS-om na temelju usklađenih pravila na razini Unije poduzećima ne dodjeljuje selektivna gospodarska prednost koja bi mogla potencijalno narušiti tržišno natjecanje i utjecati na trgovinu unutar Unije. Države članice dužne su u skladu s pravom Unije besplatno dodijeliti emisijske jedinice i ne mogu umjesto toga odlučiti prodati odgovarajuće količine. Stoga se ne može smatrati da odluke država članica u pogledu besplatne dodjele emisijskih jedinica uključuju državne potpore u smislu članaka 107. i 108. UFEU-a,

7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/36

(1)

Privremeni sporazum kojim se utvrđuje okvir za Sporazum o gospodarskom partnerstvu između država Istočne i Južne Afrike s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane (1) („privremeni SGP”) privremeno se primjenjuje od 14. svibnja 2012. između Europske unije i Republike Madagaskar, Republike Mauricijus, Republike Sejšeli i Republike Zimbabve.

(2)

Protokol 1 uz privremeni SGP o definiciji pojma „proizvodi s podrijetlom” i metodama administrativne suradnje sadržava pravila o podrijetlu za uvoz u Uniju proizvoda podrijetlom iz država Istočne i Južne Afrike.

(3)

U skladu s člankom 42. stavkom 1. Protokola 1 uz privremeni SGP, odstupanja od navedenih pravila o podrijetlu odobravaju se kada su opravdana razvojem postojećih industrija u državama Istočne i Južne Afrike.

(4)

U skladu s člankom 42. stavkom 5., kada se zahtjev za odstupanjem odnosi na otočnu državu, njegovom se razmatranju pristupa s pozitivnom pristranošću, posebno u odnosu na gospodarski i društveni učinak odluke koju treba donijeti, osobito s obzirom na zapošljavanje i potrebu primjene odstupanja u nekom razdoblju, uzimajući u obzir posebni položaj otočne države i njezine poteškoće.

(5)

Odbor za carinsku suradnju između država Istočne i Južne Afrike i EU-a odobrio je 29. studenoga, u skladu s člankom 42. stavkom 8. Protokola 1 uz privremeni SGP, automatsko odstupanje (2) državama korisnicama iz Istočne i Južne Afrike (Mauricijus, Sejšeli i Madagaskar) za 8 000 tona konzervirane tune i 2 000 tona odrezaka tune.

(6)

Osim prethodno navedenog automatskog odstupanja Mauricijus je podnio zahtjev za odstupanje kojim je obuhvaćena količina od 6 000 tona konzervirane tune oznaka KN 1604 14 11, 1604 14 18 i 1604 20 70 proizvedene od tune vrsta Katsuwonus pelamis (trupac prugavac), Thunnus alalunga (sabljarka), Thunnus albacares (žutoperajna tuna) i Thunnus obesus (velikooka tuna) i uvezene u Uniju u razdoblju od 1. travnja 2013. do 31. prosinca 2013., u skladu s člankom 42. stavkom 1. Protokola 1 uz privremeni SGP.

(7)

Mauricijski prerađivači tune uvelike se oslanjaju na isporuku tune s podrijetlom iz kružnih mreža plivarica EU-a u okviru privremenog SGP-a. U posljednje su se vrijeme smanjili ulovi trupca prugavca (Katsuwonus pelamis) podrijetlom iz Indijskog oceana što je mauricijskim prerađivačima prouzrokovalo nove poteškoće jer su se suočili s rastućom potražnjom za proizvodima na osnovi trupca prugavca u Uniji. Odobrenje odstupanja za proizvode na osnovi žutoperajne tune (Thunus albacares) nije opravdano s obzirom na to da su se ulovi žutoperajne tune s podrijetlom iz Indijskog oceana povećali. Stoga bi odstupanje trebalo odobriti samo za trupac prugavac.

(8)

Izvoz tune u konzervi iz Mauricijusa u Uniju u proteklih je pet godina neprekidno rastao.

(9)

Mauricijus ostvaruje korist od globalnih kvota predviđenih automatskim odstupanjem koje je odobreno svim državama korisnicama iz Istočne i Južne Afrike (Mauricijus, Sejšeli i Madagaskar). U slučaju da ostale države korisnice iz Istočne i Južne Afrike uporabe kvote djelomično, Mauricijus bi mogao imati koristi i od mogućih godišnjih preraspodjela količina koje te države nisu iskoristile. S obzirom na nedavnu privremenu primjenu privremenog SGP-a, još nije bilo moguće ostvariti odgovarajući nadzor nad stopom iskorištenosti automatskog odstupanja kako bi se provjerili obrasci preraspodjela neiskorištenih količina među državama korisnicama iz Istočne i Južne Afrike.

(10)

Mauricijus može osigurati opskrbu sirovom tunom s podrijetlom iz područja izvan Indijskog oceana u skladu s člancima 4. i 5. Protokola 1 uz privremeni SGP.

(11)

Tekućim pregovorima o SGP-u između Europske unije i ostalih država AKP-a iz kojih Mauricijus može osigurati opskrbu sirovom tunom s podrijetlom za svoju prerađivačku industriju mogu se ponuditi alternativne mogućnosti opskrbe tunom s podrijetlom u skoroj budućnosti.

(12)

Stoga je primjereno Mauricijusu odobriti odstupanje za 2 000 tona konzerviranog trupca prugavca, čime se postojećoj industriji omogućuje nastavak izvoza prema Uniji.

(13)

Potencijalnom preraspodjelom neiskorištenih količina među državama korisnicama iz Istočne i Južne Afrike te kumulacijom predviđenom privremenim SGP-om opravdano je privremeno odobrenje odstupanja. Kako bi se osigurala pravna sigurnost proizvođača, odstupanje treba odobriti za razdoblje od godine dana s učinkom od 1. travnja 2013.

(14)

Kako bi se iskoristilo odstupanje, za proizvodnju konzerviranog trupca prugavca oznaka KN 1604 14 11, 1604 14 18 i 1604 20 70 potrebno je kao sirovinu bez podrijetla koristiti smrznuti trupac prugavac (Katsuwonus pelamis) pod tarifnim brojem HS 0303.

(15)

Uredbom Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (3) utvrđuju se pravila o upravljanju tarifnim kvotama. Kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje koje se provodi u uskoj suradnji između nadležnih tijela država Istočne i Južne Afrike, carinskih tijela Unije i Komisije, ta bi se pravila trebala primjenjivati mutatis mutandis na količine uvezene u skladu s odstupanjem odobrenim ovom Odlukom.

(16)

Kako bi se osigurao učinkovit nadzor provedbe odstupanja, nadležna tijela država Istočne i Južne Afrike trebala bi Komisiji redovito dostavljati pojedinosti o potvrdama o prometu robe EUR.1,

7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/s3

7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/s3