Izvjestitelj:

Felipe MEDINA

Savjetnik/ica:	Juan Alfonso HERRERO PASCUAL
Zakonodavni postupak:	EU Law Tracker
Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 16.12.2025. Vijeće Europske unije, 20.3.2026.
Pravna osnova:	članak 114., članak 192. stavak 1., članak 294. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Dokument/i Europske komisije:	COM(2025) 980 final, COM(2025) 981 final, COM(2025) 982 final, COM(2025) 983 final, COM(2025) 984 final, COM(2025) 986 final
Relevantni ciljevi održivog razvoja:	cilj 12. – Odgovorna proizvodnja i potrošnja cilj 15. – Život na kopnu
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	26.2.2026.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.3.2026.
Plenarno zasjedanje br.:	604
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	183/6/8

1.   PREPORUKE

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da, pod uvjetom da se očuvaju osnovni ciljevi i razina ambicije postojeće pravne stečevine, pojednostavnjenje može doprinijeti učinkovitijem i djelotvornijem regulatornom okviru, a istodobno podupirati konkurentnost i otpornost europskog gospodarstva tijekom zelene tranzicije. EGSO naglašava da smanjenje administrativnog opterećenja i uklanjanje udvostručavanja ne podrazumijeva snižavanje standarda zaštite okoliša već poboljšanje njihove djelotvornosti jer se time poduzećima i javnim tijelima omogućuje da se usredotoče na opipljive ishode za okoliš umjesto na složenost postupaka.

1.2.

EGSO smatra da proces pojednostavnjenja koji je u tijeku predstavlja stratešku priliku za povećanje regulatorne jasnoće, jačanje jedinstva unutarnjeg tržišta i podupiranje integriranog pristupa konkurentnosti i održivosti. Rješavanjem sustavnih problema utvrđenih u zakonodavnim aktima koji se preispituju EU može ojačati i svoje okolišne ciljeve i svoju gospodarsku otpornost. EGSO ističe da je pojednostavnjenje temeljno načelo bolje regulative i nužan uvjet za osiguravanje pravne sigurnosti jer se time smanjuje fragmentacija među državama članicama, a gospodarskim subjektima, osobito MSP-ovima koji posluju prekogranično, omogućuje uspješnija primjena. Pojednostavnjenje ne smije ni na koji način smanjiti razinu zaštite okoliša i zdravlja ili oslabiti mehanizme kontrole, transparentnosti i sudjelovanja građana te mora pojednostavniti primjenu zakonodavstva za poduzeća. Svaka mjera pojednostavnjenja mora biti popraćena ex ante i ex post procjenom njezina učinka na ciljeve u području klime, konkurentnosti, bioraznolikosti i zdravlja te biti podvrgnuta javnom savjetovanju.

1.3.

EGSO pozdravlja opću svrhu paketa za pojednostavnjenje zakonodavstva o okolišu, koji bi trebao smanjiti nepotrebno administrativno opterećenje i troškove za sve dionike, a istodobno održati vrlo visoke sigurnosne standarde. Kumulativne obveze izvješćivanja i administrativne obveze i dalje predstavljaju znatno opterećenje, pa bi dodatno pojednostavnjenje bilo korisno.

1.4.

EGSO napominje da je velik broj novih zakonodavnih akata donesenih u mandatnom razdoblju 2019. – 2024. stvorio znatne izazove u provedbi za mnoge aktere u privatnom sektoru u EU-u. Ti su izazovi još problematičniji zbog toga što je istovremeno stupilo na snagu više regulatornih okvira, dok popratno sekundarno zakonodavstvo ili smjernice često kasne, što stvara nesigurnost i otežava planiranje ulaganja. Neki gospodarski sektori, primjerice poljoprivredno-prehrambeni, očekivali su dalekosežnije mjere pojednostavnjenja. Mjere pojednostavnjenja moraju biti usmjerene prvenstveno na smanjenje udvostručavanja i usklađivanje formata, ali ne ukinuti obvezu praćenja učinka na okoliš. Sva poduzeća, a osobito MSP-ovi, moraju dobiti tehničku i financijsku potporu za ispunjavanje regulatornih zahtjeva, naročito putem tome namijenjenih europskih fondova.

1.5.

EGSO ističe činjenicu da se poduzeća često suočavaju s kumulativnim obvezama izvješćivanja i administrativnim zahtjevima za koje su potrebni znatni resursi i koji bi se mogli negativno odraziti na njihovu sposobnost prilagodbe. Stoga bi dobro kalibrirano smanjenje administrativnog opterećenja i opterećenja povezanog s izvješćivanjem, popraćeno odgovarajućim mjerama potpore, moglo doprinijeti dosljednijoj, proporcionalnijoj i predvidljivijoj primjeni pravila o okolišu. EGSO smatra da bi sustavna primjena načela „samo jednom”, prema kojem se isti podaci dostavljaju samo jednom i zatim ponovno koriste u svim regulatornim okvirima, trebala postati temelj upravljanja okolišem u EU-u.

1.6.

EGSO smatra da bi se područje primjene predmetne skupne inicijative moglo dodatno proširiti kako bi se osiguralo da pojednostavnjenje donese konkretna poboljšanja u funkcioniranju i usklađenosti zakonodavstva o okolišu i ima nekoliko prijedloga za područja koja bi trebalo uključiti. Prvo, ističe da treba riješiti problem nedosljednosti koje proizlaze iz različitih metodologija izvješćivanja i zahtjeva za podacima u usporednim zakonodavnim aktima, što može rezultirati nepotrebnom složenošću i otežati učinkovitu primjenu. Osim toga, naglašava da treba racionalizirati postupke izdavanja dozvola i odobrenja kako bi se osigurala proporcionalnost između, s jedne strane, razmjera i trajanja predmetnih aktivnosti i rizika koje one podrazumijevaju, i s druge strane, administrativnih zahtjeva koji se nameću, prije svega za pilot projekte, testiranje aktivnosti i inovacije kružnog gospodarstva. Postupci odobravanja moraju ostati strogi kad je riječ o aktivnostima koje predstavljaju visok rizik za okoliš i zdravlje ljudi i životinja. Iako bi se postupci izdavanja dozvola mogli pojednostavniti osiguravanjem bolje koordinacije i suradnje u postupcima ili dodjelom dodatnih sredstava, trebalo bi zadržati potpune i sveobuhvatne procjene utjecaja na okoliš za svaki pojedinačni projekt. Inovativni projekti moraju podlijegati pojačanim procjenama učinka, uključujući analizu rizika od raspršenog onečišćenja, gubitka bioraznolikosti i kumulativnih učinaka.

1.7.

EGSO ističe važnost kvalitete propisa. Sve veće oslanjanje na skupne inicijative i pojednostavnjenja ukazuju na vrijednost periodičnog preispitivanja pravne stečevine, ali ujedno i ističu strukturni problem: kad bi se zakonodavstvo dosljedno osmišljavalo na temelju potpuno razvijenih procjena učinka, pouzdanih znanstvenih dokaza i smislenog savjetovanja s predmetnim sektorima, potreba za opsežnim korektivnim paketima znatno bi se smanjila. U tom kontekstu poziva na stavljanje većeg naglaska na ex ante procjene administrativnog opterećenja, digitalne spremnosti i provedbenih kapaciteta na nacionalnoj i regionalnoj razini. Javna savjetovanja moraju trajati najmanje 12 tjedana, biti organizirana u vrijeme koje pogoduje sudjelovanju i sustavno uključivati stajališta udruga poslodavaca, operatera, nevladinih organizacija za zaštitu okoliša, sindikata i neovisnih znanstvenih odbora. Procjene učinka moraju se objaviti prije usvajanja akata.

1.8.

EGSO naglašava da rad na pojednostavnjenju mora biti pažljivo osmišljen da ne bi došlo do novih nesigurnosti i nedosljednosti. Od presudne je važnosti da se informacije i smjernice potrebne za pravilnu provedbu zakonodavstva pružaju pravodobno i na pristupačan način i da se poveća usklađenost među pravnim instrumentima kako bi se izbjegla fragmentacija i razlike u provedbi u državama članicama. Jasna, dosljedna i pravodobna komunikacija od strane institucija neophodna je da bi se svim dionicima omogućilo da se na adekvatan način pripreme i da bi se očuvala pravna sigurnost. U tom kontekstu EGSO ponovno ističe važnost toga da se s njime savjetuje i da se smjernice, odgovori na često postavljana pitanja i provedbeni akti na razini EU-a objavljuju dovoljno prije datumâ početka primjene zakonodavstva, u idealnom slučaju najmanje dvanaest mjeseci unaprijed, kako bi se očuvala predvidljivost i neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

1.9.

Osim toga, EGSO izražava žaljenje zbog toga što je savjetovanje za ovu inicijativu započelo tijekom ljeta i trajalo samo šest tjedana, što ograničava smislen angažman dionika. U tom kontekstu EGSO poziva Komisiju da razmotri mogućnost provedbe potpune i sveobuhvatne procjene učinka za predmetni skupni prijedlog. Time bi se povećala transparentnost, poboljšala činjenična osnova za političke odluke i osiguralo da se stajališta i praktično iskustvo dionika na odgovarajući način uzmu u obzir. Istovremeno, EGSO smatra da je pouzdana procjena učinka izuzetno bitna za to da se utvrde područja u kojima je pojednostavnjenje zaista potrebno i da se zajamči da će se predloženim prilagodbama djelotvornost i jasnoća zakonodavstva EU-a o okolišu povećati, a ne smanjiti. U procjenama učinka trebalo bi sustavno ocjenjivati kumulativne i međusektorske učinke, među ostalim preklapanja u zakonodavnim aktima koji se tiču izvješćivanja o okolišu, kemikalijama, proizvodima i održivosti (uključujući Direktivu o korporativnom izvješćivanju o održivosti i Direktivu o dužnoj pažnji za održivo poslovanje), kao i administrativnu izvedivost paralelnih rokova provedbe.

1.10.

EGSO također skreće pažnju na to da, iako se dio organizacija civilnog društva tome protive, nekoliko gospodarskih sektora i organizacija civilnog društva u budućnosti trebaju dodatne mjere pojednostavnjenja u vezi s Uredbom REACH, Aktom o kružnom gospodarstvu, Okvirnom direktivom o vodama, Uredbom o ambalaži i ambalažnom otpadu, Europskom strategijom za otpornost vodoopskrbe, Uredbom o obnovi prirode, Direktivom o pticama i Direktivom o staništima, Direktivom o nitratima i Okvirnom direktivom o morskoj strategiji.

1.11.

Iako bi moglo biti prostora za pojednostavnjenje postupaka izdavanja dozvola zahvaljujući boljoj koordinaciji i suradnji ili dodjeli dodatnih sredstava, trebalo bi zadržati potpune i sveobuhvatne procjene utjecaja na okoliš za svaki pojedini projekt. Te procjene imaju ključnu ulogu u utvrđivanju mogućih učinaka na okoliš, čime se podupire dobro informirano donošenje odluka i sprečavaju neželjene i skupe posljedice za okoliš i zdravlje ljudi. Treba postupati s oprezom kad je riječ o uvođenju skraćenih ili strogih rokova u postupke procjene utjecaja na okoliš i izdavanja dozvola, kao i produljenjima ili izmjenama projekata bez provođenja procjene, neograničenom proširenju koncepta „strateškog sektora”, naknadi za supstancijalne prekluzije u sudskim postupcima i prilagodbama sustava stroge zaštite. Mnogi od tih instrumenata osmišljeni su za jasno definirane i iznimne okolnosti.

1.12.

Kad je riječ o Uredbi o ambalaži i ambalažnom otpadu, EGSO pozdravlja prijedlog da se primjena članka 45. stavka 3. suspendira do 1. siječnja 2035. To znači da će za vrijeme trajanja suspenzije države članice moći odlučiti hoće li od proizvođača s poslovnim nastanom u trećim zemljama tražiti da pisanim ovlaštenjem imenuju ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača ili će koristiti druge mehanizme sljedivosti i provedbe. Osim toga, EGSO smatra da bi u interesu postizanja stvarnog pojednostavnjenja u provedbi zakonodavstva i budućih skupnih mjera trebalo prepoznati doprinos koji sustav povratne naknade i mjere ponovne uporabe u ugostiteljskom sektoru daju ciljevima ponovne uporabe, kao i izbjegavati dupliciranje infrastrukture u maloprodaji te bolje uskladiti osnovne koncepte proširene odgovornosti proizvođača i razdoblja izvješćivanja sa stvarnim okolnostima u poslovanju.

1.13.

Kako bi se osigurala proporcionalna i troškovno učinkovita provedba Direktive o industrijskim emisijama, EGSO bi u vezi s napomenama o uzgoju stoke u toj direktivi želio ponoviti preporuku iz mišljenja NAT/863 (2022.) (1) da se prag za stočarska gospodarstva povisi na temelju nove sveobuhvatne ocjene učinka tehnologija uzgoja.

2.   POJAŠNJENJA

2.1.

EGSO ponovno izražava podršku ciljevima EU-a u pogledu okoliša i kružnog gospodarstva i prepoznaje ulogu zakonodavstva EU-a u ubrzavanju pravedne tranzicije prema održivijim obrascima proizvodnje i potrošnje. Međutim, ujedno je i svjestan da djelotvornost tih ciljeva ovisi prije svega o kvaliteti, dosljednosti i praktičnoj izvedivosti usvojenih instrumenata politike. Iz te perspektive želi iznijeti neke ideje koje proizlaze iz međusektorskog promišljanja o zakonodavnim područjima koja se preispituju.

2.2.

EGSO napominje da nekoliko novijih zakonodavnih predmeta ilustriraju operativne posljedice nedovoljne ex ante evaluacije. Zbog nedostatka detaljne tehničke pripreme i zbog ograničene procjene izazova za provedbu može doći do nametanja obveza koje, iako ambiciozne, nisu uvijek u skladu s praktičnim okolnostima na tržištima na kojima se moraju operacionalizirati. EGSO smatra da je u interesu izbjegavanja strukturnih nedosljednosti, koje naknadno iziskuju opsežne prilagodbe, od presudne važnosti ojačati analitičke osnove zakonodavnog postupka. Kako bi se izbjegla regulatorna preklapanja i proturječnosti, u budućim zakonodavnim inicijativama trebalo bi u većoj mjeri voditi računa o interakciji s postojećim okvirima, kao što su Uredba REACH, pravila o izdavanju dozvola za industriju i obveze izvješćivanja o održivosti.

2.3.

EGSO želi iznijeti svoja razmišljanja o cjelovitosti unutarnjeg tržišta. Mnogi problemi utvrđeni u ovom izvješću – fragmentirani sustavi izvješćivanja, različita tumačenja, neusklađenost nacionalne digitalne infrastrukture i asimetrične provedbene prakse – upućuju na širi trend regulatorne fragmentacije. Te nedosljednosti tiču se okvira povezanih s otpadom, programa proširene odgovornosti proizvođača, pravila o pošiljkama, sustava putovnica za proizvode i obveza obnove zgrada. Takva fragmentacija ugrožava pravnu sigurnost, povećava troškove usklađivanja i može obeshrabriti prekograničnu gospodarsku aktivnost u EU-u.

2.4.

EGSO naglašava da je nužno osigurati konkurentnost i investicijski kapacitet europske industrije, a istodobno braniti interese radnika. Od presudne je važnosti usklađenost s pravilima EU-a o boljoj regulativi u vezi s procjenama učinka savjetovanja. Trebalo bi razviti pristup koji se doista temelji na procjeni rizika i kojim se jamči utvrđivanje, sprečavanje i ublažavanje negativnih učinaka na ljudska i radnička prava, i to u cijelom lancu vrijednosti. Kad je riječ o propisima o odgovornom poslovanju (Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti i Direktiva o dužnoj pažnji za održivo poslovanje), pojednostavnjenje treba tumačiti kao sprečavanje dvostrukog izvješćivanja.

2.5.

Nadalje, EGSO ističe činjenicu da se u prijedlozima Europske komisije o okolišu ne spominju zdravlje i sigurnost na radnom mjestu i naglašava da mjere pojednostavnjenja ne bi smjele imati nikakav izravan ili neizravan učinak na zdravlje i sigurnost radnika.

2.6.

EGSO smatra da, ako se obveze koje proizlaze iz prava EU-a provode putem različitih nacionalnih postupaka, dolazi do slabljenja funkcioniranja unutarnjeg tržišta: usklađivanje postaje manje predvidljivo, administrativni troškovi u raznim jurisdikcijama neravnomjerno rastu, a u prekograničnom poslovanju dolazi do nepotrebnih frikcija. Odbor stoga smatra da dimenzija unutarnjeg tržišta mora ostati središnje pitanje u svim budućim zakonodavnim aktima o okolišu. Veća usklađenost metodologija izvješćivanja, veća interoperabilnost digitalnih sustava i veća dosljednost u redoslijedu provedbenih mjera očuvale bi jedinstvo unutarnjeg tržišta i doprinijele dosljednijoj primjeni prava EU-a. EGSO posebno ističe potrebu za interoperabilnim digitalnim platformama i standardiziranim formatima podataka kako bi digitalizacija uspješno zamijenila, a ne povećala, administrativne obveze.

2.7.

EGSO želi iznijeti svoje razmišljanje o širem pojmu jednakih uvjeta za sve. Taj se koncept često spominje u izradi politika EU-a, obično za to da bi se istaknula pravednost među gospodarskim subjektima u Uniji. EGSO se slaže da su jednako postupanje i nediskriminacija ključna načela. Međutim, ako se ona tumače striktno unutar EU-a, dolazi do opasnosti da će se previdjeti jedan sve važniji aspekt, odnosno u kakav položaj pravila EU-a stavljaju europske subjekte u odnosu na globalne konkurente. Taj je rizik još veći u slučaju kad su poduzeća sa sjedištem u EU-u podložna složenim obvezama usklađivanja, dok za subjekte s poslovnim nastanom izvan EU-a ne postoje istovjetne obveze.

2.8.

Iako je Europska unija veliko gospodarsko područje koje može postavljati međunarodne standarde, EGSO smatra da ona ne može u kratkom roku sama preoblikovati svjetske obrasce proizvodnje. Stoga, da bi propisi o okolišu bili i ambiciozni i učinkoviti, pojam jednakih uvjeta treba shvatiti holistički, pri čemu treba voditi računa o uvjetima tržišnog natjecanja na vanjskim tržištima, stvarnosti globaliziranih lanaca opskrbe i asimetriji u regulatornim obvezama između proizvođača sa sjedištem u EU-u i onih čije je sjedište izvan EU-a. S pravnog i gospodarskog stajališta, to iziskuje ne samo dosljednu provedbu na granicama EU-a već i pažljivo promišljanje o prijelaznim razdobljima, ograničenjima izvedivosti i proporcionalnosti novih zahtjeva. To je promišljanje izuzetno bitno da bi se osiguralo da ambicije u području okoliša ne narušavaju nenamjerno globalnu konkurentnost europske industrije. S tim u vidu, mjere pojednostavnjenja trebale bi biti popraćene djelotvornim mehanizmima sljedivosti, provedbe i nadzora tržišta, čime bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje i očuvala vjerodostojnost politika EU-a u području okoliša kao i ekonomskih i socijalnih politika.

2.9.

Ažurirana Direktiva o industrijskim emisijama (Direktiva 2024/1785) (2) sadrži stroge zahtjeve koji će vjerojatno otežati ulaganja u jačanje i uspostavu lanaca vrijednosti. Time se pak ugrožava cilj promicanja industrijske konkurentnosti u tranziciji prema klimatski neutralnom gospodarstvu. Mora se očuvati integrirani pristup sprečavanju i kontroli onečišćenja, kojim se izbjegava rigidna optimizacija jednog parametra koji bi mogao uzrokovati prijenos onečišćenja iz jednog medija u drugi i veću potrošnju resursa, što bi bilo u suprotnosti s općim ciljevima u području okoliša. EGSO stoga traži da se u Direktivu vrati prethodni tekst tog članka, kako je naveden u Direktivi 2010/75/EU (3).

2.10.

EGSO smatra da bi uključivanje graničnih vrijednosti za okolišnu učinkovitost u Direktivu 2024/1785 moglo sputavati inoviranje, koje je ključno za zelenu tranziciju. Te granične vrijednosti mogle bi poduzećima otežati usvajanje ekološki prihvatljivijih i inovativnih praksi jer tranzicija prema nultoj stopi onečišćenja i povećana kružnost često iziskuju više energije ili veću upotrebu resursa. Međutim, EGSO granične vrijednosti za okolišnu učinkovitost smatra mjerama zaštite i prihvaća da treba zabraniti sva privremena kršenja, osim u iznimnim i opravdanim slučajevima. Postojećim zakonodavstvom o okolišu već se omogućuje djelotvorno ograničavanje emisija i utjecaja na okoliš. Odstupanje se ne smije odobriti bez javne procjene njegova utjecaja na zdravlje i okoliš.

2.11.

EGSO smatra da je suspaljivanje već strogo regulirano Direktivom o industrijskim emisijama i da ta odredba ne donosi nikakvu jasnu korist za okoliš, pa bi je trebalo ukloniti. Osim toga, ta odredba nije usklađena s definicijom najboljih raspoloživih tehnika (NRT) iz takozvanog procesa iz Seville, u kojem se identificiraju najbolje prakse za suspaljivanje za svaki sektor. Ta odredba nema smisla ni kad je riječ o suspaljivanju u cementnim pećima jer se u tim pećima specifične emisije uspješno izbjegavaju. U cementnim pećima iznimno je teško, ako ne i nemoguće, primjenjivati tu odredbu zbog tehnoloških ograničenja.

2.12.

Kad je riječ o Direktivi o otpadu (Direktiva 2018/851 o izmjeni Direktive 2008/98/EZ) (4), EGSO ističe da se europska poduzeća suočavaju s različitim nacionalnim zahtjevima u pogledu otpada. Te tržišne prepreke stvaraju dodatne operativne troškove i opterećenja za poduzeća. Kao rezultat toga, kružni proizvodi dobiveni od otpada stavljeni su u nepovoljan konkurentski položaj u odnosu na alternative dobivene iz fosilnih izvora, prije svega u pogledu pristupa tržištu i regulatorne jasnoće. Ta regulatorna fragmentacija stvara znatnu nesigurnost za ulagače i otežava povećanje razmjera rješenja kružnog gospodarstva u EU-u. Kriteriji za prestanak statusa otpada moraju jamčiti netoksičnost i mogućnost učinkovitog recikliranja, kao i to da nema nikakvog utjecaja na zdravlje ili okoliš. Ponovna klasifikacija ne smije se odobravati za otpad koji sadrži opasne tvari ili tvari koje se ne mogu reciklirati.

2.13.

EGSO stoga predlaže da se Direktiva u tom pogledu izmijeni i da se uključe sljedeće mjere: a) uspostava uzajamnog priznavanja prestanka statusa otpada među državama članicama. Kad jedna država članica odluči okončati statusa otpada uz potpuno poštovanje kriterija iz članka 6. Direktive 2008/98/EZ (5) o otpadu, ta bi odluka trebala biti obvezujuća za sve druge države članice; b) ubrzavanje razvoja usklađenih kriterija za prestanak statusa otpada u cijelom EU-u kako bi se izbjegli poremećaji na tržištu, podupiranje raširene primjene praksi kružnog gospodarstva i smanjenje regulatorne fragmentacije; c) smanjenje vremena i administrativnog opterećenja povezanog s ishođenjem prestanka statusa otpada. Predlaže se i razvoj razmjernog upravljanja u pogledu proširene odgovornosti proizvođača: revizije koje se zasnivaju na procjeni rizika i interoperabilnost među raznim pojedinačnim ili kolektivnim organizacijama za odgovornosti proizvođača kako bi se izbjeglo dvostruko opterećenje.

2.14.

EGSO ističe da se Uredbom o ambalaži i ambalažnom otpadu obveze ponovne uporabe ambalaže za piće u velikoj mjeri nameću krajnjim distributerima, unatoč činjenici da države članice i gospodarski subjekti već uvelike ulažu u sustave povratne naknade i davno uspostavljene programe ponovne uporabe u ugostiteljskom sektoru, koji ostvaruju visoke stope prikupljanja i ponovne uporabe. Cilj da se ojača ponovna uporaba općenito je prihvaćen, ali ciljne vrijednosti i obveze trebale bi biti realne, razmjerne i prilagodljive specifičnim strukturama svakog sektora i svake države članice. Članak 29., kako je trenutno osmišljen, mogao bi dovesti do stvaranja paralelnih sustava za ponovnu uporabu u prodavaonicama, što bi bilo skupo, operativno kompleksno i teško uskladivo s postojećim sustavom povratne naknade, a moguće je da ne bi donijelo razmjernu korist za okoliš. Fleksibilniji pristup, koji bi uključivao jasne i provedive mehanizme izuzeća ako je to opravdano, doprinio bi izbjegavanju udvostručavanja i osigurao da sustavi ponovne uporabe budu okolišno učinkoviti i gospodarski održivi. U širem smislu, iako se Uredbom o ambalaži i ambalažnom otpadu nastoje uskladiti pravila i poduprijeti kružno gospodarstvo, njezina bi provedba zbog fragmentiranih definicija proširene odgovornosti proizvođača i neusklađenih rokova mogla stvoriti dodatno administrativno opterećenje, naročito u slučajevima kad obveze započinju sredinom godine, što nije u skladu s ciklusima izvješćivanja zasnovanima na kalendarskoj godini. Kad je riječ o ambalaži za jednokratnu uporabu, smanjenje nepotrebnog korištenja plastike za jednokratnu uporabu zajednički je cilj. Međutim, svaka zabrana ili obavezno postupno ukidanje trebali bi se temeljiti na pouzdanim procjenama učinka, pri čemu treba uzimati u obzir pitanja sigurnosti hrane i sprečavanja nastanka otpada i, prije uvođenja ograničenja, osigurati da održive alternative prikladne za ponovnu uporabu budu dostupne u velikim razmjerima.

3.   PREDLOŽENE IZMJENE ZAKONODAVNOG PRIJEDLOGA EUROPSKE KOMISIJE

Amandman 1.

U vezi preporukom br. 2.9.

Izmjena članka 2. Prijedloga COM(2025) 986 final

[Napomena: Ovim amandmanom EGSO-a predlaže se umetanje novog stavka 2., što bi značilo da treba prilagoditi numeriranje stavaka koji slijede.]

Prijedlog Komisije	Amandman EGSO-a
Direktiva 2010/75/EU mijenja se kako slijedi:	Direktiva 2010/75/EU mijenja se kako slijedi:
(1) [...]	(1) [...]
	(2) U članku 15. stavci nakon točke (b) mijenjaju se kako slijedi:
	3.     […]
	Ako se granične vrijednosti emisija utvrđuju u skladu s točkom (b), nadležno tijelo barem jednom godišnje procjenjuje rezultate praćenja emisija kako bi osiguralo da u normalnim uvjetima rada emisije ne premašuju razine emisija povezane s NRT-om.
	Konkretnije, ako se granične vrijednosti emisija utvrđuju u skladu s točkom (b), izražene u ukupnoj masi, a ne u koncentraciji, osigurava se jednaka razina zaštite okoliša.
	To ne smije dovesti do razrjeđivanja emisija ili povećanja koncentracija onečišćujućih tvari do razina većih od onih koje se mogu postići primjenom NRT-a.
	Opća obvezujuća pravila iz članka 6. mogu se primjenjivati pri utvrđivanju relevantnih graničnih vrijednosti emisija u skladu s ovim člankom.
	Ako se donesu opća obvezujuća pravila, najstrože granične vrijednosti emisija koje se mogu postići primjenom NRT-a utvrđuju se za kategorije postrojenja sa sličnim značajkama koje su relevantne za utvrđivanje najnižih razina emisija koje se mogu postići, uzimajući u obzir cijeli raspon razina emisija povezanih s NRT-om. Opća obvezujuća pravila uspostavljaju države članice, na temelju informacija iz zaključaka o NRT-u, analizirajući izvedivost postizanja najstrože vrijednosti raspona razina emisija povezanih s NRT-om i dokazujući najbolju učinkovitost koju te kategorije postrojenja mogu postići primjenom NRT-a kako je opisano u zaključcima o NRT-u.
	4.     […]

Obrazloženje

U određenim slučajevima (npr. ispuštanje industrijskih otpadnih voda) ponovna uporaba vode može povećati koncentraciju onečišćujućih tvari u ispuštanju, ali ne i ukupno opterećenje onečišćujućih tvari u okolišu u koji se vrši ispuštanje.

Ako se primjenjuje isključivo kriterij graničnih vrijednosti emisija zasnovan na koncentraciji, to bi moglo odvratiti od ponovne uporabe vode i time stvoriti učinke prijenosa onečišćenja s medija na medij. Naime, to potiče korištenje slatke vode i veće količine ispuštanja, a ne učinkovitost i prakse kružnog gospodarstva. Dopuštanjem da se to zamijeni kriterijem graničnih vrijednosti emisija zasnovanih na ukupnoj masi, pod odgovarajućom kontrolom i jednakom razinom zaštite okoliša, promiče se ponovna uporaba, učinkovitost korištenja resursa i usklađenost s ciljevima kružnog gospodarstva i sveobuhvatnom zaštitom okoliša.

Amandman 2.

U vezi preporukom br. 2.9.

Izmjena članka 2. Prijedloga COM(2025) 986 final

[Napomena: Ovim amandmanom EGSO-a predlaže se umetanje novog stavka 2., što bi značilo da treba prilagoditi numeriranje stavaka koji slijede.]

Prijedlog Komisije	Amandman EGSO-a
Direktiva 2010/75/EU mijenja se kako slijedi:	Direktiva 2010/75/EU mijenja se kako slijedi:
(1) [...]	(1) [...]
	(2) članak 15. mijenja se kako slijedi:
	U stavku 3. briše se druga rečenica.
	(2) u članku 15. stavku 3. prva rečenica mijenja se kako slijedi:
	3.     Nadležno tijelo utvrđuje najstrože granične vrijednosti emisija koje se mogu postići primjenom NRT-a u postrojenju, uzimajući u obzir cijeli raspon emisija povezanih s najboljim raspoloživim tehnikama kako bi se osiguralo da u normalnim uvjetima rada emisije ne prelaze razine emisija povezane s NRT-om kako je utvrđeno u odlukama o zaključcima o NRT-u iz članka 13. stavka 5. Granične vrijednosti emisija određuju se na jedan od sljedećih načina:
	[…]

Obrazloženje

Razine emisija povezane s najboljim raspoloživim tehnikama (razine emisija povezane s NRT-om) izražene su u rasponu zato da bi se vodilo računa o razlikama koje, čak i ako se primjenjuje ista tehnika, postoje među postrojenjima u istom sektoru, a koje su rezultat čimbenika kao što su radni uvjeti, sirovine koje se koriste, dizajn, starost i održavanje postrojenja, kao i specifičnih lokalnih okolnosti. U tom bi se kontekstu moglo pokazati da je automatsko određivanje donje granice raspona razina emisija u dozvolama, u kombinaciji sa zahtjevom da operater provodi procjenu izvedivosti, neučinkovito i da predstavlja prekomjerno administrativno opterećenje jer u mnogim slučajevima u normalnim radnim uvjetima te razine nisu tehnički ili operativno ostvarive. Sustavno određivanje razina emisija u donjem dijelu raspona iziskivalo bi da postrojenja održavaju razine emisija znatno ispod onih koje su tehnički ostvarive za sektor u cjelini i ne bi uzimalo u obzir stvarne uvjete rada, što bi moglo dovesti do pravne nesigurnosti i neusklađenosti zbog poteškoća u utvrđivanju razina u donjem dijelu raspona koje ne dovode do prijenosa onečišćenja iz jednog medija u drugi (učinci prijenosa onečišćenja s medija na medij). Kad bi se u dozvolama omogućila fleksibilnost u okviru određenih raspona, to ne bi ugrozilo okolišne ciljeve ili smanjilo razinu zaštite okoliša; upravo suprotno, zahvaljujući integriranom pristupu omogućilo bi se djelotvornije postizanje tih ciljeva.

Trenutačne razine emisija povezane s NRT-om rezultat su rasprava utemeljenih na dokazima u okviru tehničkih radnih skupina u Sevilli, koje bi trebale nastaviti rad na tim razinama i njihovom rasponu. Proces određivanja pravno obvezujućih razina emisija povezanih s NRT-om trebao bi se i dalje provoditi u skladu sa Smjernicama za referentni dokument o NRT-u (na temelju prikupljanja podataka, poznavanja uvjeta u raznim sektorima i uz provjeru od strane država članica). Do raspona (nekih) razina emisija povezanih s NRT-om dolazi zbog razlika u radu, sirovinama koje se koriste, održavanju, dizajnu ili starosti postrojenja, čak i ako se koristi ista tehnika. Razine emisija povezane s NRT-om temelje se na stvarnim podacima koje su prikupila postrojenja i provjerila nadležna tijela.

Utjecaj na okoliš nije moguće ocijeniti ako se ne uzimaju u obzir posebnosti predmetnog postrojenja i lokalna situacija. Automatsko određivanje nižih graničnih vrijednosti emisija u dozvoli za rad bilo bi u suprotnosti s načelom integriranog pristupa, prema kojem treba izbjegavati prijenos onečišćenja iz jednog medija u drugi (tzv. učinke prijenosa onečišćenja s medija na medij) i voditi računa o učinkovitosti korištenja resursa (povećana potrošnja energije/vode). EU bi ove zaključke mogao iskoristiti na konstruktivan način bez obzira na to što dozvole omogućuju fleksibilnost u rasponu.

Trebalo bi uzeti u obzir određivanje kombinacije graničnih vrijednosti. To se odnosi prije svega na postupke površinske obrade, koji su u Prilogu I. navedeni kao jedna aktivnost, ali se u Prilogu VII. dodatno diferenciraju s obzirom na različite proizvode, i za koje su u zaključcima o NRT-u utvrđene različite razine emisija povezane s NRT-om za istu onečišćujuću tvar.

Amandman 3.

U vezi s preporukom br. 2.10.

Izmjena članka 4. Prijedloga COM(2025) 986 final

Prijedlog Komisije	Amandman EGSO-a
U Direktivi (EU) 2024/1785 briše se članak 3.	(1) U Direktivi (EU) 2024/1785 briše se stavak 36. u članku 1.
	(2) U Direktivi (EU) 2024/1785 briše se članak 3.

Obrazloženje

Suspaljivanje je već strogo regulirano Direktivom o industrijskim emisijama i ta odredba ne donosi nikakvu jasnu korist za okoliš, pa bi je trebalo ukloniti. Osim toga, ta odredba nije usklađena s definicijom najboljih raspoloživih tehnika (NRT) iz takozvanog procesa iz Seville, u kojem se identificiraju najbolje prakse za suspaljivanje za svaki sektor. Ta odredba nema smisla ni kad je riječ o suspaljivanju u cementnim pećima jer se u tim pećima specifične emisije uspješno izbjegavaju. U cementnim pećima iznimno je teško, ako ne i nemoguće, primjenjivati tu odredbu zbog tehnoloških ograničenja.

---

(1)   SL C 443, 22.11.2022., str. 130., točka 4.5.

(2)  Direktiva (EU) 2024/1785 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. travnja 2024. o izmjeni Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) i Direktive Vijeća 1999/31/EZ o odlagalištima otpada (SL L, 2024/1785, 15.7.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2024/1785/oj).

(3)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprječavanje i kontrola onečišćenja) (preinaka) (SL L, 334, 17.12.2010., str. 17., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2010/75/oj).

(4)  Direktiva (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu (SL L 150, 14.6.2018., str. 109., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2018/851/oj).

(5)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2008/98/oj).