Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. veljače 2026. uputio Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem (Nizozemska) – GJ, DJ, auch im Namen ihrer minderjährigen Kinder/Minister van Asiel en Migratie

(Predmet C-125/26, Dremen (1) )

(C/2026/3041)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: GJ, DJ, auch im Namen ihrer minderjährigen Kinder

Tuženik: Minister van Asiel en Migratie

Prethodna pitanja

U slučaju u kojem država članica ne može odbaciti kao nedopušten zahtjev za međunarodnu zaštitu podnositelja zahtjeva kojem je druga država članica (država članica priznavanja) već priznala takvu zaštitu (u skladu s člankom 33. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2013/32 (2)) uz obrazloženje da bi podnositelj zahtjeva u državi članici priznavanja bio izložen opasnosti od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja u smislu članka 4. Povelje, treba li prilikom razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, u okviru kojeg država članica treba u potpunosti uzeti u obzir odluku o priznavanju statusa izbjeglice ili statusa supsidijarne zaštite koju je donijela država članica priznavanja i elemente na kojima se temelji ta odluka, članak 10. stavke 2. i 3. i članak 11. stavak 2. Direktive 2013/32 te članak 4. stavke 1. i 2. Direktive 2011/95 (3), u vezi s tumačenjem tih odredbi u smislu presude QY (ECLI:EU:C:2024:524), tumačiti na način da im se protivi to da država članica u odluci o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu upućuje isključivo na ishod provjere podrijetla (kao što je analiza jezika) ako država članica priznavanja nije provela tu provjeru?

Protivi li se odluka u skladu s člankom 6. stavkom 2. drugom rečenicom, u vezi s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2008/115 (4), kojom se nalaže vraćanje podnositelja zahtjeva u zemlju podrijetla načelu zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (članak 18. i članak 19. stavak 2. Povelje, članak 5. Direktive 2008/115 te članak 21. stavak 1. Direktive 2011/95) ako je podnositelju zahtjeva priznat status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite u drugoj državi članici, ali je država članica u kojoj trenutačno boravi i u kojoj je podnio zahtjev za azil prilikom objektivnog razmatranja zaključila da se podnositelju zahtjeva ne može priznati status zaštite, a status zaštite nije ukinut u državi članici priznavanja?

U slučaju niječnog odgovora na drugo pitanje: treba li u tom slučaju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (članak 18. i članak 19. stavak 2. Povelje, članak 5. Direktive 2008/115 te članak 21. stavak 1. Direktive 2011/95) razmotriti već prilikom donošenja odluke o vraćanju u skladu s člankom 6. stavkom 2. drugom rečenicom, u vezi s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2008/115, što dovodi do toga da se ne može donijeti odluka o vraćanju?

Ili nužno treba donijeti odluku o vraćanju u skladu s člankom 6. stavkom 2. drugom rečenicom, u vezi s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2008/115, te zatim odgoditi udaljavanje u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a) te direktive do trenutka kada država članica priznavanja ukine status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite i o tome obavijesti dotičnu državu članicu? Primjenjuje li se pritom obveza da istodobno s donošenjem odluke o vraćanju treba u pisanom obliku potvrditi da se udaljavanje tog državljanina treće zemlje odgađa ako se ono protivi načelu zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (prethodno pitanje Rechtbanka Den Haag, zittingsplaats Roermond (Sud u Haagu, stalna služba u Roermondu, Nizozemska) od 12. ožujka 2025., koje je upisano u upisnik Suda pod brojem predmeta C-202/25)?

Treba li članke 1., 4. i 7. Povelje te članke 5., 6., 9. i 14. Direktive 2008/115, u vezi s tumačenjem tih odredbi u smislu presuda AA, ECLI:EU:C:2023:540 i Ararat, ECLI:EU:C:2024:892, tumačiti na način da im se protivi donošenje odluke o vraćanju ako se u njoj trenutno odgađa udaljavanje i to na neodređeno vrijeme zbog opasnosti od povrede načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (prethodno pitanje Afdelinga bestuursrechtspraak van de Raad van State (Odjel za upravne sporove Državnog vijeća, Nizozemska) od 27. kolovoza 2025., koje je upisano u upisnik Suda pod brojem predmeta C-569/25)?

(1) Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku..

(2) Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.)

(3) Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL 2011., L 337, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 248.)

(4) Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)