(1)

Europska komisija („Komisija”) zaprimila je 26. travnja 2024. prijavu predložene koncentracije u skladu s člankom 21. Uredbe o stranim subvencijama kojom će poduzetnik Emirates Telecommunications Group Company P.J.S.C. (Ujedinjeni Arapski Emirati ili „UAE”) („poduzetnik e&” ili „podnositelj prijave”) steći isključivu kontrolu nad poduzetnikom PPF Telecom Group B.V. („PPF” ili „ciljani poduzetnik” i, zajedno s podnositeljem prijave, „stranke”) („transakcija”). Transakcija će se provesti kupnjom dionica.

(2)

Poduzetnik e& telekomunikacijski je operater sa sjedištem i poslovnim nastanom u Abu Dhabiju (jednom od sedam emirata koji čine UAE kao federaciju), a osnovan je na temelju Saveznog zakona br. 1 iz 1991. o poduzetniku Emirates Telecommunications Group Company („Zakon o poduzetniku e&”). Poduzetnik e& pod kontrolom je i u većinskom vlasništvu državnog fonda UAE-a Emirates Investment Authority („EIA”), koji je pod kontrolom i u potpunom vlasništvu savezne vlade UAE-a (3). U skladu sa Zakonom o poduzetniku e& i Statutom tog poduzetnika EIA je određen kao „poseban dioničar” te je u određenim pitanjima potrebna njegova suglasnost (4). Prema tome, poduzetnik e& i EIA dio su istog poduzetnika, što je potvrdio i sam podnositelj prijave (5).

(3)

PPF Group N.V. („prodavatelj”) je međunarodna investicijska grupa osnovana 1991. u Češkoj. Upravlja poslovanjem u 25 zemalja u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji, a njegove su temeljne linije poslovanja telekomunikacije, mediji, financijske usluge, e-trgovina, nekretnine, strojarstvo i biotehnologija.

(4)

Ciljani poduzetnik je telekomunikacijski poslovni segment prodavatelja (uz češki telekomunikacijski poslovni segment, koji će biti izdvojen) koji obavlja telekomunikacijske djelatnosti u Mađarskoj, Bugarskoj, Srbiji i Slovačkoj. Ciljani poduzetnik obavlja (maloprodajne) telekomunikacijske djelatnosti prodavatelja (Yettel u Bugarskoj, Mađarskoj i Srbiji te O2 u Slovačkoj) te funkcionira kao poslovni segment za pružanje usluga mrežne infrastrukture (preko tri društva kćeri okupljena u grupu pod nazivom „CETIN” u Bugarskoj, Mađarskoj i Srbiji (6) i preko „O2 Slovakia Networks” u Slovačkoj). Ciljani poduzetnik ukupno je 2022. pružao usluge za više od 10 milijuna korisnika i ostvario kombinirane prihode od 1,8 milijardi EUR.

(5)

Na temelju ugovora o kupoprodaji dionica od 1. kolovoza 2023. poduzetnik e& izravno će steći 50 % plus jednu dionicu u ciljanom poduzetniku. Kao rezultat transakcije ciljani poduzetnik izdat će povlaštene dionice poduzetniku e& koje prate dobit subjekata CETIN-a i jamče da će poduzetnik e& imati ekonomski udio od 50 % plus jednu dionicu u poslovnom segmentu CETIN, dok će preostale dionice biti dodijeljene društvu GIC Private Limited („GIC”) (30 %) i prodavatelju (20 %). Zaključenje transakcije među ostalim je uvjetovano time da poduzetnik e& i prodavatelj postignu dogovor o dioničarskom ugovoru („dioničarski ugovor”), koji će se sklopiti pri zaključenju i u kojem će se utvrditi upravljačka prava poduzetnika e& i prodavatelja u ciljanom poduzetniku nakon zaključenja. Poduzetnik e& i prodavatelj pripremili su nacrt dioničarskog ugovora u obliku koji je u bitnome dogovoren, koji će se sklopiti pri zaključenju i kojim se propisuje da […] (*1). Stoga će na temelju dioničarskog ugovora poduzetnik e& imati isključivu kontrolu nad ciljanim poduzetnikom.

(6)

S obzirom na uvodnu izjavu 5., poduzetnik e& steći će isključivu kontrolu nad ciljanim poduzetnikom u smislu članka 20. stavka 1. točke (b) Uredbe o stranim subvencijama.

(7)

Naknada za transakciju iznosi 2,15 milijardi EUR, uz isplatu na temelju rezultata u iznosu od 350 milijuna EUR i isplatu na temelju povrata sredstava u iznosu od 75 milijuna EUR, koje su uvjetovane ostvarenjem odnosno neostvarenjem određenih financijskih ciljeva.

(8)

Osim toga, poduzetnik e& i prodavatelj sklopili su određene sporazume čija je svrha omogućiti prodavatelju da zadrži nekontrolni, manjinski udio u ciljanom poduzetniku na razdoblje koje će poduzetniku e& omogućiti da iskoristi prodavateljevo iskustvo i poznavanje tržišta. Dogovoreno je da će to razdoblje trajati pet godina i da podliježe izvršenju opcije prodaje („opcija prodaje”) za prodavatelja i odgovarajuće opcije kupnje za poduzetnika e& („opcija kupnje”).

(9)

Na temelju informacija koje su dostavile stranke:

(10)

Prema tome, transakcija premašuje pragove za prijavu iz članka 20. stavka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(11)

Komisija je 23. svibnja 2024. poduzetniku e& poslala zahtjev za informacije u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama („zahtjev za informacije”) i od njega zatražila da potrebne informacije dostavi do 27. svibnja 2024. Komisija 28. svibnja 2024. još nije primila zatražene informacije. Budući da su joj te informacije bile potrebne za procjenu, Komisija je suspendirala rokove iz članka 24. stavka 1. Uredbe o stranim subvencijama od 27. svibnja 2024. do zaprimanja zatraženih informacija ili do trenutka u kojem Komisija obavijesti podnositelja prijave ili druge uključene osobe da zatražene informacije više nisu potrebne.

(12)

Podnositelj prijave dostavio je svoj odgovor na zahtjev za informacije 29. svibnja 2024. Nakon što je procijenila potpunost zatraženih informacija, Komisija je obavijestila podnositelja prijave da se može smatrati da je suspenzija rokova iz članka 24. stavka 1. Uredbe o stranim subvencijama istekla u skladu s člankom 23. stavkom 3. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2023/1441 („Provedbena uredba”) (8). Stoga su rokovi iz članka 24. stavka 1. Uredbe o stranim subvencijama nastavili teći 30. svibnja 2024.

(13)

Komisija je 4. lipnja 2024. i 11. lipnja 2024. održala pozive s pet konkurenata ciljanog poduzetnika.

(14)

Komisija je 10. lipnja 2024. donijela odluku o pokretanju postupka.

(15)

Komisija je 17. i 18. lipnja 2024. u skladu s člankom 13. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama poslala zahtjeve za informacije 14 poduzeća koja posluju u telekomunikacijskoj industriji i trima nacionalnim regulatornim tijelima u jurisdikcijama EU-a u kojima posluje ciljani poduzetnik (9).

(16)

Komisija je u razdoblju od 18. lipnja 2024. do 21. lipnja 2024. zaprimila odgovore na te zahtjeve za informacije od 11 telekomunikacijskih operatera, među ostalim od glavnih konkurenata ciljanog poduzetnika na unutarnjem tržištu. (10) Tri nacionalna regulatorna tijela odgovorila su na taj zahtjev za informacije u razdoblju od 20. lipnja 2024. do 24. lipnja 2024. (11)

(17)

Podnositelj prijave zatražio je 28. lipnja 2024. u skladu s člankom 24. stavkom 4. Uredbe o stranim subvencijama da se rokovi iz članka 24. stavka 1. te uredbe produlje za 20 radnih dana. Komisija je primila na znanje taj zahtjev i u skladu s njim ažurirala rok za temeljiti ispitni postupak.

(18)

Podnositelj prijave dostavio je 16. srpnja 2024. očitovanja na odluku o pokretanju postupka („očitovanja na odluku o pokretanju postupka”). U tim je očitovanjima „odustao od svojeg prava na temelju članka 42. stavaka 1. i 4. Uredbe o stranim subvencijama da od Komisije zatraži da ga obavijesti o razlozima na temelju kojih namjerava donijeti svoju odluku, da dostavi očitovanja i da zatraži uvid u spis predmeta Komisije”.

(19)

Istog je dana podnositelj prijave dostavio obveze u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama, zajedno s obrazloženjem u kojem se navode razlozi zbog kojih su, prema njegovu mišljenju, te obveze primjerene za potpuno i učinkovito otklanjanje sumnji Komisije. U skladu s člankom 24. Uredbe o stranim subvencijama to je dovelo do produljenja roka iz članka 24. stavka 1. Uredbe o stranim subvencijama do 4. prosinca 2024.

(20)

Komisija je 17. srpnja 2024. u skladu s člankom 13. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama poslala zahtjeve za informacije („ispitivanje tržišta”) 12 trećih strana koje posluju u telekomunikacijskoj industriji. U razdoblju od 22. srpnja 2024. do 1. kolovoza 2024. zaprimila je 11 odgovora. (12)

(21)

Službe Komisije dostavile su 29. srpnja 2024. podnositelju prijave sažetak rezultata ispitivanja tržišta.

(22)

Stranke i Komisija održale su 24. lipnja i 30. srpnja 2024. sastanke o stanju postupka.

(23)

Komisija je 5. kolovoza 2024. u skladu s člankom 13. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama poslala zahtjeve za informacije pet banaka koje posluju u UAE-u.

(24)

Pet kontaktiranih banaka dostavilo je 16. kolovoza 2024. početni odgovor na zahtjev za informacije, a 20. kolovoza 2024. dodatne podneske.

(25)

Podnositelj prijave dostavio je 19. kolovoza 2024. potpisanu verziju obveza.

(26)

Komisija je 29. kolovoza 2024. u skladu s člankom 13. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama poslala zahtjev za informacije Regulatornom tijelu za telekomunikacije i digitalnu upravu. To je tijelo svoj odgovor dostavilo 2. rujna 2024.

(27)

Komisija je 30. kolovoza 2024. podnositelju prijave poslala e-poruku i obavijestila ga o svojoj namjeri da se pri donošenju odluke osloni na dostupne činjenice. Podnositelj prijave odgovorio je na tu e-poruku 2. rujna 2024.

(28)

Komisija je 6. rujna 2024. dostavila nacrt odluke Savjetodavnom odboru radi dobivanja njegova savjetodavnog mišljenja u skladu s člankom 48. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama.

(29)

Sastanak Savjetodavnog odbora zakazan je za 20. rujna 2024. kako bi se raspravilo o nacrtu odluke koji je dostavila Komisija. Savjetodavni odbor sastao se i dao pozitivno mišljenje o nacrtu odluke.

(30)

U skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe o stranim subvencijama smatra se da strana subvencija postoji ako su ispunjeni kumulativni uvjeti navedeni u nastavku. Prvo, treća zemlja mora izravno ili neizravno dodijeliti financijski doprinos (pripisivost). Drugo, poduzeće koje se bavi gospodarskom djelatnošću na unutarnjem tržištu mora ostvariti korist od financijskog doprinosa (korist). Poduzeće koje stječe kontrolu nad poduzećem koje ima poslovni nastan u Uniji ili se s njime spaja smatra se poduzećem koje se bavi gospodarskom djelatnošću na unutarnjem tržištu (13). Treće, korist mora biti ograničena na jedno ili više poduzeća ili gospodarskih grana (specifičnost).

(31)

Kako je utvrđeno u članku 3. stavku 2. Uredbe o stranim subvencijama, financijski doprinosi obuhvaćaju, među ostalim, (a) prijenos sredstava ili obveza, (b) odricanje od inače dospjelih prihoda i (c) pružanje robe ili usluga ili kupnju robe ili usluga.

(32)

Nadalje, u skladu s člankom 3. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe o stranim subvencijama strani financijski doprinosi uključuju financijske doprinose stranog javnog subjekta čija se djelovanja mogu pripisati trećoj zemlji, „uzimajući u obzir elemente poput značajki subjekta te pravnog i gospodarskog okružja koje prevladava u državi u kojoj subjekt djeluje, uključujući ulogu vlade u gospodarstvu”, i privatnih subjekata „čija se djelovanja mogu pripisati trećoj zemlji, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti”.

(33)

U skladu s uvodnom izjavom 13. Uredbe o stranim subvencijama „[t]rebalo bi se smatrati da poduzeće financijskim doprinosom ostvaruje korist ako se ta korist ne bi mogla ostvariti u uobičajenim tržišnim uvjetima. Postojanje koristi trebalo bi utvrditi na temelju komparativnih referentnih vrijednosti, kao što su investicijska praksa privatnih ulagača, stope financiranja koje se nude na tržištu, usporedivi porezni tretman ili primjerena naknada za određenu robu ili uslugu. Ako izravno usporedive referentne vrijednosti nisu dostupne, postojeće referentne vrijednosti mogle bi se prilagoditi ili bi se mogle utvrditi alternativne referentne vrijednosti na temelju općeprihvaćenih metoda procjene.”

(34)

U skladu s uvodnom izjavom 14. Uredbe o stranim subvencijama „[s]pecifičnost strane subvencije može se utvrditi pravom ili činjenično”.

(35)

Kad je riječ o narušavanju unutarnjeg tržišta, člankom 4. stavkom 1. Uredbe o stranim subvencijama propisuje se da se stranom subvencijom narušava tržišno natjecanje ako bi se njome „mogao poboljšati konkurentski položaj poduzeća na unutarnjem tržištu” i ako na taj način ona „stvarno ili moguće negativno utječe na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu”. Narušavanje se utvrđuje općom procjenom koja se temelji na pokazateljima, koji uključuju, ali nisu ograničeni na: prirodu i iznos strane subvencije, položaj poduzeća, uključujući njegovu veličinu, i dotičnih tržišta ili sektora, razinu i razvoj gospodarske djelatnosti poduzeća na unutarnjem tržištu te svrhu strane subvencije i uvjete povezane s njom, kao i njezinu upotrebu na unutarnjem tržištu (14).

(36)

Svaki pokazatelj zasebno nije nužno odlučujući, a pokazatelji nisu kumulativni, što znači da, isto kao što se drugi relevantni pokazatelji mogu razmatrati na pojedinačnoj osnovi, nije potrebno razmotriti ili utvrditi primjere svih relevantnih pokazatelja iz članka 4. stavka 1. Uredbe o stranim subvencijama kako bi se dokazalo da se u određenom slučaju stranom subvencijom narušava unutarnje tržište. Naime, u skladu s uvodnom izjavom 19. Uredbe o stranim subvencijama „[p]ri upotrebi pokazateljâ kako bi se utvrdilo postojanje narušavanja na unutarnjem tržištu Komisija bi mogla uzeti u obzir različite elemente poput veličine strane subvencije u apsolutnom iznosu ili u odnosu na veličinu tržišta ili vrijednost ulaganja. Na primjer, koncentracijom u čijem se kontekstu stranom subvencijom pokriva znatan dio kupovne cijene ciljnog poduzeća vjerojatno će se narušiti tržišno natjecanje. […] Nadalje, trebalo bi uzeti u obzir značajke tržišta, a posebno uvjete tržišnog natjecanja na tržištu, kao što su prepreke ulasku na tržište. […]” (15).

(37)

U članku 5. stavku 1. Uredbe o stranim subvencijama iscrpno se navode određene kategorije stranih subvencija za koje postoji najveća vjerojatnost da će narušiti unutarnje tržište, a uključuju „stran[u] subvencij[u] kojom se izravno olakšava koncentracija” i „stran[u] subvencij[u] u obliku neograničenog jamstva za dugove ili obveze poduzeća, odnosno bez ograničenja u pogledu iznosa ili trajanja takvog jamstva”. U skladu s uvodnom izjavom 20. Uredbe o stranim subvencijama, kad je riječ o kategorijama stranih subvencija za koje postoji najveća vjerojatnost da će narušiti unutarnje tržište, „nije potrebno da Komisija provede detaljnu procjenu na temelju pokazatelja”.

(38)

U skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama poduzeću koje je predmet ispitnog postupka daje se mogućnost da pruži relevantne informacije o tome je li u posebnim okolnostima konkretnog slučaja unutarnje tržište narušeno stranom subvencijom koja pripada kategoriji stranih subvencija za koje postoji najveća vjerojatnost da će narušiti unutarnje tržište.

(39)

Kad je konkretno riječ o prijavljenim koncentracijama, u skladu s člankom 19. Uredbe o stranim subvencijama „[p]rilikom procjenjivanja narušava li se stranom subvencijom u koncentraciji unutarnje tržište u smislu članka 4. ili članka 5. ta procjena ograničena je na dotičnu koncentraciju” i „[u] procjeni se uzimaju u obzir samo strane subvencije dodijeljene tijekom tri godine koje prethode sklapanju sporazuma, objavi javnog nadmetanja ili stjecanju kontrolnog udjela”.

(40)

Članak 11. stavak 3. Uredbe o stranim subvencijama glasi: „Ako Komisija na temelju članaka od 4. do 6. utvrdi da se stranom subvencijom narušava unutarnje tržište a poduzeće koje je predmet ispitnog postupka ponudi da će preuzeti obveze koje Komisija smatra primjerenima i dostatnima za potpuno i djelotvorno otklanjanje narušavanja, ona može donijeti provedbeni akt u obliku odluke kako bi te obveze postale obvezujuće za poduzeće (‚odluka o obvezama’). […] Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 48. stavka 2.”

(41)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama Komisija može prihvatiti obveze koje je ponudilo poduzeće koje je predmet ispitnog postupka ako takve obveze u potpunosti i djelotvorno otklanjaju narušavanje na unutarnjem tržištu. Nadalje, „[k]ada prihvaća takve obveze Komisija ih čini obvezujućima za poduzeće koje je predmet ispitnog postupka u odluci o obvezama u skladu s člankom 11. stavkom 3.” U skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama te obveze moraju biti razmjerne i njima se u potpunosti i djelotvorno mora otklanjati narušavanje na unutarnjem tržištu koje je stvarno ili moguće uzrokovano stranom subvencijom.

(42)

U skladu s člankom 7. stavkom 5. Uredbe o stranim subvencijama „Komisija, prema potrebi, uvodi zahtjeve u pogledu izvješćivanja i transparentnosti, uključujući periodično izvješćivanje o provedbi obveza”.

(43)

Osim toga, u skladu s člankom 11. stavkom 4. Uredbe o stranim subvencijama Komisija donosi provedbeni akt u obliku odluke o nepodnošenju prigovora ako „preliminarna procjena kako je utvrđena u njezinoj odluci o pokretanju temeljitog ispitnog postupka nije potvrđena” ili ako „pozitivni učinci, u smislu članka 6., nadmašuju narušavanje na unutarnjem tržištu”.

(44)

Članak 6. stavak 1. Uredbe o stranim subvencijama glasi: „Komisija može, na temelju primljenih informacija, odvagnuti negativne učinke strane subvencije u smislu narušavanja na unutarnjem tržištu, u skladu s člancima 4. i 5., i pozitivne učinke na razvoj relevantne subvencionirane gospodarske djelatnosti na unutarnjem tržištu, uzimajući pritom u obzir druge pozitivne učinke strane subvencije, kao što su širi pozitivni učinci u odnosu na relevantne ciljeve politike, a posebno ciljeve politike Unije.” U skladu s uvodnom izjavom 21. Uredbe o stranim subvencijama ti ciljevi politike mogu uključivati „visoku razinu zaštite okoliša i socijalnih standarda te promicanje istraživanja i razvoja”. Kad je riječ o subvencijama za koje se smatra da postoji najveća vjerojatnost da će narušiti unutarnje tržište u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe o stranim subvencijama, „manje je vjerojatno da će pozitivni učinci nadmašiti negativne učinke”.

(45)

U skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama Komisija „pri odlučivanju o […] prihvaćanju obveza” uzima u obzir ishod testa ravnoteže te prirodu i razinu tih obveza. U skladu s uvodnom izjavom 21. Uredbe o stranim subvencijama, ako prevladaju pozitivni učinci, Komisija može zaključiti da neće uvesti korektivne mjere. Ako prevladaju negativni učinci, test ravnoteže može pomoći kako bi se odredile primjerena priroda i razina obveza.

(46)

Naposljetku, u skladu s uvodnom izjavom 9. Uredbe o stranim subvencijama ta bi se uredba „trebala primjenjivati i tumačiti uzimajući u obzir relevantno zakonodavstvo Unije, uključujući zakonodavstvo koje se odnosi na državne potpore, spajanja i javnu nabavu”.

(47)

Komisija je u svojoj odluci o pokretanju postupka utvrdila da postoje preliminarne naznake o stranim subvencijama dodijeljenima poduzetniku e&, i to u obliku terminskog zajma koji mu je […] studenog 2022. odobrio konzorcij banaka sastavljen uglavnom od banaka pod kontrolom UAE-a, neograničenog jamstva vlade UAE-a, dozvole izdane tom poduzetniku za pružanje telekomunikacijskih usluga u UAE-u i reguliranih cijena telekomunikacijskih usluga u UAE-u. Utvrdila je i da postoje preliminarne naznake o stranim subvencijama dodijeljenima EIA-u u obliku izravnih bespovratnih sredstava Ministarstva financija UAE-a, zajmova i povratnih predujmova Ministarstva financija UAE-a, zajma u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta koji je odobrio konzorcij banaka UAE-a (uključujući banke pod kontrolom UAE-a) i neograničenog jamstva vlade UAE-a.

(48)

U odjeljcima od 7.1. do 7.5. Komisija iznosi svoju konačnu procjenu u skladu s člankom 11. Uredbe o stranim subvencijama toga je li nakon temeljitog ispitnog postupka potvrđena preliminarna procjena o postojanju stranih subvencija u transakciji kako je navedena u odluci o pokretanju postupka.

(49)

Podnositelj prijave u svojoj je prijavi naveo da će se transakcija financirati terminskim zajmom koji je […] studenog 2022. odobrio sindikat pet banaka ([banka pod kontrolom UAE-a 1], [banka pod kontrolom UAE-a 2], [banka pod kontrolom UAE-a 3], [banka pod kontrolom UAE-a 4] i [privatni zajmodavac]) s dospijećem od [0 – 5] godina („terminski zajam”). Podnositelj prijave tvrdio je da je terminski zajam ishođen za [svrha zajma], ali je poduzetnik e& njime namjeravao financirati transakciju (16).

(50)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka utvrdila dostatne naznake da se terminski zajam može smatrati stranom subvencijom u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama koja je obuhvaćena područjem primjene članka 19. te uredbe, i konkretno da je od nje poduzetnik e& ostvario korist, što opravdava pokretanje temeljitog ispitnog postupka u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(51)

Terminski zajam strukturiran je na sljedeći način:

(52)

U svojoj prijavi poduzetnik e& tvrdio je da je terminski zajam u skladu s tržišnim uvjetima, posebno zbog sudjelovanja [privatnog zajmodavca] u tranšama u američkim dolarima i UAE dirhamima, pri čemu se aktivnosti [privatnog zajmodavca] ne mogu pripisati trećoj zemlji.

(53)

Osim toga, poduzetnik e& dostavio je popratnu analizu koju je provelo društvo za savjetovanje u gospodarstvu (22). Analiza se temelji na postojanju sudjelovanja [privatnog zajmodavca] te se u njoj navodi (i) da tranša u američkim dolarima mora biti u skladu s tržišnim uvjetima s obzirom na to da ju je osigurao [privatni zajmodavac] i (ii) da bi konvencionalna tranša u UAE dirhamima i islamska tranša u UAE dirhamima također trebale biti u skladu s tržišnim uvjetima, prije svega zato što je razlika u marži između tranši u UAE dirhamima i tranši u američkim dolarima u skladu s razlikom u prinosima obveznica kojima se trguje na tržištu i koje su izdane u UAE dirhamima i američkim dolarima (23).

(54)

Komisija je u svojoj odluci o pokretanju postupka smatrala da je obveza [privatnog zajmodavca], koja se sastoji od čitave tranše u američkim dolarima u iznosu od [100 – 500] milijuna USD i konvencionalne tranše u iznosu od [500 – 1000] milijuna AED, znatno manja od obveza drugih zajmodavaca. Prema tome, privatno ulaganje čini samo oko [5 – 10] % ukupnog ulaganja. Komisija je stoga preliminarno utvrdila da privatno ulaganje nije dovoljno za pretpostavku da su rizici i koristi koje su preuzele [banka pod kontrolom UAE-a 1], [banka pod kontrolom UAE-a 2], [banka pod kontrolom UAE-a 3] i [banka pod kontrolom UAE-a 4] izjednačeni s onima privatnih ulagača koji sudjeluju u istom zajmu. Osim toga, utvrdila je da je analiza podnositelja prijave sadržavala nedostatke zbog neodgovarajuće usporedbe terminskog zajma s usporedivim transakcijama, kao što su financijski instrumenti s istim dospijećem i razinom nadređenosti te u istoj valuti (24).

(55)

U svojim očitovanjima na odluku o pokretanju postupka podnositelj prijave naveo je da Komisija nije dokazala da raspolaže „dostatnim naznakama”, kako je propisano člankom 10. stavkom 3. i člankom 25. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama, da podnositelj prijave ostvaruje korist od terminskog zajma te da činjenica da se smatralo da sudjelovanje [privatnog zajmodavca] u konzorciju zajmodavaca nije u skladu s ustaljenom praksom i sudskom praksom u području državnih potpora predstavlja odstupanje od Komisijine prakse odlučivanja i ustaljene sudske prakse (25).

(56)

Konkretno, podnositelj prijave podsjetio je na to da je doprinos [privatnog zajmodavca] iznosio gotovo [0,5 – 1] milijarde EUR, što je, prema njegovu mišljenju, iznos koji se u skladu s praksom u području državnih potpora ne može smatrati „simboličnim” ili „marginalnim” (26). Osim toga, podnositelj prijave objasnio je da sudjelovanje drugih zajmodavaca ne utječe na procjenu kreditnog rizika koju zajmodavac kao što je [privatni zajmodavac] provodi prije sklapanja ugovora o zajmu, s obzirom na to da su obveze neovisne jedna o drugoj. Stoga sudjelovanje banaka u državnom vlasništvu UAE-a u terminskom zajmu ne bi trebalo dovesti do toga da [privatni zajmodavac] prihvati višu razinu rizika.

(57)

Komisija je na temelju dostupnih dokaza procijenila je li poduzetnik e& ostvario korist od uvjeta koje su [banka pod kontrolom UAE-a 1], [banka pod kontrolom UAE-a 2], [banka pod kontrolom UAE-a 3] i [banka pod kontrolom UAE-a 4] ponudile u obliku svojih obveza preuzetih u okviru terminskog zajma u usporedbi s uvjetima koje bi tom poduzetniku ponudili privatni ulagači, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti (27).

(58)

Komisija potvrđuje da se čini da je poduzetniku e& odobren terminski zajam iako taj poduzetnik nije imao poteškoća u osiguravanju likvidnosti. Konkretno, u to vrijeme poduzetnik e& nije bio u financijskim poteškoćama te je imao visok kreditni rejting (AA– prema agenciji za kreditni rejting S&P Global Ratings („S&P”)) (28) i stoga je bio privlačan ulagačima. Osim toga, prikupio je financijska sredstava iz drugih izvora u razdoblju vremenski bliskom onome u kojem mu je odobren terminski zajam, među ostalim u obliku izdavanja obveznica kojima se trguje na burzi i zajmova ugovorenih s privatnim bankama, što pokazuje da je imao pristup likvidnosti na tržištima izvan okvira financiranja koje osiguravaju banke u državnom vlasništvu UAE-a (29). U tom kontekstu nije vjerojatno da je sudjelovanje banaka u državnom vlasništvu u terminskom zajmu utjecalo na procjenu kreditnog rizika poduzetnika e& koju je proveo [privatni zajmodavac] jer je tržište taj rizik već smatralo izrazito niskim, posebno s obzirom na postojanje neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& (vidjeti uvodne izjave 100. i od 123. do 125.).

(59)

Međutim, unatoč apsolutnoj vrijednosti privatnog ulaganja [privatnog zajmodavca], relativna vrijednost tog ulaganja u usporedbi s ulaganjima banaka čija se djelovanja vjerojatno mogu pripisati UAE-u (30) sama po sebi ne omogućuje Komisiji da zaključi da doprinosi tih banaka u državnom vlasništvu odgovaraju doprinosu privatnog ulaganja.

(60)

U svojoj prijavi poduzetnik e& tvrdio je da nije mogao provesti odgovarajuću usporednu analizu tranše u UAE dirhamima jer nema „pristup uvjetima usporedivih zajmova odobrenih trećim poduzećima” (31). Komisija na temelju analize tržišta obveznica izdanih u UAE dirhamima smatra da je zbog ograničenog broja takvih financijskih instrumenata izdanih u toj valuti doista teško provesti alternativnu usporednu analizu na temelju javno dostupnih informacija. Komisija napominje da je od 29. kolovoza 2024. broj korporativnih obveznica (uključujući dospjele obveznice) u UAE dirhamima izdanih od 2010. za koje su na platformi Bloomberg bili dostupni podaci bio manji od 50 (32), a među njima je samo jedna korporativna obveznica izdana u šestomjesečnom razdoblju oko datuma odobrenja terminskog zajma (33). Ta je obveznica (34), koju je [druga polovina 2022.] izdala [banka pod kontrolom UAE-a 2], po uvjetima slična drugoj obveznici koju je u [drugoj polovini 2023.] izdala [banka pod kontrolom UAE-a 2] (35), za koju je podnositelj prijave naveo da se razlike između terminskog zajma i obveznice mogu objasniti činjenicom (i) da se financiranje koje banka osigurava izdavanjem obveznica i financiranje društva kao što je poduzetnik e& odobravanjem zajmova znatno razlikuju po svojoj prirodi i (ii) da [banka pod kontrolom UAE-a 2] ima kreditni rejting A+, što je stupanj niže od kreditnog rejtinga poduzetnika e& (36). Osim toga, podnositelj prijave tvrdio je da je u konkretnom slučaju obveznice izdane u [drugoj polovini 2023.] efektivna kamatna stopa tranši terminskog zajma u UAE dirhamima bila znatno viša od kamatne stope obveznice [banke pod kontrolom UAE-a 2]. U slučaju obveznice izdane u [drugoj polovini 2022.] prinos od [5 – 10] % u rasponu je efektivne kamatne stope tranši terminskog zajma u UAE dirhamima u trenutku njegova odobrenja, koja je iznosila [1 – 5] % – [5 – 10] %. (37) Ta usporedba s jedinom obveznicom koju je u [drugoj polovini 2023.] izdala [banka pod kontrolom UAE-a 2] u šestomjesečnom razdoblju oko datuma odobrenja terminskog zajma ima svoja ograničenja i stoga sama po sebi nije odlučujuća, ali potkrepljuje tvrdnju podnositelja prijave da je terminski zajam odobren u skladu s tržišnim uvjetima.

(61)

Osim toga, Komisija napominje da nije mogla provesti usporednu analizu na temelju prinosa do dospijeća (38) korporativnih obveznica u UAE dirhamima na dan [isti dan kao dan odobrenja terminskog zajma] studenog 2022. zbog nedostatka podataka o likvidnim korporativnim obveznicama u UAE dirhamima kojima se trguje na burzi (39). Međutim, Komisija napominje da su prinosi do dospijeća dviju državnih obveznica UAE-a (40) iznosili [1 – 5] % i [1 – 5] %, što je ispod donje granice efektivne kamatne stope tranši u UAE dirhamima. Prema tome, i ta bi usporedba potkrijepila tvrdnju podnositelja prijave da je terminski zajam odobren u skladu s tržišnim uvjetima.

(62)

Komisija napominje i da, u nedostatku sličnih društava s istim kreditnim rejtingom koja posluju u UAE-u (vidjeti uvodnu izjavu 100.), usporedna analiza na temelju sličnih zajmova u UAE dirhamima koje su odobrile privatne banke ne bi bila moguća jer slični zajmovi ne postoje.

(63)

Nadalje, poduzetnik e& na zahtjev je dostavio dodatne dokaze prema kojima je [druga polovina 2023.] sklopio zajam u iznosu od [100 – 500] milijuna AED s [bankom pod kontrolom UAE-a 3] i [privatnim zajmodavcima]. Podnositelj prijave u kontekstu tog zajma tvrdi da na dva privatna zajmodavca ([privatni zajmodavci]) otpada [60 – 70 %] ukupnih obveza zajma, tako da se može smatrati da je ulaganje [banke pod kontrolom UAE-a 3] pari passu s privatnim ulaganjem. Zbog toga su uvjeti tog zajma u skladu s tržišnim uvjetima.

(64)

Podnositelj prijave tvrdi da je taj zajam usporediv s terminskim zajmom jer je (i) u istoj valuti i (ii) ima jednako dospijeće ([1 – 5] godina). Na taj zajam primjenjuje se i ista kamatna stopa EIBOR + [25 – 60] baznih bodova kao i na terminski zajam za njegovu tranšu u UAE dirhamima. U tom kontekstu podnositelj prijave smatra da taj zajam može poslužiti kao usporedivi zajam kako bi se provjerilo je li terminski zajam u skladu s tržišnim uvjetima.

(65)

Komisija smatra da su, osim što imaju isto dospijeće, valutu i kamatne stope, oba zajma neosigurana i stoga iste razine nadređenosti. Iako je taj zajam u iznosu od [100 – 500] milijuna AED znatno manji u odnosu na iznos obveza koje su banke u državnom vlasništvu UAE-a preuzele u okviru terminskog zajma i stoga nije u potpunosti usporediv s terminskim zajmom, i dalje upućuje na to da se može smatrati da uvjeti tranši terminskog zajma u UAE dirhamima odgovaraju uvjetima koje bi privatni ulagači ponudili za zajmove nižeg iznosa za koje većinu obveza ne osiguravaju banke u državnom vlasništvu UAE-a.

(66)

Kad je riječ o tranši u američkim dolarima, poduzetnik e& dostavio je usporednu analizu na temelju prinosa do dospijeća na dan [isti dan kao dan odobrenja terminskog zajma] studenog 2022. za korporativne obveznice u američkim dolarima koje su izdali subjekti s kreditnim rejtingom AA– (41). Ta analiza pokazuje da je efektivna kamatna stopa tranše terminskog zajma u američkim dolarima ([1 – 5] % – [5 – 10] %) (42) odgovarala te čak bila veća od velike većine prinosa do dospijeća obveznica koje su izdali subjekti s istim kreditnim rejtingom kao poduzetnik e&. Poduzetnik e& naveo je i da je terminski zajam u skladu s tržišnom cijenom obveznice koju je taj poduzetnik izdao u [prvoj polovini 2014.] s prinosom do dospijeća na dan [isti dan kao dan odobrenja terminskog zajma] studenog 2022. od [5 – 10] %, što je stoga blizu donje granice efektivne stope terminskog zajma.

(67)

Komisija napominje da nije bilo moguće provesti usporednu analizu koja bi bila ograničena na obveznice koje su, osim poduzetnika e&, izdala društva koja posluju u istom sektoru i imaju isti kreditni rejting kao taj poduzetnik zbog nedostatka javnih informacija o takvim obveznicama na tržištu te s obzirom na to da nijedno društvo usporedivo s poduzetnikom e& u telekomunikacijskom sektoru nema jednako visok kreditni rejting kao taj poduzetnik (vidjeti uvodnu izjavu 100.).

(68)

Uz očitovanja podnositelja prijave, Komisija navodi da je, među korporativnim obveznicama u američkim dolarima s kreditnim rejtingom AA– koje su izdane u razdoblju od tri mjeseca prije datuma odobrenja terminskog zajma, prosječni nominalni prinos iznosio [1 – 5] % (43) i da je više od 80 % tih obveznica izdano s nominalnim prinosom manjim od [1 – 5] %, što je donja granica efektivne stope terminskog zajma (44).

(69)

Stoga, uzimajući u obzir dostupne dokaze (uvjeti sudjelovanja [privatnog zajmodavca] u terminskom zajmu, analiza koju je dostavio podnositelj prijave i koja se bavi usporedbom uvjeta tranši terminskog zajma u američkim dolarima i UAE dirhamima i usporedivošću uvjeta zajma poduzetnika e& iz [druge polovine 2023.] te dostupne informacije o barem djelomično usporedivim transakcijama), Komisija smatra da dokazi upućuju na to da poduzetnik e& ne ostvaruje korist od samog terminskog zajma.

(70)

Naposljetku, Komisija prima na znanje činjenicu da, iako je terminski zajam, koji je u odluci o pokretanju postupka utvrđen kao potencijalna strana subvencija, postao javno dostupna informacija i dodatno je opisan u zahtjevima za informacije upućenima konkurentima ciljanog poduzetnika, Komisija od trećih strana nije primila nikakve informacije koje bi dovele u pitanje usklađenost terminskih zajmova s tržištem (45).

(71)

Stoga, uzimajući u obzir informacije iz spisa predmeta Komisije, Komisija na temelju ravnoteže dokaza zaključuje da nije potvrđena njezina preliminarna procjena iz odluke o pokretanju postupka prema kojoj poduzetnik e& ostvaruje korist od terminskog zajma.

(72)

Taj zaključak ne isključuje mogućnost da uvjeti terminskog zajma ukazuju na postojanje drugih stranih subvencija dodijeljenih poduzetniku e&, ponajprije postojanje neograničenog jamstva tom poduzetniku, koje su banke koje su odobrile terminski zajam vjerojatno uzele u obzir u svojoj analizi inherentnog rizika, kao što bi to bio slučaj s bilo kojim drugim financiranjem osiguranim poduzetniku e&, kako će se utvrditi u odjeljku 7.2.

(73)

Budući da Komisija smatra da nije potvrđeno postojanje koristi za poduzetnika e& koja proizlazi iz terminskog zajma, nema potrebe razmotriti druge uvjete za postojanje strane subvencije u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(74)

Na temelju elemenata iz odjeljka 7.1. Komisija u skladu s člankom 11. stavkom 4. Uredbe o stranim subvencijama i nakon provedbe temeljitog ispitnog postupka zaključuje da nije potvrđena preliminarna procjena iz odluke o pokretanju postupka prema kojoj je terminski zajam strana subvencija.

(75)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka utvrdila dostatne naznake da se kombinacija (i) neprimjenjivosti redovnog stečajnog postupka koji se inače primjenjuje u UAE-u, koja čini neograničeno jamstvo, i (ii) njegova nastanka u vjerojatno povoljnim uvjetima terminskog zajma u tri godine koje su prethodile sklapanju ugovora o kupoprodaji dionica smatra stranom subvencijom u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama koja je obuhvaćena područjem primjene članka 19. te uredbe, što opravdava pokretanje temeljitog ispitnog postupka u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama (46).

(76)

U svojim očitovanjima na odluku o pokretanju postupka podnositelj prijave istaknuo je (i) da je u odluci o pokretanju postupka pogrešno navedeno da se Stečajni zakon UAE-a ne primjenjuje na poduzetnika e&, a riječ je samo o tome da taj poduzetnik može biti izuzet od primjene tih odredaba, (ii) da predmetne naznake nisu bile dostatne za utvrđivanje postojanja jamstva, posebno s obzirom na to da ne postoji pravna obveza UAE-a da jamči za dugove poduzetnika e& i, suprotno ustaljenoj sudskoj praksi u području državnih potpora, da agencije za kreditni rejting ne uzimaju u obzir implicitnu potporu, i (iii) da su u prošlosti postojale situacije u kojima su društva pod kontrolom UAE-a bila predmet postupka likvidacije (47).

(77)

Saveznom uredbom sa zakonskom snagom br. 9 iz 2016. („Stečajni zakon iz 2016.”) uspostavlja se pravni okvir za financijsko restrukturiranje društava u UAE-u, uključujući postupke preventivne stečajne nagodbe i stečaja. Konkretno, člankom 132. Stečajnog zakona iz 2016. utvrđuje se postupak „likvidacije dužnikove imovine u odnosu na tražbine koje dužnik duguje”, a člancima od 135. do 138. utvrđuje se postupak namirenja tražbina vjerovnika.

(78)

Člankom 2. Stečajnog zakona iz 2016. propisuje se da se primjenjuje, među ostalim, na „društva koja nisu osnovana u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima i koja su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu savezne ili lokalne uprave i čijim je osnivačkim aktima, društvenim ugovorima ili statutima utvrđeno da se na njih primjenjuju odredbe ove Uredbe sa zakonskom snagom”.

(79)

Poduzetnik e& u djelomičnom je vlasništvu savezne vlade. Podnositelj prijave navodi da je poduzetnik e& pod kontrolom i u većinskom vlasništvu EIA-a, državnog fonda UAE-a koji je pod kontrolom i u potpunom vlasništvu savezne vlade UAE-a (vidjeti uvodnu izjavu 2.). Podnositelj prijave stoga tvrdi da se na poduzetnika e&, kao i na sva druga društva pod kontrolom UAE-a, Zakon o trgovačkim društvima primjenjuje samo ako posebnim odredbama njegovih osnivačkih akata nije propisano drukčije (48). Međutim, u Statutu poduzetnika e& izričito se isključuje primjena nekoliko odredaba Zakona o trgovačkim društvima (49).

(80)

Osim toga, poduzetnik e& je društvo „u potpunom ili djelomičnom vlasništvu savezne ili lokalne uprave” u smislu Stečajnog zakona iz 2016.

(81)

Stoga je poduzetnik e& isključen iz područja primjene Stečajnog zakona iz 2016., osim ako u svojim osnivačkim aktima ne odluči da će mu podlijegati. U osnivačkim aktima poduzetnika e&, odnosno u njegovu Statutu, ne navodi se da je odlučio tako.

(82)

Podnositelj prijave tvrdio je da „pravno stajalište o tome primjenjuje li se na poduzetnika e& Stečajni zakon UAE-a [iz 2016.] nije u potpunosti nedvosmisleno” (50). Međutim, nije iznio elemente koji dovode u pitanje Komisijin zaključak da se na poduzetnika e& primjenjuju drukčija pravila o nesolventnosti od onih koja se općenito primjenjuju na društva iz UAE-a.

(83)

Prema tome, na temelju Stečajnog zakona iz 2016. poduzetnik e& u praksi ima pravo da se na njega primjenjuju pravila o nesolventnosti koja odstupaju od pravila koja se primjenjuju na obična trgovačka društva u UAE-u. Dioničari poduzetnika e& stoga imaju mogućnost jednostrano odlučiti u kojoj mjeri se na tog poduzetnika primjenjuje opće stečajno pravo.

(84)

Nadalje, Komisija smatra da pravila o nesolventnosti koja se trenutačno stvarno primjenjuju na poduzetnika e& odstupaju od onih koja se primjenjuju na druga trgovačka društva u UAE-u, kako je detaljno opisano u uvodnim izjavama od 85. do 91.

(85)

Stečajnim zakonom iz 2016. propisana su dva glavna postupka kojima se dužnik koji se suočava s financijskim poteškoćama može poslužiti. Prvi je mogućnost da dužnici koji „nisu prestali plaćati svoje nepodmirene dugove na razdoblje dulje od (30) trideset uzastopnih radnih dana” postignu nagodbu sa svojim vjerovnicima pod nadzorom nadležnog suda (51). Drugi je stečajni postupak za dužnike koji ne plaćaju svoje dugove „više od (30) uzastopnih radnih dana” (52). U okviru stečajnog postupka dužnici koji ispunjavaju uvjete mogu istražiti mogućnost restrukturiranja svojih dugova, pri čemu se izrađuje „program restrukturiranja” (ili plan) koji moraju odobriti nadležni sud i određeni vjerovnici (53). Ako restrukturiranje dugova nije uspješno, nadležni sud proglasit će stečaj dužnika, što će dovesti do likvidacije njegove imovine (54). Zahtjev za pokretanje stečajnog postupka moraju podnijeti dužnici ako se smatraju nesolventnima, a mogu ga podnijeti i vjerovnici ili državno odvjetništvo ako je to u javnom interesu (55).

(86)

S druge strane, podnositelj prijave na sljedeći način sažima pravila o nesolventnosti koja se primjenjuju na poduzetnika e&, a uređena su njegovim Statutom:

(87)

Potonja prava dopunjena su i posebnim odredbama Saveznog zakona br. 1 iz 1991. (kako je izmijenjen, „Zakon o poduzetniku e&”) kojim je osnovan poduzetnik e&; tim se odredbama EIA-u dodjeljuju posebna prava koja se odnose na telekomunikacijsku imovinu poduzetnika e&. Konkretno, u skladu s člankom 11. Zakona o poduzetniku e&:

(88)

Odredbe koje se primjenjuju na poduzetnika e& stoga u nekoliko aspekata odstupaju od uobičajenog položaja trgovačkih društava iz UAE-a koji proizlazi iz Stečajnog zakona iz 2016.

(89)

Prvo, odredbama koje se primjenjuju na poduzetnika e& propisuje se uža definicija nesolventnosti, koja je u njegovu Statutu ograničena na „gubitak svih ili većine vlastitih sredstava na način koji onemogućuje svrhovito ulaganje preostalih sredstava”, u odnosu na Stečajni zakon iz 2016. (63), na temelju kojeg će dužnik biti predmet stečajnog postupka nakon „prestanka plaćanja”. S obzirom na to, pravila o nesolventnosti koja se primjenjuju na poduzetnika e& omogućuju mu da nastavi s poslovanjem i nakon nastupa nesolventnosti.

(90)

Drugo, kao jedini „posebni dioničar” EIA ima pravo veta na pokretanje stečajnog postupka, tako da poduzetnik e& također može potencijalno neograničeno izbjegavati postupak u slučaju nesolventnosti.

(91)

Naposljetku, ako se postupak u slučaju nesolventnosti i pokrene nad poduzetnikom e&, EIA će imati pravo odrediti i voditi stečajni postupak prema vlastitom nahođenju, što može dovesti do toga da postupak u slučaju nesolventnosti bude povoljniji za djelatnosti poduzetnika e& nego što bi bio da se vodi pod sudskim nadzorom.

(92)

Ta odstupanja od redovnog stečajnog postupka, koja dovode do povoljnijih uvjeta stečaja, trebala bi a priori kod vjerovnika poduzetnika e& stvoriti očekivanja da u slučaju nesolventnosti njihove tražbine neće biti namirene, što bi negativno utjecalo na kreditni rejting tog poduzetnika.

(93)

Međutim, ta bi očekivanja bila upravo suprotna ako bi izuzeće poduzetnika e& od primjene Stečajnog zakona iz 2016. i pravila o nesolventnosti koja se na njega primjenjuju zapravo dovelo do zaključka da poduzetnik e& vjerojatno neće obustaviti plaćanje svojih dugova.

(94)

U kontekstu pravila o državnim potporama u odjeljku 1.2. Obavijesti Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državne potpore u obliku jamstava („Obavijest o jamstvima”) (64) navodi se sljedeće: „Komisija potporom u obliku jamstva smatra i povoljnije uvjete financiranja koje ostvaruju poduzeća čiji pravni oblik isključuje mogućnost stečaja ili drugih postupaka u slučaju nesolventnosti […]”. S obzirom na pravila o državnim jamstvima u okviru državnih potpora, neprimjenjivost stečajnog postupka ili postupka u slučaju nesolventnosti stoga se može izjednačiti se postojanjem državnog jamstva.

(95)

U ovom predmetu određene posebne okolnosti mogu dovesti do zaključka da poduzetnik e& vjerojatno neće obustaviti plaćanje svojih dugova.

(96)

Prvo, u drugim odredbama o nesolventnosti koje se primjenjuju na poduzetnika e& ističe se da u slučaju njegove nesolventnosti EIA ne bi samo odredio i vodio stečajni postupak, nego bi imao i pravo prvenstva pri kupnji imovine poduzetnika e& i pravo na upravljanje telekomunikacijskom mrežom tog poduzetnika na najviše 24 mjeseca.

(97)

Te okolnosti upućuju na to da je telekomunikacijska mreža poduzetnika e& ključna imovina i da bi u slučaju nesolventnosti postojala viša očekivanja da će vlada UAE-a preko EIA-a nastojati zajamčiti kontinuitet poduzetnika e&. Zaključak donesen u tom pogledu u skladu je i s analizom agencija za kreditni rejting (65).

(98)

U slučaju nesolventnosti očekuje se da će tijela UAE-a preko EIA-a osigurati dodatnu likvidnost poduzetniku e&. Ta se potpora može ostvariti u raznim oblicima (vlasnički kapital, zajmovi ili drugi oblici) koji bi poduzetniku e& omogućili da podmiri dugove. S druge strane, zahvaljujući toj potpori vjerovnici će u praksi imati veće izglede za namirenje svojih tražbina nego kad bi poduzetnik e& bio obično društvo iz UAE-a na koje se primjenjuje opće stečajno pravo.

(99)

Drugo, ta su očekivanja posebno potkrijepljena činjenicom da, kao što će Komisija dokazati u odjeljku 7.5., i sam EIA ima neograničeno jamstvo vlade UAE-a. U tom kontekstu kombinacija tog neograničenog jamstva danog EIA-u i odstupajućih pravila o nesolventnosti koja se primjenjuju na poduzetnika e& te činjenica da EIA ima pravo veta na bilo koji postupak u slučaju nesolventnosti poduzetnika e& dovode do očekivanja da će EIA pomoći tom poduzetniku u slučaju financijskih poteškoća.

(100)

Postoje dokazi da vjerovnici poduzetnika e& imaju visoka očekivanja da će njihovi dugovi biti namireni. Zapravo, poduzetnik e& ima (i) najbolji kreditni rejting agencije S&P na tržištu korporativnih obveznica u UAE dirhamima, odnosno AA– (66), i (ii) najbolji kreditni rejting među usporedivim društvima. Poduzetnik e& ima i viši kreditni rejting od telekomunikacijskih operatera sa sjedištem u Europi i SAD-u (67). Agencije za kreditni rejting izričito upućuju na veliku vjerojatnost javne potpore poduzetniku u UAE-u (68). Javna potpora uzeta je u obzir i u kreditnom rejtingu poduzetnika e&. (69)

(101)

Komisija napominje i da opći uvjeti terminskog zajma (70) kao klauzulu 7.2. sadržavaju odredbu o promjeni kontrole u skladu s kojom bi se, u slučaju promjene kontrole koja bi utjecala na vlasništvo UAE-a i smanjenja kreditnog rejtinga poduzetnika e& za više od [1 – 3] stupnja ispod trenutačnog rejtinga, ponovno pregovaralo o [određenim uvjetima] (ili bi se u nekim slučajevima [mogli aktivirati određeni uvjeti]) (71). To je potvrđeno u odgovorima na Komisijine zahtjeve za informacije upućene bankama koje sudjeluju u terminskom zajmu (72). Te okolnosti potvrđuju da vjerovnici izričito uzimaju u obzir javnu potporu UAE-a poduzetniku e& i da se očekuje da bi promjena vlasničkog udjela UAE-a (koja bi dovela do primjene Stečajnog zakona iz 2016. na poduzetnika e&) utjecala na rejting poduzetnika.

(102)

Stoga Komisija smatra da je u predmetnim okolnostima neprimjenjivost Stečajnog zakona iz 2016. na poduzetnika e&, što je odstupanje od općeg prava (73), izjednačena s postojanjem državnog jamstva u korist poduzetnika e&. Budući da to jamstvo nije ograničeno u pogledu iznosa ili vremena, Komisija zaključuje da je riječ o neograničenom državnom jamstvu („neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e&”).

(103)

Podnositelj prijave tvrdi da se izuzeće od primjene Stečajnog zakona UAE-a ne može tumačiti kao jamstvo javne intervencije u slučaju neispunjavanja obveza društva jer ne postoje zakoni ili propisi UAE-a kojima se od vlade UAE-a zahtijeva da pruži bilo kakvo jamstvo ili potporu za sanaciju u slučaju nesolventnosti subjekta u javnom vlasništvu te da, „ako nema nikakve pravne obveze, državno vlasništvo i moguća (ali po svojoj prirodi neizvjesna) politička potpora sami po sebi nisu dostatni da bi se smatrali korišću u smislu Uredbe o stranim subvencijama ili prava EU-a o državnim potporama. Podnositelj prijave tvrdi da se, za razliku od predmeta u području državne potpore, poduzetnik e& nalazi u drukčijem činjeničnom i pravnom položaju u kojem agencije za kreditni rejting ne priznaju postojanje implicitnog državnog jamstva u korist poduzetnika e& (74).”

(104)

U tom pogledu Komisija smatra da postojanje izričite odredbe nije nužno za utvrđivanje neograničenog jamstva ako predmetne činjenične i pravne okolnosti dokazuju postojanje takvog jamstva. Komisija je u odjeljku 7.2. utvrdila da je u ovom slučaju riječ o takvoj situaciji.

(105)

Osim toga, Komisija je u uvodnoj izjavi 99. dokazala da, suprotno tvrdnjama podnositelja prijave, agencije za kreditni rejting uzimaju u obzir postojanje velike vjerojatnosti državne intervencije u slučaju nesolventnosti poduzetnika e&.

(106)

U svakom slučaju Komisija napominje da je financijska intervencija država članica EU-a u kontekstu postupka u slučaju nesolventnosti ograničena okvirom EU-a za državne potpore. To nije slučaj u UAE-u, koji općenito nije ograničen u svojoj mogućnosti da pruži financijsku pomoć poduzetnicima u teškoćama. S druge strane, u kombinaciji s drugim značajkama opisanima u ovom odjeljku, logično je da će to dovesti do viših očekivanja vjerovnika u pogledu veće potencijalne potpore UAE-a u usporedbi s potporom koju bi mogla pružiti država članica EU-a.

(107)

Međutim, Komisija se slaže s tim da ne može jednostavno pretpostaviti postojanje neograničenog jamstva isključivo na temelju javnog vlasništva. Umjesto toga, razmatra dokaze o postojanju jamstva treće zemlje. Suprotno tvrdnjama podnositelj prijave, u ovoj se Odluci Komisija ne oslanja samo na „postojanje državnog vlasništva i moguće (ali neizvjesne) političke potpore”, nego uzima u obzir pravni režim koji se primjenjuje na poduzetnika e& u slučaju nesolventnosti, u kombinaciji s posebnim pravima koja vlada UAE-a (preko EIA-a) ima u pogledu imovine poduzetnika e&, te druge relevantne okolnosti, kao što su uloga EIA-a, kreditni rejting poduzetnika e& i način na koji on odražava očekivanja vjerovnika, što sve zajedno, prema mišljenju Komisije, pokazuje postojanje jamstva treće zemlje.

(108)

Podnositelj prijave objašnjava i da poseban režim koji se primjenjuje na poduzetnika e& nije namijenjen „spašavanju poduzetnika e& od stečaja ili likvidacije, nego omogućavanju neometanog pružanja telekomunikacijskih usluga u UAE-u u slučaju nesolventnosti tog poduzetnika”. Podnositelj prijave upućuje na postojanje sličnih režima u Ujedinjenoj Kraljevini za društva koja posluju u području ključne infrastrukture. I u okviru pravila o državnim potporama (u Smjernicama za sanaciju i restrukturiranje (75)) postoje slične odredbe o kontinuiranom pružanju javnih usluga poduzetnika u teškoćama (76).

(109)

U tom pogledu Komisija smatra da, iako se odredbe koje se odnose na pravo prvenstva EIA-a pri kupnji ključne imovine poduzetnika e& mogu opravdati potrebom za očuvanjem kontinuiteta usluga, ograničenja primjene stečajnog postupka na poduzetnika e& u smislu opsega tog postupka i mogućnosti EIA-a da uloži veto na njega nadilaze tu svrhu jer se tim ograničenjima ne samo zadržavaju državna kontrola i vlasništvo nad tom ključnom imovinom, nego se i štiti postojanje poduzetnika e& kao cjeline.

(110)

Naposljetku, podnositelj prijave navodi da postoje „primjeri situacija iz prošlosti u kojima UAE nije pružio financijsku potporu subjektima u državnom vlasništvu”. U tom smislu upućuje na situacije dva društva u državnom vlasništvu UAE-a: restrukturiranje duga društva Dubai Group LLC 2012. i postupak u slučaju nesolventnosti primijenjen 2020. na društvo Arabtec Holding PJSC (77).

(111)

Kad je riječ o društvu Dubai Group LLC, Komisija nije pronašla nikakve dokaze da je bila potrebna intervencija države kako bi to društvo bilo solventno, a nije pronašla ni dokaze o samoj njegovoj nesolventnosti (78). Taj predmet stoga ne pokazuje pruža li UAE potporu poduzetnicima u teškoćama.

(112)

Kad je riječ o društvu Arabtec Holding PJSC, Komisija smatra da, upravo zbog toga što je to društvo bilo predmet redovnog stečajnog postupka UAE-a, njegova situacija nije usporediva sa situacijom poduzetnika e&, u kojoj utvrđena odstupanja od Stečajnog zakon iz 2016. upućuju na državno jamstvo. Osim toga, Arabtec Holding PJSC je, prema navodima podnositelja prijave, „vodeće građevinsko društvo”, tako da nije jasno jesu li njegove djelatnosti ključne za UAE i može li se njegova situacija usporediti sa situacijom poduzetnika e&.

(113)

Naposljetku, vjerojatnost da će država intervenirati u slučaju financijskih poteškoća poduzetnika e&, posebno s obzirom na očekivanja vjerovnika, vidljiva je iz intervencije u korist društva Dubai World, velikog ulagača u vlasništvu Emirata Dubai. Naime, kad se društvo Dubai World 2009. suočilo s financijskim poteškoćama, vlada Emirata Abu Dhabi naposljetku mu je odlučila pružiti financijsku potporu (79).

(114)

Komisija nadalje primjećuje da su zabrinutost zbog neprimjenjivosti pravila o nesolventnosti UAE-a izražena u odjeljku 7.2.1. i posljedična percepcija tržišta o kontinuiranoj prisutnosti državne potpore poduzetniku e& potvrđene podnescima nekih konkurenata ciljanog poduzetnika na unutarnjem tržištu (80).

(115)

Na temelju elemenata iz odjeljka 7.2.1. Komisija zaključuje da poduzetnik & ima neograničeno državno jamstvo, koje proizlazi iz odstupanja od općeg stečajnog prava utvrđenog u njegovu Statutu.

(116)

Neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& može služiti kao jamstvo za njegove zajmove i stoga je ono, među ostalim, jamstvo za zajam koje je izričito navedeno kao financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 2. točke (a) Uredbe o stranim subvencijama.

(117)

Osim toga, zbog neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& nastaje ozbiljan i konkretan rizik od stvaranja dodatnog opterećenja za UAE u budućnosti te je stoga to jamstvo financijski doprinos.

(118)

Komisija stoga zaključuje da je neograničeno jamstvo koje je dodijeljeno poduzetniku e& financijski doprinos u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(119)

Komisija smatra da neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e&, koje se temelji na posebnim pravilima o nesolventnosti koja se primjenjuju na tog poduzetnika, proizlazi iz odredaba zakonodavstva UAE-a koje omogućuju da se na poduzetnika e& ne primjenjuju opća pravila o nesolventnosti koja su primjenjiva na društva iz UAE-a.

(120)

Prema tome, Komisija smatra da neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& pruža UAE, treća zemlja u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(121)

Osim toga, Komisija napominje da se u posebnim okolnostima ovog predmeta UAE-u može pripisati i odluka o korištenju te zakonom predviđene mogućnosti da se opća pravila o stečaju ne primjenjuju na poduzetnika e&. Naime, o izmjeni Statuta može se odlučiti na glavnoj skupštini dioničara, koja je pod kontrolom EIA-a i na kojoj EIA ima pravo veta na bilo koju izmjenu (81).

(122)

Komisija navodi da je EIA tijelo javne vlasti osnovano zakonom i podređeno Kabinetu UAE-a (82). EIA je „subjekt s isključivom nadležnošću za ulaganje i ponovno ulaganje sredstava koja dodjeljuje Kabinet” i ovlašten je oblikovati i koordinirati politike ulaganja države te zastupati saveznu vladu u projektima ulaganja i investicijskim fondovima (83). Njegovi zaposlenici su javni službenici (84). EIA se stoga smatra „tijelom javne vlasti” u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) drugom alinejom Uredbe o stranim subvencijama.

(123)

Može se smatrati da podnositelj prijave ostvaruje korist samim postojanjem neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& s obzirom na viša očekivanja vjerovnika tog poduzetnika da će njihove financijske tražbine biti namirene. Prema tome, postojanje neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& može dovesti do poboljšanja uvjeta poslovnih i financijskih transakcija koje sklapa taj poduzetnik i olakšati mu pristup takvim transakcijama. Postojanje takve koristi moglo bi se pretpostaviti čim se utvrdi postojanje neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& (85).

(124)

Osim toga, Komisija smatra da je neograničeno jamstvo koje je dodijeljeno poduzetniku e& moglo utjecati na njegov kreditni rejting i time ojačati njegov položaj u ugovaranju i izdavanju raznih zajmova, obveznica i drugih dužničkih instrumenata prije izvršenja transakcije, među ostalim i kad je riječ o njegovim uvjetima financiranja u okviru terminskog zajma.

(125)

Postoje konkretni dokazi da to doista jest tako jer je, kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 101., postojanje neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& utjecalo na uvjete terminskog zajma. Osim toga, podnositelj prijave dostavio je popis zajmova, obveznica i drugih dužničkih instrumenata ugovorenih u tri godine koje su prethodile transakciji (86) u procijenjenom ukupnom iznosu od [10 – 20] milijardi EUR (87), na čije je uvjete moglo utjecati postojanje neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e&.

(126)

Osim toga, poduzetnik e& ne plaća naknadu za neograničeno jamstvo koje mu je dodijeljeno. Za ugovaranje bilo kojeg jamstva na tržištu obično se plaća naknada jamcu za rizike koje preuzima. Ako takve naknade nema, poduzetnik e& ostvaruje korist od neograničenog jamstva koje mu je dodijeljeno.

(127)

Konkretno, čak i ako bi u određenom trenutku bilo „malo vjerojatno da će se poduzetnik &e suočiti s financijskim poteškoćama zbog kojih bi stečaj postao konkretan rizik”, Komisija napominje da postoji rizik koji je UAE preuzeo kako bi jamčio za obveze tog poduzetnika. Naime, ako treća zemlja preuzme zajedničku odgovornost za dugove poduzetnika, uvijek nastaje rizik od intervencije.

(128)

Osim toga, s obzirom na to da je neograničeno jamstvo koje je dodijeljeno poduzetniku e& neograničenog trajanja i vrijednosti, njime se ne postavljaju nikakva ograničenja za transakcije u kojima poduzetnik e& sudjeluje ni za rizike koje preuzima te ono nije ograničeno na provedbu određenog projekta ili na određeno vremensko razdoblje. Stoga se opseg tog jamstva proširuje svaki put kad poduzetnik e& ugovori novu obvezu koja je pokrivena neograničenim jamstvom koje mu je dodijeljeno. Zbog toga nisu ograničeni ni rizici koje preuzima treća zemlja.

(129)

U tom kontekstu ne postoje okolnosti u kojima bi poduzetnik mogao odrediti ili platiti primjerenu naknadu za jamstvo. Iako dodjela jamstva obično mora biti u skladu s rizikom koji se prenosi, koji se procjenjuje iz ex ante perspektive i stoga podrazumijeva minimalnu mogućnost stvaranja očekivanja o tome koji su budući događaji pokriveni i koje rizike uključuju, to nije moguće u slučaju neograničenog jamstva (88). Neograničenost jamstva znači da su njime obuhvaćene obveze koje nisu bile ni zamislive u trenutku njegova prvog uspostavljanja. Stoga mogućnost poduzetnika e& da jednostrano proširi opseg jamstva bez ograničenja podrazumijeva da ni u jednom trenutku ne postoji mogućnost da se jamstvo i naknada za jamstvo temelje na bilo kakvoj razumnoj procjeni rizika. S druge strane, malo je vjerojatno da bi privatni subjekt na tržištu razumno uopće pružio takvo jamstvo poduzetniku e&.

(130)

U tom kontekstu, neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e&, koje je bez ograničenja i za njega nije plaćena naknada, taj poduzetnik nije dobilo u uobičajenim tržišnim uvjetima.

(131)

Stoga Komisija smatra da podnositelj prijave ostvaruje korist od neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(132)

Dostupnost neograničenog jamstva ograničena je na društva koja su „u potpunom ili djelomičnom vlasništvu savezne ili lokalne uprave UAE-a” (vidjeti uvodnu izjavu 78.), dok se na druga društva u UAE-u primjenjuju postupci prisilne likvidacije i likvidacije predviđeni Stečajnim zakonom iz 2016. Stoga je neograničeno jamstvo koje je dodijeljeno poduzetniku e& pravno ograničeno na određena poduzeća u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(133)

Osim toga ta mogućnost primjene drukčijih pravila o nesolventnosti na poduzetnika e& stvarno je iskorištena za donošenje, na temelju odluke koju je UAE donio preko EIA-a, Statuta tog poduzetnika kojim se utvrđuju pravila koja se razlikuju od općih pravila o nesolventnosti. Taj je statut specifičan za poduzetnika e&, tako da je i neograničeno jamstvo koje je dodijeljeno poduzetniku e& zapravo ograničeno na određena poduzeća u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(134)

Stoga Komisija zaključuje da podnositelj prijave ostvaruje korist od neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& koja je pravno ili činjenično ograničena na jedno ili više poduzeća ili gospodarskih grana u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(135)

U skladu s člankom 19. Uredbe o stranim subvencijama pri procjeni koncentracije uzimaju se u obzir samo strane subvencije dodijeljene u tri godine koje prethode sklapanju ugovora. U uvodnoj izjavi 15. Uredbe o stranim subvencijama navodi se: „Strana subvencija trebala bi se smatrati dodijeljenom od trenutka kada korisnik stekne pravo na primanje strane subvencije. Stvarna isplata strane subvencije nije nužan uvjet za obuhvaćanje strane subvencije područjem primjene ove Uredbe.”

(136)

Komisija u tom kontekstu smatra da je neograničeno jamstvo koje je dodijeljeno poduzetniku e& rezultat posebnih pravila utvrđenih u Statutu tog poduzetnika, kojim se propisuju drukčija pravila od onih iz Stečajnog zakona iz 2016. U tom je pogledu poduzetnik e& na temelju Stečajnog zakona iz 2016. mogao dobrovoljno odabrati primjenu tog zakona. Prema tome, može se smatrati da je neograničeno jamstvo koje je dodijeljeno poduzetniku e& sustavno obnavljano i stoga dodijeljeno na svakoj glavnoj skupštini dioničara poduzetnika e&, pod uvjetom da su Statutom tog poduzetnika propisana drukčija pravila od onih iz Stečajnog zakona iz 2016.

(137)

To vrijedi tim više s obzirom na to da odluku o zadržavanju odstupajućih pravila o nesolventnosti u Statutu donose dioničari poduzetnika e&, a ta se odluka može pripisati i UAE-u (vidjeti odjeljak 7.2.3.) (89), tako da UAE preko EIA-a svake godine donosi odluku o nastavku primjene neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e&.

(138)

Komisija stoga zaključuje da je neograničeno jamstvo koje je dodijeljeno poduzetniku e& u tri godine koje su prethodile potpisivanju ugovora o kupoprodaji dionica u smislu članka 19. Uredbe o stranim subvencijama.

(139)

Na temelju elemenata iz odjeljka 7.2. Komisija zaključuje da se neprimjenjivost redovnog stečajnog postupka koji se inače primjenjuje u UAE-u, koja čini neograničeno jamstvo, smatra stranom subvencijom u transakciji dodijeljenom u tri godine koje su prethodile sklapanju ugovora o kupoprodaji dionica u smislu članaka 3. i 19. Uredbe o stranim subvencijama.

(140)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka utvrdila dostatne naznake da izdavanje dozvole za pružanje telekomunikacijskih usluga u UAE-u poduzetniku e& može dovesti do odricanja od inače dospjelih prihoda u obliku posebnog prava bez primjerene naknade u smislu članka 3. stavka 2. točke (b) Uredbe o stranim subvencijama, što opravdava pokretanje temeljitog ispitnog postupka u skladu s člankom 10. stavkom 3. te uredbe (90).

(141)

U svojim očitovanjima na odluku o pokretanju postupka podnositelj prijave osporavao je taj preliminarni zaključak, konkretno zato što Komisija nije dokazala da dozvola nije izdana u uobičajenim tržišnim uvjetima (91).

(142)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (b) Uredbe o stranim subvencijama financijski doprinos može biti u obliku „odricanj[a] od inače dospjelih prihoda, kao što [je] […] dodjela posebnih ili isključivih prava bez primjerene naknade”. Stoga je potrebno utvrditi, kao prvo, jesu li poduzetniku e& dodijeljena posebna ili isključiva prava i, kao drugo, je li poduzetnik e& platilo primjerenu naknadu za stjecanje tih prava.

(143)

„Posebna ili isključiva prava” pojam je priznat u članku 106. stavku 1. UFEU-a, kojim se propisuje da „[u] slučaju javnih poduzeća i poduzeća kojima države članice dodjeljuju posebna ili isključiva prava, države članice ne smiju donositi ni ostaviti na snazi mjere koje su u suprotnosti s pravilima sadržanima u Ugovorima, osobito s pravilima predviđenima člankom 18. i člancima od 101. do 109.” U Uniji je pojam posebnih prava u kontekstu telekomunikacija dodatno definiran u Direktivi Komisije 2002/77/EZ od 16. rujna 2002. o tržišnom natjecanju na tržištima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. U članku 1. točki 6. Direktive 2002/77/EZ posebna prava definirana su kako slijedi: „‚posebna prava’ znači prava koja je država članica dodijelila ograničenom broju poduzeća koristeći se pri tome zakonom ili drugim propisom koji, unutar danog zemljopisnog područja: (a) određuje ili ograničava broj takvih poduzeća na dva ili više te im daje ovlasti za pružanje elektroničke komunikacijske usluge ili poduzimanje elektroničke komunikacijske aktivnosti na drugi način, a ne prema objektivnim, proporcionalnim ili nediskriminirajućim kriterijima […]” (92). Ta definicija, osobito opis kriterija, temelji se na sudskoj praksi sudova Unije (93).

(144)

S obzirom na odnos između Uredbe o stranim subvencijama i prava EU-a o državnim potporama, kako je potvrđeno u uvodnoj izjavi 9. Uredbe o stranim subvencijama, i predmetnog sektora, Komisija smatra da je u ovom predmetu opravdano koristiti prethodno navedenu definiciju i njezine kriterije po analogiji za potrebe Uredbe o stranim subvencijama jer se u toj uredbi koriste isti pojmovi „posebnih ili isključivih prava”.

(145)

Kad je riječ o nacionalnom pravnom okviru koji se primjenjuje u UAE-u, člankom 31. Savezne uredbe sa zakonskom snagom br. 3 iz 2003. o organizaciji telekomunikacijskog sektora („Zakon o telekomunikacijama UAE-a”) zabranjuje se obavljanje bilo koje „regulirane djelatnosti” kako je definirana tim zakonom (što uključuje upravljanje javnom telekomunikacijskom mrežom ili pružanje telekomunikacijskih usluga pretplatnicima u UAE-u) bez dozvole koju izdaje Regulatorno tijelo za telekomunikacije i digitalnu upravu UAE-a („TDRA”), osim ako se primjenjuje relevantno izuzeće. Člankom 2. Odluke br. (6) iz 2008. koju je izdao TDRA propisuje se da je on subjekt odgovoran za izdavanje dozvola za regulirane djelatnosti (94).

(146)

U tom je kontekstu poduzetnik e& do 2006. bio jedini telekomunikacijski operater s dozvolom. Svoju trenutačnu dozvolu dobio je 2006., a vrijedi do 2025. (95) TDRA je izdao još jednu dozvolu, konkretno poduzetniku Emirates Integrated Telecommunications Company P.J.S.C. („poduzetnik du”), koji je također u vlasništvu i pod kontrolom vlade UAE-a preko EIA-a. Oba poduzetnika pružaju telekomunikacijske usluge na temelju svojih dozvola. Dozvole izdane poduzetnicima e& i du nisu ograničene ni na jednu određenu vrstu usluge ili regiju u UAE-u jer je „obama dopušteno pružati sve relevantne usluge u svim regijama UAE-a” (96). U UAE-u nema drugih nositelja dozvole za pružanje telekomunikacijskih usluga.

(147)

Komisija smatra da dodatni elementi podupiru diskrecijsko pravo tijela UAE-a da izdavanje dozvole za pružanje telekomunikacijskih usluga u UAE-u ograniči na manji broj poduzeća.

(148)

Telekomunikacijski sektor UAE-a smatra se sektorom sa „strateškim učinkom”, a nositelji dozvola UAE-a za pružanje telekomunikacijskih usluga moraju ostati u domaćem vlasništvu s najmanje 51 % dioničara iz UAE-a (97), što je navedeno i u osnivačkim aktima poduzetnika e& (98). Taj se prag primjenjuje i na prihvatljivost potencijalnog novog sudionika na tržištu (99).

(149)

Nadalje, člankom 26. Zakona o telekomunikacijama UAE-a propisuje se da „[EIA] preuzima […] odgovornost za zastupanje vlade kao dioničara u korporacijama i društvima u telekomunikacijskom sektoru i izvršava potrebne ovlasti, osim ako je njihovim statutom određeno drukčije”. Osim toga, člancima 28. i 34. propisano je da se „[u] svakom slučaju dozvola ne izdaje nijednom subjektu koji nije pravni subjekt osnovan u skladu s odlukom koju je donio Odbor [TDRA-a]”, da je „Odbor ovlašten podnositelju zahtjeva izdati ili odbiti izdati dozvolu” i da je „odluka Odbora u tom pogledu konačna i obvezujuća za podnositelja zahtjeva te se ni na koji način ne može osporavati niti se na nju može uložiti žalba”.

(150)

Stoga Komisija zaključuje da je izdavanje dozvole poduzetniku e& za pružanje telekomunikacijskih usluga u UAE-u posebno pravo u smislu članka 3. stavka 2. točke (b) Uredbe o stranim subvencijama.

(151)

Komisija napominje da podnositelj prijave ne osporava da poduzetnik e& ostvaruje posebno pravo na temelju dozvole koju je izdao TDRA.

(152)

U skladu s Direktivom Unije o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija naknada za posebno ili isključivo pravo može se smatrati „primjerenom” u kontekstu telekomunikacija ako su odgovarajuće „naknade objektivno opravdane, transparentne, nediskriminirajuće i proporcionalne u odnosu na njihovu namjenu” (100).

(153)

Nadalje, u točkama 53. i 54. Obavijesti Komisije o pojmu državne potpore pojašnjava se sljedeće: (101) „Dodjela pristupa javnoj domeni ili prirodnim resursima odnosno dodjela posebnih ili ekskluzivnih prava bez prikladne naknade u skladu s tržišnim cijenama može predstavljati odricanje od državnih prihoda (kao i dodjelu prednosti). U tim slučajevima potrebno je utvrditi djeluje li država, uz izvršavanje svoje uloge upravitelja predmetnom javnom imovinom, kao regulator koji slijedi ciljeve politike osiguravanjem da postupak odabira predmetnih poduzetnika podliježe kvalitativnim kriterijima (uspostavljenima ex ante na transparentan i nediskriminirajući način). Kada država djeluje kao regulator, ona može zakonito odlučiti da neće maksimizirati prihode koji bi se inače mogli ostvariti, a da pritom ne uđe u područje primjene pravila o državnim potporama, pod uvjetom da se prema svima predmetnim subjektima postupa u skladu s načelom nediskriminacije i da postoji jasna poveznica između ostvarivanja regulatorne svrhe i odricanja od prihoda.”

(154)

Podnositelj prijave tvrdi da, kao i poduzetnik du, poduzetnik e& ima obvezu plaćanja godišnje „savezne naknade za dozvolu” Ministarstvu financija savezne vlade UAE-a. Podnositelj prijave potvrdio je da se naknade koje plaća poduzetnik e& (i poduzetnik du) „u okviru saveznog sustava naknada za dozvolu plaćaju u zamjenu za mogućnost pružanja usluga na temelju dozvola TDRA-a za pružanje telekomunikacijskih usluga te su pristojba povezana s financijskim rezultatima predmetnih nositelja dozvole” (102). Prema mišljenju poduzetnika e&, relevantni pravni okvir (103) „ne odnosi se na saveznu infrastrukturu ili drugu imovinu za koju se plaća naknada za dozvolu”, a „poduzetnik e& uvijek je posjedovao vlastitu telekomunikacijsku infrastrukturu” (104).

(155)

Poduzetnik e& nadalje tvrdi da se jedina savezna infrastruktura koju koristi u UAE-u sastoji od zemljišta u vlasništvu države i prava puta na tom zemljištu, koji se dodjeljuju telekomunikacijskim operaterima „bez troškova” u skladu sa Zakonom o telekomunikacijama UAE-a (105), što je vrsta aranžmana koja postoji i u Uniji (106).

(156)

Komisija će stoga procijeniti u kojoj su mjeri podnesci podnositelja prijave dokazani te, na temelju toga, je li naknada za dozvolu primjerena naknada za dozvolu za pružanje telekomunikacijskih usluga.

(157)

S obzirom na relevantne odredbe Obavijesti Komisije o pojmu državne potpore (vidjeti uvodnu izjavu 153.) Komisija po analogiji utvrđuje sljedeće.

(158)

Prvo, pri određivanju godišnje savezne naknade za dozvolu relevantno tijelo djeluje kao regulatorno tijelo i ispunjava mandat koji mu je dodijelila vlada UAE-a u skladu s pravnim okvirom UAE-a (vidjeti uvodnu izjavu 154.). TDRA je u okviru temeljitog ispitnog postupka potvrdio tu regulatornu prirodu naknade za dozvolu, kojom upravlja Ministarstvo financija: „Iznos savezne naknade za dozvolu utvrđuje se odlukom Kabineta UAE-a […]. Sustavom naknada za dozvolu upravlja Ministarstvo financija” (107).

(159)

Drugo, UAE u svojstvu regulatornog tijela može legitimno odlučiti da neće maksimalno povećati prihode koji bi se inače mogli ostvariti. U točki 85. odluke o pokretanju postupka Komisija je preliminarno smatrala da osnova za saveznu naknadu za dozvolu uključuje elemente koji nisu povezani s posebnim pravom u zamjenu za koje se ona plaća jer uključuje dobit od nereguliranih djelatnosti i određenu inozemnu dobit (108). Iako je to moguće, Komisija napominje da ti dodatni elementi, unatoč tomu što možda nisu povezani s uslugama za koje se izdaje dozvola, ne bi doveli do preniske naknade. Upravo suprotno, naknada za dozvolu bila bi viša od one primjerene za usluge na koje se odnosi posebno pravo. Uz to, inozemna dobit po definiciji nije ostvarena na temelju dozvole za poslovanje u UAE-u.

(160)

Treće, Komisija napominje da se plaćena naknada za dozvolu čini prilično znatnom: od 2018. iznosila je 30 % „regulirane dobiti” (109) plus 15 % „reguliranog prometa” poduzetnika e& (110). Tako dobivena vrijednost godišnje savezne naknade za dozvolu kretala se u rasponu od 5,5 milijardi EUR do 5,8 milijardi EUR.

(161)

Četvrto, temeljitim ispitnim postupkom nije potvrđena Komisijina sumnja iz točke 93. odluke o pokretanju postupka da bi nedovoljna naknada za dozvolu mogla dovesti do prekomjerne profitabilnosti poduzetnika e&. Ispitni postupak pokazao je da je, kad se usporedi profitabilnost poduzetnika e& u drugim zemljama, u kojima ne postoji sličan pravni režim i poduzetnik e& ne ostvaruje posebno pravo te stoga ne plaća saveznu naknadu za dozvolu za obavljanje telekomunikacijskih djelatnosti, njegova (neto) profitabilnost samo u djelatnostima u UAE-u nakon odbitka naknada za dozvolu (od prihoda) blizu ili čak niža od njegove profitabilnosti na tim drugim tržištima. Konkretno, u razdoblju 2021. – 2023. marža dobiti prije kamata i poreza („EBIT”) (111) (prilagođena za trošak savezne naknade za dozvolu poduzetnika e& za njegove djelatnosti u UAE-u) iznosila je od [20 – 30] % do [20 – 30] % u usporedbi s maržom EBIT-a od [30 – 40] % do [30 – 40] % u Maroku, od [20 – 30] % do [20 – 30] % u Egiptu i od [20 – 30] % do [30 – 40] % u ostatku svijeta (112). Marža EBIT-a uključuje troškove povezane s amortizacijom dugotrajne imovine i/ili nematerijalne imovine kao što su dozvole za korištenje radiofrekvencijskog spektra, što obično uključuje troškove povezane s telekomunikacijskim djelatnostima u većini zemalja izvan UAE-a (113). Stoga se EBIT čini najprikladnijim mjerilom za usporedbu troškova dozvola u zemljama u kojima su ti troškovi amortizirani i u UAE-u.

(162)

Peto, Komisija napominje da se na temelju dostavljenih informacija čini da je naknada u skladu s točkom 54. Obavijesti Komisije o pojmu državne potpore: naknada za dozvolu određuje se u skladu s njezinom regulatornom svrhom (s obzirom na to da se njezin iznos određuje na temelju raspona usluga koje se nude na temelju dozvole) i ne pravi se razlika među predmetnim operaterima jer je metoda izračuna savezne naknade za dozvolu usklađena za poduzetnike e& i du od 2016. (114)

(163)

Na temelju dokaza koji su joj dostupni i za potrebe ove Odluke Komisija stoga ne može opravdano zaključiti da savezna naknada za dozvolu nije primjerena naknada za posebno pravo ostvareno na temelju dozvole za pružanje telekomunikacijskih usluga.

(164)

Budući da Komisija smatra da nije potvrđena njezina preliminarna procjena iz odluke o pokretanju postupka prema kojoj savezna naknada za dozvolu nije primjerena naknada, nema potrebe razmotriti druge uvjete za postojanje strane subvencije u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(165)

Na temelju elemenata iz odjeljka 7.3. Komisija u skladu s člankom 11. stavkom 4. Uredbe o stranim subvencijama i nakon provedbe temeljitog ispitnog postupka zaključuje da nije potvrđena preliminarna procjena iz odluke o pokretanju postupka prema kojoj je dozvola strana subvencija.

(166)

U odjeljku 4.4. odluke o pokretanju postupka Komisija je utvrdila dostatne naznake da regulirane cijene telekomunikacijskih usluga u UAE-u čine stranu subvenciju u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama koja je obuhvaćena područjem primjene članka 19. te uredbe, i konkretno da je od njih poduzetnik e& ostvario korist, što opravdava pokretanje temeljitog ispitnog postupka u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama (115). Komisija je preliminarno smatrala da ne postoje precizni kriteriji na temelju kojih TDRA provodi svoju politiku reguliranja cijena i da je ta politika poduzetniku e& možda omogućila da postigne cijene koje su više od tržišnih.

(167)

U svojim očitovanjima na odluku o pokretanju postupka podnositelj prijave osporavao je taj preliminarni zaključak, osobito zato što Komisija nije dokazala da cijene telekomunikacijskih usluga nisu bile u skladu s uobičajenim tržišnim uvjetima (116).

(168)

Prema navodima podnositelja prijave, pružanje telekomunikacijskih usluga u UAE-u nadzire i regulira TDRA primjenom Regulatorne politike i postupka kontrole cijena, verzija 1.0, od 28. lipnja 2017. (117) („Politika kontrole cijena”) (118).

(169)

Podnositelj prijave navodi da u skladu s Politikom kontrole cijena nositelji dozvole za pružanje telekomunikacijskih usluga moraju zatražiti prethodno odobrenje za određivanje cijene svake nove usluge, za promjenu cijena svojih usluga (119), za promotivne akcije (120) i, u određenim okolnostima, za ukidanje usluge. TDRA potom može odobriti, uvjetno odobriti ili odbiti zahtjev za kontrolu cijena i „po vlastitom nahođenju izmijeniti, ukinuti ili suspendirati prethodno odobrenje ili uvjetno odobrenje” (121). Pri izvršavanju te ovlasti TDRA utvrđuje je li određena cijena konkurentna i pravedna na temelju niza čimbenika i pretpostavki, uključujući troškove poduzetnika e& za pružanje relevantne robe ili usluga, pretpostavljenu potrošnju korisnika i provedenu analizu troškova i prihoda (122).

(170)

Kad je riječ o poduzetniku e&, Zakonom o telekomunikacijama UAE-a propisano je da Upravni odbor TDRA-a „u skladu s propisima koje je donijelo Regulatorno tijelo za telekomunikacije određuje naknade za usluge koje pruža [poduzetnik e&]” (123).

(171)

Prema navodima TDRA-a, takva je regulacija nužna zbog prirode tržišta, s neuobičajeno visokim troškovima uspostave potrebne infrastrukture i omogućavanja odgovarajuće raspodjele oskudnih resursa. Kako je navedeno, „na inače funkcionalnom tržištu potrebno je vrlo malo propisa kako bi se zajamčili odgovarajuća prava potrošača i pošteno tržišno natjecanje jer će se na većini tržišta ti čimbenici postići prirodnim odabirom najboljih/najkonkurentnijih usluga/proizvoda” (124).

(172)

Iako se radi o stranim financijskim doprinosima, podnositelj prijave nije prijavio transakcije ugovorene s tijelima savezne i državne uprave UAE-a u tri godine koje su prethodile potpisivanju ugovora o kupoprodaji dionica jer je poduzetnik e& smatrao da su ugovorene u skladu s tržišnim uvjetima i stoga obuhvaćene iznimkom iz tablice 1 točke (c) Priloga I. Provedbenoj uredbi.

(173)

U točkama 93. i 106. odluke o pokretanju postupka Komisija je preliminarno smatrala da poduzetnik e& ostvaruje korist od cijena telekomunikacijskih usluga u UAE-u, koje proizlaze iz Politike kontrole cijena, jer dovode do toga da taj poduzetnik korisnicima naplaćuje cijene koje ne bi mogao postići u uobičajenim tržišnim uvjetima te da se ta korist konkretno ostvarila transakcijama koje je poduzetnik e& ugovorio s vladinim tijelima UAE-a (125).

(174)

U skladu s uvodnom izjavom 13. Uredbe o stranim subvencijama „[t]rebalo bi se smatrati da poduzeće financijskim doprinosom ostvaruje korist ako se ta korist ne bi mogla ostvariti u uobičajenim tržišnim uvjetima”.

(175)

U svojim očitovanjima na odluku o pokretanju postupka podnositelj prijave napominje da se „u odluci [o pokretanju postupka] navodi da su uobičajeni tržišni uvjeti koji bi se trebali koristiti kao referentni okvir oni u zemljama izvan UAE-a” te smatra da je ta analiza „inherentno pogrešna” jer se u njoj upućuje na „odgovarajući referentni okvir” na temelju „ustaljene sudske prakse u području državnih potpora”, a to je pravni okvir predmetne države članice.

(176)

Komisija napominje da je za utvrđivanje postojanja koristi potrebno utvrditi odgovarajuću referentnu vrijednost. U tom kontekstu, ako cijene preispituju tijela javne vlasti, ne može se jednostavno procijeniti jesu li usporedive s razinom koja bi se mogla postići u uobičajenim tržišnim uvjetima. Preliminarna procjena Komisije pokazala je da TDRA raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću kad je riječ o odobravanju cjenovne politike telekomunikacijskih operatera. U odgovoru na pitanja članova WTO-a (126) TDRA je objasnio da „primjenjuje širok spektar mjera pri razmatranju prihvatljivosti zahtjeva za cijene”, što uključuje analizu profitabilnosti, procjene troškova, međunarodne referentne vrijednosti i procjenu pritužbi potrošača (127).

(177)

Kad je riječ o argumentima podnositelja prijave da poduzetnik e& podliježe ograničenjima i zbog tržišnog natjecanja s poduzetnikom du, Komisija primjećuje da javno dostupni izvori podupiru njezinu preliminarnu procjenu visokih cijena telekomunikacijskih usluga u UAE-u (128), ali u WTO-ovu Pregledu trgovinske politike iz 2022. (129) („izvješće WTO-a”) utvrđeno je da su „cijene telekomunikacijskih usluga 2020. bile vrlo konkurentne” u UAE-u.

(178)

Podnositelj prijave smatra da taj zaključak potvrđuje postojanje ograničenja tržišnog natjecanja s kojima se suočava poduzetnik e&. Tvrdi i da mu je zbog temeljite i konzervativne regulacije TDRA-a ograničena mogućnost da odredi cijene više od konkurentne razine (130) te kao dokaz navodi da su se prosječni prihodi poduzetnika e& po korisniku u UAE-u smanjili za 7,1 % od prvog tromjesečja 2022. do prvog tromjesečja 2024., u razdoblju u kojem je prosječna inflacija mjerena indeksom potrošačkih cijena iznosila 3,7 %. Prosječni prihodi poduzetnika du po korisniku u istom su se razdoblju smanjili za samo 2,2 % (131).

(179)

TDRA je u okviru temeljitog ispitnog postupka potvrdio da preispituje cijene koje poduzetnik e& (i poduzetnik du) predloži za regulirane usluge: poduzetnici e& i du moraju „dobiti odobrenje TDRA-a svaki put kad žele ponuditi novu ili izmijenjenu cijenu za uslugu koju regulira TDRA”. Naime, pritom i u skladu s Politikom kontrole cijena „TDRA neće odobriti cijenu koja je ili bi mogla biti u suprotnosti s pravilima tržišnog natjecanja i kojom bi se moglo kratkoročno ili dugoročno ograničiti, narušiti ili spriječiti tržišno natjecanje [ili] kojom bi se mogla nanijeti neopravdana šteta dobrobiti potrošača”. TDRA zaključuje „da je cilj TDRA-a postići cijene na tržištu koje su konkurentne i nude uvjete koji su pošteni za potrošače” i stoga „rijetko odobrava povećanja cijena na temelju pretpostavke da bi se na konkurentnom tržištu cijene s vremenom trebale smanjiti, a ne povećati” (132).

(180)

Nadalje, kako je detaljno opisano u odjeljku 7.3.1.2., daljnja procjena u okviru temeljitog ispitnog postupka upućuje na to da pokazatelji profitabilnosti poduzetnika e& u UAE-u nisu u suprotnosti s onima na drugim zemljopisnim područjima.

(181)

Kad je riječ o ugovorima s tijelima javne vlasti i javnim poduzećima UAE-a, potvrda TDRA-a navedena u uvodnoj izjavi 179. prema kojoj TDRA odobravanjem cijena telekomunikacijskih usluga nastoji postići konkurentne cijene upućuje i na to da poduzetnik e& ne ostvaruje korist od toga da tijela javne vlasti i javna poduzeća UAE-a plaćaju cijene koje su više od tržišnih. TDRA je naveo da se ugovori poduzetnika e& s tijelima javne vlasti i javnim poduzećima UAE-a sklapaju „pod uvjetima sličnima bilo kojem drugom komercijalnom ugovoru o pružanju takvih usluga” (133). Stoga, s obzirom na dokaze navedene u uvodnim izjavama od 176. do 180. i zaključak da nije potvrđena preliminarna procjena iz odluke o pokretanju postupka prema kojoj bi poduzetnik e& općenito mogao ostvariti korist od regulacije cijena u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama na temelju cijena koje su više od tržišnih, isti se zaključak primjenjuje na cijene iz ugovora sklopljenih između poduzetnika e& i tijela javne vlasti i javnih poduzeća UAE-a.

(182)

Naposljetku, nijedna treća strana nije u odgovoru na odluku o pokretanju postupka dostavila informacije koje bi pokazale da se može smatrati da intervencije TDRA-a u kontekstu razine cijena telekomunikacijskih usluga u UAE-u dovode do subvencioniranja poduzetnika e&.

(183)

Na temelju dokaza koji su joj dostupni i za potrebe ove Odluke Komisija stoga ne može opravdano zaključiti da poduzetnik e& ostvaruje korist od reguliranih cijena u UAE-u i ugovorima poduzetnika e& s vladom UAE-a u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(184)

Budući da Komisija smatra da nije potvrđena njezina preliminarna procjena iz odluke o pokretanju postupka prema kojoj poduzetnik e& ostvaruje korist od reguliranih cijena telekomunikacijskih usluga u UAE-u i ugovorima s vladom UAE-a, nema potrebe razmotriti druge uvjete za postojanje strane subvencije u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(185)

Na temelju elemenata iz odjeljka 7.4. Komisija u skladu s člankom 11. stavkom 4. Uredbe o stranim subvencijama i nakon temeljitog ispitnog postupka zaključuje da nije potvrđena preliminarna procjena iz odluke o pokretanju postupka da su regulirane cijene telekomunikacijskih usluga u UAE-u i ugovorima poduzetnika e& s vladom UAE-a strane subvencije.

(186)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka (134) utvrdila dostatne naznake da je EIA primio strane subvencije u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama koje su obuhvaćene područjem primjene članka 19. te uredbe, što opravdava pokretanje temeljitog ispitnog postupka u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama. Te potencijalne strane subvencije uglavnom se sastoje od stranih financijskih doprinosa za koje je poduzetnik e& izvijestio da ih je EIA primio u tri godine koje su prethodile sklapanju ugovora o kupoprodaji dionica (135).

(187)

Unatoč tomu što je Komisija u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama podnositelju prijave uputila nekoliko zahtjeva za informacije o mogućim stranim subvencijama dodijeljenima EIA-u, podnositelj prijave dostavio je samo ograničene informacije o tome. Dostavljene informacije opisane su i procijenjene u odjeljcima 7.5.1., 7.5.2. i 7.5.3.

(188)

Konkretnije, informacije dostavljene u prijavi podnositelja prijave o stranim financijskim doprinosima koje je primio EIA bile su za svaku godinu od 2020. do 2023. ograničene na općeniti opis vrste financijskog doprinosa („bespovratna sredstva”, „zajam”, „povratni predujam” ili „obnovljivi kreditni instrument”), identitet davatelja („Ministarstvo financija UAE-a” ili „konzorcij banaka UAE-a”) i procijenjeni iznos u obliku širokog raspona („100 – 500 milijuna EUR”, „500 – 1 000 milijuna EUR” ili „više od 1 000 milijuna EUR”) (136). Prema tome, prijava nije sadržavala nikakve informacije o konkretnom iznosu, naknadi, trajanju ili uvjetima svakog pojedinog stranog financijskog doprinosa. Komisija je stoga 26. srpnja 2024. podnositelju prijave poslala zahtjev za informacije u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama („zahtjev za informacije br. 11”) i zatražila od poduzetnika e& da potrebne informacije dostavi do 31. srpnja 2024. U zahtjevu za informacije br. 11 od poduzetnika e& zatraženo je da dostavi detaljne informacije za svaki pojedini strani financijski doprinos koji je primio EIA naveden u prijavi (pitanja 12 i 13) (137). Podnositelj prijave dostavio je 31. srpnja 2024. svoj odgovor na zahtjev za informacije br. 11, u kojem poduzetnik e&, uz informacije koje je već pružio u svojoj prijavi, nije naveo nikakve dodatne informacije o značajkama tih stranih financijskih doprinosa, kao što su njihov konkretan iznos, naknada, trajanje i uvjeti (138).

(189)

Komisija je 2. kolovoza 2024. podnositelju prijave poslala zahtjev za informacije u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama („zahtjev za informacije br. 12”) i zatražila od poduzetnika e& da potrebne informacije dostavi do 5. kolovoza 2024. U zahtjevu za informacije br. 12 konkretno je zatraženo da poduzetnik e& dostavi podatke za kontakt odgovarajuće osobe u EIA-u i ovlaštenih vanjskih predstavnika EIA-a (139). Podnositelj prijave dostavio je 5. kolovoza 2024. svoj odgovor na zahtjev za informacije br. 12, u kojem poduzetnik e& nije naveo nijednu od zatraženih informacija o EIA-u.

(190)

Komisija je 5. kolovoza 2024. podnositelju prijave poslala još jedan zahtjev za informacije u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama („zahtjev za informacije br. 13”) i zatražila od poduzetnika e& da potrebne informacije dostavi do 9. kolovoza 2024. U zahtjevu za informacije br. 13 ponovljen je zahtjev iz zahtjeva za informacije br. 11, konkretno da poduzetnik e& dostavi pojedinosti o stranim financijskim doprinosima koje je primio EIA navedenima u prijavi poduzetnika e& (pitanja od 10 do 12) (140). Podnositelj prijave dostavio je 9. kolovoza 2024. svoj odgovor na zahtjev za informacije br. 13. Iako je naveo da je, „s obzirom na to da su poduzetnik e& i EIA dio istog poduzetnika, poduzetnik e& ovlašten odgovoriti na pitanja koja se odnose i na poduzetnika e& i na EIA u tom zahtjevu za informacije” (141), poduzetnik e& nije dostavio, uz informacije koje je već pružio u svojoj prijavi, nikakve dodatne informacije o značajkama stranih financijskih doprinosa dodijeljenih EIA-u, kao što su njihov konkretan iznos, naknada, trajanje i uvjeti, osim vrlo ograničenih informacija o iznosu i datumu odobrenja zajma u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta koji je osigurao konzorcij banaka UAE-a (vidjeti odjeljak 7.5.3.) (142).

(191)

U zahtjevima za informacije br. 11, 12 i 13 Komisija je podnositelju prijave istaknula da u skladu s člankom 16. stavkom 1. Uredbe o stranim subvencijama Komisija zbog „nesuradnje”, među ostalim u slučaju nepotpunih informacija dostavljenih u odgovoru na zahtjeve za informacije poslane u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama, „može donijeti odluku na temelju činjenica koje su joj dostupne”.

(192)

Budući da su, kako je potvrdio podnositelj prijave, poduzetnik e& i EIA dio istog poduzetnika koji je predmet ispitnog postupka (vidjeti uvodne izjave 2. i 190.) te da je taj poduzetnik koji je predmet ispitnog postupka dostavio nepotpune informacije u skladu s člankom 13. Uredbe o stranim subvencijama u smislu članka 16. stavka 1. točke (a) te uredbe i nije dostavio potrebne informacije kako bi se utvrdilo je li ostvario korist od primljenih financijskih doprinosa u smislu članka 16. stavka 3. Uredbe o stranim subvencijama, Komisija je 30. kolovoza 2024. obavijestila podnositelja prijave da se, s obzirom na to da nisu dostavljene informacije o stranim financijskim doprinosima koje je primio EIA zatražene u zahtjevima za informacije br. 11 (pitanja 12 i 13) i br. 13 (pitanja od 10 do 12) ni vjerodostojna i potkrijepljena objašnjenja kojima se opravdava nedostavljanje informacija do 3. rujna 2024., namjerava osloniti na dostupne činjenice koje se odnose na relevantne strane financijske doprinose EIA-u u smislu članka 16. stavka 1. Uredbe o stranim subvencijama i smatrati da je poduzetnik čiji su poduzetnik e& i EIA dio ostvario korist od tih stranih financijskih doprinosa u smislu članka 16. stavka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(193)

Poduzetnik e& potvrdio je 2. rujna 2024. da podnositelj prijave neće moći dostaviti zatražene dodatne informacije, a pritom nije pružio vjerodostojna i potkrijepljena objašnjenja za tu nemogućnost. Stoga u odjeljcima 7.5.1., 7.5.2. i 7.5.3. Komisija procjenjuje na temelju dostupnih činjenica postoje li strane subvencije u stranim financijskim doprinosima za koje je poduzetnik e& izvijestio da ih je primio EIA.

(194)

U tom pogledu, sposobnost Komisije da obavlja svoje dužnosti dodatno je otežana nedostatkom javno dostupnih financijskih podataka za EIA (kao što su godišnja izvješća ili kreditni rejtinzi) na temelju kojih bi inače mogla provesti svoju procjenu.

(195)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka utvrdila i dostatne naznake da je EIA-u dodijeljeno neograničeno jamstvo UAE-a na temelju njegova izuzeća od primjene Stečajnog zakona iz 2016., što opravdava pokretanje temeljitog ispitnog postupka u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(196)

Podnositelj prijave tvrdi da je u razdoblju 2020. – 2023. EIA od Ministarstva financija UAE-a primio izravna bespovratna sredstva u iznosu od 100 – 500 milijuna EUR godišnje, odnosno u ukupnom iznosu od 300 – 1 500 milijuna EUR (143).

(197)

Komisija smatra da je riječ o financiranju u obliku prijenosa sredstava ili obveza u smislu članka 3. stavka 2. točke (a) Uredbe o stranim subvencijama. Nadalje, budući da ga je osiguralo Ministarstvo financija UAE-a, može se smatrati da je financiranje pripisivo UAE-u.

(198)

Bespovratna sredstva koja je UAE dodijelio EIA-u besplatno je financiranje koje po svojoj prirodi omogućuje EIA-u da ostvari korist i može biti pojedinačna mjera koje je stoga ograničena na tog poduzetnika.

(199)

Nadalje, s obzirom na to da podnositelj prijave nije dostavio potrebne informacije na temelju kojih bi Komisija mogla procijeniti iznos i uvjete tih bespovratnih sredstava i prema tome utvrditi je li EIA ostvario korist od tih financijskih doprinosa te u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama (vidjeti uvodnu izjavu 192.), Komisija procjenjuje da se može smatrati da je EIA ostvario korist od bespovratnih sredstava koje je primio od Ministarstva financija UAE-a u razdoblju 2020. – 2023.

(200)

Stoga je na temelju elemenata iz odjeljka 7.5.1. Komisija zaključila da se bespovratna sredstva koja je EIA primio od Ministarstva financija UAE-a u razdoblju 2020. – 2023. smatraju stranim subvencijama u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(201)

Sve te strane subvencije dodijeljene su u tri godine koje su prethodile sklapanju ugovora o kupoprodaji dionica.

(202)

Podnositelj prijave navodi da je EIA primio zajmove i povratne predujmove koje je osiguralo Ministarstvo financija UAE-a u iznosu većem od 1 000 milijuna EUR 2021. i 2022. te u iznosu od 500 milijuna EUR do 1 000 milijuna EUR 2020., odnosno u ukupnom iznosu od 2 500 milijuna EUR do više od 3 milijarde EUR (144).

(203)

Komisija smatra da je riječ o financiranju u obliku prijenosa sredstava ili obveza u smislu članka 3. stavka 2. točke (a) Uredbe o stranim subvencijama. Nadalje, budući da ga je osiguralo Ministarstvo financija UAE-a, može se smatrati da je financiranje pripisivo UAE-u.

(204)

S obzirom na to da podnositelj prijave nije dostavio potrebne informacije na temelju kojih bi Komisija mogla usporediti uvjete tih zajmova i povratnih predujmova s onima dobivenima u uobičajenim tržišnim uvjetima, konkretno na temelju pokazatelja navedenih u uvodnoj izjavi 13. Uredbe o stranim subvencijama, i prema tome utvrditi je li EIA ostvario korist od tih financijskih doprinosa te u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama (vidjeti uvodnu izjavu 192.), Komisija procjenjuje da se može smatrati da je EIA ostvario korist od zajmova i povratnih predujmova koje mu je odobrilo Ministarstvo financija UAE-a.

(205)

Stoga je na temelju elemenata iz odjeljka 7.5.2. Komisija zaključila da se zajmovi i povratni predujmovi koje je EIA primio od Ministarstva financija UAE-a u razdoblju 2020. – 2023. smatraju stranim subvencijama u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(206)

Sve te strane subvencije dodijeljene su u tri godine koje su prethodile sklapanju ugovora o kupoprodaji dionica.

(207)

EIA je [prva polovina 2022.] primio zajam u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta u iznosu od [1 – 5] milijardi USD (145) (oko [1 – 5] milijardi EUR), kako je izmijenjen i povećan [prva polovina 2023.], koji je odobrio konzorcij sastavljen djelomično od banaka UAE-a.

(208)

Konzorcij banaka uključivao je: [banku pod kontrolom UAE-a 1], [banku pod kontrolom UAE-a 2], [banku pod kontrolom UAE-a 3] [i privatne zajmodavce] (146).

(209)

Iako je u odluci o pokretanju postupka uputila na zajam u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta, Komisija nije provela nikakvu dodatnu analizu njegove kvalifikacije kao strane subvencije. Međutim, određene banke u sastavu konzorcija (odnosno [banka pod kontrolom UAE-a 1], [banka pod kontrolom UAE-a 2] i [banka pod kontrolom UAE-a 3]) sudjelovale su i u terminskom zajmu (vidjeti uvodnu izjavu 49.), za koji je Komisija zaključila da postoje naznake da bi se mogao pripisati UAE-u (147).

(210)

U svojim očitovanjima na odluku o pokretanju postupka podnositelj prijave osporavao je pripisivost terminskog zajma UAE-u tvrdeći da je riječ o pretpostavci koja se „temelji samo na tome” da su banke UAE-a pod kontrolom države ili na činjenici da vlada UAE-a bankarski sektor „možda smatra ‚strateški posebno važnim’” (148).

(211)

Konkretno, podnositelj prijave tvrdio je da pristup iz odluke o pokretanju postupka nije u skladu sa sudskom praksom Suda EU-a na temelju članka 107. UFEU-a, za koji podnositelj prijave smatra da bi trebao biti u skladu s testom iz Uredbe o stranim subvencijama. Podnositelj prijave naveo je da je Sud EU-a u presudi Stardust Marine (149) istaknuo da se pripisivost ne može automatski pretpostaviti samo na temelju činjenice da je predmetni subjekt pod kontrolom države (150). Stoga je zaključio da odluka o pokretanju postupka nije u skladu s kriterijem utvrđenim u presudi Stardust Marine koji mora biti ispunjen kako bi se mjera mogla smatrati pripisivom državi jer je „ključno pitanje treba li smatrati da su predmetna tijela javne vlasti ‚na bilo koji način sudjelovala u donošenju [u ovom slučaju: terminskog zajma]’” (151). Podnositelj prijave smatra da se isti zaključak primjenjuje na zajam u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta koji je primio EIA (152).

(212)

Podnositelj prijave objasnio je i da isti zaključak proizlazi iz presedana o značenju pojma javnog tijela u međunarodnom trgovinskom pravu. Konkretno, tvrdio je da je Komisija u predmetu o toplovaljanim plosnatim proizvodima iz Kine (153) uputila na relevantnu sudsku praksu i napomenula da je „primjenjivi test za utvrđivanje je li poduzeće u državnom vlasništvu javno tijelo” je li riječ o subjektu kojem je „povjerena ovlast za izvršavanje javnih funkcija” (154), pri čemu samo većinsko vlasništvo države nije dovoljno da bi se utvrdilo da je subjekt javno tijelo.

(213)

Kako bi procijenila mogu li se obveze [banke pod kontrolom UAE-a 1], [banke pod kontrolom UAE-a 2] i [banke pod kontrolom UAE-a 3] pripisati UAE-u, Komisija je ta opažanja razmotrila u odjeljku 7.5.3.

(214)

U članku 3. Uredbe o stranim subvencijama navodi se da bi financijski doprinosi treće zemlje trebali uključivati financijske doprinose koje dodjeljuju, među ostalim, „(b) strani javni subjekt čija se djelovanja mogu pripisati trećoj zemlji, uzimajući u obzir elemente poput značajki subjekta te pravnog i gospodarskog okružja koje prevladava u državi u kojoj subjekt djeluje, uključujući ulogu vlade u gospodarstvu”.

(215)

Komisija stoga mora na temelju činjenica i dokaza u svakom predmetu dokazati da se djelovanje tog stranog javnog subjekta općenito „može pripisati trećoj zemlji”, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti kao što su „značajke subjekta”, „pravno i gospodarsko okružje” u predmetnoj državi i „ulogu vlade u gospodarstvu”, koja može biti vidljiva u sposobnosti države da utječe na odluke predmetnih subjekata.

(216)

Iako se taj kriterij može podudarati s onim koji se primjenjuje na temelju pravila WTO-a o pripisivosti „vladi” ili „javnom tijelu”, relevantne odredbe formulirane su drukčije. Komisija podsjeća na to da se u skladu s člankom 3. Uredbe o stranim subvencijama smatra da financijski doprinosi treće zemlje nisu samo financijski doprinosi koje osiguravaju „(a) središnja državna tijela i tijela javne vlasti na svim ostalim razinama”, nego i financijski doprinosi koje osiguravaju „(b) strani javni subjekt čija se djelovanja mogu pripisati trećoj zemlji, uzimajući u obzir elemente poput značajki subjekta te pravnog i gospodarskog okružja koje prevladava u državi u kojoj subjekt djeluje, uključujući ulogu vlade u gospodarstvu” i „(c) privatni subjekt čija se djelovanja mogu pripisati trećoj zemlji, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti”. S druge strane, u članku 1. stavku 1. točki (a) podtočki 1. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama upućuje se samo na financijski doprinos vlade ili bilo kojeg javnog tijela na državnom području članice.

(217)

Nadalje, Komisija navodi da je Europska unija, zajedno s Japanom i Sjedinjenim Američkim Državama, 2020. dovela u pitanje primjerenost sudske prakse Žalbenog tijela WTO-a kad je riječ o definiciji „javnog tijela”. U zajedničkoj izjavi predstavnici Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Japana izjavili su da, „[k]ako bi se smatralo da je subjekt javno tijelo, nije potrebno utvrditi da taj subjekt ‚ima, izvršava ili su mu povjerene javne ovlasti’” i da se „tumačenjem pojma ‚javno tijelo’ koje je dalo Žalbeno tijelo WTO-a […] narušava djelotvornost pravila WTO-a o subvencijama” (155).

(218)

Neovisno o tim razlikama, Komisija se ne slaže s podnositeljem prijave u pogledu toga da njezina procjena u odluci o pokretanju postupka ne slijedi logiku na kojoj se temelji presuda Stardust Marine, kojom se, naprotiv, omogućuje dokazivanje pripisivosti i na temelju toga da u konkretnim okolnostima predmeta nije vjerojatno da država nije bila uključena u relevantnu mjeru, kao što je to ovdje slučaj zbog razloga navedenih u nastavku.

(219)

U okviru temeljitog ispitnog postupka Komisija je uputila zahtjeve za informacije podnositelju prijave te [banci pod kontrolom UAE-a 1], [banci pod kontrolom UAE-a 2] i [banci pod kontrolom UAE-a 3] kako bi procijenila mogu li se djelovanja tih banaka pripisati UAE-u i, u tu svrhu, jesu li tijela javne vlasti UAE-a na bilo koji način sudjelovala u osiguravanju zajma tih banaka u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta, među ostalim kad činjenice ukazuju na to da njihovo nesudjelovanje nije vjerojatno (156). Komisija je posebno uzela u obzir vlasničku strukturu tih društava, činjenicu da predstavnici vlade imaju mjesto u nadzornom odboru i njihovu ulogu u tom odboru, pitanje može li vlada na temelju postupaka donošenja odluka tog subjekta izvršavati poseban utjecaj, ulogu vlade u bankarskom sektoru UAE-a i opseg zajma u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta. Na temelju prikupljenih elemenata, potvrđenih u zaprimljenim odgovorima, i kako je detaljno opisano u uvodnim izjavama od 220. do 231., Komisija potvrđuje zaključke iz odluke o pokretanju postupka o pripisivosti obveza [banke pod kontrolom UAE-a 1], [banke pod kontrolom UAE-a 2] i [banke pod kontrolom UAE-a 3] u okviru zajma u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta.

(220)

Prvo, vlasnička struktura tih banaka upućuje na to da su one pod kontrolom UAE-a jer su sve tri banke u većinskom vlasništvu tijela javne vlasti UAE-a (uključujući, u slučaju [banke pod kontrolom UAE-a 3], […]). Konkretno:

(221)

Drugo, većina i/ili najviši članovi odbora svake banke osobe su koje obnašaju istaknute javne dužnosti u UAE-u:

(222)

Konkretno, sva tri predsjednika tih banaka obnašaju istaknute javne dužnosti, a sve banke u svojim odborima imaju druge članove koji su povezani s vladajućim obiteljima UAE-a ili djeluju u tijelima javne vlasti UAE-a ili društvima pod kontrolom UAE-a.

(223)

Komisija stoga primjećuje da su interesi većine članova od kojih su sastavljeni odbori tih banaka isprepleteni s interesima države. Ti članovi, kako je navedeno, uključuju […] (koji je i direktor u Odboru EIA-a), […] i […] (koji je također […] i član Odbora EIA-a). Očekuje se da su odluke ili postupci tih osoba usklađeni s interesom države ili da ne bi doveli do proturječnosti s ministarskim odlukama ili državnim direktivama.

(224)

To je tim više tako jer se među članovima Odbora [banke pod kontrolom UAE-a 2] nalazi […] (163). Istodobno služi kao […] i stoga djeluje samo u skladu s odredbama [upute EIA-e]. U odgovoru na Komisijin zahtjev za dostavu dodatnih informacija o zajmu u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta podnositelj prijave istaknuo je, među ostalim, činjenicu da se u skladu s člankom 13. njegova osnivačkog akta „sva sredstva i imovina čije je održavanje, upravljanje ili ulaganje povjereno EIA-u smatraju javnim sredstvima u vlasništvu UAE-a”. U istom odgovoru navedeno je da je zajam u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta stavljen na raspolaganje „za [svrha zajma]”. Međutim, na EIA se primjenjuju ograničenja u području javnog duga i dodijeljenih sredstava za infrastrukturne projekte, što može utjecati na njegovu sposobnost da preuzme dug ili obveze u ime savezne vlade (164). U tom se kontekstu čini malo vjerojatnim da ciljevi EIA-a nisu uzeti u obzir pri odobravanju zajma u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta.

(225)

Osim toga, [regulatorno tijelo UAE-a] sudjeluje u odobravanju direktora [banke pod kontrolom UAE-a 2] i [banke pod kontrolom UAE-a 3].

(226)

Treće, preispitivanje postupaka donošenja odluka tih banaka, posebno onih o imenovanju višeg rukovodstva ili određivanju proračuna, pokazuje da predsjednici imaju odlučujući glas u slučaju izjednačenog broja glasova, a time i odlučujući utjecaj na ta pitanja (165). Zbog toga članovi odbora povezani s tijelima javne vlasti UAE-a mogu utjecati na te postupke donošenja odluka.

(227)

Četvrto, pojedini viši rukovoditelji relevantnih banaka također su povezani s tijelima javne vlasti ili vladajućim obiteljima UAE-a (166).

(228)

Peto, kad je riječ o opsegu zajma u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta, predmetni zajam iznosi [1 – 5] milijardi USD. Iako podnositelj prijave nije mogao dostaviti detaljne informacije o konkretnom iznosu tog instrumenta i razmjeru sudjelovanja svake banke, malo je vjerojatno da je sudjelovanje banaka pod kontrolom UAE-a, a to su bile tri od šest uključenih banaka, zanemarivo.

(229)

Naposljetku, potrebno je uzeti u obzir zaključak iz odluke o pokretanju postupka, koji podnositelj prijave nije osporavao, da se bankarski sektor smatra strateški važnim za UAE. U nedavnoj zakonodavnoj izmjeni o stranom vlasništvu bankarski sektor ostao je među sektorima u kojima UAE želi zadržati većinsko vlasništvo.

(230)

Kad je riječ o [privatnim zajmodavcima], Komisija za potrebe ove Odluke nije pronašla dokaze o sudjelovanju trećih zemalja u tim subjektima.

(231)

Na temelju dokaza navedenih u odjeljku 7.5.3. Komisija zaključuje da u najmanju ruku nije vjerojatno da tijela javne vlasti UAE-a nisu sudjelovala u osiguravanju zajma u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta triju banaka pod kontrolom UAE-a (zajedno s njihovim obvezama). Stoga smatra da je zajam u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta, s obzirom na obveze triju banaka pod kontrolom UAE-a koje su ga odobrile ([banka pod kontrolom UAE-a 1], [banka pod kontrolom UAE-a 2] i [banka pod kontrolom UAE-a 3]), osigurala treća zemlja u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(232)

Podnositelj prijave tvrdi da je zajam u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta osiguran u skladu s tržišnim uvjetima (167). Međutim, unatoč tomu što je Komisija uputila nekoliko zahtjeva za informacije u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama, osim javno dostupnih informacija podnositelj prijave nije dostavio pojedinosti o uvjetima obnovljivog kreditnog instrumenta (vidjeti uvodne izjave od 187. do 191.). Konkretno, nije dostavio pojedinosti o iznosu koji je osigurala svaka banka koja sudjeluje u zajmu u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta ni informacije o naknadi povezanoj sa (svakim dijelom) tog zajma.

(233)

Uzimajući u obzir činjenicu da podnositelj prijave nije dostavio informacije koje su Komisiji potrebne kako bi provjerila jesu li doprinosi [banke pod kontrolom UAE-a 1], [banke pod kontrolom UAE-a 2] i [banke pod kontrolom UAE-a 3], koje su banke pod kontrolom UAE-a, bili pari passu s ulaganjima [privatnih zajmodavaca] odnosno jesu li uvjeti zajma u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta bili u skladu s uobičajenim tržišnim uvjetima i prema tome utvrdila je li EIA ostvario korist od tih financijskih doprinosa te u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama (vidjeti uvodnu izjavu 192.), Komisija zaključuje da se može smatrati da je u smislu članka 3. stavka 1. Uredbe o stranim subvencijama EIA ostvario korist od financijskih doprinosa koje su mu banke pod kontrolom UAE-a dodijelile u obliku obveza koje su preuzele u okviru zajma u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta.

(234)

Na temelju elemenata iz odjeljka 7.5.3. Komisija stoga zaključuje da se, s obzirom na obveze triju banaka pod kontrolom UAE-a koje su odobrile zajam ([banka pod kontrolom UAE-a 1], [banka pod kontrolom UAE-a 2], [banka pod kontrolom UAE-a 3]), zajam u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta koji je primio EIA smatra stranom subvencijom u smislu članka 3. Uredbe o stranim subvencijama.

(235)

Ta je strana subvencija dodijeljena od početka 2022. do 1. kolovoza 2023., dakle u tri godine koje su prethodile sklapanju ugovora o kupoprodaji dionica, te je stoga obuhvaćena vremenskim područjem primjene utvrđenim u članku 19. Uredbe o stranim subvencijama.

(236)

U skladu s obrazloženjem iz odjeljka 7.2. i zbog razloga detaljno opisanih u odjeljku 7.5.4.1. Komisija smatra je da EIA dobio neograničeno jamstvo UAE-a koje proizlazi iz izuzeća od primjene Stečajnog zakona iz 2016.

(237)

EIA je osnovan Saveznom uredbom sa zakonskom snagom br. 4 iz 2007. (168) o osnivanju fonda Emirates Investment Authority kao tijela u vlasništvu vlade. Određen je kao jedino tijelo zaduženo za „ulaganje i ponovno ulaganje” sredstava i imovine koje mu je dodijelila vlada (169). Izričito je propisano da se „[s]va sredstva i imovina čije je održavanje, upravljanje ili ulaganje povjereno [EIA-u] smatraju javnim sredstvima u vlasništvu UAE-a” i da se EIA oslobađa svih naknada, pristojbi ili poreza (170). U skladu s člankom 27. njegova osnivačkog akta (kako je izmijenjen 2009.) (171) „[t]ijelo se ne može raspustiti niti likvidirati osim u skladu sa zakonom kojim se utvrđuje način na koji će se postupati s investicijskim fondovima i imovinom koju tijelo održava ili je u njegovu vlasništvu”. Stoga bi konkretne pojedinosti o postupku u slučaju nesolventnosti ili financijskih poteškoća EIA-a bile predmet zasebne uredbe sa zakonskom snagom kojom će se obuhvatiti raspolaganje njegovom imovinom i sredstvima. Podnositelj prijave potvrđuje da trenutačno ne postoji takav zakon (172).

(238)

Činjenica da se na EIA ne primjenjuju redovni stečajni postupak ni likvidacija, osim ako je to određeno posebnim zakonom, upućuje na to da je mogućnost stečaja EIA-a vrlo mala i da UAE može pokriti njegove dugove.

(239)

U obzir se mogu uzeti i izričita kvalifikacija sredstava EIA-a kao javnih sredstava te široke financijske mogućnosti koje su mu dane za postizanje njegovih ciljeva. Te okolnosti ukazuju na činjenicu da EIA ne bi trebalo smatrati običnim trgovačkim društvom nego, prema mišljenju podnositelja prijave, „produženom rukom vlade UAE-a” (173), pri čemu bi u slučaju nesolventnosti vlada UAE-a osigurala dodatnu likvidnost EIA-u za namirenje tražbina vjerovnika. Ta se potpora može ostvariti u raznim oblicima (vlasnički kapital, zajmovi, bespovratna sredstva ili drugi oblici) koji bi EIA-u omogućili da podmiri svoje dugove. S druge strane, zahvaljujući toj potpori vjerovnici će u praksi imati veće izglede za namirenje svojih tražbina nego kad bi EIA bilo obično društvo iz UAE-a na koje se primjenjuje opće stečajno pravo.

(240)

Stoga Komisija smatra da je u predmetnim okolnostima neprimjenjivost Stečajnog zakona iz 2016. na EIA izjednačena s postojanjem jamstva u korist EIA-a. Budući da to jamstvo nije ograničeno u pogledu iznosa ili vremena, Komisija zaključuje da je riječ o neograničenom državnom jamstvu („neograničeno jamstvo dodijeljeno EIA-u”).

(241)

U okviru preispitivanja transakcije Komisija je utvrdila da bi svi učinci narušavanja proizišli iz neograničenog jamstva dodijeljenog EIA-u bili identični onima uzrokovanima neograničenim jamstvom dodijeljenim poduzetniku e&. Ti učinci narušavanja rezultat su neograničene financijske potpore za koju se pretpostavlja da vlada UAE-a izravno pruža EIA-u i poduzetniku e&.

(242)

U tom kontekstu i budući da je Komisija već utvrdila postojanje neograničenog jamstva vlade UAE-a dodijeljenog poduzetniku e&, neograničeno jamstvo dodijeljeno EIA-u ne može u okviru preispitivanja transakcije uzrokovati nikakvo dodatno narušavanje unutarnjeg tržišta uz ono uzrokovano neograničenim jamstvom dodijeljenim poduzetniku e&.

(243)

Komisija napominje i da se obvezama koje je ponudio podnositelj prijave mogu otkloniti i svi učinci narušavanja proizišli iz neograničenog jamstva dodijeljenog EIA-u pod uvjetom da se tim obvezama sprečava da EIA na bilo koji način financira djelatnosti spojenog subjekta na unutarnjem tržištu i da se ograničava sposobnost poduzetnika e& da financira djelatnosti spojenog subjekta na unutarnjem tržištu kako se u okviru tog financiranja strane subvencije kojima se narušava tržišno natjecanje ne bi usmjeravale na unutarnje tržište (174).

(244)

Stoga nije potrebno da Komisija donese zaključak o tome je li neograničeno jamstvo koje je dodijeljeno EIA-u strana subvencija u transakciji u smislu članka 19. Uredbe o stranim subvencijama.

(245)

U svojim očitovanjima na odluku o pokretanju postupka podnositelj prijave tvrdi da Komisija ne navodi nikakve naznake da bi spojeni subjekt nakon transakcije imao pristup stranim subvencijama koje bi mogle biti dodijeljene EIA-u (175).

(246)

Podnositelj prijave nadalje tvrdi, prvo, da nije bilo financijskih tokova ili poslovnih transakcija između EIA-a i poduzetnika e& u tri godine koje su prethodile datumu sklapanja ugovora o kupoprodaji dionica (osim isplata dividendi poduzetnika e& i eventualno običnih poslovnih ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga poduzetnika e& u prostorima EIA-a) (176) i, drugo, da se „na EIA primjenjuju strategije i politike ulaganja koje predlaže Ured za upravljanje javnim dugom UAE-a i odobrava Savezni kabinet UAE-a, što može ograničiti njegovu diskrecijsku ovlast i fleksibilnost u dodjeli sredstava” (177).

(247)

U odjeljcima 7.5.1., 7.5.2. i 7.5.3. Komisija je utvrdila postojanje stranih subvencija dodijeljenih EIA-u, koje se sastoje od bespovratnih sredstava, zajmova i povratnih predujmova Ministarstva financija UAE-a odobrenih EIA-u te obveza koje su banke pod kontrolom UAE-a preuzele u okviru zajma odobrenog EIA-u u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta.

(248)

U tom kontekstu i s obzirom na to da u posljednje vrijeme nije bilo financijskih transakcija između poduzetnika e& i EIA-a, kako je naveo podnositelj prijave, Komisija smatra da se tim stranim subvencijama nije mogao poboljšati konkurentski položaj poduzetnika e& u postupku stjecanja.

(249)

Međutim, Komisija smatra da bi se tim stranim subvencijama mogao poboljšati konkurentski položaj spojenog subjekta nakon transakcije. Konkretno, spojeni subjekt mogao bi zatražiti financiranje od EIA-a na koje bi moglo utjecati postojanje tih stranih subvencija. U tom pogledu, iako u posljednje vrijeme nije bilo financijskih transakcija između EIA-a i poduzetnika e&, podnositelj prijave priznaje da „EIA može davati zajmove i društvima čiji je vlasnik ili u kojima je dioničar, što upućuje na to da može financirati poduzetnika e&” (178).

(250)

Podnositelj prijave potvrđuje i da, osim ograničenja povezanih s javnim politikama i strategijama koje se primjenjuju na EIA, kako je opisano u uvodnoj izjavi 246., ne postoji zakon UAE-a kojim se propisuju posebne smjernice ili ograničenja za uvjete financiranja ili zajmova koje EIA odobrava svojim društvima kćerima, a time ni posebna ograničenja koja bi spriječila da EIA osigura subvencionirano financiranje (financiranje koje potječe iz stranih subvencija) spojenom subjektu (179).

(251)

Stoga, i kako je dodatno utvrđeno u odjeljku 8.2.3., Komisija zaključuje da su strane subvencije koje su dodijeljene EIA-u, matičnom društvu koje ima kontrolu nad poduzetnikom e&, i koje su utvrđene u odjeljcima 7.5.1., 7.5.2. i 7.5.3. strane subvencije u transakciji u smislu članka 19. Uredbe o stranim subvencijama jer bi mogle poboljšati konkurentski položaj spojenog subjekta nakon transakcije.

(252)

Na temelju elemenata iz odjeljka 7.5. Komisija zaključuje da se bespovratna sredstva, zajmovi i povratni predujmovi koje je Ministarstvo financija osiguralo EIA-u te obveze koje su banke pod kontrolom UAE-a preuzele u okviru zajma odobrenog EIA-u u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta smatraju stranom subvencijom u transakciji dodijeljenom u tri godine koje su prethodile sklapanju ugovora o kupoprodaji dionica u smislu članaka 3. i 19. Uredbe o stranim subvencijama.

(253)

Na temelju elemenata iz odjeljka 7. Komisija zaključuje da je UAE u tri godine koje su prethodile sklapanju ugovora o kupoprodaji dionica poduzetniku e& i EIA-u, matičnom društvu koje ima kontrolu nad poduzetnikom e&, dodijelio strane subvencije u transakciji u smislu članaka 3. i 19. Uredbe o stranim subvencijama. Te strane subvencije sastoje se od neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& te bespovratnih sredstava, zajmova i povratnih predujmova koje je Ministarstvo financija UAE-a osiguralo EIA-u, kao i od obveza koje su banke pod kontrolom UAE-a preuzele u okviru zajma odobrenog EIA-u u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta.

(254)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka (180) utvrdila dostatne naznake da se preliminarno utvrđenim stranim subvencijama može narušiti unutarnje tržište, što opravdava pokretanje temeljitog ispitnog postupka.

(255)

Člankom 4. stavkom 1. Uredbe o stranim subvencijama propisuje se da se stranom subvencijom narušava tržišno natjecanje ako bi se njome „mogao poboljšati konkurentski položaj poduzeća na unutarnjem tržištu” i ako na taj način ona „stvarno ili moguće negativno utječe na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu”.

(256)

U okviru procjene može li se stranom subvencijom „poboljšati konkurentski položaj poduzeća na unutarnjem tržištu” potrebno je utvrditi odnos između strane subvencije i djelatnosti poduzeća na unutarnjem tržištu koje su otvorene za tržišno natjecanje.

(257)

Poboljšanjem konkurentskog položaja poduzeća na unutarnjem tržištu strana subvencija stoga mora „stvarno ili moguće negativno utje[cati] na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu”.

(258)

U tom pogledu članak 4. Uredbe o stranim subvencijama ne obuhvaća samo narušavanja koja su utvrđena sa sigurnošću, nego i moguća narušavanja do kojih bi moglo doći zbog stranih subvencija.

(259)

Učinci na tržišno natjecanje mogli bi se procijeniti u odnosu na bilo koju djelatnost kojom se korisnik bavi ili je vjerojatno da će se njome baviti na unutarnjem tržištu, bilo da je riječ o ulaganjima (npr. stjecanja drugih poduzeća ili imovine) ili nabavi ili kupnji bilo koje robe ili usluga, sve dok strana subvencija negativno utječe ili bi mogla negativno utjecati na tržišno natjecanje u području te djelatnosti na unutarnjem tržištu.

(260)

U tom je kontekstu cilj Uredbe o stranim subvencijama „djelotvorno [riješiti] pitanja narušavanja na unutarnjem tržištu uzrokovanih stranim subvencijama kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti tržišnog natjecanja” (181). Pojam ravnopravnih uvjeta odnosi se na uvjete u kojima se poduzeća međusobno natječu na unutarnjem tržištu na temelju zasluga. Ravnopravni uvjeti ne postoje ako su izgledi za uspjeh na tržištu neopravdano izmijenjeni, na primjer potporom treće zemlje u korist jednog ili više sudionika na tržištu.

(261)

Narušavanje se utvrđuje općom procjenom koja se temelji na pokazateljima, koji uključuju, ali nisu ograničeni na: prirodu i iznos strane subvencije, položaj poduzeća, uključujući njegovu veličinu, i dotičnih tržišta ili sektora, razinu i razvoj gospodarske djelatnosti poduzeća na unutarnjem tržištu te svrhu strane subvencije i uvjete povezane s njom, kao i njezinu upotrebu na unutarnjem tržištu (182).

(262)

Svaki pokazatelj zasebno nije nužno odlučujući, a pokazatelji nisu kumulativni, što znači da, isto kao što se drugi relevantni pokazatelji mogu razmatrati na pojedinačnoj osnovi, nije potrebno razmotriti ili utvrditi primjere svih relevantnih pokazatelja iz članka 4. stavka 1. Uredbe o stranim subvencijama kako bi se dokazalo da se u određenom slučaju stranom subvencijom narušava unutarnje tržište. Naime, u skladu s uvodnom izjavom 19. Uredbe o stranim subvencijama „[p]ri upotrebi pokazateljâ kako bi se utvrdilo postojanje narušavanja na unutarnjem tržištu Komisija bi mogla uzeti u obzir različite elemente poput veličine strane subvencije u apsolutnom iznosu ili u odnosu na veličinu tržišta ili vrijednost ulaganja. Na primjer, koncentracijom u čijem se kontekstu stranom subvencijom pokriva znatan dio kupovne cijene ciljnog poduzeća vjerojatno će se narušiti tržišno natjecanje. […] Nadalje, trebalo bi uzeti u obzir značajke tržišta, a posebno uvjete tržišnog natjecanja na tržištu, kao što su prepreke ulasku na tržište. […]”. (183)

(263)

U skladu s člankom 19. Uredbe o stranim subvencijama Komisijina procjena „narušava li se stranom subvencijom u koncentraciji unutarnje tržište […] ograničena je na dotičnu koncentraciju”.

(264)

U prijavljenim koncentracijama Komisija stoga procjenjuje narušava li se stranim subvencijama unutarnje tržište u području gospodarskih djelatnosti na koje koncentracija utječe, među ostalim (i) u okviru postupka stjecanja ciljanog poduzetnika i (ii) u djelatnostima spojenog subjekta na unutarnjem tržištu nakon transakcije.

(265)

Komisija ističe da je njezina procjena postojanja stranih subvencija kojima se narušava tržišno natjecanje u koncentraciji u smislu članka 19. Uredbe o stranim subvencijama prospektivna, konkretno kad je riječ o narušavanju u djelatnostima spojenog subjekta nakon transakcije, što treba uzeti u obzir u standardu dokazivanja relevantnog narušavanja unutarnjeg tržišta.

(266)

Zbog razloga navedenih u nastavku Komisija zaključuje da se stranim subvencijama u transakciji utvrđenima u odjeljku 7., a to su neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& te bespovratna sredstva, zajmovi, povratni predujmovi i zajam u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta odobren EIA-u, ne narušava unutarnje tržište u okviru postupka stjecanja (odjeljak 8.1.). Međutim, zaključuje da se tim utvrđenim stranim subvencijama narušava unutarnje tržište u djelatnostima spojenog subjekta nakon transakcije u smislu članaka 4. i 5. Uredbe o stranim subvencijama (odjeljak 8.2.).

(267)

U odluci o pokretanju postupka (184) Komisija je smatrala da bi se za neke od preliminarno utvrđenih stranih subvencija moglo smatrati da „postoji najveća vjerojatnost da će narušiti unutarnje tržište” u skladu s člankom 5. Uredbe o stranim subvencijama. Konkretno, Komisija je utvrdila da bi u postupku stjecanja neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& (koje je samo po sebi obuhvaćeno člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Uredbe o stranim subvencijama) i terminski zajam mogli pripadati kategoriji stranih subvencija kojima se „izravno olakšava koncentracija” u smislu članka 5. stavka 1. točke (d) Uredbe o stranim subvencijama (185).

(268)

Komisija je u ovoj Odluci utvrdila da terminski zajam nije strana subvencija (vidjeti odjeljak 7.1.).

(269)

Međutim, Komisija je u ovoj Odluci utvrdila i da neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& jest strana subvencija (vidjeti odjeljak 7.2.). To neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& može poboljšati uvjete pod kojima taj poduzetnik prikuplja financijska sredstva za stjecanje ciljanog poduzetnika, što se posebno odnosi na terminski zajam, za koji podnositelj prijave navodi da će se koristiti za financiranje transakcije (186). Stoga bi neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& moglo biti strana subvencija kojom se „izravno olakšava koncentracija” u smislu članka 5. stavka 1. točke (d) Uredbe o stranim subvencijama.

(270)

U tom pogledu Komisija podsjeća na to da u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama podnositelj prijave ipak i dalje može pružiti relevantne informacije o tome narušava li strana subvencija obuhvaćena člankom 5. stavkom 1. Uredbe o stranim subvencijama unutarnje tržište u posebnim okolnostima predmetnog slučaja.

(271)

U tom kontekstu, kako je procijenjeno u odjeljku 8.1.3., Komisija zaključuje da utvrđene strane subvencije nisu dovele do narušavanja postupka stjecanja, neovisno o tome može li se smatrati da su obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkom (d) Uredbe o stranim subvencijama. Stoga za potrebe ove Odluke nije potrebno donijeti konačno mišljenje o tome pripada li neka od utvrđenih stranih subvencija kategoriji strane subvencije kojom se izravno olakšava koncentracija u smislu članka 5. stavka 1. točke (d) Uredbe o stranim subvencijama.

(272)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka utvrdila dostatne naznake da je nekim preliminarno utvrđenim stranim subvencijama, a posebno terminskim zajmom, neograničenim jamstvom dodijeljenim poduzetniku e&, dozvolom i reguliranim cijenama telekomunikacijskih usluga u UAE-u i ugovorima s vladom UAE-a, poboljšan konkurentski položaj poduzetnika e& u postupku stjecanja, što opravdava pokretanje temeljitog ispitnog postupka u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama zbog prirode tih subvencija i njihova mogućeg iznosa (187).

(273)

Podnositelj prijave tvrdio je da se tim stranim subvencijama ne poboljšava njegov konkurentski položaj u postupku stjecanja. Konkretno (188), naveo je da terminski zajam nije nužan za provedbu transakcije jer bi poduzetnik e& „bio u istom konkurentskom i financijskom položaju čak i da je odlučio da uopće neće koristiti sredstva iz [terminskog zajma] za financiranje transakcije” (189). Podnositelj prijave tvrdio je da je poduzetnik e& razmatrao druge mogućnosti financiranja, uključujući vlastiti novac u blagajni, koji potječe iz vlastitih poslovnih djelatnosti tog poduzetnika, te je konačnu odluku donio tek [nakon potpisivanja ugovora o transakciji]. Stoga terminski zajam nije bio nužan za transakciju.

(274)

Komisija je u odjeljcima 7.1., 7.3. i 7.4. utvrdila da ne može opravdano zaključiti da je poduzetnik e& ostvario korist od terminskog zajma i reguliranih cijena telekomunikacijskih usluga i da savezna naknada za dozvolu poduzetnika e& za pružanje telekomunikacijskih usluga nije primjerena naknada te je stoga utvrdila da nije potvrđena njezina preliminarna procjena iz odluke o pokretanju postupka prema kojoj te mjere mogu biti strane subvencije. Osim toga, Komisija je u odjeljku 7.5. utvrdila da je EIA primio strane subvencije, ali one nisu mogle utjecati na postupak stjecanja (vidjeti odjeljak 7.5.).

(275)

Prema tome, neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& jedina je utvrđena strana subvencija kojom bi se mogao poboljšati konkurentski položaj poduzetnika e& u postupku stjecanja.

(276)

Budući da je Komisija u odjeljku 8.1.3. zaključila da utvrđene strane subvencije nisu dovele do stvarnih ili mogućih negativnih učinaka na tržišno natjecanje u okviru postupka stjecanja, nije potrebno donijeti konačno mišljenje o tome je li se tim stranim subvencijama poboljšao konkurentski položaj poduzetnika e&.

(277)

Podnositelj prijave tvrdi da strane subvencije ne bi imale stvarne ili moguće negativne učinke na tržišno natjecanje u postupku stjecanja. Konkretno navodi da do transakcije nije došlo u kontekstu strukturiranog natječajnog postupka te da ciljani poduzetnik i njegovi dioničari nisu pristupili drugim potencijalnim stjecateljima niti su drugi potencijalni stjecatelji pristupili ciljanom poduzetniku i njegovim dioničarima, ponajprije zato što je prodavatelj namjeravao uspostaviti trgovačko partnerstvo konkretno s poduzetnikom e&, i da „ukupna naknada nije bila odlučujuća iako je (naravno) imala važnu ulogu u postupku donošenja odluke prodavatelja”. Osim toga, podnositelj prijave tvrdi da je naknada za transakciju utvrđena neovisno o terminskom zajmu i da je u obzir uzeto isključivo vrednovanje ciljanog poduzetnika (na temelju vrijednosti njegova poduzeća i usporedivih transakcija), tako da bi se transakcija odvijala pod istim uvjetima i bez stranih subvencija (190).

(278)

Kako bi razmotrila jesu li utvrđene strane subvencije dovele do negativnih stvarnih ili mogućih učinaka na tržišno natjecanje u postupku stjecanja, Komisija mora ispitati u kojoj je mjeri stranim subvencijama izmijenjen ishod tog postupka stjecanja.

(279)

O takvoj situaciji može biti riječ, na primjer, ako je na temelju stranih subvencija stjecatelj mogao u nadmetanju ponuditi višu cijenu nego konkurenti.

(280)

Situacija je ista ako je zahvaljujući stranim subvencijama stjecatelj odvratio druge potencijalne stjecatelje od podnošenja ponude, na primjer podnošenjem ponude iznad tržišne vrijednosti.

(281)

Komisija mora razmotriti i bi li stjecatelj mogao financirati stjecanje bez stranih subvencija. Taj je aspekt odvojen od pitanja je li stranim subvencijama poboljšan konkurentski položaj stjecatelja, na primjer zbog boljih uvjeta pod kojima stjecatelj provodi stjecanje. Umjesto toga, taj se aspekt odnosi na pitanje omogućuju li te strane subvencije stjecatelju da provede stjecanje koje ne bi bilo moguće pod ravnopravnim uvjetima, u ovom kontekstu stjecanje koje uopće ne bi bilo moguće ili stjecanje drukčijeg opsega.

(282)

U tom pogledu, prvo, Komisija u okviru temeljitog ispitnog postupka nije utvrdila druge stranke koje su potencijalno bile zainteresirane za transakciju niti je ijedna treća strana dostavila primjedbe na odluku o pokretanju postupka u tom smislu. Zahtjevi za informacije koje je Komisija uputila konkurentima ciljanog poduzetnika tražeći njihova mišljenja o transakciji potvrdili su da nisu zainteresirani za njegovo stjecanje (191).

(283)

Drugo, Komisija smatra da podnesci podnositelja prijave pokazuju da vrednovanje ne odstupa od drugih usporedivih transakcija u toj industriji (192). Osim toga, u svojim odgovorima na pitanja kojima je Komisija od njih tražila da iznesu svoja mišljenja o transakciji konkurenti ciljanog poduzetnika nisu ukazali ni na kakav prekomjeran iznos plaćen za ciljanog poduzetnika (193). Stoga Komisija zaključuje da ne postoje elementi koji bi upućivali na to da podnositelj prijave nije platio tržišnu cijenu za ciljanog poduzetnika i tako odvratio potencijalne konkurente.

(284)

Naposljetku, Komisija je u okviru temeljitog ispitnog postupka ispitala jesu li za provedbu transakcije bile nužne strane subvencije za koje je utvrđeno da su potencijalno utjecale na postupak stjecanja, konkretno neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e&. U tom je pogledu utvrdila da informacije koje je dostavio podnositelj prijave potvrđuju da je poduzetnik e& mogao provesti transakciju i bez neograničenog dodijeljenog jamstva poduzetniku e&. Posebno je uzela u obzir činjenicu da je, kao rezultat uobičajenog obavljanja poslovnih djelatnosti u trenutku potpisivanja ugovora, stanje gotovinskih sredstava poduzetnika e& bilo nekoliko puta veće od naknade za transakciju (194).

(285)

Prema tome, iako se neograničenim jamstvom dodijeljenim poduzetniku e& možda poboljšao njegov konkurentski položaj u postupku stjecanja, to nije dovelo do stvarnih ili mogućih negativnih učinaka na tržišno natjecanje u okviru tog postupka.

(286)

Na temelju elemenata iz odjeljka 8.1. Komisija zaključuje da se utvrđenim stranim subvencijama ne narušava postupak stjecanja.

(287)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka (195) utvrdila dostatne naznake da bi se preliminarno utvrđenim stranim subvencijama narušilo unutarnje tržište u djelatnostima spojenog subjekta nakon transakcije, što opravdava pokretanje temeljitog ispitnog postupka.

(288)

Konkretno, u odluci o pokretanju postupka preliminarno je utvrđeno da bi se postojanjem neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& mogao poboljšati konkurentski položaj spojenog subjekta nakon koncentracije jer bi se tom društvu omogućilo da prikupi financijska sredstva za svoje poslovanje na unutarnjem tržištu po povlaštenim uvjetima ili bi se koristila financijska sredstva koja je poduzetnik e& već prikupio uz potporu neograničenog jamstva koje mu je dodijeljeno, na primjer terminski zajam.

(289)

U odluci o pokretanju postupka zatim je utvrđeno da bi preliminarno utvrđene strane subvencije mogle omogućiti spojenom subjektu da provodi daljnja ulaganja na unutarnjem tržištu, koja su izričito navedena u obrazloženju transakcije (196), i da poboljša svoj konkurentski položaj za gospodarske djelatnosti koje obavlja na unutarnjem tržištu u telekomunikacijskom sektoru.

(290)

Komisija je navela da će u temeljitom ispitnom postupku dodatno ispitati može li se preliminarno utvrđenim stranim subvencijama u okviru koncentracije poboljšati i konkurentski položaj spojenog subjekta zbog pristupa subvencioniranoj imovini i uslugama.

(291)

S druge strane, u odluci o pokretanju postupka utvrđeno je da preliminarno utvrđene strane subvencije u transakciji mogu stvarno ili moguće negativno utjecati na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, na primjer jer spojenom subjektu omogućuju da provodi ulaganja i stjecanja po povlaštenim uvjetima.

(292)

Komisija u ovoj Odluci utvrđuje da se stranim subvencijama utvrđenima u odjeljku 7. narušava unutarnje tržište u djelatnostima spojenog subjekta nakon transakcije.

(293)

Komisija u nastavku opisuje djelatnosti spojenog subjekta na koje će vjerojatno utjecati utvrđene strane subvencije (odjeljak 8.2.1.) i ispituje kako strane subvencije utvrđene u odjeljku 7., uključujući strane subvencije „za koje postoji najveća vjerojatnost da će narušiti unutarnje tržište” u smislu članka 5. Uredbe o stranim subvencijama (odjeljak 8.2.2.), mogu poboljšati konkurentski položaj spojenog subjekta na unutarnjem tržištu u okviru tih djelatnosti (odjeljak 8.2.3.) i tako stvarno ili moguće negativno utjecati na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu (odjeljak 8.2.4.).

(294)

Uredbom o stranim subvencijama nastoje se zajamčiti ravnopravni uvjeti kako poduzeća koja obavljaju određene djelatnosti ne bi ostvarila neopravdanu konkurentsku prednost zbog stranih subvencija.

(295)

Koncentracijom se korist od stranih subvencija može proširiti na djelatnosti na koje su se prethodno primjenjivala ograničenja tržišnog natjecanja, odnosno u ovom slučaju na gospodarske djelatnosti ciljanog poduzetnika na unutarnjem tržištu prije koncentracije. Korisnik stranih subvencija može zahvaljujući njima biti oslobođen tržišnih ograničenja koja se odnose na te gospodarske djelatnosti na unutarnjem tržištu.

(296)

Stoga je potrebno utvrditi gospodarske djelatnosti na unutarnjem tržištu koje bi mogle pretrpjeti štetu zbog činjenice da bi jedan od subjekata ostvario korist od stranih subvencija. Djelatnosti za koje Komisija procjenjuje narušavanje unutarnjeg tržišta trebale bi uključivati sve djelatnosti na unutarnjem tržištu stranaka u koncentraciji koje bi nakon koncentracije mogle imati koristi od utvrđenih stranih subvencija.

(297)

Iz te je perspektive potrebno uzeti u obzir relevantne značajke gospodarskih djelatnosti na unutarnjem tržištu na koje bi utvrđene strane subvencije mogle utjecati.

(298)

Prema navodima podnositelja prijave (197), ciljani poduzetnik na unutarnjem tržištu pruža niz telekomunikacijskih usluga (pod robnom markom Yettel u Bugarskoj i Mađarskoj te robnom markom O2 u Slovačkoj) i usluga telekomunikacijske infrastrukture (pod robnom markom CETIN u Bugarskoj i Mađarskoj te robnom markom O2 u Slovačkoj) u Bugarskoj, Mađarskoj i Slovačkoj. Međutim, velik dio prihoda i novčanih tokova ciljani poduzetnik ostvaruje pružanjem maloprodajnih usluga mobilnih telekomunikacija (198). S druge strane, razina poslovnih djelatnosti ciljanog poduzetnika na unutarnjem tržištu u pružanju drugih telekomunikacijskih usluga ograničena je te se na temelju dostupnih informacija ne čini da je ciljani poduzetnik veliki pružatelj tih drugih usluga, na primjer maloprodajnih usluga fiksnih telekomunikacija i infrastrukturnih usluga (199). S obzirom na ograničene djelatnosti ciljanog poduzetnika u pružanju tih drugih usluga na unutarnjem tržištu, čini se da je manje vjerojatno da će se mogući učinci narušavanja koji proizlaze iz stranih subvencija utvrđenih u odjeljku 7. ostvariti ili će vjerojatno biti manje znatni u tim djelatnostima u odnosu na učinke na maloprodajne usluge mobilnih telekomunikacija (uključujući povezanu infrastrukturu i druga ulaganja). Slijedom toga, s obzirom na ograničenu vjerojatnost narušavanja u tim djelatnostima i na to da, ako bi do takvog narušavanja i došlo, Komisija nema nikakve naznake da bi se ono razlikovalo od narušavanja utvrđenog za maloprodajne telekomunikacijske usluge spojenog subjekta, Komisija će se u svojoj analizi u nastavku primarno baviti maloprodajnim telekomunikacijskim uslugama spojenog subjekta.

(299)

Zemljopisni opseg djelatnosti ciljanog poduzetnika na unutarnjem tržištu i fokus na pružanje maloprodajnih usluga mobilnih telekomunikacija prikazani su na Figure 1, izvatku iz prezentacije transakcije Odboru za ulaganja i financije („IFC”) poduzetnika e&.

Slika 1 – Stajalište poduzetnika e& o djelatnostima ciljanog poduzetnika (2022.)

[…]

(300)

Kako je prikazano na Figure 2, Figure 3 i Figure 4, iz informacija o ciljanom poduzetniku sadržanih u istom internom dokumentu poduzetnika e& o transakciji vidljivo je da je ciljani poduzetnik, u područjima u kojima posluje na unutarnjem tržištu, jedan od tri velika pružatelja usluga mobilnih telekomunikacija, što su djelatnosti koje su otvorene za tržišno natjecanje. Ta interna stajališta potvrđena su informacijama koje je izravno dostavio podnositelj prijave (200) te informacijama nacionalnih regulatornih tijela za telekomunikacije (201) i konkurenata (202).

Slika 2 – Poslovno okruženje u Bugarskoj

[…]

Slika 3 – Udjeli u Mađarskoj (maloprodajne usluge mobilnih telekomunikacija)

[…]

Slika 4 – Udjeli u Slovačkoj (maloprodajne usluge mobilnih telekomunikacija)

[…]

(301)

Kad je riječ o budućnosti, ciljani poduzetnik objasnio je u odgovoru na Komisijin zahtjev za informacije da „ulaže velike iznose u modernizaciju i daljnji razvoj mobilnih mreža” (203). To se uglavnom sastoji od [pojedinosti o planu ciljanog poduzetnika za razvoj 5G mreže].Istodobno ulaže u [pojedinosti o ulaganjima ciljanog poduzetnika] (204). Ta ulaganja dovest će do planiranih kapitalnih izdataka na unutarnjem tržištu u iznosu većem od [1 – 5] milijardi EUR u razdoblju 2024. – 2028. (205)

(302)

Na primjer, prema navodima mađarskog regulatornog tijela, „Yettel i CETIN potpisali su 2024. zajedničku izjavu s mađarskom vladom o digitalnoj transformaciji Mađarske. Na temelju te izjave (koja će dovesti do ukidanja dodatnog poreza na telekomunikacijske usluge [u] Mađarskoj od 1. siječnja 2025.) Yettel i CETIN obvezuju se da će u razdoblju 2024. – 2028. uložiti najmanje 72 milijarde HUF [u protuvrijednosti oko 183 milijuna EUR] (206) u razvoj mobilne mreže, čime će se do kraja 2028. pokrivenost 5G mrežom na otvorenom za privatne korisnike povećati na 99 % na nacionalnoj razini” (207).

(303)

Podnositelj prijave u svojim internim dokumentima očekuje i da će spojeni subjekt sudjelovati u dražbama radiofrekvencijskog spektra planiranima za […] (208).

(304)

Ukratko, djelatnosti na unutarnjem tržištu na koje će vjerojatno utjecati utvrđene strane subvencije one su djelatnosti u kojima ciljani poduzetnik uglavnom posluje, pa će stoga vjerojatno u njima poslovati i spojeni subjekt nakon transakcije, a prije svega su to njegove djelatnosti kao velikog pružatelja maloprodajnih usluga mobilnih telekomunikacija, u kojima postoji tržišno natjecanje i u koje planira znatno uložiti u budućnosti.

(305)

U odluci o pokretanju postupka (209) Komisija je preliminarno smatrala da bi se za neke od preliminarno utvrđenih stranih subvencija moglo smatrati da „postoji najveća vjerojatnost da će narušiti unutarnje tržište” u smislu članka 5. Uredbe o stranim subvencijama. Konkretno, Komisija je utvrdila da je neograničeno jamstvo koje je dodijeljeno poduzetniku e& obuhvaćeno člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Uredbe o stranim subvencijama.

(306)

Komisija je u odjeljku 7.2. utvrdila da je poduzetniku e& dodijeljeno neograničeno jamstvo vlade UAE-a.

(307)

Za neograničena jamstva „postoji najveća vjerojatnost da će narušiti unutarnje tržište” u smislu članka 5. stavka 1. točke (b) Uredbe o stranim subvencijama. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 20. Uredbe o stranim subvencijama, Komisija za takve subvencije ne mora provesti detaljnu procjenu na temelju pokazatelja.

(308)

Kao rezultat transakcije ciljani poduzetnik i poduzetnik e& postat će financijski integriran subjekt. Stoga će zahvaljujući toj integraciji ciljani poduzetnik imati pristup neograničenim financijskim kapacitetima poduzetnika e&.

(309)

To neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& omogućit će spojenom subjektu da u budućnosti prikupi sredstva za financiranje svojeg poslovanja na unutarnjem tržištu po povlaštenim uvjetima. Takva bi financijska sredstva mogli prikupiti pravni subjekti koji izravno obavljaju te djelatnosti na unutarnjem tržištu. U tom se kontekstu od vjerovnika očekuje da uzmu u obzir postojanje neograničenog jamstva koje je UAE dao matičnom društvu grupe, poduzetniku e& (210). Ta bi se očekivanja smanjila samo ako bi postojala ograničenja u osiguravanju financiranja tim pravnim subjektima iz sredstava poduzetnika e&.

(310)

Poduzetnik e& također bi mogao prikupiti financijska sredstva i zatim ih dodijeliti za djelatnosti na unutarnjem tržištu, na primjer dokapitalizacijom ili zajmovima. U tom je kontekstu poduzetnik e& već prikupio financijska sredstva uz potporu neograničenog jamstva koje mu je dodijeljeno za financiranje njegovih djelatnosti na unutarnjem tržištu.

(311)

S obzirom na njihovu prirodu neograničena jamstva izravno utječu na sposobnost poduzeća da prikupe financijska sredstva po povlaštenim uvjetima, kako je detaljno opisano u uvodnim izjavama od 308. do 310. Osim toga, neograničenim jamstvima može se, s obzirom na njihov „neograničeni” iznos, poboljšati konkurentski položaj bilo kojeg poduzeća, neovisno o njegovoj veličini ili prisutnosti na unutarnjem tržištu. Budući da neograničena jamstva nisu ograničena određenom svrhom ili bilo kakvim uvjetima za njihovu upotrebu, nisu ograničeni ni njihovi učinci narušavanja.

(312)

Stoga će neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& omogućiti spojenom subjektu da ostvari bolje uvjete od konkurenata za daljnja ulaganja na unutarnjem tržištu, koja su ključna za buduće rezultate u relevantnim djelatnostima, kako je detaljno opisano u odjeljku 8.2.1., i izričito su navedena u obrazloženju transakcije (211), te da time poboljša svoj konkurentski položaj za gospodarske djelatnosti na unutarnjem tržištu u telekomunikacijskom sektoru.

(313)

Time će to neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& stvarno ili moguće negativno utjecati na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, na primjer jer će spojenom subjektu omogućiti da provodi ulaganja na unutarnjem tržištu po povlaštenim uvjetima.

(314)

Stoga bi unutarnje tržište moglo biti narušeno zbog postojanja neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku stjecatelju, kojem spojeni subjekt dobiva pristup provedbom transakcije.

(315)

Međutim, u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama podnositelj prijave i dalje može pružiti relevantne informacije o tome narušava li strana subvencija obuhvaćena člankom 5. stavkom 1. Uredbe o stranim subvencijama unutarnje tržište u posebnim okolnostima predmetnog slučaja.

(316)

U svojoj prijavi podnositelj prijave naveo je, prvo, da poduzetnik e& ne može narušiti tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu zbog odredaba dioničarskog ugovora kojima se (i) tom poduzetniku omogućuje da ciljanog poduzetnika financira „samo ako vanjsko neosigurano ili osigurano financiranje nije dostupno pod razumnim uvjetima” ili u „izvanrednim situacijama”, (ii) ograničava mogućnost poduzetnika e& da financira ciljanog poduzetnika vlasničkim kapitalom na situacije krajnje nužde i (iii) jamči pravo prodavatelja na sudjelovanje u bilo kojem od ta dva načina financiranja ((i) i (ii)) kako poduzetnik e& ne bi mogao jednostrano prenijeti strane subvencije ciljanom poduzetniku (212). Drugo, podnositelj prijave tvrdio je da poduzetnik e& ne bi imao poticaja da to učini s obzirom na znatan manjinski udio prodavatelja, što znači da bi takav prijenos bio nepovoljan za poduzetnika e& i mogao bi biti u suprotnosti s primjenjivim pravilima o korporativnom upravljanju, uzimajući u obzir i mehanizme opcije prodaje i opcije kupnje te politiku raspodjele usuglašenu u dioničarskom ugovoru (213). Poduzetnik e& navodi da su mogući i negativni učinci poreza na dobit UAE-a ako se transakcije između poduzetnika e& i ciljanog poduzetnika ne provedu po načelu nepristrane transakcije (214).

(317)

U svojim očitovanjima na odluku o pokretanju postupka (215) podnositelj prijave negirao je postojanje neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e&, ali nije iznio dodatne argumente o tome zašto takvo eventualno neograničeno jamstvo ne bi moglo dovesti do narušavanja unutarnjeg tržišta.

(318)

Komisija smatra da se, suprotno podnesku podnositelja prijave, dioničarskim ugovorom ne isključuje mogućnost da poduzetnik e& ciljanom poduzetniku osigura financiranje zaduživanjem ili vlasničkim kapitalom. Umjesto toga, ta se mogućnost samo ograničava. Osim toga, prodavatelj će imati pravo, ali neće biti prisiljen, razmjerno sudjelovati u takvom financiranju. Komisija se ne slaže ni s tvrdnjom da se tim mehanizmima uklanja svaki poticaj za poduzetnika e& da osigura financiranje ciljanom poduzetniku uz potporu neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e&, posebno kad je u pitanju održivost ciljanog poduzetnika.

(319)

Osim toga, ti su mehanizmi u svakom slučaju ograničeni na petogodišnje prijelazno razdoblje tijekom kojeg poduzetnik e& i prodavatelj imaju zajedničko vlasništvo nad ciljanim poduzetnikom (vidjeti uvodnu izjavu 8.). Nakon izvršenja opcije prodaje ili opcije kupnje poduzetnik e& i ciljani poduzetnik djelovat će kao financijski potpuno integriran subjekt, tako da mogućnost poduzetnika e& da ciljanom poduzetniku osigura financiranje neće ni na koji način biti ograničena.

(320)

Nadalje, kako je detaljno opisano u odjeljcima 8.2.3. i 8.2.4., čak i bez oslanjanja na članak 5. Uredbe o stranim subvencijama i na temelju detaljne procjene u skladu s člankom 4. te uredbe, postoje konkretni dokazi da će se neograničenim jamstvom dodijeljenim poduzetniku e& poboljšati konkurentski položaj spojenog subjekta nakon transakcije, što će dovesti do stvarnih ili mogućih negativnih učinaka na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu.

(321)

U ovoj Odluci Komisija je utvrdila da je, uz neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e&, EIA primatelj znatnih stranih subvencija u obliku bespovratnih sredstava, zajmova, povratnih predujmova i zajma koji je EIA-u odobren u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta.

(322)

Posljedica transakcije je financijska integracija poduzetnika e& i ciljanog poduzetnika. Zahvaljujući toj integraciji spojeni subjekt imat će pristup subvencioniranim financijskim kapacitetima poduzetnika e& za svoje poslovanje na unutarnjem tržištu. Dostupnost neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& i njegovo kombiniranje s drugim utvrđenim stranim subvencijama dodijeljenima EIA-u vjerojatno će spojenom subjektu omogućiti povlaštene uvjete financiranja njegova poslovanja na unutarnjem tržištu i učiniti ga manje osjetljivim na rizike.

(323)

U nastavku su navedeni zaključci Komisije o neograničenom jamstvu dodijeljenom poduzetniku e&.

(324)

Neograničenim jamstvima dodijeljenima matičnom društvu može se zbog njihove prirode poboljšati konkurentski položaj svih gospodarskih djelatnosti tog poduzetnika i njegovih društava kćeri, uključujući, u ovom predmetu, gospodarske djelatnosti ciljanog poduzetnika na unutarnjem tržištu koje su stečene transakcijom. Konkretno, dostupnost neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& vjerojatno će omogućiti spojenom subjektu da u budućnosti prikupi financijska sredstva za svoje poslovanje na unutarnjem tržištu po povlaštenim uvjetima, posebno zbog viših očekivanja vjerovnika koja se temelje na postojanju tog neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e&. Kako je detaljno opisano u uvodnim izjavama 309. i 310., takva financijska sredstva mogu prikupiti subjekti grupe izravno na unutarnjem tržištu ili ih može prikupiti poduzetnik e& (uključujući financijska sredstva koja su već prikupljena uz potporu neograničenog jamstva koje mu je dodijeljeno) i zatim prenijeti na poslovanje na unutarnjem tržištu dokapitalizacijom, dužničkim instrumentima ili na drugi način. Kako je detaljno opisano u odjeljku 7.2., neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& nema ograničen iznos i stoga može znatno utjecati na uvjete po kojima će spojeni subjekt u budućnosti prikupljati financijska sredstva.

(325)

Osim toga, s obzirom na njegove značajke, na neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& ne primjenjuju se nikakvi uvjeti ili svrhe kojima se ograničava njegova upotreba i stoga može spojenom subjektu olakšati svako prikupljanje financijskih sredstava, među ostalim za njegovo poslovanje na unutarnjem tržištu. Ta korist može biti izravna, ako financijska sredstva prikuplja sam poduzetnik e&, ili neizravna, ako financijska sredstva prikuplja drugi subjekt grupe, kako je detaljno opisano u uvodnim izjavama 309. i 310.

(326)

Poboljšanje konkurentnog položaja spojenog subjekta zahvaljujući neograničenom jamstvu dodijeljenom poduzetniku e& u kontekstu financiranja može se najbolje ilustrirati usporedbom kreditnih rejtinga poduzetnika e& (216) i ciljanog poduzetnika. Kako je prikazano u Table 1, rejtinzi poduzetnika e& bolji su od rejtinga ciljanog poduzetnika za sedam stupnjeva. Vjerojatno je da će se nakon transakcije rejting ciljanog poduzetnika znatno poboljšati i približiti rejtingu poduzetnika e& zahvaljujući novom identitetu njegova većinskog dioničara.

Tablica 1

Kreditni rejtinzi relevantnih telekomunikacijskih operatera

(327)

Ciljani poduzetnik objašnjava da […] (217).

(328)

To vjerojatno povećanje kreditnog rejtinga ciljanog poduzetnika kao rezultat konsolidacije s poduzetnikom e& temelji se na učincima neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e&, koji su uključeni u kreditni rejting poduzetnika e&, kao što je Komisija pokazala u uvodnoj izjavi 100. (218)

(329)

Kad je riječ o neograničenom jamstvu dodijeljenom EIA-u i kako je detaljno opisano u odjeljku 7.5.4.2., Komisija utvrđuje da se neograničenim jamstvom dodijeljenim EIA-u može poboljšati konkurentski položaj spojenog subjekta na sličan način kao i neograničenim jamstvom dodijeljenim poduzetniku e&. Prvo, pravni subjekti koji obavljaju djelatnosti u EU-u mogli bi u budućnosti izravno prikupljati financijska sredstva. U tom se kontekstu od vjerovnika očekuje da uzmu u obzir postojanje neograničenog jamstva koje je UAE dao krajnjem matičnom društvu, odnosno EIA-u (219). Ta bi se očekivanja smanjila samo ako bi postojala ograničenja u osiguravanju financiranja tim pravnim subjektima iz sredstava EIA-a. EIA bi također mogao prikupiti financijska sredstva i zatim ih dodijeliti za djelatnosti na unutarnjem tržištu, na primjer dokapitalizacijom ili zajmovima.

(330)

U tom kontekstu neograničenim jamstvom dodijeljenim poduzetniku e& i neograničenim jamstvom dodijeljenim EIA-u mogu se poboljšati očekivanja vjerovnika spojenog subjekta do iste razine izloženosti kreditnom riziku, a to je kreditni rizik samog UAE-a. Naime, rezultat neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& i neograničenog jamstva dodijeljenog EIA-u financijska je potpora za koju se pretpostavlja da je vlada UAE-a izravno pruža EIA-u i poduzetniku e&.

(331)

U nastavku su navedeni zaključci Komisije o drugim utvrđenim stranim subvencijama, odnosno bespovratnim sredstvima, zajmovima, povratnim predujmovima i zajmu odobrenom EIA-u u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta.

(332)

Prvo, spojeni subjekt imat će pristup subvencioniranim financijskim kapacitetima EIA-a za svoje gospodarske djelatnosti na unutarnjem tržištu. Kao većinski i „posebni dioničar” poduzetnika e&, EIA ima i mogućnost i poticaj osigurati financiranje tom poduzetniku u slučaju financijskih poteškoća kako bi očuvao vrijednost svojeg portfeljnog društva. Ima čak i zadaću pružiti pomoć i savjete Odboru i višem rukovodstvu poduzetnika e& (220).

(333)

Drugo, na temelju informacija kojima raspolaže Komisija (221) analiza značajki stranih subvencija pokazuje da postoji konkretan rizik da će se te strane subvencije koristiti za poboljšanje konkurentskog položaja gospodarskih djelatnosti spojenog subjekta na unutarnjem tržištu.

(334)

Prvo, iznos tih subvencija (članak 4. stavak 1. točka (a) Uredbe o stranim subvencijama) znatan je.

(335)

Konkretno, na temelju objedinjenih informacija iz prijave podnositelja prijave (222) Komisija zaključuje da strane subvencije dodijeljene EIA-u iznose nekoliko milijardi EUR.

(336)

Taj je iznos usporediv ili premašuje godišnji promet ciljanog poduzetnika na unutarnjem tržištu ([1 – 5] milijardi EUR) i ukupni iznos njegove bilance ([5 – 10] milijardi EUR). Stoga je znatan u odnosu na položaj poduzeća i razinu njegove gospodarske djelatnosti na unutarnjem tržištu (članak 4. stavak 1. točke (c) i (d) Uredbe o stranim subvencijama). Te strane subvencije mogle bi pak znatno pridonijeti djelatnostima spojenog subjekta na unutarnjem tržištu. Te bi iznose posebno trebalo promatrati u kontekstu poslovnog plana ciljanog poduzetnika za naredne godine, u prvom redu u odnosu na razine kapitalnih izdataka i ulaganja koje planira ciljani poduzetnik. U razdoblju 2023. – 2028. kumulativni kapitalni izdaci iznosili bi oko […] milijardi EUR, kako je detaljno opisano u odjeljku 8.2.1., što je znatno manje od ukupnog iznosa stranih subvencija dodijeljenih EIA-u.

(337)

Drugo, te strane subvencije mogu, zbog njihove prirode (223), poboljšati konkurentski položaj spojenog subjekta. Naime, one dovode do dodatne likvidnosti za EIA, koja bi se zatim mogla staviti na raspolaganje spojenom subjektu (slično dodjeli novca). To se posebno odnosi na bespovratna sredstva, koja su EIA-u dostupna neograničeno. Zajmovima, povratnim predujmovima i zajmom u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta također bi se mogao privremeno poboljšati likvidnosni položaj EIA-a, čak i ako se u konačnici otplaćuju.

(338)

Treće, Komisija unatoč svojim zahtjevima za informacije nije primila informacije o tome jesu li te strane subvencije uvjetovane bilo kakvim ishodom u smislu povrata ili upotrebe. U tom kontekstu Komisija na temelju dostupnih informacija smatra da nema naznaka da se na te strane subvencije primjenjuju bilo kakvi uvjeti, svrha ili uvjeti upotrebe (224) kako bi ih spojeni subjekt mogao učinkovito koristiti za bilo koje djelatnosti, uključujući djelatnosti na unutarnjem tržištu. Komisija je utvrdila da jedina utvrđena ograničenja u osiguravanju financiranja spojenom subjektu iz sredstava EIA-a, koja se odnose na ograničenja povezana s javnim politikama i strategijama koje se primjenjuju na EIA, nisu dovoljna da se isključi mogućnost poboljšanja konkurentskog položaja spojenog subjekta (uvodne izjave 249. i 250.), a isto vrijedi i za ograničenja u osiguravanju financiranja ciljanom poduzetniku iz sredstava poduzetnika e& (uvodne izjave 318. i 319.).

(339)

Zbog svih tih razloga i u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe o stranim subvencijama utvrđenim stranim subvencijama može se poboljšati konkurentski položaj spojenog subjekta u njegovim djelatnostima nakon koncentracije tako što će mu se omogućiti pristup subvencioniranim financijskim kapacitetima poduzetnika stjecatelja.

(340)

Komisija u svojem temeljitom ispitnom postupku nije utvrdila nikakve dokaze da poduzetnik e& posjeduje ili ostvaruje korist od subvencionirane imovine ili usluga koje bi se mogle prenijeti na spojeni subjekt nakon transakcije.

(341)

Konkretno, Komisija nije utvrdila nikakve dokaze da je poduzetnik e& primio strane subvencije koje su mu pomogle u razvoju imovine i usluga. Osim toga, nije utvrdila nikakve dokaze da će poduzetnik e& nakon transakcije raspodijeliti bilo kakvu ključnu imovinu ili usluge spojenom subjektu.

(342)

Konkurenti na mjerodavnim tržištima također nisu ukazali ni na kakve posebne probleme zbog pristupa spojenog subjekta subvencioniranoj imovini i uslugama (225).

(343)

Zbog razloga navedenih u odjeljcima 8.2.4.1. i 8.2.4.2. Komisija smatra da će strane subvencije utvrđene u odjeljku 7. stvarno ili moguće negativno utjecati na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, posebno uzimajući u obzir položaj spojenog subjekta, uključujući njegovu veličinu, i dotičnih tržišta ili sektora (članak 4. stavak 1. točka (c) Uredbe o stranim subvencijama), razinu i razvoj gospodarske djelatnosti spojenog subjekta na unutarnjem tržištu (članak 4. stavak 1. točka (d) Uredbe o stranim subvencijama) i upotrebu stranih subvencija na unutarnjem tržištu (članak 4. stavak 1. točka (e) Uredbe o stranim subvencijama).

(344)

Kako je prikazano u odjeljku 8.2.1., stranke očekuju da će morati provesti velika ulaganja kako bi poduprle svoje djelatnosti na unutarnjem tržištu u području pružanja telekomunikacijskih usluga.

(345)

To je u skladu s predviđanjima Komisije i očekivanjima industrije.

(346)

U Bijeloj knjizi Komisije „Kako odgovoriti na potrebe europske digitalne infrastrukture?” („Bijela knjiga”) (226) objašnjava se da bi za postizanje trenutačnih ciljeva digitalnog desetljeća (227) koji se odnose na gigabitnu povezivost i 5G tehnologije mogla biti potrebna ukupna ulaganja u EU-u u iznosu do 148 milijardi EUR ako se fiksne i mobilne mreže budu uvodile odvojeno i ako se uvedu samostalne 5G mreže koje europskim građanima i poduzećima nude sve mogućnosti 5G mobilnih mreža. Bila bi potrebna određena dodatna ulaganja (26 – 79 milijardi EUR) kako bi se potpuno pokrili prometni koridori, uključujući ceste, željeznice i plovne putove. Napominje se da se operateri na unutarnjem tržištu trenutačno usredotočuju na ponovnu upotrebu postojećih lokacija za nisko i srednje širokopojasno uvođenje. Za buduće nadogradnje, na primjer 6G ili WiFi 6, bit će potrebna dva do tri puta veća gustoća mreže do kraja dvadesetih godina 21. stoljeća, barem u područjima velike gustoće potražnje.

(347)

U izvješću Future of Electronic Communications Networks in Europe Udruženja europskih telekomunikacijskih operatera („ETNO”) („izvješće ETNO-a”) (228) isto se tako navodi da su europski telekomunikacijski operateri trenutačno izloženi znatnim pritiscima: „povećanju potreba za ulaganjima i nadogradnjom mreže, sigurnosnim prijetnjama te fragmentiranom i strogo reguliranom tržištu EU-a”.

(348)

Stoga će telekomunikacijski operateri možda morati ulagati ne samo u svoje trenutačne ponude nego i u pokrivenost mrežom i tehnologiju, što je ključan čimbenik za njihov konkurentski položaj u budućnosti.

(349)

U tom kontekstu Komisija u Bijeloj knjizi prepoznaje poteškoće na koje nailaze brojni operateri elektroničkih komunikacija u pristupu financiranju i postizanju razine ulaganja potrebne za ostvarivanje trenutačnih ciljeva digitalnog desetljeća koji se odnose na gigabitnu povezivost i 5G tehnologije te, općenitije, za razvoj modernih digitalnih mreža nužnih za razvoj i realizaciju aplikacija koje se temelje na računalstvu na rubu mreže, umjetnoj inteligenciji i internetu stvari. U Bijeloj knjizi utvrđuje se da se nastavio rast barem dijela neto duga operatera elektroničkih komunikacija u odnosu na njihovu EBITDA-u. Osim toga, napominje se da se čini da se pristup financiranju pogoršao zbog nedavnog rasta kamatnih stopa i općenite nesklonosti riziku (229).

(350)

U tom pogledu neizravan pristup znatnim iznosima financijskih sredstava koje je EIA primio u obliku stranih subvencija ili mogućnost da se na temelju neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e& dobije financiranje pod uvjetima boljima od onih koji bi se inače mogli postići kako bi se zadovoljile buduće potrebe za ulaganjima od ključne su važnosti za djelatnosti spojenog subjekta, kao što je naglasila većina konkurenata ciljanog poduzetnika koji su odgovorili na Komisijine zahtjeve za informacije (230).

(351)

Kako je navedeno u odjeljcima 8.2.1. i 8.2.4.1., ciljani poduzetnik na unutarnjem se tržištu uglavnom bavi pružanjem telekomunikacijskih usluga, u prvom redu maloprodajnih mobilnih usluga, a to je područje koje je otvoreno za tržišno natjecanje i u kojem su važne potrebe za ulaganjima i odgovarajući pristup financiranju.

(352)

Iz toga slijedi da je pristup financiranju na temelju zasluga svakog poduzetnika jedan od najvažnijih čimbenika za održavanje ravnopravnih uvjeta u području pružanja telekomunikacijskih usluga na unutarnjem tržištu u kojem trenutačno posluje ciljani poduzetnik i u kojem će vjerojatno poslovati i spojeni subjekt nakon transakcije.

(353)

Međutim, transakcija će bitno izmijeniti položaj ciljanog poduzetnika u tom pogledu. Naime, sposobnost spojenog subjekta da mobilizira financijska sredstva po povlaštenim uvjetima s obzirom na strane subvencije dodijeljene poduzetniku e& i EIA-u (kako je utvrđeno u odjeljku 7.), kojima se poboljšava njegov konkurentski položaj, dovest će do mogućih negativnih učinaka na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu u relevantnim djelatnostima (231), pri čemu je riječ o području u kojem je pristup sredstvima za financiranje ključnih ulaganja od presudne važnosti (232).

(354)

Bojazan spojenog subjekta od financijskih gubitaka i mogućeg izlaska s tržišta znatno je umanjena činjenicom da će svoje poslovanje voditi pod okriljem neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e&. Bez stegovnog učinka tržišta spojeni subjekt u tom bi slučaju imao mogućnost i poticaj da postane skloniji riziku i širenju jer bi znao da se problemi mogu prevladati.

(355)

Ta je sporna situacija vidljiva iz činjenice da je nekoliko konkurenata ciljanog poduzetnika u svojim odgovorima na pitanja Komisije u kojima se tražilo njihovo mišljenje o transakciji izrazilo zabrinutost zbog financijske integracije poduzetnika e& i PPF-a, posebno s obzirom na povezanost poduzetnika e& s vladom UAE-a te implicitnu snažnu financijsku potporu i posljedičnu konkurentsku prednost. Kad je riječ o učinku transakcije, jedan ispitanik opisao je poduzetnika e& kao „financijsk[i] stabilnog dioničara s gotovo neograničenim financijskim sredstvima” (233). Slično tomu, drugi telekomunikacijski operater koji posluje u Bugarskoj naveo je da je „velika snaga [poduzetnika e&] snažna financijska potpora UAE-a koja mu pomaže i u prevladavanju operativnih prepreka” (234).

(356)

To bi vrijedilo tim više kad bi konkurenti spojenog subjekta bili u relativno slabijem financijskom položaju i stoga imali pristup skupljim uvjetima financiranja (235). Na temelju dostupnih informacija Komisija primjećuje da nijedan konkurent spojenog subjekta nema neograničeno jamstvo niti se nalazi u usporedivoj financijskoj situaciji. Zapravo, čini se da je financijski položaj nekih operatera nestabilan.

(357)

Naime, prema navodima podnositelja prijave (236), među agencijama za kreditni rejting i u široj financijskoj zajednici omjer financijske poluge, konkretno omjer neto duga i EBITDAaL-a (dobit prije kamata, poreza i amortizacije nakon najma), od 3,5x općenito se smatra vrijednošću iznad koje se subjektu dodjeljuje podinvesticijski kreditni rejting. Podnositelj prijave nadalje navodi da „većina navedenih telekomunikacijskih operatera, kao što su Orange Group i Deutsche Telekom Group, te drugi veliki sudionici na tržištu u srednjoj i istočnoj Europi zadržavaju financijsku polugu u rasponu od 2x do 3x”. Međutim, kao što je vidljivo iz Table 2, mnogi konkurenti ciljanog poduzetnika imaju znatne omjere financijske poluge, barem United Group, 4iG i SWAN.

Tablica 2

Omjeri neto duga i EBITDAaL-a određenih europskih telekomunikacijskih grupa

(358)

Podnositelj prijave nadalje napominje da [primjedbe o financijskoj situaciji i strategiji konkurenata]. Takva bi strategija stvorila „visok rizik od financijskih poteškoća pri pojavi svakog gospodarskog pada i/ili slabih rezultata poslovanja” (237). Podnositelj prijave tvrdi da je takva trenutačno situacija u […], „u slučaju kojeg su neki ulagači izgubili povjerenje u njegovu sposobnost otplate dijela nepodmirenog duga zbog visokog omjera financijske poluge”. Stoga podnositelj prijave smatra da […] ima [opis radnji], a agencije Moody’s i S&P njegov dug trenutačno ocjenjuju ocjenom […].

(359)

Ta financijska ograničenja konkurenata umanjila bi njihovu sposobnost da odgovore na prijetnje koje bi spojeni subjekt predstavljao nakon transakcije, zbog čega bi negativni učinci stranih subvencija na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu postali značajniji.

(360)

Do tih negativnih učinaka može doći posebno u vezi s kapitalnim izdacima, budućim ulaganjima (238) i cjelokupnim natjecateljskim postupkom.

(361)

Prvo, zahvaljujući pristupu subvencioniranim financijskim kapacitetima poduzetnika e& spojeni subjekt mogao bi poremetiti ishod budućih dražbi radiofrekvencijskog spektra (239). U svojem dugoročnom planu za razdoblje 2024. – 2028. (240) ciljani poduzetnik potvrđuje „[…]”, napominjući da […]. Veliki telekomunikacijski operater potvrdio je veliki interes ciljanog poduzetnika za „sve dražbe radiofrekvencijskog spektra”, u kojima je bio vrlo aktivan i stekao znatne dijelove frekvencija, dok su „cijene koje je bio spreman platiti uvijek bile više od srednjih cijena drugih sudionika na tržištu, kako za spektar kao takav tako i za konkretne pozicije unutar određenih pojaseva” (241). S obzirom na to da se već odlučio za strategiju prema kojoj je cijena koju plaća za radiofrekvencijski spektar i pozicije unutar određenih pojaseva viša od srednje cijene, zbog pristupa subvencioniranim financijskim kapacitetima poduzetnika e& ciljanom poduzetniku moglo biti još lakše i privlačnije nastaviti s tim pristupom i plaćati još više cijene za radiofrekvencijski spektar, što možda nije opravdano u smislu uobičajenih povrata (242). Ako bi se to ostvarilo, u budućnosti bi moglo doći do znatnog povećanja troškova poslovanja, koje konkurenti možda neće moći učinkovito apsorbirati niti se nastaviti natjecati, na štetu tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu.

(362)

U tom se pogledu u odgovorima konkurenata ciljanog poduzetnika na Komisijine zahtjeve za informacije o njihovim mišljenjima o transakciji posebno spominje konkretan učinak tih subvencioniranih financijskih kapaciteta na dražbe radiofrekvencijskog spektra i licenciranje sadržaja te ulaganja u uvođenje temeljne infrastrukture, koji se temelje na kapitalu (243). Jedan operater mobilne mreže napomenuo je, na primjer, da će „subjekt koji […] putem vlasničke strukture ima pristup subvencijama i državnoj potpori […] biti u znatnoj prednosti” na predstojećim dražbama radiofrekvencijskog spektra (244).

(363)

Slično tomu, stranke bi mogle znatno ubrzati vremenski raspored drugih kapitalnih izdataka (245). S obzirom na njihova usporediva financijska ograničenja (246), većina ili svi konkurenti spojenog subjekta vjerojatno ne bi mogli postići takvo ubrzanje, a njegov pristup subvencioniranim financijskim sredstvima poduzetnika e& mogao bi narušiti ravnopravne uvjete i time negativno utjecati na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu.

(364)

Komisija stoga smatra da bi financijska snaga spojenog subjekta, koja proizlazi iz stranih subvencija, mogla negativno utjecati na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu u djelatnostima u kojima financijska prednost može biti odlučujući čimbenik.

(365)

Drugo, u okviru ispitivanja obrazloženja transakcije podnositelj prijave potvrdio je […]. To je prikazano na Figure 5, izvatku iz prezentacije transakcije IFC-u poduzetnika e&.

Slika 5 – [obrazloženje transakcije]

[…]

(366)

Treće, strane subvencije utvrđene u odjeljku 7. mogle bi omogućiti spojenom subjektu da utječe na konkurente u njihovim pregovorima o veleprodajnim uslugama. Na primjer, […], podnositelj prijave preporučuje […]. Dodaje da […] (247). Pristup subvencioniranim financijskim kapacitetima poduzetnika e& učinio bi provedbu takve strategije lakšom, a time i vjerojatnijom, i na taj način negativno utjecao na uspostavu ravnopravnih uvjeta.

(367)

Općenitije, spojeni subjekt zahvaljujući stranim subvencijama ostvaruje konkurentsku prednost zbog mogućnosti da proširi svoje djelatnosti na unutarnjem tržištu izvan onoga što bi postigao na temelju vlastitih zasluga. Subvencijama se mogu, na primjer, pokriti troškovi povezani s agresivnom poslovnom politikom, a čini se da bi neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& moglo poduprijeti takvo ponašanje.

(368)

Zaključno, strane subvencije utvrđene u odjeljku 7. omogućile bi spojenom subjektu da provodi strategije, posebno u vezi s kapitalnim izdacima i drugim ulaganjima te u natjecateljskom postupku, koje bi mogle negativno utjecati na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Konkretno, neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& bilo bi dodatan poticaj spojenom subjektu za provedbu takvih strategija jer bi ga zaštitilo od rizika i omogućilo mu financiranje po nižim kamatnim stopama nego inače, što bi dovelo do mogućih negativnih učinaka na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu.

(369)

Na temelju elemenata iz odjeljka 8.2. Komisija zaključuje da se stranim subvencijama u transakciji utvrđenima u odjeljku 7., a to su neograničeno jamstvo dodijeljeno poduzetniku e& te bespovratna sredstva, zajmovi, povratni predujmovi i zajam u obliku obnovljivog kreditnog instrumenta odobren EIA-u, narušava unutarnje tržište u djelatnostima spojenog subjekta nakon transakcije u smislu članaka 4. i 5. Uredbe o stranim subvencijama.

(370)

Članak 6. Uredbe o stranim subvencijama glasi: „Komisija može, na temelju primljenih informacija, odvagnuti negativne učinke strane subvencije u smislu narušavanja na unutarnjem tržištu, u skladu s člancima 4. i 5., i pozitivne učinke na razvoj relevantne subvencionirane gospodarske djelatnosti na unutarnjem tržištu, uzimajući pritom u obzir druge pozitivne učinke strane subvencije, kao što su širi pozitivni učinci u odnosu na relevantne ciljeve politike, a posebno ciljeve politike Unije.” Komisija bi zatim „[p]ri odlučivanju o […] prihvaćanju obveza […]” trebala uzeti u obzir tu procjenu „te prirodu i razinu tih […] obveza”.

(371)

U uvodnoj izjavi 21. Uredbe o stranim subvencijama navedeno je da „[d]ržave članice, kao i sve fizičke ili pravne osobe, mogu dostaviti informacije o pozitivnim učincima strane subvencije, koje bi Komisija trebala na odgovarajući način uzeti u obzir pri provedbi testa ravnoteže”. Osim toga, „[p]ozitivni učinci trebali bi se odnositi na razvoj relevantne subvencionirane gospodarske djelatnosti na unutarnjem tržištu” i „Komisija bi također trebala ispitati šire pozitivne učinke u odnosu na relevantne ciljeve politike, posebno ciljeve politike Unije. Ti ciljevi politike posebno mogu uključivati visoku razinu zaštite okoliša i socijalnih standarda te promicanje istraživanja i razvoja.”

(372)

Nadalje, „Komisija bi te pozitivne učinke trebala odvagnuti u odnosu na negativne učinke strane subvencije u pogledu narušavanja na unutarnjem tržištu” i „[u] slučaju onih kategorija stranih subvencija za koje se smatra da postoji najveća vjerojatnost da će narušiti unutarnje tržište, manje je vjerojatno da će pozitivni učinci nadmašiti negativne učinke”.

(373)

Podnositelj prijave u svojoj je prijavi naveo da će transakcija imati određene pozitivne učinke na unutarnjem tržištu, posebno kao rezultat sinergija koje poduzetnik e& namjerava ostvariti koncentracijom i kojima se mogu poboljšati usluge ciljanog poduzetnika, ponajprije u pogledu (i) upravljanja vrijednošću za korisnike i poboljšane službe za korisnike, (ii) optimizacije mreže, (iii) otkrivanja prijevara i (iv) poboljšanih usluga roaminga (248).

(374)

Komisija prvo napominje da utvrđene strane subvencije uključuju neograničeno jamstvo, za koje se u skladu s člankom 5. Uredbe o stranim subvencijama smatra da „postoji najveća vjerojatnost da će narušiti unutarnje tržište”, tako da je manje vjerojatno da će pozitivni učinci nadmašiti njegove negativne učinke u skladu s člankom 6. Uredbe o stranim subvencijama.

(375)

Drugo, Komisija smatra da pozitivni učinci koje navodi podnositelj prijave nisu povezani ni s jednom stranom subvencijom koju je Komisija utvrdila u transakciji. Umjesto toga, ti će se pozitivni učinci, ako budu potvrđeni, ostvariti samom transakcijom i naknadnom poslovnom integracijom poduzetnika e& i ciljanog poduzetnika. Utvrđene strane subvencije nisu nužne za nastanak tih pozitivnih učinaka niti im na bilo koji način pridonose. U tom pogledu podnositelj prijave nije iznio nikakve elemente kojima bi dokazao da su strane subvencije utjecale na nastanak pozitivnih učinaka.

(376)

Komisija stoga smatra da elementi koje navodi podnositelj prijave nisu pozitivni učinci stranih subvencija. Osim toga, nije zaprimila nikakve druge informacije koje se odnose na postojanje pozitivnih učinaka stranih subvencija.

(377)

Stoga Komisija zaključuje da ne postoje pozitivni učinci koje bi trebalo odvagnuti u odnosu na utvrđeno narušavanje u skladu s člankom 6. Uredbe o stranim subvencijama ili uzeti u obzir pri odlučivanju o prihvaćanju obveza te o prirodi i razini tih obveza.

(378)

U svakom slučaju, Komisija napominje sljedeće:

(379)

Ako Komisija smatra da se stranim subvencijama u koncentraciji narušava unutarnje tržište, stranke mogu ponuditi obveze kako bi otklonile to narušavanje i time dobile odobrenje za svoju transakciju (249).

(380)

Kako bi otklonile narušavanja utvrđena u odjeljku 8.2., stranke su 16. srpnja 2024. dostavile obveze („početne obveze”). Komisija je te početne obveze procijenila na temelju rezultata ispitivanja tržišta.

(381)

Stranke su 19. kolovoza 2024. dostavile izmijenjene obveze („konačne obveze”). Te konačne obveze priložene su ovoj Odluci i njezin su sastavni dio.

(382)

U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. Uredbe o stranim subvencijama Komisija „može prihvatiti obveze koje je ponudilo poduzeće koje je predmet ispitnog postupka” i „takve obveze […] moraju biti razmjerne i njima se u potpunosti i djelotvorno mora otklanjati narušavanje na unutarnjem tržištu koje je stvarno ili moguće uzrokovano stranom subvencijom”. Člankom 7. stavkom 2. Uredbe o stranim subvencijama propisano je da, „[k]ada prihvaća takve obveze Komisija ih čini obvezujućima za poduzeće koje je predmet ispitnog postupka u odluci o obvezama u skladu s člankom 11. stavkom 3. Usklađenost poduzeća s dogovorenim obvezama prati se prema potrebi.”

(383)

Uredba o stranim subvencijama sadržava neiscrpan popis mogućih obveza (250).

(384)

Obveze predlažu podnositelji prijave koji sudjeluju u koncentraciji. Komisija ima pravo prihvatiti samo obveze za koje smatra da bi se njima moglo u potpunosti i djelotvorno otkloniti narušavanje unutarnjeg tržišta. Kako bi to učinila, tim se obvezama moraju u potpunosti otkloniti sumnje koje je Komisija izrazila u pogledu tržišnog natjecanja i, osim toga, te obveze moraju biti sveobuhvatne i djelotvorne.

(385)

Stranke su 16. srpnja 2024. dostavile svoje početne obveze, zajedno s obrazloženjem u kojem se navode razlozi zbog kojih su, prema njihovu mišljenju, te obveze primjerene za potpuno i djelotvorno otklanjanje sumnji Komisije. U opisu u nastavku navode se samo ključne točke početnih obveza.

(386)

Cilj je početnih obveza zajamčiti da transakcija ne omogućuje usmjeravanje stranih subvencija na unutarnje tržište na način kojim se ono narušava. Do takvog bi usmjeravanja moglo doći bilo kojom vrstom financiranja koje EIA, poduzetnik e& ili bilo koje drugo poduzeće pod kontrolom EIA-a osigurava ciljanom poduzetniku i kojim se narušava tržišno natjecanje ili sklapanjem transakcija između tih poduzeća koje ne bi bile u skladu s tržišnim uvjetima.

(387)

U tu su svrhu ključni elementi početnih obveza sljedeći:

(388)

Kako bi te obveze imale puni učinak, u okviru početnih obveza predviđeni su sljedeći postupci praćenja i odobravanja (razrađeni u odjeljku C početnih obveza, pododjeljku I. za financiranje i pododjeljcima II. i III. za poslovne transakcije):

(389)

Početne obveze preuzete su na razdoblje od 10 godina od datuma donošenja odluke Komisije u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe o stranim subvencijama. Komisija može produljiti to razdoblje za najviše pet godina. Komisija i podnositelj prijave mogu se dogovoriti o produljenju trajanja na više od 15 godina.

(390)

Nakon što je zaprimila početne obveze, Komisija je poslala njihovu verziju koja nije povjerljiva glavnim konkurentima ciljanog poduzetnika na unutarnjem tržištu. U nastavku su sažete povratne informacije zaprimljene od 11 ispitanika (252) te Komisijina procjena početnih obveza na temelju tih povratnih informacija i vlastite analize.

(391)

Ispitanici su općenito smatrali da su početnim obvezama riješena sporna pitanja proizišla iz transakcije. Međutim, jedan je ispitanik tvrdio da početnim obvezama nije riješeno pitanje narušavanja u postupku stjecanja (253). Drugi ispitanik smatrao je da bi transakcija mogla izazvati moguće koordinirane učinke s drugim sudionikom na tržištu u jednoj od država članica (254).

(392)

Međutim, kako je obrazloženo u odjeljku 8.1., Komisija smatra da transakcija ne dovodi do narušavanja u postupku stjecanja. Osim toga, navodi da bi koordinirane učinke kao takve trebalo ispitati u skladu s relevantnim protumonopolskim pravilima i pravilima o kontroli koncentracija na razini Unije ili država članica, a ne u skladu s Uredbom o stranim subvencijama, jer njihova procjena zahtijeva mnoga razmatranja koja nisu povezana s postojanjem stranih subvencija kojima se narušava tržišno natjecanje.

(393)

Kad je riječ o obvezi u pogledu financiranja, neki su ispitanici smatrali da pojam „financiranje” nije definiran i jasan.

(394)

Komisija napominje da u početnim obvezama doista nije utvrđena definicija „financiranja” i da se samo u zagradama navodi da bi financiranje moglo biti u obliku zaduživanja ili vlasničkog kapitala. Čini se da drugi oblici financiranja, kao što je pružanje jamstva, nisu obuhvaćeni. Nadalje, zbog nepostojanja odgovarajuće definicije nije bilo sigurno može li se financiranje koje uključuje strane subvencije osigurati trećoj strani koja bi ga zatim osigurala poduzećima ciljanog poduzetnika iz EU-a.

(395)

Kad je riječ o odredbama koje se odnose na iznimku hitnog financiranja u odnosu na obvezu u pogledu financiranja, Komisija smatra da je važno odrediti kriterije za primjenu iznimke i odgovarajuću razinu Komisijine kontrole kako ta iznimka ne bi dovela do usmjeravanja stranih subvencija iz poduzetnika e& na unutarnje tržište. Jedan je ispitanik tvrdio da je razina omjera duga i EBITDAaL-a dobro određena (255), dok je drugi smatrao da je preniska (256).

(396)

Iz podnesaka podnositelja prijave vidljivo je da su omjeri nekih konkurenata ciljanog poduzetnika na unutarnjem tržištu bili iznad praga utvrđenog u početnim obvezama (257). Zbog toga Komisija smatra da omjer predložen u početnim obvezama možda nije bio dobra zamjenska vrijednost za ozbiljne financijske poteškoće (258).

(397)

Kad je riječ o iznimci za financiranje sredstvima koja nisu iz EU-a, Komisija smatra, uzimajući u obzir i odgovore zaprimljene u okviru ispitivanja tržišta, da definicije u početnim obvezama nisu bile dovoljno jasne. Budući da definicijama nije omogućeno potpuno odvajanje poduzeća iz EU-a od financijskih tokova iz drugih dijelova grupe i da nije jasno definiran pojam „financiranje”, početnim obvezama omogućeno je da se izbjegne zabrana financiranja poduzeća ciljanog poduzetnika na unutarnjem tržištu.

(398)

Kad je riječ o sustavu praćenja i odobravanja uspostavljenom početnim obvezama, većina ispitanika smatrala ga je zadovoljavajućim ili u tom pogledu nije izrazila zabrinutost (259).

(399)

Ex ante kontrola primjenjivala bi se samo na veće transakcije (vrijednosti veće od 4 milijuna EUR), ali bi sve transakcije bile predmet kontrole. U slučaju manjih transakcija, ako bi se ex post utvrdilo da transakcija nije bila u skladu s tržišnim uvjetima, ona bi se izmijenila ili poništila (točka 34. početnih obveza). Standardi navedeni za utvrđivanje toga je li transakcija u skladu tržišnim uvjetima provedivi su i razumni: iako se „načelo nepristrane transakcije” u smislu Smjernica OECD-a (260) koristi kao zamjenska vrijednost za „tržišne uvjete” (točka 12. početnih obveza), na temelju točke 11. početnih obveza u vezi s točkom 12. može se smatrati da se čak i nepristranim transakcijama na unutarnje tržište usmjeravaju strane subvencije kojima se narušava tržišno natjecanje te stoga te transakcije nisu u skladu s „tržišnim uvjetima”. Osim toga, intervencija povjerenika za praćenje i Komisije dopuštena je ako postoji „rizik da će se strane subvencije usmjeriti na unutarnje tržište na način kojim bi se narušilo tržišno natjecanje u smislu članka 4. i (ako je primjenjiv) članka 5. Uredbe o stranim subvencijama” (točke 26. i 31. početnih obveza).

(400)

Komisija stoga smatra da je mehanizam praćenja proporcionalan i učinkovit. Prvo, zabranjeno je svako financiranje, a iznimke su predmet zajedničke intervencije povjerenika za praćenje i Komisije. Drugo, sve se transakcije preispituju, veće ex ante, a ostale ex post. Komisija smatra da je prag od 4 milijuna EUR o čijem prelasku ovisi primjena ex ante odnosno ex post preispitivanja transakcija razuman za industriju. Konkretno, podnositelj prijave objasnio je da iznos od 4 milijuna EUR nije znatan u telekomunikacijskoj industriji na unutarnjem tržištu. Riječ je o malom dijelu EBITDA-e ili operativnih troškova sudionika na tržištu (manje od [0,1 – 0,5] % EBITDA-e ciljanog poduzetnika i manje od [0,5 – 1] % operativnih troškova ciljanog poduzetnika te općenito manje od 2 % EBITDA-e ili operativnih troškova glavnih konkurenata ciljanog poduzetnika). Podnositelj prijave naveo je i da se ex post izvješćuje čak o i transakcijama čija je vrijednost niža od tog praga, koje se zatim mogu preispitati (261). Osim toga, nijedan ispitanik u okviru ispitivanja tržišta nije istaknuo primjedbe o tom pragu (262).

(401)

Međutim, neki su ispitanici istaknuli da sustav Komisiji ne omogućuje da se ne složi s pozitivnom procjenom poslovnih transakcija koju je dao povjerenik za praćenje (263).

(402)

Naposljetku, velika većina ispitanika bila je zadovoljna petnaestogodišnjim trajanjem početnih obveza (264). Jedan je ispitanik tvrdio da bi rizici za unutarnje tržište trajali sve dok poduzetnik e& kontrolira ciljanog poduzetnika (265).

(403)

Komisija smatra da bi se odredbom početnih obveza kojom se Komisiji i podnositelju prijave omogućuje da u bilo kojem trenutku produlje trajanje obveza na više od 15 godina pružila potrebna fleksibilnost u slučaju da prijetnja od narušavanja ostane ozbiljna na kraju tog razdoblja.

(404)

Stranke su 19. kolovoza 2024. dostavile konačne obveze te smatraju da se u njima uzimaju u obzir i daju odgovori na povratne informacije koje je Komisija pružila na sastanku o stanju postupka održanom 30. srpnja 2024.

(405)

U nastavku su navedene glavne razlike između konačnih i početnih obveza.

(406)

Prvo, u konačnim obvezama jasno se razgraničuju (i) poduzeća poduzetnika e& izvan EU-a (definirana kao „povezana poduzeća”) i (ii) poduzeće poduzetnika e& iz EU-a (poduzeće poduzetnika PPF Telecom Group iz EU-a nakon zaključenja). Potonji poduzetnik definiran je kao „ciljana grupa”, koja uključuje njezina bugarska, mađarska i slovačka poduzeća te sva buduća poduzeća na unutarnjem tržištu koja bi pripadala subjektima koje će u budućnosti steći PPF Telecom Group (ciljani poduzetnik) ili poduzetnik e&. Time se poduzetniku omogućuje da u potpunosti spriječi priljev stranih subvencija na unutarnje tržište (u skladu s točkama 7. i 10. konačnih obveza) te tako rješavaju sporna pitanja opisana u uvodnoj izjavi 394.

(407)

Drugo, konačne obveze sada uključuju definiciju „financiranja”: „financiranje (zaduživanje ili vlasnički kapital) bilo kojim financijskim instrumentom (uključujući izvedene instrumente) koje bilo kojem članu ciljane grupe izravno ili neizravno osigurava podnositelj prijave, njegova povezana poduzeća, EIA ili bilo koje povezano poduzeće EIA-a, isključujući sve relevantne transakcije”. Valja napomenuti da relevantna transakcija sad obuhvaća jamstvo za „svaki financijski dug ciljane grupe”. Tim se prilagodbama stoga rješavaju sporna pitanja opisana u uvodnim izjavama 393. i 394.

(408)

Treće, kad je riječ o definiciji ozbiljnih financijskih poteškoća, a posebno omjera duga i EBITDAaL-a, u konačnim obvezama izričito se navodi da podnositelj prijave mora dostaviti „objašnjenje zašto je ciljani poduzetnik suočen s ozbiljnom krizom likvidnosti”, a ilustrativni omjer duga i EBITDAaL-a povećan je s x3,5 na x4, što je vrijednost koja je veća od vrijednosti omjera velike većine konkurenata ciljanog poduzetnika i, prema tvrdnjama stranaka, ukazuje na tešku financijsku situaciju (266).

(409)

Četvrto, kad je riječ o mehanizmu praćenja, konačnim obvezama uvodi se mogućnost da Komisija (u roku od pet radnih dana) iznese primjedbe o hitnom financiranju i poslovnim transakcijama o kojima se izvješćuje, čak i ako povjerenik za praćenje nije utvrdio nikakve razloge za zabrinutost. Time se rješavaju sporna pitanja navedena u uvodnoj izjavi 401.

(410)

Naposljetku, konačne obveze uključuju i niz prilagodbi za povećanje njihove djelotvornosti. Na primjer: više ne sadržavaju upućivanja na dioničarski ugovor koji će sklopiti podnositelj prijave i prodavatelj u trenutku zaključenja, zbog kojeg je sadržaj obveza bio neizvjestan, pojednostavnjen je standard za relevantne transakcije u skladu s tržišnim uvjetima / nepristrane relevantne transakcije u točkama 10. i 11. konačnih obveza tako što su uklonjene indicije na temelju kojih se utvrđuje da se nepristranom relevantnom transakcijom zapravo usmjeravaju strane subvencije kojima se narušava unutarnje tržište i uklonjene su točke za koje se činilo da ograničavaju Komisijine ovlasti preispitivanja po službenoj dužnosti na temelju Uredbe o stranim subvencijama.

(411)

Konačnim obvezama ne predviđaju se nikakve izmjene obveza EIA-a. Stranke su tvrdile da to nije potrebno s obzirom na to da bi izmjena Statuta poduzetnika e& ionako bila u suprotnosti s obvezama tog poduzetnika.

(412)

Kad je riječ o neograničenom jamstvu dodijeljenom poduzetniku e&, konačnim obvezama (i) uklanjaju se odredbe Statuta poduzetnika e& koje mu omogućuju da ostvari korist od neograničenog jamstva, (ii) zabranjuje se poduzetniku e& da financira poduzeća ciljanog poduzetnika iz EU-a, uz određene iznimke, i (iii) propisuje se da se transakcije između poduzeća ciljanog poduzetnika iz EU-a i poduzetnika e& i njegovih povezanih poduzeća mogu provoditi samo u skladu s tržišnim uvjetima.

(413)

Iznimke opisane u točki 8. konačnih obveza strukturirane su tako da se spriječi svaki učinak narušavanja na unutarnjem tržištu. Prvom iznimkom, koja se odnosi na ozbiljnu krizu likvidnosti, takvo financiranje uvjetuje se postojanjem krize likvidnosti koju podnositelj prijave mora dokazati te tu iznimku preispituje Komisija kako bi se zajamčilo da se predmetnim financiranjem strane subvencije kojima se narušava tržišno natjecanje ne usmjeravaju prema poduzećima ciljanog poduzetnika iz EU-a. Druga iznimka, koja se odnosi na stjecanja izvan EU-a, ne može dovesti do usmjeravanja stranih subvencija na unutarnje tržište nakon tih stjecanja jer su i poduzeća ciljanog poduzetnika iz EU-a zaštićena od takvih tokova.

(414)

S obzirom na to da na temelju tih iznimki poduzetnik e& može osigurati financiranje poduzećima ciljanog poduzetnika iz EU-a te da stoga i dalje postoji rizik od usmjeravanja stranih subvencija, potrebno je u potpunosti i djelotvorno otkloniti utvrđena narušavanja te se stoga konačnim obvezama uklanjanju i odredbe Statuta poduzetnika e& koje tom poduzetniku omogućuju da ostvari korist od neograničenog jamstva.

(415)

Iz toga slijedi da se konačnim obvezama ne bi omogućila zaštita ciljanog poduzetnika od rizika na njegovu tržištu i rizika koji proizlaze iz ulagačkog ponašanja na unutarnjem tržištu. Ako bi se našao u financijskim poteškoćama zbog svojeg nepromišljenog ponašanja, mogao bi očekivati samo financijsku pomoć kojom se ne bi narušilo unutarnje tržište.

(416)

Kad je riječ o narušavanjima koja su posljedica stranih subvencija dodijeljenih EIA-u, konačnim obvezama se (i) EIA-u zabranjuje financiranje poduzeća iz EU-a i (ii) propisuje da se transakcije između poduzeća ciljanog poduzetnika iz EU-a i EIA-a provode samo u skladu s tržišnim uvjetima. Zahvaljujući tim zahtjevima EIA ne može izravno usmjeravati strane subvencije prema poduzećima ciljanog poduzetnika iz EU-a nakon transakcije.

(417)

Osim toga, zbog ograničenja koja se primjenjuju na transakcije između tih poduzeća iz EU-a i poduzetnika e& i njegovih povezanih poduzeća, EIA neće moći preko poduzetnika e& usmjeravati te strane subvencije prema poduzećima iz EU-a.

(418)

Kad je riječ o neograničenom jamstvu dodijeljenom EIA-u, s obzirom na to da mu je zabranjeno financiranje poduzeća ciljanog poduzetnika iz EU-a, Komisija smatra da se konačnim obvezama u potpunosti i djelotvorno uklanjaju svi mogući dodatni učinci narušavanja koje neograničeno jamstvo dodijeljeno EIA-u ima povrh neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e&. To je zato (i) što vjerovnici poduzeća ciljanog poduzetnika iz EU-a neće očekivati da će EIA intervenirati u slučaju da ta poduzeća iz EU-a naiđu na financijske poteškoće, tako da se neograničenim jamstvom dodijeljenim EIA-u neće poboljšati uvjeti financiranja ciljanog poduzetnika i (ii) što se financijska sredstva koja EIA prikupi uz pomoć neograničenog jamstva koje mu je dodijeljeno neće moći izravno proslijediti poduzećima iz EU-a. Naposljetku, ograničenja kapaciteta EIA-a za financiranje tih poduzeća iz EU-a preko poduzetnika e&, kako je opisano u uvodnim izjavama od 412. do 414., primjerena su i za uklanjanje svih mogućih dodatnih učinaka narušavanja koje neograničeno jamstvo dodijeljeno EIA-u ima povrh neograničenog jamstva dodijeljenog poduzetniku e&.

(419)

Naposljetku, budući da ne postoje nikakve referentne vrijednosti za određivanje optimalnog razdoblja primjene konačnih obveza, Komisija razumnim smatra razdoblje od 10 godina koje bi mogla produljiti na 15 godina ili čak više ako postigne takav dogovor s podnositeljem prijave (točke od 59. do 61. konačnih obveza). To je razdoblje dovoljnim smatrala i većina ispitanika u okviru ispitivanja tržišta, među ostalim s obzirom na posebne značajke relevantnih djelatnosti na unutarnjem tržištu (vidjeti uvodnu izjavu 402.).

(420)

Zbog razloga navedenih u odjeljku 10. Komisija smatra da su konačne obveze primjerene te da se njima u potpunosti i djelotvorno otklanjaju narušavanja koja proizlaze iz stranih subvencija u transakciji utvrđenih u odjeljku 8. Stoga bi transakciju trebalo odobriti pod uvjetom da se ispune konačne obveze,