Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. ožujka 2026. uputio Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem (Nizozemska) – DL/Minister van Asiel en Migratie

(Predmet C-182/26, Hardeker (1) )

(C/2026/2508)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: DL

Tuženik: Minister van Asiel en Migratie

Prethodna pitanja

U situaciji poput one u ovom slučaju, u kojoj se u odluci o vraćanju navode tri moguće zemlje vraćanja i u kojoj u trenutku donošenja te odluke nije bilo sigurno (ili barem ne još) u koju se zemlju vraća stranca, treba li ocjenu s obzirom na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja provesti u trenutku donošenja odluke o vraćanju? Može li sud odgovoran za zadržavanje odlučiti o tom pitanju po službenoj dužnosti, kao posebnom zahtjevu za odluke o vraćanju, čak i ako mu protiv te odluke nije podnesen nijedan pravni lijek?

U slučaju potvrdnog odgovora, treba li se ocjena s obzirom na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja odnositi na sve moguće zemlje vraćanja navedene u odluci o vraćanju? Treba li ocjenu s obzirom na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja provesti kao da stranac ima državljanstvo i podrijetlo iz navedenih zemalja vraćanja ili je dovoljno provesti ocjenu koja se temelji isključivo na općoj situaciji u predmetnim zemljama, pri čemu se može ili ne mora uzeti u obzir ono što je poznato o strancu, primjerice njegova vjeroispovijest ili skupina stanovništva kojoj pripada? Treba li u tom pogledu razlikovati ocjene koje u toj situaciji trebaju provesti upravno tijelo odnosno sud i, u slučaju potvrdnog odgovora, na koji način?

b)	Koju ulogu u tom pogledu ima činjenica da stranac surađuje ili ne surađuje pri utvrđivanju zemlje vraćanja?

U situaciji poput one u ovom slučaju, u kojoj se u odluci o vraćanju navode tri moguće zemlje vraćanja i u kojoj u trenutku zadržavanja nije bilo sigurno (ili barem ne još) u koju zemlju treba vratiti stranca, treba li ocjenu s obzirom na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja provesti u trenutku izricanja mjere zadržavanja, uzimajući u obzir da je cilj zadržavanja provesti vraćanje tog stranca te da on bude dostupan radi utvrđivanja njegova državljanstva ili podrijetla i, slijedom toga, zemlje u koju ga treba vratiti? U slučaju potvrdnog odgovora, treba li se ocjena s obzirom na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja odnositi na sve moguće zemlje vraćanja navedene u odluci o vraćanju?

a)	Koju ulogu u tom pogledu ima činjenica da stranac surađuje ili ne surađuje pri utvrđivanju zemlje vraćanja?

U slučaju niječnog odgovora na prvo i drugo pitanje, može li se ocjena s obzirom na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, u situaciji poput one u ovom slučaju, odgoditi dok se ne razjasni pitanje u koju zemlju treba vratiti stranca, primjerice zato što su njegovo državljanstvo potvrdila tijela te zemlje ili zato što je stranac sam dokazao svoje državljanstvo?

(1) Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.