KOMUNIKACIJA KOMISIJE

Smjernice za primjenu članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na sporazume o prijenosu tehnologije

(Tekst značajan za EGP)

(C/2026/2323)

SADRŽAJ

UVOD

OPĆA NAČELA

2.1.

Članak 101. Ugovora i prava intelektualnog vlasništva

2.2.

Pojmovi relevantni za primjenu članka 101. Ugovora na sporazume o prijenosu tehnologije

2.2.1.

Koncept poduzetnika

2.2.2.

Ograničavanje tržišnog natjecanja i razlika između ograničenja po cilju i ograničenja po učinku

2.2.3.

Učinci sporazuma o prijenosu tehnologije

2.2.3.1.

Pozitivni učinci

2.2.3.2.

Negativni učinci

2.2.4.

Utvrđivanje tržišta

2.2.5.

Razlike između konkurenata i sudionika koji nisu konkurenti

2.3.

Sporazumi koji općenito nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101. stavka 1. Ugovora

PRIMJENA UREDBE O SKUPNOM IZUZEĆU ZA PRIJENOS TEHNOLOGIJE („TTBER”)

3.1.

Pravni učinci TTBER-a

3.2.

Područje primjene i trajanje TTBER-a

3.2.1.

Pojam sporazumâ o prijenosu tehnologije

3.2.1.1.

Odredbe u sporazumima o prijenosu tehnologije koje se odnose na nabavu proizvoda i licenciranje drugih vrsta prava intelektualnog vlasništva

3.2.1.2.

Licenciranje prava intelektualnog vlasništva izvan područja primjene TTBER-a

3.2.1.3.

Licenciranje određenih vrsta podataka

3.2.2.

Pojam „prijenosa”

3.2.3.

Sporazumi između dvaju sudionika

3.2.4.

Sporazumi koji se odnose na proizvodnju ugovornih proizvoda

3.2.5.

Trajanje

3.2.6.

Odnos prema ostalim uredbama o skupnom izuzeću

3.2.6.1.

Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o specijalizaciji i sporazuma o istraživanju i razvoju

3.2.6.2.

Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma

3.3.

Pragovi tržišnog udjela iz TTBER-a

3.3.1.

Pragovi tržišnog udjela

3.3.2.

Izračun tržišnih udjela na tržištima tehnologija u skladu s TTBER-om

3.4.

Apsolutno zabranjena ograničenja na temelju TTBER-a

3.4.1.

Opća načela

3.4.2.

Sporazumi između konkurenata

3.4.3.

Sporazumi između sudionika koji nisu konkurenti

3.5.

Isključena ograničenja

3.6.

Ukidanje i neprimjenjivost skupnih izuzeća

3.6.1.

Ukidanje pogodnosti skupnog izuzeća

3.6.2.

Neprimjenjivost TTBER-a

PRIMJENA ČLANKA 101. STAVKA 1. I STAVKA 3. UGOVORA IZVAN PODRUČJA PRIMJENE TTBER-a

4.1.

Opći okvir za analizu

4.1.1.

Relevantni čimbenici za ocjenu u skladu s člankom 101. stavkom 1. Ugovora

4.1.2.

Relevantni čimbenici za ocjenu u skladu s člankom 101. stavkom 3. Ugovora

4.2.

Primjena članka 101. Ugovora na različite vrste ograničenja licenciranja

4.2.1.

Obveze plaćanja licencijske naknade

4.2.2.

Ograničenja isključivog licenciranja i prodaje

4.2.2.1.

Isključive i jedinstvene licence

4.2.2.2.

Ograničenja prodaje

4.2.3.

Ograničenja outputa

4.2.4.

Ograničenja polja primjene

4.2.5.

Ograničenja vlastite uporabe

4.2.6.

Vezana prodaja i prodaja u paketu

4.2.7.

Obveze nenatjecanja

4.3.

Sporazumi o namiri

4.4.

Tehnološka udruženja

4.4.1.

Ocjena osnivanja i rada tehnoloških udruženja

4.4.2.

Ocjena ograničenja u sporazumima između udruženja i njegovih stjecatelja licenca

4.5.

Pregovaračke skupine za licenciranje

4.5.1.

Uvod

4.5.2.

Ocjena u skladu s člankom 101. stavkom 1. Ugovora

4.5.3.

Ocjena u skladu s člankom 101. stavkom 3. Ugovora

1. UVOD

U ovim Smjernicama propisuju se načela za ocjenu sporazuma o prijenosu tehnologije u skladu s člankom 101. Ugovora u funkcioniranju Europske unije („Ugovor”) (1). Sporazumi o prijenosu tehnologije su sporazumi u kojima davatelj licence dopušta stjecatelju licence upotrebu određenih prava na tehnologiju za proizvodnju robe ili usluga, kako je određeno u članku 1. stavku 1. točki (c) Uredbe Komisije (EU) 2026/877 o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na kategorije sporazuma o prijenosu tehnologije („TTBER”) (2).

Ove Smjernice sadržavaju upute za primjenu TTBER-a i članka 101. Ugovora na sporazume o prijenosu tehnologije koji nisu obuhvaćeni područjem primjene TTBER-a. Komisija je objavila ove Smjernice u kojima se poduzetnicima daju savjeti kako ocijeniti jesu li njihovi sporazumi o prijenosu tehnologije u skladu s pravilima Unije o tržišnom natjecanju i tako olakšala upotrebu tih sporazuma. Sporazumi o prijenosu tehnologije omogućuju širenje tehnologije i potiču početno istraživanje i razvoj, čime se promiču inovacije (3). Širenje tehnologije i inovacija ključni je pokretač konkurentnog, otpornog i održivog gospodarstva Unije (4).

Načela utvrđena u ovim Smjernicama moraju se primjenjivati u svjetlu specifičnih činjenica svakog pojedinog slučaja. To isključuje mehaničku primjenu. Primjeri navedeni u ovim Smjernicama služe samo za ilustraciju i ne pokrivaju sve moguće situacije.

Ovim se Smjernicama ne dovodi u pitanje tumačenje članka 101. Ugovora i TTBER-a kakvo zastupaju Opći sud i Sud Europske unije (u daljnjem tekstu zajedno: „Sud Europske Unije”).

TTBER i ove Smjernice ne dovode u pitanje primjenu članka 102. Ugovora na sporazume o prijenosu tehnologije.

Smjernice imaju sljedeću strukturu:

(a)

u odjeljku 2.1. navode se opća načela kojima se uređuje primjena članka 101. Ugovora na sporazume o prijenosu tehnologije. U odjeljku 2.2. razmatraju se koncepti relevantni za ocjenu tih sporazuma u skladu s člankom 101., uključujući pozitivne i negativne učinke licenciranja intelektualnog vlasništva na tržišno natjecanje, definiciju mjerodavnog tržišta i razliku između konkurenata i sudionika koji nisu konkurenti; u odjeljku 2.3. razmatraju se sporazumi koji općenito nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101.;

(b)

u odjeljku 3. navedene su smjernice o području primjene TTBER-a. U njemu se objašnjavaju definicija sporazuma o prijenosu tehnologije za proizvodnju ugovornih proizvoda, odnos između TTBER-a i drugih uredaba o skupnom izuzeću, pragovi tržišnog udjela propisani u članku 3. TTBER-a te apsolutno zabranjena i isključena ograničenja utvrđena u člancima 4. i 5. TTBER-a;

(c)

u odjeljku 4. objašnjava se kako se sporazumi o prijenosu tehnologije koji nisu obuhvaćeni TTBER-om ocjenjuju na temelju članka 101. stavaka 1. i 3. Ugovora te se daju smjernice o različitim vrstama ograničenja koja se obično nalaze u sporazumima o prijenosu tehnologije, kao i smjernice o drugim vrstama sporazuma koji se odnose na prava na tehnologiju.

2. OPĆA NAČELA

2.1. Članak 101. Ugovora i prava intelektualnog vlasništva

Člankom 101. Ugovora nastoji se osigurati da se poduzetnici ne koriste sporazumima, odlukama udruženja poduzetnika i usklađenim djelovanjem (5) kako bi spriječili, ograničili ili narušili tržišno natjecanje na krajnju štetu potrošača. Člankom 101. nastoji se postići i cilj integracije unutarnjeg tržišta, što dovodi do jačanja tržišnog natjecanja u Uniji.

Članak 101. Ugovora primjenjuje se na sporazume između poduzetnika koji mogu utjecati na trgovinu među državama članicama (6) i koji sprečavaju, ograničavaju ili narušavaju tržišno natjecanje (7). Člankom 101. utvrđuje se okvir za ocjenu pozitivnih i negativnih učinaka na tržišno natjecanje.

Ocjena sporazuma u skladu s člankom 101. Ugovora sastoji se od dva koraka. Prvi je korak, u skladu s člankom 101. stavkom 1., ocijeniti ima li sporazum ciljeve suprotne pravilima tržišnog natjecanja ili proizvodi li stvarne ili potencijalne ograničavajuće učinke. Drugi je korak, koji postaje potreban samo ako se utvrdi da sporazum ograničava tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1., ocijeniti proizlazi li iz sporazuma povećanje učinkovitosti koje ispunjava četiri uvjeta za iznimku predviđenu člankom 101. stavkom 3. Ti se uvjeti odnose na to da sporazum (i) mora pridonijeti poboljšanju proizvodnje ili distribucije proizvoda ili promicanju tehničkog ili gospodarskog napretka, pri čemu (ii) potrošačima omogućuje pravedan udio u koristima koje iz toga proizlaze, a da se (iii) ne nameću ograničenja koja nisu neophodna za postizanje tih ciljeva i da se (iv) uključenim poduzetnicima ne pruža mogućnost isključivanja konkurencije u odnosu na znatan dio predmetnih proizvoda (8). U skladu s člankom 2. Uredbe 1/2003 teret dokaza o tome da određeni sporazum ograničava tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. je na tijelu za zaštitu tržišnog natjecanja ili stranci koja prijavljuje povredu članka 101., a teret dokaza o ispunjenju četiriju uvjeta za iznimku iz članka 101. stavka 3. je na poduzetnicima koji žele ostvariti pravo na tu iznimku.

10.

Propisima koji se odnose na intelektualno vlasništvo daju se isključiva prava nositeljima patenata, autorskog prava, dizajna, žigova i ostalih zakonski zaštićenih prava. Sukladno propisima o intelektualnom vlasništvu nositelji prava intelektualnog vlasništva imaju pravo sprečavati neovlašteno korištenje svojim intelektualnim vlasništvom te ga iskorištavati, primjerice ustupanjem licencije trećim stranama. Uz izuzetak pravâ izvođenja (9), kad je proizvod zaštićen pravom intelektualnog vlasništva na tržište u Europskom gospodarskom prostoru stavio nositelj prava ili se to dogodilo uz njegovu suglasnost, pravo intelektualnog vlasništva iscrpljeno je u smislu da ga nositelj prava više ne može koristiti za kontrolu prodaje proizvoda (načelo iscrpljenja prava u Uniji) (10). Sukladno propisima o intelektualnom vlasništvu nositelj prava nema pravo sprečavati prodaju od strane stjecateljâ licence ili kupaca proizvoda u koje je ugrađena licencirana tehnologija. Načelo iscrpljivanja prava unutar Unije usklađeno je s osnovnom funkcijom pravâ intelektualnog vlasništva, a to je da nositelju prava zajamči pravo da ostale isključi iz iskorištavanja svojega intelektualnog vlasništva bez njegova pristanka.

11.

Činjenica da se propisima o zaštiti intelektualnog vlasništva daju isključiva prava iskorištavanja ne znači da su prava intelektualnog vlasništva imuna na primjenu prava tržišnog natjecanja. Članak 101. Ugovora posebno se primjenjuju na sporazume na osnovi kojih nositelj drugom poduzetniku ustupa licencu za iskorištavanje svojih pravâ intelektualnog vlasništva (11). Isto tako se ne podrazumijeva da postoji sukob između pravâ intelektualnog vlasništva i pravila tržišnog natjecanja Unije. Pravima intelektualnog vlasništva promiču se inovacije na temelju potpora poduzetnicima za ulaganje u istraživanje i razvoj novih ili poboljšanih proizvoda i procesa. Isto vrijedi za tržišno natjecanje na način da se njime izvršava pritisak na poduzetnike da uvode inovacije. Inovacija čini bitnu i dinamičnu sastavnicu gospodarstva koje je otvoreno za tržišno natjecanje. Prema tome, prava intelektualnog vlasništva i tržišno natjecanje nužni su za promicanje inovacija i osiguravanje da se one iskoriste na konkurentan način.

12.

Pri ocjeni sporazuma o prijenosu tehnologije u skladu s člankom 101. Ugovora mora se imati na umu da stvaranje pravâ intelektualnog vlasništva sa sobom donosi znatna ulaganja i često je rizičan pothvat. Da se ne bi ograničilo dinamično tržišno natjecanje i da bi se održali poticaji za inovacije, poduzetnike inovatore ne bi trebalo neopravdano ograničavati u iskorištavanju prava intelektualnog vlasništva koja se pokažu vrijednima. Zbog toga bi poduzetnici inovatori trebali imati slobodu zatražiti odgovarajuću naknadu za uspješne projekte koja je dostatna za održavanje poticaja za ulaganje, uzimajući pritom u obzir neuspješne projekte. Licenciranje tehnologije isto tako može od stjecatelja licence zahtijevati znatna nepovratna ulaganja (drugim riječima, stjecatelj licencije po napuštanju tog određenog područja aktivnosti ne može iskoristiti ulaganje za druge aktivnosti ili ga prodati, osim uz znatan gubitak) u licenciranu tehnologiju i sredstva za proizvodnju potrebna za njezino iskorištavanje. Članak 101. ne može se primjenjivati bez uzimanja u obzir tih ex ante ulaganja koja poduzimaju sudionici i s njima povezanih rizika. Rizici u koje ulaze sudionici i nepovratna ulaganja koja moraju izvršiti mogu stoga imati za posljedicu sporazum koji nije obuhvaćen člankom 101. stavkom 1. ili koji ispunjava uvjete iz članka 101. stavka 3. u razdoblju potrebnom za povrat ulaganja.

13.

Pravni okvir propisan člankom 101. Ugovora dovoljno je fleksibilan da može uzeti u obzir dinamičke vidove licenciranja tehnologije. Ne postoji pretpostavka da prava intelektualnog vlasništva i sporazumi o licenci kao takvi uzrokuju problem za tržišno natjecanje. Većina sporazuma o licenciranju tehnologije ne ograničava tržišno natjecanje. Licenciranje tehnologije općenito pogoduje tržišnom natjecanju jer pridonosi širenju tehnologije i poticanju inovacija kod davatelja licence i stjecatelja licence. Kad sporazumi o licenciranju tehnologije ograničavaju tržišno natjecanje, često imaju učinak koji pogoduje tržišnom natjecanju i koji ispunjava uvjete iz članka 101. stavka 3. (12). Prema tome, većina sporazuma o licenciranju tehnologije u skladu je s člankom 101.

2.2. Pojmovi relevantni za primjenu članka 101. Ugovora na sporazume o prijenosu tehnologije

2.2.1. Koncept poduzetnika

14.

Članak 101. stavak 1. Ugovora primjenjuje se na poduzetnike i udruženja poduzetnika. Poduzetnik je svaki subjekt koji se sastoji od osobnih, materijalnih i nematerijalnih elemenata i koji obavlja gospodarsku djelatnost, neovisno o pravnom statusu tog subjekta i njegovu načinu financiranja.

2.2.2. Ograničavanje tržišnog natjecanja i razlika između ograničenja po cilju i ograničenja po učinku

15.

Člankom 101. stavkom 1. Ugovora zabranjuju se sporazumi koji kao cilj ili učinak imaju ograničavanje tržišnog natjecanja. Članak 101. stavak 1. primjenjuje se na ograničenja tržišnog natjecanja između sudionika sporazuma i na ograničenja tržišnog natjecanja između bilo kojeg od tih sudionika i trećih strana.

16.

Kako bi se ocijenilo ograničava li sporazum o prijenosu tehnologije tržišno natjecanje, potrebno je razmotriti stvarni kontekst u kojem bi se tržišno natjecanje odvijalo da nema tog sporazuma, kao i ograničenja koja on sadržava. Pri izradi te ocjene potrebno je uzeti u obzir vjerojatnost utjecaja sporazuma na tržišno natjecanje između tehnologija (tržišno natjecanje između poduzetnika s konkurentnim tehnologijama) i tržišno natjecanje unutar jedne tehnologije (tržišno natjecanje između poduzetnika koji koriste istu tehnologiju) (13). Člankom 101. stavkom 1. Ugovora zabranjuje se ograničavanje tržišnog natjecanja između konkurentnih tehnologija i tržišnog natjecanja u okviru iste tehnologije. Stoga je potrebno ocijeniti u kojoj mjeri sporazum utječe ili je vjerojatno da će utjecati na ta dva aspekta tržišnog natjecanja.

17.

Pojam ograničenja po cilju odnosi se na određene vrste koordinacije između poduzetnika koje ukazuju na dovoljan stupanj štetnosti za tržišno natjecanje, tako da nije potrebno ocjenjivati njihove učinke (14).

18.

Pojam ograničenja po učinku odnosi se na sporazume koji nemaju ciljeve suprotne pravilima tržišnog natjecanja, ali za koje je dokazano da imaju znatne stvarne ili potencijalne ograničavajuće učinke na tržišno natjecanje (15). Da bi proizvodio ograničavajuće učinke na tržišno natjecanje, sporazum mora ili će vjerojatno imati znatan štetni učinak na najmanje jedan parametar tržišnog natjecanja, kao što je cijena, output, kvaliteta proizvoda, raznolikost proizvoda ili inovacije. Kako bi se utvrdilo da određeni sporazum ograničava tržišno natjecanje po učinku, općenito je potrebno definirati relevantna tržišta i procijeniti učinke sporazuma na dinamiku tržišta u konkretnom slučaju. Na primjer, vjerojatnije je da će do znatnih učinaka protivnih tržišnom natjecanju doći u slučajevima kad barem jedan od sudionika sporazuma ima ili dobije određeni stupanj tržišne snage (16).

19.

Ako suradnja među poduzetnicima nije obuhvaćena zabranom iz članka 101. stavka 1. Ugovora jer ima neutralne ili pozitivne učinke na tržišno natjecanje, ni ograničenje tržišne neovisnosti jedne ili više stranaka nije obuhvaćeno tom zabranom pod uvjetom da je objektivno neophodno za ostvarenje suradnje i razmjerno ciljevima suradnje („popratni ograničavajući učinci sporazuma”) (17). Kako bi se utvrdilo je li određeno ograničenje dodatno ograničenje, potrebno je ispitati bi li provedba te suradnje bila nemoguća bez predmetnog ograničenja. Činjenica da bi bez ograničenja tu suradnju bilo teže ili manje profitabilno ostvariti nije dovoljna da bi se ograničenje smatralo objektivno potrebnim i stoga dodatnim (18).

20.

Kako je objašnjeno u točki 9. ovih Smjernica, sporazum koji ograničava tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora i dalje može biti u skladu s člankom 101. ako sudionici mogu dokazati da sporazum ispunjava četiri kumulativna uvjeta iz članka 101. stavka 3.

2.2.3. Učinci sporazuma o prijenosu tehnologije

21.

Za ocjenu sporazuma o prijenosu tehnologije u skladu s člankom 101. Ugovora potrebno je uzeti u obzir sve relevantne parametre tržišnog natjecanja, kao što su cijene, output u smislu količine, kvalitete i raznolikosti proizvodâ, te inovacije. U sljedećim odjeljcima navedeni su primjeri mogućih učinaka sporazuma o prijenosu tehnologije na te parametre, pri čemu se razlikuju pozitivni i negativni učinci.

2.2.3.1. Pozitivni učinci

22.

Sporazumi o prijenosu tehnologije mogu imati znatne pozitivne učinke na tržišno natjecanje. Velika većina takvih sporazuma zaista i pogoduje tržišnom natjecanju. Točnije, sporazumi o prijenosu tehnologije mogu promicati inovacije tako što poduzetnicima inovatorima omogućuju da ostvare povrat ulaganja u istraživanje i razvoj.

23.

Sporazumi o prijenosu tehnologije omogućuju i širenje tehnologija, koje može stvoriti vrijednost smanjenjem troškova proizvodnje stjecatelja licence ili omogućavanjem proizvodnje novih ili boljih proizvoda. Učinkovitosti na razini stjecatelja licence često proizlaze iz kombinacije tehnologije davatelja licence te sredstava i tehnologija stjecatelja licence. Do licenciranja često dolazi jer je davatelju licence isplativije licencirati tehnologiju nego da je sam iskoristi, na primjer zato što stjecatelj licence već ima potrebna sredstva za proizvodnju. Sporazum stoga stjecatelju licence omogućuje pristup tehnologiji koja se može kombinirati s tim sredstvima. Na primjer, sveučilište ili istraživački institut može dodijeliti licencu za tehnologiju proizvodnom poduzeću.

24.

Licenciranje tehnologije također može povećati učinkovitosti u obliku sinergija tako da stjecatelju licence omogući da kombinira svoju tehnologiju s tehnologijom davatelja licence. Time stjecatelj licence može ostvariti konfiguraciju troška i outputa koja inače ne bi bila moguća.

25.

Sporazumi o licenciranju tehnologije mogu dovesti do učinkovitosti i u fazi distribucije na isti način kao i vertikalni sporazumi o distribuciji robe i usluga. Takve učinkovitosti mogu imati oblik uštede troškova ili pružanja korisnih usluga potrošačima. Pozitivni učinci vertikalnih sporazuma opisani su u Smjernicama Komisije o vertikalnim ograničenjima (19) („Vertikalne smjernice”).

26.

Licenciranje tehnologije također može imati pozitivne učinke za tržišno natjecanje jer uklanja prepreke razvoju i iskorištavanju vlastite tehnologije stjecatelja licence. Posebice u sektorima s velikim brojem patenata, licenciranje se često koristi radi osiguravanja slobode dizajna uklanjanjem rizika od tužbe radi povrede patenta od strane davatelja licence (20).

2.2.3.2. Negativni učinci

27.

Sporazumi o prijenosu tehnologije općenito pogoduju tržišnom natjecanju, ali ih u određenim slučajevima poduzetnici mogu koristiti za ostvarivanje protutržišnih ciljeva koji u konačnici štete potrošačima.

28.

Ograničavajući sporazumi o prijenosu tehnologije mogu dovesti do negativnih učinaka na tržište, uključujući:

(a)	smanjenje tržišnog natjecanja između konkurentnih tehnologija, uključujući olakšavanje sklapanja tajnih dogovora, izričitih i prešutnih;

(b)	ograničavanje pristupa konkurentima povećanjem troškova, ograničavanjem njihova pristupa inputima ili drugi načini postavljanja prepreka ulasku; i

(c)	smanjenje tržišnog natjecanja u okviru jedne tehnologije.

29.

Rizik od smanjenja tržišnog natjecanja između konkurentnih tehnologija veći ako se nameću uzajamne obveze (21). Na primjer, kada konkurenti jedni drugima ustupaju konkurentne tehnologije i uvode uzajamnu obvezu jedan drugome ustupati buduća poboljšanja tehnologija i kad taj sporazum sprječava jednog konkurenta da ostvari tehnološko vodstvo pred drugim, tržišno natjecanje u inovacijama između sudionika je ograničeno (vidjeti i točku 264).

30.

Sporazumi o prijenosu tehnologije između konkurenata također mogu olakšati koordinaciju. Rizik od tajnih dogovora veći je na koncentriranim tržištima (22). Sporazumi o prijenosu tehnologije mogu olakšati koordinaciju povećanjem transparentnosti na tržištu, nadziranjem određenih načina ponašanja i povećanjem prepreka ulasku na tržište. Koordinaciju mogu olakšati i sporazumi koji dovode do visokog stupnja usklađivanja troškova (odnosno udjela zajedničkih troškova stranaka) jer se time može povećati mogućnost stranaka da postignu tajni dogovor o cijenama (23).

31.

Koordinaciju može olakšati i razmjena poslovno osjetljivih informacija među konkurentima tijekom provedbe sporazuma o prijenosu tehnologije. Međutim, razmjena određenih poslovno osjetljivih informacija može biti objektivno potrebna za provedbu sporazuma (24). Ako sporazum nije sam po sebi obuhvaćen zabranom iz članka 101. stavka 1. Ugovora jer ima neutralne ili pozitivne učinke na tržišno natjecanje, ni razmjena informacija za potrebe tog sporazuma nije obuhvaćena tom zabranom. Riječ je o situaciji u kojoj je razmjena informacija objektivno potrebna za provedbu sporazuma o licenciranju i razmjerna je njegovim ciljevima. Ako razmjena informacija prelazi ono što je objektivno potrebno za provedbu sporazuma ili nije razmjerna njegovim ciljevima, mora se ocijeniti prema uputama iz 6. poglavlja Horizontalnih smjernica. Ako je razmjena informacija obuhvaćena člankom 101. stavkom 1., svejedno može ispunjavati uvjete iz članka 101. stavka 3.

32.

Sporazumi o prijenosu tehnologije mogu i ograničiti tržišno natjecanje između konkurentnih tehnologija stvaranjem prepreka ulasku na tržište ili širenju konkurenata. Na primjer, dobavljačima tehnologije koji su treće strane može biti ograničen pristup tržištu ako davatelji licenci koji su već prisutni na tom tržištu stjecateljima licence nameću obveze nenatjecanja u tolikoj mjeri da nema dovoljno stjecatelja licenci za sklapanje sporazuma o licenci s dobavljačima koji su treće strane i da je otežan ulazak na tržište na razini stjecatelja licenci (25).

33.

Sporazumi o prijenosu tehnologije mogu ograničiti i tržišno natjecanje u okviru iste tehnologije. To može biti posljedica, na primjer, uvođenja obveze za stjecatelje licence koja se odnosi na utvrđivanje preprodajne cijene ili ograničenja u odnosu na područje na kojem se prodaje ili korisnike kojima se prodaje. Ograničenja tržišnog natjecanja u okviru jedne tehnologije mogu olakšati tajni dogovor između stjecatelja licence. Mogu olakšati i tajni dogovor između vlasnika konkurentnih tehnologija ili smanjiti tržišno natjecanje u okviru jedne tehnologije povećavanjem prepreka ulasku na tržište.

2.2.4. Utvrđivanje tržišta

34.

Komisijin pristup utvrđivanju mjerodavnog tržišta iznesen je u njezinoj Obavijesti o definiciji mjerodavnog tržišta za potrebe prava tržišnog natjecanja Unije (26) („Obavijest o definiciji tržišta”). Ove se Smjernice odnose samo na aspekte utvrđivanja tržišta koji su posebno važni za licenciranje tehnologije.

35.

Tehnologija je input koji je ugrađen ili u proizvod ili u proizvodni postupak. Licenciranje tehnologije stoga može utjecati na tržišno natjecanje i uzlazno na tržištima inputa i silazno na tržištima outputa. Na primjer, sporazum između dva poduzetnika koji prodaju konkurentne proizvode na silaznom tržištu i koji unakrsno licenciraju prava na tehnologiju povezana s proizvodnjom tih proizvoda na uzlaznom tržištu može ograničavati tržišno natjecanje na mjerodavnom silaznom tržištu robe ili usluga. Unakrsnim licenciranjem može se ograničiti tržišno natjecanje na relevantnim uzlaznim tržištima tehnologije, a potencijalno i na drugim uzlaznim tržištima inputa. Kako bi se ocijenili učinci sporazumâ o licenciranju tehnologije na tržišno natjecanje, možda će biti potrebno utvrditi mjerodavna tržišta proizvodâ i tehnologija (27).

36.

Mjerodavno tržište proizvoda obuhvaća ugovorne proizvode (koji su proizvedeni primjenom licencirane tehnologije) i proizvode koje kupci, zbog obilježja tih proizvoda, njihovih cijena ili namijenjene upotrebe, smatraju zamjenjivima s ugovornim proizvodima, uzimajući u obzir uvjete tržišnog natjecanja i strukturu ponude i potražnje na tržištu. Ugovorni proizvodi mogu pripadati konačnom i/ili posrednom tržištu proizvoda.

37.

Mjerodavno tržište tehnologija sastoji se od licenciranih prava na tehnologiju i njihovih zamjena, odnosno, drugih prava na tehnologiju koje stjecatelji licence smatraju zamjenskima ili zamjenjivima s licenciranim pravima na tehnologiju s obzirom na obilježja tih prava na tehnologiju, licencijsku naknadu koju za njih plaćaju i njihovu namjenu, uzimajući u obzir uvjete tržišnog natjecanja i strukturu ponude i potražnje na tržištu. Polazeći od tehnologije koju na tržište stavlja davatelj licence, potrebno je utvrditi druge tehnologije na koje bi stjecatelji licence mogli prijeći u slučaju pogoršanja uvjeta ponude tehnologije davatelja licence u odnosu na uvjete ponude drugih tehnologija (kao što je malo, ali trajno povećanje licencijske naknade). Alternativni pristup podrazumijevao bi tržišta proizvoda koji uključuju licencirana prava na tehnologiju (vidjeti točku 40).

38.

Termin „mjerodavno tržište” korišten u članku 3. TTBER-a i definiran u članku 1. stavku 1. točki (m) odnosi se na mjerodavno tržište proizvodâ ili mjerodavno tržište tehnologijâ kako u zemljopisnom tako i u proizvodnom smislu.

39.

„Mjerodavno zemljopisno tržište” definirano je u članku 1. stavku 1. točki (l) TTBER-a i sastoji se od područja na kojem predmetni poduzetnici nude i potražuju proizvode ili licenciranje tehnologije, a na kojem su uvjeti tržišnog natjecanja dovoljno homogeni te koje se može razlikovati od susjednih područja jer su uvjeti tržišnog natjecanja osjetno različiti u tim područjima. Zemljopisna dimenzija mjerodavnih tržišta tehnologija može se razlikovati od zemljopisne dimenzije mjerodavnih tržišta proizvodâ.

40.

Nakon što se utvrde mjerodavna tržišta, mogu se odrediti tržišni udjeli svakog izvora tržišnog natjecanja na tržištu i koristiti kao pokazatelj relativne snage sudionika na tržištu. U slučaju tržišta tehnologija jedan od načina jest da se nastavi s izračunom tržišnih udjela na temelju udjela svake pojedine tehnologije u ukupnom prihodu od licencijskih naknada, čime se prikazuje udjel tehnologije na tržištu na kojem se licenciraju konkurentne tehnologije. Međutim, to često nije praktičan način postupanja zbog nedostatka dostupnih informacija o prihodima od licencijskih naknada. Drugi pristup, koji se koristi za potrebe primjene TTBER-a, jest izračun tržišnih udjela na tržištu tehnologija na temelju prodaje proizvoda u koje je ugrađena licencirana tehnologija na silaznim tržištima proizvoda (za više pojedinosti vidjeti točke od 112. do 117. ovih Smjernica). Za pojedinačnu ocjenu sporazuma o prijenosu tehnologije koji nisu obuhvaćeni skupnim izuzećem iz TTBER-a može biti potrebno, ako je to izvedivo u praksi, primijeniti oba opisana pristupa radi točnije ocjene položaja davatelja licence na tržištu i uzimanja u obzir drugih čimbenika koji su dobar pokazatelj relativne snage dostupnih tehnologija (za više pojedinosti o ovim čimbenicima vidjeti točke od 187. do 196. ovih Smjernica) (28).

41.

Sporazumi o licenciranju tehnologije mogu utjecati na tržišno natjecanje u području inovacija (29). Međutim, kod analize takvih učinaka, Komisija se uglavnom ograničava na ispitivanje utjecaja sporazuma na tržišno natjecanje na postojećim tržištima proizvodâ i tržištima tehnologija. Na tržišno natjecanje na navedenim tržištima mogu utjecati sporazumi kojima se odgađa uvođenje poboljšanih proizvoda ili novih proizvoda koji će s vremenom zamijeniti postojeće proizvode. U takvim slučajevima inovacija je izvor potencijalnog tržišnog natjecanja koje se mora uzeti u obzir pri ocjenjivanju utjecaja sporazuma na postojećim tržištima proizvodâ i tržištima tehnologija. Međutim, u ograničenom broju slučajeva može biti korisno i potrebno osim toga analizirati odvojeno učinke tržišnog natjecanja na inovacije. To se posebno odnosi na vrlo inovativna tržišta koja karakteriziraju česta i značajna istraživanja i razvoj i na kojima sporazum utječe na inovacije usmjerene na stvaranje novih proizvoda ili tehnologija (30). U takvim slučajevima može biti primjereno ocijeniti hoće li nakon sklapanja sporazuma ostati dovoljan broj konkurentnih projekata u području istraživanja i razvoja kako bi se omogućilo učinkovito tržišno natjecanje u inovacijama (31).

2.2.5. Razlike između konkurenata i sudionika koji nisu konkurenti

42.

Općenito, sporazumi između konkurenata veći su rizik za tržišno natjecanje nego oni između sudionika koji nisu konkurenti (32).

43.

Radi utvrđivanja konkurentnog odnosa između sudionika sporazuma, potrebno je ispitati bi li sudionici i u odsutnosti sporazuma bili stvarni ili potencijalni konkurenti. Ako u odsutnosti sporazuma sudionici ne bi bili stvarni ili potencijalni konkurenti na bilo kojemu mjerodavnom tržištu zahvaćenom sporazumom, smatra se da nisu konkurenti.

44.

Sudionici su stvarni konkurenti na tržištu proizvoda ako su prije sklapanja sporazuma obojica već bili aktivni na istom mjerodavnom tržištu proizvoda.

45.

Sudionik se smatra potencijalnim konkurentom u odnosu na drugog sudionika na tržištu proizvodâ ako bi bez sporazuma postojala stvarna i konkretna mogućnost da prvi sudionik uđe na mjerodavno tržište i natječe se s drugim sudionikom koji ima poslovni nastan na tom tržištu (33). Zaključak o mogućnosti tržišnog natjecanja mora se temeljiti na skupu dosljednih činjenica, uzimajući u obzir strukturu tržišta te gospodarski i pravni kontekst u kojem djeluje. Hipotetska mogućnost ulaska ili puka želja jednog od sudionika za ulazak na tržište nisu dovoljni (34). Međutim, nije potrebno sa sigurnošću dokazati da će taj poduzetnik stvarno ući na mjerodavno tržište i da će moći zadržati svoj položaj na njemu (35). Na primjer, ulazak na tržište vjerojatniji je ako stjecatelj licence posjeduje sredstva koja se lako mogu iskoristiti za ulazak na tržište, a bez da snosi znatne nepovratne troškove, ili već ima planove ili je pokrenuo druga ulaganja za ulazak na tržište.

46.

U posebnom kontekstu prava intelektualnog vlasništva može biti slučaj da jedan ili oba sudionika imaju valjana prava intelektualnog vlasništva koja sprječavaju drugog sudionika da djeluje na mjerodavnom tržištu ili da uđe na njega bez povrede takvih prava na tehnologiju. To se naziva „blokirajući položaj”. Sudionici bi pri procjeni mogućeg učinka blokirajućeg položaja na svoj konkurentski odnos trebali uzeti u obzir sljedeće čimbenike:

(a)

Ako oba sudionika već djeluju na mjerodavnom tržištu, vrlo je mala vjerojatnost da su u blokirajućem položaju, osim ako je pravomoćnom sudskom presudom potvrđena i valjanost i povreda prava intelektualnog vlasništva. Ako nije donesena takva presuda, sudionici se općenito smatraju stvarnim konkurentima.

(b)

Ako jedan od sudionika još ne posluje na tržištu, ali je već izvršio znatna ulaganja ili je poduzeo značajne pripremne korake za ulazak na tržište, vrlo je vjerojatno da su sudionici barem potencijalni konkurenti (36). Ako nije bilo takvih ulaganja ni koraka, kako bi se ocijenilo jesu li sudionici potencijalni konkurenti potrebno je uzeti u obzir sve dokaze koji su raspoloživi u tom trenutku, uključujući mogućnost povrede pravâ intelektualnog vlasništva, valjanost predmetnih prava i postojanje učinkovitih mogućnosti da se postojeća prava intelektualnog vlasništva zaobiđu. Izrazito uvjerljivi dokazi o postojanju ili nepostojanju blokirajućeg položaja obvezni su ako sudionici imaju zajednički interes u tvrdnji da postoji blokirajući položaj kako bi se smatrali sudionicima koji nisu konkurenti, kao primjerice ako se navodni blokirajući položaj odnosi na tehnologije koje su zamjenske tehnologije (vidjeti točku 37.) ili ako su jedan ili oba sudionika u znatnoj mjeri poticali onog drugog (37).

47.

Sudionici se smatraju stvarnim konkurentima na tržištu tehnologija ako obojica već licenciraju prava na zamjenjivu tehnologiju ili ako stjecatelj licence već licencira prava na svoju tehnologiju, a davatelj licence ulazi na tržište tehnologija dodjelom licence za prava na konkurentnu tehnologiju stjecatelju licence.

48.

Sudionici su potencijalni konkurenti na tržištu tehnologije ako posjeduju zamjenjive tehnologije i vjerojatno će ih licencirati u slučaju pogoršanja uvjeta ponude na tom tržištu tehnologije. Na primjer, stjecatelj licence smatrat će se potencijalnim konkurentom u odnosu na davatelja licence ako ne licencira vlastitu tehnologiju, ali bi to vjerojatno učinio u slučaju pogoršanja uvjeta ponude na mjerodavnom tržištu tehnologije (38). U slučaju tržišta tehnologija općenito je teže ocijeniti jesu li sudionici potencijalni konkurenti. Zbog toga se za primjenu TTBER-a ne uzima u obzir potencijalno tržišno natjecanje na tržištu tehnologija (vidjeti točku 109.) i sudionici ne smatraju konkurentima.

49.

U nekim se slučajevima može zaključiti da, iako davatelj i stjecatelj licence proizvode konkurentne proizvode, nisu konkurenti na mjerodavnom tržištu proizvodâ i mjerodavnom tržištu tehnologija zbog toga što je licencirana tehnologija tako velika inovacija da je tehnologija stjecatelja licence time postala zastarjela ili više nije konkurentna. U takvim slučajevima tehnologijom davatelja licence ili se stvara novo tržište ili se tehnologija stjecatelja licence isključuje s tržišta. Međutim, često je nemoguće doći do takvog zaključka u vrijeme sklapanja sporazuma. Obično tek nakon što je tehnologija ili proizvodi u koje je ona ugrađena neko vrijeme dostupna potrošačima postane očito da je stara tehnologija postala zastarjela ili da više nije konkurentna. Na primjer, kad je razvijena tehnologija kompaktnih diskova i kad su kompaktni diskovi prvi put stavljeni na tržište, nije bilo očito da će ta nova tehnologija zamijeniti gramofonske ploče. To je postalo očito tek nekoliko godina kasnije. Stoga će se sudionici smatrati konkurentima ako u vrijeme sklapanja sporazuma nije očito da je tehnologija stjecatelja licence zastarjela ili više nije konkurentna. Međutim, budući da se i članak 101. stavci 1. i 3. Ugovora moraju primjenjivati u svjetlu aktualnih okolnosti u kojima se sporazum odvija, i sama ocjena podložna je bitnim promjenama činjeničnog stanja. Prema tome, odnos između sudionika može se promijeniti u odnos sudionika koji nisu konkurenti ako tehnologija stjecatelja licence naknadno postane zastarjela ili više ne bude konkurentna na tržištu.

50.

U pojedinim slučajevima sudionici mogu postati konkurenti nakon sklapanja sporazuma jer stjecatelj licence razvija ili stječe i počinje iskorištavati konkurentnu tehnologiju. Pritom se uzima u obzir da sudionici nisu bile konkurenti u vrijeme sklapanja sporazuma i da je sporazum sklopljen u tom kontekstu. Komisija se stoga usredotočuje na utjecaj sporazuma na sposobnost stjecatelja licence da iskorištava vlastitu (konkurentnu) tehnologiju. Zbog toga se popis apsolutno zabranjenih ograničenja tržišnog natjecanja koja se primjenjuju na sporazume između konkurenta ne primjenjuje na takve sporazume, osim pri naknadnoj izmjeni sporazuma u nekom njegovu bitnom dijelu nakon što su sudionici postali konkurenti (vidjeti točku 123.).

51.

Sudionici sporazuma mogu postati konkurenti i nakon sklapanja sporazuma ako je stjecatelj licence već bio aktivan na mjerodavnom tržištu na kojem se prodaju ugovorni proizvodi prije sklapanja sporazuma, a davatelj licence naknadno uđe na to tržište na temelju licenciranih pravâ na tehnologiju ili na temelju druge tehnologije U tom se slučaju popis apsolutno zabranjenih ograničenja koji se primjenjuje na sporazume između sudionika koji nisu konkurenti opet nastavlja primjenjivati tijekom cijelog trajanja sporazuma, osim pri naknadnoj izmjeni sporazuma u nekom njegovom bitnom dijelu (vidjeti točku 123.).

2.3. Sporazumi koji općenito nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101. stavka 1. Ugovora

52.

Sporazumi koji ne mogu znatno utjecati na trgovinu među državama članicama (bez utjecaja na trgovinu) ili ne mogu znatno ograničiti tržišno natjecanje (sporazumi male vrijednosti) nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101. stavka 1. Ugovora. Komisija je pružila smjernice o nepostojanju utjecaja na trgovinu u Smjernicama Komisije o načelu utjecaja na trgovinu iz članaka 81. i 82. Ugovora o EZ-u (39) („Smjernice o utjecaju na trgovinu”), a o sporazumima male vrijednosti u Obavijesti Komisije o sporazumima male vrijednosti koji znatno ne ograničavaju tržišno natjecanje na temelju članka 101. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (40) („Obavijest de minimis”). I Smjernice o utjecaju na trgovinu i Obavijest de minimis posebno su relevantni za ocjenu sporazuma o prijenosu tehnologije između malih i srednjih poduzeća („MSP”) (41).

3. PRIMJENA UREDBE O SKUPNOM IZUZEĆU ZA PRIJENOS TEHNOLOGIJE („TTBER”)

3.1. Pravni učinci TTBER-a

53.

Sporazumi o prijenosu tehnologije koji ispunjavaju uvjete iz TTBER-a izuzeti su iz zabrane iz članka 101. stavka 1. Ugovora, Sporazumi obuhvaćeni skupnim izuzećem pravno su valjani i provedivi (42).

54.

Skupno izuzeće predviđeno TTBER-om temelji se na pretpostavci da, u onoj mjeri u kojoj su obuhvaćene člankom 101. stavkom 1. Ugovora, određene kategorije sporazuma o prijenosu tehnologije općenito ispunjavaju četiri uvjeta iz članka 101. stavka 3. (43). Pragovima tržišnog udjela (članak 3. TTBER-a), apsolutno zabranjenim ograničenjima (članak 4. TTBER-a) i ograničenjima izuzetima od primjene skupnog izuzeća (članak 5. TTBER-a) nastoji se osigurati da samo sporazumi za koje se razumno može pretpostaviti da ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. mogu biti obuhvaćeni skupnim izuzećem.

55.

Sporazumi o prijenosu tehnologije na koje se ne primjenjuje skupno izuzeće ne podliježu pretpostavkama nezakonitosti. Takvi se sporazumi moraju pojedinačno ocijeniti kako bi se utvrdilo ograničavaju li znatno tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. i, ako ograničavaju, ispunjavaju li četiri uvjeta za izuzeće iz članka 101. stavka 3. Dakle, sama činjenica da tržišni udjeli sudionika premašuju pragove tržišnog udjela iz članka 3. TTBER nije dovoljna za utvrđivanje da sporazum ograničava tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Vidjeti odjeljak 4. ovih Smjernica za smjernice o pojedinačnoj ocjeni sporazuma o prijenosu tehnologije koji nisu obuhvaćeni skupnim izuzećem.

56.

Kako je navedeno u odjeljku 2. ovih Smjernica, mnogi sporazumi o prijenosu tehnologije nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 101. stavka 1. Ugovora zbog toga što uopće ne ograničavaju tržišno natjecanje ili zbog toga što to ograničenje nije osjetno (44). U svakom slučaju, kad sporazum o prijenosu tehnologije ispunjava uvjete iz TTBER-a, nije potrebno utvrditi je li on obuhvaćen člankom 101. stavkom 1. (45).

3.2. Područje primjene i trajanje TTBER-a

3.2.1. Pojam sporazumâ o prijenosu tehnologije

57.

TTBER i ove Smjernice obuhvaćaju sporazume o prijenosu tehnologije. U skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b) TTBER-a, pojam „prava na tehnologiju” odnosi se na znanje i iskustvo te na patente, korisne modele, prava na dizajn, topografije poluvodičkih proizvoda, svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za medicinske proizvode ili druge proizvode za koje je moguće ishoditi takvu svjedodžbu o dodatnoj zaštiti, svjedodžbe o pravima uzgajivača bilja i autorska prava na softver, ili njihovu kombinaciju te primjene tih prava i njihovu registraciju. Pravima na licenciranu tehnologiju stjecatelju licence treba omogućiti da proizvodi ugovorne proizvode, uz primjenu drugih inputa ili bez njih. TTBER se primjenjuje samo u onim državama članicama u kojima davatelj licence ima mjerodavna pravâ na tehnologiju. U protivnom ne postoje prava na tehnologiju koja se prenose u smislu TTBER-a.

58.

Znanje i iskustvo definirano je u članku 1. stavku 1. točki (i) TTBER-a kao skup praktičnih podataka koji je nastao kao rezultat iskustva i ispitivanja i koji je tajan, značajan i prepoznatljiv:

(a)	„Tajan” znači da znanje i iskustvo nije opće poznato i lako dostupno.

(b)

„Značajan” podrazumijeva da znanje i iskustvo obuhvaća informacije koje su nužne i korisne za proizvodnju proizvoda koji su predmet sporazuma o licenci ili za primjenu procesa koji su obuhvaćeni sporazumom o licenci. Drugim riječima, te informacije moraju znatno pridonositi proizvodnji ugovornih proizvoda ili ju olakšavati. U slučajevima kada se licencirano znanje i iskustvo odnosi na proizvod, a ne na proces, uvjet je da znanje i iskustvo moraju biti korisni za proizvodnju ugovornog proizvoda. Taj uvjet nije ispunjen ako se ugovorni proizvod može proizvesti na temelju neke opće dostupne tehnologije. Međutim, uvjet ne podrazumijeva da ugovorni proizvod ima veću vrijednost nego proizvodi proizvedeni primjenom neke druge opće dostupne tehnologije. Za procesne tehnologije taj uvjet podrazumijeva da je znanje i iskustvo korisno u smislu da se u trenutku sklapanja sporazuma može razumno očekivati da će ono moći znatno unaprijediti konkurentni položaj stjecatelja licence, na primjer smanjenjem njegovih troškova proizvodnje.

(c)

„Prepoznatljiv” znači da mora biti moguće provjeriti ispunjava li licencirano znanje i iskustvo kriterije tajnosti i značajnosti. Taj uvjet ispunjen je kad je licencirano znanje i iskustvo opisano u digitalnom ili tiskanom obliku. Međutim, ponekad to može biti razumno nemoguće ostvariti. Licencirano znanje i iskustvo može se sastojati od praktičnih znanja kojima raspolažu zaposlenici davatelja licence. Na primjer, zaposlenici davatelja licence mogu posjedovati tajno i značajno znanje o određenom proizvodnom postupku koje se prenosi na stjecatelja licence u obliku osposobljavanja zaposlenika stjecatelja licence. U takvim je slučajevima dovoljno u sporazumu opisati opću prirodu znanja i iskustva i navesti zaposlenike koji će biti ili su bili uključeni u prenošenje tog znanja i iskustva na stjecatelja licence.

3.2.1.1. Odredbe u sporazumima o prijenosu tehnologije koje se odnose na nabavu proizvoda i licenciranje drugih vrsta prava intelektualnog vlasništva

59.

Prema članku 2. stavku 3. TTBER-a skupno izuzeće obuhvaća i odredbe u sporazumima o prijenosu tehnologije koje se odnose na nabavu proizvoda od strane stjecatelja licence ako su i u mjeri u kojoj su te odredbe izravno povezane s proizvodnjom ili prodajom ugovornih proizvoda. Stoga se TTBER ne primjenjuje na one odredbe koje se odnose na input ili opremu koji se koriste u druge svrhe osim za proizvodnju ugovornih proizvoda. Na primjer, kada se mlijeko prodaje zajedno s licencom za tehnologiju za proizvodnju sira, TTBER se primjenjuje samo na mlijeko kojim se koristi za proizvodnju sira licenciranom tehnologijom.

60.

Prema članku 2. stavku 3. skupno izuzeće obuhvaća i odredbe u sporazumima o prijenosu tehnologije koje se odnose na licenciranje drugih vrsta intelektualnog vlasništva, kao što su žigovi i autorska prava, osim autorskih prava na softver (46), ako i u mjeri u kojoj su te odredbe izravno povezane s proizvodnjom ili prodajom ugovornih proizvoda. Tim se uvjetom osigurava da su sporazumi koji se odnose na druge vrste prava intelektualnog vlasništva obuhvaćeni skupnim izuzećem samo u mjeri u kojoj ta druga prava intelektualnog vlasništva služe da bi se stjecatelju licence omogućilo da bolje iskorištava licencirana prava na tehnologiju. Primjerice ako davatelj licence ovlasti stjecatelja licence da koristi njegov žig na proizvodima u koje je ugrađena licencirana tehnologija, tom licencom za žig o može se stjecatelju licence omogućiti da bolje iskoristi licenciranu tehnologiju jer se omogućuje potrošačima da odmah povežu proizvod i obilježja proizašla iz pravâ na licenciranu tehnologiju. Obvezom stjecatelja licence da se koristi žigom davatelja licence isto se tako može promicati širenje tehnologije jer se davatelju licence omogućuje da bude prepoznatljiv kao izvor temeljne tehnologije. TTBER obuhvaća sporazume o prijenosu tehnologije u tom scenariju čak i ako je glavni interes sudionika iskorištavanje žiga, a ne tehnologije (47).

3.2.1.2. Licenciranje prava intelektualnog vlasništva izvan područja primjene TTBER-a

61.

Komisija neće proširiti načela iz TTBER-a i ovih Smjernica na licenciranje žiga (osim u slučaju iz točke 60.). Licenciranje žiga često se javlja u kontekstu distribucije i daljnje prodaje robe i usluga i općenito je sličnije sporazumima o distribuciji nego onima o licenciranju tehnologije. Kad je licenciranje žiga izravno povezano s upotrebom, prodajom ili preprodajom robe i usluga i ne čini primarni predmet sporazuma, na sporazum o licenci primjenjuje se Uredba Komisije (EU) 2022/720 (48) („Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma”).

62.

TTBER ne obuhvaća licenciranje autorskih prava, osim autorskih prava na softver (osim u slučaju iz točke 60.). Komisija međutim, prilikom ocjene licenciranja autorskih prava za proizvodnju ugovornih proizvoda u skladu s člankom 101. Ugovora općenito, u pravilu, primjenjuje načela iz TTBER-a i ovih Smjernica (49). S druge strane, Komisija neće proširiti načela TTBER-a i ovih Smjernica na licenciranje autorskih prava u sporazumima o komercijalnom iskorištavanju. Ti sporazumi obično uključuju nositelja prava koji licencira robnu marku, fiktivni lik ili javnu osobu u svrhu proizvodnje i prodaje proizvoda koji nose taj znak ili lik. Takvi su sporazumi često sličniji sporazumima o distribuciji nego sporazumima o prijenosu tehnologije (50).

3.2.1.3. Licenciranje određenih vrsta podataka

Primjena načela TTBER-a i Smjernica

63.

TTBER ne obuhvaća licenciranje podataka, osim ako podaci koji se licenciraju čine znanja i iskustvo u smislu članka 1. stavka 1. točke (i) TTBER-a (vidjeti točku 58. ovih Smjernica) ili jedno od prava na tehnologiju navedenih u članku 1. stavku 1. točki (b) TTBER-a ili u slučajevima kad se podaci licenciraju sporazumom o prijenosu tehnologije i ispunjavaju uvjete iz članka 2. stavka 3. TTBER-a (51).

64.

Međutim, Komisija će općenito primjenjivati načela iz TTBER-a i ovih Smjernica pri ocjenjivanju, u skladu s člankom 101. Ugovora, sporazuma o licenciranju podataka između dvaju poduzetnika u svrhu proizvodnje robe ili usluga u slučajevima kad se licencirani podaci odnose na bazu podataka koja je zaštićena autorskim pravom ili pravom sui generis definiranim u Direktivi o bazama podataka (52).

65.

Ocjena sporazuma o licenciranju takvih baza podataka za proizvodnju robe ili usluga u skladu s člankom 101. Ugovora dovodi do sličnih razmatranja kao i licenciranje prava na tehnologiju obuhvaćenih TTBER-om. Točnije, izrada baza podataka zaštićenih autorskim pravom ili pravom sui generis u području baza podataka može podrazumijevati znatna ulaganja i njihovo licenciranje općenito pozitivno utječe na tržišno natjecanje. Time se promiču inovacije jer se autorima baza podataka omogućuje da ostvare povrat na troškove istraživanja i razvoja. To dovodi i do širenja podataka zaštićenih pravima intelektualnog vlasništva, što može povećati inovacije na silaznim tržištima i stvoriti vrijednost tako što će se smanjiti troškovi proizvodnje stjecatelja licence ili će im se omogućiti da proizvode nove ili poboljšane proizvode (53).

66.

Međutim, slično kao kod sporazuma o prijenosu tehnologije, ograničenja tržišnog natjecanja kad je riječ o sporazumima o licenciranju koji se odnose na baze podataka zaštićene autorskim pravom ili pravom sui generis u području baza podataka mogu negativno utjecati na tržišno natjecanje (54), osobito u slučajevima kad jedan od sudionika ima tržišnu snagu. Pri ocjeni takvih ograničenja Komisija će općenito primjenjivati načela iz TTBER-a i ovih Smjernica. Međutim, licenciranje podataka praksa je koja se brzo mijenja i ne može se isključiti da određena ograničenja tržišnog natjecanja uključena u takve licence nisu obuhvaćena ovim Smjernicama ili da proizvode učinke na tržišno natjecanje ili potrošače koji se bitno razlikuju od onih opisanih u ovim Smjernicama. U takvim slučajevima Komisija će procijeniti ograničenja iz članka 101. Ugovora primjenom općih načela (vidjeti odjeljak 2. ovih Smjernica) na činjenice svakog slučaja.

67.

Ako se sporazumi o licenciranju podataka odnose na podatke koji nisu zaštićeni pravima sui generis na baze podataka ili autorskim pravima u bazama podataka, Komisija će procijeniti je li primjereno primijeniti načela iz TTBER-a i ovih Smjernica na temelju okolnosti svakog od slučaja. Sporazumi o licenciranju podataka sklopljeni u svrhu proizvodnje robe ili usluga mogu se odnositi na različite vrste podataka. Zbog razlika u obilježjima podataka i u razinama ulaganja uključenih u dobivanje i obradu podataka, načela utvrđena u TTBER-u i ovim Smjernicama (uključujući načela utvrđena u sljedećim točkama ovog odjeljka) možda neće biti primjerena za ocjenu takvih sporazuma u svim slučajevima.

Razmjena poslovno osjetljivih informacija

68.

Razmjenom poslovno osjetljivih informacija među konkurentima, neovisno o tome odvija li se razmjena izravno ili neizravno preko treće osobe, može se prekršiti članak 101. Ugovora (55).

69.

U kontekstu licenciranja baza podataka zaštićenih pravom sui generis u području baza podataka ili autorskim pravom do razmjene poslovno osjetljivih informacija može doći: (i) ako sama baza podataka sadržava poslovno osjetljive informacije ili (ii) ako radi provedbe sporazuma o licenciranju podataka sudionici razmjenjuju poslovno osjetljive informacije koje nisu dio baze podataka.

70.

Ako licenciranje same baze podataka nije obuhvaćeno zabranom iz članka 101. stavka 1. Ugovora jer sporazum o licenciranju ima neutralne ili pozitivne učinke na tržišno natjecanje, ni razmjena informacija za potrebe tog sporazuma nije obuhvaćena tom zabranom. To će biti slučaj ako je razmjena osjetljivih poslovnih informacija objektivno potrebna za provedbu sporazuma o licenciranju podataka i razmjerna je njegovim ciljevima.

71.

S druge strane, ako razmjena poslovno osjetljivih informacija nije objektivno potrebna za provedbu sporazuma o licenciranju podataka (ili nije razmjerna njegovim ciljevima) ili ako je sama razmjena poslovno osjetljivih informacija glavni predmet sporazuma o licenciranju podataka, Komisija će primjenjivati načela utvrđena u poglavlju 6. Horizontalnih smjernica o razmjeni informacija kako bi ocijenila ograničava li razmjena informacija tržišno natjecanje (56). Konkretno, razmjena poslovno osjetljivih informacija smatra se ograničenjem tržišnog natjecanja po cilju ako može otkloniti neizvjesnost u pogledu odabira trenutka, opsega i pojedinosti promjena koje će predmetni poduzetnici uvesti u svoje ponašanje na tržištu (57).

72.

Međutim, u mnogim slučajevima razmjena poslovno osjetljivih informacija u kontekstu licenciranja baza podataka ne ograničava tržišno natjecanje po cilju te će u tom slučaju biti potrebno ocijeniti ima li razmjena ograničavajuće učinke (58). Da bi razmjena informacija proizvodila ograničavajuće učinke na tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora, mora biti vjerojatno da će imati znatan štetan učinak na funkcioniranje predmetnog tržišta tako što će utjecati na jedan parametar (ili više njih) tržišnog natjecanja na tom tržištu, uključujući primjerice cijenu, output, kvalitetu proizvoda, raznolikost proizvoda ili inovacije. Za tu su ocjenu relevantni priroda razmijenjenih informacija, obilježja razmjene i obilježja tržišta, kao i sve mjere koje su sudionici proveli kako bi se smanjio rizik od kršenja prava tržišnog natjecanja (59).

Obveze propisane drugim zakonodavstvom Unije

73.

Uputama iz ovih Smjernica ne dovodi se u pitanje primjena Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (Opća uredba o zaštiti podataka) (60) i drugog zakonodavstva Unije koje se primjenjuje na razmjenu podataka. U onoj mjeri u kojoj poduzetnici zadržavaju diskrecijsko pravo na način provedbe takvog zakonodavstva i dalje se primjenjuje članak 101. Ugovora.

74.

Kad se na licenciranje podataka primjenjuje obveza razmjene podataka propisana propisima Unije, Komisija će tu obvezu uzeti u obzir pri primjeni načela iz TTBER-a i ovih Smjernica na sporazum o licenciranju.

75.

Komisija smatra da sporazumi o razmjeni podataka propisani poglavljem II. Akta o podacima (61) općenito neće biti obuhvaćeni zabranom iz članka 101. stavka 1. Ugovora i/ili će ispunjavati uvjete iz članka 101. stavka 3. Međutim, to neće biti slučaj kad sudionici koriste takve sporazume kako bi prikrili sporazume kojima je cilj ograničavanje tržišnog natjecanja, kao što su utvrđivanje cijena, podjela korisnika ili nezakonita razmjena poslovno osjetljivih informacija (62).

3.2.2. Pojam „prijenosa”

76.

Pojam „prijenos” podrazumijeva da tehnologija mora biti prenesena s jednog poduzetnika na drugog. Takvi prijenosi obično se javljaju u obliku licenciranja pri kojem davatelj licence stjecatelju licence ustupa pravo korištenja svojom tehnologijom uz plaćanje licencijske naknade.

77.

Kako je utvrđeno člankom 1. stavkom 1. točkom (c) TTBER-a, i ustupanja u kojima dio rizika povezanog s iskorištavanje pravâ na tehnologiju snosi ustupitelj smatraju se za sporazume o prijenosu tehnologije. Posebice, to je slučaj ako iznos koji se plaća za ustupanje ovisi o prometu koji poduzetnik kojemu je ustupljena licenca ostvaruje prodajom proizvoda proizvedenih ustupljenom tehnologijom, o količini tako proizvedenih proizvoda ili broju postupaka provedenih uz primjenu tehnologije.

78.

Sporazum u kojem se davatelj licence obvezuje da se neće koristiti svojim pravima na tehnologiju protiv stjecatelja licence isto se može smatrati prijenosom prava na tehnologiju. I zaista, čista licenca za patent u suštini znači pravo poslovanja unutar područja primjene isključivog prava patenta. Iz toga slijedi da su TTBER-om obuhvaćeni i takozvani sporazumi o nepozivanju na prava kojima davatelj licence dopušta stjecatelju licence proizvodnju na području primjene patenta (63).

3.2.3. Sporazumi između dvaju sudionika

79.

U skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (c) TTBER-a skupno izuzeće se odnosi samo na sporazume o prijenosu tehnologije „između dvaju poduzetnika”. Sporazumi o prijenosu tehnologije između više od dva poduzetnika stoga nisu obuhvaćeni skupnim izuzećem (64).

80.

Sporazumi sklopljeni između dva poduzetnika obuhvaćeni su TTBER-om čak i ako sporazum sadržava odredbe koje se odnose na više od jedne razine trgovine. Primjerice, TTBER se primjenjuje na sporazume o licenci koji se ne odnose samo na fazu proizvodnje nego i na fazu distribucije, i kojima se određuju obveze koje stjecatelj licence mora ili može nametnuti preprodavateljima proizvoda proizvedenih na temelju licence (65).

81.

Sporazumi kojima se osnivaju tehnološka udruženja i kojima se ustupaju licence izvan tehnoloških udruženja općenito su sporazumi između više sudionika i stoga nisu obuhvaćeni TTBER-om (66). Pojam tehnoloških udruženja obuhvaća sporazume na osnovi kojih dva ili više sudionika udružuju svoje tehnologije i licenciraju ih u tako nastalom paketu. Pojam tehnoloških udruženja obuhvaća i sporazume kojima se dva ili više poduzetnika sporazume ustupiti licencu trećoj strani i dopustiti joj da dalje licencira paket tehnologija.

82.

Sporazumi o licenciranju tehnologije sklopljeni između više od dva poduzetnika često dovode do istih problema kao i sporazumi iste prirode sklopljeni između dva poduzetnika. Za pojedinačnu ocjenu u skladu s člankom 101. Ugovora sporazuma o licenciranju tehnologije koji su iste prirode kao i sporazumi obuhvaćeni skupnim izuzećem, ali su sklopljeni između više od dva poduzetnika, Komisija će po analogiji primijeniti načela iz TTBER-a. Međutim, tehnološka udruženja i licenciranje izvan tehnoloških udruženja obuhvaćeni su posebnim smjernicama iz odjeljka 4.4. ovih Smjernica.

3.2.4. Sporazumi koji se odnose na proizvodnju ugovornih proizvoda

83.

Iz članka 1. stavka 1. točke (c) TTBER-a proizlazi da se, kako bi se na njih primjenjivalo skupno izuzeće, sporazumi o prijenosu tehnologije moraju sklopiti kako bi se „mogli proizvoditi ugovorn[i] proizvod[i]”, odnosno proizvodi koji uključuju licencirana prava na tehnologiju ili su proizvedeni na temelju njih. Stoga sporazum mora dopuštati stjecatelju licence i/ili njegovim podugovarateljima iskorištavanje licencirane tehnologije za potrebe proizvodnje robe ili usluga (vidjeti uvodnu izjavu 7. TTBER-a).

84.

Ako svrha sporazuma nije proizvodnja ugovornih proizvoda nego, primjerice, samo blokiranje razvoja ili komercijalizacija konkurentne tehnologije, sporazum nije obuhvaćen TTBER-om i ove Smjernice mogu biti neprimjerene za ocjenu takvih sporazuma. Općenitije, ako sudionici ne iskorištavaju prava na licenciranu tehnologiju, ne odvijaju se nikakve aktivnosti koje bi pridonijele poticanju učinkovitosti, a u tom slučaju nestaje i smisao skupnog izuzeća.

85.

Međutim, iskorištavanje licenciranih prava na tehnologiju ne mora nužno imati oblik integracije sredstava. Iskorištavanje postoji i kada se licencom stvara sloboda oblikovanja za stjecatelja licence dopuštajući mu da iskorištava vlastitu tehnologiju bez rizika od tužbi zbog povrede koje podnosi davatelj licence. No u slučaju licenciranja između konkurenata, činjenica da sudionici sporazuma ne iskorištavaju licenciranu tehnologiju može upućivati na to da je sporazum zapravo prikriveni kartel. Zbog navedenih će razloga Komisija posebno pomno ispitati slučajeve u kojima se licencirana tehnologija ne iskorištava.

86.

TTBER se primjenjuje na sporazume o prijenosu tehnologije za potrebe proizvodnje ugovornih proizvoda od strane stjecatelja licence i/ili njegovih podugovaratelja. Prema tome, TTBER se ne primjenjuje na (one dijelove) sporazuma o prijenosu tehnologije kojima se dopušta podlicenciranje. Međutim, Komisija po analogiji primjenjuje načela iz TTBER-a i ovih Smjernica na „glavne sporazume o licenciranju” između davatelja i stjecatelja licence (drugim riječima, na sporazume u kojima davatelj licence dopušta stjecatelju licence podlicenciranje tehnologije). TTBER obuhvaća sporazume između stjecatelja licence i stjecatelja podlicence za proizvodnju ugovornih proizvoda.

87.

Termin „ugovorni proizvodi” obuhvaća robu i usluge proizvedene primjenom pravâ na licencirane tehnologije. To se odnosi i na slučaj kada se licenciranom tehnologijom koristi u proizvodnom postupku i na slučaj kada je ugrađena u sam proizvod. Termin „proizvodi u koje je ugrađena licencirana tehnologija” u ovim Smjernicama odnosi se na oba gore navedena slučaja. TTBER se primjenjuje u svim slučajevima u kojima se pravâ na tehnologije licenciraju za potrebe proizvodnje robe i usluga. Analitički okvir iz TTBER-a i ovih Smjernica temelji se na pretpostavci da postoji izravna veza između licenciranih prava na tehnologiju i ugovornog proizvoda. U slučajevima kad takva veza ne postoji, to jest, u kojima svrha sporazuma nije omogućiti proizvodnju utvrđenih proizvoda, analitički okvir koji pružaju TTBER i ove Smjernice možda će biti neprimjeren.

88.

Licenciranje autorskih prava na softver u svrhu preprodaje ili distribucije softvera na drugi način, fizičkim ili digitalnim kanalima (67), ne smatra se „proizvodnjom” u smislu TTBER-a i stoga nije obuhvaćeno TTBER-om ili ovim Smjernicama. Umjesto toga, takvo je licenciranje po analogiji obuhvaćeno Uredbom o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma (68) i Vertikalnim smjernicama (69). Na primjer, TTBER i ove Smjernice ne primjenjuju se na licenciranje autorskih prava na softver kad se stjecatelju licence daje digitalni ili fizički primjerak softvera kako bi ga mogao ponuditi krajnjim korisnicima. Ne primjenjuje se ni na licenciranje autorskog prava na softver i distribuciju softvera preko licenci „omota” (engl. clickwrap), odnosno niza uvjeta s kojima se krajnjeg korisnika upoznaje tijekom instalacije softvera ili preuzimanja ili prijenosa na internetu, pri čemu se smatra da je korisnik prihvatio te uvjete klikom na „Prihvaćam” ili istovjetnu tipku prije nastavka.

89.

Međutim, ako je stjecatelj licence ugradio licencirani softver u ugovorni proizvod, to se ne smatra preprodajom nego proizvodnjom. Na primjer, TTBER i ove Smjernice obuhvaćaju licenciranje autorskog prava na softver kad je stjecatelj licence ovlašten ugraditi softver u uređaj s kojim taj softver djeluje. Slično tome, ako se licencirani softver upotrebljava kao input u industrijskim procesima stjecatelja licence ili ako stjecatelj licence dodaje znatnu vrijednost softveru izmjenom ili daljnjim razvojem, to se smatra licenciranjem u svrhu proizvodnje.

90.

TTBER obuhvaća i „podugovaranje” pri kojem davatelj licence licencira pravâ na tehnologiju na stjecatelja licence koji se obvezuje proizvoditi određene proizvode primjenom te tehnologije isključivo za davatelja licence. Podugovaranje može uključivati i opskrbu opremom od strane davatelja licencije, a koja se koristi u proizvodnji robe i usluga koje su predmet sporazuma. Da bi potonja vrsta podugovaranja bila obuhvaćena TTBER-om kao dio sporazuma o prijenosu tehnologije, oprema kojom se opskrbljuje mora biti izravno povezana s proizvodnjom ugovorenih proizvoda (70). Podugovaranje je također sadržano u Obavijesti Komisije ugovorima o nalogu (71). U skladu s tom obavijesti, ugovori o nalogu kojima se podugovaratelj obvezuje proizvoditi određene proizvode isključivo za ugovaratelja općenito nisu obuhvaćeni člankom 101. stavkom 1. Ugovora. Ugovori o nalogu u kojima ugovaratelj određuje cijenu prijenosa ugovornog međuproizvoda između podugovarateljâ u vrijednosnom lancu podugovaranja općenito isto tako nisu obuhvaćeni člankom 101. stavkom 1., pod uvjetom da se ugovorni proizvodi proizvode isključivo za ugovaratelja. Međutim, ostala ograničenja koja se nameću podugovaratelju, kao što je zabrana provođenja ili iskorištavanja vlastitog istraživanja i razvoja, mogu biti obuhvaćena člankom 101. stavkom 1. (72).

91.

TTBER se primjenjuje i na sporazume prema kojima stjecatelj licence mora provesti istraživanje i razvoj prije dobivanja proizvoda ili procesa koji su spremni za komercijalno iskorištavanje, pod uvjetom da je predmet sporazuma proizvodnja utvrđenog ugovornog proizvoda odnosno proizvoda proizvedenog korištenjem licenciranih prava na tehnologiju. Ako je davatelj licence akademsko tijelo, istraživački institut ili MSP koji ni u jednom slučaju ne sudjeluje u proizvodnim aktivnostima, u sporazumu o prijenosu tehnologije proizvod se može općenitije utvrditi (npr. određivanjem polja primjene ili tržišta proizvoda na kojem se licencirana tehnologija može koristiti).

92.

TTBER i ove Smjernice ne obuhvaćaju sporazume prema kojima se prava na tehnologiju licenciraju kako bi se stjecatelju licence omogućila daljnja istraživanja i razvoj, uključujući daljnji razvoj proizvoda koji nastane na temelju takvih istraživanja i razvoja. Takvi su sporazumi obuhvaćeni Uredbom Komisije (EU) 2023/1066 (73) („Uredba o skupnom izuzeću za istraživanje i razvoj”), ako ispunjavaju uvjete iz te uredbe, i ocjenjuju se u skladu sa smjernicama navedenima u poglavlju 2. Horizontalnih smjernica (74). Na primjer, TTBER i ove Smjernice ne obuhvaćaju podugovaranje koje se odnosi na istraživanje i razvoj, kojim se stjecatelj licence obvezuje provesti plaćeno istraživanje i razvoj u području na koje se odnosi licencirana tehnologija i davatelju licence povratno ustupiti paket poboljšane tehnologije (75). Osim toga, samo licenciranje instrumenata za tehnološko istraživanje za upotrebu u daljnjim istraživačkim aktivnostima sličnije je sporazumima o istraživanju i razvoju iz perspektive ocjenjivanja u skladu s člankom 101. Ugovora. Komisija će za ocjenu takvih sporazuma u pravilu primjenjivati načela utvrđena u Uredbi o skupnom izuzeću za istraživanje i razvoj i poglavlju 2. Horizontalnih smjernica.

3.2.5. Trajanje

93.

Skupno izuzeće primjenjuje se sve dok licencirano pravo na tehnologiju nije isteklo, prestalo ili je proglašeno nevažećim. Kad je riječ o znanju i iskustvu, skupno izuzeće primjenjuje se sve dok je licencirano znanje i iskustvo tajno, a prestaje se primjenjivati kad znanje i iskustvo više ne bude tajno, osim kad znanje i iskustvo postane javno poznato kao posljedica aktivnosti stjecatelja licence te se tad izuzeće primjenjuje za cijelo vrijeme trajanja sporazuma (vidjeti članak 2. stavak 2. TTBER-a).

94.

Skupno izuzeće primjenjuje se na svako licencirano pravo vlasništva koje je obuhvaćeno sporazumom, a prestaje se primjenjivati na dan isteka, nevaljanosti ili postanka javnim dobrom posljednjeg prava intelektualnog vlasništva u smislu TTBER-a.

3.2.6. Odnos prema ostalim uredbama o skupnom izuzeću

95.

TTBER-om su obuhvaćeni sporazumi između dva poduzetnika o licenciranju prava na tehnologiju u svrhu proizvodnje robe ili usluga. Međutim, i druge vrste sporazuma mogu sadržavati odredbe o licenciranju tehnologije. Nadalje, proizvodi u koje je ugrađena licencirana tehnologija poslije se prodaju na tržištu. Stoga je potrebno objasniti međudjelovanje TTBER-a i Uredbe Komisije (EU) 2023/1067 (76) („Uredba o skupnom izuzeću za specijalizaciju”), Uredbe o skupnom izuzeću za istraživanje i razvoj (77) te Uredbe o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma (78).

3.2.6.1. Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o specijalizaciji i sporazuma o istraživanju i razvoju

96.

U skladu s člankom 9. TTBER-a, TTBER se ne primjenjuje na licenciranje tehnologije u sporazumima o specijalizaciji koji su obuhvaćeni Uredbom o skupnom izuzeću za specijalizaciju ili na licenciranje tehnologije u sporazumima o istraživanju i razvoju koji su obuhvaćeni Uredbom o skupnom izuzeću za istraživanje i razvoj. Drugim riječima, ako je sporazum obuhvaćen jednom od tih dviju uredbi o skupnom izuzeću, primjenjuje se ta uredba, a ne TTBER.

97.

Uredbom o skupnom izuzeću za specijalizaciju obuhvaćeni su sporazumi o specijalizaciji, prema kojima se jedan ili više sudionika dogovaraju da će prestati proizvoditi određene proizvode i da će ih kupovati od drugog sudionika, kao i sporazumi o zajedničkoj proizvodnji, na temelju kojih se dva ili više sudionika dogovaraju da će zajednički proizvoditi određene proizvode (79). Ta uredba također sadržava odredbe o ustupanju ili uporabi pravâ intelektualnog vlasništva, pod uvjetom da te odredbe nisu osnovni cilj sporazuma, ali su neposredno povezana sa sporazumom i potrebna su za njegovu provedbu.

98.

Ako poduzetnici uspostave zajednički pothvat za proizvodnju te tom zajedničkom pothvatu izdaju licencu za tehnologiju u svrhu proizvodnje, takvo je licenciranje obuhvaćeno Uredbom o skupnom izuzeću za specijalizaciju, a ne TTBER-om. Međutim, kad zajednički pothvat licencira tehnologiju nekoj trećoj osobi, ta aktivnost nije povezana s proizvodnjom tog zajedničkog pothvata i stoga nije obuhvaćena Uredbom o skupnom izuzeću za specijalizaciju. Takvi sporazumi o licenciranju kojima se udružuju tehnologije sudionika mogu činiti tehnološka udruženja koja su obuhvaćena odjeljkom 4.4. ovih Smjernica.

99.

Uredba o skupnom izuzeću za istraživanje i razvoj obuhvaća sporazume između dvaju ili više poduzetnika koji se odnose na zajedničko ili plaćeno istraživanje i razvoj te zajedničko iskorištavanje njihovih rezultata. U skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom 10. te uredbe zajedničko istraživanje i razvoj te zajedničko iskorištavanje iz njih nastalih rezultata znači da zadaću obavlja zajednički tim, organizacija ili poduzetnik, da je zajednički povjerena trećoj strani ili da je raspodijeljena između sudionika na temelju specijalizacije. Iskorištavanje uključuje proizvodnju i distribuciju, uključujući licenciranje.

100.

Iz toga slijedi da je Uredbom o skupnom izuzeću za istraživanje i razvoj obuhvaćeno licenciranje između sudionika i licenciranje koje provode sudionici u zajedničkom subjektu u kontekstu sporazuma o istraživanju i razvoju te da takvo licenciranje nije obuhvaćeno TTBER-om. U okviru tih sporazuma sudionici mogu određivati i uvjete licenciranja rezultata zajedničkog ili plaćenog istraživanja i razvoja trećim osobama. Međutim, budući da stjecatelji licence koji su treće osobe nisu sudionici sporazuma o istraživanju i razvoju, pojedinačni sporazumi o licenci koji se sklapaju s trećim osobama nisu obuhvaćeni Uredbom o skupnom izuzeću za istraživanje i razvoj. Ti sporazumi o licenci obuhvaćeni su TTBER-om, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz te uredbe.

3.2.6.2. Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma

101.

Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma (80) primjenjuje se na sporazume između dva ili više poduzetnika, pri čemu svaki od njih u svrhu sporazuma djeluje na različitim razinama proizvodnog ili distribucijskog lanca, a koji se odnose na uvjete pod kojima sudionici mogu kupovati, prodavati ili preprodavati određenu robu ili usluge. Ona se stoga primjenjuje na sporazume o nabavi i distribuciji.

102.

Sporazumi o prijenosu tehnologije između davatelja i stjecatelja licence obuhvaćeni su TTBER-om, dok su sporazumi između stjecatelja licence i kupaca ugovornih proizvoda obuhvaćeni Uredbom o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma.

103.

TTBER obuhvaća i sporazume o prijenosu tehnologije kojima se stjecatelju licence nameću obveze koje se odnose na način na koji mora prodavati proizvode u koje je ugrađena licencirana tehnologija. Davatelj licence posebno može zahtijevati od stjecatelja licence da uspostavi određenu vrstu distribucijskog sustava kao što su isključiva distribucija ili selektivna distribucija. Sporazumi o distribuciji sklopljeni u svrhu provedbe tih obveza nisu obuhvaćeni TTBER-om, ali se na njih može primjenjivati Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma ako ispunjavaju uvjete iz te uredbe. Na primjer, ako davatelj licence obvezuje stjecatelja licence da uspostavi sustav isključive distribucije za prodaju ugovornih proizvoda, sporazumi o isključivoj distribuciji između stjecatelja licence i njegovih distributera nisu obuhvaćeni TTBER-om, ali se na njih može primjenjivati Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma ako stjecatelj licence osigura da njegovi distributeri i dalje mogu slobodno obavljati pasivnu prodaju na područjima dodijeljenima drugim isključivim distributerima koje je imenovao stjecatelj licence (81).

104.

Nadalje, kako bi ostvarivali koristi od Uredbe o skupnom izuzeću vertikalnih proizvoda, distributeri moraju u načelu biti slobodni prodavati i aktivno i pasivno u područjima pokrivenima sustavima distribucije drugih dobavljača, tj. drugih stjecatelja licence koji proizvode vlastite proizvode primjenom prava na licenciranu tehnologiju. To je zato što je u smislu Uredbe o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma svaki stjecatelj licence zasebni dobavljač. Međutim, razlozi za skupno izuzeće ograničenja aktivne prodaje u distribucijskom sustavu dobavljača iz te uredbe mogu se primijeniti i kad različiti stjecatelji licence prodaju proizvode u koje je ugrađena licencirana tehnologija pod zajedničkom robnom markom koja pripada davatelju licence. U tom se slučaju ograničenja između sustava distribucije stjecateljâ licence mogu opravdati istim razlozima učinkovitosti kao i kod onih koji se javljaju unutar jednog vertikalnog sustava distribucije. U takvim slučajevima nije vjerojatno da će Komisija osporavati ograničenja ako su analogno ispunjeni uvjeti predviđeni Uredbom o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma. Kako bi postojao identitet zajedničke robne marke, proizvodi se moraju prodavati i stavljati na tržište pod zajedničkom robnom markom koja može posredovati informacije o kvaliteti i ostale relevantne informacije potrošačima. Nije dostatno da proizvod osim robnih marki stjecatelja licence nosi robnu marku davatelja licence, a koja ga označava kao izvor licencirane tehnologije.

3.3. Pragovi tržišnog udjela iz TTBER-a

105.

Zakonita sigurna luka predviđena TTBER-om podliježe pragovima tržišnog udjela kojima se područje primjene skupnog izuzeća ograničava na sporazume za koje se općenito može pretpostaviti da ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora. Činjenica da se na sporazum o prijenosu tehnologije ne primjenjuje sigurna luka jer tržišni udjeli sudionika premašuju pragove ne podrazumijeva da je sporazum obuhvaćen člankom 101. stavkom 1. ili da ne ispunjava uvjete iz članka 101. stavka 3. Takve sporazume potrebno je pojedinačno ocijeniti u skladu s člankom 101.

3.3.1. Pragovi tržišnog udjela

106.

TTBER-om su predviđeni zasebni pragovi tržišnog udjela za sporazume između konkurenata i sporazume između sudionika koji nisu konkurenti.

107.

Pragovi tržišnog udjela primjenjuju se i na mjerodavna tržišta pravâ na licenciranu tehnologiju i na mjerodavna tržišta ugovornih proizvoda. U slučaju premašivanja mjerodavnog praga tržišnog udjela na jednom ili više mjerodavnih tržišta proizvodâ ili tehnologija, skupno se izuzeće ne primjenjuje na sporazum za to tržište ili tržišta. Primjerice, ako se sporazum o prijenosu tehnologije odnosi na dva posebna tržišta proizvoda, skupno izuzeće može se primjenjivati na jednom od tih tržišta, dok se na drugom tržištu ne primjenjuje.

108.

Kad su poduzetnici koji su sudionici sporazuma o prijenosu tehnologije konkurentni poduzetnici, u članku 3. stavku 1. TTBER-a propisano je da se skupno izuzeće primjenjuje ako zajednički tržišni udio sudionika ne premašuje 20 % na bilo kojem mjerodavnom tržištu. Prag tržišnog udjela utvrđen u članku 3. stavku 1. TTBER-a primjenjuje se ako su sudionici stvarni ili potencijalni konkurenti na tržištu ili tržištima proizvodâ ili stvarni konkurenti na tržištu tehnologije ili oboje. Za razliku između konkurenata i sudionika koji nisu konkurenti vidjeti odjeljak 2.2.5. ovih Smjernica.

109.

Potencijalni konkurenti na tržištu tehnologija ne uzimaju se u obzir pri primjeni praga tržišnog udjela iz TTBER-a ili apsolutno zabranjenih ograničenja ili isključenih ograničenja koja se odnose na sporazume između konkurenata. Međutim, za sporazume koji nisu obuhvaćeni skupnim izuzećem, potencijalni konkurenti na tržištu tehnologija uzimaju se u obzir pri pojedinačnoj ocjeni sporazuma u skladu s člankom 101. Ugovora.

110.

Ako poduzetnici koji su sudionici sporazuma o prijenosu tehnologije nisu konkurenti, primjenjuje se prag tržišnog udjela iz članka 3. stavka 2. TTBER-a. Time je predviđeno da se skupno izuzeće primjenjuje ako tržišni udio svakog sudionika ne premašuje 30 % na mjerodavnim tržištima tehnologije i proizvoda.

111.

Ako sudionici kasnije postanu konkurenti u smislu članka 3. stavka 1. TTBER-a, na primjer, ako je stjecatelj licence već prije datuma sporazuma bio prisutan na mjerodavnom tržištu ugovornih proizvoda, a davatelj licence kasnije postane stvarni ili potencijalni dobavljač na tom tržištu, prag tržišnog udjela od 20 % primjenjuje se od trenutka kad su postali konkurenti. Međutim, u tom se slučaju popis apsolutno zabranjenih ograničenja koji se primjenjuje na sporazume između sudionika koji nisu konkurenti nastavlja primjenjivati tijekom cijelog trajanja sporazuma, osim u slučaju naknadne izmjene sporazuma u nekom njegovu bitnom dijelu (vidjeti članak 4. stavak 3. TTBER-a i točku 123. ovih Smjernica).

3.3.2. Izračun tržišnih udjela na tržištima tehnologija u skladu s TTBER-om

112.

U članku 8. točki (d) TTBER-a navedena je metoda koja se mora primjenjivati na izračun tržišnih udjela na mjerodavnim tržištima tehnologija za potrebe primjene TTBER-a. Na temelju te metode tržišni udio sudionika koji djeluje kao davatelj licence na mjerodavnom tržištu tehnologija izračunava se na temelju prisutnosti prava tog sudionika na tehnologiju na mjerodavnim tržištima (odnosno na tržištima proizvoda i zemljopisnim tržištima) na kojima se prodaju ugovorni proizvodi. Zbog toga je potrebno uzeti u obzir kombiniranu prodaju proizvoda u koje su ugrađena prava na tehnologiju tog sudionika, bez obzira na to prodaje li ih taj sudionik ili njegovi stjecatelji licence, i podijeliti je s ukupnom prodajom svih proizvoda koji se natječu na tom mjerodavnom tržištu, neovisno o tome proizvode li se ti proizvodi s pomoću licencirane tehnologije. Kad je stjecatelj licence sam aktivan kao davatelj licence na mjerodavnom tržištu tehnologija, ta se metoda koristi i za izračun tržišnog udjela stjecatelja licence.

113.

Ovaj pristup izračunu tržišnih udjela na mjerodavnim tržištima tehnologija koji se temelji na „otisku” tehnologije na razini proizvoda odabran je zbog praktičnih poteškoća pri izračunu tržišnih udjela na tržištima tehnologija na temelju prihoda od licencijskih naknada (vidjeti točku 40). Uz praktične poteškoće dobivanja pouzdanih podataka o prihodu o licencijskih naknada, i stvari prihod od licencijskih naknada može podcjenjivati položaj tehnologije na tržištu u slučaju smanjenja iznosa licencijskih naknada kao rezultat unakrsnog licenciranja ili ponude povezanih proizvoda. Taj rizik ne postoji kad se tržišni udjeli na tržištu tehnologija izračunavaju na temelju proizvoda proizvedenih s pomoću relevantne tehnologije. Otisak tehnologije na razini proizvoda općenito dobro odražava položaj tehnologije na tržištu.

114.

Iz članka 3. i članka 8. točke (d) TTBER-a proizlazi da se, ako licencirana tehnologija nije dovela do prodaje ugovornih proizvoda u prethodnoj kalendarskoj godini, na primjer zato što je tehnologija nova, a proizvodi u koje je ugrađena tehnologija još nisu komercijalizirani, za potrebe primjene TTBER-a smatra da ta tehnologija ima nulti tržišni udio za tu kalendarsku godinu. To je načelo ilustrirano u primjeru 1. u nastavku.

115.

U idealnom bi slučaju proizvodi proizvedeni primjenom internih tehnologija koje nisu licencirane bili isključeni s tržišta proizvoda za potrebe izračuna otiska jer interne tehnologije predstavljaju samo neizravno ograničenje licencirane tehnologije. Međutim, budući da u praksi davateljima i stjecateljima licence može biti teško utvrditi proizvode li se drugi proizvodi na istom tržištu proizvoda s pomoću licenciranih ili internih tehnologija, za potrebe primjene TTBER-a tržišni udio licencirane tehnologije izračunava se na temelju prodaje proizvoda u koje je ugrađena ta tehnologija kao udio u ukupnoj prodaji na tom tržištu proizvoda. Može se očekivati da će se tim pristupom smanjiti izračunani tržišni udio uključivanjem prodaje proizvoda proizvedenih internim tehnologijama, ali će bez obzira na to u pravilu biti dobar pokazatelj položaja licencirane tehnologije na tržištu. Prvo, obuhvaća svako potencijalno tržišno natjecanje poduzetnika koji proizvode s pomoću vlastite tehnologije i koji će vjerojatno početi licencirati u slučaju pogoršanja uvjeta ponude na tržištu tehnologija (kao što je malo, ali trajno povećanje naplaćenih licencijskih naknada). Drugo, čak i kada je malo vjerojatno da će drugi vlasnici tehnologija početi licencirati, davatelj licence nema nužno tržišnu snagu na tržištu tehnologija, iako ima visok udjel prihoda ostvarenog licenciranjem. Ako je silazno tržište proizvoda konkurentno, tržišno natjecanje na toj razini može učinkovito ograničavati davatelja licence. Povećanje licencijskih naknada na uzlaznom tržištu utječe na troškove stjecatelja licence, smanjuje mu konkurentnost i time može smanjiti prodaju. Izračun tržišnog udjela tehnologije na temelju njezina otiska na tržištu proizvoda obuhvaća i to ograničenje.

116.

U svrhe primjene TTBER-a, zemljopisnu dimenziju mjerodavnog tržišta tehnologija određuje i tržište ili tržišta proizvoda. Međutim, za ocjenu sporazumâ o prijenosu tehnologije koji nisu obuhvaćeni skupnim izuzećem može biti primjereno razmotriti šire zemljopisno područje na kojem su aktivni davatelj i stjecatelji licence konkurentnih tehnologija, na kojem su uvjeti tržišnog natjecanja dovoljno homogeni i koje se može razlikovati od susjednih područja jer su uvjeti tržišnog natjecanja osjetno različiti na tim područjima.

117.

Ako se za vrijeme trajanja sporazuma tržišni udjeli povećaju iznad mjerodavnog praga od 20 % ili 30 %, sigurna luka nastavlja se primjenjivati tijekom tri uzastopne kalendarske godine nakon godine u kojoj je premašen prag (vidjeti članak 8 točku (e) TTBER-a).

Izračun tržišnih udjela na tržištima proizvodâ u skladu s TTBER-om

118.

Tržišni udjel stjecatelja licence na mjerodavnim tržištima na kojima se prodaju ugovorni proizvodi izračunava se na temelju stjecateljeve prodaje proizvoda u koje je ugrađena tehnologija davatelja licence i stjecateljeve prodaje konkurentnih proizvoda, dakle na temelju ukupne prodaje stjecatelja licence na predmetnom tržištu proizvoda. Ako je davatelj licence ujedno i dobavljač proizvoda na mjerodavnom tržištu, mora se uzeti u obzir i njegova prodaja proizvoda na tom tržištu. Prodaja koju su ostvarili drugi stjecatelji licence ne uzima se u obzir za potrebe izračuna tržišnog udjela stjecatelja licence ili davatelja licence na mjerodavnim tržištima proizvoda.

Podaci koji se koriste za izračun tržišnih udjela

119.

Tržišni udjeli trebaju se izračunavati na temelju vrijednosti podataka o prodaji u prethodnoj kalendarskoj godini, ako su ti podaci dostupni. Podaci o vrijednosti prodaje obično su točniji pokazatelj snage tehnologije nego podaci o obujmu. Međutim, gdje podaci koje se temelje na vrijednosti nisu dostupni, mogu se primijeniti procjene temeljene na drugim pouzdanim tržišnim podacima, uključujući obujam prodaje (82). Općenito, tržišni udjeli moraju se izračunati na temelju podataka o prodaji koji se odnose na prethodnu kalendarsku godinu. Međutim, ako podaci o prodaji koji se odnose na prethodnu kalendarsku godinu nisu reprezentativni za položaj stranaka na mjerodavnim tržištima, tržišni udjeli izračunavaju se kao prosjek tržišnih udjela stranaka za tri prethodne kalendarske godine (vidjeti članak 8. točku (b) TTBER-a) (83).

120.

Načela iz ovog odjeljka 3.3. mogu se ilustrirati sljedećim primjerima:

Primjeri licenciranja između sudionika koji nisu konkurenti

Primjer 1.

Poduzetnik A specijalizirao se za razvoj proizvoda i tehnika u području biotehnologije i razvio je novi proizvod „Xeran”. No nije aktivan na tržištu kao proizvođač Xerana jer za njega nema ni proizvodne ni distribucijske kapacitete. Poduzetnik B proizvođač je konkurentskih proizvoda, koje proizvodi primjenom tehnologija koje su slobodno dostupne i nisu zaštićene nekim pravom vlasništva. U prvoj godini poduzetnik B ostvario je prihod od 25 milijuna EUR od prodaje proizvoda proizvedenih korištenjem slobodno dostupnih tehnologija. U drugoj godini poduzetnik A ustupa poduzetniku B licencu za proizvodnju Xerana. U toj godini poduzetnik B ostvaruje prihod od 15 milijuna EUR od prodaje proizvoda proizvedenih primjenom slobodno dostupnih tehnologija i od 15 milijuna EUR od Xerana. U trećoj godini i u sljedećim godinama poduzetnik B proizvodi i prodaje samo Xeran i ostvaruje godišnji prihod samo od tog proizvoda u iznosu od 40 milijuna EUR. Nadalje, u drugoj godini poduzetnik A ustupa licencu i poduzetniku C. Poduzetnik C do tada nije bio aktivan na tržištu proizvoda. Poduzetnik C proizvodi i prodaje samo Xeran: 10 milijuna EUR u drugoj godini i 15 milijuna EUR u trećoj godini i nakon toga. Na ukupnom tržištu Xerana i njegovih zamjenskih proizvoda na kojem su prisutni poduzetnici B i C godišnji prihod iznosi 200 milijuna EUR.

U drugoj godini, tj. godini sklapanja sporazuma o licenci, tržišni udio poduzetnika A na tržištu tehnologije je 0 % jer mu se, za potrebe primjene TTBER-a, tržišni udio izračunava na temelju ukupnog prihoda od prodaje Xerana u prethodnoj godini. U trećoj godini tržišni udio poduzetnika A na tržištu tehnologije iznosi 12,5 %, izračunano na temelju prihoda od prodaje Xerana koji su proizveli poduzetnik B i C u prethodnoj, drugoj godini. U četvrtoj godini i u kasnijim godinama tržišni udio poduzetnika A na tržištu tehnologije iznosi 27,5 %, izračunano na temelju prihoda koji su ostvarili poduzetnici B i C od proizvodnje Xerana u prethodnoj godini.

U drugoj godini tržišni udio poduzetnika B na tržištu proizvoda iznosi 12,5 %, izračunano na temelju prihoda od prodaje poduzetnika B u iznosu od 25 milijuna EUR u prvoj godini. U trećoj godini tržišni udio poduzetnika B jest 15 % jer mu se prihod od prodaje povećao na 30 milijuna EUR u drugoj godini. U četvrtoj godini i nakon toga tržišni udio poduzetnika B iznosi 20 % jer njegova prodaja u trećoj godini i nakon toga iznosi 40 milijuna EUR godišnje. Tržišni je udio poduzetnika C na tržištu proizvoda 0 % u prvoj i drugoj godini, 5 % u trećoj godini i 7,5 % u sljedećim godinama.

Budući da su sporazumi o licenci između poduzetnika A i B te sporazumi između poduzetnika A i C sporazumi između sudionika koji nisu konkurenti, a pojedinačni tržišni udjeli poduzetnika A, B i C ne premašuju 30 % za svaku godinu, svi su sporazumi obuhvaćeni sigurnom lukom u smislu TTBER-a.

Primjer 2.

Situacija je ista kao u prvom primjeru, no sada su poduzetnici B i C prisutni na različitim zemljopisnim tržištima. Ukupno tržište Xerana i njegovih zamjenskih proizvoda ostvaruje ukupni godišnji prihod od 100 milijuna EUR na svakom od zemljopisnih tržišta.

U tom se slučaju tržišni udio poduzetnika A na mjerodavnim tržištima tehnologija mora izračunavati na temelju podataka o prodaji proizvoda za svako od dvaju zemljopisnih tržišta posebno

Na tržištu na kojem posluje poduzetnik B, tržišni udio poduzetnika A ovisi o prodaji Xerana od strane poduzetnika B. S obzirom da cijelo tržište vrijedi 100 milijuna EUR, odnosno, pola veličine tržišta iz primjera 1, tržišni udio poduzetnika A jest 0 % u drugoj godini, 15 % u trećoj godini i 40 % nakon toga. Tržišni udio poduzetnika B jest 25 % u drugoj godini, 30 % u trećoj godini i 40 % u kasnijim godinama. U drugoj i trećoj godini pojedinačni tržišni udjeli poduzetnika A i B ne prelaze prag od 30 %. Međutim, taj prag premašen je od četvrte godine nadalje. To znači da, u skladu s člankom 8. točkom (e) TTBER-a, nakon sedme godine sporazum o licenci između poduzetnika A i B neće više moći uživati pogodnosti sigurne luke, nego se mora pojedinačno ocijeniti.

Na tržištu na kojem posluje poduzetnik C, tržišni udio poduzetnika A ovisi o prodaji Xerana od strane poduzetnika C. Tržišni udio poduzetnika A na tržištu tehnologije, na temelju prodaje od strane poduzetnika C u prethodnoj godini, stoga iznosi 0 % u drugoj godini, 10 % u trećoj godini i 15 % nakon toga. Tržišni je udio poduzetnika C na proizvodnom tržištu isti: 0 % u drugoj godini, 10 % u trećoj godini i 15 % poslije. Sporazum o licenci između poduzetnika A i C zbog toga je u cijelom tom razdoblju obuhvaćen sigurnom lukom.

Primjer licenciranja između konkurenata

Primjer 3.

Poduzetnici A i B djeluju na istome mjerodavnom tržištu proizvoda i mjerodavnom zemljopisnom tržištu određenog kemijskog proizvoda. Svaki je od njih i vlasnik patenta za različite tehnologije koje primjenjuju u proizvodnji tog proizvoda. U prvoj godini poduzetnici A i B potpisuju sporazum o unakrsnom licenciranju kojim jedan drugome ustupaju licencu za korištenje svojih tehnologija. U prvoj godini poduzetnici A i B proizvode samo primjenom vlastite tehnologije, pri čemu poduzetnik A ostvaruje prihod od prodaje proizvoda u iznosu od 15 milijuna EUR, dok poduzetnik B ostvaruje prihod od prodaje proizvoda koji iznosi 20 milijuna EUR. Od druge godine oba se poduzetnika koriste vlastitom tehnologijom i tehnologijom onog drugog poduzetnika. Od druge godine nadalje poduzetnik A ostvaruje prihod od prodaje proizvoda za koji se koristi vlastitom tehnologijom u iznosu od 10 milijuna EUR, dok od prodaje proizvoda za koji se koristi konkurentnom tehnologijom poduzetnika B isto tako ostvaruje prihod od 10 milijuna EUR. Od druge godine nadalje poduzetnik B ostvaruje prihod od prodaje proizvoda za koji se koristi vlastitom tehnologijom u iznosu od 15 milijuna EUR, dok od prodaje proizvoda za koji se koristi tehnologijom poduzetnika A ostvaruje 10 milijuna EUR. Ukupna vrijednost tržišta za proizvod i njegove zamjenske proizvode iznosi 100 milijuna EUR godišnje.

Kako bi se sporazum o licenci ocijenio u skladu s TTBER-om, potrebno je izračunati tržišne udjele poduzetnika A i B i na tržištu tehnologija i na tržištu proizvoda.

Na tržištu tehnologija tržišni udio poduzetnika A ovisi o količini prodanog proizvoda u prethodnoj godini koji su proizveli i poduzetnik A i poduzetnik B primjenom tehnologije poduzetnika A. Tržišni udio A na tržištu tehnologije ovisi o količini prodanih proizvoda u prethodnoj godini, od strane A i B, primjenom tehnologije A. U 2. godini je tržišni udio A na tržištu tehnologije stoga iznosio 15 % i odražavao vlastitu proizvodnju i prodaju od 15 milijuna EUR u 1. godini. Od treće godine tržišni udio poduzetnika A na tržištu tehnologija iznosi 20 %, što odražava prihod u iznosu od 20 milijuna EUR od prodaje proizvoda za koji se koristi tehnologijom poduzetnika A i koji su poduzetnici A i B proizvodili i prodavali (10 milijuna EUR svaki). Slično tomu, u drugoj godini tržišni je udio poduzetnika B na tržištu tehnologija iznosio 20 %, a poslije 25 %.

Tržišni udjeli poduzetnika A i B na tržištu proizvoda ovise o svojoj prodaji proizvoda u prethodnoj godini, neovisno o korištenoj tehnologiji. Tržišni udio poduzetnika A na tržištu proizvoda iznosi 15 % u drugoj godini, a poslije 20 %. Tržišni udio poduzetnika B na tržištu proizvoda iznosi 20 % u drugoj godini, a poslije 25 %.

Budući da je riječ o sporazumu između konkurenata, da bi mogli uživati pogodnosti skupnog izuzeća iz TTBER-a, njihov zajednički tržišni udio mora biti manji od 20 % i na tržištu tehnologija i na tržištu proizvoda. Očito je da u ovom primjeru to nije slučaj. Zajednički tržišni udio sudionika na tržištu tehnologije i na tržištu proizvoda iznosi 35 % u drugoj godini, a 45 % u godinama koje slijede. Stoga će se taj sporazum između konkurenata morati ocijeniti na pojedinačnoj osnovi.

3.4. Apsolutno zabranjena ograničenja na temelju TTBER-a

3.4.1. Opća načela

121.

Članak 4. TTBER-a sadržava popis apsolutno zabranjenih ograničenja. Riječ je o znatnim ograničenjima tržišnog natjecanja koja nisu obuhvaćena skupnim izuzećem zbog štete koju općenito nanose potrošačima. U iznimnim slučajevima apsolutno zabranjena ograničenja tržišnog natjecanja mogu biti izvan područja primjene članka 101. stavka 1. Ugovora ako su objektivno potrebna za sklapanje sporazuma o prijenosu tehnologije (84) ili zbog sigurnosti ili zdravlja povezanih s opasnom prirodom predmetnog proizvoda. Takvo izuzeće od primjene zabrane članka 101. stavka 1. moguće je samo na osnovi vanjskih objektivnih čimbenika koji ne ovise o samim sudionicima, a ne na osnovi subjektivnih stajališta ili značajka sudionika. Nije riječ o tome bi li sudionici u toj određenoj situaciji prihvatili manje ograničavajući sporazum, nego bi li poduzetnici u sličnom položaju i okruženju, uzimajući u obzir vrstu sporazuma i obilježja tržišta, sklopili manje ograničavajući sporazum.

122.

Iz članka 4. stavaka 1. i 2. TTBER-a proizlazi da, kad sporazum o prijenosu tehnologije sadržava neko apsolutno zabranjeno ograničenje, cjelokupni sporazum nije obuhvaćen skupnim izuzećem. Osim toga, Komisija smatra da u kontekstu pojedinačne ocjene nije vjerojatno da će apsolutno zabranjena ograničenja tržišnog natjecanja ispuniti četiri uvjeta iz članka 101. stavka 3. Ugovora.

123.

Članak 4. TTBER-a sadržava zasebne popise apsolutno zabranjenih ograničenja tržišnog natjecanja za sporazume između konkurenata i sporazume između sudionika koji nisu konkurenti. Ako sudionici sporazuma nisu konkurentni poduzetnici u trenutku sklapanja sporazuma, ali naknadno to postanu, popis apsolutno zabranjenih ograničenja primjenjivih na sporazume između sudionika koji nisu konkurenti nastavlja se primjenjivati tijekom cijelog trajanja sporazuma, osim pri naknadnoj izmjeni sporazuma u nekom njegovom bitnom dijelu (vidjeti članak 4. stavak 3. TTBER-a). Bitna izmjena uključuje sklapanje novog sporazuma o prijenosu tehnologije između sudionika, pri čemu se taj sporazum odnosi na natjecateljska prava na tehnologije.

3.4.2. Sporazumi između konkurenata

124.

U članku 4. stavku 1. TTBER-a navodi se popis apsolutno zabranjenih ograničenja koja se odnose na sporazume o prijenosu tehnologije između konkurenata. Prema članku 4. stavku 1. skupno izuzeće ne primjenjuje se na sporazume koji neposredno ili posredno, samostalno ili u kombinaciji s drugim čimbenicima na koje sudionici sporazuma mogu utjecati, za cilj imaju:

(a)	ograničenje sudionika u njegovoj mogućnosti da određuje cijene svojih proizvoda kada ih prodaje trećim stranama;

(b)	ograničenje proizvodnje, osim ako je riječ o ograničenju proizvodnje ugovornih proizvoda koje je nametnuto stjecatelju licence neuzajamnim sporazumom ili je uzajamnim sporazumom nametnuto samo jednom od stjecatelja licence;

(c)

podjelu tržišta ili korisnika, osim:

obvezivanja davatelja licence i/ili stjecatelja licence, u neuzajamnom sporazumu, da ne proizvodi pomoću pravâ licencirane tehnologije unutar isključivo dodijeljenog područja rezerviranog za drugog sudionika i/ili da ne prodaje ugovorne proizvode, aktivno i/ili pasivno, na isključivo dodijeljenom području ili isključivo dodijeljenoj skupini korisnika koja je rezervirana za drugog sudionika sporazuma;

ii.

ograničenja, u neuzajamnom sporazumu, aktivne prodaje ugovornih proizvoda od strane stjecatelja licence na isključivo dodijeljenom području ili isključivo dodijeljenoj skupini korisnika koju je davatelj licence ustupio drugom stjecatelju licence, pod uvjetom da taj drugi stjecatelj licence nije bio, u vrijeme stjecanja vlastite licence, konkurentni poduzetnik davatelju licence;

iii.	obvezivanja stjecatelja licence da proizvodi ugovorene proizvode samo za vlastitu uporabu, pod uvjetom da, ako stjecatelj licence ugrađuje ugovorene proizvode u vlastite proizvode, nije ograničen u pogledu aktivne i pasivne prodaje ugovornih proizvoda kao rezervnih dijelova za vlastite proizvode;

iv.	obvezivanja stjecatelja licence, u neuzajamnom sporazumu, da proizvodi ugovorne proizvode samo za određenog korisnika, kada se licenca izdaje s namjerom stvaranja alternativnog izvora nabave za tog korisnika;

(d)

ograničenje stjecatelja licence u mogućnosti da iskorištava pravâ na vlastitu tehnologiju ili ograničenje bilo kojega sudionika sporazuma u mogućnosti da provodi istraživanja i razvoj, osim ako je posljednje ograničenje neophodno kako bi se spriječilo otkrivanje licenciranoga znanja i iskustva trećim stranama.

Razlika između uzajamnih i neuzajamnih sporazuma između konkurenata

125.

Za neka se od apsolutno zabranjenih ograničenja tržišnog natjecanja u TTBER-u razlikuju uzajamni i neuzajamni sporazumi. Popis apsolutno zabranjenih ograničenja stroži je za uzajamne sporazume između konkurenata nego za neuzajamne sporazume između konkurenata. Uzajamni sporazumi jesu sporazumi o unakrsnom licenciranju u kojim su licencirane tehnologije konkurentne tehnologije ili se mogu uporabiti za proizvodnju konkurentnih proizvoda. Neuzajamni sporazum jest sporazum u kojemu samo jedan od sudionika ustupa drugome sudioniku licencu za pravâ na svoju tehnologiju te, u slučaju unakrsnog licenciranja, licencirana pravâ na tehnologiju odnose se na nekonkurentne tehnologije i ne mogu se uporabiti za proizvodnju konkurentnih proizvoda. Za potrebe TTBER-a Sporazum nije uzajaman samo zbog činjenice da sadržava obvezu povratnog ustupanja licence ili zbog toga što se stjecatelj licence povratno ustupa licencu za vlastita poboljšanja licencirane tehnologije. Ako neuzajamni sporazum naknadno postane uzajamni sporazum zbog ustupanja druge licence između istih sudionika, ti sudionici mogli bi morati revidirati prvu licencu kako bi se izbjeglo da na taj način sporazum sadržava apsolutno zabranjeno ograničenje. Komisija u svojoj ocjeni takvih slučajeva uzima u obzir vrijeme koje je proteklo između sklapanja sporazuma o ustupanju prve i druge licence.

Cjenovna ograničenja između konkurenata

126.

Apsolutno zabranjeno ograničenje iz članka 4. stavka 1. točke (a) TTBER-a odnosi se na sporazume između konkurenata kojima se nastoji utvrditi cijena proizvoda koji se prodaju trećim stranama, uključujući proizvode u koje je ugrađena licencirana tehnologija. Utvrđivanje cijena među konkurentima općenito predstavlja ograničavanje tržišnog natjecanja po cilju. Utvrđivanje cijena može se pojaviti u obliku dogovora o točnoj cijeni koja će se naplaćivati ili u obliku popisa cijena s određenim dopuštenim najvišim rabatima. Nije bitno odnosi li se sporazum na fiksne, najniže (uključujući minimalne oglašene cijene), najviše ili preporučene cijene. Utvrđivanje cijena također se može provesti neposredno primjenom mjera kojima destimulira odstupanje od dogovorene razine cijena, primjerice, može se uvjetovati da će cijena licencijske naknade biti povišena ako se cijene proizvoda snize ispod neke određene razine. No, sama obveza stjecatelja licence da plaća neki minimalni iznos licencijske naknade ne smatra se utvrđivanjem cijena.

127.

Ako se licencijske naknade izračunavaju na temelju prodaje pojedinačnog proizvoda, iznos licencijske naknade izravno utječe na marginalne troškove proizvoda i time izravno na cijene proizvoda (85). Konkurenti se stoga mogu koristiti sporazumima prema kojima dva poduzetnika ustupaju jedan drugome licence s uzajamnim licencijskim naknadama kao sredstvom za usklađivanje i/ili povećanje cijena na silaznim tržištima proizvoda (86). Međutim, Komisija će unakrsne licence s uzajamnim licencijskim naknadama smatrati utvrđivanjem cijena samo u posebnim okolnostima, primjerice ako je sporazumom predviđeno plaćanje licencijskih naknada bez obzira na to upotrebljava li se tehnologija doista ili ako sporazum nema nikakvu svrhu poticanja tržišnog natjecanja te stoga ne predstavlja sporazum o licenciranju u dobroj vjeri.

Ograničenja outputa između konkurenata

128.

Apsolutno zabranjeno ograničenje iz članka 4. stavka 1. točke (b) TTBER-a odnosi se na ograničenja outputa u sporazumima između konkurenata. Ograničenje outputa jest ograničenje količine proizvodnje i prodaje sudionika. Članak 4. stavak 1. točka (b) ne primjenjuje se na ograničenja outputa koja su nametnuta stjecatelju licence neuzajamnim sporazumom ili ograničenja outputa koja su nametnuta samo jednom od stjecatelja licence uzajamnim sporazumom, pod uvjetom da je, u svakom slučaju, ograničenje outputa ograničeno na proizvode proizvedene primjenom licencirane tehnologije. Stoga se u članku 4. stavku 1. točki (b) uzajamna ograničenja outputa i ograničenja outputa koja su nametnuta bilo kojem sudioniku, neovisno o tome je li davatelj ili stjecatelj licence, u odnosu na korištenje vlastite tehnologije od strane tog sudionika smatraju apsolutno zabranjenim ograničenjima (87). Kad se konkurenti dogovore da si uzajamno nametnu ograničenja outputa, cilj i vjerojatni učinak sporazuma jest smanjenje outputa na tržištu. Ta apsolutna zabrana ograničenja primjenjuje se i na sporazume kojima se smanjuje poticaj sudionika da prošire output, primjerice primjenom uzajamnih tekućih licencijskih naknada po jedinici koja se povećava kako se povećava output ili međusobnim nametanjem obveze svakom sudioniku da u slučaju premašivanja određene razine outputa izvrši određena plaćanja.

129.

Povoljniji tretman pri neuzajamnim ograničenjima outputa primjenjuje se jer jednostrano ograničenje ne dovodi nužno do smanjenja outputa na tržištu. Rizik da sporazum nije sporazum o licenciranju u dobroj vjeri također je manji kad je ograničenje neuzajamno. Kada je stjecatelj licence voljan prihvatiti jednostrano ograničenje, vjerojatno je da će posljedica sporazuma biti stvarna integracija komplementarnih tehnologija ili integracija nadmoćne tehnologije davatelja licence s proizvodnim sredstvima stjecatelja licence, a čime se povećava učinkovitost. Slično tomu, u uzajamnom sporazumu ograničenje outputa nametnuto jednom od stjecatelja licence vjerojatno će odražavati veću vrijednost tehnologije koju je ustupio jedan od sudionika i može služiti promicanju licenciranja koje pogoduje tržišnom natjecanju.

Podjela tržišta i korisnikâ među konkurentima

130.

Apsolutno zabranjeno ograničenje tržišnog natjecanja utvrđeno člankom 4. stavkom 1. točkom (c) TTBER-a odnosi se na podjelu tržištâ i korisnika. Sporazumi prema kojima konkurenti dijele tržišta i korisnike imaju za cilj ograničenje tržišnog natjecanja. Sporazum kojim konkurenti na uzajamno sporazuman način dogovore da neće proizvoditi na određenim područjima ili da neće aktivno ili pasivno, ili ni aktivno ni pasivno, prodavati na određenim područjima ili određenim korisnicima koji su rezervirani za drugog sudionika čini apsolutno zabranjeno ograničenje tržišnog natjecanja. Tako se, primjerice, uzajamno isključivo licenciranje između konkurenata smatra podjelom tržišta.

131.

Članak 4. stavak 1. točka (c) TTBER-a primjenjuje se neovisno o tome može li se stjecatelj licence slobodno koristiti pravima na vlastitu tehnologiju. Čim se stjecatelj licence opremio za korištenje tehnologijom davatelja licence za proizvodnju određenog proizvoda, zadržavanje posebne proizvodne linije za koju se koristi nekom drugom tehnologijom za zadovoljavanje potrebe korisnika na koje utječu ograničenja može se pokazati skupim. Nadalje, imajući na umu učinke tog ograničenja koji imaju potencijal protivan tržišnom natjecanju, stjecatelj licence može vrlo malo biti potaknut proizvoditi primjenom vlastite tehnologije. Za takva je ograničenja i malo vjerojatno da će biti nužna za uspostavljanje licenciranja koje pogoduje tržišnom natjecanju.

132.

U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (c) podtočkom i. TTBER-a ne smatra se apsolutno zabranjenim ograničenjem kad davatelj licence u neuzajamnom sporazumu ustupi stjecatelju licence isključivu licencu za proizvodnju na temelju licencirane tehnologije na određenom području i time se složi da sam neće proizvoditi ugovorne proizvode na tom području ili pružati ugovorne proizvode s tog područja. Takve isključive licence obuhvaćene su skupnim izuzećem neovisno o području primjene područja. Ako se licenca odnosi na svjetsko tržište, isključivost znači da se davatelj licence odriče pristupanja tržištu ili ostajanja na njemu. Skupno izuzeće primjenjuje se i na neuzajamne sporazume u kojima stjecatelj licence nema pravo proizvoditi na isključivom području rezerviranom za davatelja licence. Svrha takvih sporazuma može biti davanje poticaja davatelju licence ili stjecatelju licence za ulaganje u licenciranu tehnologiju i njezin razvoj. Cilj sporazuma stoga nije nužno podjela tržišta.

133.

U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (c) podtočkom i. TTBER-a. također se ne smatra apsolutno zabranjenim ograničenjem ako se sudionici neuzajamnog sporazuma dogovore da neće prodavati ugovorne proizvode aktivno ili pasivno na isključivom području ili isključivo dodijeljenoj skupini korisnika koji su rezervirani za drugog sudionika (88). „Aktivna” prodaja i „pasivna” prodaja definirane su u članku 1. stavku 1. točki (s) odnosno točki (t) TTBER-a (89). Ograničenja sposobnosti stjecatelja licence ili davatelja licence u pogledu aktivne ili pasivne ili i aktivne i pasivne prodaje na području drugog sudionika ili skupini korisnika drugog sudionika obuhvaćena su skupnim izuzećem samo ako je to područje ili ta skupina korisnika isključivo rezervirana za tog drugog sudionika. Ograničenja aktivne i pasivne prodaje koja se odnose na područje ili skupinu korisnika koji nisu isključivo rezervirani nisu obuhvaćena skupnim izuzećem, ali u određenim okolnostima mogu ispunjavati uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora ako se sporazum ocjenjuje pojedinačno u skladu s člankom 101. Na primjer, sudionici se mogu dogovoriti da će dijeliti isključivost na ad hoc osnovi ako je to potrebno kako bi se ublažio privremeni manjak u proizvodnji sudionika kojem je dodijeljeno područje ili skupina korisnika.

134.

Podrazumijeva se da se također ne smatra apsolutno zabranjenim ograničenjem kad davatelj licence imenuje stjecatelja licence svojim jedinstvenim stjecateljem licence na određenom području, pri čemu se podrazumijeva da trećim stranama neće biti ustupljena licenca za proizvodnju na temelju tehnologije davatelja licence na tom području. Skupno izuzeće primjenjuje se na takve jedinstvene licence, neovisno o tome je li riječ o uzajamnom ili neuzajamnom sporazumu, s obzirom na to da sporazum ne utječe na mogućnost sudionika da iskorištavaju svoja prava na vlastitu tehnologiju na područjima obuhvaćenima sporazumom.

135.

Člankom 4. stavkom 1. točkom (c) podtočkom ii. TTBER-a s popisa apsolutno zabranjenih ograničenja isključuju se ograničenja u neuzajamnom sporazumu koja se odnose na aktivnu prodaju ugovornih proizvoda koju provodi stjecatelj licence na području ili prema skupini korisnika koju je davatelj licence dodijelio drugom stjecatelju licence, pod uvjetom da zaštićeni stjecatelj licence u vrijeme sklapanja sporazuma nije bio konkurent davatelja licence. U tom scenariju nije opravdano takva ograničenja aktivne prodaje smatrati apsolutno zabranjenim ograničenjima. Dopuštajući davatelju licence da stjecatelja licence koji nije bio već prisutan na relevantnom tržištu pruži zaštiti od aktivne prodaje od strane stjecatelja licence koji su konkurenti davatelja licence i koji su zbog tog razloga već bili prisutni i etablirani na tržištu, takva će ograničenja vjerojatno potaknuti stjecatelja licence da učinkovitije iskorištava licenciranu tehnologiju. Međutim, ako se stjecatelji licence međusobno dogovore da ne prodaju aktivno ili pasivno na određenim područjima ili određenim skupinama korisnika, taj bi sporazum značio kartel između stjecatelja licence. Budući da takav sporazum ne uključuje prijenos tehnologije, u svakom slučaju ne bi bio obuhvaćen područjem primjene TTBER-a.

136.

Člankom 4. stavkom 1. točkom (c) podtočkom iii. TTBER-a s popisa apsolutno zabranjenih ograničenja isključuju se ograničenja koja se odnose na vlastitu uporabu, odnosno obveze da stjecatelji licence proizvode u koje je ugrađena licencirana tehnologija proizvode samo za vlastitu uporabu. Kada je ugovorni proizvod komponenta, stjecatelja licence može se obvezati da proizvodi tu komponentu samo za potrebe ugrađivanja u vlastite proizvode te da te komponente ne prodaje drugim proizvođačima. Međutim, stjecatelj licence mora moći prodavati komponente kao rezervne dijelove za vlastite proizvode te tako opskrbljivati treće osobe koje servisiraju te proizvode nakon prodaje. Ograničenja koja se odnose na vlastitu uporabu mogu biti potrebna kako bi se promicalo širenje tehnologije, posebno među konkurentima, te su stoga obuhvaćena skupnim izuzećem. U odjeljku 4.2.5. ovih Smjernica navedene su smjernice za ocjenu ograničenja koja se odnose na vlastitu uporabu u sporazumima koji nisu obuhvaćeni skupnim izuzećem.

137.

Naposljetku, člankom 4. stavkom 1. točkom (c) podtočkom iv. TTBER-a s popisa apsolutno zabranjenih ograničenja isključuje se obveza nametnuta stjecatelju licence u neuzajamnom sporazumu da proizvodi ugovorne proizvode isključivo za određenog korisnika kad se licenca izdaje radi stvaranja alternativnog izvora opskrbe za tog korisnika. Licenca se stoga mora izdati za potrebe opskrbe određenog korisnika. Međutim, više poduzetnika može dobiti licencu za opskrbu istog korisnika. Članak 4. stavak 1. točka (c) podtočka iv. primjenjuje se neovisno o trajanju licence. Primjerice, ovim izuzećem obuhvaćena je jednokratna licenca kako bi se ispunili zahtjevi projekta određenog korisnika. Mogućnost da se takvi sporazumi iskoriste za podjelu tržišta ograničena je jer se licenca izdaje samo za potrebe opskrbe jednog određenog kupca. Konkretno, ne može se pretpostaviti da će stjecatelj licence zbog takvih sporazuma prestati iskorištavati vlastitu tehnologiju.

138.

Ograničenja polja primjene u sporazumima između konkurenata kojima se licenca ograničava na jedno ili više tehničkih polja primjene, tržišta proizvoda ili industrijskih sektora (90) ne smatraju se apsolutno zabranjenim ograničenjima. Takva ograničenja obuhvaćena su skupnim izuzećem do razine praga tržišnog udjela od 20 %, neovisno o činjenici radi li se o uzajamnom ili neuzajamnom sporazumu. Za takva ograničenja ne smatra se da za cilj imaju dodjelu tržišta ili korisnika. Međutim, skupno izuzeće primjenjuje se pod uvjetom da ograničenja koja se odnose na tehničko polje primjene ne premašuju područje primjene licenciranih tehnologija. Primjerice, ako su stjecatelji licence ograničeni u pogledu tehničkih polja primjene u kojima se mogu koristiti pravima na vlastitu tehnologiju, taj sporazum znači podjelu tržišta.

139.

Skupno izuzeće primjenjuje se neovisno o tome je li ograničenje koje se odnosi na polje primjene simetrično ili asimetrično. Asimetrično ograničenje polja primjene u uzajamnom sporazumu o licenci pretpostavlja da je obojici sudionika dopušteno koristiti se tehnologijama koje su im ustupljene licencom u različitim poljima primjene. Pod uvjetom da se sporazumom ne ograničava mogućnost sudionika da koriste vlastite tehnologije, ne može se pretpostaviti da će sudionici zbog sporazuma napustiti polja primjene obuhvaćena licencom drugog sudionika ili da će se odreći ulaska u ta polja. Čak i kada se davatelji licence opreme za primjenu licencirane tehnologije unutar polja primjene koje je obuhvaćeno licencom, moguće je da to neće imati utjecaj na proizvodna sredstva kojima se koristi za proizvodnju izvan područja primjene licence. U tom pogledu važno je da se ograničenje odnosi na različita tržišta proizvoda, industrijske sektore ili tehnička polja primjene, a ne na korisnike koji su dodijeljeni prema području ili skupini, koji kupuju proizvode koji pripadaju takvim tržištima proizvoda, industrijskim sektorima ili tehničkim poljima primjene. Rizik od podjele tržišta puno je veći u potonjem slučaju (vidjeti točku 130.). Osim toga, polje primjene ograničenja može biti nužno za promicanje licenciranja kojim se potiče tržišno natjecanje (vidjeti točku 235.).

Ograničenja mogućnosti sudionikâ da provode istraživanja i razvoj

140.

Apsolutno zabranjeno ograničenje iz članka 4. stavka 1. točke (d) TTBER obuhvaća ograničenja mogućnosti bilo kojeg od sudionika da provodi istraživanje i razvoj. Oba sudionika moraju imati slobodu samostalnog provođenja istraživanja i razvoja. To se pravilo primjenjuje bez obzira na to primjenjuje li se ograničenje na polje obuhvaćeno licencom ili na druga polja. Međutim, sama činjenica da su sudionici sporazumni da će jedan drugome stavljati na raspolaganje buduća poboljšanja svojih tehnologija ne smatra se ograničenjem samostalnog istraživanja i razvoja. Članak 4. stavak 1. točka (d) ne primjenjuje se na ograničenja mogućnosti sudionika da provodi istraživanja i razvoj s trećim stranama u slučajevima kad je takvo ograničenje potrebna da bi se licencirano znanje i iskustvo zaštitilo od otkrivanja. Da bi bila obuhvaćena tim izuzećem, nametnuta ograničenja moraju biti potrebna i razmjerna za ostvarenje te zaštite. Primjerice, kada su sporazumom određuju određeni djelatnici stjecatelja licence koji se obučavaju za licencirano znanje i iskustvo i odgovorni su za njegovu uporabu, može biti dostatno da se stjecatelj licence obveže da tim djelatnicima neće biti dopušteno da budu uključeni u istraživanja i razvoj s trećim stranama. Ostale sigurnosne mjere mogu biti jednako primjerene.

Ograničenja uporabe vlastite tehnologije stjecatelja licence

141.

Apsolutno zabranjeno ograničenje iz članka 4. stavka 1. točke (d) TTBER-a primjenjuje se i na ograničenja sposobnosti stjecatelja licence da koristi vlastita prava na tehnologiju, pod uvjetom da pritom ne koristi prava na tehnologiju koju mu je licenciranjem ustupio davatelj licence. Konkretno, u odnosu na pravâ na vlastitu tehnologiju stjecatelja licence ne smije se ograničiti s obzirom na to gdje proizvodi ili prodaje, tehnička polja primjene ili tržišta proizvoda na kojima proizvodi, koliko proizvodi ili prodaje i po kojoj cijeni prodaje. Isto tako ne smije ga se obvezati na plaćanje licencijskih naknada za proizvode proizvedene na temelju pravâ na njegovu vlastitu tehnologiju jer takve obveze povećavaju trošak korištenja tih prava (91). Nadalje, stjecatelja licence ne smije se ograničiti pri licenciranju pravâ na svoju vlastitu tehnologiju trećim stranama. Kad se stjecatelju licence nameću ograničenja u odnosu na njegovu upotrebu pravâ na vlastitu tehnologiju ili na provođenje istraživanja i razvoja, smanjuje se konkurentnost njegove tehnologije. To može rezultirati smanjenjem tržišnog natjecanja na postojećim tržištima proizvoda i tržištima tehnologija i smanjenjem poticaja stjecatelju licence da ulaže u istraživanje i razvoj svoje tehnologije. Članak 4. stavak 1. točka (d) TTBER-a ne primjenjuje se na ograničenja nametnuta stjecatelju licence u odnosu na korištenje tehnologije trećih strana, na primjer one koja konkurira licenciranoj tehnologiji. Iako takve obveze nenatjecanja mogu imati učinke sprečavanja tržišnog natjecanja u odnosu na tehnologije trećih strana (vidjeti odjeljak 4.2.7 ovih Smjernica), obično nemaju učinak smanjenja poticaja stjecatelju licence da ulaže u istraživanje i razvoj svoje vlastite tehnologije.

3.4.3. Sporazumi između sudionika koji nisu konkurenti

142.

U članku 4. stavku 2. TTBER-a navodi se popis apsolutno zabranjenih ograničenja licenciranja između sudionika koji nisu konkurenti. Prema članku 4. stavku 2. skupno izuzeće ne primjenjuje se na sporazume koji neposredno ili posredno, samostalno ili u kombinaciji s drugim čimbenicima na koje sudionici sporazuma mogu utjecati, za cilj imaju:

(a)

ograničenje prava sudionika da slobodno određuje prodajnu cijenu pri prodaji proizvoda trećim stranama, ne dovodeći u pitanje mogućnost nametanja najviše prodajne cijene ili preporuke u vezi s prodajnom cijenom, pod uvjetom da rezultat toga nije fiksna ili najniža prodajna cijena nastala zbog pritiska ili ponuđenog poticaja bilo kojeg od sudionika sporazuma;

(b)

ograničenje područja odnosno korisnika kojima stjecatelj licence može pasivno prodavati ugovorne proizvode, osim:

i.	ograničenja pasivne prodaje na isključivo dodijeljenom području ili isključivo dodijeljenoj skupini korisnika rezerviranoj za davatelja licencije;

ii.	obvezivanja na proizvodnju ugovornih proizvoda samo za vlastitu uporabu, pod uvjetom da, ako stjecatelj licence ugrađuje ugovorene proizvode u vlastite proizvode, nije ograničen u pogledu aktivne i pasivne prodaje ugovornih proizvoda kao rezervnih dijelova za vlastite proizvode;

iii.	obvezivanja na proizvodnju ugovornih proizvoda samo za određenog korisnika, kada se licenca izdaje s namjerom stvaranja alternativnog izvora nabave za tog korisnika;

iv.	ograničenja prodaje krajnjim korisnicima od strane stjecatelja licence koji djeluje na razini veleprodaje;

v.	ograničavanje prodaje neovlaštenim distributerima koji se nalaze na području na kojem davatelj licencije upravlja sustavom selektivne distribucije za ugovorne proizvode;

(c)	ograničenje aktivne ili pasivne prodaje krajnjim korisnicima od strane stjecatelja licence koji je član sustava selektivne distribucije i koji djeluje na razini maloprodaje, ne dovodeći u pitanje mogućnost zabrane članu sustava da djeluje izvan ovlaštenog poslovnog nastana.

Utvrđivanje cijena

143.

Apsolutno zabranjeno ograničenje tržišnog natjecanja iz članka 4. stavka 2. točke (a) TTBER-a odnosi se na utvrđivanje cijena proizvoda koje se naplaćuju pri prodaji proizvoda trećim osobama. Preciznije, ta se odredba odnosi na ograničenja koja neposredno ili posredno imaju cilj utvrđivanje fiksne ili najniže prodajne cijene ili fiksne ili najniže razine cijene koje se davatelj ili stjecatelj licence moraju pridržavati pri prodaji proizvoda trećim stranama. Utvrđivanje cijena može se postići izravno izričitim sporazumom, kao što je ugovorna obveza, ili neizravnim sredstvima. Primjeri potonjeg su sporazumi o utvrđivanju marži, najviše razine popusta, vezivanju prodajne cijene uz prodajne cijene konkurenata, nametanju minimalnih oglašenih cijena, prijetnje, zastrašivanje, upozorenja, kazne ili raskidi ugovora u slučaju nepridržavanja zadane razine cijene. Izravna ili neizravna sredstva za utvrđivanje cijena mogu biti još učinkovitija ako se kombiniraju s mjerama za utvrđivanje sniženja cijena, kao što je uspostava sustava praćenja cijena (92) ili obveza izvješćivanja o odstupanjima u cijeni. Slično tomu, izravno ili neizravno utvrđivanje cijena može biti još učinkovitije ako se kombinira s mjerama za smanjenje poticaja prodavatelju da snizi svoju cijenu, kao što je obveza primjene klauzule najpovlaštenijeg korisnika, odnosno obveza da se nekom korisniku pruže bilo koji povoljniji uvjeti koji su pruženi bilo kojem drugom korisniku. U sporazumima između sudionika koji nisu konkurenti primjena preporučenih prodajnih cijena ili nametanje najviših cijena ne smatra se samo po sebi fiksnim ili najnižim prodajnim cijenama. Međutim, ako se preporučene ili najviše cijene kombinira s poticajima za primjenu određene razine cijena ili mjerama za odvraćanje od snižavanja prodajne cijene, to se može smatrati održavanjem preprodajne cijene.

Ograničenja mogućnosti stjecatelja licence da obavlja pasivnu prodaju

144.

Apsolutno zabranjeno ograničenje utvrđeno u članku 4. stavku 2. točki (b) TTBER-a odnosi se na ograničenje sposobnosti stjecatelja licence da obavlja pasivnu prodaju (93) proizvoda u koje je ugrađena licencirana tehnologija (94).

145.

Ograničenja pasivne prodaje mogu biti rezultat izričitih obveza, kao što je obveza neprodavanja određenim korisnicima ili korisnicima na određenim područjima ili obveza upućivanja narudžbi takvih korisnika drugim stjecateljima licenci. Ograničenja pasivne prodaje mogu proizlaziti i iz neizravnih mjera kojima se stjecatelja licence nastoji potaknuti na suzdržavanje od takve prodaje, kao što su financijski poticaji (95).

146.

Količinska ograničenja sama po sebi nisu apsolutno zabranjeno ograničenje pasivne prodaje u smislu članka 4. stavka 2. točke (b) TTBER-a. Međutim, mogu se koristiti kao neizravno sredstvo za ograničavanje pasivne prodaje. Komisija smatra da se članak 4. stavak 2. točka (b) primjenjuje ako se količinska ograničenja koriste za provedbu pozadinskog sporazuma o podjeli tržišta. Pokazatelji toga uključuju prilagodbu količine s vremenom radi pokrivanja samo lokalne potražnje, kombinaciju količinskih ograničenja i obveze prodavanja najmanjih količina na području, obveze prodavanja najmanjih količina na području i različite stope licencijskih naknada ovisno o odredištu proizvoda i praćenju odredišta proizvoda koje prodaju pojedinačni stjecatelji licenci.

147.

Opće apsolutno zabranjeno ograničenje koje se odnosi na ograničenja pasivne prodaje koju provodi stjecatelj podliježe brojnim iznimkama, koje su navedene u točkama od 148. do 153. Na ograničenja i obveze obuhvaćene tim iznimkama primjenjuje se skupno izuzeće.

148.

Iznimka 1: apsolutno zabranjeno ograničenje iz članka 4. stavka 2. točke (b) TTBER-a ne obuhvaća (aktivna i pasivna) ograničenja prodaje nametnuta davatelju licence. Na sva ograničenja prodaje nametnuta davatelju licence primjenjuje se skupno izuzeće do praga tržišnog udjela od 30 % (96). Isto se primjenjuje na ograničenja aktivne prodaje koju provodi stjecatelj licence, uz iznimku ograničenja aktivne prodaje krajnjim korisnicima koju provode stjecatelji licence koji pripadaju sustavu selektivne distribucije (vidjeti točku 153. ovih Smjernica). Skupno izuzeće ograničenja aktivne prodaje temelji se na pretpostavci da takva ograničenja promiču ulaganja, tržišno natjecanje koje se ne temelji na cijenama, unaprjeđenja kvalitete usluga koje pružaju stjecatelji licence rješavanjem problema neovisnih subjekata i problema zadržavanja. U slučaju ograničenja aktivne prodaje između područja stjecatelja licence ili isključiva skupina korisnika, nije nužno da se zaštićenom stjecatelju licence donijeli isključivo područje ili skupina korisnika. Skupno izuzeće primjenjuje se i na ograničenja aktivne prodaje kada je više stjecatelja licence određeno za određeno područje ili skupinu korisnika. Ulaganja kojima se potiče učinkovitost vjerojatno će se poticati kada je stjecatelj licence siguran da će biti suočen samo s tržišnim natjecanjem u aktivnoj prodaji s ograničenim brojem stjecatelja licenci unutar područja, a ne i sa stjecateljima licenci izvan tog područja.

149.

Iznimka 2: ograničenja aktivne i pasivne prodaje koju provodi stjecatelj licence na isključivom području ili isključivoj skupini korisnika koja su rezervirana za davatelja licence ne smatraju se apsolutno zabranjenim ograničenjima tržišnog natjecanja (vidjeti članak 4. stavak 2. točku (b) podtočku i. TTBER-a) (97). Pretpostavlja se da takva ograničenja, ako nije prijeđen prag tržišnog udjela, iako ograničavaju tržišno natjecanje, promiču širenje tehnologije i ugrađivanje takve tehnologije u proizvodna sredstva stjecatelja licence, čime se potiče tržišno natjecanje. Kako bi područje ili skupina korisnika bili rezervirani za davatelja licence, on ne mora stvarno proizvoditi primjenom licencirane tehnologije na predmetnom području ili za predmetnu skupinu korisnika. Davatelj licence može i rezervirati područje ili skupinu korisnika za kasnije iskorištavanje.

150.

Iznimka 3: obveza stjecatelja licence da proizvode u koje je ugrađena licencirana tehnologija proizvodi samo za vlastitu (ograničenu) upotrebu nije apsolutno zabranjeno ograničenje tržišnog natjecanja (vidjeti članak 4. stavak 2. točku (b) podtočku ii. TTBER-a). Ako je ugovorni proizvod komponenta, stjecatelj licence može biti obvezan koristiti taj proizvod samo za ugradnju u vlastite proizvode i ne prodavati taj proizvod drugim proizvođačima. Međutim, stjecatelj licence mora imati mogućnost aktivne i pasivne prodaje tih proizvoda kao rezervnih dijelova za vlastite proizvode i stoga mora imati mogućnost da tim proizvodima opskrbljuje treće osobe koje pružaju poslijeprodajne usluge u vezi s tim proizvodima. Dodatne smjernice o ograničenjima vlastite uporabe nalaze se u odjeljku 4.2.5.

151.

Iznimka 4: obveza stjecatelja licence da proizvodi ugovorne proizvode samo za određenog korisnika kako bi tom korisniku osigurao alternativni izvor nabave nije apsolutno zabranjeno ograničenje tržišnog natjecanja (vidjeti članak 4. stavak 2. točku (b) podtočku iii. TTBER-a). U slučaju sporazuma između sudionika koji nisu konkurenti, na takva se ograničenja vjerojatno neće primjenjivati članak 101. stavak 1. Ugovora.

152.

Iznimka 5: ako stjecatelj licence djeluje na razini veleprodaje, ograničenje njegove mogućnosti prodaje krajnjim korisnicima nije apsolutno zabranjeno ograničenje (vidjeti članak 4. stavak 2. točku (b) podtočku iv. TTBER-a). Ta vrsta ograničenja omogućuje davatelju licence da stjecatelju licence dodijeli funkciju veleprodajne distribucije i na to se obično ne primjenjuje članak 101. stavak 1 (98).

153.

Iznimka 6: ako je stjecatelj licence član sustava selektivne distribucije, ograničenje njegove mogućnosti prodaje neovlaštenim distributerima ne smatra se apsolutnim zabranjenim ograničenjem (vidjeti članak 4. stavak 2. točku (b) podtočku v. TTBER-a). Ta iznimka omogućuje davatelju licence da upravlja sustavom selektivne distribucije. Međutim, u tom slučaju stjecateljima licence koji se bave maloprodajom mora se, u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (c) TTBER-a, dopustiti aktivna i pasivna prodaja krajnjim korisnicima, ne dovodeći u pitanje mogućnost zabrane stjecateljima licence da djeluju izvan neovlaštenog poslovnog nastana. Vidjeti i točku 152 o mogućnosti ograničavanja stjecatelja licence na veleprodajnu funkciju, kako je predviđeno člankom 4. stavkom 2. točkom (b) podtočkom iv. TTBER-a. U okviru područja na kojem davatelj licence upravlja selektivnim distribucijskim sustavom taj se sustav ne može kombinirati s isključivim područjima ili isključivim skupinama korisnika ako bi to dovelo do ograničenja aktivne ili pasivne prodaje krajnjim korisnicima jer bi to bilo apsolutno zabranjeno ograničenje u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (c) TTBER-a.

154.

Ograničenja pasivne prodaje koju provodi stjecatelj licence na isključivo dodijeljenom području ili isključivo dodijeljenoj skupini korisnika koji su dodijeljeni drugom stjecatelju licence apsolutno su zabranjena ograničenja tržišnog natjecanja u smislu članka 4. stavka 2. točke (b) TTBER-a. Međutim, u određenim okolnostima takva ograničenja mogu biti izvan područja primjene članka 101. stavka 1. Ugovora tijekom ograničenog razdoblja ako su objektivno potrebna za ulazak zaštićenog stjecatelja licence na novo tržište (99). To se, na primjer, može primijeniti ako stjecatelj licence mora izvršiti znatna ulaganja kako bi pokrenuo i razvio novo tržište, a ograničenja pasivne prodaje drugih stjecatelja licence ograničena su na razdoblje koje je stjecatelju licence potrebno za povrat ulaganja. U većini slučajeva to razdoblje neće biti dulje od dvije godine od dana kad je stjecatelj licence prvi put stavio na tržište ugovorne proizvode na isključivo dodijeljenom području ili ih je prodao svojoj isključivo dodijeljenoj skupini korisnika.

3.5. Isključena ograničenja

155.

U članku 5. TTBER-a navedene su tri vrste ograničenja koja su isključena iz skupnog izuzeća kako bi se zaštitili poticaji za inovacije. Ta se ograničenja moraju pojedinačnu ocijeniti kako bi se utvrdilo ograničavaju li tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora i, ako ograničavaju, ispunjavaju li četiri uvjeta iz članka 101. stavka 3. Isključenje tih ograničenja iz skupnog izuzeća ograničeno je na konkretno ograničenje, pod uvjetom da se ono može odvojiti od ostatka sporazuma U tom se slučaju na ostatak sporazuma i dalje može primjenjivati skupno izuzeće.

Isključivo ustupanje prava za vlastita poboljšanja

156.

Člankom 5. stavkom 1. točkom (a) TTBER-a iz skupnog izuzeća isključuju se obveze kojima se nameću isključiva povratna ustupanja licenci, odnosno isključiva povratna licenca davatelju licence ili trećoj osobi koju je davatelj licence odredio za sva poboljšanja licencirane tehnologije koja je proveo stjecatelj licence ili za ustupanje prava na takva poboljšanja davatelju licence ili trećoj strani koju je odredio davatelj licence. Isključivo povratno ustupanje licence je povratno ustupanje koje stjecatelja licence (koji je u ovom slučaju inovator i davatelj licence za poboljšanje) sprječava da iskorištava poboljšanje (bilo za svoju vlastitu proizvodnju ili za licenciranje trećim osobama). Obvezama isključivog povratnog ustupanja licenci vjerojatno će se smanjiti poticaji stjecateljima licence na inovacije jer se time sprečava stjecatelj licence u iskorištavanju poboljšanja. To se izuzeće primjenjuje i kad se poboljšanje odnosi na istu primjenu kao i licencirana tehnologija i kad stjecatelj licence razvija nove primjene licencirane tehnologije.

157.

Primjena članka 5. stavka 1. točke (a) TTBER-a ne ovisi o tome plaća li davatelj licence naknadu za stjecanje poboljšanja ili dobivanje isključive licence. Međutim, postojanje i iznos takve naknade, uključujući je li izračunana na temelju vrijednosti poboljšanja, može biti relevantan čimbenik za pojedinačnu ocjenu obveza isključivog povratnog ustupanja prava na temelju članka 101. Ugovora izvan područja primjene skupnog izuzeća. Kada se poboljšanja daju uz naknadu, manje je vjerojatno da će zbog te obveze stjecatelj licence biti manje motiviran za inovacije. Za pojedinačno ocjenjivanje isključivih povratnih ustupanja licenci izvan područja primjene skupnih izuzeća važni su čimbenik i položaj davatelja licence na tržištu tehnologije. Što je čvršći položaj davatelja licence, to je veća vjerojatnost da će obveze isključivog ustupanja prava na vlastita poboljšanja imati ograničavajući utjecaj na tržišno natjecanje u inovacijama. Što je čvršći položaj tehnologije davatelja licence, to je važnije da stjecatelj licence bude u mogućnosti osigurati alternativni izvor inovacija i budućeg tržišnog natjecanja. Negativni učinak obveza isključivog povratnog ustupanja licence može se povećati i u slučaju paralelnih mreža sporazuma o prijenosu tehnologije koji sadržavaju takve obveze. Kada dostupne tehnologije kontrolira ograničen broj davatelja licenci koji stjecateljima licenci nameću obvezu isključivog povratnog ustupanja licenci, rizik od negativnih učinaka za tržišno natjecanje veći je nego u okolnostima kada postoji više konkurentnih tehnologija od kojih su samo neke licencirane pod uvjetima isključivog povratnog ustupanja licenci.

158.

Obveze neisključivog povratnog ustupanja licence obuhvaćene su skupnim izuzećem. To je slučaj čak i ako obveze nisu uzajamne, odnosno ako se odnose samo na stjecatelja licence, a davatelj licence ima pravo proslijediti poboljšanja drugim stjecateljima licenci. Obvezom neisključivog povratnog ustupanja licenci može se promicati širenje nove tehnologije tako što se davatelju licence dopušta da slobodno odredi hoće li i u kojoj mjeri poboljšanja koja je ostvario stjecatelj licence proslijediti svojim drugim stjecateljima licenci. Odredba o prosljeđivanju isto može promicati širenje tehnologije, a posebno kada svaki stjecatelj licence u trenutku ugovaranja zna da će biti na ravnopravnoj osnovi s drugim stjecateljima licenci u pogledu poboljšanja tehnologija koje primjenjuje u proizvodnji.

159.

Izvan sigurne luke neisključive obveze povratnog ustupanja licenci mogu imati negativne učinke na tržišno natjecanje i inovacije u posebnim okolnostima. Na primjer, mogu imati negativne učinke na inovacije u slučaju unakrsnog licenciranja između konkurenata ako se obveza povratnog ustupanja licenci kombinira s obvezom svakog od sudionika da s drugim sudionikom dijeli poboljšanja vlastite tehnologije. Dijeljenje svih poboljšanja između konkurenata može spriječiti stjecanje prednosti jednog konkurenta pred drugim (vidjeti i točku 264). Što je veća tržišna snaga davatelja licence i pokrivenost tržišta njegovim obvezama povratnog ustupanja, to je vjerojatnije da će takve obveze utjecati na tržišno natjecanje između konkurentnih tehnologija i inovacije.

Odredbe o neosporavanju i raskidu zbog osporavanja

160.

Člankom 5. stavkom 1. točkom (b) TTBER-a iz skupnog izuzeća isključuju se odredbe o neosporavanju, odnosno neposredne ili posredne obveze sudionika da ne osporava valjanost prava intelektualnoga vlasništva koje drugi sudionik ima u Uniji, ne dovodeći u pitanje mogućnost, kad je riječ o isključivoj licenci, da davatelj licence raskine sporazum o prijenosu tehnologije ako stjecatelj licence osporava valjanost bilo kojeg licenciranog prava na tehnologiju.

161.

Razlog za isključivanje odredaba o neosporavanju iz skupnog izuzeća jest činjenica da su stjecatelji licence obično u najboljem položaju za ocjenu valjanosti prava intelektualnog vlasništva te bi radi osiguravanja nenarušenog tržišnog natjecanja trebalo ukinuti prava intelektualnog vlasništva koja nisu valjana (100). Intelektualno vlasništvo koje nije valjano guši inovacije umjesto da ih promiče. Članak 101. stavak 1. Ugovora vjerojatno će se primjenjivati na odredbe o neosporavanju kada je pravo na licenciranu tehnologiju vrijedno i stoga stavlja u nepovoljniji položaj one poduzetnike koji ju ne mogu koristiti ili ju mogu koristiti samo uz plaćanje licencijskih naknada. U takvim slučajevima uvjeti iz članka 101. stavka 3. vjerojatno neće biti ispunjeni. U vezi s odredbama o neosporavanju u kontekstu sporazuma o namiri vidjeti točke 265. – 266.

162.

Odredba kojom se stjecatelj licence obvezuje da ne osporava vlasništvo prava na tehnologiju općenito nije ograničenje tržišnog natjecanja u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora. Bez obzira na to ima li davatelj licence vlasništvo nad pravima na tehnologiju ili ne, stjecatelj licence i bilo koji drugi sudionik mogu koristiti tehnologiju samo ako dobiju licencu, što znači da ona uglavnom nema utjecaja na tržišno natjecanje (101).

163.

Člankom 5. stavkom 1. točkom (b) TTBER-a iz skupnog izuzeća isključuje se i pravo davatelja licence, na temelju neisključive licence, na raskid sporazuma ako stjecatelj licence ospori valjanost bilo kojeg licenciranog prava na tehnologiju („odredbe o raskidu zbog osporavanja”). Takvo pravo na raskid može imati isti učinak kao i odredba o neosporavanju, pogotovo ako bi prelazak s tehnologije davatelja licence na drugu tehnologiju uzrokovao znatne gubitke stjecatelju licence (na primjer kada je stjecatelj licence već uložio u strojeve ili alate koji se ne mogu koristiti za proizvodnju korištenjem druge tehnologije) ili kada je tehnologija davatelja licence neophodan input za proizvodnju stjecatelja licence. Na primjer, ako se licencirana tehnologija sastoji od patenata koji su osnovni za standard, stjecatelj licence koji proizvodi proizvod u skladu sa standardom nužno mora koristiti sve patente koji su dio tog standarda (102). U takvom slučaju, ako davatelj licence raskine sporazum o prijenosu tehnologije jer stjecatelj licence osporava valjanost relevantnih patenata, stjecatelj licence može pretrpjeti znatan gubitak. Čak i ako tehnologija davatelja licence nije osnovna za standard, destimulativno djelovanje na osporavanje može biti znatno ako tehnologija ima čvrst položaj na tržištu, s obzirom na poteškoće koje bi stjecatelj licence imao da pronađe odgovarajuću alternativnu tehnologiju za licenciranje. O tome bi li gubitak profita stjecatelja licence bio znatan i stoga imao jako destimulirajuće djelovanje na osporavanje treba odlučiti za svaki slučaj zasebno.

164.

Međutim, potrebno je napomenuti i da, izvan scenarija opisanih u točki 163, odredba o raskidu zbog osporavanja često neće biti bitno destimulirajuća za osporavanje i stoga neće imati isti učinak kao i odredba o neosporavanju.

165.

Ako je odredba o raskidu zbog osporavanja isključena iz skupnog izuzeća i utvrđeno je da ograničava tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora, treba ocijeniti ispunjava li odredba uvjete iz članka 101. stavka 3. U tu svrhu može biti relevantno ocijeniti je li odredba neophodna za poticanje davatelja licence na izdavanje licence (osiguravanjem da nije prisiljen nastaviti surađivati sa stjecateljem licence koji osporava predmet sporazuma o licenci). Relevantan čimbenik u toj ocjeni može biti i je li stjecatelj licence ispunio sve svoje obveze iz sporazuma u trenutku osporavanja, posebno obvezu plaćanja dogovorenih licencijskih naknada.

166.

Općenito je manje vjerojatno da će raskid na temelju odredaba o osporavanju negativno utjecati na tržišno natjecanje u sporazumima o isključivoj licenci. Kad je licenca dodijeljena, davatelj licence može se naći u specifično ovisnoj situaciji, s obzirom na to da je stjecatelj licence njegov jedini izvor prihoda od licenciranih prava na tehnologiju ako licencijske naknade ovise o proizvodnji s licenciranim pravima, što je često slučaj. U tom scenariju, poticaji za inovacije i za licenciranje mogu biti narušeni ako je, na primjer, davatelj licence obvezan sporazumom s isključivim stjecateljem licence koji više ne radi znatno na razvoju, proizvodnji i stavljanju na tržište proizvoda koji se proizvodi s pomoću licenciranih prava na tehnologiju (103). Zato se u skladu s TTBER-om na odredbe o raskidu zbog osporavanja u isključivim sporazumima o licenci primjenjuje skupno izuzeće. Izvan sigurne luke potrebna je ocjena od slučaja do slučaja.

167.

Odredbe o neosporavanju i raskidu zbog osporavanja koje se odnose isključivo na znanje i iskustvo nisu isključene iz skupnog izuzeća. Komisija zauzima povoljnije stajalište o tim odredbama jer će davatelju licence vjerojatno biti vrlo teško ili nemoguće vratiti licencirano znanje i iskustvo nakon što se objavi. U takvim slučajevima obvezom stjecatelja licence da ne osporava licencirano znanje i iskustvo može se promicati širenje tehnologije ako se time slabijim davateljima licenci omogućava odobravanje licence snažnijim stjecateljima licenci bez straha da će im znanje i iskustvo biti osporeno kad ga stjecatelj licence apsorbira.

Ograničavanje uporabe ili razvoja vlastite tehnologije od strane stjecatelja licence (sporazumi između sudionika koji nisu konkurenti)

168.

Prema članku 5. stavku 2. TTBER-a, u slučaju sporazuma između sudionika koji nisu konkurenti iz skupnog izuzeća isključene se sve neposredne ili posredne obveze kojima se ograničava mogućnost stjecatelja licence da koristi vlastita prava na tehnologiju ili ograničava mogućnost bilo kojeg sudionika da provodi istraživanje i razvoj, osim ako je to ograničenje neophodno kako bi se spriječilo otkrivanje licenciranoga znanja i iskustva trećim osobama. Sadržaj tog isključenja jednak je onom iz članka 4. stavka 1. točke (d) TTBER-a, koji je dio popisa apsolutno zabranjenih ograničenja koja se primjenjuju na sporazume između konkurenata i obuhvaćen je u točkama 140 i 141. Točke 169. i 170. u nastavku sadržavaju smjernice za pojedinačnu ocjenu, u skladu s člankom 101. Ugovora, tih vrsta ograničenja u sporazumima između sudionika koji nisu konkurenti.

169.

U slučaju sporazuma između sudionika koji nisu konkurenti stjecatelj licence obično nije vlasnik konkurentne tehnologije. No ima slučajeva u kojima se za potrebe TTBER-a sudionici smatraju sudionicima koji nisu konkurenti unatoč tome što stjecatelj licence posjeduje konkurentnu tehnologiju. To je slučaj kada stjecatelj licence posjeduje tehnologiju, ali ju ne licencira, a davatelj licence nije stvaran ili potencijalan dobavljač na tržištu proizvoda. Za potrebe primjene TTBER-a u takvim okolnostima sudionici nisu konkurenti ni na tržištu tehnologije ni na silaznom tržištu proizvoda (104). U takvim je slučajevima važno osigurati da stjecatelju licence nije ograničena mogućnost iskorištavanja i daljnjeg razvoja vlastite tehnologije. Ta tehnologija predstavlja ograničenje tržišnog natjecanja, koje je potrebno očuvati. U takvoj situaciji ograničenja nametnuta stjecatelju licence u odnosu na korištenje vlastitih prava na tehnologiju ili u odnosu na istraživanje i razvoj vjerojatno ograničavaju tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora i ne ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. Na primjer, obveza stjecatelja licence da plaća licencijske naknade ne samo na prodaju proizvoda koje proizvodi licenciranom tehnologijom nego i na prodaju proizvoda koje proizvodi samo vlastitom tehnologijom općenito ograničava mogućnost stjecatelja licence da iskorištava vlastitu tehnologiju.

170.

U slučajevima kad stjecatelj licence nema konkurentnu tehnologiju ili već ne razvija takvu tehnologiju, ograničavanje mogućnosti sudionika da provode neovisna istraživanja i razvoj može ograničavati tržišno natjecanje, primjerice ako je dostupno samo nekoliko tehnologija ili ako su sudionici važan (potencijalni) izvor inovacija na tržištu. To je pogotovo tako kad sudionici imaju sredstva i vještine neophodne za provedbu daljnjih istraživanja i razvoja. U toj situaciji ograničavanje mogućnosti sudionika da provode istraživanja i razvoja vjerojatno neće ispunjavati uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora. U drugim slučajevima kad je dostupno više tehnologija i kad sudionici nemaju posebna sredstva ili vještine, ograničenje istraživanja i razvoja vjerojatno nije obuhvaćeno člankom 101. stavkom 1. zbog nedostatka mjerljivog ograničavajućeg učinka ili može ispunjavati uvjete iz članka 101. stavka 3. Ograničenje može promicati širenje nove tehnologije, primjerice poticanjem stjecatelja licence da se usredotoči na iskorištavanje i razvoj licencirane tehnologije.

3.6. Ukidanje i neprimjenjivost skupnih izuzeća

3.6.1. Ukidanje pogodnosti skupnog izuzeća

171.

Prema članku 6. stavku 1. TTBER-a Komisija može, u skladu s člankom 29. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003, ukinuti pogodnosti skupnog izuzeća ako u određenom slučaju utvrdi da sporazum o prijenosu tehnologije na koji se primjenjuje skupno izuzeće ima učinke koji nisu u skladu s člankom 101. stavkom 3. Ugovora. Isto tako, prema članku 6. stavku 2. TTBER-a, ako tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje utvrdi da sporazum o prijenosu tehnologije obuhvaćen skupnim izuzećem ima učinke koji nisu u skladu s člankom 101. stavkom 3. na državnom području njegove države članice ili na njegovu dijelu koji ima sva obilježja izdvojenog zemljopisnog tržišta, ono može ukinuti pogodnost skupnog izuzeća u odnosu na to državno područje, u skladu s člankom 29. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1/2003.

172.

Tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje predlaže ukidanje pogodnosti skupnog izuzeća snosi teret dokazivanja da sporazum ograničava tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora i da ne ispunjava jedan ili više uvjeta iz članka 101. stavka 3. (105). S obzirom na to da ukidanje znači da se predmetnim sporazumom krši članak 101. Ugovora, ukidanje mora biti popraćeno negativnom odlukom koja se temelji na člancima 5., 7. ili 9. Uredbe (EZ) 1/2003. Ukidanje pogodnosti skupnog izuzeća proizvodi učinke samo ex nunc, tj. ne utječe na izuzeti status sporazuma u razdoblju koje prethodi datumu na koji ukidanje stupa na snagu.

173.

Člankom 6. stavkom 1. TTBER-a propisano je da ukidanje može biti opravdano posebice u sljedećim okolnostima:

(a)	ako je tehnologijama trećih osoba ograničen pristup tržištu, na primjer zbog kumulativnog učinka paralelnih mreža sličnih ograničavajućih sporazuma na temelju kojih je stjecateljima licence zabranjeno koristiti tehnologije trećih osoba;

(b)

ako je potencijalnim stjecateljima licence ograničen pristup tržištu, na primjer zbog kumulativnog učinka paralelnih mreža sličnih ograničavajućih sporazuma na temelju kojih je davateljima licence zabranjeno izdavanje licence drugim stjecateljima licence ili zbog toga što je jedini vlasnik tehnologije koji izdaje licence za mjerodavna prava na tehnologiju sklopio isključivu licencu sa stjecateljem licence koji je već aktivan na tržištu proizvoda na temelju zamjenskih prava na tehnologiju.

174.

Članak 6. stavak 1. točka (a) TTBER-a odnosi se na mogućnost ukidanja pogodnosti skupnog izuzeća u slučajevima kad su davatelji licence koji su treće osobe, uključujući potencijalne davatelje licence, isključeni s mjerodavnih tržišta tehnologije zbog kumulativnog učinka mreža sporazuma o prijenosu tehnologije kojima se stjecateljima licence zabranjuje iskorištavanje konkurentnih tehnologija. Do ograničavanja pristupa drugim davateljima licenci vjerojatno će doći u slučajevima kada većina poduzetnika na tržištu koji bi mogli uzeti konkurentnu licencu, to ne mogu učiniti zbog ograničavajućih sporazuma i kada su potencijalni stjecatelji licenci suočeni s visokim preprekama za ulazak. Članak 6. stavak 1. točka (b) TTBER-a odnosi se na mogućnost ukidanja u slučajevima kad se drugim stjecateljima licence onemogućuje pristup potrebnoj tehnologiji zbog kumulativnog učinka sporazuma o prijenosu tehnologije kojima se davateljima licence zabranjuje licenciranje drugih stjecatelja licence, čime se potencijalnim stjecateljima licence onemogućuje pristup potrebnoj tehnologiji. Pitanje ograničavanja pristupa detaljnije se razmatra u odjeljcima 4.2.2. i 4.2.7. ovih Smjernica.

175.

Ukidanje pogodnosti skupnog izuzeća može biti opravdano i u sljedećim slučajevima:

(a)	kad je tržišno natjecanje među davateljima licence ograničeno kao posljedica toga što je znatan broj konkurentnih davatelja licence nametnuo zahtjeve da njihovi stjecatelji licence moraju na njih proširiti povoljnije uvjete dogovorene s drugim davateljima licence;

(b)	kad je pristup korisnika ugovornim proizvodima neopravdano ograničen kao posljedica ograničenja mogućnosti davatelja ili stjecatelja licence da obavljaju pasivnu prodaju na isključivo dodijeljenom području ili isključivoj skupini korisnika rezerviranoj za davatelja ili stjecatelja licence;

(c)	licencijske naknade na mjerodavnom tržištu tehnologije određene su na nadkonkurentnoj razini kao rezultat kumulativnog učinka sličnih sporazuma o unakrsnom licenciranju između konkurentnih poduzetnika.

3.6.2. Neprimjenjivost TTBER-a

176.

Na temelju članka 7. TTBER-a Komisija može uredbom proglasiti da se TTBER ne primjenjuje na paralelne mreže sličnih sporazuma ako oni pokrivaju više od 50 % mjerodavnog tržišta. Takva mjera ne odnosi se na pojedine poduzetnike već se odnosi na sve poduzetnike čiji su sporazumi definirani u uredbi kojom se određuje da se TTBER ne primjenjuje.

177.

Budući da ukidanje pogodnosti TTBER-a od strane Komisije u skladu s člankom 6. podrazumijeva donošenje odluke u skladu s člancima 7. ili 9. Uredbe (EZ) br. 1/2003, učinak je uredbe Komisije u skladu s člankom 7. TTBER-a kojom se određuje da se TTBER ne primjenjuje uklanjanje pogodnosti TTBER-a u odnosu na ograničenja i tržišta utvrđena u uredbi i obnavljanje potpune primjene članka 101. stavaka 1. i 3. Ugovora u odnosu na ta ograničenja i tržišta. Stoga se nakon donošenja uredbe u skladu s člankom 7. TTBER-a poduzetnici moraju osloniti na sudsku praksu Suda Europske unije, odluke Komisije, obavijesti i smjernice o primjeni članka 101. na predmetne sporazume. Prema potrebi, Komisija će donijeti odluku u pojedinom predmetu kako bi se poduzetnicima koji djeluju na predmetnom tržištu pružile smjernice.

178.

Za izračun omjera pokrivenosti tržišta od 50 % u obzir treba uzeti svaku pojedinu mrežu sporazuma o prijenosu tehnologije koji sadrže ograničenja, ili kombinacije ograničenja, koja imaju slične učinke na tržište.

179.

Članak 7. TTBER-a ne obvezuje Komisiju da djeluje u slučaju prekoračenja omjera pokrivenosti tržišta od 50 %. Općenito, donošenje uredbe u skladu s člankom 7. primjereno je kada postoji vjerojatnost da su pristup mjerodavnom tržištu ili tržišno natjecanje na tome tržištu mjerljivo ograničeni. Kada procjenjuje potrebu primjene članka 7., Komisija će razmotriti bi li pojedinačno ukidanje bilo prikladnija mjera. To može ovisiti, posebno, o broju konkurentnih poduzetnika koji doprinose kumulativnom učinku na tržištu ili o broju zahvaćenih zemljopisnih tržišta u Uniji.

180.

U svakoj uredbi donesenoj u skladu s člankom 7. TTBER-a mora biti jasno navedeno njezino područje primjene. Stoga Komisija mora prvo odrediti mjerodavno tržište ili tržišta proizvoda i zemljopisno tržište ili tržišta te, kao drugo, mora odrediti vrstu ograničenja u odnosu na koju se TTBER više ne primjenjuje. U drugom slučaju Komisija može izmijeniti područje primjene uredbe u skladu s problemom u području tržišnog natjecanja koji želi riješiti. Na primjer, dok će se sve paralelne mreže aranžmana o nenatjecanju uzeti u obzir za potrebe utvrđivanja omjera pokrivenosti tržišta od 50 %, Komisija ipak može ograničiti područje primjene Uredbe, na primjer, samo na obveze nenatjecanja koje premašuju određeno trajanje. Ako je prikladno, Komisija može dati smjernice navodeći razinu tržišnog udjela koja se, u kontekstu određenog tržišta, može smatrati nedovoljnom da bi pojedini poduzetnik znatno pridonosio kumulativnom učinku. Općenito, kada tržišni udio proizvoda koji se proizvode primjenom tehnologije pojedinog davatelja licence ne prelazi 5 %, smatra se da sporazum ili mreža sporazuma koji se odnose na tu tehnologiju ne pridonose znatno kumulativnom učinku ograničavanja pristupa (106).

181.

Prijelaznim razdobljem od najmanje šest mjeseci koje će Komisija morati odrediti u skladu s člankom 7. stavkom 2. TTBER-a predmetnim poduzetnicima nastoji se omogućiti da prilagode svoje sporazume tako da uzmu u obzir neprimjenjivanje TTBER-a.

182.

Uredba u kojoj se određuje da se TTBER ne primjenjuje ne utječe na status predmetnih sporazuma u odnosu na skupno izuzeće za razdoblje prije njenog stupanja na snagu.

4. PRIMJENA ČLANKA 101. STAVKA 1. I STAVKA 3. UGOVORA IZVAN PODRUČJA PRIMJENE TTBER-a

4.1. Opći okvir za analizu

183.

Sporazumi na koje se ne primjenjuje skupno izuzeće jer su, na primjer, premašeni pragovi tržišnog udjela iz TTBER-a ili sporazum uključuje više od dva sudionika, ne podliježu pretpostavkama nezakonitosti. Takve sporazume potrebno je pojedinačno ocijeniti u skladu s člankom 101 Ugovora. Sporazumi koji ne ograničavaju tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. ili koji ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. valjani su i provedivi.

Sigurna luka kad postoji dovoljno neovisno kontroliranih tehnologija

184.

U svrhu promicanja predvidljivosti izvan primjene TTBER-a te u cilju ograničavanja podrobne analize na slučajeve koji bi mogli predstavljati stvarne probleme u području tržišnog natjecanja, Komisija smatra da u odsutnosti apsolutno zabranjenih ograničenja tržišnog natjecanja ne postoji velika vjerojatnost povrede članka 101. ako uz licenciranu tehnologiju postoje četiri ili više neovisnih konkurentnih tehnologija. U tu svrhu neovisna konkurentna tehnologija mora biti u vlasništvu ili pod kontrolom treće osobe i zamjenjiva s licenciranom tehnologijom, uzimajući u obzir njezina obilježja, licencijske naknade koje se plaćaju za nju, njezinu tržišnu snagu (uključujući, na primjer, količinu prodanih proizvoda u koje je ugrađena tehnologija) i namjenu (107). Ograničenja tržišnog natjecanja koja donosi tehnologija ograničena su ako ona ne predstavlja komercijalno održivu alternativu licenciranoj tehnologiji. Na primjer, ako su zbog mrežnih učinaka na tržištu potrošači skloniji proizvodima u koje je ugrađena licencirana tehnologija, druge tehnologije možda neće biti stvarna alternativa i stoga mogu biti samo ograničeni konkurentski pritisak.

185.

Činjenica da sporazum nije obuhvaćen područjem primjene sigurne luke iz točke 184. ne znači da je on obuhvaćen člankom 101. stavkom 1. Ugovora ili da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 101. stavka 3. Takvi sporazumi zahtijevaju pojedinačnu ocjenu na temelju načela utvrđenih u ovim Smjernicama.

4.1.1. Relevantni čimbenici za ocjenu u skladu s člankom 101. stavkom 1. Ugovora

186.

Ako sporazum ne sadržava ograničenja po cilju, potrebno je ocijeniti ima li učinak ograničavanja tržišnog natjecanja (108). Primjeri mogućih ograničavajućih učinaka mogu se pronaći u odjeljku 2.2.3. ovih Smjernica.

187.

Kako bi se ocijenilo stvara li sporazum osjetno ograničenje tržišnog natjecanja, potrebno je razmotriti način na koji tržišno natjecanje funkcionira na predmetnom tržištu. U tom su smislu relevantni sljedeći čimbenici:

(a)	priroda sporazuma;

(b)	tržišni položaj sudionika;

(c)	tržišni položaj konkurenata;

(d)	tržišni položaj kupaca na mjerodavnim tržištima;

(e)	prepreke pristupu tržištu;

(f)	dinamika tržišta.

188.

Važnost pojedinih čimbenika može se razlikovati od slučaja do slučaja i ovisi o svim drugim čimbenicima. Na primjer, veliki tržišni udio obično je dobar pokazatelj tržišne snage, ali u slučaju niskih prepreka ulasku na tržište, on to ne mora biti. Stoga nije moguće dati čvrsta pravila o relativnoj važnosti pojedinih čimbenika.

189.

Priroda sporazuma obuhvaća odnos tržišnog natjecanja između sudionika te ograničenja koje on sadržava. Kad je riječ o ograničenjima, nužno je ići dalje od izričitih uvjeta sporazuma. Na primjer, načini na koji se sporazum provodi ili poticaji koje on stvara mogu predstavljati implicitna ograničenja.

190.

Tržišni položaj sudionika, uključujući i bilo kakve poduzetnike koje de facto ili de jure oni kontroliraju, pokazatelj je stupnja tržišne snage davatelja licence, stjecatelja licence, ili i jednog i drugog, ako oni imaju tržišnu snagu. Što je veći njihov tržišni udio, to će im biti veća tržišna snaga. To je posebno tako kada tržišni udio odražava troškovne prednosti i druge usporedive prednosti u odnosu na konkurente. Te usporedive prednosti mogu, na primjer, proizlaziti iz toga što je sudionik prvi ponuđač na tržištu, iz vlasništva nad standardnim nužnim patentima ili iz posjedovanja bolje tehnologije. Međutim, tržišni udjeli samo su jedan od čimbenika u procjeni položaja na tržištu. Na primjer, kad je riječ o tržištu tehnologije, tržišni udjeli nisu uvijek dobar pokazatelj relativne snage predmetne tehnologije i podaci o tržišnom udjelu mogu se znatno razlikovati ovisno o raznim mogućim metodama izračuna.

191.

Za ocjenu tržišnog položaja konkurenata koriste se i tržišni udjeli i moguće usporedive prednosti i nedostaci. Što su jači stvarni konkurenti i što ih je više, to je manji rizik da će sudionici moći ostvarivati tržišnu snagu. Međutim, ako je broj konkurenata mali, a njihov tržišni položaj (veličina, troškovi, potencijal za istraživanje i razvoj itd.) je sličan, ta tržišna struktura može povećati rizik od tajnih dogovora.

192.

Tržišni položaj kupaca pokazuje imaju li jedan ili više kupaca kupovnu moć. Prvi je pokazatelj kupovne moći tržišni udio kupca na tržištu nabave. Taj udio odražava važnost njegove potražnje za mogućim dobavljačima. Drugi pokazatelji odnose se na položaj kupca na tržištu koje opskrbljuje, uključujući značajke kao što su zemljopisna raširenost njegovih maloprodajnih lokacija i imidž njegove robne marke među krajnjim korisnicima. U nekim okolnostima kupovna moć može spriječiti davatelja ili stjecatelja licence da ostvaruje tržišnu snagu na tržištu i time riješi problem tržišnog natjecanja koji bi inače postojao. To je posebno slučaj kada snažni kupci imaju mogućnosti i poticaj donijeti nove izvore nabave na tržište u slučaju malog, ali trajnog relativnog povećanja cijena.

193.

Prepreke ulasku mjere se stupnjem do kojeg postojeća poduzeća mogu povećati svoju cijenu iznad konkurentske razine bez privlačenja novih ulazaka na tržište. Kada ne bi bilo prepreka ulasku, brz i jednostavan ulazak učinio bi povećanja cijena neprofitabilnim. U pravilu se može reći da su prepreke ulasku male ako je vjerojatno da se djelotvoran ulazak na tržište, koji je dostatan da spriječi ili oslabi ostvarivanje tržišne snage, dogodi u roku od jedne ili dvije godine.

194.

Prepreke ulasku mogu biti rezultat niza čimbenika kao što su ekonomije razmjera i opsega (uključujući mrežne učinke), nacionalni propisi, posebno kad se njima utvrđuju isključiva prava, državne potpore, carinske tarife, prava intelektualnog vlasništva, vlasništvo resursa u slučaju ograničene ponude zbog, primjerice, ograničenih prirodnih resursa, osnovne infrastrukture, prednosti prvog ulaska ili odanosti potrošača trgovačkoj marci uslijed dugotrajnog snažnog oglašavanja. Ograničavajući sporazumi koje sklapaju poduzetnici mogu također djelovati kao prepreke ulasku jer otežavaju pristup i isključuju (potencijalne) konkurente. Prepreke ulasku mogu postojati u bilo kojim fazama procesa istraživanja i razvoja, proizvodnje i distribucije. Pitanje mogu li se bilo koji od tih čimbenika opisati kao prepreke ulasku ovisi o tome donose li nepovratne troškove. Nepovratni troškovi su troškovi koje poduzetnik mora snositi ako želi ući na tržište ili na njemu poslovati, a koji mu se ne vraćaju kada izlazi s tog tržišta. Što više nepovratnih troškova ima, to potencijalni novi sudionici na tržištu više moraju razmisliti o riziku ulaska na tržište i to su uvjerljivije prijetnje već prisutnih poduzetnika da će moći pratiti novu konkurenciju jer je i njima neisplativo napuštati tržište zbog nepovratnih troškova. Općenito govoreći, ulazak donosi ponekad manje, a ponekad veće nepovratne troškove. Stoga je stvarno tržišno natjecanje općenito učinkovitije i ima veću vrijednost u ocjeni pojedinog slučaja nego potencijalno tržišno natjecanje.

195.

Potrebno je uzeti u obzir i dinamiku mjerodavnih tržišta. Na nekim dinamičnim tržištima mogući negativni učinci određenih ograničenja mogu biti manje problematični jer tržišno natjecanje između konkurentnih tehnologija dinamičnih i inovativnih konkurenata može biti dostatno ograničenje. Međutim, u drugim slučajevima poduzetniku koji je već prisutan na dinamičnom tržištu ograničenja mogu donijeti trajnu konkurentsku prednost, što stoga može dovesti do znatnih ograničavajućih učinaka. To može biti slučaj kad ograničenje sprječava konkurente da imaju koristi od mrežnih učinaka ili ako je tržište sklono prevagnuti u korist jednog od sudionika.

196.

Kod ocjene pojedinih ograničenja treba uzeti u obzir druge čimbenike. Takvi čimbenici uključuju kumulativne učinke, tj. postojanje sličnih sporazuma na tržištu, trajanje sporazuma, regulatorno okruženje i ponašanje koje može biti pokazatelj tajnih dogovora, kao što su utvrđivanje cijena od strane poduzetnika u vladajućem položaju na tržištu, unaprijed najavljene promjene cijena i rasprave o „pravoj” cijeni, krutost cijena kao odgovor na višak kapaciteta, cjenovna diskriminacija i ponašanje sklono tajnim dogovorima u prošlosti, ili ih olakšati.

4.1.2. Relevantni čimbenici za ocjenu u skladu s člankom 101. stavkom 3. Ugovora

197.

Sporazumi o prijenosu tehnologije koji ograničavaju tržišno natjecanje isto tako mogu proizvesti učinke kojima se potiče tržišno natjecanje u obliku učinkovitosti, čime se mogu poništiti njihove negativne posljedice na tržišno natjecanje. Pozitivni učinci na tržišno natjecanje ocjenjuju se na temelju okvira iz članka 101. stavka 3. Ugovora, koji predviđa iznimku od zabrane iz članka 101. stavka 1. Ugovora. Da bi se ta iznimka primjenjivala, sporazum o prijenosu tehnologije mora ispunjavati četiri uvjeta iz članka 101. stavka 3. (vidjeti točku 9 ovih Smjernica). Poduzetnik koji se oslanja na članak 101. stavak 3. mora uvjerljivim argumentima i dokazima dokazati da su ispunjena ta četiri uvjeta (109).

198.

Ocjena ograničavajućih sporazuma u skladu s člankom 101. stavkom 3. Ugovora obavlja se u stvarnom kontekstu u kojem nastaju (110) i na temelju činjenica koje postoje u bilo kojem danom trenutku u vremenu. Na ocjenu stoga utječu materijalne promjene činjenica. Pravilo iznimke iz članka 101. stavka 3. primjenjuje se ako su ispunjena četiri uvjeta i prestaje se primjenjivati kada to više nije slučaj (111). Međutim, kada se primjenjuje članak 101. stavak 3. nužno je uzeti u obzir početne nepovratne troškove ulaganja bilo kojeg sudionika te potrebno vrijeme i nužna ograničenja za primjenu i povrat ulaganja u cilju povećanja učinkovitosti. Članak 101. ne može se primijeniti bez razmatranja ex ante ulaganja i s njima povezanih rizika. Rizik s kojim su suočeni sudionici i nepovratna ulaganja koja se moraju uložiti u provedbu sporazuma mogu dovesti do toga da se na sporazum neće primjenjivati članak 101. stavak 1. ili će biti ispunjeni uvjeti iz članka 101. stavka 3. tijekom vremena koje je potrebno za povrat ulaganja.

199.

Prvi uvjet iz članka 101. stavka 3. Ugovora zahtijeva ocjenu objektivnih koristi koje su rezultat sporazuma. Primjeri takvih učinkovitosti navedeni su u odjeljku 2.2. ovih Smjernica.

200.

Trećim uvjetom iz članka 101. stavka 3. Ugovora zahtijeva se da se sporazumom ne nameću ograničenja koja nisu neophodna za postizanje objektivnih pogodnosti iz sporazuma. Pri provjeri nužnosti Komisija će posebno ispitati omogućuju li pojedinačna ograničenja učinkovitije provođenje aktivnosti na koje se odnose nego što bi to bio slučaj da nema predmetnih ograničenja. Prilikom provedbe te ocjene treba uzeti u obzir tržišne uvjete i stvarnost s kojima se suočava sudionik. Poduzetnici koji se pozivaju na pogodnosti članka 101. stavka 3. ne moraju uzeti u obzir hipotetske i teoretske alternative. Međutim, moraju objasniti i pokazati zašto naoko realistične i znatno manje ograničavajuće alternative ne bi dovele do iste učinkovitosti. Ako bi primjena alternative koja se čini komercijalno realističnijom i manje ograničavajućom dovela do značajnog gubitka učinkovitosti, predmetno ograničenje smatra se neophodnim. U nekim slučajevima može biti neophodno preispitati je li sporazum kao takav neophodan za postizanje učinkovitosti. No, u slučaju jednostavnog licenciranja između dva sudionika, općenito nije nužno ići dalje od preispitivanja nužnosti pojedinih ograničenja. Obično ne postoji manje ograničavajuća alternativa sporazumu o licenci.

201.

Drugim uvjetom iz članka 101. stavka 3. Ugovora propisano je da potrošači dobivaju pravedan udio u koristima. To znači da se potrošačima proizvoda koji se proizvode na temelju licenca moraju barem nadoknaditi negativni učinci sporazuma (112). To znači da povećanja učinkovitosti moraju potpuno poništavati vjerojatan negativan učinak na cijene, output i druge mjerodavne parametre uzrokovane sporazumom. Oni to mogu učiniti promjenom strukture troškova predmetnih poduzetnika, dajući im poticaj za smanjenje cijene ili dopuštajući potrošačima pristup novim ili poboljšanim proizvodima, uz nadoknadu vjerojatnog povećanja cijena (113).

202.

U skladu sa zadnjim uvjetom iz članka 101. stavka 3. Ugovora sporazum ne smije sudionicima omogućiti isključivanje konkurencije s tržišta u odnosu na bitan dio predmetne robe ili usluga. To podrazumijeva analizu preostalih konkurentskih pritisaka na tržište i učinaka sporazuma na takve izvore tržišnog natjecanja. Za primjenu ovog uvjeta mora se uzeti u obzir odnos između članka 101. stavka 3. i članka 102. Ugovora. U skladu s ustaljenom sudskom praksom primjena članka 101. stavka 3. ne smije spriječiti primjenu članka 102. (114). Činjenica da se sporazumom znatno smanjuje tržišno natjecanje u odnosu na jedan mjerodavni parametar ne znači nužno da je tržišno natjecanje isključeno u smislu članka 101. stavka 3. Zbog tehnološkog udruženja može, na primjer, nastati de facto industrijski standard, što dovodi do situacije u kojoj ima vrlo malo tržišnog natjecanja u smislu tehnologije. Kad glavni sudionici na tržištu prihvate određeni format, alternativnim formatima može biti vrlo teško preživjeti zbog mrežnih učinaka. Međutim, to ne znači da se stvaranjem de facto industrijske norme uvijek uklanja tržišno natjecanje u smislu posljednjeg uvjeta iz članka 101. stavka 3., posebno ako se dobavljači i dalje mogu slobodno natjecati u pogledu cijene, kvalitete, izbora, inovacija i značajki proizvoda.

4.2. Primjena članka 101. Ugovora na različite vrste ograničenja licenciranja

203.

U ovom se odjeljku govori o različitim vrstama ograničenja koja su česta u sporazumima o transferu tehnologije. Ograničenja koja su već razmotrena u drugim odjeljcima ovih Smjernica, posebno u odjeljku 3.4. o apsolutno zabranjenim ograničenjima i odjeljku 3.5. o isključenim ograničenjima, samo su ukratko opisana u ovom odjeljku.

204.

Ovaj odjeljak obuhvaća sporazume između konkurenata te sporazume između sudionika koji nisu konkurenti. Sporazumi između konkurenata prema potrebi se dijele na uzajamne i neuzajamne. Sporazume između sudionika koji nisu konkurenti nije potrebno tako razlikovati. Kada poduzetnici nisu ni stvarni ni potencijalni konkurenti na mjerodavnom tržištu tehnologije ili na tržištu proizvoda u koje se ugrađuje licencirana tehnologija, za praktične potrebe uzajamna licencija istovjetna je dvjema odvojenim licencijama. Situacija je drugačija za rješenja putem kojih sudionici zajednički sklapaju tehnološki paket, koji se potom licencira trećim osobama. Takva su rješenja obuhvaćena odjeljkom 4.4 ovih Smjernica.

205.

Ovaj odjeljak ne obuhvaća određene obveze iz sporazuma o prijenosu tehnologije kojima se općenito ne ograničava tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora. Te obveze uključuju, ali nisu ograničene na:

(a)	obveze povjerljivosti;

(b)	obveze stjecatelja licence da ne daje podlicence;

(c)	obveze nekorištenja licenciranih prava na tehnologije nakon isteka sporazuma, pod uvjetom da su licencirana prava na tehnologije i dalje valjana i na snazi;

(d)	obvezu pomoći davatelju licence u provedbi licenciranih prava intelektualnog vlasništva;

(e)	obvezu platiti minimalne licencijske naknade ili proizvesti minimalnu količinu proizvoda primjenom licencirane tehnologije;

(f)	obveze korištenja žiga davatelja licence ili navođenja naziva davatelja licence na proizvodu.

4.2.1. Obveze plaćanja licencijske naknade

206.

Sudionici sporazuma o prijenosu tehnologije u pravilu mogu sami odrediti iznos licencijske naknade koji je stjecatelj licence dužan platiti te način plaćanja, bez primjene članka 101. stavka 1. Ugovora. To se načelo primjenjuje i na sporazume između konkurenata i na sporazume između sudionika koji nisu konkurenti. Obveze plaćanja licencijskih naknada mogu biti u obliku paušalnih plaćanja, postotka prodajne cijene ili fiksnog iznosa za svaki proizvod proizveden primjenom licencirane tehnologije. Kad se licencirana tehnologija odnosi na input ugrađen u konačni proizvod, to u pravilu ne ograničava tržišno natjecanje za licencijske naknade koje treba izračunati na temelju cijene konačnog proizvoda, ako je u njega ugrađena licencirana tehnologija (115). U slučaju licencijskih naknada za licenciranje softvera, licencijske naknade na temelju broja korisnika i licencijske naknade obračunate po stroju uglavnom su u skladu s člankom 101. stavkom 1.

207.

Kad se ne radi o skupnom izuzeću, odredbe o licencijskim naknadama u sporazumima o prijenosu tehnologije između konkurenata mogu ograničiti tržišno natjecanje u smislu članka 101.stavka 1. Ugovora ako se oni upuštaju u unakrsno licenciranje i nameću tekuće licencijske naknade očito nerazmjerne u odnosu na tržišnu vrijednost licence i ako sudionici imaju sličnu strukturu troškova ili ako takve naknade imaju znatan utjecaj na tržišne cijene. Kada se ocjenjuje jesu li licencijske naknade neproporcionalne, nužno je razmotriti licencijske naknade koje plaćaju drugi stjecatelji licenca na tržištu proizvoda za iste ili zamjenske tehnologije. U takvim slučajevima nije vjerojatno da će biti ispunjeni uvjeti iz članka 101. stavka 3.

208.

Skupno izuzeće primjenjuje se samo na sporazume o prijenosu tehnologije sve dok su prava na tehnologiju licencirana na temelju sporazuma valjana i na snazi. Međutim, sporazumi koji sadržavaju obveze povezane s licencijskim naknadama koje traju dulje od razdoblja valjanosti prava na licenciranu tehnologiju nužno ne ograničavaju tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora (116). Takvim se obvezama stjecatelju licence može omogućiti da plaćanje licencijskih naknada rasporedi na dulje razdoblje. Ako nakon isteka licenciranih prava na tehnologiju treće osobe imaju zakonsko pravo iskorištavati tehnologiju i stvoriti dovoljan konkurentski pritisak na tržištu, nije vjerojatno da će licencijske naknade koje se plaćaju nakon isteka ograničiti tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1.

209.

U slučaju sporazuma između sudionika koji nisu konkurenti, skupno izuzeće odnosi se na sporazume u kojima se licencijske naknade izračunavaju i na temelju proizvoda proizvedenih korištenjem licencirane tehnologije i na temelju proizvoda proizvedenih korištenjem tehnologija licenciranih od trećih osoba. Takvi dogovori mogu olakšati utvrđivanje licencijskih naknada. Međutim, to može dovesti i do ograničavanja pristupa povećanjem troška primjene inputa trećih osoba i može imati slične učinke kao i obveza nenatjecanja. Ako se licencijske naknade plaćaju ne samo na proizvode proizvedene licenciranom tehnologijom već i na proizvode proizvedene tehnologijom treće osobe, licencijske naknade će povećati trošak potonjih proizvoda i smanjiti potražnju za tehnologijom treće osobe. Stoga je, kad se ne radi o skupnom izuzeću, potrebno razmotriti ima li ograničenje učinke ograničavanja pristupa. U tu je svrhu primjereno primijeniti analitički okvir koji se koristi za obveze nenatjecanja (vidjeti odjeljak 4.2.7. ovih Smjernica). U slučaju mjerljivih učinaka ograničavanja pristupa, na takve se sporazume primjenjuje članak 101. stavak 1. Ugovora i nije vjerojatno da će ispuniti uvjete iz članka 101. stavka 3., osim ako ne postoji drugi praktičan način izračuna i nadzora licencijskih naknada.

4.2.2. Ograničenja isključivog licenciranja i prodaje

210.

Za potrebe ovih Smjernica korisno je razlikovati ograničenja u vezi s proizvodnjom na danom području (isključive ili jedinstvene licence) i ograničenja prodaje proizvoda proizvedenih primjenom licencirane tehnologije na danom području i danoj skupini korisnika (ograničenja prodaje).

4.2.2.1. Isključive i jedinstvene licence

211.

Isključiva licenca znači da samom davatelju licence nije dopušteno proizvoditi na temelju licenciranih prava na tehnologiju te mu nije dopušteno licenciranje tih prava trećim osobama, općenito ili za neku posebnu primjenu ili na određenom području. U takvim slučajevima stjecatelj licence jedini je sudionik ovlašten proizvoditi na temelju licenciranih prava na tehnologiju za predmetnu primjenu ili na predmetnom području.

212.

Jedina licenca znači da se davatelj licence obvezuje da neće licencirati treće osobe za proizvodnju na određenom području, ali zadržava pravo na proizvodnju upotrebom licencirane tehnologije.

213.

Kada davatelj licence odluči da neće sam proizvoditi niti izdavati licence drugima kako bi mogli proizvoditi na nekom području, to područje može obuhvaćati čitav svijet ili bilo koji njegov dio.

214.

Isključive ili jedinstvene licence često su popraćene ograničenjima prodaje s obzirom na mjesto gdje stranke mogu prodavati proizvode u koje je ugrađena licencirana tehnologija.

215.

Uzajamno isključivo licenciranje između konkurenata oblik je podjele tržišta i kupaca te apsolutno zabranjeno ograničenje tržišnog natjecanja u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (c) TTBER-a. No, na uzajamne jedinstvene licence između konkurenata primjenjuje se skupno izuzeće do praga tržišnog udjela od 20 %. Prema takvom sporazumu, stranke se uzajamno obvezuju ne licencirati svoje konkurentne tehnologije trećim osobama, no one same mogu se nastaviti koristiti tim tehnologijama. Kad stranke imaju značajnu tržišnu snagu, takvi sporazumi mogu olakšati tajne dogovore tako što osiguravaju da stranke budu jedini izvori outputa na tržištu na temelju licenciranih tehnologija.

216.

Na neuzajamne isključive licence između konkurenata primjenjuje se skupno izuzeće do praga tržišnog udjela od 20 %. Iznad praga tržišnog udjela isključivo licenciranje može proizvesti ograničavajuće učinke. Što je veća tržišna snaga bilo kojeg sudionika, to je veća vjerojatnost ograničavajućih učinaka. Ako je isključivost ograničena na određeno područje, kao što je država EGP-a, u sporazumu se podrazumijeva da se davatelj licence odriče proizvodnje robe i usluga na predmetnom području. Ako je isključivost ograničena na određeno područje, kao što je država članica, u sporazumu se podrazumijeva da se davatelj licence odriče proizvodnje robe i usluga u koje je ugrađena licencirana tehnologija na predmetnom području. Za procjenu takvih isključivih licenca potrebno je uzeti u obzir tržišnu snagu davatelja i stjecatelja licence. Ako obje stranke imaju ograničen položaj na tržištu proizvoda, a davatelj licence nema kapacitet za učinkovito iskorištavanje tehnologije na području stjecatelja licence, nije vjerojatno da će se na sporazum primjenjivati članak 101. stavak 1. Ugovora. Poseban slučaj postoji kad se davatelj i stjecatelj licence natječu samo na tržištu tehnologije. Na primjer, ako je davatelj licence istraživački institut ili mali poduzetnik koji se bavi istraživanjem, kao što je spin-off poduzeće, koji se sa stjecateljem licence natječe samo na tržištu tehnologije, možda nema sredstva za proizvodnju ili distribuciju potrebna za stavljanje na tržište proizvoda u koje je ugrađena licencirana tehnologija. U takvim slučajevima davatelj licence možda nije sposoban natjecati se na silaznom tržištu proizvoda. Stoga nije vjerojatno da će isključiva licenca ograničiti tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1., pod uvjetom da stjecatelj licence nema značajnu tržišnu snagu na tržištu proizvoda.

217.

Isključivo licenciranje između sudionika koji nisu konkurenti, u mjeri u kojoj je obuhvaćeno člankom 101. stavkom 1. Ugovora, vjerojatno ispunjava uvjete iz članka 101. stavka 3. Isključiva licenca često je nužna kako bi se stjecatelja licence potaknulo na ulaganje u licenciranu tehnologiju i pravodobno plasiranje proizvoda na tržište. To je osobito slučaj kad stjecatelj licence mora izvršiti velika ulaganja u daljnji razvoj licencirane tehnologije. Intervencija protiv isključivosti nakon što je stjecatelj licence uspješno komercijalizirao licenciranu tehnologiju lišila bi stjecatelja licence financijskog povrata na ulaganje i bila bi štetna za tržišno natjecanje, širenje tehnologije i inovacije. Komisija će stoga samo u iznimnim okolnostima intervenirati u isključivo licenciranje u sporazumima između sudionika koji nisu konkurenti, bez obzira na teritorijalno područje primjene licence.

218.

No ako stjecatelj licence već ima zamjenjivu tehnologiju koja se primjenjuje na internu proizvodnju, isključiva licenca možda neće biti nužna za poticanje stjecatelja licence da plasira proizvod na tržište. U takvim slučajevima isključiva licenca može biti obuhvaćena člankom 101. stavkom 1. Ugovora, posebno ako stjecatelj licence ima tržišnu snagu na tržištu proizvoda. Da bi se primjenjivao članak 101. stavak 1., uvjet je da ulazak na tržište tehnologije treba biti težak i da licencirana tehnologija mora predstavljati stvarni izvor tržišnog natjecanja na tržištu. U takvim okolnostima isključiva licenca može isključivati stjecatelje licence koji su treće osobe, stvarati prepreke za ulazak na tržište i omogućiti stjecatelju licence da sačuva ili poveća svoju tržišnu snagu. Ograničavajući učinci posebno su vjerojatni kad stjecatelj licence sa značajnom tržišnom snagom dobije isključivu licencu za jednu ili više konkurentnih tehnologija. U tom slučaju nije vjerojatno da isključiva licenca ispunjava uvjete iz članka 101. stavka 3.

219.

Sporazumi koji uključuju unakrsno licenciranje dva ili više sudionika koji se obvezuju da neće licencirati treće strane uzrok su posebne zabrinutosti kad paket tehnologija koji je rezultat unakrsnog licenciranja stvari de facto industrijski standard kojem treće strane moraju imati pristup kako bi se mogle učinkovito natjecati na tržištu. U tom slučaju sporazum predstavlja zatvoreni standard rezerviran samo za njegove sudionike. Komisija će ocijeniti takve sporazume u skladu s istim načelima koja se primjenjuju na tehnološka udruženja (vidjeti odjeljak 4.4. ovih Smjernica). Konkretno, tehnologije koje podupiru takav standard u pravilu bi se trebale licencirati trećim stranama pod poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima (117). Ako se sudionici sporazuma natječu s trećim osobama na postojećem tržištu proizvoda i sporazum se odnosi na to tržište proizvoda, postoji vjerojatnost da će zatvoreni standard imati značajan isključujući učinak. Taj negativan učinak na tržišno natjecanje može se izbjeći samo licenciranjem trećim osobama.

4.2.2.2. Ograničenja prodaje

220.

Kad je riječ o ograničenjima prodaje, važno je razlikovati sporazume između konkurenata i sporazuma između sudionika koji nisu konkurenti.

221.

Ograničenja aktivne i pasivne prodaje jednog ili obaju sudionika u uzajamnom sporazumu između konkurenata su oblik podjele tržišta i kupaca te predstavljaju apsolutno zabranjena ograničenja iz članka 4. stavka 1. točke (c) TTBER-a. Takva ograničenja prodaje obuhvaćena su člankom 101. stavkom 1. Ugovora i vjerojatno ne ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. Takva ograničenja uglavnom se smatraju podjelom tržišta jer onemogućavaju predmetnog sudionika da aktivno i pasivno prodaje na područjima i skupinama korisnika koje je posluživao ili bi posluživao da nema sporazuma.

222.

Kad je riječ o neuzajamnim sporazumima između konkurenata, skupno izuzeće primjenjuje se na ograničenja aktivne i pasivne prodaje koju stjecatelj licence ili davatelj licence provodi na isključivom području ili isključivo dodijeljenoj skupini korisnika koja je rezervirana za drugog sudionika (vidjeti članak 4. stavak 1. točku (c) podtočku i. TTBER-a) do praga tržišnog udjela od 20 % (118). Iznad praga tržišnog udjela takva ograničenja prodaje obuhvaćena su člankom 101. stavkom 1. Ugovora kad jedna ili obje stranke imaju značajnu tržišnu snagu. Međutim, takva ograničenja mogu biti neophodna za širenje vrijednih tehnologija i stoga mogu ispunjavati uvjete iz članka 101. stavka 3. To može biti slučaj kada davatelj licence ima relativno slab tržišni položaj na području na kojem i sam iskorištava tehnologiju. U takvim slučajevima ograničenja aktivne prodaje stjecatelja licence mogu biti neophodna za poticanje davatelja licence na licenciranje. Kad takva ograničenja ne bi postojala, davatelj licence mogao bi se suočiti s aktivnim tržišnim natjecanjem na svojem glavnom području aktivnosti. Isto tako, ograničenja aktivne prodaje davatelja licence mogu biti neizbježna, posebno ako stjecatelj licence ima relativno slab položaj na tržištu na području koje mu je dodijeljeno i mora znatno ulagati kako bi mogao učinkovito iskorištavati licenciranu tehnologiju.

223.

Skupno izuzeće primjenjuje se i na ograničenja u neuzajamnim sporazumima između konkurenata koja se odnose na mogućnost stjecatelja licence da aktivno prodaje na isključivom području ili isključivo dodijeljenoj skupini korisnika koja je dodijeljena drugom stjecatelju licence koji nije bio konkurent davatelja licence u trenutku sklapanja sporazuma o prijenosu tehnologije (vidjeti članak 4. stavak 1. točku (c) podtočku ii. TTBER-a). Iznad praga tržišnog udjela na takva ograničenja aktivne prodaje mogao bi se primjenjivati članak 101. stavak 1. Ugovora kad stranke imaju znatnu tržišnu snagu. Unatoč tome, ograničenje će vjerojatno biti neizbježno u smislu članka 101. stavka 3. tijekom vremenskog razdoblja potrebnog zaštićenom stjecatelju licence za prodor na novo tržište i učvršćivanje položaja na tržištu na dodijeljenom području ili u odnosu na dodijeljenu skupinu korisnika. Konkretno, ograničenje stjecatelju licence može omogućiti da savlada nepovoljni položaj u kojem se nalazi kad su neki od stjecatelja licence konkurentni poduzetnici davatelja licence i stoga već uspostavljeni na tržištu. Ograničenja pasivne prodaje stjecatelja licence na području ili skupini kupaca koji su isključivo dodijeljeni drugom stjecatelju licence predstavljaju apsolutno zabranjena ograničenja u smislu članka 4. stavka 1. točke (c) TTBER-a.

224.

U sporazumima između sudionika koji nisu konkurenti skupno izuzeće primjenjuje se na ograničenja mogućnosti stjecatelja licence da aktivno i pasivno prodaje na području ili skupini kupaca koji su isključivo rezervirani za davatelja licence do praga tržišnog udjela od 30 % (vidjeti članak 4. stavak 2. točku (b) podtočku i. TTBER-a). Za ograničenja iznad tog praga potrebna je pojedinačna ocjena. U određenim slučajevima mogu biti izvan područja primjene članka 101. stavka 1. Ugovora ili ispunjavati uvjete iz članka 101. stavka 3., na primjer ako su objektivno potrebna za širenje vrijednih tehnologija. To može biti slučaj kada davatelj licence ima relativno slab tržišni položaj na području na kojem i sam iskorištava tehnologiju. U takvim slučajevima ograničenja sposobnosti aktivne prodaje nametnuta stjecatelju licence mogu biti neophodna za poticanje davatelja licence na licenciranje. Kad takva ograničenja ne bi postojala, davatelj licence mogao bi se suočiti s aktivnim tržišnim natjecanjem na svojem glavnom području aktivnosti. U drugim slučajevima ograničenja prodaje nametnuta stjecatelju licence mogu biti obuhvaćena člankom 101. stavkom 1. i ne moraju ispunjavati uvjete iz članka 101. stavka 3. Vjerojatno je da će se to dogoditi kad pojedini davatelj licence ima značajnu tržišnu snagu ili kad niz sličnih sporazuma koje su sklopili davatelji licence koji zajedno imaju snažan položaj na tržištu proizvodi kumulativni učinak.

225.

Ograničenja prodaje davatelja licence, kada se na njih primjenjuje članak 101. stavak 1. Ugovora, ispunit će uvjete iz članka 101. stavka 3., osim ako ne postoje stvarne alternative tehnologiji davatelja licence na tržištu ili ako je stjecatelj licence licencirao takve alternative od trećih osoba (119). Takva ograničenja, a posebno ograničenja aktivne prodaje vjerojatno će biti neophodna u smislu članka 101. stavka 3. kako bi se stjecatelja licence potaklo da ulaže u proizvodnju, marketing, i prodaju proizvoda koji su proizvedeni primjenom licencirane tehnologije. Vjerojatno je da će se poticaj stjecatelju licence na ulaganja znatno smanjiti ako je on suočen s neposrednim tržišnim natjecanjem s davateljem licence čiji troškovi proizvodnje nisu opterećeni licencijskim naknadama.

226.

U sporazumima između sudionika koji nisu konkurenti ograničavanje mogućnosti stjecatelja licence da obavlja aktivnu prodaju na određenim područjima ili određenim skupinama kupaca obuhvaćena su skupnim izuzećem do praga tržišnog udjela od 30 % (120). Za ograničenja iznad tog praga potrebna je pojedinačna ocjena. Ako stjecatelj licence ima znatnu tržišnu snagu, ta ograničenja mogu ograničiti tržišno natjecanje u okviru iste tehnologije i vjerojatno će biti obuhvaćena člankom 101. stavkom 1. Ugovora. Takva ograničenja, međutim, mogu ispunjavati uvjete članka 101. stavka 3. ako je to nužno za sprječavanje pokušaja besplatnog korištenja i za poticanje stjecatelja licence da uloži nužna sredstva za učinkovito iskorištavanje licencirane tehnologije na svojem području i da promiče prodaju licenciranog proizvoda. Ograničenja pasivne prodaje apsolutno su zabranjena ograničenja u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) TTBER-a (vidjeti točke od 144 do 154). Takva ograničenja općenito govoreći vjerojatno neće ispuniti uvjete članka 101. stavka 3.

4.2.3. Ograničenja outputa

227.

U sporazumima o prijenosu tehnologije između konkurenata uzajamna ograničenja outputa apsolutno su zabranjena ograničenja u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) TTBER-a (vidjeti točku 128.). No članak 4. stavak 1. točka (b) ne obuhvaća ograničenja outputa na licenciranu tehnologiju koja su nametnuta stjecatelju licence u neuzajamnom sporazumu ili samo jednom od stjecatelja u uzajamnom sporazumu. Na takva se ograničenja primjenjuje skupno izuzeće do praga tržišnog udjela od 20 %. Za ograničenja outputa iznad tog praga potrebna je pojedinačna ocjena. Takva ograničenja mogu ograničiti tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora ako sudionici imaju značajnu tržišnu snagu. Međutim, članak 101. stavak 3. vjerojatno će se primjenjivati na slučajeve kada je tehnologija davatelja licence znatno bolja od tehnologije stjecatelja licence i ograničenje outputa značajno prelazi output stjecatelja licence prije sklapanja sporazuma. U tom se slučaju učinak ograničenja outputa ograničava čak i na tržištima na kojima potražnja raste. Za primjenu članka 101. stavka 3. Ugovora potrebno je uzeti u obzir i to da takva ograničenja mogu biti nužna kako bi se davatelja licence potaklo na što veće širenje tehnologije. Na primjer, davatelj licence može biti nesklon licencirati svojim konkurentima ako ne može ograničiti licencu na određeno mjesto proizvodnje s određenim proizvodnim kapacitetom (licenca na lokaciji). Ako sporazum o prijenosu tehnologije dovodi do stvarne integracije komplementarnih sredstava, ograničenja outputa nametnuta stjecatelju licence mogu stoga ispunjavati uvjete iz članka 101. stavka 3. Međutim, to vjerojatno neće biti slučaj kada sudionici imaju značajnu tržišnu snagu.

228.

U sporazumima o prijenosu tehnologije između sudionika koji nisu konkurenti ograničenja outputa obuhvaćena su skupnim izuzećem do praga tržišnog udjela od 30 %. Iznad tog praga potrebna je pojedinačna ocjena učinaka. Najveća zabrinutost u pogledu tržišnog natjecanja koja može proizaći iz ograničenja outputa u sporazumima između sudionika koji nisu konkurenti jest smanjenje tržišnog natjecanja u okviru iste tehnologije između stjecatelja licenci. Vjerojatnost takvih štetnih učinaka za tržišno natjecanje ovisi o tržišnom položaju davatelja licence i stjecatelja licenci i o opsegu u kojem ograničenje outputa sprječava stjecatelja licence da zadovolji potražnju za proizvodima koji se proizvode primjenom licencirane tehnologije.

229.

Ako se ograničenja outputa kombiniraju s isključivim područjima ili isključivim skupinama korisnika, povećavaju se njihovi ograničavajući učinci. Kombinacija tih dvaju vrsta ograničenja čini vjerojatnijim da je svrha sporazuma podjela tržišta.

230.

Ograničenja outputa nametnuta stjecatelju licence u sporazumima između sudionika koji nisu konkurenti isto mogu poticati tržišno natjecanje promicanjem širenja tehnologije. U nekim slučajevima davatelj licence možda neće biti voljan sklopiti sporazum o prijenosu tehnologije, osim ako može ograničiti output svojeg stjecatelja licence. To je posebno slučaj kada je davatelj licence istovremeno i proizvođač jer output stjecatelja licence može ponovno dospijeti u glavno područje djelovanja davatelja licence i tako imati neposredan učinak na tu aktivnost. S druge strane, manje je vjerojatno da su ograničenja outputa nužna da bi se osiguralo širenje tehnologije davatelja licence kad se kombiniraju s ograničenjima prodaje koja sprečavaju stjecatelja licence da prodaje na području ili skupini korisnika koji su rezervirani za davatelja licence.

4.2.4. Ograničenja polja primjene

231.

U okviru ograničenja polja primjene upotreba licencirane tehnologije koju provodi stjecatelj licence ograničena je na jedno ili više tehničkih područja primjene, tržišta proizvoda ili industrijskih sektora. To znači da stjecatelj licence može upotrebljavati licencirana prava na tehnologiju samo u tim određenim područjima. Na primjer, tehnologija profiliranja kalupa može biti prikladna za proizvodnju mnogih vrsta plastičnih proizvoda, ali sporazum o prijenosu tehnologije može ograničiti stjecatelja licence da koristi tu tehnologiju za proizvodnju plastičnih boca.

232.

Ograničenja polja primjene obuhvaćena su skupnim izuzećem (121). Međutim, određena ograničenja korisnika apsolutno su zabranjena ograničenja u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (c) i člankom 4. stavkom 2. točkom (b) TTBER-a i stoga se ograničenja polja primjene ne smiju koristiti za podjelu tržišta ili kupaca. U točki 139 pružene su smjernice o okolnostima u kojima je vjerojatnije da će se ograničenja polja primjene smatrati oblikom podjele tržišta. Manja je vjerojatnost da će do toga doći ako je polje primjene objektivno definirano upućivanjem na utvrđena i smislena tehnička obilježja ugovornog proizvoda.

233.

Iako su ograničenja outputa apsolutno zabranjena ograničenja u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) TTBER-a, ograničenja polja primjene nisu ograničenja outputa jer se njima ne ograničava output stjecatelja licence u okviru licenciranog polja primjene.

234.

Slično kao i kad je riječ o područjima, polja primjene mogu se dodijeliti stjecatelju licence u okviru isključive ili jedinstvene licence. Vidjeti odjeljak 4.2.2.1. ovih Smjernica za objašnjenje razlike između isključivog i jedinstvenog licenciranja, uključujući utjecaj na sposobnost davatelja licence da iskorištava licenciranu tehnologiju unutar predmetnog polja primjene. U sporazumima između konkurenata uzajamno isključivo licenciranje polja primjene oblik je podjele tržišta i apsolutno zabranjeno ograničenje u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (c) TTBER-a.

235.

Ograničenja polja primjene mogu imati pozitivan utjecaj na tržišno natjecanje potičući davatelja licence da licencira svoju tehnologiju za primjene izvan njegovog glavnog područja djelatnosti. Ako davatelj licence nije mogao spriječiti djelovanje stjecatelja licence na poljima na kojima i sam iskorištava tehnologiju ili na poljima u kojima vrijednost tehnologije još nije dobro utvrđena, to bi moglo odvratiti davatelja licence od licenciranja ili dovesti do naplaćivanja većih licencijskih naknada. U obzir treba uzeti i činjenicu da je svrha licenciranja u određenim sektorima često osigurati slobodu dizajna sprječavanjem tužbi zbog povrede prava. U okviru područja primjene licence, stjecatelj licence može razviti vlastitu tehnologiju ne bojeći se tužbi zbog povrede prava od strane davatelja licence.

236.

U sporazumima između konkurenata ograničenja polja primjene nametnuta stjecateljima licence obuhvaćena su skupnim izuzećem do praga tržišnog udjela od 20 %. Iznad praga tržišnog udjela takva se ograničenja moraju pojedinačno ocijeniti. Glavni rizik u pogledu tržišnog natjecanja jest da će stjecatelj licence prestati biti konkurentan izvan licenciranog polja primjene. Taj je rizik veći u slučaju unakrsnog licenciranja između konkurenata kad sporazum predviđa asimetrična ograničenja polja primjene. Ograničenja polja primjene su asimetrična ako jedan sudionik može upotrebljavati licenciranu tehnologiju u jednom industrijskom sektoru, tržištu proizvoda ili tehničkom polju primjene, a drugi sudionik može upotrebljavati drugu licenciranu tehnologiju u drugom industrijskom sektoru, tržištu proizvoda ili tehničkom polju primjene. Problemi povezani s tržišnim natjecanjem ponajprije mogu nastati kad se proizvodni pogon stjecatelja licence, koji je opremljen za primjenu licencirane tehnologije, upotrebljava i za proizvodnju proizvoda izvan licenciranog polja primjene koji se proizvode stjecateljevom vlastitom tehnologijom. Ako postoji vjerojatnost da će sporazum navesti stjecatelja licence na smanjenje proizvodnje izvan licenciranog polja primjene, na sporazum će se vjerojatno primjenjivati članak 101. stavak 1. Ugovora. S druge strane, simetrična ograničenja polja primjene, odnosno sporazumi kojima sudionici jedan drugome izdaju licencu za uzajamnu primjenu svojih tehnologija u istom polju primjene vjerojatno neće biti obuhvaćena zabranom iz članka 101. stavka 1. Ugovora. Takvi sporazumi neće ugrožavati tržišno natjecanje koje je postojalo dok nije bilo sporazuma. Osim toga, mala je vjerojatnost da će se članak 101. stavak 1. primjenjivati na sporazume koji stjecatelju licence omogućuju samo razvoj i iskorištavanje vlastite tehnologije u okviru područja primjene licence bez straha od tužbi za povredu od strane davatelja licence. U takvim okolnostima ograničenja polja primjene sama po sebi ne ograničavaju tržišno natjecanje koje je postojalo dok nije bilo sporazuma. Dok nije bilo sporazuma, stjecatelj licence riskirao je i tužbe za povredu prava izvan područja primjene licenciranog polja primjene. Međutim, ako stjecatelj licence bez poslovnog opravdanja prekine ili smanji svoje aktivnosti na područjima izvan licenciranog polja primjene, to može upućivati na prikriveni sporazum o podjeli tržišta koji predstavlja apsolutno zabranjeno ograničenje tržišnog natjecanja u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (c) TTBER-a.

237.

U sporazumima između sudionika koji nisu konkurenti ograničenja polja primjene nametnuta stjecateljima licence obuhvaćena su skupnim izuzećem do praga tržišnog udjela od 30 %. Iznad praga tržišnog udjela takva se ograničenja moraju pojedinačno ocijeniti. Ona općenito ne ograničavaju tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora ili povećavaju učinkovitost te stoga mogu ispunjavati uvjete iz članka 101. stavka 3. Pridonose širenju tehnologija poticanjem davatelja licence na licenciranje u poljima u kojima ne želi sam iskorištavati tehnologiju. Ako davatelj licence ne bi mogao spriječiti djelovanje stjecatelja licence u poljima u kojima on sam iskorištava tehnologiju, to bi moglo odvratiti davatelja licence od licenciranja.

238.

U sporazumima između sudionika koji nisu konkurenti davatelj licence može različitim stjecateljima licence dodijeliti isključive ili jedinstvene licence ograničene na jedno ili više polja primjene. Takvim se ograničenjima ograničava tržišno natjecanje u okviru iste tehnologije između stjecatelja licenci na isti način kao i isključivim teritorijalnim licenciranjem te se oboje ocjenjuje na isti način (vidjeti odjeljak 4.2.2.1. ovih Smjernica).

4.2.5. Ograničenja vlastite uporabe

239.

Ograničenje vlastite uporabe može se definirati kao obveza stjecatelja licence da ograniči svoju proizvodnju proizvoda u koje je ugrađena licencirana tehnologija na količine koje su potrebne za proizvodnju vlastitih proizvoda te za njihovo održavanje i popravak. Drugim riječima, tim načinom ograničenja stjecatelj licence obvezuje se na upotrebu proizvoda u koje je ugrađena licencirana tehnologija samo kao input za ugradnju u vlastitu proizvodnju. Time se stjecatelju licence ne dopušta prodaja proizvoda u koje je ugrađena licencirana tehnologija drugim proizvođačima.

240.

Na ograničenja vlastite uporabe primjenjuju se skupna izuzeća do pragova tržišnog udjela od 20 % i 30 %. Za navedena ograničenja koja su iznad tog praga potrebna je pojedinačna ocjena. U tome je smislu nužno razlikovati sporazume između konkurenata i one između sudionika koji nisu konkurenti.

241.

Kad je riječ o sporazumima između konkurenata, zahtjev da stjecatelj licence upotrebljava licenciranu tehnologiju samo za proizvodnju inputa u svrhu ugradnje u vlastite proizvode sprječava ga da bude dobavljač komponenti proizvođačima koji su treće osobe. Ako stjecatelj licence prije sklapanja sporazuma nije bio stvaran ili potencijalni dobavljač komponenti drugim proizvođačima, ograničenjem vlastite uporabe ne ograničava se tržišno natjecanje koje je postojalo prije sklapanja sporazuma. U tim se slučajevima ograničenje ocjenjuje na isti način kao u slučaju sporazuma između sudionika koji nisu konkurenti. S druge strane, ako je stjecatelj licence bio stvarni ili potencijalni dobavljač komponenti prije sklapanja sporazuma, potrebno je ocijeniti učinak sporazuma na tu aktivnost. Ako se stjecatelj licence opremanjem za primjenu tehnologije davatelja licence prestane samostalno koristiti vlastitom tehnologijom i tako prestane biti dobavljač komponenti, sporazumom se ograničava tržišno natjecanje koje je postojalo prije sklapanja sporazuma. To može prouzročiti ozbiljne negativne učinke na tržišno natjecanje ako davatelj licence ima značajnu tržišnu snagu na tržištu komponenti.

242.

Kad je riječ o sporazumu o prijenosu tehnologije između sudionika koji nisu konkurenti, ograničenja vlastite uporabe mogu dovesti do dvije glavne vrste problema u području tržišnog natjecanja: ograničenje tržišnog natjecanja u okviru iste tehnologije na tržištu ponude inputa; i sprječavanje arbitraže između stjecatelja licence, što može povećati mogućnost da će davatelj licence stjecateljima licence nametnuti diskriminirajuće licencijske naknade.

243.

Međutim, ograničenja vlastite uporabe mogu potaknuti i licenciranje koje ima pozitivne učinke na tržišno natjecanje. Ako je davatelj licence dobavljač komponenata, ograničenje je možda nužno za širenje tehnologije između sudionika koji nisu konkurenti. U nedostatku ograničenja davatelj licence možda neće biti voljan dati licencu ili će to učiniti samo uz veće licencijske naknade jer bi u protivnom potaknuo izravno tržišno natjecanje na tržištu komponenti. U takvim slučajevima ograničenje vlastite upotrebe ne ograničava tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora ili ispunjava uvjete iz članka 101. stavka 3. Međutim stjecatelj licence ne smije biti ograničen u prodaji licenciranog proizvoda kao zamjenskih dijelova za vlastite proizvode. Stjecatelj licence mora moći posluživati servisno tržište za vlastite proizvode, uključujući neovisne pružatelje usluga koji servisiraju i popravljaju proizvode koje je on proizveo.

244.

Ako davatelj licence nije dobavljač komponenti na mjerodavnom tržištu proizvoda, ne primjenjuje se navedeni razlog za nametanje ograničenja vlastite uporabe. U takvim slučajevima ograničenje vlastite uporabe može u načelu promicati širenje tehnologije osiguravajući da stjecatelji licence ne prodaju proizvođačima koji su konkurencija davatelju licence na drugim tržištima proizvoda. Međutim ograničenje nametnuto stjecatelju licence da ne prodaje određenim skupinama korisnika koje su rezervirane za davatelja licence obično predstavlja manje ograničavajuću alternativu. Zbog toga u takvim slučajevima općenito nije nužno ograničenje vlastite uporabe da bi došlo do širenja tehnologije.

4.2.6. Vezana prodaja i prodaja u paketu

245.

U kontekstu licenciranja tehnologije, vezivanje nastaje kada davatelj licence uvjetuje licenciranje jedne tehnologije (vezujući proizvod) time da stjecatelj licence uzme licencu za drugu tehnologiju ili da kupi proizvod od davatelja licence ili nekoga koga on odredi (vezani proizvod). Prodaja u paketu nastaje kada se dvije tehnologije ili tehnologija i proizvod prodaju samo zajedno, u paketu. U oba slučaja, međutim, uvjet je da su predmetni proizvodi i tehnologije odvojeni u smislu da postoji odvojena potražnja za svakim proizvodom i tehnologijom koji čine dio veze ili paketa. U nastavku se pojam „vezivanje” odnosi i na vezivanje i na prodaju u paketu.

246.

Pragovi tržišnog udjela utvrđeni u članku 3. TTBER-a osiguravaju da se na vezivanje i prodaju u paketu ne primjenjuje skupno izuzeće iznad pragova tržišnog udjela od 20 % kad je riječ o sporazumima između konkurenata i 30 % kad je riječ o sporazumima između sudionika koji nisu konkurenti. Pragovi tržišnog udjela primjenjuju se na bilo koje mjerodavno tržište tehnologije ili proizvoda na koje utječe sporazum o prijenosu tehnologije, uključujući tržište vezanog proizvoda. U ostatku ovog odjeljka navedene su smjernice za ocjenjivanje vezivanja u slučajevima u kojima tržišni udjeli sudionika premašuju pragove tržišnog udjela (122).

247.

Glavni ograničavajući učinak vezivanja je onemogućavanje pristupa konkurentnim dobavljačima vezanog proizvoda. Vezivanje može i omogućiti zadržavanje tržišne snage na tržištu vezujućeg proizvoda stvaranjem prepreka ulasku na tržište. Na primjer, može prisiliti nove poduzetnike na istodobni ulazak na nekoliko tržišta. Osim toga, vezivanje bi moglo omogućiti davatelju licence da poveća licencijske naknade, na primjer kada su vezujući proizvod i vezani proizvod djelomično zamjenjivi i kada se ne koriste u zadanim omjerima. Vezivanje sprječava stjecatelja licence da se prebaci na korištenje zamjenskih inputa kao odgovor na povećanje licencijskih naknada za vezujući proizvod. Ti se problemi u području tržišnog natjecanja mogu pojaviti bez obzira na to jesu li sudionici sporazuma konkurenti. Da bi vezivanje moglo proizvesti negativne učinke na tržišno natjecanje, davatelj licence mora imati značajnu tržišnu snagu na tržištu vezujućeg proizvoda. U nedostatku takve tržišne snage davatelj licence vjerojatno neće moći iskoristiti svoju tehnologiju kako bi isključio dobavljače vezanog proizvoda. Nadalje, kao i u slučaju obveza nenatjecanja, vezana prodaja mora obuhvaćati određeni dio tržišta vezanog proizvoda da bi se pojavili znatni učinci ograničavanja pristupa. U slučajevima kad davatelj licence ima tržišnu snagu na tržištu vezanog proizvoda, a ne na tržištu vezujućeg proizvoda, ograničenje se općenito analizira kao odredba o nenatjecanju ili nametanje količine. U tome se odražava činjenica da je vjerojatno da će svaki problem tržišnog natjecanja potjecati s tržišta vezanih proizvoda, a ne s tržišta vezujućeg proizvoda (123).

248.

Vezivanje može dovesti i do povećanja učinkovitosti. To može biti slučaj, na primjer, ako je vezani proizvod nužan za tehnički zadovoljavajuće iskorištavanje licencirane tehnologije ili kako bi se osiguralo da je proizvodnja na temelju licence u skladu sa standardima kvalitete koje poštuju davatelj licence i drugi stjecatelji licence. U takvim slučajevima vezivanje će često ispuniti uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora. Ako stjecatelji licenci upotrebljavaju žig ili trgovačku marku davatelja licence ili ako je potrošačima na neki drugi način očito da postoji poveznica između proizvoda koji sadržava licenciranu tehnologiju i davatelja licence, davatelj licence ima legitiman interes osigurati da kvaliteta proizvoda ne umanjuje vrijednost njegove tehnologije ili njegov trgovački ugled. Nadalje, ako je potrošačima poznato da davatelj licence i stjecatelji njegove licence) proizvode na temelju iste tehnologije, nije vjerojatno da će stjecatelji licence uzimati licencu osim ako svi sudionici iskorištavaju tehnologiju na tehnički zadovoljavajući način.

4.2.7. Obveze nenatjecanja

249.

Obveze nenatjecanja u kontekstu licenciranja tehnologije imaju oblik obveze stjecatelja licence da ne koristi tehnologije treće osobe koje su konkurentne licenciranoj tehnologiji. U mjeri u kojoj obveza nenatjecanja obuhvaća proizvod ili dodatnu tehnologiju koje dobavlja davatelj licence, o toj se obvezi govori u odjeljku 4.2.6. ovih Smjernica o vezivanju.

250.

TTBER izuzima obveze nenatjecanja u sporazumima između konkurenata do praga tržišnog udjela od 20 % i u slučaju sporazuma između sudionika koji nisu konkurenti do praga tržišnog udjela od 30 %. U ostatku ovog odjeljka navedene su smjernice za ocjenu obveza nenatjecanja u pojedinačnim slučajevima u kojima su premašeni pragovi tržišnog udjela.

251.

Glavni problem u području tržišnog natjecanja povezan s obvezama nenatjecanja jest ograničavanje pristupa tehnologijama trećih strana. Obveze nenatjecanja mogu olakšati i tajne dogovore između davatelja licence ako ih više davatelja licence upotrebljava u zasebnim sporazumima (kumulativna upotreba) ili u slučaju unakrsnog licenciranja između konkurenata ako se oba sudionika dogovore da neće upotrebljavati tehnologije treće strane. Ograničavanje pristupa konkurentnim tehnologijama smanjuje konkurentni pritisak na licencijske naknade koje naplaćuje davatelj licence i smanjuje tržišno natjecanje između tehnologija koje su već prisutne na tržištu tako što stjecateljima licenci ograničava mogućnost prelaska na konkurentne tehnologije. S obzirom na to da je u oba slučaja glavni problem u području tržišnog natjecanja ograničavanje pristupa, ista se analiza općenito može upotrijebiti u slučaju sporazuma između konkurenata i sporazuma između sudionika koji nisu konkurenti.

252.

Ograničavanje pristupa može nastati kada je veliki udio mogućih stjecatelja licence već vezan s jednim ili, u slučaju kumulativnih učinaka, više izvora tehnologije i ne smije koristiti konkurentne tehnologije. Učinci ograničavanja pristupa mogu biti posljedica sporazuma koje je sklopio jedan davatelj licence sa znatnom tržišnom snagom ili kumulativnog učinka sporazuma sklopljenih od strane nekoliko davatelja licenci, čak i kada se TTBER primjenjuje na svaki pojedini sporazum ili mrežu sporazuma. U drugom slučaju, međutim, vjerojatno neće nastati značajan kumulativan učinak sve dok je vezano manje od 50 % tržišta. Iznad tog praga vjerojatno će doći do znatnog ograničavanja pristupa tržištu ako postoje razmjerno velike prepreke ulasku novih stjecatelja licence. Kako bi se odredila stvarna mogućnost za ulazak i širenje trećih osoba, nužno je voditi računa o stupnju do kojeg su distributeri povezani sa stjecateljima licenci obvezom nenatjecanja. Tehnologije treće osobe imaju stvarnu mogućnost ulaska samo ako imaju pristup nužnim sredstvima za proizvodnju i distribuciju. Drugim riječima, lakoća ulaska ovisi ne samo o dostupnosti stjecatelja licenci veći i o njihovom pristupu distribuciji. Pri ocjenjivanju učinka ograničavanja pristupa na razini distribucije Komisija će primijeniti analitički okvir iz odjeljka 8.2.1. Vertikalnih smjernica (124).

253.

Ako davatelj licence ima znatnu tržišnu snagu, obveze stjecatelja licenci da uzimaju tehnologiju samo od davatelja licence kao posljedicu mogu imati znatne učinke ograničavanja pristupa. Što je snažniji položaj na tržištu davatelja licence, to je veći rizik od ograničavanja pristupa konkurentnim tehnologijama. Kako bi nastali mjerljivi učinci ograničavanja pristupa, obveza nenatjecanja ne mora nužno pokrivati bitan dio tržišta. Mjerljivi učinci ograničavanja pristupa mogu nastati kad su obveze nenatjecanja usmjerene na poduzetnike kod kojih je najveća vjerojatnost da će licencirati konkurentne tehnologije. Rizik od ograničavanja pristupa tržištu veći je ako postoji samo ograničen broj potencijalnih stjecatelja licence.

254.

Obveze nenatjecanja mogu imati i pozitivne učinke na tržišno natjecanje. Kao prvo, takve obveze mogu pridonositi širenju tehnologije smanjenjem rizika od zlouporabe, prije svega licenciranog iskustva i znanja. Ako stjecatelj licence ima pravo licencirati konkurentna prava na tehnologiju od trećih osoba, postoji rizik da će se licencirano znanje i iskustvo koristiti za iskorištavanje konkurentnih tehnologija i tako koristiti konkurentima. Ako stjecatelj licence iskorištava i konkurentne tehnologije, to može otežati praćenje plaćanja licencijske naknade. Time se davatelji licence mogu odvratiti od sklapanja ugovora o licenciranju.

255.

Drugo, obveze nenatjecanja u kombinaciji s isključivim područjem mogu biti nužne kako bi se osiguralo da se stjecatelja licence potiče na ulaganje u licenciranu tehnologiju i njezino učinkovito iskorištavanje. Ako je sporazum obuhvaćen člankom 101. stavkom 1. Ugovora, zbog znatnog učinka ograničavanja pristupa sudionici će možda morati primijeniti manje ograničavajuću alternativu kako bi ispunili uvjete iz članka 101. stavka 3. Takve alternative mogle bi uključivati određivanje minimalnog outputa ili obveze plaćanja licencijskih naknada, što obično ima manji potencijal za sprječavanje pristupa konkurentnim tehnologijama.

256.

Treće, u slučajevima kad se davatelj licence obvezuje na znatna specifična ulaganja za klijente, na primjer, za osposobljavanje i za prilagođavanje licencirane tehnologije potrebama stjecatelja licence, mogu biti nužne obveze nenatjecanja ili minimalnog outputa ili minimalne obveze plaćanja licencijskih naknada kako bi se davatelja licence potaknulo na ulaganja i kako bi se izbjegli problemi zadržavanja. Međutim, u većini slučajeva davatelj licence moći će povratiti troškove takvih ulaganja naplatom jednokratnog iznosa. To znači da su dostupne manje ograničavajuće alternative.

4.3. Sporazumi o namiri

257.

Sporazumi o namiri u načelu su legitiman način rješavanja pravnih sporova u dobroj vjeri koji se odnose na prava na tehnologiju. S druge strane, osporavanje valjanosti i opsega prava intelektualnog vlasništva dio je uobičajenog tržišnog natjecanja u sektorima u kojima postoje isključiva prava u vezi s tehnologijom (125). Osim toga, u općem je javnom interesu ukloniti nevaljana prava intelektualnog vlasništva jer ona predstavljaju neopravdanu prepreku inovacijama i gospodarskoj aktivnosti (126).

258.

Licenciranje prava na tehnologiju u sporazumima o namiri može služiti kao sredstvo za rješavanje sporova ili izbjegavanje situacija u kojima jedan sudionik ostvaruje svoja prava intelektualnog vlasništva kako bi spriječio drugog sudionika u korištenju vlastitih prava intelektualnog vlasništva.

259.

Ovisno o ocjeni njegova specifičnog sadržaja i gospodarskog konteksta, licenciranje, uključujući unakrsno licenciranje, može u kontekstu sporazuma o namiri biti u skladu s člankom 101. Ugovora ako bi, u nedostatku licence, stjecatelj licence bio isključen s tržišta (127).

260.

Međutim, i sporazumi o namiri mogu ograničiti tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora, ovisno o njihovim uvjetima i uvjetima drugih sporazuma između stranaka te njihovu pravnom i gospodarskom kontekstu (128). Kako bi se ocijenili sporazumi o namiri u skladu s člankom 101. Ugovora, potrebno je utvrditi jesu li sudionici stvarni ili potencijalni konkurenti.

Plaćanje za ograničenje u sporazumima o namiri

261.

Sporazumi o namiri tipa „plaćanje za ograničenje” ili „plaćanje za odgodu” često ne uključuju prijenos prava na tehnologiju, nego se temelje na prijenosu vrijednosti s jednog sudionika u zamjenu za ograničenje ulaska i/ili širenja na tržištu drugog sudionika. Takvi sporazumi mogu biti obuhvaćeni člankom 101. stavkom 1. Ugovora (129). Na primjer, u farmaceutskom sektoru društvo nositelj jednog ili više patenata (proizvođača izvornog lijeka) može izvršiti plaćanja potencijalnom konkurentu (proizvođaču generičkih lijekova) kako bi odgodilo ulazak tog konkurenta na tržište.

262.

Sporazumi o namiri tipa „plaćanje za ograničenje” ili „plaćanje za odgodu” između stvarnih ili potencijalnih konkurenata ograničavaju tržišno natjecanje po cilju ako je na temelju ispitivanja sporazuma očito da za predmetne prijenose vrijednosti ne postoji nikakvo objašnjenje osim da služe poslovnim interesima nositelja tehnologije i drugih uključenih sudionika da se ne upuštaju u tržišno natjecanje zbog vrijednosti (130). To se, na primjer, primjenjuje ako nositelj tehnologije prenosi vrijednost jednom ili više drugih sudionika, što dovodi do neto dobiti za te sudionike koja je dovoljno značajna da ih se odvrati od samostalnog ulaska na tržište ili širenja na njemu (131).

Unakrsno licenciranje u sporazumima o namiri

263.

Sporazumi o namiri kojima sudionici unakrsno licenciraju jedan drugog i nameću ograničenja na korištenje svojih tehnologija, uključujući ograničenja licenciranja trećim stranama, mogu biti obuhvaćeni člankom 101. stavkom 1. Ugovora. Takvi sporazumi vjerojatno neće dovesti do problema u području tržišnog natjecanja ako sudionici nisu stvarni ili potencijalni konkurenti i ako je unakrsno licenciranje ograničeno na ono što je nužno za rješavanje stvarnog položaja dvosmjernog blokiranja (132). Međutim, ako su sudionici konkurenti i dijele tržišta ili određuju uzajamne licencijske naknade koje imaju znatan utjecaj na tržišne cijene, vrlo je vjerojatno da će sporazum biti obuhvaćen člankom 101. stavkom 1.

264.

Ako sudionici prema sporazumu o namiri imaju pravo uzajamno koristiti tehnologiju i sporazum se primjenjuje na budući razvoj tehnologije, nužno je procijeniti učinak sporazuma na poticaj sudionicima za inovacije. U slučajevima kad sudionici imaju značajnu tržišnu snagu, sporazum će vjerojatno biti obuhvaćen člankom 101. stavkom 1. Ugovora ako sprečava sudionike da steknu konkurentno vodstvo jedan nad drugim. Sporazumi koji uklanjaju ili znatno smanjuju mogućnost jednog sudionika da stekne konkurentno vodstvo pred drugim smanjuju poticaje za inovacije i stoga negativno utječu na ključni parametar tržišnog natjecanja. Takvi sporazumi vjerojatno neće ispuniti uvjete iz članka 101. stavka 3. Konkretno, nije vjerojatno da je ograničenje neophodno u smislu trećeg uvjeta iz članka 101. stavka 3. Ostvarivanje cilja sporazuma, odnosno, osiguravanje da sudionici mogu nastaviti iskorištavati vlastitu tehnologiju bez blokade drugog sudionika ne zahtjeva da se sudionici dogovore da će dijeliti buduće inovacije. Međutim, ako je svrha sporazuma omogućiti sudionicima da razviju svoje tehnologije, a sporazum ih ne navodi na korištenje istih tehnoloških rješenja, malo je vjerojatno da će sporazum spriječiti jednog sudionika da stekne konkurentnu prednost pred drugim sudionikom. Takvi sporazumi samo stvaraju slobodu dizajna sprječavanjem budućih tužbi zbog povrede prava od strane drugog sudionika.

Odredbe o neosporavanju u sporazumima o namiri

265.

U kontekstu sporazuma o namiri odredbe o neosporavanju, uključujući raskid na temelju odredbi o osporavanju, često nisu obuhvaćene člankom 101. stavkom 1. Ugovora.

266.

Međutim, u određenim okolnostima odredbe o neosporavanju u sporazumima o namiri mogu ograničiti tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora (133). Na primjer, odredba o neosporavanju može se upotrijebiti za uklanjanje drugog konkurenta koji bi bez te odredbe vjerojatno predstavljao konkurentsku prijetnju (134). Osim toga, odredba o neosporavanju može biti protivna odredbama članka 101. stavka 1. ako je pravo intelektualnog vlasništva odobreno na temelju netočnih ili zavaravajućih informacija (135). Nadzor nad takvim odredbama može biti potreban i ako su prava na tehnologiju nužan input za proizvodnju koju provodi stjecatelj licence 163.).

4.4. Tehnološka udruženja

267.

Tehnološka udruženja su aranžmani u kojima dva ili više sudionika sastavljaju paket tehnologije koja se licencira onima koji su doprinijeli udruženju i trećim stranama. Kad je riječ o njihovoj strukturi, tehnološka udruženja mogu se javiti u obliku jednostavnih sporazuma između ograničenog broja sudionika ili složenijih aranžmana prema kojima je organizacija licenciranja udruženih tehnologija povjerena zasebnom subjektu, među ostalim posredničkoj platformi (136). U oba slučaja udruženje može dopustiti stjecateljima licenci pristup tehnologiji obuhvaćenoj udruženjem na temelju jedne licence.

268.

Ne postoji unutarnja veza između tehnoloških udruženja i standarda, ali udruženja često u cijelosti ili djelomično podržavaju de facto ili de jure standard industrije (137). Različita tehnološka udruženja mogu podržavati konkurentne standarde (138). Tehnološka udruženja mogu imati pozitivne učinke na tržišno natjecanje: posebno smanjivanjem transakcijskih troškova i određivanjem ograničenja kumulativnih licencijskih naknada kako bi se spriječila dvostruka marginalizacija. Omogućuju licenciranje svih tehnologija obuhvaćenih udruženjem na jednom mjestu. To je posebno važno u sektorima u kojima prevladavaju prava intelektualnog vlasništva i na kojima je za djelovanje na tržištu potrebno dobiti licence od velikog broja davatelja licenci. Ako stjecatelji licenci dobivaju trajne usluge u vezi s primjenom licencirane tehnologije, usluge zajedničkog licenciranja i servisiranja preko udruženja mogu još više smanjiti troškove. Udruženje patenata može isto igrati korisnu ulogu u provedbi standarda s pozitivnim utjecajem na tržišno natjecanje.

269.

Tehnološka udruženja također mogu ograničivati tržišno natjecanje. Stvaranje tehnološkog udruženja nužno podrazumijeva zajedničko prodavanje okupljenih tehnologija, što se, u slučaju udruženja koji se sastoji samo od ili uglavnom od zamjenskih tehnologija, može poistovjetiti s kartelom za određivanje cijena. Tehnološka udruženja mogu i ograničiti pristup alternativnim tehnologijama, na primjer, ako udruženje uspostavi de facto industrijski standard. Postojanje tog standarda u kombinaciji s udruženjem može novim tehnologijama otežati ulazak na tržište ili isključiti konkurentne tehnologije koje se već nalaze na tržištu.

270.

Sporazumi o osnivanju tehnoloških udruženja i utvrđivanju pravila za njihov rad nisu obuhvaćeni TTBER-om, neovisno o broju uključenih sudionika. To je zato što se sporazumom o osnivanju udruženja određenom stjecatelju licence ne dopušta proizvodnja ugovornih proizvoda (vidjeti odjeljak 3.2.4. ovih Smjernica). Takve bi sporazume stoga trebalo ocijeniti na temelju smjernica iz ovog odjeljka 4.4.

271.

Tehnološka udruženja uzrokuju niz problema koji se ne pojavljuju u kontekstu drugih vrsta licenciranja tehnologije, posebno kad je riječ o odabiru uključenih tehnologija i radu udruženja. Ustupanje licenci izvan udruženja općenito je višestrani sporazum jer oni koji pridonose udruženju obično određuju uvjete licence. Zbog toga ustupanje licenci izvan udruženja nije obuhvaćeno TTBER-om. Time se zasebno bave točka 286 i odjeljak 4.4.2. ovih Smjernica.

4.4.1. Ocjena osnivanja i rada tehnoloških udruženja

272.

Način osnivanja, organizacije i rada tehnološkog udruženja može smanjiti rizik od toga da on za cilj ili posljedicu ima ograničavanje tržišnog natjecanja i dati jamstva da će njegovo ustrojstvo poticati tržišno natjecanje. Pri ocjenjivanju mogućih konkurentnih rizika i učinkovitosti Komisija će, među ostalim čimbenicima, razmotriti transparentnost postupka osnivanja udruženja, odabir i prirodu udruženih tehnologija, uključujući mjeru u kojoj su neovisni stručnjaci uključeni u osnivanje i rad udruženja te jesu li uspostavljeni zaštitne mjere za razmjenu osjetljivih informacija i neovisni mehanizmi za rješavanje sporova.

Otvoreno sudjelovanje

273.

Kad je sudjelovanje u osnivanju udruženja i postavljanju svih de facto ili de jure standarda koje udruženje podržava otvoreno svim zainteresiranim sudionicima, veća je vjerojatnost da će se tehnologije uključene u udruženje birati na temelju razmatranja cijene i kvalitete nego kad udruženje osniva ograničena skupina vlasnika tehnologije.

Odabir i priroda okupljenih tehnologija

274.

Rizici za tržišno natjecanje i potencijal jačanja učinkovitosti tehnoloških udruženja u velikoj mjeri ovise o odnosu između okupljenih tehnologija i tehnologija izvan udruženja. Potrebno je povući dvije osnovne razlike između: (a) tehnoloških nadopuna i zamjena i (b) osnovnih i sporednih tehnologija.

275.

Dvije tehnologije jedna drugu nadopunjuju, a ne zamjenjuju kada su obje potrebne za proizvodnju proizvoda ili obavljanje procesa na koji se odnose tehnologije. S druge strane, dvije tehnologije su zamjenjive kada bilo koja od njih nositelju omogućuje da proizvodi proizvod ili obavlja procese s kojima su tehnologije povezane.

276.

Tehnologija može biti osnovna u dvije situacije:

(a)	za proizvodnju određenog proizvoda ili obavljanje određenog procesa na koji se odnosi tehnologija u udruženju;

(b)	za proizvodnju proizvoda ili obavljanje procesa u skladu sa standardom koji uključuje okupljene tehnologije.

277.

U prvom slučaju tehnologija je osnovna (za razliku od sporedne) ako nema održivih zamjena (s komercijalnog i tehnološkog stajališta) za tu tehnologiju unutar ili izvan udruženja i ako predstavlja nužni dio paketa tehnologija potrebnih za proizvodnju proizvoda ili obavljanje postupaka na koje se odnose udružene tehnologije. U drugom je slučaju tehnologija osnovna ako je njezina upotreba nužna (ne postoje održive zamjene) za usklađivanje sa standardom koji udruženje podržava (tehnologije koje su osnovne za standard) (139). Osnovne tehnologije po definiciji su i komplementarne. Činjenica da vlasnik tehnologije izjavljuje da je tehnologija osnovna ne znači sama po sebi da je takva tehnologija osnovna u smislu kriterija utvrđenih u ovoj točki.

278.

Kad su tehnologije u udruženju zamjenske, licencijske naknade vjerojatno će biti veće nego što bi inače bile jer će uključivanje u udruženje vjerojatno smanjiti ili ukloniti tržišno natjecanje među njima i spriječiti stjecatelje licence da ostvare korist od takvog tržišnog natjecanja. Ako su tehnologije u udruženju komplementarne, tehnološko udruženje smanjuje transakcijske troškove, što može smanjiti ukupne licencijske naknade. To je zato što sudionici mogu odrediti zajedničku licencijsku naknadu za paket, umjesto da svaki davatelj licence određuje zasebne licencijske naknade za vlastitu tehnologiju, ne uzimajući u obzir da će povećanje licencijskih naknada za jednu tehnologiju obično smanjiti potražnju za komplementarnim tehnologijama. Ako se licencijske naknade za komplementarne tehnologije određuju pojedinačno, ukupna vrijednost tih licencijskih naknada često može premašiti onu koju bi tehnološko udruženje zajedno odredilo za paket tih istih komplementarnih tehnologija.

279.

Razlika između komplementarnih i zamjenskih tehnologija nije uvijek jasna jer se tehnologije dijelom mogu nadopunjavati, a dijelom zamjenjivati. Kad je zbog učinkovitosti koje proizlaze iz integracije dvije tehnologije vjerojatno da će stjecatelji licence tražiti obje tehnologije, one se smatraju komplementarnima čak i ako su djelomično zamjenjive. U tim slučajevima postoji vjerojatnost da bi, da nema udruženja, stjecatelji licenci htjeli licencirati obje tehnologije zbog dodatnih gospodarskih koristi korištenja obje tehnologije za razliku od samo jedne.

280.

Općenito je vjerojatno da će uključivanje zamjenskih tehnologija u udruženje ograničiti tržišno natjecanje između konkurentnih tehnologija jer uključuje određivanje cijena između konkurenata. Komisija općenito smatra da je vjerojatno da će uključivanje značajnih zamjenskih tehnologija u udruženje ograničiti tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora. Komisija smatra i da nije vjerojatno da će uvjeti iz članka 101. stavka 3. u takvom slučaju biti ispunjeni. Budući da su predmetne tehnologije alternativne, nema uštede transakcijskih troškova od uključivanja obje tehnologije u udruženje. Da nema udruženja, stjecatelji licenci ne bi tražili obje tehnologije. U cilju ublažavanja problema tržišnog natjecanja, nije dovoljno da sudionici mogu slobodno neovisno licencirati. To je zato što sudionici vjerojatno neće imati poticaj za licenciranje neovisno kako ne bi ugrozili aktivnost licenciranja udruženja, koje im omogućuje da zajedno ostvaruju tržišnu snagu.

Odabir i funkcija neovisnih stručnjaka i rješavanje sporova

281.

Uključivanje neovisnih stručnjaka u uspostavu i rad skupine može smanjiti rizik od problema u području tržišnog natjecanja. Na primjer, ocjena je li tehnologija bitna za standard koji podržava udruženje složeno je pitanje koje zahtjeva posebnu stručnost. Uključivanje neovisnih stručnjaka u takvu ocjenu može pomoći u osiguravanju da se u udruženje uključe samo ključne tehnologije. Angažiranje neovisnih stručnjaka za odabir tehnologija koje će se uključiti u udruženje također može pomoći da se ne naruši tržišno natjecanje među dostupnim tehnološkim rješenjima.

282.

Komisija će uzeti u obzir način odabira stručnjaka i poslove koje oni trebaju obavljati. Stručnjaci bi trebali biti neovisni od poduzetnika koji su osnovali udruženje. Ako su stručnjaci povezani s davateljima licenci ili rukovoditeljima udruženja ili na neki drugi način o njima ovise, uključenost stručnjaka gubi na težini. Stručnjaci moraju imati i nužno tehničko stručno znanje za obavljanje funkcija koje su im povjerene. Te funkcije mogu uključivati provjeru jesu li prava na tehnologiju predložena za uključivanje u udruženje valjana i osnovna.

283.

Naposljetku, trebalo bi uzeti u obzir sve mehanizme za rješavanje sporova predviđene u instrumentima za osnivanje udruženja. Što se više rješavanja sporova povjeri neovisnim tijelima i njihovim članovima, to je veća vjerojatnost da će rješavanje sporova biti nepristrano.

Zaštitne mjere za razmjenu poslovno osjetljivih informacija

284.

Važno je uzeti u obzir i aranžmane za razmjenu poslovno osjetljivih informacija. Konkretno, Komisija će uzeti u obzir koje su zaštitne mjere uspostavljene kako bi se osiguralo da sudionici ne razmjenjuju poslovno osjetljive informacije (140). Na primjer, ako se za izračun ili provjeru licencijskih naknada koriste podaci o proizvodnji ili prodaji, može se angažirati neovisni stručnjak, tijelo za licenciranje ili administrator udruženja kako bi se osiguralo da članovi udruženja koji se natječu na predmetnim tržištima ne razmjenjuju takve podatke.

285.

Trebalo bi uspostaviti i zaštitne mjere kako bi se osigurala nemogućnost razmjenjivanja poslovno osjetljivih informacija među konkurentnim udruženjima, posebno ako nositelji tehnologije sudjeluju u (stvaranju) konkurentskih udruženja.

Sigurna luka

286.

Na stvaranje i rad udruženja, uključujući i licenciranje izvan udruženja, uglavnom se ne primjenjuje članak 101. stavak 1. Ugovora, bez obzira na tržišni položaj svih sudionika, ako su ispunjeni svih sljedeći uvjeti:

(a)	sudjelovanje u stvaranju udruženja otvoreno je svim zainteresiranim vlasnicima prava na tehnologiju;

(b)	prava na tehnologiju uključena u udruženje učinkovito se otkrivaju potencijalnim i postojećim stjecateljima licence (141);

(c)	primjenjuju se dovoljne zaštitne mjere kako bi se osiguralo udruživanje samo ključnih tehnologija (koje su stoga nužno i komplementarne) te učinkovito otkrivanje metodologije koja se upotrebljava za provjeru osnovnosti potencijalnim stjecateljima licence (142);

(d)	primjenjuju se dovoljne zaštitne mjere kako bi ograničila razmjena osjetljivih informacija (kao što su podaci o cijenama i outputu) na količinu koja je nužna za stvaranje i rad udruženja;

(e)	okupljene tehnologije licenciraju se u udruženju na neisključivoj osnovi;

(f)	udruženje licencira okupljene tehnologije svim potencijalnim stjecateljima licence pod poštenim, razumnim i nediskriminacijskim uvjetima (FRAND) (143), uključujući odredbe kojima se osigurava da se stjecateljima licence ne naplaćuje više puta za ista prava na tehnologiju;

(g)	sudionici koji daju tehnologiju u udruženje i stjecatelji licenci mogu osporavati valjanost i nužnost okupljenih tehnologija;

(h)	sudionici koji daju tehnologije u udruženje i stjecatelji licenci slobodni su razvijati konkurentne proizvode i tehnologiju.

Izvan sigurne luke

287.

Kada su u udruženju uključeni značajne nadopunjujuće, ali sporedne tehnologije, postoji rizik od ograničavanja pristupa tehnologijama trećih osoba. Konkretno, kad je tehnologija uključena u udruženje i licencira se kao dio paketa, stjecatelji licence neće imati poticaj za licenciranje konkurentne tehnologije kada licencijska naknada plaćena za paket već obuhvaća zamjenjivu tehnologiju. Osim toga, uključivanje tehnologija koje nisu nužne u svrhe proizvodnje proizvoda i obavljanja procesa na koje se odnosi tehnološko udruženje ili radi usklađivanja sa standardom koji uključuje udružene tehnologije prisiljava korisnike da plate za tehnologiju koju možda neće trebati. Ako udruženje obuhvaća sporedne tehnologije, na sporazum se vjerojatno primjenjuje članak 101. stavak 1. Ugovora ako udruženje ima značajan položaj na bilo kojem mjerodavnom tržištu.

288.

Budući da je moguć razvoj zamjenskih ili nadopunjujućih tehnologija nakon stvaranja udruženja, ocjena neophodnosti ne prestaje s osnivanjem udruženja. Tehnologija uključena u udruženje može s vremenom prestati biti osnovna, na primjer zbog razvoja standarda ili pojave novih tehnologija trećih strana. Kad udruženje dozna da su stjecateljima licenci ponuđene takve alternativne tehnologije i da je oni zahtijevaju, može izbjeći pitanje ograničavanja pristupa tako da novim i postojećim stjecateljima licence po odgovarajuće sniženom iznosu licencijske naknade ponudi licencu bez tehnologije koja više nije osnovna. Međutim, postoje i drugi načini na koje se može osigurati da tehnologije trećih osoba nisu isključene.

289.

Pri ocjenjivanju tehnoloških udruženja koja obuhvaćaju sporedne tehnologije, ali su komplementarne, trebalo bi uzeti u obzir barem sljedeće čimbenike:

(a)	postoje li prokompetitivni razlozi za uključivanje nebitnih tehnologija u tehnološko udruženje;

(b)

mogu li davatelji licence u udruženju i dalje neovisno licencirati svoje tehnologije: ako se udruženje sastoji od ograničenog broja tehnologija i izvan udruženja postoje zamjenske tehnologije, stjecatelji licenci možda će željeti sastaviti vlastiti tehnološki paket koji će se djelomično sastojati od tehnologije koja čini dio udruženja a djelomično od tehnologije koja je u vlasništvu trećih osoba;

(c)

u slučaju kada okupljene tehnologije imaju različite primjene od kojih neke ne zahtijevaju uporabu svih okupljenih tehnologija, nudi li tehnološko udruženje tehnologije samo kao jedinstveni paket ili nudi različite pakete za različite primjene, od kojih svaki sadrži samo one tehnologije koje su važne za predmetnu primjenu: U posljednjem slučaju tehnologije koje nisu neophodne za određeni proizvod ili proces nisu vezane s osnovnim tehnologijama;

(d)

jesu li tehnologije u udruženju dostupne samo kao jedinstven paket ili stjecatelji licenci mogu dobiti licencu samo za dio paketa s odgovarajućim popustom za licencijske naknade. Mogućnost dobivanja licence samo za dio paketa mogla bi doprinijeti smanjenju rizika od ograničavanje pristupa tehnologija trećih osoba izvan udruženja, posebno kada stjecatelj licence dobije odgovarajući popust u licencijskim naknadama. To znači da se dio ukupnog iznosa licencijskih naknada mora dodijeliti svakoj tehnologiji u udruženju. Kad su sporazumi o licenci sklopljeni između udruženja i pojedinih stjecatelja licenci relativno dugog trajanja, i udružena tehnologija podržava de facto standard industrije, potrebno je uzeti u obzir činjenicu da udruženje može ograničiti pristup tržištu novih zamjenskih tehnologija. Kod ocjene rizika od ograničavanja pristupa u takvim je slučajevima važno uzeti u obzir mogu li stjecatelji licence uz razumnu obavijest raskinuti dio licence te hoće li im se iznos licencijskih naknada proporcionalno smanjiti.

290.

Tehnološka udruženja koja ograničavaju tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora mogu dovesti do pozitivnih učinaka na tržišno natjecanje (vidjeti točku 268) koji se moraju ocijeniti u skladu s člankom 101. stavkom 3. Na primjer, ako tehnološko udruženje uključuje sporedne tehnologije, ali ispunjava druge kriterije sigurne luke utvrđene točkom 286., a postoje razlozi za uključivanje sporednih tehnologija u udruženje jer se njima potiče tržišno natjecanje (vidi točku 289.) i stjecatelji licence mogu dobiti licencu samo za dio paketa uz odgovarajuće smanjenje licencijskih naknada (vidjeti točku 289.), uvjeti iz članka 101. stavka 3. vjerojatno će biti ispunjeni.

4.4.2. Ocjena ograničenja u sporazumima između udruženja i njegovih stjecatelja licenca

291.

Ako sporazum o osnivanju tehnološkog udruženja i upravljanju njime ne čini povredu članka 101. Ugovora, sljedeći je korak na temelju članka 101. ocijeniti sporazume o licenciranju koje je udruženje sklopilo sa svojim stjecateljima licenci. Ovaj odjeljak obuhvaća određena ograničenja koja se obično nalaze u sporazumima o licenciranju koje sklapaju tehnološka udruženja i koja je potrebno ocijeniti u cjelokupnom kontekstu udruženja. TTBER se ne primjenjuje na sporazume o licenci sklopljene između udruženja i stjecatelja licenci koji su treće strane (vidjeti točku 271).

292.

Komisija će pri ocjenjivanju sporazuma o licenciranju tehnologije između udruženja i njegovih stjecatelja licenci primjenjivati sljedeća načela:

(a)	što je snažniji položaj udruženja na tržištu, to je veći rizik od štetnih učinaka za tržišno natjecanje;

(b)	što udruženje ima snažniji položaj na tržištu, to je vjerojatnije da će pristanak na nelicenciranje svih potencijalnih licenci ili licenciranje uz diskriminacijske uvjete, predstavljati povredu članka 101. Ugovora;

(c)	udruženja ne bi smjela neopravdano ograničavati pristup tehnologijama trećih osoba ili ograničavati stvaranje alternativnih udruženja;

(d)	sporazumi ne smiju sadržavati apsolutno zabranjena ograničenja iz članka 4. TTBER-a (vidjeti odjeljak 3.4. ovih Smjernica).

293.

Poduzetnici koji osnivaju tehnološko udruženje u skladu s člankom 101. Ugovora mogu slobodno pregovarati o licencijskim naknadama i određivati licencijske naknade za tehnološki paket (ako su se obvezali da će licencirati na temelju poštenih, razumnih i nediskriminacijskih uvjeta), kao i udio svake tehnologije u licencijskim naknadama prije ili nakon određivanja standarda. Takav je sporazum sastavni dio osnivanja udruženja i sam po sebi ne ograničava tržišno natjecanje. U određenim okolnostima može biti učinkovitije dogovoriti licencijske naknade udruženja za tehnološki paket prije utvrđivanja standarda kako bi se izbjeglo da se zbog procesa određivanja standarda poveća stopa licencijskih naknada prenošenjem tržišne snage na jednu ili više osnovnih tehnologija. No stjecatelji licenci moraju biti slobodni odrediti cijenu proizvoda proizvedenih na temelju licence.

294.

Ako udruženje ima dominantan položaj na tržištu, licencijske naknade i drugi uvjeti licenciranja ne smiju biti pretjerani niti diskriminirajući te licence ne smiju biti isključive (144). Ti zahtjevi su nužni kako bi se zajamčilo da je udruženje otvoreno i da ne uzrokuje ograničavanje pristupa ili druge negativne učinke na tržišno natjecanje na silaznim tržištima. Međutim, ti zahtjevi ne isključuju primjenu različitih stopa licencijskih naknada za različite primjene. Općenito, primjena različitih stopa licencijskih naknada na različitim tržištima proizvoda sama po sebi ne ograničava tržišno natjecanje, međutim, na tržištima proizvoda ne smije biti diskriminacije. Nadalje, postupanje prema stjecateljima licenci iz udruženja ne smije ovisiti o tome jesu li oni istovremeno i davatelji licenci. Komisija će stoga uzeti u obzir primjenjuju li se na davatelje i stjecatelje licenci iste obveze u odnosu na licencijske naknade.

295.

Davatelji i stjecatelji licenci moraju slobodno moći razvijati konkurentne proizvode i standarde. Potrebno je da oni mogu davati i dobivati licence izvan udruženja. Ti su preduvjeti potrebni da bi se ograničio rizik sprečavanja ili isključivanja tehnologija trećih strana i da bi se osiguralo da udruženje ne ograničava inovacije i ne priječi stvaranje konkurentnih tehnoloških rješenja. Ako je udružena tehnologija uključena u de facto standard industrije i ako se na sudionike primjenjuju obveze nenatjecanja, postoji opasnost da udruženje sprečava razvoj novih i poboljšanih tehnologija i standarda.

296.

Obveze ustupanja poboljšanja ne bi smjele biti isključive i ograničene na promjene koje su nužne ili važne za primjenu okupljene tehnologije. Time se omogućuje udruženju da se hrani na i da ima koristi od okupljenih tehnologija. Legitimno je da sudionici udruženja osiguraju da iskorištavanje okupljene tehnologije ne mogu zadržavati stjecatelji licenci, uključujući podugovaratelje koji rade pod licencom stjecatelja licence i koji drže ili pribave osnovne tehnologije.

297.

Jedan od rizika je da tehnološka udruženja mogu zaštititi nevažeća prava na tehnologiju. Udruživanje može odvratiti od osporavanja prava uključenih u udruženje jer je manje vjerojatno da će, ako se licencijske naknade utvrde za udruženje u cjelini, uspješno osporavanje pojedinačnih prava u udruženju dovesti do smanjenja licencijskih naknada koje se plaćaju za licencu udruženja. Ako u udruženju čuvaju patente koji nisu valjani, to može dovesti do toga da stjecatelji licence plaćaju veće licencijske naknade i spriječiti inovacije u području obuhvaćenom nevaljanim patentom. U tom je kontekstu vjerojatno da su odredbe o neosporavanju, uključujući raskid na temelju odredaba o osporavanju (145), u sporazumima o licenciranju tehnologije između udruženja i stjecatelja licence obuhvaćene člankom 101. stavkom 1. Ugovora.

4.5. Pregovaračke skupine za licenciranje

4.5.1. Uvod

298.

Pregovaračke skupine za licenciranje aranžmani su na temelju kojih primatelji tehnologije pristaju zajednički pregovarati o uvjetima licenciranja tehnologije. Smjernice iz ovog odjeljka primjenjuju se neovisno o:

(a)	pravnom obliku pregovaračke skupine za licenciranje (na primjer sastoji li se od jednostavnog sporazuma ili zasebnog pravnog subjekta);

(b)	tome natječu li se članovi pregovaračke skupine za licenciranje na silaznim tržištima;

(c)	tome je li druga ugovorna strana pregovaračke skupine za licenciranje pojedinačni nositelj tehnologije, tehnološko udruženje ili posrednička platforma za licenciranje (146).

299.

Ako pregovori između pregovaračke skupine za licenciranje i vlasnika tehnologije dovedu do dogovorenih uvjeta licenciranja, svi iz njih proizašli sporazumi o prijenosu tehnologije sklopljeni između nositelja prava i pojedinačnih članova pregovaračke skupine za licenciranje moraju se prema potrebi ocijeniti u skladu s TTBER-om ili poglavljem 4. ovih Smjernica.

300.

Poglavlje 4. Horizontalnih smjernica (Zajednička nabava) ne primjenjuje se na ocjenjivanje pregovaračkih skupina za licenciranje koje su obuhvaćene ovim Smjernicama. Ovim smjernicama ne dovodi se u pitanje primjena članka 102. Ugovora.

Mogući pozitivni učinci pregovaračke skupine za licenciranje na tržišno natjecanje

301.

Pregovaračke skupine za licenciranje mogu olakšati licenciranje tehnologije:

(a)	smanjenjem broja pojedinačnih pregovora između nositelja tehnologije i primatelja tehnologije, čime se smanjuju transakcijski troškovi licenciranja (147); i

(b)	udruživanjem stručnog znanja primatelja tehnologije, na primjer u smislu valjanosti, osnovnosti i vrijednosti prava na tehnologiju, čime se promiču bolje utemeljeni i uravnoteženiji pregovori o licenciranju.

Mogući negativni učinci pregovaračke skupine za licenciranje na tržišno natjecanje

302.

Mogući negativni učinci pregovaračke skupine za licenciranje na tržišno natjecanje uključuju:

(a)

davanje prekomjerne pregovaračke moći uključenim primateljima tehnologije, čime im se omogućuje da prisiljavaju nositelje tehnologije na prihvaćanje uvjeta licenciranja koji su ispod uvjeta tržišnog natjecanja (ispod uvjeta FRAND u slučaju patenata koji su osnovni za standard), što nositelje tehnologije može odvratiti od inovacija;

(b)	koordinaciju među uključenim primateljima na silaznim tržištima (148) koja je posljedica razmjene poslovno osjetljivih informacija ili povećanog preklapanja troškova (149);

(c)	ograničavanje pristupa konkurentnim primateljima na silaznim tržištima (150).

4.5.2. Ocjena u skladu s člankom 101. stavkom 1. Ugovora

Glavni problemi u području tržišnog natjecanja

303.

Pregovaračke skupine za licenciranje koje se sastoje od stvarnih ili potencijalnih konkurenata mogu dovesti do ograničenja tržišnog natjecanja na uzlaznim tržištima za licenciranje tehnologije i/ili silaznim tržištima za opskrbu robom ili uslugama, što dovodi do smanjenja inovacija, kvalitete outputa, raznolikosti ili proizvodnje, povećanja cijena, podjele tržišta ili ograničavanja pristupa tržištu drugim primateljima tehnologije.

Ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj

304.

Pregovaračke skupine za licenciranje koje djeluju transparentno u odnosu na nositelje tehnologije (151) i čija je aktivnost ograničena na zajedničke pregovore o uvjetima licenciranja tehnologije općenito ne ograničavaju tržišno natjecanje po cilju.

305.

Pregovaračke skupine za licenciranje razlikuju se od kartela kupaca odnosno sporazuma ili usklađenih djelovanja između dvaju ili više kupaca (152) koji, izvan bilo kojeg aranžmana za zajedničku nabavu koji je u zajedničkom kontaktu s dobavljačima u ime svojih članova: i. koordiniraju pojedinačno ponašanje kupaca na tržištu nabave (153) i ii. utječu na relevantne parametre tržišnog natjecanja među njima ili iii. uključuju razmjenu poslovno osjetljivih informacija među kupcima o njihovim pojedinačnim namjerama kupnje ili njihovim pojedinačnim pregovorima s dobavljačima (154). Karteli kupaca predstavljaju ograničenje tržišnog natjecanja po cilju u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora, odnosno po svojoj su prirodi dovoljno štetni za tržišno natjecanje, tako da nije potrebno ocjenjivati njihove učinke na tržište (155).

306.

U skladu s tim, ako ne postoji pregovaračka skupina za licenciranje koja je u zajedničkoj interakciji s nositeljem tehnologije u ime svojih članova, svaki primatelj tehnologije mora neovisno odlučiti o svojoj strategiji licenciranja i ne smije sporazumima ili usklađenim djelovanjima ukloniti stratešku nesigurnost među primateljima u odnosu na njihova buduća ponašanja na tržištu. Konkretno, u nedostatku takve kolektivne interakcije, primatelji tehnologije ne smiju, prije nego što započnu pojedinačne pregovore o licenciranju s vlasnikom tehnologije, pokušati među sobom odrediti jedan ili više uvjeta licenci tehnologije koje žele steći (na primjer, područje ili polje primjene licence za tehnologiju, licencijska naknada, identitet davatelja licence ili trajanje licence).

307.

Zbog sljedećih je čimbenika manje vjerojatno da će pregovaračka skupina za licenciranje činiti kartel kupaca:

(a)	Pregovaračka skupina za licenciranje otkriva identitet svojih članova nositeljima tehnologije i obavješćuje ih da pregovara u ime svojih članova kako bi ti članovi sklopili sporazume o licenciranju tehnologije pod uvjetima dogovorenima u zajedničkim pregovorima (156).

(b)

Članovi pregovaračke skupine za licenciranje utvrdili su oblik, opseg i funkcioniranje svoje suradnje u pisanom sporazumu kako bi se njegova usklađenost s člankom 101. Ugovora mogla naknadno potvrditi i provjeriti u odnosu na stvarno djelovanje pregovaračke skupine. No pisani sporazum ne može sam po sebi zaštititi pregovaračke skupine za licenciranje od provedbe prava tržišnog natjecanja.

308.

Pregovaračke skupine za licenciranje mogu pridonijeti i kartelu prodavatelja, odnosno sporazumu između poduzetnika koji se natječu na silaznim tržištima u određivanju prodajnih cijena, ograničavanju outputa ili podjeli tržišta ili kupaca, ili služiti kao sredstvo za sudjelovanje u takvom kartelu. U tom se slučaju pregovaračka skupina za licenciranje može ocijeniti zajedno s kartelom na silaznom tržištu. Kako bi se to izbjeglo, članovi pregovaračke skupine za licenciranje trebali bi osigurati da je aktivnost pregovaračke skupine za licenciranje ograničena na pregovore o uvjetima sporazuma o prijenosu tehnologije koje trebaju sklopiti članovi pregovaračke skupine za licenciranje i nositelji tehnologije.

309.

Pregovaračka skupina za licenciranje čiji je cilj isključiti stvarne ili potencijalne konkurente članova skupine sa silaznih tržišta može predstavljati ograničenje tržišnog natjecanja po cilju.

310.

Pregovaračka skupina za licenciranje može uključivati razmjenu poslovno osjetljivih informacija među konkurentima. Ako takve razmjene nisu objektivno potrebne za funkcioniranje pregovaračke skupine za licenciranje i razmjerne njezinim ciljevima (157) te mogu otkloniti neizvjesnost među članovima u pogledu odabira trenutka, opsega i pojedinosti promjena koje će poduzeti u svojem ponašanju na tržištu, one mogu predstavljati ograničenje tržišnog natjecanja po cilju (158).

Ograničavajući učinci na tržišno natjecanje

311.

Pregovaračke skupine za licenciranje koje ne ograničavaju tržišno natjecanje po cilju moraju se ocijeniti s obzirom na njihov pravni i gospodarski kontekst kako bi se utvrdilo imaju li stvarne ili vjerojatne učinke na tržišno natjecanje. Ocjena bi trebala obuhvaćati moguće ograničavajuće učinke na mjerodavna tržišta tehnologije, na kojima je pregovaračka skupina za licenciranje u interakciji s vlasnicima tehnologije, kao i na mjerodavna silazna tržišta, na kojima se članovi pregovaračke skupine za licenciranje mogu natjecati kao dobavljači. U toj će ocjeni Komisija usporediti stvarne ili vjerojatne učinke pregovaračke skupine za licenciranje na ta tržišta sa situacijom do koje bi došlo da ne postoji pregovaračka skupina.

312.

Općenito je manje vjerojatno da će pregovaračke skupine za licenciranje dovesti do problema u području tržišnog natjecanja ako članovi nemaju tržišnu snagu na mjerodavnim tržištima licenciranja tehnologije ili na mjerodavnim silaznim tržištima.

313.

Određena ograničenja koja dogovore članovi pregovaračke skupine za licenciranje mogu biti izvan područja primjene članka 101. stavka 1. Ugovora ako su objektivno potrebna za provedbu pregovaračke skupine za licenciranje i razmjerna njezinim ciljevima (159).

Mjerodavna tržišta

314.

Pregovaračke skupine za licenciranje mogu utjecati na tržišno natjecanje na uzlaznim tržištima licenciranja tehnologije, odnosno tržištima na kojima članovi pregovaračke skupine zajednički pregovaraju s vlasnicima tehnologije, te na silaznim tržištima, odnosno tržištima na kojima članovi skupine djeluju kao dobavljači.

315.

Pri utvrđivanju mjerodavnih tržišta tehnologija, u okviru kojeg se ograničenja tržišnog natjecanja utvrđuju na temelju koncepta zamjenjivosti, slijede se načela navedena u Obavijesti o utvrđivanju tržišta. S obzirom na to da su pregovori o licencama za tehnologiju koje provode primatelju oblik kupnje, ocjena zamjenjivosti usmjerena je na alternative dostupne davateljima licenci za tehnologije, a ne na alternative dostupne primateljima (160). Drugim riječima, alternative dostupne nositeljima tehnologije odlučujuće su za utvrđivanje ograničenja tržišnog natjecanja među članovima pregovaračke skupine za licenciranje. Te se alternative mogu analizirati, primjerice ispitivanjem vjerojatne reakcije vlasnika tehnologije na malo, ali trajno smanjenje cijene ponuđene za njihove tehnologije. Nakon utvrđivanja mjerodavnog tržišta tehnologije, tržišni udio članova pregovaračke skupine za licenciranje može se izračunati na temelju vrijednosti ili obujma njihove nabave licenci za mjerodavnu tehnologiju kao udjela u ukupnoj prodaji na mjerodavnom tržištu licenciranja tehnologije.

316.

Ako su članovi pregovaračke skupine za licenciranje stvarni ili potencijalni konkurenti na silaznim tržištima opskrbe robom ili uslugama, potrebno je ocijeniti i učinke pregovaračke skupine za licenciranje na tržišno natjecanje na tim tržištima. Mjerodavna silazna tržišta utvrđuju se primjenom metodologije opisane u Obavijesti o utvrđivanju tržišta.

Tržišna snaga

317.

Ne postoji apsolutni prag iznad kojeg se može pretpostaviti da članovi pregovaračke skupine za licenciranje imaju tržišnu snagu koja je tolika da će pregovaračka skupina vjerojatno imati ograničavajuće učinke na tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora. Međutim, u većini slučajeva nije vjerojatno da će tržišna snaga postojati ako zajednički udio članova u potražnji na mjerodavnim tržištima tehnologija ne premašuje 15 % i ako njihov zajednički udio u opskrbi na mjerodavnim silaznim tržištima ne premašuje 15 %.

318.

Zajednički tržišni udio iznad tih pragova sam po sebi ne upućuje na to da će pregovaračka skupina za licenciranje vjerojatno ograničavati tržišno natjecanje. U takvim je slučajevima potrebno provesti detaljnu ocjenu učinaka, uzimajući u obzir čimbenike kao što su obilježja i tržišni položaj članova pregovaračke skupine za licenciranje na svim relevantnim tržištima, koncentracija tržišta, intenzitet tržišnog natjecanja, moguće postojanje ugovornih ili drugih veza između članova pregovaračke skupine za licenciranje i drugih primatelja predmetnih tehnologija, priroda predmetnih tehnologija, statut i pravila poslovanja pregovaračke skupine za licenciranje (uključujući i to mogu li članovi pregovaračke skupine za licenciranje i dalje bilateralno pregovarati s vlasnicima tehnologije izvan pregovaračke skupine za licenciranje) te moguću kompenzacijsku moć nositelja tehnologije i kupaca na silaznim tržištima.

Učinci na tržišta tehnologija

319.

Ako članovi pregovaračke skupine za licenciranje imaju visok zajednički udio potražnje na relevantnim tržištima tehnologije, skupina im može omogućiti da ostvare zajedničku kupovnu moć. Zajednička kupovna moć može ograničiti tržišno natjecanje na mjerodavnim tržištima tehnologija, na primjer smanjenjem poticaja nositelja tehnologije za ulaganje u istraživanje i razvoj.

320.

Manje je vjerojatno da će članovi pregovaračke skupine za licenciranje moći ostvariti zajedničku kupovnu moć ako nositelji tehnologije imaju kompenzacijsku pregovaračku moć. To može biti slučaj, na primjer, ako na mjerodavnom tržištu tehnologija postoji mali broj davatelja licence ili ako su predmetne tehnologije osnovne za standard za koji ne postoji zamjena ili koji je široko prihvaćen na mjerodavnim silaznim tržištima.

321.

Manje je vjerojatno da će zajednička kupovna moć izazvati zabrinutost ako nositelji tehnologije i dalje imaju stvarnu slobodu odlučiti hoće li započeti pregovore s pregovaračkom skupinom za licenciranje i prekinuti takve pregovore u bilo kojem trenutku. To vjerojatno neće biti slučaj ako članovi pregovaračke skupine za licenciranje sudjeluju u koordiniranom djelovanju čiji je cilj prisiliti nositelja tehnologije da pregovara s pregovaračkom skupinom za licenciranje ili ako pregovaračka skupina za licenciranje ograničava mogućnost svojih članova da sudjeluju u bilateralnim pregovorima s nositeljem tehnologije. Međutim, time se ne dovodi u pitanje mogućnost da pregovaračka skupina za licenciranje dogovori s nositeljem tehnologije: i. da nositelj tehnologije neće sudjelovati u bilateralnim pregovorima s pojedinačnim članovima pregovaračke skupine za licenciranje tijekom ograničenog razdoblja koje ne premašuje očekivano trajanje zajedničkih pregovora između nositelja i pregovaračke skupine za licenciranje i/ili ii. da će članovi pregovaračke skupine za licenciranje biti obvezni prihvatiti sve uvjete licenciranja dogovorene između nositelja tehnologije i pregovaračke skupine za licenciranje.

322.

Pregovaračka skupina za licenciranje može ostvariti zajedničku kupovnu moć sudjelovanjem u koordiniranim odgađanjima tijekom pregovora s nositeljem tehnologije (161). Ako su takva odgađanja privremene prirode i objektivno su povezana s nastavkom zajedničkih pregovora, Komisija će ih općenito ocijeniti kao sastavni dio pregovaračke skupine za licenciranje. U skladu s tim, ako se ocijeni da pregovaračka skupina za licenciranje predstavlja ograničenje po učinku, učinak koordiniranih odgađanja ocijenit će se s obzirom na ukupne učinke pregovaračke skupine za licenciranje, uzimajući u obzir tržišni položaj članova skupine koji sudjeluju u odgađanjima. Međutim, potrebno je napomenuti da se članove pregovaračke skupine za licenciranje koji sudjeluju u odgađanjima tijekom pregovora može spriječiti u pozivanju na članak 102. Ugovora kao obrane u odnosu na zahtjev za sudsku zabranu od strane nositelja tehnologije koja je osnovna za standard koji se obvezao izdati licence po uvjetima FRAND (162).

323.

Pregovaračke skupine za licenciranje također mogu konkurentskim primateljima tehnologije uskratiti pristup tržištima tehnologija i time ograničiti tržišno natjecanje na silaznim tržištima. Na primjer, pregovaračka skupina za licenciranje može nastojati ograničiti mogućnost nositelja tehnologije da sklapaju sporazume o prijenosu tehnologije s primateljima koji nisu članovi pregovaračke skupine za licenciranje ili ograničiti uvjete takvih sporazuma (163). Manje je vjerojatno da će doći do problema u smislu ograničavanja pristupa tržištu ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: i. sudjelovanje u pregovaračkoj skupini za licenciranje otvoreno je svim primateljima tehnologije koji ispunjavaju objektivne i nediskriminirajuće kriterije, ii. pravilima rada pregovaračke skupine za licenciranje ne diskriminiraju se članovi pregovaračke skupine za licenciranje i iii. cilj pregovaračke skupine za licenciranje i uvjeta licenciranja o kojima pregovara s nositeljima tehnologije nije ograničavanje mogućnosti nositelja tehnologije da sklapaju sporazume o prijenosu tehnologije s konkurentnim primateljima ili ograničavanje uvjeta takvih sporazuma.

Učinci na silazna tržišta

324.

Ako članovi pregovaračke skupine za licenciranje nisu stvarni ili potencijalni konkurenti na silaznim tržištima ili nemaju tržišnu snagu na tim tržištima (164), nije vjerojatno da će pregovaračka skupina za licenciranje ograničiti tržišno natjecanje na takvim tržištima.

325.

Ako su članovi pregovaračke skupine za licenciranje stvarni ili potencijalni konkurenti na silaznim tržištima, pregovaračka skupina za licenciranje može olakšati koordinaciju ponašanja članova na tim tržištima (165). Rizik od takve koordinacije veći je: i. ako obilježja mjerodavnog silazna tržišta omogućuju koordinaciju (na primjer, tržište je koncentrirano i ima visok stupanj transparentnosti) ili ii. članovi pregovaračke skupine za licenciranje imaju visok zajednički tržišni udio na silaznom tržištu.

326.

Konkretno, pregovaračke skupine za licenciranje mogu olakšati koordinaciju među članovima na silaznim tržištima ako se troškovi (posebno varijabilni troškovi) njihovih članova uvelike preklapaju, pod uvjetom da članovi imaju tržišnu snagu na mjerodavnom silaznom tržištu i da su obilježja tržišta takva da pogoduju koordinaciji.

327.

Pregovaračke skupine za licenciranje mogu olakšati i koordinaciju među članovima na silaznim tržištima ako funkcioniranje pregovaračke skupine za licenciranje uključuje razmjenu poslovno osjetljivih informacija među članovima. Međutim, ako sama pregovaračka skupina za licenciranje ne ograničava tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora jer ima neutralne ili pozitivne učinke na tržišno natjecanje, ta zabrana ne obuhvaća ni razmjenu informacija koja je objektivno potrebna za funkcioniranje pregovaračke skupine za licenciranje i razmjerna njezinim ciljevima (166). Na primjer, može biti objektivno potrebno i razmjerno da članovi pregovaračke skupine za licenciranje razmjenjuju informacije o uvjetima pod kojima bi bili voljni sklopiti sporazume o licenciranju tehnologije s nositeljem tehnologije koji je pristao pregovarati s pregovaračkom skupinom za licenciranje.

328.

Kako bi se smanjio rizik od nepotrebne razmjene poslovno osjetljivih informacija, pregovaračke skupine za licenciranje mogu komunicirati preko neovisnog upravitelja ili treće strane ili pak koristiti čiste timove (167) ili druge zaštitne mjere, primjerice kako bi se osiguralo anonimizirano i/ili zbirno razmjenjivanje poslovno osjetljivih informacija samo među članovima skupine. Zaštitne mjere mogu se provesti i kako bi se osigurala nemogućnost razmjenjivanja poslovno osjetljivih informacija s drugim pregovaračkim skupinama za licenciranje, na primjer kad članovi sudjeluju u više pregovaračkih skupine za licenciranje.

4.5.3. Ocjena u skladu s člankom 101. stavkom 3. Ugovora

329.

Ako pregovaračka skupina za licenciranje ograničava tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora, potrebno je procijeniti ostvaruje li ona učinkovitosti koje ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3.

Povećanje učinkovitosti

330.

Pregovaračke skupine za licenciranje mogu povećati učinkovitost. Konkretno, mogu smanjiti transakcijske troškove licenciranja i za primatelje tehnologije i za nositelje tehnologije, posebno uklanjanjem potrebe uključivanja nositelja tehnologije za licenciranje u bilateralne pregovore o licenciranju sa svakim članom pregovaračke skupine za licenciranje. Udruživanjem stručnog znanja primatelja tehnologije pregovaračke skupine za licenciranje mogu smanjiti i nejednakost u informiranosti primatelja tehnologije i nositelja tehnologije, što dovodi do bolje utemeljenih i uravnoteženijih pregovora, među ostalim o tome jesu li predloženi uvjeti licenciranja pošteni, razumni i nediskriminirajući (FRAND). Tim učinkovitostima može se povećati broj sklopljenih sporazuma o prijenosu tehnologije, a time i povećati širenje tehnologije.

Nužnost

331.

Ograničenja koja prelaze ono što je potrebno za povećanje učinkovitosti postignuto pomoću pregovaračke skupine za licenciranje ne ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora. Na primjer, u svrhu smanjenja transakcijskih troškova licenciranja općenito neće biti nužno da pregovaračka skupina za licenciranje od nositelja tehnologije zahtijeva da stjecateljima licence koji su treće strane ne odobri povoljnije uvjete licenciranja.

Prijenos na potrošače

332.

Povećanja učinkovitosti ostvarena nužnim ograničenjima moraju se prenijeti na potrošače u mjeri u kojoj nadmašuje ograničavajuće učinke na tržišno natjecanje koje uzrokuje pregovaračka skupina za licenciranje. Na primjer, smanjenja troškova licenciranja tehnologije mogu se prenijeti u obliku nižih prodajnih cijena na silazna tržišta. Općenito je vjerojatnije da će se prenijeti smanjenja varijabilnih troškova (kao što su licencijske naknade koje se plaćaju po jedinici outputa) nego smanjenja fiksnih troškova jer veća profitna marža koja proizlazi iz smanjenja varijabilnih troškova potiče širenje proizvodnje smanjenjem cijena. Prenošenje na potrošače vjerojatnije je ako članovi pregovaračke skupine za licenciranje nemaju tržišnu snagu na silaznim tržištima.

Neuklanjanje tržišnog natjecanja

333.

Uvjeti iz članka 101. stavka 3. Ugovora ne mogu se ispuniti ako pregovaračka skupina za licenciranje omogućuje sudionicima uklanjanje tržišnog natjecanja u odnosu na znatan dio predmetnih tehnologija ili proizvoda. Taj se uvjet primjenjuje i na mjerodavna tržišta tehnologija i na mjerodavna silazna tržišta. Visoki zajednički tržišni udjeli jedan su od pokazatelja da taj uvjet nije ispunjen.

(1) Ove Smjernice zamjenjuju Smjernice Komisije o primjeni članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na sporazume o prijenosu tehnologije ( SL C 89, 28.3.2014., str. 3.).

(2) SL L, 2026/877, 21.4.2026., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2026/877/oj). TTBER zamjenjuje Uredbu Komisije (EU) br. 316/2014 оd 21. ožujka 2014. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na kategorije sporazuma o prijenosu tehnologije (SL L 93, 28.3.2014., str. 17., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2014/316/oj).

(3) Vidjeti Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Kompas konkurentnosti za EU, COM(2025) 30 final.

(4) Otpornost podrazumijeva obrambenu pripravnost te otpornost obrambenih lanaca opskrbe i unutarnjeg tržišta.

(5) U ovim Smjernicama, ako nije drukčije navedeno, riječ „sporazum” obuhvaća usklađena djelovanja i odluke udruženja poduzetnika.

(6) Vidjeti Obavijest Komisije – Smjernice o načelu utjecaja na trgovinu iz članaka 81. i 82. Ugovora (SL C 101, 27.4.2004., str. 81.).

(7) U ovim Smjernicama riječ „ograničenje” obuhvaća sprječavanje i narušavanje tržišnog natjecanja.

(8) Uvjeti iz članka 101. stavka 3. Ugovora i metodologija njihove primjene dodatno su objašnjeni u Smjernicama Komisije za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora (SL C 101, 27.4.2004., str. 97.).

(9) Ta se iznimka primjenjuje i na prava iznajmljivanja. Vidjeti u tom smislu članak 1. stavak 2. Direktive 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim pravima srodnima autorskom pravu u području intelektualnog vlasništva (SL L 376, 27.12.2006., str. 28., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2006/115/oj).

(10) Ovo načelo iscrpljenja prava u Uniji sadržano je primjerice u članku 15. stavku 1. Direktive (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 336, 23.12.2015., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2015/2436/oj), članku 15. stavku 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL L 154, 16.6.2017., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2017/1001/oj), članku 15. Direktive 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna (SL L 289, 28.10.1998., str. 28., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1998/71/oj), članku 21. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnima Europske unije (SL L 3, 5.1.2002., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2002/6/oj), članku 9. stavku 2. Direktive 2006/115/EZ, citirano u bilješci 9, članku 4. stavku 2. Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001., str. 10., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2001/29/oj), članku 4. stavku 2. Direktive 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (SL L 111, 5.5.2009., str. 16., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2009/24/oj), članku 5. točki (c) Direktive 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (SL L 77, 27.3.1996., str. 20., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1996/9/oj), članku 5. stavku 5. Direktive Vijeća 87/54/EEZ od 16. prosinca 1986. o pravnoj zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda (SL L 24, 27.1.1987., str. 36., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1987/54/oj), članku 16. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice (SL L 227, 1.9.1994., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/1994/2100/oj), članku 6. Uredbe (EU) br. 1257/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2012. o provedbi pojačane suradnje u području stvaranja jedinstvene patentne zaštite (SL L 361, 31.12.2012., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2012/1257/oj). O autorskim pravima na softver vidjeti, na primjer, presudu od 3. srpnja 2012., UsedSoft Gmbh/Oracle International Corp., C-128/11, ECLI:EU:C:2012:407 i presudu od 12. listopada 2016., Ranks i Vasiļevičs, C-166/15, ECLI:EU:C:2016:762.

(11) Vidjeti, na primjer, presudu od 27. rujna 2023., Valve/Komisija, T-172/21, ECLI:EU:T:2023:587, t. 191.

(12) Vidjeti Smjernice Komisije za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora, koje su navedene u bilješci 8.

(13) Tržišno natjecanje između poduzetnika koji se koriste istom tehnologijom (između u okviru iste tehnologije) čini važnu dopunu tržišnog natjecanja između poduzetnika koji koriste konkurentnu tehnologiju (tržišno natjecanje između konkurentnih tehnologija). Primjerice, tržišno natjecanje između poduzetnika u okviru iste tehnologije može rezultirati nižim cijenama proizvoda u koje je ugrađena predmetna tehnologija, što ne samo da proizvodi neposredne pogodnosti za potrošače takvih proizvoda nego i potiče tržišno natjecanje između poduzetnika koji koriste konkurentnu tehnologiju. Činjenica da stjecatelji licence prodaju vlastiti proizvod mora se uzeti u obzir u kontekstu licenciranja. Dakle, ne prodaju proizvod nekog drugog poduzetnika. Time je područje razlikovnosti proizvoda i tržišnog natjecanja na temelju kvalitete proizvoda između stjecatelja licence veće nego u slučaju vertikalnih sporazuma za preprodaju proizvoda.

(14) Vidjeti, na primjer, presudu od 21. prosinca 2023., European Superleague Company, C-333/21, ECLI:EU:C:2023:1011, t. 162. i u njoj citiranu sudsku praksu.

(15) Za dodatne smjernice o pojmu ograničenja po cilju i po učinku, analitički okvir koji se primjenjuje za njihovo ocjenjivanje i primjere tih ograničenja vidjeti, na primjer, presudu od 21. prosinca 2023., European Superleague Company, C-333/21, ECLI:EU:C:2023:1011, t. 161. i sljedeće točke i presudu od 5. prosinca 2024., Tallinna Kaubamaja Grupp i KIA Auto, C-606/23, ECLI:EU:C:2024:1004, t. 23. i sljedeće točke; vidjeti i Smjernice Komisije o primjenjivosti članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na horizontalne sporazume o suradnji („Horizontalne smjernice”) (SL C 259, 21.7.2023., str. 1.), t. 22. i sljedeće točke.

(16) Tržišna snaga je sposobnost održavanja cijena iznad konkurentnih razina u određenom razdoblju odnosno održavanja outputa u odnosu na količinu proizvoda, kvalitetu i raznolikost proizvoda ili inovacije ispod konkurentnih razina u određenom razdoblju, a da to bude profitabilno. Stupanj tržišne snage koji je obično potreban za utvrđivanje povrede na temelju članka 101. stavka 1. Ugovora za sporazume koji ograničavaju tržišno natjecanje po učinku manji je od stupnja tržišne snage potrebnog za utvrđivanje vladajućeg položaja na temelju članka 102. Ugovora.

(17) Presuda od 26. listopada 2023., EDP – Energias de Portugal i dr. (C-331/21, ECLI: EU:C:2023:812, t. 88. i sljedeće točke; presuda od 11. rujna 2014., MasterCard/Komisija, C-382/12 P, ECLI:EU:C:2014:2201, t; 89.; presuda od 11. srpnja 1985., Remia i drugi/Komisija, predmet C-42 84, EU:C:1985:327, t. 19. – 20.; presuda od 28. siječnja 1986., Pronuptia, C-161/84, ECLI:EU:C:1986:41, t. 15. – 17. presuda od 15. prosinca 1994., Gøttrup-Klim, C-250/92, ECLI: EU:C:1994:413, t. 35. i presuda od 12. prosinca 1995., Oude Luttikhuis i drugi, C-399/93, ECLI: EU:C:1995:434, t. 12. – 15.

(18) Presuda od 26. listopada 2023., EDP – Energias de Portugal i dr., C-331/21, ECLI:EU:C:2023:812, t 90. i presuda od 11. rujna 2014., MasterCard/Komisija, C-382/12 P, ECLI:EU:C:2014:2201, t. 91.

(19) SL C 248, 30.6.2022., str. 1., t. 12. i sljedeće točke.

(20) Međutim, kad takvi sporazumi o licenciranju dovode do izlaska jednog od sudionika s tržišta, mogu biti obuhvaćeni područjem primjene članka 101. stavka 1.

(21) Primjer bi bio slučaj u kojem dva poduzetnika s poslovnim nastanom u različitim državama članicama uzajamno licenciraju konkurentne tehnologije i dogovore se da neće prodavati proizvode na domaćem tržištu onog drugog. Takav sporazum ograničava potencijalno tržišno natjecanje među njima.

(22) Koordinacija zahtijevaju da predmetni poduzetnici imaju slična stajališta o tome što im je u zajedničkom interesu i o tome kako funkcioniraju koordinacijski mehanizmi. Kako bi koordinacija funkcionirala, poduzetnici moraju moći pratiti uzajamno ponašanje na tržištu i moraju postojati prikladni odvraćajući mehanizmi kojima će se poticati poduzetnike da ne odstupaju od zajedničke politike na tržištu, a prepreke ulasku moraju biti dovoljno velike da sprječavaju ulazak ili širenje novih poduzetnika.

(23) Vidjeti, na primjer, točku 241. i sljedeće točke Horizontalnih smjernica, navedenih u bilješci 15.

(24) Vidjeti točke 34. i 369. Horizontalnih smjernica. Ako je u okviru pregovora o sporazumu potrebna razmjena poslovno osjetljivih informacija, trebalo bi provesti odgovarajuće zaštitne mjere; vidjeti odjeljak 6.2.4.4. Horizontalnih smjernica.

(25) Do ograničavanja pristupa dobavljačima zamjenskih tehnologija može doći i kad davatelj licence sa značajnom tržišnom snagom objedini različite komponente tehnologije u jedinstveni paket za licenciranje, iako je samo dio paketa nužan za proizvodnju određenog proizvoda.

(26) SL C, C/2024/1645, 22.2.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/C/2024/1645/oj.

(27) Vidjeti, na primjer, Odluku Komisije od 17. studenog 2010. u predmetu M.5675 – SYNGENTA/MONSANTO’S SUNFLOWER SEED BUSINESS, u kojoj je Komisija analizirala spajanje dvaju vertikalno integriranih uzgajivača suncokreta ispitivanjem (i) trgovanja sortama na uzlaznom tržištu (razmjene i licenciranja) (roditeljske sorte i hibridi) i (ii) silaznog tržišta za komercijalizaciju hibrida. U svojoj Odluci od 13. ožujka 2009. u predmetu M.5406 – IPIC/MAN FERROSTAAL AG, Komisija je utvrdila tržište za proizvodnju melamina visokog stupnja, kao i uzlazno tržište tehnologije za pružanje tehnologije za proizvodnju melamina. Vidjeti i Odluku Komisije od 8. lipnja 1994. u predmetu M.269 – SHELL/MONTECATINI i Odluku Komisije od 2. lipnja 2023. u predmetu M.10783 – EQT FUTURE/AM FRESH/SNFL/IFG, u kojima je Komisija ocijenila spajanje poduzeća koja djeluju u industriji proizvodnje stolnog grožđa ispitivanjem uzlaznog tržišta za uzgoj i licenciranje zaštićenih sorti stolnog grožđa bez sjemena te silaznih tržišta za proizvodnju i distribuciju stolnog grožđa.

(28) Vidjeti, na primjer, Odluku Komisije od 20. prosinca 2012. u predmetu AT.39230 – Rio Tinto Alcan, t. 38. – 41. Vidjeti i Odluku Komisije u predmetima M.10783 – EQT FUTURE/AM FRESH/SNFL/IFG, M.5675 – SYNGENTA/MONSANTO’S SUNFLOWER SEED BUSINESS i M.5406 – IPIC/MAN FERROSTAAL AG navedenu u bilješci 27. i Odluku Komisije od 21. ožujka 2018. u predmetu M.8084 – BAYER/MONSANTO.

(29) Na primjer, sporazumi o licenciranju tehnologije mogu utjecati na razvoj proizvoda ili tehnologija kojima će se (i) poboljšati postojeći proizvodi ili tehnologije; (ii) zamijeniti postojeći proizvodi ili tehnologije ili (iii) na temelju kojih bi nastala potpuno nova potražnja. Sporazumi o licenciranju tehnologije mogu utjecati i na (iv) rane inovacijske aktivnosti, odnosno aktivnosti istraživanja i razvoja koje nisu usko povezane s konkretnim proizvodom ili tehnologijom.

(30) Vidjeti, na primjer, točku 90. i sljedeće točke Obavijesti o utvrđivanju tržišta, navedene u bilješci 26. Na takvim se tržištima razina rashoda za istraživanje i razvoj ili broj patenata ili pozivanja na patente mogu upotrijebiti kao parametri za ocjenjivanje tržišnog položaja predmetnih poduzetnika; vidjeti točku 108. Obavijesti o utvrđivanju tržišta.

(31) U tom pogledu ovim se Smjernicama predviđa neobvezujuće pravilo sigurne luke za sporazume o prijenosu tehnologije koji nisu obuhvaćeni skupnim izuzećem jer su premašeni pragovi tržišnog udjela: vidjeti točku 184.

(32) Vidjeti, na primjer, razmatranja iz točke 10. Vertikalnih smjernica (navedenih u bilješci 19.), koje se primjenjuju mutatis mutandis na licenciranje tehnologije.

(33) Vidjeti presudu od 26. listopada 2023., EDP – Energias de Portugal i dr., C-331/21, ECLI:EU:C:2023:812, t. 61. Za potrebe TTBER-a mora biti vjerojatno da će se ulazak na tržište dogoditi u razdoblju koje je dovoljno kratko da se nametne konkurentski pritisak na poduzetnike koji su već aktivni na mjerodavnom tržištu. Obično je primjereno razdoblje od najviše tri godine. Međutim, u određenim slučajevima (na primjer, na farmaceutskim tržištima) dulja razdoblja mogu biti primjerenija.

(34) Vidjeti, na primjer, presudu od 26. listopada 2023., EDP – Energias de Portugal i dr., C-331/21, ECLI:EU:C:2023:812, t. 60. – 63. i presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C-307/18, ECLI:EU:C:2020:52, t. 36. – 39.

(35) Vidjeti, na primjer, presudu od 26. listopada 2023., EDP – Energias de Portugal i dr., C-331/21, ECLI:EU:C:2023:812, t. 62.; presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C-307/18, ECLI: EU:C:2020:52, t. od 36. do 45.; presudu od 25. ožujka 2021., H. Lundbeck A/S i Lundbeck Ltd/Europska Komisija, C-591/16 P, ECLI: EU:C:2021:243, t. 54.– 57. i presudu od 27. lipnja 2024., Komisija/Servier i drugi, C-176/19 P, ECLI: EU:C:2024:549, t. 100. i 101.

(36) Na primjer, vjerojatno je da će se sudionici smatrati potencijalnim konkurentima na tržištu proizvodâ na kojem stjecatelj licence proizvodi na temelju vlastite tehnologije na jednom zemljopisnom tržištu te počne proizvoditi na drugom zemljopisnom tržištu na temelju konkurentne licencirane tehnologije. U takvim je okolnostima vjerojatno da bi stjecatelj licence bio u mogućnosti ući na to drugo zemljopisno tržište na temelju vlastite tehnologije, osim ako taj pristup onemogućuju neki drugi objektivni čimbenici, uključujući postojanje blokade pravâ intelektualnog vlasništva.

(37) Vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C-307/18, ECLI:EU:C:2020:52, t. 54. – 56.; presudu od 27. lipnja 2024., Komisija/Servier i drugi, C-176/19 P, ECLI:EU:C:2024:549, t. 87. – 89. i t. 103 i 131. i presudu od 27. lipnja 2024., Komisija/Krka, C-151/19 P, ECLI:EU:C:2024:546, t. 411.

(38) U operativne i praktične svrhe ta je ocjena obično usmjerena na reakcije na povećanje cijena. Na primjer, jedna je od metoda razmotriti je li vjerojatno da će stjecatelj licence početi licencirati vlastitu tehnologiju kao odgovor na malo, ali trajno povećanje cijena tehnologije. Međutim, u ocjeni se mogu uzeti u obzir i promjene koje utječu na druge parametre tržišnog natjecanja, kao što su kvaliteta proizvoda ili razina inovacija.

(39) SL C 101, 27.4.2004., str. 81.

(40) SL C 291, 30.8.2014., str. 1.

(41) Za smjernice o utvrđivanju mjerodavnih tržišta i izračunu tržišnih udjela u kontekstu sporazuma o prijenosu tehnologije vidjeti odjeljak 2.2.4. ovih Smjernica.

(42) Sporazumi na koje se primjenjuje skupno izuzeće mogu se zabraniti samo nakon što Komisija ili tijela država članica nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja ukinu skupno izuzeće u pojedinačnom slučaju; vidjeti odjeljak 3.6. ovih Smjernica o ukidanju skupnog izuzeća.

(43) Vidjeti točku 9.

(44) Vidjeti, na primjer, odjeljak 2.3.

(45) Člankom 3. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su utvrđena u člancima 81. i 82. Ugovora (SL L 1, 4.1.2003., str. 1.) propisuje se da sporazumi koji utječu na trgovinu među državama članicama, ali ne ograničavaju tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora, ili koji ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora ili su obuhvaćeni uredbom za primjenu članka 101. stavka 3. ne smiju biti zabranjeni nacionalnim pravom tržišnog natjecanja.

(46) Za autorska prava na softver, vidjeti točke 57., 88. i 89.

(47) Na primjer, TTBER bi mogao obuhvaćati sporazum o prijenosu tehnologije ocijenjen u Odluci Komisije 90/186/EEZ od 23. ožujka 1990. o postupku na temelju članka 85. Ugovora o EEZ-u (IV/32.736 – u predmetu Moosehead/Whitbread) (SL L 100, 20.4.1990., str. 32., ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/1990/186/oj); vidjeti osobito točku 16. te odluke.

(48) Uredba Komisije (EU) 2022/720 od 10. svibnja 2022. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađenih djelovanja (SL L 134, 11.5.2022., str. 4., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2022/720/oj).

(49) Pri ocjenjivanju treba li primijeniti načela utvrđena u TTBER-u i ovim Smjernicama Komisija će uzeti u obzir posebnosti pravnog i gospodarskog konteksta. Kad je riječ o primjeni članka 101. na licence za autorska prava, vidjeti, na primjer, presudu od 4. listopada 2011., Football Association Premier League i dr., spojeni predmeti C-403/08 i C-429/08, ECLI:EU:C:2011:631, t. od 137. do 146. i presudu od 9. prosinca 2020., Groupe Canal +/Komisija, C-132/19 P, ECLI:EU:C:2020:1007.

(50) Vidjeti, na primjer, odluku Komisije od 25. ožujka 2019. u predmetu AT.40436 – Sportski pomoćni proizvodi; Odluku Komisije od 9. srpnja 2019. u predmetu AT.40432 – Licencirani proizvodi s fiktivnim likovima i Odluku Komisije od 30. siječnja 2020. u predmetu AT.40433 – Licencirani filmski proizvod.

(51) To će biti slučaj kad se podaci licenciraju sporazumom o prijenosu tehnologije; kad je to licenciranje izravno povezano s proizvodnjom ili prodajom ugovornih proizvoda i smatra se licenciranjem ili ustupanjem prava intelektualnog vlasništva ili znanja i iskustva stjecatelju licence. Komisija smatra da je posljednji zahtjev ispunjen ako su licencirani podaci zaštićeni autorskim pravom ili pravom sui generis definiranim u Direktivi 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka („Direktiva o bazama podataka”) (SL L 77, 27.3.1996., str. 20., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1996/9/oj).

(52) Navedeno u bilješci 51.

(53) Učinci koji su pozitivni za tržišno natjecanje na silaznom tržištu na kojem posluje stjecatelj licence povezani su sa svrhom licence odnosno proizvodnjom ugovornih proizvoda. Međutim, stjecatelji licence mogu koristiti licencirane baze podataka i u druge svrhe, među ostalim u protutržišne svrhe koje štete potrošačima, na primjer radi izrabljivanja određenih potrošača ili skupina potrošača. Smjernice navedene u ovom odjeljku ograničene su na sporazume o licenciranju za potrebe proizvodnje robe ili usluga.

(54) Smjernice o definiciji mjerodavnih tržišta nalaze se u Obavijesti o utvrđivanju tržišta, navedenoj u bilješci 26.

(55) Vidjeti poglavlje 6. Horizontalnih smjernica, navedenih u bilješci 15.; vidjeti i presudu od 29. srpnja 2024., Banco BPN/BIC Português i dr., C-298/22, ECLI:EU:C:2024:638, t. 51. i sljedeće točke.

(56) Međutim, time se ne dovodi u pitanje primjena sigurne luke predviđene TTBER-om u situacijama opisanima u prethodnoj točki 63., odnosno ako podaci koji se licenciraju čine znanje i iskustvo u smislu članka 1. stavka 1. točke (i) TTBER-a ili jedno od prava na tehnologiju navedenih u članku 1. stavku 1. točki (b) TTBER-a ili u slučaju kad se podaci licenciraju sporazumom o prijenosu tehnologije i to u skladu s uvjetima iz članka 2. stavka 3. TTBER-a.

(57) Vidjeti, primjerice, presudu od 12. siječnja 2023., HSBC Holdings i dr./Komisija, C-883/19 P, EU:C:2023:11, t. 115. i 116. i u njoj citiranu sudsku praksu.

(58) Vidjeti odjeljak 6.2.7. Horizontalnih smjernica, navedenih u bilješci 15.

(59) Vidjeti odjeljak 6.2.4.4. Horizontalnih smjernica, navedenih u bilješci 15.

(60) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2016/679/oj).

(61) Uredba (EU) 2023/2854 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o usklađenim pravilima za pravedan pristup podacima i njihovu uporabu i o izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive (EU) 2020/1828 (Akt o podacima) (SL L, 2023/2854, 22.12.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2854/oj).

(62) U uvodnoj izjavi 116. Akta o podacima navodi se sljedeće: „Ova Uredba ne bi smjela utjecati na primjenu pravilâ o tržišnom natjecanju, osobito članaka 101. i 102. UFEU-a. Mjere predviđene u ovoj Uredbi ne bi se smjele upotrebljavati za ograničavanje tržišnog natjecanja na način koji je protivan UFEU-u”.

(63) Pojmovi „licenciranje” i „licencirani” iz ovih Smjernica uključuju i sporazume o nepozivanju na prava, pod uvjetom da se prijenos prava na tehnologiju odvija kako je opisano u ovom odjeljku.

(64) U skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b) Uredbe Vijeća br. 19/65/EEZ od 2. ožujka 1965. o primjeni članka 85. stavka 3. Ugovora na određene kategorije sporazuma i usklađenih djelovanja (SL 36, 6.3.1965., str. 533., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/1965/19/oj), ovlast Komisije da skupno izuzme sporazume o prijenosu tehnologije ograničena je na sporazume u kojima sudjeluju samo dva poduzetnika.

(65) Vidjeti uvodnu izjavu 6. TTBER-a i odjeljak 3.2.6 ovih Smjernica u nastavku.

(66) Za više pojedinosti vidjeti točke 270. i 271.

(67) Vidjeti, na primjer, Odluku Komisije od 20. siječnja 2021. u predmetu AT.40413 – Focus Home – Videoigre.

(68) Navedeno u bilješci 48.

(69) Navedeno u bilješci 19.

(70) Vidjeti točku 59.

(71) Obavijest Komisije od 18. prosinca 1978. o ocjeni određenih ugovora o nalogu u odnosu na članak 85. stavak 1. Ugovora o EEZ-u (SL C 1, 3.1.1979., str. 2.).

(72) Vidjeti točku 3. Obavijesti Komisije o ugovorima o nalogu navedene u bilješci 71.

(73) Uredba Komisije (EU) 2023/1066 od 1. lipnja 2023. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na određene kategorije sporazuma o istraživanju i razvoju (SL L 143, 2.6.2023., str. 9., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/1066/oj). Vidjeti i odjeljak 3.2.6.1. ovih Smjernica.

(74) Navedeno u bilješci 15. Vidjeti i odjeljak 3.2.6.1. ovih Smjernica.

(75) Međutim, taj posljednji primjer obuhvaćen je Uredbom o skupnom izuzeću za istraživanje i razvoj, navedenom u bilješci 73.; vidjeti i odjeljak 3.2.6.1. ovih Smjernica.

(76) Uredba Komisije (EU) 2023/1067 od 1. lipnja 2023. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na određene kategorije sporazuma o specijalizaciji (SL L 143, 2.6.2023., str. 20., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/1067/oj).

(77) Navedena u bilješci 73.

(78) Navedena u bilješci 48.

(79) Vidjeti članak 1. stavak 1. Uredbe o skupnom izuzeću za specijalizaciju.

(80) Navedena u bilješci 48.

(81) Vidjeti članak 4. točke (b), (c) i (d) Uredbe o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma.

(82) Vidjeti, na primjer, točku 108. i sljedeće točke Obavijesti o utvrđivanju tržišta, navedene u bilješci 26.

(83) Vidjeti i točku 95. Horizontalnih smjernica.

(84) Vidjeti stavak 18. Smjernica za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora, koje su navedene u bilješci 8.

(85) Vidjeti stavak 98. Smjernica za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora, koje su navedene u bilješci 8.

(86) To je slučaj i kada jedan sudionik ustupa licencu drugom sudioniku i pristaje kupovati fizički proizvod od stjecatelja licence. Kupovna cijena može tada imati istu funkciju kao i licencijska naknada.

(87) Ograničenja outputa koja se odnose na upotrebu vlastite tehnologije od strane sudionika također su obuhvaćena apsolutno zabranjenim ograničenjima iz članka 4. stavka 1. točke (d). vidjeti točku 141.

(88) U određenim okolnostima ograničenja pasivne prodaje koju bi davatelj licence ili stjecatelji licence provodili prema krajnjim korisnicima mogu biti ništavna u skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2018. o rješavanju pitanja neopravdanoga geografskog blokiranja i drugih oblika diskriminacije na unutarnjem tržištu na temelju državljanstva, mjesta boravišta ili mjesta poslovnog nastana klijenata te o izmjeni uredbi (EZ) br. 2006/2004 i (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 60 I, 2.3.2018., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2018/302/oj) („Uredba o geografskom blokiranju”).

(89) Za dodatne smjernica o konceptima „aktivne” i „pasivne” prodaje vidjeti točke od 211. do 215. Vertikalnih smjernica navedenih u bilješci 19.

(90) Za više uputa o ograničenjima polja primjene vidjeti odjeljak 4.2.4.

(91) Vidjeti presudu od 25. veljače 1986., Windsurfing International, C-193/83, ECLI:EU:C:1986:75, t. 67. Izvan okvira skupnog izuzeća, sporazumi prema kojima se licencijske naknade izračunavaju na temelju ukupne prodaje proizvoda mogu iznimno ispuniti uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora kad se na temelju objektivnih čimbenika može zaključiti da je ograničenje neophodno za licenciranje koje pogoduje tržišnom natjecanju. To se može dogoditi kad bi u odsutnosti takvog ograničenja bilo nemoguće ili neprimjereno teško izračunati i pratiti licencijsku naknadu koju plaća stjecatelj licence, primjerice zato što tehnologija davatelja licence ne ostavlja vidljivog traga na gotovom proizvodu i ne postoje provedive alternativne metode praćenja.

(92) Međutim, praćenje i prijavljivanje cijena sami po sebi nisu utvrđivanje cijena.

(93) „Aktivna” prodaja i „pasivna” prodaja definirane su u članku 1. stavku 1. točki (s) odnosno točki (t) TTBER-a. Za dodatne smjernica o konceptima „aktivne” i „pasivne” prodaje vidjeti točke od 211. do 215. Vertikalnih smjernica navedenih u bilješci 19.

(94) Ova apsolutna zabrana ograničenja primjenjuje se na sporazume o prijenosu tehnologije koji utječu na trgovinu unutar Unije. Za smjernice o sporazumima o prijenosu tehnologije koji utječu na izvoz izvan Unije vidjeti točku 100. i sljedeće točke Smjernica o utjecaju na trgovinu navedenih u bilješci 39.

(95) Sustavi praćenja koji davatelju licence omogućuju provjeru odredišta ugovornih proizvoda sami po sebi nisu ograničenje pasivne prodaje. Međutim, mogu se smatrati dijelom ograničenja pasivne prodaje ako se koriste zajedno s drugim mjerama. Usporediti Odluku Komisije od 30. siječnja 2020. u predmetu AT.40433 – Licencirani filmski proizvodi, točke 65. i 66.

(96) Vidjeti, međutim, bilješku 88. o mogućoj primjeni Uredbe o geografskom blokiranju na ograničenja pasivne prodaje.

(97) Vidjeti, međutim, bilješku 88. o mogućoj primjeni Uredbe o geografskom blokiranju na ograničenja pasivne prodaje.

(98) Vidjeti, međutim, bilješku 88. o mogućoj primjeni Uredbe o geografskom blokiranju na ograničenja pasivne prodaje.

(99) Vidjeti, međutim, bilješku 88. o mogućoj primjeni Uredbe o geografskom blokiranju na ograničenja pasivne prodaje.

(100) Vidjeti presudu od 25. veljače 1986., Windsurfing International, C-193/83, ECLI:EU:C:1986:75, t. 92.

(101) Vidjeti, po analogiji, Odluku Komisije 90/186/EEZ u predmetu IV/32.736 – Moosehead/Whitbread, točku 15. (odnosi se na odredbe kojima se sprečava osporavanje vlasništva žiga).

(102) U nekim se slučajevima na proizvode koji su u skladu sa standardom može primijeniti samo dio standarda. U tom slučaju stjecatelji licence mogu uzeti licencu za taj dio standarda.

(103) U kontekstu sporazuma koji tehnički nisu isključivi i u kojem odredba o raskidu zbog osporavanja stoga nije obuhvaćena skupnim izuzećem, davatelj licence može, u specifičnom slučaju, biti u sličnoj situaciji u kojoj je ovisan o stjecatelju licence s velikom kupovnom moći. Takva ovisnost uzet će se u obzir u pojedinačnoj ocjeni sporazuma u skladu s člankom 101. Ugovora.

(104) Vidjeti točku 48. Smjernica.

(105) Iznimka predviđena člankom 101. stavkom 3. Ugovora primjenjuje se samo ako su ispunjena sva četiri uvjeta iz tog članka, stoga se skupno izuzeće može ukinuti ako sporazum ne ispunjava jedan ili više tih uvjeta.

(106) Vidjeti u tom pogledu točku 10. Obavijesti de minimis, navedene u bilješci 40.

(107) Konkurentne tehnologije mogu obuhvaćati tehnologije za koje je vjerojatno da će ući na tržište i postići usporedivu komercijalnu snagu u razumno kratkom razdoblju.

(108) Vidjeti točku 18.

(109) Vidjeti presudu od 27. lipnja 2024., Teva UK i dr./Komisija, C-198/19 P, ECLI:EU:C:2024:551, t. 135.

(110) Vidjeti presudu od 17. rujna 1985., Ford/Komisija, spojeni predmeti C-25/84 i C-26/84, ECLI:EU:C:1985:340, t. 25. i 26. i točku 44. Smjernica o primjeni članka 81. stavka 3. Ugovora, navedenih u bilješci 8.

(111) Vidjeti, primjerice, Odluku Komisije 1999/242/EZ od 3. ožujka 1999. o postupku u skladu s člankom 85. Ugovora o EZ-u (IV/36.237 – TPS) (SL L 90, 2.4.1999., str. 6., ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/1999/242/oj). Slično tomu, zabrana iz članka 101. stavka 1. Ugovora primjenjuje se sve dok sporazum ima ograničavajući cilj ili ograničavajuće učinke;

(112) Vidjeti stavak 85. Smjernica za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora, koje su navedene u bilješci 8.

(113) Ibidem, točke 98. i 102.

(114) Vidjeti po analogiji presudu od 16. ožujka 2000., Compagnie Maritime Belge, spojeni predmeti C-395/96 P i C-396/96 P, ECLI:EU:C:2000:132, t. 130. Isto tako, primjena članka 101. stavka 3. ne sprječava primjenu pravila iz Ugovora o slobodnom kretanju roba, usluga i kapitala. Ta se pravila u određenim okolnostima primjenjuju na sporazume, odluke i usklađena djelovanja u smislu članka 101. Vidjeti u tom smislu presudu od 19. veljače 2002., Wouters, C-309/99, ECLI:EU:C:2002:98, t. 120.

(115) Time se ne dovodi se u pitanje moguća primjena članka 102. Ugovora na utvrđivanje licencijskih naknada; vidjeti presudu od 14. veljače 1978., United Brands, C-27/76, ECLI:EU:C:1978:22, t. 250. i presudu od 16. srpnja 2009., Der Grüne Punkt – Duales System Deutschland GmbH, C-385/07 P, ECLI:EU:C:2009:456, t. 142.

(116) Vidjeti presudu od 12. svibnja 1989., Ottung, C-320/87, EU:C:1989:195, t. 11. i presudu od 7. srpnja 2016., Genentech, C-567/14, ECLI:EU:C:2016:526, t. 39.

(117) Vidjeti u tom smislu Obavijest Komisije o predmetu Canon/Kodak (SL C 330, 1.11.1997., str. 10.) i predmet IGR Stereo Television iz: Europska komisija, Jedanaesto izvješće o politici tržišnog natjecanja – objavljeno u vezi s „Petnaestim općim izvješćem o aktivnostima Europskih zajednica u 1981.”, Ured za publikacije Europske unije, 1982., točka 94.

(118) Vidjeti, međutim, bilješku 88. o mogućoj primjeni Uredbe o geografskom blokiranju na određena ograničenja pasivne prodaje.

(119) Vidjeti, međutim, bilješku 88. o mogućoj primjeni Uredbe o geografskom blokiranju na određena ograničenja pasivne prodaje.

(120) Kad davatelj licence na određenom području provodi sustav selektivne distribucije, ne smije kombinirati taj sustav s isključivom dodjelom područja ili skupine kupaca ako bi to dovelo do ograničavanja aktivne ili pasivne prodaje krajnjim korisnicima. Takva kombinacija predstavlja apsolutno zabranjeno ograničenje u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (c) TTBER-a (vidjeti točku 153.).

(121) Međutim, vidjeti točku 234. o uzajamnom isključivom licenciranju polja primjene u sporazumima između konkurenata.

(122) Za primjer primjene tog analitičkog okvira u praksi vidjeti Odluku Komisije od 20. prosinca 2012. u predmetu AT.39230 – Rio Tinto Alcan, točku 96. i dalje.

(123) Vidjeti odjeljak 4.2.7. ovih Smjernica o obvezama nenatjecanja i točku 298. i sljedeće točke Vertikalnih smjernica navedenih u bilješci 19.

(124) Vidjeti bilješku 19.

(125) Vidjeti presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C-307/18, ECLI:EU:C:2020:52, t. 81.; presudu od 27. lipnja 2024., Komisija/Krka, C-151/19 P, ECLI:EU:C:2024:546, t. 72. i presudu od 27. lipnja 2024., Komisija/Servier i drugi, C-176/19 P, ECLI:EU:C:2024:549, t. 105.

(126) Vidjeti presudu od 25. veljače 1986., Windsurfing/Komisija, C-193/83, ECLI:EU:C:1986:75, t. 92.

(127) Vidjeti, na primjer, presudu od 27. lipnja 2024., Komisija/Krka, C-151/19 P, ECLI:EU:C:2024:546, t. 398., u kojoj se pojašnjava da se to ne primjenjuje ako se sporazumima između stranaka stjecatelju licence zabranjuje i ulazak na druga tržišta. Na primjer, ovisno o ocjeni čimbenika iz točke 259, nije vjerojatno da će sporazum o namiri na temelju kojeg navodni počinitelj povrede pristaje platiti licencijske naknade za povrijeđeni patent te mu se na temelju toga dopušta ulazak na tržište, predstavljati problem u smislu članka 101. Ugovora.

(128) Vidjeti u tom smislu presudu od 27. lipnja 2024., Komisija/Servier i dr., C-176/19 P, ECLI:EU:C:2024:549, t. 178. i 179.

(129) Vidjeti, na primjer, presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i drugi, C-307/18, ECLI:EU:C:2020:52, t. 60. i sljedeće točke. Vidjeti i presudu od 27. lipnja 2024., Komisija/Servier i dr., C-176/19 P, ECLI:EU:C:2024:549, t. 104. i presudu od 23. listopada 2025., Teva Pharmaceutical Industries i Cephalon/Komisija, C-2/24 P, EU:C:2025:825, t. 63. U tim se presudama pojašnjava da se, u posebnom kontekstu farmaceutske industrije i namire u području patenata između proizvođača izvornog lijeka i proizvođača generičkih lijekova, prijenos vrijednosti može smatrati legitimnim ako je u potpunosti opravdan potrebom naknade troškova ili poremećaja uzrokovanih namirom, kao što su troškovi i naknade savjetnika proizvođača generičkih lijekova, ili potrebom naknade za stvarnu i dokazanu isporuku robe ili usluga koje proizvođač generičkih lijekova pruža proizvođaču izvornog lijeka.

(130) Vidjeti, na primjer, presudu od 25. ožujka 2021., Lundbeck/Komisija, C-591/16 P, ECLI:EU:C:2021:243, t. 114.

(131) Ne zahtijeva se da ta neto dobit nužno bude veća od dobiti koju bi drugi konkurent ostvario da je uspio u patentnom postupku. Vidjeti, na primjer, presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C-307/18, ECLI:EU:C:2020:52, t. od 87. do 94.

(132) Dvosmjerno blokiranje postoji kada se nijedno pravo na tehnologiju ne može iskorištavati bez povrede drugog valjanog prava na tehnologiju ili kada nijedan sudionik ne može djelovati na komercijalno održiv način na mjerodavnom tržištu, a da ne povrijedi valjano pravo na tehnologiju drugog sudionika, i kada sudionici trebaju jedan od drugog dobiti licencu ili odricanje od prava.

(133) Vidjeti, na primjer, presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C-307/18, ECLI:EU:C:2020:52, t. 82.

(134) Vidjeti u tom smislu presudu od 18. listopada 2023., Teva Pharmaceutical Industries i Cephalon/Komisija, T-74/21, ECLI:EU:T:2023:651, t. 242., potvrđenu presudom od 23. listopada 2025., Teva Pharmaceutical Industries i Cephalon/Komisija, C-2/24 P, EU:C:2025:825.

(135) Vidjeti u tom smislu Odluku Komisije od 26. studenog 2020. u predmetu AT.39686 – Cephalon, t. 1208.

(136) Ako je licenciranje udruženih tehnologija povjereno zasebnom subjektu, upućivanja na tehnološka udruženja u ovom odjeljku uključuju taj zasebni subjekt.

(137) Vidjeti smjernice o sporazumima o standardizaciji u poglavlju 7. Horizontalnih smjernica. Tehnološka udruženja obično provode programe licenciranja koji su strukturirani na temelju posebnih industrijskih standarda.

(138) Vidjeti u odnosu na Priopćenje za tisak Komisije IP/02/1651 koje se odnosi na ustupanje licenci za patente za treću generaciju (3G) mobilnih usluga. U ovom je slučaju bilo uključeno pet tehnoloških udruženja koja su stvarala pet različitih tehnologija, od kojih se svaka mogla koristiti za proizvodnju 3G opreme.

(139) U nekim se slučajevima na proizvode koji su u skladu sa standardom može primijeniti samo dio standarda. U tom se slučaju ocjenjuje osnovnost upućivanjem na odgovarajući dio standarda.

(140) Vidjeti poglavlje 6. Horizontalnih smjernica o razmjeni informacija, navedenih u bilješci 15.

(141) Učinkovito otkrivanje trebalo bi uključivati barem broj patenta ili broj patentne prijave, ako su te informacije javno dostupne, te zemlju registracije. Otkrivanje bi se na zahtjev trebalo ažurirati u razumnim intervalima.

(142) Učinkovito otkrivanje trebalo bi uključivati barem objašnjenje opsega provjera osnovnosti (uključujući sve tehnike uzorkovanja), sadržaja provjera (na primjer, koji se elementi ocjenjuju) i kriterija korištenih za odabir ocjenjivača (na primjer, u smislu stručnosti i neovisnosti). Otkrivanje bi se na zahtjev trebalo ažurirati u razumnim intervalima.

(143) Za više pojedinosti o poštenim, razumnim i nediskriminacijskim uvjetima (FRAND) vidjeti točku 458. Horizontalnih smjernica, navedenih u bilješci 15.

(144) Međutim, ako tehnološko udruženje nema tržišne moći, licenciranje izvan udruženja obično neće ograničavati tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora, čak ni ako ti uvjeti nisu ispunjeni.

(145) Vidjeti bilješku 3.5. ovih Smjernica.

(146) Osim ako je drukčije navedeno, upućivanja na nositelje tehnologije u ovom odjeljku uključuju pojedinačne nositelje prava, tehnološka udruženja i posredničke platforme za licenciranje.

(147) Ako pregovaračka skupina za licenciranje pregovara s udruženjem, a ne s pojedinačnim vlasnicima tehnologije, ona eliminira manje pojedinačnih pregovora nego što bi to bio slučaj da udruženje ne postoji.

(148) Vidjeti i točku 308.

(149) Udio zajedničkih troškova sudionika.

(150) Vidjeti i točke 309 i 323.

(151) Vidjeti točku 307.

(152) Vidjeti i točke od 279. do 281. Horizontalnih smjernica, navedenih u bilješci 15. Upućivanja na kupce u ovoj točki po analogiji uključuju potencijalne stjecatelje licence za tehnologiju.

(153) U kontekstu licenciranja tehnologije takvo koordinirano ponašanje moglo bi se, na primjer, sastojati od koordiniranog zastoja, odnosno odbijanja ili nerazumnog odgađanja primatelja tehnologije da steknu licencu.

(154) Vidjeti poglavlje 6. Horizontalnih smjernica koje se odnosi na razmjenu informacija, a posebno odjeljak 6.2.6., koji se primjenjuje i na razmjenu poslovno osjetljivih informacija među kupcima.

(155) Presuda od 7. studenoga 2019., Campine, T-240/17, ECLI:EU:T:2019:778, t. 297.; vidjeti i presudu od 4. lipnja 2009., T-Mobile Netherlands i dr., C-8/08, ECLI:EU:C:2009:343, t. 37. i presudu od 13. prosinca 2006., French Beef, spojeni predmeti T-217/03 i T-245/03, ECLI:EU:T:2006:391, t. 83. i sljedeće točke.

(156) Međutim, potrebno je napomenuti da tajnost nije uvjet za utvrđivanje postojanja kartela kupaca. Komisija je kaznila kartele kupaca koji su barem započeli na relativno transparentan način. Vidjeti Odluku Komisije 2003/600/EZ od 2. travnja 2003. o postupku u skladu s člankom 81. Ugovora o EZ-u (predmet COMP/C.38.279/F3, French beef), SL L 209, 19.8.2003., str. 12., ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/2003/600/oj).

(157) Vidjeti u tom smislu točku 327.

(158) Presuda od 12. siječnja 2023., HSBC Holdings i dr./Komisija, C-883/19, EU:C:2023:11, t. 115. i 116. i u njoj citirana sudska praksa.

(159) Vidjeti točku 19 o konceptu dodatnih ograničenja i točku 327 o razmjeni informacija koje mogu biti objektivno potrebne za provedbu pregovaračke skupine za licenciranje.

(160) Vidjeti točku 7. Obavijesti o utvrđivanju tržišta, navedene u bilješci 26. i bilješku 12. te obavijesti.

(161) Vidjeti točku 305. o ocjenjivanju koordiniranih odgađanja izvan konteksta stvarne pregovaračke skupine za licenciranje.

(162) Presuda od 16. srpnja 2015. u predmetu C-170/13 Huawei Technologies/ZTE, ECLI:EU:C:2015:477, t. 65. i 66.

(163) Vidjeti također točku 309.

(164) Vidjeti također točku 317.

(165) Vidjeti i točku 308. o mogućnosti da se pregovaračke skupine za licenciranje koriste kao sredstvo za sudjelovanje u kartelu prodavatelja na silaznim tržištima.

(166) Presuda od 11. rujna 2014., MasterCard/Komisija, C-382/12 P, ECLI:EU:C:2014:2201, t. 89. Vidjeti i točku 369. Horizontalnih smjernica.

(167) Vidjeti odjeljak 6.2.4.4. Horizontalnih smjernica.