Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. veljače 2026. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – Bundesarbeitskammer/A1 Telekom Austria AG

(Predmet C-57/26, A1 Telekom Austria)

(C/2026/2014)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bundesarbeitskammer

Tuženik: A1 Telekom Austria AG

Prethodna pitanja

Treba li članak 102. stavak 3. točku (c) Direktive 2018/1972/EU (1) i odjeljak A.2. u Prilogu VIII. toj direktivi tumačiti na način da iz njih proizlazi pravo telekomunikacijskog poduzeća (pružatelja komunikacijskih usluga) da u svojim općim uvjetima poslovanja i odredbama o pristojbama utvrdi „cijene aktiviranja elektroničke komunikacijske usluge” kao „naknadu” korisnika?

Treba li navedene odredbe tumačiti na način da se „cijene aktiviranja elektroničke komunikacijske usluge” moraju okvalificirati kao pristojba u smislu (stvarne) naknade za ugovorno dugovanu uslugu koja se može ugovoriti prema načelima slobodnog tržišnog gospodarstva, iako u skladu s općim uvjetima poslovanja i odredbama o pristojbama, ili na način da se pritom radi samo o naknadi troškova?

Ako je riječ samo o naknadi troškova:

—	Treba li navedene odredbe tumačiti na način da se cijenama aktiviranja trebaju kompenzirati samo oni troškovi koji izravno nastaju prilikom aktiviranja telekomunikacijskih usluga, dakle, samo troškovi za one tehničke mjere koje su nužno potrebne za aktiviranje priključka?

—	Jesu li prilikom ispitivanja nepoštenosti troškova aktiviranja prema Direktivi 93/13/EEZ (2) mjerodavni stvarno nastali troškovi ili su bitni stvarno nužni i primjereni troškovi?

—	Je li na temelju prava Unije dopušteno paušaliziranje troškova?

Ako postoji pristojba u smislu (stvarne) naknade za uslugu:

—

Treba li članak 4. stavak 2. Direktive 93/13/EEZ tumačiti na način da se pristojba označena kao „pristojba za aktiviranje”, koju moraju platiti klijenti telekomunikacijskog poduzeća na početku ugovornog odnosa i koja stoga podliježe članku 102. stavku 3. točki (c) Direktive 2018/1972/EU i odjeljku A.2. u Prilogu VIII. toj direktivi, odnosi na „glavni predmet ugovora”?

—

Treba li članak 5. prvu rečenicu Direktive 93/13/EEZ tumačiti na način da se pristojba u poslovanju s potrošačima predviđena u općim uvjetima poslovanja i odredbama o pristojbama smije označiti kao „pristojba za aktiviranje” samo ako njezin iznos ne premašuje troškove isključivo tehničkih intervencija koje su neophodne za aktiviranje priključka?

5.	Treba li članak 5. prvu rečenicu Direktive 93/13/EEZ tumačiti na način da u području primjene Direktive 2018/1972/EU nije potrebno na temelju njezina članka 102. stavka 3. točke (c) i odjeljka A.2. u Prilogu VIII. napomenuti u dotičnoj klauzuli za što se zaračunava navedena cijena za aktiviranje?

(1) Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (preinaka) (SL 2018., L 321, str. 36. i ispravak SL 2019., L 334, str. 164.)

(2) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. i ispravci SL 2024./90009, L i SL 2024./90093, L)