1.

Protive li se članku 23. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2008/48/EZ) (1) i načelu njezine djelotvornosti tumačenje i primjena nacionalnog prava, odnosno članka 509. Kodeksa cywilnog (Građanski zakonik) (Ustawa z dnia 23 kwietnia 1964 r. - Kodeks cywilny (Zakon od 23. travnja 1964. o Građanskom zakoniku), Dz.U. br. 16., poz. 93., kako je izmijenjen, u daljnjem tekstu: Građanski zakonik), prema kojem se ustupanje potrošača, odnosno korisnika kredita tražbine koja proizlazi iz prava nastalih na temelju članka 45. stavka 1. Ustawe o kredycie konsumenckim (Zakon o potrošačkim kreditima) (Ustawa z dnia 12 maja 2011 r. o kredycie konsumenckim (Zakon od 12. svibnja 2011. o potrošačkim kreditima), Dz.U. br. 126., poz. 715., kako je izmijenjen, u daljnjem tekstu: Zakon o potrošačkim kreditima), odnosno sankcije nacionalnog prava koja je uvedena na temelju članka 23. Direktive [2008/48], na prodavatelja robe ili pružatelja usluga kako bi je potraživao prodavatelj robe ili pružatelj usluga, protivi prirodi potrošačeve obveze i stoga je bez učinka jer prekomjerno otežava potrošaču, odnosno korisniku kredita, ostvarivanje prava predviđenih Direktivom [2008/48]?

2.

Protive li se članku 23. Direktive [2008/48] i načelu njezine djelotvornosti tumačenje i primjena nacionalnog prava, odnosno članka 5. Građanskog zakonika, prema kojem bi bilo nedopušteno da nacionalni sud dodijeli sudsku zaštitu prodavatelju robe ili pružatelju usluga koji je ustupom stekao tražbine potrošača, odnosno korisnika kredita, koje proizlaze iz primjene članka 45. stavka 1. Zakona o potrošačkim kreditima (sankcija koja se temelji na članku 23. Direktive [2008/48]) i potražuje te tražbine od tuženog vjerovnika, jer prekomjerno otežava potrošaču, odnosno korisniku kredita, ostvarivanje prava predviđenih Direktivom [2008/48]?

3.

Protive li se članku 23. Direktive [2008/48] i načelu njezine djelotvornosti tumačenje i primjena nacionalnog prava, odnosno članka 45. stavka 5. Zakona o potrošačkim kreditima, prema kojem se trenutkom izvršenja ugovora o potrošačkom kreditu smatra trenutak u kojem je isplaćen iznos kredita i da, slijedom toga, pravo na zahtijevanje sankcije iz članka 45. stavka 1. Zakona o potrošačkim kreditima (jedina sankcija koja je poljskim pravom predviđena za povredu nacionalnih odredbi kojima se prenosi Direktiva [2008/48]) prestaje jednu godinu od isplate kredita jer prekomjerno otežava potrošaču, odnosno korisniku kredita, ostvarivanje prava predviđenih Direktivom [2008/48]?

4.

Treba li članak 3. točke (g) i (i) i članak 10. stavak 2. točku (g) Direktive [2008/48], s obzirom na presudu C-714/22, S.R.G./Profi Credit Bulgaria EOOD, tumačiti na način da, kada vjerovnik, osim što u okviru glavnice kredita stavlja na raspolaganje potrošaču, odnosno korisniku kredita, sredstva kojima potrošač, odnosno korisnik kredita, može slobodno raspolagati, stavlja na raspolaganje potrošaču, odnosno korisniku kredita, i sredstva namijenjena za plaćanje nekamatnih troškova kredita (primjerice provizije), kamate koje se naplaćuju na sredstva stavljena na raspolaganje u svrhu plaćanja nekamatnih troškova kredita također treba uključiti u ukupne troškove kredita i stoga ih uzeti u obzir i kod izračuna efektivne godišnje kamatne stope? Jesu li na taj način obračunani ukupni troškovi kredita i efektivna godišnja kamatna stopa (uzimajući u obzir i kamate na sredstva koja su stavljena na raspolaganje korisniku kredita u svrhu plaćanja nekamatnih troškova kredita) pravilno izračunani?

5.

U slučaju niječnog odgovora na prethodno navedeno pitanje, dolazi li u slučaju uključivanja u ukupne troškove kredita (i, slijedom toga, uzimanja u obzir prilikom izračuna efektivne godišnje kamatne stope) kamata na iznos koji je stavljen na raspolaganje korisniku kredita u svrhu plaćanja nekamatnih troškova kredita do povećanja ukupnih troškova kredita i, slijedom toga, povećanja efektivne godišnje kamatne stope, a koji su ponuđeni potrošaču? Uzrokuju li takvo pogrešno, odnosno precijenjeno, izračunavanje ukupnih troškova kredita i efektivne godišnje kamatne stope i nuđenje potrošaču pogrešno izračunanih, odnosno precijenjenih, iznosa štetu potrošaču? Opravdavaju li pogrešno izračunavanje i nuđenje potrošaču previsokih iznosa ukupnih troškova kredita i efektivne godišnje kamatne stope primjenu sankcije iz članka 45. stavka 1. Zakona o potrošačkim kreditima? Bi li u tom slučaju sankcija predviđena člankom 45. stavkom 1. Zakona o potrošačkim kreditima (sankcija besplatnog kredita, to jest da potrošač, odnosno korisnik kredita, vrati vjerovniku samo glavnicu kredita, bez kamata i troškova) bila u skladu s člankom 23. Direktive [2008/48], osobito sa zahtjevom proporcionalnosti sankcije?