Tužba podnesena 22. siječnja 2026. – QD i dr./ESB

(Predmet T-46/26)

(C/2026/1359)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: QD i osam drugih tužitelja (zastupnik: S. Orlandi, odvjetnik)

Tuženik: Europska središnja banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluke predsjednika ESB-a od 12. studenoga 2025. (i od 4. prosinca 2025. u dijelu u kojem se odnosi na osobu QL) kojima su odbijene žalbe tužiteljâ.

—	naloži ESB-u da ponovno izračuna isplate izvršene zbog prestanka radnog odnosa u skladu s Uredbom br. 260/68 (1), uključujući naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor.

—	naloži ESB-u da izvrši povrat neopravdano naplaćenog poreza i da isplati kompenzacijske kamate po stopi ESB-a za glavne operacije refinanciranja uvećane za 3,5 %.

—	naloži ESB-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Uredbe br. 260/68 (članci 3., 6. i 10.) i zlouporabi postupka.

—

ESB je pogrešno primijenio članak 6. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 260/68 time što je koristio „oporezivi iznos” umjesto „osnovnog oporezivog iznosa” kao nazivnik za izračun primjenjive porezne stope za isplate izvršene zbog prestanka radnog odnosa, što je dovelo do sustavnog prekomjernog oporezivanja. Također nije osigurao ujednačenu primjenu među institucijama, kao što se to zahtijeva člankom 10. Označavanjem ispravaka kao ex gratia, ESB je nastojao izbjeći potpune pravne posljedice nezakonitih izračuna, što predstavlja zlouporabu postupka.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnog prava na jednako postupanje (članak 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima).

—

Ograničavanjem korektivnih mjera na isplate izvršene 1. studenoga 2021. ili nakon tog datuma, ESB je proizvoljno isključio bivše zaposlenike koji su se nalazili u objektivno identičnoj situaciji i u odnosu na koje je primijenjena ista nezakonita metodologija oporezivanja. Datum isplate samo odražava izvršenje prethodnih upravnih odluka i ne predstavlja objektivno opravdanje za različito postupanje.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na dobru upravu i dužnosti brižnog postupanja (članak 41. Povelje).

—

ESB nije dostavio nikakvo valjano obrazloženje za odabrani krajnji rok. Jedino obrazloženje na koje se poziva – datum kada je ESB navodno postao svjestan moguće neusklađenosti – je interno i nije relevantno za prava tužiteljâ. Takvim se pristupom ugrožava transparentnost, dosljednost i pravičnost te tužiteljima oduzima djelotvorna pravna sredstva.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 31. stavka 2. Povelje i članka 7. Direktive 2003/88 (2).

—	ESB je primjenjivao nezakonitu metodu izračuna naknade za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor, jer tu naknadu nije izračunao na temelju iste naknade koju bi tužitelji primili da su stvarno koristili plaćeni godišnji odmor.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na propuštanju da se osigura puni povrat i odobre kompenzacijske kamate.

—	Nezakoniti odbitci moraju se vratiti zajedno s kompenzacijskim kamatama koje teku od dana neopravdane isplate do povrata. Time što je odbio odobriti kamate, ESB je povrijedio načelo potpune naknade i odstupio od vlastite ustaljene upravne prakse.

(1) Uredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 od 29. veljače 1968. o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica (SL 1968., L 56, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 15., str. 12.)

(2) Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL 2003., L 299, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)