1.

Treba li odluke Suda donesene u predmetima C-620/17 i C-362/18 tumačiti na način da, ako se zakonodavstvom države članice dopušta ponavljanje postupka u odnosu na pravomoćnu presudu na temelju nove odluke nacionalnog suda i Alkotmánybírósága (Ustavni sud, Mađarska), to ponavljanje postupka, kojim se poništava pravomoćnost, nužno treba dopustiti na temelju načelâ ekvivalentnosti, djelotvornosti i lojalne suradnje kako bi se zajamčila usklađenost s pravom Unije kako ga se tumačilo u presudi Suda?

2.

Ako na temelju odgovora na prvo pitanje treba dopustiti ponavljanje postupka kojim se poništava pravomoćnost, također kako bi se zajamčila usklađenost s pravom Unije kako ga se tumačilo u presudi Suda, jesu li primjenjiva postupovna pravila nacionalnog prava koja se odnose na dopuštenost ponavljanja postupka?

3.

Može li nadležnost nacionalnog suda koji osigurava ujednačenu primjenu nacionalnog prava i koji djeluje u zadnjem stupnju, u skladu s člankom 267. UFEU-a, uključivati usko ili široko tumačenje presude Suda kojom se tumači pravo Unije ili tumačenje kojim bi se, uz odstupanje od ranijeg tumačenja, toj presudi oduzeo koristan učinak, na temelju odredbi nacionalnog prava?

4.

Protivi li se pravu Unije, u skladu s člankom 267. UFEU-a, odredba države članice - pa je se stoga može izuzeti iz primjene - na temelju koje je sud obvezan odlukom o ujednačavanju sudske prakse koju je utvrdio nacionalni sud najvišeg stupnja, čak i ako smatra da ocjene merituma sadržane u navedenoj odluci, s obzirom na tumačenje Suda, ne jamče ni djelotvornost prava Unije ni zaštitu prava dodijeljenih pojedincima?