Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Kako aktivan i uključiv pristup prevenciji može doprinijeti boljem zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu odnosno cilju nulte stope smrtnih slučajeva?

(razmatračko mišljenje na zahtjev danskog predsjedništva)

(C/2026/22)

Izvjestiteljica:

Nicoletta MERLO

Savjetnici/ice:	Kris De Meester (za Skupinu I.) Károly György (za izvjestiteljicu)
Zahtjev za savjetovanje danskog predsjedništva Vijeća EU-a:	dopis od 7.2.2025.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (razmatračko mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.9.2025.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.9.2025.
Plenarno zasjedanje br.:	599
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	178/2/4

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO preporučuje da EU i države članice svim osobama zajamče sigurnost i zaštitu zdravlja na radu i sprečavanje s time povezanih rizika u skladu s Okvirnom direktivom o sigurnosti i zdravlju na radu, neovisno o njihovom ugovoru o radu, vrsti radnog mjesta i tijeku osposobljavanja. Tom su zaštitom obuhvaćeni minimalni sveobuhvatni standardi fizičke, mentalne i socijalne dobrobiti na radnom mjestu. Kako bi se osigurala djelotvornost i relevantnost, te bi standarde trebalo dopuniti ciljanim i fleksibilnim pristupima, kao što su sektorski kolektivni ugovori i kolektivni ugovori na razini poduzeća, kodeksi ponašanja i bilateralni dogovori između socijalnih partnera, kako bi se uzeli u obzir specifični rizici, strukture i operativna stvarnost različitih sektora i oblika rada te u cijeli proces, u skladu s primjenjivim pravilima, uključili radnici i njihovi predstavnici. Osim toga, preventivne mjere trebale bi se odnositi i na sve osobe koje su prisutne na radnom mjestu, uključujući one koje nisu izravno uključene u radne aktivnosti.

1.2.

EGSO preporučuje jačanje suradnje i zajedničke odgovornosti među svim dionicima, posebno socijalnim partnerima, u cilju osiguravanja djelotvornog upravljanja sigurnošću i zdravljem na radu. Neophodno je aktivno sudjelovanje predstavnika radnika i promicanje socijalnog dijaloga na razini poduzeća. Uključivo osposobljavanje i, ako je moguće, zajedničko osposobljavanje službenika poduzeća za sigurnost i zdravlje na radu i predstavnika radnika, kao i razmjena znanja, trebali bi svim uključenim stranama omogućiti da prepoznaju i tradicionalne i nove rizike, uključujući one povezane s digitalizacijom i novim oblicima rada, kao i da upravljaju tim rizicima.

1.3.

EGSO podsjeća na važnost sveobuhvatnih procjena rizika kojima se uzimaju u obzir svi fizički i psihosocijalni rizici kojima su na radu izloženi radnici i radnice i koji se mogu povezati s novim modelima rada i izazovima u području okoliša. Vremenske nepogode, kao što su toplinski valovi, poplave i hidrogeološki poremećaji, trebale bi se integrirati u strategije sigurnosti i zdravlja na radu usmjerene na prevenciju.

1.4.

EGSO prima na znanje pristup usvojen u nekim državama članicama prema kojem se nesreće koje se dogode na putu na posao i s posla, za potrebe osiguranja, priznaju kao nesreće na radu. Iako se definicije i klasifikacije u EU-u razlikuju, EGSO naglašava da je važno da se na nacionalnoj razini razmotre adekvatne mjere usmjerene na poboljšanje strategija prevencije i kvalitete i usporedivosti prikupljanja podataka te potiče Komisiju i države članice da istraže načine na koje bi se mogli promicati dosljedniji pristupi nesrećama koje se dogode na putu na posao i s posla.

1.5.

EGSO naglašava da je za zdravlje i sigurnost mladih na radu neophodna integracija osposobljavanja s radnim iskustvom. Obrazovne ustanove trebale bi pružati opće informacije/osposobljavanje u području zdravlja i sigurnosti, a poslodavci bi trebali organizirati osposobljavanje specifično za određeno radno mjesto, prije svega tijekom naukovanja i stažiranja. Treba promicati kulturu sigurnosti kako bi se povećala svijest poslodavaca i radnika i radnica o njihovoj dužnosti da se brinu o vlastitoj sigurnosti i zdravlju na radu, kao i o sigurnosti i zdravlju drugih osoba na koje utječe to što oni rade ili ne rade na radnom mjestu.

Osim toga, valja osigurati da se u osposobljavanju i praksama na radnom mjestu usvoji rodno osjetljiv pristup kako bi se provodile uključive i prilagođene preventivne mjere usmjerene na specifičnosti i razlike u rizicima s kojima se suočavaju muškarci i žene.

1.6.

EGSO preporučuje da se politike u području sigurnosti i zdravlja na radu prilagode demografskim trendovima, s posebnim fokusom na sve stariju radnu snagu, jer se osiguravanjem sigurnih i zdravih radnih uvjeta za sve dobne skupine doprinosi održavanju zapošljivosti, podržava aktivno starenje i jača povezanost zdravlja na radu i javnog zdravlja. U tom pogledu EGSO ističe važnost tekućeg rada Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje na radu u pogledu priznavanja novih profesionalnih bolesti.

1.7.

EGSO preporučuje redovitu procjenu provedbe pravne stečevine EU-a u području sigurnosti i zdravlja na radu i, prema potrebi, njezino ažuriranje na temelju dokaza kako bi se u obzir uzeli promjenjivi obrasci rada. Za postizanje cilja takozvane vizije nula potreban je uravnotežen pristup u kojem se kombiniraju smjernice, zakonodavstvo i njegova provedba i, prema potrebi, prilagodba novim oblicima rada, s krajnjim ciljem jačanja zdravlja i sigurnosti na svim radnim mjestima.

1.8.

EGSO naglašava važnost jačanja usklađenosti i provedbe postojećih pravila o sigurnosti i zdravlju na radu kao ključnog koraka prema postizanju cilja nulte stope smrtnih slučajeva. Za to su potrebni odgovarajući resursi i kvalitetan kadar za inspektorate rada, kao i adekvatan i funkcionalan pravni okvir usklađen sa smjernicama MOR-a o inspekciji rada. Sindikate i organizacije poslodavaca trebalo bi ujedno podupirati u njihovoj ulozi praćenja i širenja primjera dobre prakse u području sigurnosti i zdravlja na radu, kao i u prepoznavanju rizika prije nego što oni dovedu do nesreća.

1.9.

EGSO preporučuje odgovornu upotrebu sustava umjetne inteligencije za prevenciju, praćenje rizika i personalizaciju u području preventivnih mjera. Ključno je osigurati transparentnost, povjerljivost i cjelovitost podataka, kao i baviti se pitanjem moguće pristranosti. U tu je svrhu neophodno ojačati vještine za informirano korištenje umjetnom inteligencijom, među ostalim na radnom mjestu.

2. Opće napomene

2.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da je dansko predsjedništvo fokusirano na sigurnost i zdravlje na radu i njihov zahtjev za razmatračko mišljenje EGSO-a o tome kako poticati aktivne i uključive strategije prevencije kako bi se osigurala sigurnija i zdravija dugoročna radna mjesta, među ostalim istraživanjem dobrih nacionalnih praksi i politika, i ostvario cilj EU-a da se postigne nulta stopa smrtnih slučajeva.

2.2.

U Eurofoundovom Europskom rječniku industrijskih odnosa naglašava se da u kontekstu Europske unije zdravlje i sigurnost nisu ograničeni na izbjegavanje nesreća i prevenciju bolesti, nego obuhvaćaju sve aspekte dobrobiti radnika. Međunarodna organizacija rada (MOR) i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) imaju istu definiciju zdravlja i sigurnosti na radu. Prema toj definiciji cilj je zdravstvenih i sigurnosnih propisa promicanje i održavanje najvišeg stupnja tjelesne, mentalne i socijalne dobrobiti radnika i radnica u svim zanimanjima.

Ukratko, zdravlje i sigurnost promiču prilagodbu rada osobi i prilagodbu osoba njihovim radnim mjestima (1).

2.3.

Takva široka perspektiva iziskuje suradnju u brojnim disciplinama (2). Stoga se u području sigurnosti i zdravlja na radu treba usredotočiti na izravnu vezu između opasnosti na radnom mjestu i ishoda kao što su ozljede i profesionalne bolesti, i u to uključiti promjenjiva radna okruženja i nove profesionalne rizike. Potrebna je i veća svijest o vanjskim čimbenicima koji nisu ograničeni na radno mjesto i sigurnost i zdravlje na radu, kao što su kronične bolesti, socioekonomski uvjeti i pandemije, koje treba procijeniti u okviru multidisciplinarnog pristupa. Posebno je važna veza između rada i načina života: zdravi životni odabiri (npr. fizička aktivnost i briga o kvaliteti unesene hrane i pića) bez sumnje pozitivno utječu na rad i obrnuto (zadovoljstvo na radnom mjestu ima pozitivan učinak na privatni život). Tim sveobuhvatnim pristupom tradicionalne procjene rizika objedinjuju se s razumijevanjem interakcija između čimbenika koji jesu i čimbenika koji nisu povezani s radom tijekom čitave karijere, čime se u konačnici podupire dobrobit radnika u cjelini (3).

2.4.

Na razini EU-a cilj je Okvirne direktive EU-a o sigurnosti i zdravlju na radu (4) uvesti mjere za poticanje poboljšanja u pogledu sigurnosti i zdravlja radnika na radu. U tu svrhu ona sadrži opća načela o prevenciji profesionalnih rizika, zaštiti sigurnosti i zdravlja, uklanjanju čimbenika rizika i nesreća, informiranju, konzultacijama, ravnopravnom sudjelovanju radnika (u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom) i obrazovanju radnika i njihovih predstavnika, kao i opće smjernice za provedbu navedenih načela (5). Nadalje, Okvirna direktiva primjenjuje se na sve djelatnosti, i javne i privatne, a poduzeća imaju zakonsku odgovornost osigurati da radnici i radnice i osobe koje se nalaze na određenom radnom mjestu u svakom trenutku budu sigurni. Kad je riječ o podugovaranju, sigurnost i zdravlje na radu radnika i radnica podugovaratelja obuhvaćena je njihovim radnim odnosom s poslodavcem, a članak 6. stavak 4. Direktive sadržava odredbe o suradnji među poslodavcima ako su na istom mjestu rada prisutni radnici više poduzeća. Osim toga, kako je navedeno u 10. načelu europskog stupa socijalnih prava, radnici imaju pravo na visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.

3. Posebne napomene

3.1.

U EU-u je 2022. zabilježeno 2,97 milijuna nesreća bez smrtnih posljedica, koje su dovele do najmanje četiri kalendarska dana odsutnosti s posla, i 3 286 nesreća sa smrtnim ishodom. Riječ je o omjeru od otprilike 905 nesreća bez smrtnih posljedica za svaku nesreću sa smrtnim ishodom. Tri od deset (29,9 %) nesreća na radu bez smrtnih posljedica EU-u 2022. godine dogodilo se na industrijskim lokacijama. Više od četvrtine (27,4 %) nesreća sa smrtnim ishodom na radu tijekom 2022. godine u EU-u posljedica je gubitka kontrole nad strojem, alatom ili opremom za prijevoz/rukovanje. Najčešće vrste nesreća na radu bez smrtnih posljedica u EU-u posljedica su fizičkog ili psihičkog stresa (22,4 %) ili sudara s nepomičnim predmetom (21,6 %) (6).

3.2.

Zaštita u području sigurnosti i zdravlja na radu i sprečavanje rizika unutar područja primjene Okvirne direktive o sigurnosti i zdravlju na radu obuhvaćaju sve oblike zapošljavanja, neovisno o ugovoru o radu, nazivu radnog mjesta i aranžmanima osposobljavanja, čime se osigurava da svaki radnik i radnica imaju koristi od osnovnih sigurnosnih i zdravstvenih standarda i standarda koji doprinose njihovoj socijalnoj, mentalnoj i fizičkoj dobrobiti (tj. „osobi u cjelini”). Istodobno, ta zaštita može biti uravnotežena s pomoću prilagođenih pristupa, kao što su bilateralni sporazumi između socijalnih partnera, među ostalim na sektorskoj razini i razini poduzeća, i kodeksi ponašanja, kojima se uzimaju u obzir posebne potrebe različitih sektora, organizacija i profila rizičnosti, kako bi se u taj proces uključili radnici i njihovi predstavnici. S obzirom na takozvanu viziju nula, cilj bi trebao biti uključiv pristup kako bi se uzele u obzir sve osobe koje se nalaze na radnom mjestu.

3.3.

U smjernicama MOR-a (7) naglašava se važnost razvoja nacionalnih i prilagođenih smjernica za sustave upravljanja sigurnošću i zdravljem na radu kako bi se u obzir uzeli različiti uvjeti i zahtjevi na radnim mjestima, uključujući razmatranja o veličini organizacije i prirodi aktivnosti u koje su uključeni radnici i sindikati. Poljski primjer, u kojem inspektori rada za socijalna pitanja od 1950-ih imaju potpornu i komplementarnu ulogu (8), pokazao se uspješnim čimbenikom prevencije.

3.4.

Iskustvo Italije u provedbi antipandemijskih protokola primjer je dobre prakse jer je pokazalo da se univerzalna pravila mogu djelotvorno prilagoditi jedinstvenim okolnostima pojedinačnih radnih mjesta putem kolektivnog pregovaranja i zajedničkih odbora, što ukazuje na vrijednost socijalnog dijaloga i važnost kombiniranja sveobuhvatne zaštite s mjerama specifičnima za pojedinačne slučajeve.

3.5.

Suradnja i zajednička odgovornost svih dionika, posebno socijalnih partnera, i osiguravanje djelotvornog socijalnog dijaloga u području zdravlja i sigurnosti na radu, kao i sudjelovanje predstavnika radnika i radnica u pitanjima zdravlja i sigurnosti u skladu s primjenjivim pravilima, neophodni su za djelotvorno upravljanje sigurnošću i zdravljem na radu. Poslodavci su dužni jamčiti sigurnost na radnom mjestu u skladu sa zakonodavstvom EU-a i nacionalnim zakonodavstvom / kolektivnim ugovorima, ali za rješavanje pitanja rizika za sigurnost i zdravlje na radu, posebno novih i promjenjivih rizika, kao što su oni koji proizlaze iz tehnološke transformacije i klimatskih promjena, potrebna je suodgovornost javnih tijela, inspektorata, sindikata i samih radnika i radnica. Ključno je putem razmjene znanja i primjera najbolje prakse, poticanja aktivnog sudjelovanja predstavnika radnika na razini poduzeća i osposobljavanja osnaživati sve ključne aktere: radnici i radnice, poslodavci i javne institucije moraju biti aktivno raditi na prevenciji i sudjelovanju. Stvarno sudjelovanje predstavnika za sigurnost radnika i osnivanje odbora za sigurnost i zdravlje na radu, ako je to predviđeno predmetnim nacionalnim sustavom odnosa između poslodavaca i radnika, pokazali su se korisnima u olakšavanju aktivne suradnje između poslodavaca i radnika u cilju uspostave sigurnog i zdravog radnog okruženja.

3.6.

Osim toga, inicijative za osposobljavanje trebale bi biti uključive i, ako je to moguće, uključivati i predstavnike poduzeća i predstavnike zaposlenika, čime bi se osiguralo da su sve strane u mogućnosti prepoznati nove rizike i upravljati njima, što uključuje rizike povezane s digitalizacijom i promjenjivim radnim okruženjima. U Danskoj postoji sustav suradnje podružnica u području zdravlja i sigurnosti na radu na radnim mjestima, djelomično financiranih od strane vlada i sastavljenih od predstavnika poslodavaca i radnika, kojim se promiču konkretne inicijative na radnom mjestu i nude savjeti i praktični alati za poboljšanje zdravlja i sigurnosti u skladu s potrebama sektora i radnih mjesta.

3.7.

Za suočavanje s novim modelima rada i novim radnim okruženjima potrebne su procjene rizika i sveobuhvatan pristup fizičkim i psihosocijalnim rizicima. Na primjer, izloženost karcinogenim tvarima i dalje je velik problem – u Planu djelovanja za karcinogene tvari iz 2016. (9) broj slučajeva raka povezanih s radom u EU-u procjenjuje se na oko 120 000 godišnje. Postoji i hitna potreba za sustavnim rješavanjem problema profesionalnih bolesti, među ostalim onih koje proizlaze iz psihosocijalnih rizika povezanih s radom i mišićno-koštanih poremećaja, a zatim i za sastavljanjem popisa priznatih profesionalnih bolesti na razini EU-a. Moderne alate, kao što je internetska interaktivna procjena rizika (OiRA) (10), trebalo bi dodatno poboljšati, posebno u sektoru MMSP-ova. Savjetodavni odbor za sigurnost i zdravlje na radu kontinuirano provodi rasprave o tim izazovima u području politika.

3.8.

Rad na daljinu, bilo od kuće, u zajedničkim radnim prostorima ili u inozemstvu, daje novu dimenziju osiguravanju sigurnosti i zdravlja radnika na radu. Trenutačne procjene ukazuju na to da oko 12,3 % radne snage u EU-u radi na daljinu, a najnovije procjene ukazuju na stalan rast te bi do 2025. na daljinu moglo raditi do 15 % radne snage (11). S obzirom na to da se radno okruženje spaja s javnim prostorima i domovima, naglašavajući činjenicu da i iz perspektive poslodavca i iz perspektive radnika novi oblici rada, uključujući rad na daljinu, mogu predstavljati nov izazov za sigurnost i zdravlje na radu (npr. pristup poslodavaca, zaštita podataka), treba razmotriti potrebu da se politike sigurnosti i zdravlja na radu prilagode novim okolnostima rada na daljinu, uzimajući u obzir nacionalne prakse i poštujući ulogu i autonomiju socijalnih partnera. U državama članicama u kojima su, prema studiji Eurofounda (12), uvedene politike o pravu na isključivanje, podaci pokazuju da one pozitivno utječu na ravnotežu između poslovnog i privatnog života, zdravlje i dobrobit te opće zadovoljstvo poslom.

3.9.

Veza između sigurnosti i zdravlja na radu i okolišnih pitanja, kao što su klimatske promjene i hidrogeološki rizici, sve je važnija i može radnike izložiti novim opasnostima na radu, među ostalim bolestima povezanim s radom, ozljedama i psihološkom i fizičkom stresu. Stoga bi mogla biti nužna integrirana procjena rizika i donošenje preventivnih mjera.

3.10.

Nesreće koje se dogode na putu na posao i s posla ne klasificiraju se u svim državama članicama kao nesreće na radu. Međutim, važno je razmotriti adekvatne pristupe u državama članicama, među ostalim u preventivne svrhe, kao i poboljšati kvalitetu i usporedivost prikupljanja podataka. Koncept takozvane vizije nula za sigurnost na cestama EU-a također može pomoći u ostvarivanju ciljeva u pogledu sigurnosti i zdravlja na radu (13).

3.11.

Kad je riječ o programima osposobljavanja za mlade na radnom mjestu, kao što su naukovanje i stažiranje, osposobljavanje u području sigurnosti i zdravlja na radu trebalo bi biti zajednička odgovornost obrazovnih ustanova i poslodavaca: škole bi trebale biti odgovorne za opće informiranje/osposobljavanje u području zdravlja i sigurnosti, dok bi poduzeća trebala osigurati osposobljavanje specifično za određeno radno mjesto. Promicanje kulture sigurnosti kao temeljne vrijednosti od samog početka karijere pomaže osigurati da svi mladi radnici i radnice budu opremljeni za utvrđivanje rizika na radnom mjestu i upravljanje njima. Kultura sigurnosti trebala bi dovesti do veće svijesti poslodavaca i radnika i radnica o njihovoj dužnosti da se brinu o vlastitoj sigurnosti i zdravlju na radu, kao i o sigurnosti i zdravlju drugih osoba na koje utječe to što oni rade ili ne rade na radnom mjestu. Osim toga, i u osposobljavanje i u praksu na radnom mjestu trebalo bi uključiti rodno osjetljiv pristup i prepoznati činjenicu da se muškarci i žene potencijalno suočavaju s različitim profesionalnim rizicima. To iziskuje prilagođene preventivne mjere kako bi zdravstveni i sigurnosni sustavi bili uključivi i djelotvorni za sve radnike i radnice, bez obzira na rod.

3.12.

Prilagodba sigurnosti i zdravlja na radu demografskoj slici radne snage, prije svega radne snage koja stari, ključna je za osiguravanje zdravog radnog vijeka i djelotvorno povezivanje zdravstvenog stanja povezanog s radom sa širim pitanjima javnog zdravlja. Mirovinske reforme i dulji radni vijek iziskuju preispitivanje opisa radnih mjesta i uvjeta koji bi starijim radnicima omogućili da ostanu aktivni i zdravi na radnom mjestu. Preventivnim mjerama u području sigurnosti i zdravlja na radu moraju se uzeti u obzir te demografske promjene, pri čemu se treba fokusirati na pristup utemeljen na životnom vijeku, u kojem se naglašavaju prevencija, procjene rizika na temelju radne sposobnosti, a ne dobi, kao i prilagodba radnih mjesta kako bi se zadovoljile individualne potrebe i omogućio prostor za prekvalifikaciju.

3.13.

Budući da se organizacija rada i oblici zapošljavanja brzo mijenjaju, nužno je redovito evaluirati provedbu pravne stečevine EU-a u području sigurnosti i zdravlja na radu, kako je navedena u direktivama, kako bi se osigurala njezina kontinuirana relevantnost i učinkovitost. To uključuje procjenu valjanosti postojećih propisa i, prema potrebi, razmatranje uvođenja novih mjera utemeljenih na dokazima. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti novim obrascima rada. Sva ta nastojanja trebala bi doprinijeti općem cilju poboljšanja zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu.

3.14.

Osiguravanje kontrole, usklađenosti s postojećim propisima o sigurnosti i zdravlju na radu i njihove provedbe još su jedan važan korak prema ostvarenju cilja nulte stope smrtnih slučajeva. To uključuje osiguravanje dostatnih resursa i kvalitetnog kadra za inspektorate rada, kao i adekvatno funkcioniranje pravnog okvira. Osim toga, sindikati i organizacije poslodavaca mogu imati ulogu u praćenju i širenju primjera dobre prakse u području sigurnosti i zdravlja na radu.

3.15.

Kako bi se analizirale i spriječile nesreće na radu, utvrđeno je nekoliko primjera dobre prakse koji se mogu razmjenjivati i promicati, a to uključuje:

—	bilježenje i analizu izbjegnutih incidenata (14) (među ostalim prikupljanjem pouzdanih podataka kako bi se omogućilo donošenje politika na temelju dokaza);

—	praćenje razloga za izostanak s posla i atmosfere u poduzećima (15);

—	povećanje razine aktivnog sudjelovanja i osiguravanje da radnici i njihovi predstavnici izvršavaju svoje dužnosti u području sigurnosti i zdravlja na radu (16);

—	postojanje zajedničkih odbora za zdravlje i sigurnost na razini poduzeća, u kojima sudjeluju i rukovodeće osoblje i izabrani predstavnici radnika (17), ako je to predviđeno nacionalnim pravilima;

—

adekvatno osposobljavanje različitih strana (18) (razni akteri u okviru poduzeća: poslodavac, rukovodeće osoblje, nadzorno osoblje; tehnički profili: voditelji službi za prevenciju i zaštitu i liječnici medicine rada; kao i radnici i njihovi predstavnici), među ostalim u obliku službenog certificiranja za osposobljavanje u području zdravlja i sigurnosti na radu i putem zajedničkih tečajeva osposobljavanja i kratkih pauzi u osposobljavanju na radnom mjestu;

—

uporabu sustava umjetne inteligencije za prevenciju i praćenje rizika i personalizaciju u području prevencije (19). Umjetna inteligencija doista može znatno doprinijeti utvrđivanju rizika i preventivnim i zaštitnim mjerama koje su na njima utemeljene, čime se poboljšava djelotvornost i učinkovitost rada. Međutim, ključno je osigurati transparentnost, povjerljivost i cjelovitost podataka, pri čemu treba, u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, voditi računa o mogućoj pristranosti. U tu je svrhu ključno ojačati vještine za svjesnu upotrebu umjetne inteligencije na radnom mjestu. U tom pogledu upućujemo i na mišljenje SOC/818, točku 2.5.;

—	suradnju s nadzornim i kontrolnim tijelima (20). U tom je pogledu poljski sustav „socijalnih inspektora” uspješan primjer sudjelovanja predstavnika radnika u radu na prevenciji putem pružanja potpore državnom inspektoratu; i

—	prikupljanje i diseminaciju podataka povezanih sa sigurnošću i zdravljem na radu na razini EU-a i na nacionalnoj razini, među ostalim po sektorima.

Bruxelles, 18. rujna 2025.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE

(1) Eurofound https://www.eurofound.europa.eu/en/publications/all/european-industrial-relations-dictionary-info-sheet.

(2) Uključujući medicinu rada, javno zdravlje, industrijsko inženjerstvo, ergonomske, kemijske i psihološke čimbenike.

(3) Vidjeti internetsku stranicu Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA).

(4) Direktiva Vijeća 89/391/EEZ.

(5) U članku 5. Direktive navodi se: „Dužnost poslodavca je osigurati sigurnost i zdravlje radnika u svakom aspektu povezanom s radom.” Iako se Direktivom utvrđuju i obveze radnika (članak 13.), u članku 5. pojašnjava se sljedeće: „Obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu ne utječu na načelo odgovornosti poslodavca.”

(6) Vidjeti stranice Eurostata.

(7) Smjernice.

(8) Stranica MOR-a o Poljskoj.

(9) Trajna inicijativa koju od 2016. podržavaju i predsjedništva Vijeća.

(10) OiRA.

(11) R. Watrisse, The Evolution of Remote Work in Europe: 2024 and Beyond .

(12) Eurofound, Pravo na isključivanje: provedba i učinak na razini poduzeća.

(13) Europska komisija, EU Road Safety: Towards „Vision Zero” .

(14) Safety matters weekly; Türk Loydu; Draeger; Vatix.

(15) Diversio; Number analytics; IceHrm; Access.

(16) Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA), Leadership and worker participation .

(17) Izvješće Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu o zastupanju i savjetovanju radnika o zdravlju i sigurnosti na radu; Work Safe BC; SFM; EcoOnline.

(18) TrainingMag.

(19) EU-OSHA, Artificial intelligence for worker management .

(20) MOR, How can occupational safety and health be managed? .