Žalba koju je 31. listopada 2025. podnio Philippe Latombe protiv presude Općeg suda (deseto vijeće) od 3. rujna 2025. u predmetu T-553/23, Latombe/Komisija

(Predmet C-703/25 P)

(C/2025/6610)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Philippe Latombe (zastupnici: J.-B. Soufron, T. Lamballe, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Irska, Sjedinjene Američke Države

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

kao glavno:

—	ukine presudu Općeg suda Europske unije od 3. rujna 2025., Latombe/Komisija (T-553/23, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, ECLI:EU:T:2025:831); i

—

ponovno odlučujući o meritumu na temelju članka 170. stavka 1. Poslovnika Suda, prihvati zahtjeve podnesene u prvostupanjskom postupku i slijedom toga poništi Provedbenu odluke Komisije (EU) 2023/1795 od 10. srpnja 2023. u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenoj razini zaštite osobnih podataka u skladu s okvirom EU-a i SAD-a za privatnost podataka (SL 2023., L 231, str. 118., u daljnjem tekstu: odluka o primjerenosti sustava zaštite privatnosti);

—

podredno:

—	ukine pobijanu presudu; i

—	vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje;

—	u svakom slučaju, naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žalitelj ističe četiri žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog

Prvim žalbenim razlogom prigovara se Općem sudu da je počinio očitu pogrešku u ocjeni, pogrešku koja se tiče prava, nedostatnost obrazloženja i iskrivljavanje dijelova spisa time što je odbio tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 47. drugog stavka Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 45. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str.1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35., u daljnjem tekstu: GDPR) s obrazloženjem da pravila o imenovanju i razrješenju sudaca Data Protection Review Courta (Žalbeni sud za zaštitu podataka, u daljnjem tekstu: DPRC) ne dovode u pitanje ta jamstva.

Drugi žalbeni razlog

Drugim žalbenim razlogom prigovara se Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je, kako bi se ocijenilo jesu li ispunjeni zahtjevi koji proizlaze iz članka 47. drugog stavka Povelje o temeljnim pravima, dovoljno provjeriti predviđa li se tekstom kojim se osniva sud i kojim se utvrđuju pravila o njegovu djelovanja dovoljne zaštitne mjere kojima se nastoji osigurati njegova neovisnost i nepristranost u odnosu na druge vlasti, osobito u odnosu na izvršnu vlast, a da pritom nije potrebno ocijeniti njegovu formalnu prirodu kako bi se odbio drugi dio trećeg tužbenog razloga prema kojem se odlukom o primjerenosti sustava zaštite privatnosti povređuje članak 47. drugi stavak Povelje o temeljnim pravima i članak 45. stavak 2. GDPR-a jer DPRC nije zakonom prethodno ustanovljen sud.

Treći žalbeni razlog

Trećim žalbenim razlogom prigovara se Općem sudu da je u svojoj odluci počinio tri pogreške koje se tiču prava kada je odbio drugi dio drugog tužbenog razloga, prema kojem se odlukom o primjerenosti sustava zaštite privatnosti povređuju članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima jer se u američkom pravu skupno prikupljanje osobnih podataka ne uvjetuje prethodnim odobrenjem pravosudnog ili upravnog tijela, koje se temelje na tome da:

s jedne strane, Opći je sud pogrešno utvrdio da nijedan element u presudi od 16. srpnja 2020., Facebook Ireland i Schrems (C-311/18, EU:C:2020:559) ne upućuje na to da skupno prikupljanje osobnih podataka obvezno mora prethodno odobriti neovisno tijelo i da, naprotiv, iz toga proizlazi da je dovoljno da se nad odlukom o odobrenju takvog prikupljanja treba samo provesti sudski nadzor a posteriori;

s druge strane, Opći je sud također pogrešno utvrdio da su upućivanja na rješenja iz presuda Suda od 6. listopada 2020., La Quadrature du Net i dr. (C-511/18, C-512/18 i C-520/18, EU:C:2020:791) i od 30. travnja 2024. La Quadrature du Net i dr. (Osobni podaci i borba protiv povreda) (C-470/21, EU:C:2024:370) bespredmetna;

naposljetku, Opći je sud također pogrešno smatrao da se ne može zaključiti da je činjenica, da za početno skupno prikupljanje osobnih podataka koji se prenose iz Unije, koje provode obavještajne agencije Sjedinjenih Američkih Država, nije predviđeno prethodno odobrenje, dovoljna da bi se smatralo da se pravom Sjedinjenih Američkih Država, s obzirom na zaključke izvedene iz presude Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) od 25. svibnja 2021., Big Brother Watch i dr. protiv Ujedinjene Kraljevine (CE:ECHR:2021:0525JUD005817013), ne pružaju zaštitne mjere koje su bitno ekvivalentne onima predviđenima pravom Unije.

Četvrti žalbeni razlog

Četvrtim žalbenim razlogom prigovara se Općem sudu da njegova odluka sadržava proturječnosti obrazloženja i pogrešku koja se tiče prava time što je njome utvrđeno da se ne može smatrati da je mogućnost predsjednika Sjedinjenih Američkih Država da ažurira popis konkretnih ciljeva skupnog prikupljanja protivna zahtjevima koje je ESLJP utvrdio u svojoj presudi od 4. prosinca 2015., Roman Zakharov protiv Rusije (CE:ECHR:2015:1204JUD004714306), kako bi se odbio treći dio drugog tužbenog razloga, prema kojem se odlukom o primjerenosti sustava zaštite privatnosti povređuju članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima jer se Izvršnim nalogom br. 14086 (Executive order 14086) od 7. listopada 2022. predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država dodjeljuje ovlast za odobrenje tajnog ažuriranja konkretnih ciljeva skupnog prikupljanja.