1.

Treba li članak 49. UFEU-a tumačiti na način da se nerezidentni porezni obveznik, koji u državi članici obavlja (ili je obavljao) nesamostalni rad, prilikom naplate poreza na dohodak nalazi – u odnosu na tu državu zaposlenja – u položaju koji je usporediv s položajem rezidenta samo ako je sav ili gotovo sav svoj oporezivi dohodak ostvario u toj državi zaposlenja?

2.

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje: Je li tada ta država zaposlenja dužna prilikom naplate poreza na dohodak uzeti u obzir – i, u slučaju potvrdnog odgovora, u kojoj mjeri – osobnu i obiteljsku situaciju dotične osobe u slučaju u kojem je ona u svojoj državi boravišta ostvarila, doduše, značajne primitke koji se tamo smiju oporezovati uz poštovanje mjerodavnog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ali ti primici nisu dovoljni, u apsolutnom smislu, da bi se porezne olakšice koje vrijede u državi boravišta mogle ostvariti u cijelosti?

3.

Prilikom davanja odgovora na prvo pitanje, mora li se to, koji je dio ukupnih primitaka (svjetskog dohotka) nerezident ostvario u državi zaposlenja, odrediti pomoću prava države boravišta ili države zaposlenja?

4.

Prilikom davanja odgovora na prvo pitanje, je li riječ samo o dohotku od profesionalne djelatnosti ili prilikom dotične ocjene u obzir treba uzeti i druge vrste dohotka, poput primitaka od štednje i ulaganja?