Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. kolovoza 2025. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – F Corporation/Bundeszentralamt für Steuern

(Predmet C-533/25, F Corporation)

(C/2025/5937)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: F Corporation

Druga stranka u postupku revizije: Bundeszentralamt für Steuern

Prethodna pitanja

Isključuje li sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a slobodu kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a kao kriterij za ispitivanje članka 32. stavka 1. točke 2. Körperschaftsteuergesetza (Zakon o porezu na dobit, u daljnjem tekstu: KStG) u vezi s člankom 10. stavkom 2. Abkommena zwischen der Bundesrepublik Deutschland und Japan zur Vermeidung der Doppelbesteuerung bei den Steuern vom Einkommen und bei einigen anderen Steuern vom 22. April 1966 (Ugovor između Savezne Republike Njemačke i Japana o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i nekim drugim porezima od 22. travnja 1966.) (Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Japanom iz 1966.) jer se,

—	s jedne strane, tim odredbama nalaže konačno (definitivno) zadržavanje njemačkog poreza na kapitalnu dobit u visini od 15 % na dividende društva s ograničenom odgovornošću (GmbH) neovisno o visini udjela japanskog matičnog društva kapitala,

—

ali, s druge strane, do ograničenja zbog zadržavanja poreza na kapitalnu dobit koje je istaknuo tužitelj može doći samo zato što tužitelj ima udio od najmanje 25 % u društvu s ograničenom odgovornošću koje je isplatitelj i zahtijeva povrat cjelokupnog iznosa njemačkog poreza na kapitalnu dobit uz ostvarivanje prava na japansko oslobođenje od poreza u visini od 95 % dividendi,

—	tako da tužitelj radi spajanja s društvom s ograničenom odgovornošću u konačnici zahtijeva potpuno oslobođenje dividende analogno onome na unutarnjem tržištu kao u području primjene članka 5. Direktive Vijeća 90/435/EEZ (1), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2006/98/EZ (2)?

Ako se sloboda kretanja kapitala ne isključuje kao kriterij ispitivanja:

—

predstavlja li konačno ubiranje njemačkog poreza na kapitalnu dobit na dividende u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom 2. KStG-a u vezi s člankom 10. stavkom 2. Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Japanom iz 1966. u okolnostima spora ograničenje tužiteljeve slobode kretanja kapitala koje je uzrokovala Savezna Republika Njemačka ako se,

—	s jedne strane, njemački porez na kapitalnu dobit, koji je naplaćen na dividendu, prilikom utvrđivanja poreza može uračunati i vratiti i od 1. travnja 2009. u slučaju rezidentnih matičnih društava kapitala te je,

—	s druge strane, u skladu s člankom 23. stavkom 2. Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Japanom iz 1966., prije 1. travnja 2009. tužitelj mogao u cijelosti uračunati njemački porez na kapitalnu dobit na dividende u japanski porez na dobit,

—	ali to od 1. travnja 2009. nije moguće samo zato što se dividende društva s ograničenom odgovornošću u slučaju tužitelja oslobađaju poreza u visini od 95 % zbog novouvedenog japanskog oslobođenja od poreza?

Ako treba pretpostaviti da je riječ o ograničenju slobode kretanja kapitala:

(a)

može li se definitivno ubiranje njemačkog poreza na kapitalnu dobit u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom 2. KStG-a u vezi s člankom 10. stavkom 2. Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Japanom iz 1966. opravdati važnim razlozima u općem interesu u obliku raspodjele ovlasti oporezivanja za dividendu u skladu s člankom 10. stavkom 2. Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Japanom iz 1966.?

(b)	Može li se definitivno ubiranje njemačkog poreza na kapitalnu dobit opravdati time da tužitelj ne može na temelju dvostruke porezne pogodnosti ostvariti pravo na oslobođenje od zadržavanja poreza na kapitalnu dobit uz oslobođenje dividende od poreza u Japanu?

Ako definitivno ubiranje njemačkog poreza na kapitalnu dobit dovodi do nedopuštenog i neopravdanog ograničenja slobode kretanja kapitala:

je li u skladu s člankom 63. UFEU-a da se povrat poreza na kapitalnu dobit tužitelju uvjetuje time da

—

tužitelj osim podnošenja njemačke porezne potvrde o zadržavanju poreza na kapitalnu dobit dodatno treba navesti iznos njemačkog poreza na kapitalnu dobit u eurima koji se u Japanu u godini primitka spornih dividendi ne može uračunati u japanski porez na dobit, tako da se povrat može odobriti tek kad se tužiteljevi navodi dokažu Bundeszentralamtu für Steuern (Središnji savezni porezni ured, Njemačka, u daljnjem tekstu: BZSt) ili kad se ti navodi potvrde BZSt-u razmjenom informacija s japanskom poreznom upravom,

—	dok rezidentno matično društvo kapitala u svrhu uračunavanja poreza na kapitalnu dobit prilikom utvrđivanja njemačkog poreza na dobit treba podnijeti samo potvrdu njemačkih poreznih tijela o zadržavanju i plaćanju poreza na kapitalnu dobit?

(1) Direktiva Vijeća 90/435/EEZ od 23. srpnja 1990. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri različitih država članica (SL 1990., L 225, str. 6.)

(2) Direktiva Vijeća 2006/98/EZ od 20. studenoga 2006. o prilagođavanju pojedinih direktiva u području oporezivanja zbog pristupanja Bugarske i Rumunjske (SL 2006., L 363, str. 129.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 238.)