1.

Treba li načela, koja su sastavni dio prava Unije, odnosno pravo na dobru upravu zajamčeno člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje zajamčeno člankom 47. Povelje, kao i načelo pravne sigurnosti navedeno u preambuli UEU-a, tumačiti na način da im se ne protive nacionalne zakonodavne odredbe, odnosno odredbe članka 127. stavka 5. točke (b) i članka 127. stavka 6. az adóigazgatási rendtartásról szóló 2017. évi CLI. törvényja (Zakon br. CLI iz 2017. o upravnom postupku u području oporezivanja; u daljnjem tekstu: Zakon o poreznom postupku), i nacionalna praksa u tumačenju i primjeni tih odredbi, na temelju kojih, ako drugostupanjsko porezno tijelo odluči sâmo poduzeti mjere kako bi dopunilo utvrđene činjenice i u tom okviru naloži prvostupanjskom poreznom tijelu da bez odlučivanja o meritumu provede postupak koji je potreban u tu svrhu, to prvostupanjsko tijelo pita poreznog obveznika želi li dopuniti svoju žalbu te mu za to odobri rok od pet radnih dana, iako se ni u Zakonu o poreznom postupku ni u ikojoj drugoj odredbi o poreznom postupku ne navodi niti uređuje pojam „dopuna žalbi”, iako se Zakonom o poreznom postupku ne određuje rok za podnošenje takve dopune žalbi te iako je rok od pet radnih dana za podnošenje te dopune prvostupanjsko porezno tijelo diskrecijski utvrdilo prema vlastitom nahođenju?

2.

Treba li načela, koja su sastavni dio prava Unije, odnosno pravo na dobru upravu zajamčeno člankom 41. Povelje i pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje zajamčeno člankom 47. Povelje, kao i načelo pravne sigurnosti navedeno u preambuli UEU-a, tumačiti na način da im se ne protivi sustav u okviru kojeg se člankom 127. stavkom 5. točkom (b) i člankom 127. stavkom 6. Zakona o poreznom postupku ne predviđa da se poreznom obvezniku dostavi međuodluka drugostupanjskog tijela kojom se nalaže dopuna utvrđenih činjenica, u okviru kojeg taj zakon ne sadržava ni odredbe kojima se određuju prava i mogućnosti koje porezni obveznik ima u okviru dopune utvrđenih činjenica te postupak i rok u kojima on može ostvariti ta prava, te u okviru kojeg se u navedenom zakonu ne navode ni pravila u skladu s kojima porezna tijela izvršavaju svoje ovlasti i obveze?

3.

Treba li načela, koja su sastavni dio prava Unije, odnosno pravo na dobru upravu zajamčeno člankom 41. Povelje i pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje zajamčeno člankom 47. Povelje, kao i prava obrane koja se priznaju poreznom obvezniku te načelo ravnopravnosti stranaka u postupku, tumačiti na način da im se ne protive nacionalno zakonodavstvo i praksa na temelju kojih porezna uprava poreznom obvezniku odobrava rok od samo pet radnih dana da (u „dopuni žalbi”) podnese svoje primjedbe u okviru postupka kojim se dopunjuju utvrđene činjenice, iako je u skladu s člankom 127. stavkom 6. Zakona o poreznom postupku rok za postupak kojim se dopunjuju utvrđene činjenice 90 dana, pri čemu se, osim toga, trajanje tog postupka ne uzima u obzir u roku od 60 dana za provođenje žalbenog postupka?