—

poništi članak 3. stavak 1. Direktive Vijeća (EU) 2025/516 od 11. ožujka 2025. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu pravila o PDV-u za digitalno doba, u dijelu u kojem se u Direktivu 2006/112/EZ umeće članak 28.a stavak 1.;

—

poništi članak 3. stavak 3. točku (a) Direktive Vijeća (EU) 2025/516 od 11. ožujka 2025. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu pravila o PDV-u za digitalno doba (1), u mjeri u kojoj se njome mijenja članak 135. stavak 2. Direktive 2006/112/EZ umetanjem podstavka nakon prvog podstavka u kojem se smatra da usluge kratkoročnog iznajmljivanja smještaja imaju sličnu funkciju kao hotelski sektor;

—

poništi članak 1. stavak 8. Provedbene uredbe (EU) 2025/518 od 11. ožujka 2025. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 (2), u mjeri u kojoj se njome mijenja članak 30. Provedbene uredbe (EU) No 282/2011 umetanjem novog podstavka 2. (u danjem tekstu: sporne odredbe);

—

naloži Vijeću plaćanje vlastitih troškova i troškova nastalih tužitelju.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni. Sporne odredbe temelje se na nizu pogrešnih pretpostavki, konkretno na tome da su kratkoročno iznajmljivanje smještaja i hoteli u izravnom tržišnom natjecanju i da između njih dvoje postoji „narušavanje tržišnog natjecanja”, kao i na nepouzdanim podacima i nepotkrijepljenim tvrdnjama.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti. Spornim odredbama nalažu se neproporcionalne mjere, osobito za male subjekte, iako postoje manje opterećujuće mjere za postizanje istih ciljeva. Režim pretpostavljenog dobavljača stavlja sektor kratkoročnog iznajmljivanja smještaja u nepravedno nepovoljan položaj.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načelâ porezne neutralnosti i jednakog postupanja. Sporne odredbe dovode do nejednakog tretmana s obzirom na PDV usporedivih i neusporedivih usluga, i uzrokuju diskriminaciju između prodajnih kanala i tržišnih sudionika.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načelâ pravne sigurnosti i dobre uprave. Sporne odredbe ne pojašnjavaju niz razloga za zabrinutost o svojoj konkretnoj primjeni te će dovesti do razlika u provedbi u državama članicama.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi porezne autonomije država članica i načela supsidijarnosti. Sporne odredbe nalažu usklađen sustav PDV-a u područjima koja se bolje rješavaju na nacionalnoj razini, a da se ne dokazuje potreba djelovanja na razini Unije.

6.

Šesti tužbeni razlog, navodna povreda slobode poduzetništva i prava vlasništva. Sporne odredbe nameću regulatorno i financijsko opterećenje koje ugrožava gospodarsku održivost malih platformi, protivno člancima 16. i 17. Povelje o temeljnim pravima.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Vijeće povrijedilo svoje provedbene ovlasti koje su mu povjerene člankom 397. Direktive 2006/112/EZ u skladu s člankom 291. stavkom 2. UFEU-a umetanjem definicije „usluga posredovanja” u Provedbenu uredbu 282/2011 umjesto u Direktivu 2006/112/EZ.