Tužba podnesena 14. ožujka 2025. – Landesbank Baden-Württemberg/SRB

(Predmet T-181/25)

(C/2025/2415)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Landesbank Baden-Württemberg (zastupnici: H. Berger, M. Weber i D. Schoo, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 17. prosinca 2024. o ponovnom donošenju odluke o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2017. u pogledu Landesbank Baden-Württemberg („nova odluka za 2017.”) (SRB/ES/2024/53), uključujući njezine priloge;

—	naloži SRB-u snošenje troškova postupka.

Podredno, ako Opći sud odluči da je pobijana odluka pravno nepostojeća zbog toga što je SRB koristio pogrešan službeni jezik i da je stoga tužba za poništenje nedopuštena jer je bespredmetna, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je pobijana odluka pravno nepostojeća;

—	naloži SRB-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svojoj tužbi tužitelj ističe osam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da članak 7. stavak 4. podstavak 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 (1) povređuje nadređeno pravo jer je Komisija prekoračila ovlasti koje su joj prenesene, jer pravilo dopušta objektivno neprimjereno razlikovanje između članova institucionalnog sustava zaštite (IPS), jer ne uzima u obzir načela iz sudske prakse Meroni (2) i jer povređuje zahtjev da se u potpunosti uzmu u obzir činjenice u predmetu.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da članak 6. i Prilog I. Korak 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 povređuju nadređeno pravo jer je Komisija prekoračila ovlasti koje su joj prenesene, jer pravila ne ispunjavaju zahtjev da se u potpunosti uzmu u obzir činjenice u predmetu i povređuju članak 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (3), jer se temelje na očitoj pogrešci u ocjeni i jer ne uzimaju u obzir načela iz sudske prakse Meroni.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da članak 70. stavak 7. Uredbe (EU) br. 806/2014 (4) i članak 8. stavak 1. Provedbene uredbe (EU) 2015/81 (5) povređuju primjenjivo primarno pravo jer članak 70. stavak 7. Uredbe (EU) br. 806/2014 ne sadržava potrebno obrazloženje u skladu s člankom 291. stavkom 2. UFEU-a i jer članak 8. Provedbene uredbe (EU) 2015/81 prekoračuje granice oblikovane člankom 70. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 806/2014, u vezi s člankom 291. UFEU-a.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da odluka povređuje članak 81. stavak 1. Uredbe (EU) br. 806/2014, u vezi s člankom 3. Uredbe br. 1 (6), kao i članak 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, odnosno opće načelo jednakosti, jer nije sastavljena na njemačkom jeziku, koji je izabrao tužitelj.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da odluka povređuje obvezu obrazlaganja iz članka 296. stavka 2. UFEU-a, članka 41. stavka 1. i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer sadržava nedostatke u obrazloženju.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da odluka ne ispunjava zahtjeve primjenjivog primarnog i sekundarnog prava kad je riječ o određivanju pokazatelja IPS-a.

7.	Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da odluka povređuje nadređeno pravo zbog očitih pogrešaka u ocjeni prilikom određivanja pokazatelja rizika u stupu rizika IV.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da odluka povređuje članak 6. stavak 6. točku (a) podtočku iv., članak 6. stavak 6. točku (b) podtočku ii. i članak 20. stavak 1. prvu i drugu rečenicu Delegirane uredbe (EU) 2015/63 jer tuženik prilikom određivanja pokazatelja rizika na temelju članka 6. stavka 1. točke (d), članka 6. stavka 5. točke (a) i članka 6. stavka 6. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 nije primijenio zahtjeve iz članka 6. stavka 6. točke (a) podtočke iv. i članka 6. stavka 6. točke (b) podtočke ii. Delegirane uredbe (EU) 2015/63.

(1) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 оd 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44. i ispravak SL 2017., L 156, str. 38.)

(2) Presuda od 13. lipnja 1958., Meroni/Visoka vlast, 10/56, EU:C:1958:8.

(3) SL 2012, C 326, str. 391.

(4) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.)

(5) Provedbena uredba Vijeća (EU) 2015/81 od 19. prosinca 2014. o utvrđivanju jedinstvenih uvjeta primjene Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima jedinstvenom fondu za sanaciju (SL 2015., L 15, str. 1.)

(6) Uredba Vijeća br. 1. od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 1958., 17, str. 385.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 3.)