Tužba podnesena 23. siječnja 2025. – Nizozemska/Komisija

(Predmet T-47/25)

(C/2025/1648)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Nizozemska (zastupnici: M. Bulterman, J. Langer i C. Schillemans, agenti)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2024/2879 od 13. studenoga 2024. (SL 2024./2879, L, str. 1.) u dijelu u kojem se odnosi na Kraljevinu Nizozemsku te u kojem se iz financiranja Unije isključuje, za proračunsku godinu 2021., iznos od 20 793 658,03 eura, koji se odnosi na rashode akreditiranih agencija za plaćanja država članica prijavljene u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP);

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Povreda obveze obrazlaganja počinjena time što se u obrazloženju pobijane odluke ne navodi razlog koji Europska komisija smatra relevantnim na temelju članka 54. stavka 5. Uredbe br. 1306/2013 (1), s obzirom na to da odluka počiva na članku 54. stavku 5. točki (b) potonje, iako činjenice pokazuju, među ostalim, to da Komisija svoju odluku temelji isključivo na članku 54. stavku 5. točki (c) te uredbe.

Pobijana odluka počiva na pogrešnoj primjeni članka 54. stavka 5. točke (c) Uredbe br. 1306/2013:

—

Europska komisija temelji svoju tvrdnju o tome da je do neuspjelog povrata tražbine o kojoj je riječ došlo zbog propusta Nizozemske na pogrešnom razumijevanju članaka 152. i 153. Uredbe br. 1308/2013 (2). Komisija te odredbe tumači na način da nezakonito zahtijeva proglašavanje pojedinačnih članova organizacije proizvođača (u cijelosti) odgovornima za dugove te organizacije;

—	U pobijanoj odluci nisu istaknute činjenice koje potvrđuju da je počinjen propust koji navodi Komisija;

—	Nizozemska je do sada učinila sve što je bilo u njezinoj moći da zatraži povrat pogrešno isplaćenih subvencija te stoga nije počinila nikakav propust;

—	Nema uzročno-posljedične veze između propusta koji navodi Komisija i neuspjelog povrata u roku od osam godina.

Pobijana odluka nije donesena s dužnom pažnjom te je neprimjerena s obzirom na to da u 2021. nije bilo dopušteno nikakvo produljenje roka za povrat na temelju članka 54. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe br. 1306/2013, zbog čega nisu uzete u obzir mjere koje su nizozemska tijela donijela nakon 2021.

(1) Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (SL 2013., L 347, str. 549. te ispravci SL 2016., L 130, str. 6., SL 2017., L 327, str. 83. i SL 2018., L 233, str. 3.)

(2) Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL 2013., L 347, str. 671. te ispravci SL 2014., L 189, str. 261., SL 2015., L 114, str. 25., SL 2016., L 130, str. 8. i SL 2020., L 1, str. 5.)