(1)

Tvrdnje da je određeni proizvod ili usluga „zelen” i održiv postale su čimbenik konkurentnosti, pri čemu zeleni proizvodi pokazuju veći rast od standardnih proizvoda s porastom interesa potrošača . Ako roba i usluge koji se nude i kupuju na unutarnjem tržištu ne bi bili onoliko ekološki prihvatljivi koliko se prikazuje, to bi dovelo potrošače u zabludu, otežalo zelenu tranziciju i onemogućilo smanjenje negativnih utjecaja na okoliš. Potencijal zelenih tržišta nije u potpunosti iskorišten. Različiti zahtjevi propisani nacionalnim zakonodavstvom ili privatnim inicijativama kojima se reguliraju tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš stvaraju opterećenje za poduzeća pri prekograničnoj trgovini jer u svakoj državi članici moraju poštovati drukčije zahtjeve. To utječe na njihovu sposobnost da djeluju na unutarnjem tržištu i iskoriste ga. S druge strane, sudionici na tržištu imaju poteškoća s prepoznavanjem pouzdanih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš i donošenjem optimalnih odluka o kupnji na unutarnjem tržištu. Zbog prevelikog broja znakova i metoda izračuna na tržištu potrošačima, poduzećima, ulagačima i dionicima teško je utvrditi jesu li tvrdnje pouzdane. [Am. 1.]

(2)

Ako tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš nisu pouzdane, usporedive i provjerljive, potrošači i drugi sudionici na tržištu ne mogu u potpunosti iskoristiti svoje odluke o kupnji kako bi prednost dali boljoj okolišnoj učinkovitosti. Slično tome, nedostatak pouzdanih, usporedivih i provjerljivih informacija onemogućuje poticaje za optimizaciju okolišne učinkovitosti, koja je obično povezana s povećanjem učinkovitosti i uštedama troškova za poduzeća u lancu opskrbe. Nedostatak zajedničke reference na unutarnjem tržištu i zbunjenost koja iz toga proizlazi pogoršavaju te posljedice.

(3)

Za korisnike informacija o okolišu (potrošači, poduzeća, ulagači, javne uprave, nevladine organizacije) uključenih u tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, nedostatak pouzdanosti, usporedivosti i provjerljivosti dovodi do nepovjerenja u informacije o okolišu i zbunjenosti pri tumačenju heterogenih, proturječnih poruka. To je štetno za potrošače i druge sudionike na tržištu jer mogu, umjesto alternativa, odabrati određeni proizvod ili poslovnu transakciju na temelju zavaravajućih informacija.

(4)

Stoga je potrebno dodatno uskladiti propise o tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš. Takvim će se usklađivanjem ojačati tržište za održivije proizvode i trgovce jer će se spriječiti rascjepkanost tržišta zbog različitih nacionalnih pristupa. Isto tako, time će se utvrditi mjerilo koje može potaknuti prelazak na pravedno, klimatski neutralno, resursno učinkovito i kružno gospodarstvo na globalnoj razini (2).

(5)

Detaljna pravila Unije o potkrepljivanju izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, primjenjiva na poduzeća koja u smislu komunikacije poslovnog subjekta i potrošača djeluju na tržištu Unije, doprinijet će zelenoj tranziciji prema kružnom, klimatski neutralnom i čistom gospodarstvu u Uniji koje poštuje granice planeta tako što će se omogućiti potrošačima da donose utemeljene odluke o kupnji i stvoriti jednaki uvjeti za tržišne operatere koji iznose takve tvrdnje , promičući pritom održivu potrošnju . [Am. 2.]

(6)

Regulatorni okvir za tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš jedna je od mjera koje je predložila Komisija u okviru provedbe europskog zelenog plana (3), u kojem je prepoznato da pouzdane, usporedive i provjerljive informacije imaju važnu ulogu u omogućivanju održivijih odluka kupaca i smanjenju rizika od „manipulativnog zelenog marketinga” i koji uključuje obveze intenzivnije regulatorne i neregulatorne borbe protiv lažnih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš. Zajedno s drugim primjenjivim regulatornim okvirima Unije, uključujući prijedlog direktive o jačanju položaja potrošača u zelenoj tranziciji (4), kojim se izmjenjuje Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), a koju se ovim Prijedlogom nastoji dopuniti kao zakon lex specialis , njime se uspostavlja jasan režim za tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, uključujući znakove za okoliš. [Am. 3.]

(7)

Ova je Direktiva dio niza međusobno povezanih inicijativa za uspostavu snažnog i dosljednog okvira politike o proizvodima koji će okolišno održive proizvode i poslovne modele učiniti standardom, a ne iznimkom, i preobraziti obrasce osigurati da se tvrdnja, koja samo odražava uobičajenu praksu, ne može predstaviti kupcima kao održiva. Kako bi se preobrazili obrasci potrošnje tako da se uopće ne stvara otpad. , Direktiva je komplementarna je, među ostalim, s intervencijama u okviru prijedloga uredbe o ekološkom dizajnu održivih proizvoda koje se odnose na kružni dizajn proizvoda, poticanje novih poslovnih modela i utvrđivanje minimalnih zahtjeva za sprečavanje stavljanja na tržište EU-a proizvoda štetnih za okoliš (6). [Am. 4.]

(8)

Potrebno je prepoznati posebne potrebe pojedinih gospodarskih sektora i stoga bi se ova Direktiva trebala primjenjivati na dobrovoljne izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš i programe dodjele znaka za okoliš koji nisu regulirani nijednim drugim aktom Unije u pogledu njihova potkrepljivanja, priopćavanja ili provjere. Ova se Direktiva stoga ne bi trebala primjenjivati na izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš za koje su zakonodavstvom Unije utvrđena posebna pravila, među ostalim pravila o metodološkim okvirima, ocjeni ili računovodstvenim propisima koja se odnose na mjerenje i izračun utjecaja na okoliš, okolišnih aspekata ili okolišne učinkovitosti proizvoda ili trgovaca, ili pravila o pružanju obveznih i neobveznih informacija za potrošače o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i trgovaca ili informacija o održivosti koje uključuju poruke ili prikaze koji mogu biti obvezni ili dobrovoljni u skladu s pravilima Unije.

(9)

U kontekstu europskog zelenog plana, strategije „od polja do stola” i strategije za bioraznolikost te u skladu s ciljem da se do 2030. postigne da 25 % poljoprivrednog zemljišta u EU-u bude namijenjeno za ekološki uzgoj i ciljem da se znatno poveća ekološka akvakultura i akcijskim planom za razvoj ekološkog sektora (COM(2021) 141), potrebno je dalje razvijati ekološki uzgoj i ekološku proizvodnju. Kad je riječ o Uredbi (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća (7), ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš za proizvode certificirane kao ekološke koje su potkrijepljene na temelju te uredbe, koje se odnose, na primjer, na upotrebu pesticida, gnojiva i antimikrobnih sredstava ili, primjerice, na pozitivne učinke ekološkog uzgoja na bioraznolikost, tlo ili vodu. (8) . Tržište takvih proizvoda pozitivno utječe na bioraznolikost, i ima pozitivan socijalni učinak jer omogućuje stvaranje novih radnih mjesta i privlači mlade poljoprivrednike. Potrošači prepoznaju njegovu vrijednost. U skladu s Uredbom (EU) 2018/848 izrazi „bio” i „eko” i njihove izvedenice, sami ili u kombinaciji, smiju se koristiti u Uniji samo za proizvode, njihove sastojke ili krmiva obuhvaćene područjem primjene te uredbe koji su proizvedeni u skladu s tom uredbom. Na primjer, da bi se pamuk mogao nazvati „ekoproizvodom”, mora biti certificiran kao ekološki jer je obuhvaćen područjem primjene Uredbe (EU) 2018/848. Suprotno tome, tvrdnja da je deterdžent za perilicu posuđa „ekoproizvod” nije obuhvaćena područjem primjene Uredbe (EU) 2018/848, nego podliježe odredbama Direktive 2005/29/EZ. [Am. 5.]

(9a)

U kontekstu europskog zelenog plana, akcijskog plana EU-a „Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla” (COM/2021/400), Europske strategije održivosti u području kemikalija (COM/2020/667) i Strateškog pristupa Europske unije lijekovima u okolišu (COM/2019/128) zdravstveni sektor ima važnu ulogu u smanjenju pritisaka na okoliš. U tom je kontekstu uspostava odgovarajućeg regulatornog okvira za upotrebu tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš koje se odnose na održivost, biorazgradivost, kružnost i podrijetlo sastavnih dijelova proizvoda za lijekove, u skladu s Direktivom 2001/83/EZ, i za medicinske proizvode, u skladu s Uredbom (EU) 2017/745, ključna za poticanje poduzeća da pridonesu okolišnim ciljevima i jamčenje pouzdane komunikacije s potrošačima. [Am. 6.]

(10)

Osim toga, ova se Direktiva ne primjenjuje na informacije o održivosti koje uključuju poruke ili prikaze koji mogu biti obvezni ili dobrovoljni u skladu s pravilima Unije ili nacionalnim pravilima za financijske usluge, kao što su pravila koja se odnose na bankarstvo, kredite, osiguranje i reosiguranje, profesionalne ili osobne mirovine, vrijednosne papire, investicijske fondove, investicijska društva, plaćanje, upravljanje portfeljem i investicijsko savjetovanje, uključujući usluge navedene u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU (9) Europskog parlamenta i Vijeća, te aktivnosti namire i kliringa te usluge savjetovanja, usluge posredovanja i druge pomoćne financijske usluge, uključujući standarde ili programe certificiranja koji se odnose na takve financijske usluge.

(11)

Nadalje, ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na informacije o okolišu koje prijavljuju poduzeća koja na obveznoj ili dobrovoljnoj osnovi primjenjuju europske standarde izvješćivanja o održivosti u skladu s Direktivom 2013/34/EU (10) i informacije o održivosti koje na dobrovoljnoj osnovi prijavljuju poduzeća definirana u članku 3. stavku 1., članku 3. stavku 2. ili članku 3. stavku 3. ove Direktive ako se te informacije prijavljuju u skladu sa standardima iz članka 29.b ili 29.c Direktive 2013/34/EU ili u skladu s drugim međunarodnim, europskim ili nacionalnim standardima ili smjernicama o izvješćivanju o održivosti.

(12)

Ponude za kupnju robe ili primanje usluga uvjetovane ispunjavanjem okolišnih kriterija koje definira prodavatelj ili pružatelj usluga ili ponude u okviru kojih potrošači dobivaju povoljnije ugovorne uvjete ili cijene ako ispunjavaju te kriterije, primjerice tzv. zeleni krediti, proizvodi koji se odnose na osiguranje zelenog stanovanja ili financijske usluge sa sličnim nagradama za ekološke postupke ili ponašanje, ne bi trebale podlijegati pravilima ove Direktive.

(13)

Ako se budućim zakonodavstvom Unije utvrde pravila o tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš i znakovima za okoliš ili o ocjeni ili priopćavanju utjecaja na okoliš, okolišnih aspekata ili okolišne učinkovitosti određenih proizvoda ili trgovaca u određenim sektorima, primjerice u najavljenoj inicijativi „Izračunajte emisije u EU-u”, nadolazećem prijedlogu Komisije o zakonodavnom okviru za održivi prehrambeni sustav Unije, Uredbi o ekološkom dizajnu održivih proizvoda (11) ili Uredbi (EU) br. 1007/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12) , ta bi se pravila trebala primjenjivati na predmetne izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš umjesto pravila iz ove Direktive. [Am. 7.]

(14)

Prijedlogom direktive o jačanju položaja potrošača u zelenoj tranziciji kojim se izmjenjuje Direktiva 2005/29/EZ utvrđuje se niz posebnih zahtjeva za tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš i zabranjuju se opće tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš koje se ne temelje na priznatoj izvrsnoj okolišnoj učinkovitosti relevantnoj za tvrdnju. Primjeri takvih općih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš su „ pogodno za okoliš”, „ ekološki prihvatljivo ”, „eko”, „zeleno”, „prijatelj prirode”, „ekološki”i , „ekološki ispravno” , „klimatski prihvatljivo”, „nježno za okoliš”, „ugljično prihvatljivo”, „energetski učinkovito”, „biorazgradivo”, „biobazirano” ili slični navodi koji sugeriraju ili stvaraju dojam da je riječ o proizvodu izvrsne okolišne učinkovitosti . Ova bi Direktiva trebala dopuniti zahtjeve utvrđene u tom prijedlogu razmatranjem posebnih aspekata i utvrđivanjem zahtjeva za izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš u pogledu njihove potkrijepljenosti, priopćavanja i provjere. Zahtjevi utvrđeni u ovoj Direktivi trebali bi se primjenjivati na posebne aspekte izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš i imat će prednost u odnosu na zahtjeve utvrđene u Direktivi 2005/29/EZ u vezi s tim aspektima u slučaju sukoba, u skladu s člankom 3. stavkom 4. te direktive. [Am. 8.]

(15)

Kako bi se potrošačima osigurale pouzdane, usporedive i provjerljive informacije koje im omogućuju donošenje okolišno održivijih odluka i kako bi se smanjio rizik od „manipulativnog zelenog marketinga”, potrebno je utvrditi zahtjeve za potkrepljivanje izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš. Pri potkrepljivanju takvih tvrdnji trebalo bi uzeti u obzir pouzdane i neovisne međunarodno priznate i ažurirane znanstvene pristupe utvrđivanju i mjerenju utjecaja na okoliš, okolišnih aspekata i okolišne učinkovitosti proizvoda ili trgovaca te bi ono trebalo omogućiti pouzdane, transparentne, usporedive i provjerljive informacije za potrošača. [Am. 9.]

(16)

Pri ocjeni koja se provodi kako bi se potkrijepile izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš trebalo bi uzeti u obzir životni ciklus proizvoda ili sveukupne aktivnosti trgovca i ne bi se smjeli izostaviti relevantni okolišni aspekti ili utjecaji na okoliš.Navedene koristi ne bi smjele rezultirati neopravdanim prijenosom negativnih učinaka na druge faze životnog ciklusa proizvoda ili trgovca niti stvaranjem ili povećanjem drugih negativnih utjecaja na okoliš. [Am. 10.]

(17)

Pri ocjeni na temelju koje se potkrepljuje izričita tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš trebalo bi moći utvrditi utjecaje na okoliš i okolišne aspekte za proizvod ili trgovca koji zajedno znatno doprinose ukupnoj okolišnoj učinkovitosti proizvoda ili trgovca („relevantni utjecaji na okoliš” i „relevantni okolišni aspekti”). Određivanje relevantnosti utjecaja na okoliš i okolišnih aspekata može se temeljiti na ocjenama u kojima se uzima u obzir životni ciklus, među ostalim na onima koje proizlaze iz studija koje se temelje na metodama mjerenja ekološkog otiska, pod uvjetom da obuhvaćaju sve učinke relevantne za kategoriju proizvoda i da se u okviru njih ne izostavi nijedan važan utjecaj na okoliš. Na primjer, prema Preporuci Komisije o uporabi metoda mjerenja ekološkog otiska (13) jedinstvena ukupna ocjena trebala bi obuhvaćati 80 % najrelevantnijih utvrđenih kategorija učinka, zajedno uzetih u obzir. Određivanje relevantnosti utjecaja na okoliš ili aspekata može se temeljiti i na kriterijima utvrđenima za razne znakove za okoliš tipa I., kao što je, na primjer, znak za okoliš EU-a, ili na kriterijima Unije za zelenu javnu nabavu, zahtjevima iz Uredbe o taksonomiji (14), pravilima za određene proizvode donesenima u skladu s Uredbom …/… Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn održivih proizvoda (15) ili drugim relevantnim pravilima Unije.

(18)

U skladu s Direktivom 2005/29/EZ, kako je izmijenjena prijedlogom direktive o jačanju položaja potrošača u zelenoj tranziciji, trgovac ne smije iznositi zahtjeve propisane zakonom za proizvode unutar predmetne kategorije proizvoda kao razlikovnog obilježja ponude trgovca ni oglašavati pogodnosti za potrošače koje se smatraju uobičajenom praksom na mjerodavnom tržištu. Stoga bi informacije koje se koriste za potkrepljivanje izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš trebale omogućiti utvrđivanje okolišne učinkovitosti proizvoda ili trgovca u odnosu na uobičajenu praksu za proizvode u predmetnoj skupini proizvoda, kao što je hrana, ili u predmetnom sektoru. To je nužno kako bi se poduprla ocjena mogu li se izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš iznositi u odnosu na predmetni proizvod ili trgovca u skladu s funkcijom tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, a to je da se dokaže da proizvod ili trgovac pozitivno utječe ili uopće ne utječe na okoliš, ili da proizvod ili trgovac manje šteti okolišu u odnosu na druge proizvode ili trgovce. Uobičajena praksa mogla bi biti ekvivalentna minimalnim zakonskim zahtjevima koji su primjenjivi na određeni okolišni aspekt ili okolišnu učinkovitost, primjerice u pogledu sastava proizvoda, obveznog recikliranog sadržaja ili postupanja na kraju životnog vijeka. Međutim, ako većina proizvoda unutar skupine proizvoda ili većina trgovaca unutar sektora pokazuje bolje rezultate od tih zakonskih zahtjeva, minimalni zakonski zahtjevi ne bi se trebali smatrati uobičajenom praksom. Osim toga, za postojeće programe certificiranja i njihove žigove, kao što su programi certificiranja u kojima se upotrebljava certifikacija lanca nadzora, koji mogu biti podložniji prijevarama ili ne mogu pouzdano jamčiti zakonitost proizvodnje certificiranih proizvoda, trebalo bi provjeriti jesu li u potpunosti usklađeni sa zahtjevima ove Direktive kako bi se osiguralo da se potrošače ne dovodi u zabludu. [Am. 11.]

(19)

Ako bi se u izričitoj tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš navele pogodnosti u smislu utjecaja na okoliš ili okolišnih aspekata, a izostavilo da postizanje tih pogodnosti dovodi do kompromisa s obzirom na druge okolišne učinke ili aspekte, time bi se potrošače dovodilo u zabludu. U tu svrhu informacije koje se koriste za potkrepljivanje izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš trebale bi osigurati da je moguće utvrditi međupovezanost između relevantnih utjecaja na okoliš i između okolišnih aspekata i utjecaja na okoliš, kao i potencijalne kompromise. U okviru ocjene na kojoj se temelji potkrepljivanje izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš trebalo bi utvrditi dovode li smanjenja utjecaja na okoliš ili poboljšanja određenih aspekata do kompromisa koji dovode do znatnog pogoršanja rezultata u pogledu drugih utjecaja na okoliš ili okolišnih aspekata, primjerice ako uštede na potrošnji vode dovode do znatnog povećanja emisija stakleničkih plinova ili do istog utjecaja na okoliš u drugoj fazi životnog ciklusa proizvoda, primjerice ako ušteda CO2 CO2 u fazi proizvodnje dovodi do znatnog povećanja emisija CO2 CO2 u fazi upotrebe. Na primjer, tvrdnja o pozitivnim učincima učinkovitog korištenja resursa u intenzivnim poljoprivrednim praksama može dovesti potrošače u zabludu zbog kompromisa povezanih s učincima na bioraznolikost, ekosustave ili dobrobit životinja. Isto tako, tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš za zelenu energiju može dovesti potrošače u zabludu ako se temelji na resursima koji negativno utječu na lokalni razvoj i okoliš, dok tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš za tekstilni proizvod koji sadržava plastični polimer iz recikliranih PET boca može dovesti potrošače u zabludu u pogledu ekološke koristi tog aspekta ako upotrebi tog recikliranog polimera konkurira upotreba sustava recikliranja utemeljenog na zatvorenoj petlji za materijale koji dolaze u dodir s hranom koja se smatra pogodnijom iz perspektive kružnosti. [Am. 12.]

(20)

Kako bi se tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš smatrala pouzdanom, trebala bi što točnije odgovarati okolišnoj učinkovitosti određenog proizvoda ili trgovca. Stoga informacije koje se koriste za potkrepljivanje izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš moraju uključivati primarne podatke koji se odnose na poduzeće za relevantne aspekte koji znatno doprinose okolišnoj učinkovitosti proizvoda ili trgovca navedene u tvrdnji. Potrebno je pronaći odgovarajuću ravnotežu između osiguravanja relevantnih i pouzdanih informacija za potkrepljivanje tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš i truda koji je potrebno uložiti kako bi se prikupile primarne informacije. Zahtjev u pogledu korištenja primarnih informacija trebalo bi razmatrati s obzirom na utjecaj trgovca koji iznosi tvrdnju na odgovarajući postupak i dostupnost primarnih informacija. Ako trgovac koji iznosi tvrdnju ne upravlja postupkom i primarne informacije nisu dostupne, trebale bi se moći koristiti točne sekundarne informacije, čak i za postupke koji znatno doprinose okolišnoj učinkovitosti proizvoda ili trgovca. To je posebno važno kako bi se osiguralo da se MSP-ove ne dovede u nepovoljan položaj i da zahtjevi u vezi s trudom koji je potrebno uložiti kako bi se prikupili primarni podaci budu proporcionalni. Nadalje, relevantni okolišni aspekti različiti su za svaku vrstu tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš. Na primjer, za tvrdnje o recikliranom sadržaju ili sadržaju na biološkoj osnovi primarni podaci moraju uključivati sastav proizvoda. Kad je riječ o tvrdnjama o manjem onečišćavanju okoliša u određenoj fazi životnog ciklusa, informacije o emisijama i utjecaju na okoliš koje se odnose na tu fazu životnog ciklusa trebale bi uključivati i primarne podatke. I primarni i sekundarni podaci, odnosno prosječni podaci, trebali bi biti vrlo kvalitetni i točni.

(21)

Pokazalo se da su pogotovo tvrdnje koje se odnose na klimu često nejasne i dvosmislene i da zavaravaju potrošače. To se posebno odnosi na tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš prema kojima su proizvodi ili subjekti „klimatski neutralni”, „ugljično neutralni”, „sa 100-postotnom kompenzacijom CO2 CO2 ” ili će imati „nultu stopu” do određene godine ili slično. Takve se izjave često temelje na „kompenzaciji” emisija stakleničkih plinova u okviru „ugljičnih kredita” koja se ostvaruje izvan lanca vrijednosti poduzeća, primjerice u okviru šumarskih projekata ili projekata koji se odnose na energiju iz obnovljivih izvora. Metodologije na kojima se temelje kompenzacije uvelike se razlikuju i nisu uvijek transparentne, točne ili dosljedne. To dovodi do velikih rizika od precjenjivanja i dvostrukog uračunavanja izbjegnutih ili smanjenih emisija zbog nedostatka dodatnosti, trajnosti i ambicioznih i dinamičnih referentnih točaka kreditiranja koje odstupaju od uobičajenog poslovanja te točne računovodstvene dokumentacije. Ti čimbenici dovode do kredita za kompenzaciju s niskom razinom okolišnog integriteta i vjerodostojnosti koji potrošače koji se oslanjaju na njih u izričitim tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš dovode u zabludu. Kompenzacije ujedno mogu odvratiti trgovce od smanjenja emisija u vlastitim operacijama i lancima vrijednosti. Kako bi odgovarajuće doprinijeli globalnim ciljevima ublažavanja klimatskih promjena, trgovci bi trebali dati prednost djelotvornom smanjenju emisija u vlastitim operacijama i lancima vrijednosti umjesto da se oslanjaju na kompenzacije kompenzacijama trebali dati prednost djelotvornom smanjenju emisija . Sve rezultirajuće zaostale emisije razlikovat će se ovisno o putu specifičnom za sektor u skladu s globalnim klimatskim ciljevima i morat će se riješiti povećanim uklanjanjem. Ako se kompenzacije ipak koriste, smatra se primjerenim da se tvrdnje koje se odnose na klimu, a temelje se na kompenzacijama ugljičnim kreditima , uključujući tvrdnje o budućoj okolišnoj učinkovitosti, utvrđuju na transparentan način. Stoga bi se pri potkrepljivanju tvrdnji koje se odnose na klimu sve kompenzacije emisija stakleničkih plinova koje koriste trgovci trebale zasebno razmatrati u odnosu na emisije stakleničkih plinova trgovca ili proizvoda. Osim toga, u okviru tih informacija trebalo bi navesti i udio ukupnih emisija obuhvaćenih kompenzacijama, odnose li se te kompenzacije na smanjenje ili uklanjanje emisija i primijenjenu metodologiju. Tvrdnje koje se odnose na klimu koje uključuju korištenje kompenzacija moraju biti potkrijepljene na temelju metodologija kojima se osiguravaju pouzdanost i točan izračun tih kompenzacija, odnosno kojima se osigurava da te kompenzacije dosljedno i transparentno odražavaju navodni učinak na klimu. [Am. 13.]

(22)

Trgovci su sve više zainteresirani za iznošenje tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš koje se odnose na budući utjecaj proizvoda ili trgovca na okoliš te se, među ostalim, uključuju u inicijative kojima se promiču prakse koje bi mogle dovesti do smanjenja utjecaja na okoliš ili veće kružnosti. Takve tvrdnje trebaju biti potkrijepljene u skladu s pravilima koja se primjenjuju na sve izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš. [Am. 14.]

(23)

Informacije koje se koriste za potkrepljivanje izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš trebale bi biti znanstveno utemeljene se temeljiti na neovisnim, stručno preispitanim, općepriznatim, pouzdanim i provjerljivim znanstvenim dokazima, odnosno na metodama, pristupima ili studijama koje su razvijene u skladu s najboljim praksama u pogledu transparentnosti i koje je stručno recenzirala znanstvena zajednica , a sve nerazmotrene utjecaje na okoliš ili okolišne aspekte trebalo bi pažljivo razmotriti. Metodologije moraju biti javno dostupne kako bi se osigurala transparentnost i pouzdanost procjena. [Am. 15.]

(24)

Metode mjerenja ekološkog otiska mogu se upotrebljavati za potkrepljivanje izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš za određene utjecaje na okoliš tijekom životnog ciklusa obuhvaćene metodama, pod uvjetom da obuhvaćaju sve učinke relevantne za kategoriju proizvoda i da se u okviru njih ne izostavi nijedan važan utjecaj na okoliš. Te metode obuhvaćaju 16 utjecaja na okoliš, uključujući klimatske promjene i učinke koji se odnose na vodu, zrak, tlo, resurse, upotrebu zemljišta i toksičnost.

(25)

Ako značajan utjecaj proizvoda na okoliš nije obuhvaćen nijednom od 16 kategorija učinaka koje obuhvaćaju metode mjerenja ekološkog otiska, to ne znači da taj utjecaj ne bi trebalo uzeti u obzir. Gospodarski subjekt koji iznosi izričitu tvrdnju o prihvatljivosti za okoliš za takvu skupinu proizvoda trebao bi imati obvezu pronaći dokaze koji potkrepljuju takvu tvrdnju. Na primjer, gospodarski subjekt koji iznosi izričitu tvrdnju o prihvatljivosti za okoliš za proizvod ribarstva kako je definiran u članku 5. Uredbe (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16) trebao bi imati obvezu pronaći dokaze kojima se potkrepljuje održivost ciljanog ribljeg stoka. U tu svrhu mogu se koristiti procjene stokova Međunarodnog vijeća za istraživanje mora i sličnih tijela za procjenu stokova.

(26)

Nadalje, još ne postoji pouzdana metodologija za procjenu utjecaja na okoliš tijekom životnog ciklusa povezanih s ispuštanjem mikroplastike. Međutim, ako takvo ispuštanje znatno doprinosi utjecaju na okoliš koji nije predmet tvrdnje, trgovcu koji iznosi tvrdnju o nekom drugom aspektu ne bi se smjelo dopustiti da to zanemari, nego bi trebao uzeti u obzir dostupne informacije i ažurirati ocjenu nakon što općepriznati znanstveni dokazi postanu dostupni.

(27)

Potrošači mogu biti dovedeni u zabludu i izričitim tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš u kojima se navodi ili implicira da proizvod ili trgovac manje ili više utječe na okoliš ili ima bolju ili lošiju okolišnu učinkovitost u odnosu na druge proizvode ili trgovce („usporedive tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš”). Ne dovodeći u pitanje primjenu, ako je to relevantno, Direktive 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17), kako bi se potrošačima omogućio pristup pouzdanim informacijama, potrebno je osigurati da se usporedive tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš mogu usporediti na odgovarajući način. Na primjer, certifikacija koja se temelji na uspješnosti i certifikacija koja se temelji na postupku temelje se na različitim skupovima pokazatelja, kao što je utvrđivanje određenih pragova koje je potrebno doseći ili osiguravanje uspostave određenog postupka. Ako se odaberu pokazatelji za iste okolišne aspekte, ali se koriste različite formule za izračun tih pokazatelja, usporedba nije moguća i stoga postoji rizik od zavaravanja potrošača.Ako dva trgovca iznose tvrdnju o prihvatljivosti za okoliš koja se odnosi na klimatske promjene, pri čemu je jedan razmatrao samo izravne utjecaje na okoliš, a drugi i izravne i neizravne utjecaje na okoliš, ti rezultati nisu usporedivi. Isto tako, odluka da se učini usporedba samo u određenim fazama životnog ciklusa proizvoda može dovesti do zavaravajućih tvrdnji ako nije transparentna. Osim toga, kad je riječ o usporedivim tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš, treba osigurati da se za proizvode s vrlo različitim sirovinama, upotrebama i lancima postupaka, kao što su plastika na biološkoj osnovi i plastika proizvedena iz fosilnih goriva, uzimaju u obzir najrelevantnije faze životnog ciklusa svih proizvoda. Na primjer, poljoprivreda ili šumarstvo relevantni su za plastiku na biološkoj osnovi, dok je vađenje sirove nafte relevantno za plastiku proizvedenu iz fosilnih goriva i razmatranje završava li relevantan udio proizvoda na odlagalištu uvelike je relevantno za plastiku koja je lako biorazgradiva u uvjetima odlagališta, ali možda manje relevantno za plastiku koja nije biorazgradiva u takvim uvjetima. [Am. 16.]

(27a)

Važno je da trgovci ne iznose opće tvrdnje kao što su „svjesno”, „održivo” ili „odgovorno” isključivo na temelju priznate izvrsne okolišne učinkovitosti jer se takve tvrdnje, osim na okolišne, odnose i na druge značajke, kao što su društvene značajke. [Am. 17.]

(28)

Pri utvrđivanju zahtjeva za potkrepljivanje i priopćavanje izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, među ostalim putem delegiranih akata koje donosi Komisija, u obzir treba uzeti poteškoće s kojima se trgovci mogu suočiti pri prikupljanju informacija od sudionika kroz njihov lanac vrijednosti ili informacija o cjelokupnom životnom ciklusu proizvoda, posebno za usluge ili ako nema dovoljno znanstvenih dokaza. To je važno, primjerice, za usluge kao što su elektroničke komunikacijske usluge, za koje može biti teško definirati opseg i granice sustava, npr. definirati gdje životni ciklus počinje i gdje završava, a posebice u slučaju složenih i nestabilnih lanaca opskrbe, npr. u slučajevima u kojima velik dio opreme ili komponenata proizvodi velik broj poduzeća izvan EU-a, zbog čega informacije o održivosti možda neće biti lako dostupne predmetnim trgovcima iz EU-a.

(29)

Za neke sektore ili za određene proizvode ili trgovce može se pretpostavljati da imaju znatan utjecaj na okoliš ili okolišni aspekt, ali možda još ne postoji priznata znanstvena metoda za cjelovitu ocjenu tih utjecaja na okoliš i okolišnih aspekata. U takvim bi slučajevima, dok se razvijaju metode i prikupljaju dokazi za ocjenu odgovarajućeg utjecaja na okoliš ili okolišnog aspekta za te sektore, trgovce ili proizvode, trgovci trebali moći promicati svoja nastojanja u pogledu održivosti objavljivanjem izvješća o održivosti poduzeća i činjeničnih izvješća o pokazateljima učinka poduzeća i radu na smanjenju potrošnje energije, među ostalim i na svojim internetskim stranicama. Omogućivanjem te fleksibilnosti nastavilo bi se i promicalo poticanje tih sektora ili trgovaca da nastave s radom na razvijanju zajedničke procjene učinka na okoliš u skladu s ovom Direktivom, a s druge strane, osiguralo bi se potrebno vrijeme za dovršetak tog rada.

(29a)

Važno je prepoznati izazove s kojima se suočavaju mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća u pogledu resursa i sposobnosti, posebno u usporedbi s većim korporacijama. Stoga je ključno da države članice pri provedbi ove Direktive poduzmu sve odgovarajuće mjere kako bi pomogle mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima u ispunjavanju zahtjeva ove Direktive. [Am. 18.]

(30)

Iako su nepoštene poslovne prakse, uključujući zavaravajuće tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, zabranjene za sve trgovce u skladu s Direktivom 2005/29/EZ (18), administrativno opterećenje povezano s potkrepljivanjem i provjerom tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš za najmanja poduzeća moglo bi biti neproporcionalno i trebalo bi ga spriječiti. U tu bi svrhu mikropoduzeća trebala biti izuzeta od zahtjeva za potkrepljivanje iz članaka 3. i 4., osim ako žele dobiti potvrdu o sukladnosti izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš koju će morati priznati sva nadležna tijela u Uniji.

(31)

Kako bi se zadovoljile potrebe trgovaca u vezi s dinamičnim marketinškim strategijama i potrebe potrošača u vezi s detaljnijim i točnijim informacijama o okolišu, Komisija može donijeti delegirane akte o dopuni odredaba o potkrepljivanju izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš dodatnim utvrđivanjem kriterija za takvo potkrepljivanje u vezi s određenim tvrdnjama (npr. tvrdnje koje se odnose na klimu, uključujući tvrdnje o kompenzacijama koje se temelje na ugljičnim kreditima koji se primjenjuju na zaostale emisije trgovca , kao što su tvrdnje o „klimatskoj neutralnosti”ili sličnom, te mogućnostima recikliranja i recikliranom sadržaju). Komisiju bi trebalo ovlastiti za dodatno utvrđivanje pravila za mjerenje i izračun utjecaja na okoliš, okolišnih aspekata i okolišne učinkovitosti određivanjem aktivnosti, postupaka, materijala, emisija ili upotrebe proizvoda ili trgovaca koji znatno doprinose ili ne doprinose relevantnim utjecajima na okoliš i okolišnim aspektima, određivanjem okolišnih aspekata i utjecaja na okoliš za koje treba koristiti primarne informacije i određivanjem kriterija za ocjenjivanje točnosti primarnih i sekundarnih informacija. Iako bi u većini slučajeva Komisija razmatrala potrebu za donošenjem tih pravila tek kad bi raspolagala rezultatima praćenja razvoja tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš na tržištu Unije, za neke vrste tvrdnji može biti potrebno da Komisija donese dodatna pravila prije nego što rezultati tog praćenja budu dostupni. Na primjer, kad je riječ o tvrdnjama koje se odnose na klimu, može biti potrebno donijeti takve dopunske akte kako bi se odredbe o potkrepljivanju tvrdnji koje se temelje na kompenzacijama ugljičnim kreditima koji se primjenjuju na zaostale emisije trgovca učinilo operativnima. [Am. 19.]

(32)

Preporuka Komisije (EU) 2021/2279 sadržava smjernice o tome kako izmjeriti okolišnu učinkovitost određenih proizvoda ili organizacija za vrijeme njihova životnog ciklusa i kako utvrditi pravila o kategorijama ekološkog otiska proizvoda (PEFCR-i) i sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija (OEFSR-i) koja omogućuju usporedbu proizvoda s referentnom vrijednošću. Takva se pravila o kategorijama za određene proizvode ili trgovce mogu koristiti kao potpora pri potkrepljivanju tvrdnji u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive. Stoga bi Komisiju trebalo ovlastiti za donošenje delegiranih akata kojima bi se utvrdila pravila za određene skupine proizvoda ili sektore u slučajevima u kojima bi se time mogla pružiti dodana vrijednost. Međutim, za neke skupine proizvoda metoda mjerenja ekološkog otiska proizvoda nije prikladna za pružanje cjelovite procjene utjecaja na okoliš. Ako metoda mjerenja ekološkog otiska proizvoda još ne obuhvaća određenu kategoriju utjecaja, koja je relevantna za skupinu proizvoda, PEFCR se može utvrditi tek nakon što se doda ta nova relevantna kategorija utjecaja na okoliš. Na primjer, kad je riječ o morskom ribarstvu, PEFCR bi, primjerice, trebao odražavati kategorije utjecaja na okoliš specifične za ribarstvo, posebno održivost ciljanog stoka. Kad je riječ o svemiru, PEFCR bi trebao odražavati kategorije utjecaja na okoliš specifične za obranu i svemir, uključujući korištenje orbitalnog prostora. Kad je riječ o hrani i poljoprivrednim proizvodima, prije razmatranja utvrđivanja PEFCR-a trebalo bi, primjerice, integrirati i bioraznolikost i zaštitu prirode te poljoprivredne prakse, uključujući pozitivne vanjske učinke ekstenzivne poljoprivrede i dobrobit životinja. Kad je riječ o tekstilnim proizvodima, PEFCR bi, kako bi se moglo razmotriti njegovo utvrđivanje, trebao moći npr. odražavati ispuštanje mikroplastike. Kako bi se dodatno razvila postojeća metoda mjerenja ekološkog otiska proizvoda i riješilo pitanje njezinih ograničenja, važno je da Komisija redovito procjenjuje i ažurira metode kako bi se uzeo u obzir znanstveni napredak. Važno je i da Komisija omogući savjetodavnom forumu uspostavljenom na temelju ove Direktive da pridonese razvoju PEFCR-a i OEFSR-a. [Am. 20.]

(32a)

Kako bi se osigurale pouzdanost, nepristranost i visoka kvaliteta potkrepljivanja tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš te kako bi se osiguralo da zahtjevi za potkrepljivanje dovedu do boljeg razumijevanja utjecaja na okoliš među potrošačima, važno je da se ti zahtjevi sastavljaju uz sudjelovanje uravnoteženog skupa dionika, kao što su organizacije potrošača, nevladine organizacije za zaštitu okoliša, subjekti koji upravljaju programima dodjele znaka za okoliš i nadležna tijela, uz predstavnike industrije, uključujući predstavnike mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća te obrta, sindikate, trgovce na veliko i malo i uvoznike. U tu svrhu Komisija bi trebala uspostaviti savjetodavni forum čija će uloga biti davanje mišljenja o tome jesu li postojeća pravila i metode prikladni za potkrepljivanje konkretnih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš te savjetovanje o pripremi revizije ili sastavljanju novih delegiranih akata. [Am. 21.]

(33)

Budući da se Direktiva 2005/29/EZ već primjenjuje na zavaravajuće tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, nacionalni sudovi i upravna tijela mogu ukinuti i zabraniti takve tvrdnje. Na primjer, kako bi bile u skladu s Direktivom 2005/29/EZ, tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš trebale bi se odnositi samo na aspekte koji su značajni u smislu utjecaja proizvoda ili trgovca na okoliš. Tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš trebale i programi dodjele znaka za okoliš trebali bi biti i jasne i nedvosmislene jasni i nedvosmisleni u pogledu aspekta proizvoda ili trgovca na koje se odnose i u njima ne bi trebale biti izostavljene ili skrivene važne informacije o okolišnoj učinkovitosti proizvoda ili trgovca koje su potrošačima potrebne kako bi donijeli utemeljenu odluku. Tekst, slike i sveukupna prezentacija proizvoda, uključujući slogane, raspored, odabir boja, slike, fotografije, zvukove, simbole , žig ili oznake uključene u tvrdnju o prihvatljivosti za okoliš, trebali bi pružiti istinit i točan prikaz razmjera postignutih koristi za okoliš, pri čemu te koristi za okoliš ne smiju biti preuveličane. Ako je primjenjivo, informacije o točnoj količini certificiranog materijala u proizvodu, što je značajka o kojoj ovise određene vrste programa dodjele znaka za okoliš, ne bi trebale biti izostavljene, posebno ako bi minimalna količina certificiranog materijala mogla biti nula. [Am. 22.]

(34)

Ako se izričita tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš odnosi na konačni proizvod, a relevantni utjecaji na okoliš ili okolišni aspekti tog proizvoda odnose se na fazu upotrebe ili kraj životnog vijeka , pri čemu potrošači mogu utjecati na te utjecaje na okoliš ili okolišne aspekte odgovarajućim ponašanjem, primjerice pravilnim razvrstavanjem otpada ili upotrebom proizvoda na način kojim se utječe na dugovječnost proizvoda, tvrdnja bi trebala sadržavati i informacije kojima se potrošačima objašnjava kako njihovo ponašanje može pozitivno doprinijeti zaštiti okoliša. [Am. 23.]

(35)

Kako bi se potrošačima olakšao odabir održivijih proizvoda i potaknulo trgovce da smanje svoje okolišne učinke, ako se priopćena tvrdnja odnosi na buduću okolišnu učinkovitost, prednost bi trebalo dati tome da se takva tvrdnja temelji na poboljšanjima unutar vlastitih operacija i lanaca vrijednosti trgovca, umjesto na kompenzaciji emisija stakleničkih plinova ili drugih utjecaja na okoliš.

(36)

Potrošači bi trebali moći jednostavno pristupiti informacijama o proizvodu ili trgovcu koji je predmet izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš , među ostalim izravno na proizvodu ili uz njega, te informacijama koje potkrepljuju tu tvrdnju koja se primjenjuje na proizvod . Te informacije ujedno trebaju biti prilagođene potrebama potrošača starije dobi. U tu svrhu trgovci bi te informacije trebali pružiti u fizičkom obliku ili osigurati internetsku poveznicu, QR kôd , digitalnu putovnicu za proizvod ili ekvivalent koji vodi do internetske stranice na kojoj su dostupne detaljnije informacije o potkrepljenju izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, i to na barem jednom od službenih jezika države članice u kojoj je tvrdnja iznesena. Kako bi se olakšala provedba ove Direktive, internetska poveznica, QR kôd ili ekvivalent trebali bi osigurati i jednostavan pristup potvrdi o sukladnosti u vezi s potkrepljenjem izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš i podatke za kontakt verifikatora koji je izdao tu potvrdu. Temeljne studije, procjene, metodologije ili izračuni trebali bi biti javno dostupni, osim ako su informacije poslovna tajna u skladu s člankom 2. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/943. [Am. 24.]

(37)

Kako bi se izbjegli potencijalni neproporcionalni učinci na mikropoduzeća, ta najmanja poduzeća trebala bi biti izuzeta od zahtjeva iz članka 5. povezanih s potkrepljivanjem izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, osim ako žele dobiti potvrdu o sukladnosti izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš koju će morati priznati sva nadležna tijela u Uniji. [Am. 25.]

(38)

Kad Komisija donosi delegirane akte o dopuni odredaba o potkrepljivanju izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, možda će biti potrebno dopuniti i odredbe o priopćavanju takvih tvrdnji. Na primjer, ako se utvrde posebna pravila o potkrepljivanju izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš za određenu skupinu proizvoda ili sektor koja se temelje na životnom ciklusu, možda će biti potrebno utvrditi dodatna pravila o prikazu utjecaja na okoliš ocijenjenih na temelju tih pravila, prema kojima će se zahtijevati da se uz skupni pokazatelj ukupne okolišne učinkovitosti prikažu tri glavna utjecaja na okoliš. U tu bi svrhu Komisiju trebalo ovlastiti za donošenje delegiranih akata o dopuni odredaba o priopćavanju izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš.

(39)

Na tržištu Unije trenutačno se koristi više od 200 znakova za okoliš. Oni se značajno razlikuju s obzirom na način na koji djeluju u pogledu, primjerice, transparentnosti i sveobuhvatnosti standarda ili primijenjenih metoda, učestalosti revizija ili razine revizije ili provjere. Te razlike utječu na razinu pouzdanosti informacija priopćenih na znakovima za okoliš. Iako se tvrdnje bazirane na znaku za okoliš EU-a ili njegovim nacionalnim ekvivalentima temelje na pouzdanim znanstvenim dokazima i transparentnom utvrđivanju kriterija i podliježu ispitivanju i provjeri koju provodi treća strana te redovitom praćenju, dokazi upućuju na to da su mnogi znakovi za okoliš koji su trenutačno na tržištu EU-a zavaravajući. Prije svega, za mnoge znakove za okoliš ne postoje dostatni postupci provjere. Stoga bi se izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš iznesene na znakovima za okoliš trebale temeljiti na programu certificiranja.

(40)

Ako znak za okoliš uključuje komercijalno priopćenje potrošačima kojim se sugerira ili stvara dojam da proizvod pozitivno utječe ili ne utječe na okoliš ili da je manje štetan za okoliš od konkurentskih proizvoda bez tog znaka, i takav znak za okoliš čini izričitu tvrdnju o prihvatljivosti za okoliš. Stoga sadržaj takvog znaka za okoliš podliježe zahtjevima za potkrepljivanje i priopćavanje izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš.

(41)

Znakovi za okoliš često su namijenjeni tome da se potrošačima pruži skupna ocjena koja je prikaz kumulativnog utjecaja proizvoda ili trgovaca na okoliš kako bi se omogućila izravna usporedba proizvoda ili trgovaca. Međutim, takve skupne ocjene predstavljaju rizik od obmanjivanja potrošača jer se skupnim pokazateljem značaj negativnih utjecaja na okoliš određenih aspekata proizvoda može umanjiti isticanjem pozitivnijih utjecaja na okoliš drugih aspekata proizvoda. Osim toga, kad ih razvijaju različiti subjekti, ti se znakovi obično razlikuju s obzirom na posebne metodologije na kojima se temelji skupna ocjena, kao što su razmatrani utjecaji na okoliš ili ponderi koji se pripisuju tim utjecajima na okoliš. To može dovesti do toga da isti proizvod dobije različitu ocjenu ovisno o programu. Taj se problem javlja u vezi s programima uspostavljenima i u Uniji i u trećim zemljama. On pogoršava rascjepkanost unutarnjeg tržišta, predstavlja rizik od stavljanja manjih poduzeća u nepovoljan položaj i vjerojatno će dovesti do dodatnog zbunjivanja potrošača i narušavanja njihova povjerenja u znakove za okoliš. Kako bi se izbjegao taj rizik i osigurala bolja usklađenost unutar jedinstvenog tržišta, izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, uključujući znakove za okoliš, koje se temelje na skupnoj ocjeni koja je prikaz kumulativnog utjecaja proizvoda ili trgovaca na okoliš ne bi se trebale smatrati dostatno potkrijepljenima, osim ako skupna ocjena proizlazi iz pravila Unije, uključujući delegirane akte koje je Komisija ovlaštena donositi u skladu s ovom Direktivom radi utvrđivanja usklađenih bi ispunjavati zahtjeve kojima se osigurava pouzdanost temeljnih programa na razini Unije za sve proizvode ili određene skupine proizvoda na temelju jedinstvene metodologije, kako bi se osigurale dosljednost i usporedivost dodjele znaka za okoliš, među ostalim u pogledu njihovih metoda procjene i upravljanja . [Am. 26.]

(42)

U skladu s prijedlogom direktive o jačanju položaja potrošača u zelenoj tranziciji, kojim se izmjenjuje Direktiva 2005/29/EZ, prikazivanje oznake održivosti koja se ne temelji na programu certificiranja ili koju nisu uspostavila javna tijela čini nepoštenu poslovnu praksu u svim okolnostima. To znači da se zabranjuju oznake održivosti koje se temelje na „samocertificiranju”, odnosno koje treća strana ne provjerava i koje ne podliježu redovitom praćenju sukladnosti s temeljnim zahtjevima za oznake održivosti.

(43)

Kako bi se suzbile zavaravajuće izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš koje se priopćavaju u obliku znakova za okoliš i povećalo povjerenje potrošača u znakove za okoliš , uključujući žigove i logotipove programa certificiranja , ovom Direktivom trebalo bi utvrditi kriterije upravljanja s kojima moraju biti usklađeni svi programi dodjele znaka za okoliš, čime bi se dopunili zahtjevi iz navedenog prijedloga o izmjeni Direktive 2005/29/EZ. [Am. 27.]

(44)

Kako bi se izbjeglo daljnje množenje previše nacionalnih ili regionalnih službeno priznatih programa dodjele znaka za okoliš tipa I. prema normi EN ISO 14024 („programi dodjele znaka za okoliš”) i drugih programa dodjele znaka za okoliš i osigurala veća usklađenost na unutarnjem tržištu, nove nacionalne ili regionalne programe dodjele znaka za okoliš trebalo bi uspostavljati samo na temelju prava Unije. Međutim, države članice mogu zatražiti od Komisije da razmotri razvoj programa dodjele znaka za okoliš na razini Unije za skupine proizvoda ili sektore za koje takvi znakovi još ne postoje u pravu Unije i kojima bi usklađivanje pružilo dodanu vrijednost u učinkovitom postizanju ciljeva u pogledu održivosti i ciljeva na unutarnjem tržištu. [Am. 28.]

(45)

Kako se ne bi stvorile nepotrebne prepreke međunarodnoj trgovini i kako bi se u okviru javnih programa uspostavljenih u Uniji osiguralo jednako postupanje, javnim tijelima izvan Unije koja uspostavljaju nove programe dodjele znaka trebalo bi omogućiti da od Komisije zatraže odobrenje za korištenje znaka na tržištu Unije. To bi odobrenje trebalo dati pod uvjetom da program doprinosi postizanju ciljeva ove Direktive, dokazano pruža dodanu vrijednost s obzirom na okolišne ciljeve i obuhvaćene utjecaje na okoliš te skupinu proizvoda ili sektor i ispunjava sve zahtjeve iz ove Direktive.

(46)

Programi dodjele znala za okoliš koje uspostavljaju privatni subjekti, ako ih je previše i ako se preklapaju u pogledu opsega, mogu zbunjivati potrošače ili narušavati njihovo povjerenje u znakove za okoliš. Stoga bi države članice trebale dopustiti da se postojeći programi dodjele znaka za okoliš prikazuju u poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču kad se ova Direktiva počne primjenjivati i kad takvi programi budu u skladu s obvezama utvrđenima u ovoj Direktivi, te bi trebale dopustiti da privatni subjekti uspostavljaju nove programe dodjele znaka za okoliš samo pod uvjetom da ti programi pružaju znatnu dodanu vrijednost , u skladu s ovom Direktivom, u usporedbi s postojećim nacionalnim ili regionalnim programima s obzirom na okolišne ciljeve na kojima se temelje kriteriji za dodjelu znaka, obuhvaćene relevantne utjecaje na okoliš i cjelovitost temeljne ocjene. Države članice trebale bi uspostaviti postupak za odobravanje novih programa dodjele znaka za okoliš na temelju potvrde o sukladnosti koju je izdao neovisni verifikator te ocijeniti tvrdnje iz postojećih programa dodjele znaka za okoliš i oznaka održivosti te programa certificiranja . Time bi trebali biti obuhvaćeni i programi uspostavljeni u Uniji i programi uspostavljeni izvan Unije , uključujući postojeće programe . [Am. 29.]

(47)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i olakšala provedba odredaba o novim nacionalnim i regionalnim službeno priznatim programima dodjele znaka za okoliš i novim privatnim programima dodjele znaka za okoliš, Komisija bi trebala objaviti popis takvih programa koji se mogu nastaviti primjenjivati na tržištu Unije ili ući na tržište Unije. [Am. 30.]

(48)

Kako bi se osigurao usklađen pristup država članica ocjenjivanju i odobrenju programa dodjele znaka za okoliš koje su razvili privatni subjekti i kako bi Komisija uspostavila postupak odobrenja za predložene programe koje su uspostavila javna tijela izvan Unije, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti Komisija je ovlaštena za donošenje zajedničkih delegiranih akata kojima se utvrđuju zajednička pravila kojima bi se utvrdili detaljni zahtjevi za odobrenje takvih programa dodjele znaka za okoliš, format i sadržaj popratnih dokumenata i pravila postupka za odobravanje takvih programa. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (19) . [Am. 31.]

(49)

Ključno je da izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš i programi dodjele znaka za okoliš točno odražavaju okolišnu učinkovitost i utjecaje na okoliš obuhvaćene tvrdnjom , izravno na proizvodu i uz njega, i da se temelje na razmatranju najnovijih znanstvenih dokaza. Stoga bi države članice trebale osigurati da trgovac koji iznosi tvrdnju i subjekt u okviru programa dodjele znaka za okoliš barem svakih pet godina preispita i ažurira preispitaju i ažuriraju potkrepljenje i priopćavanje tvrdnje kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima iz ove Direktive. [Am. 32.]

(49a)

Člankom 13. stavkom 1. točkom (e) Direktive EU-a 2014/40/EU o duhanskim proizvodima zabranjuju se tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš koje se odnose na duhanske proizvode i ambalažu, ali se subjektima iz duhanske industrije ne zabranjuje da iznose tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš u pogledu svojih aktivnosti u cjelini, posebno u okviru promidžbenih kampanja o okolišnoj učinkovitosti koje bi potrošače mogle dovesti u zabludu. Stoga ne bi trebalo dopustiti iznošenje tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš koje se odnose na aktivnosti duhanske industrije. [Am. 33.]

(50)

Kako bi se osigurala pouzdanost izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, države članice trebale bi uspostaviti postupak za provjeru jesu li potkrepljivanje i priopćavanje izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, uključujući znakove za okoliš, ili programa dodjele znaka za okoliš u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive.

(51)

Kako bi se nadležnim tijelima omogućila učinkovitija kontrola provedbe odredaba ove Direktive i kako bi se što je više moguće spriječila pojava nepotkrijepljenih izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, uključujući znakove za okoliš, na tržištu, verifikatori koji ispunjavaju usklađene zahtjeve iz Direktive trebali bi provjeriti i informacije koje se koriste za potkrepljivanje i informacije koje se koriste za priopćavanje izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš u pogledu njihove usklađenosti sa zahtjevima iz ove Direktive. Kako bi se spriječilo dovođenje potrošača u zabludu, provjeru bi u svakom slučaju trebalo provesti prije objave tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš ili prikaza znakova za okoliš . Međutim, kako bi se izbjeglo stvaranje otpada od proizvoda ili ambalaže koji su već tiskani prije stupanja na snagu ove Direktive, države članice mogu uvesti prijelazno razdoblje između datuma stupanja na snagu i datuma početka primjene ove Direktive tijekom kojeg se mogu upotrebljavati postojeće tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš podnesene na provjeru. Države članice mogu dati prednost provjeri tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš koje su iznesene prije stupanja na snagu ove Direktive . Verifikator može, ako je primjereno, navesti nekoliko načina priopćavanja izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš koji su u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive kako bi se izbjegla potreba za stalnim ponovnim certificiranjem u slučaju neznatne izmjene načina priopćavanja koja ne utječe na usklađenost sa zahtjevima iz ove Direktive. Kako bi se trgovcima olakšalo poštovanje pravila o potkrepljivanju i priopćavanju izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, uključujući znakove za okoliš, pri provjeri bi trebalo uzeti u obzir vrstu i sadržaj tvrdnje ili znaka za okoliš, među ostalim i to čine li se nepoštenima u smislu Direktive 2005/29/EZ. [Am. 34.]

(52)

Kako bi se trgovcima pružila pravna sigurnost u pogledu usklađenosti izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš sa zahtjevima iz ove Direktive na cjelokupnom unutarnjem tržištu, sva nadležna tijela u Uniji trebala bi priznati potvrdu o sukladnosti. Mikropoduzećima , kao i malim poduzećima koja primjenjuju prijelaznu fazu, bi trebalo bi omogućiti da zatraže takvu potvrdu ako žele certificirati svoje tvrdnje u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive i imati koristi od priznavanja potvrde u cijeloj Uniji. Međutim, potvrdom o sukladnosti ne smije se prejudicirati ocjena tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš od strane javnih tijela ili sudova nadležnih za provedbu Direktive 2005/29/EZ. [Am. 35.]

(53)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za odredbe o provjeri izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš i programa dodjele znaka za okoliš i olakšala provedba odredaba o provjeri iz ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje zajedničkog obrasca za potvrde o sukladnosti i utvrđivanje tehničkih sredstava za izdavanje takvih potvrda. Tim bi se zajedničkim obrascem nadležnim tijelima u cijeloj Uniji trebalo olakšati priznavanje potvrda o sukladnosti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća. (20) . [Am. 36.]

(54)

Mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) trebala bi moći iskoristiti mogućnosti koje pruža tržište za održivije proizvode, ali bi se mogla suočiti s proporcionalno višim troškovima i poteškoćama u vezi s nekim zahtjevima za potkrepljivanje i provjeru izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš. Države članice i Komisija trebale bi MSP-ovima koji žele iznijeti izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš za svoje proizvode ili aktivnosti osigurati odgovarajuće informacije i informirati ih o načinima usklađivanja sa zahtjevima iz ove Direktive te im osigurati ciljano i specijalizirano osposobljavanje i posebnu pomoć i potporu, među ostalim financijsku. Države članice trebaju poduzeti mjere u skladu s primjenjivim pravilima o državnim potporama. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća u cijeloj Uniji, države članice trebale bi voditi redoviti dijalog o mjerama potpore za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, kako na regionalnoj tako i na nacionalnoj razini. Osim toga, kako bi se osiguralo da se mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća ne suočavaju s nerazmjerno višim troškovima i poteškoćama u pogledu zahtjeva ove Direktive, Komisija bi trebala razmotriti uspostavu određenih inicijativa u okviru financijskih programa namijenjenih mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima kad žele iznijeti izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš za svoje proizvode ili aktivnosti. [Am. 37.]

(55)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti na tržištu Unije, za tvrdnje o okolišnoj učinkovitosti proizvoda ili trgovca koje se temelje na pouzdanim, usporedivim i provjerljivim informacijama potrebno je uspostaviti zajednička pravila o provedbi i usklađenosti.

(56)

Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva ove Direktive i djelotvorno provođenje zahtjeva, države članice trebale bi odrediti vlastita nadležna tijela odgovorna za primjenu i provedbu ove Direktive. Međutim, s obzirom na to da su članci 5. i 6. ove Direktive uvelike komplementarni s odredbama Direktive 2005/29/EZ, državama članicama trebalo bi ujedno omogućiti da za njihovu provedbu odrede nadležna tijela koja su odgovorna i za provedbu Direktive 2005/29/EZ. Radi dosljednosti, ako države članice iskoriste tu mogućnost, trebale bi se moći osloniti na provedbena sredstva i ovlaštenja koja su uspostavile u skladu s člankom 11. Direktive 2005/29/EZ, odstupajući od pravila o provedbi utvrđenih ovom Direktivom. Ako na njihovu državnom području postoji više određenih nadležnih tijela, države članice trebale bi osigurati blisku suradnju svih određenih nadležnih tijela kako bi se osiguralo da djelotvorno obavljaju svoje dužnosti. [Am. 38.]

(57)

Ne dovodeći u pitanje ovlasti koje su tijelima za zaštitu potrošača već dodijeljene Uredbom (EU) 2017/2394 (21), nadležna tijela trebala bi imati minimalni skup ovlasti za istragu i provedbu kojima bi se osigurali usklađenost s ovom Direktivom, brža i učinkovitija suradnja nadležnih tijela i odvraćanje sudionika na tržištu od počinjenja povrede ove Direktive. Te bi ovlasti trebale biti dostatne za djelotvorno suočavanje s izazovima u provedbi u okviru e-trgovine i digitalnog okruženja i za sprečavanje mogućih pokušaja neusklađenih sudionika na tržištu da iskoriste nedostatke u sustavu provedbe premještanjem u države članice čija su nadležna tijela možda manje osposobljena za rješavanje nezakonitih praksi.

(58)

U svrhu svoje istrage nadležna tijela trebala bi kao dokaze moći uzeti u obzir sve činjenice i okolnosti slučaja.

(59)

Kako bi se spriječilo pojavljivanje zavaravajućih i nepotkrijepljenih izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš na tržištu Unije, nadležna tijela trebala bi provoditi redovite provjere iznesenih izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš i programa dodjele znaka za okoliš koji se primjenjuju kako bi provjerila jesu li ispunjeni zahtjevi iz ove Direktive.

(60)

Ako nadležna tijela utvrde povredu zahtjeva iz ove Direktive, trebaju provesti evaluaciju i na temelju njezinih rezultata obavijestiti trgovca o utvrđenoj povredi i zahtijevati da trgovac poduzme korektivne mjere. Kako bi se zavaravanje potrošača na temelju neusklađene izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš ili neusklađenog programa dodjele znaka za okoliš svelo na najmanju moguću mjeru, nadležna tijela trebala bi zahtijevati od trgovca da poduzme djelotvorne i brze mjere za ispravljanje te povrede. Potrebne korektivne mjere trebale bi biti proporcionalne utvrđenoj povredi i njezinim očekivanim štetnim učincima na potrošače.

(61)

Ako povreda nije ograničena na njihovo državno područje, a izričitu tvrdnju o prihvatljivosti za okoliš iznijeli su i drugi trgovci, nadležna tijela trebala bi obavijestiti druge države članice o rezultatima evaluacije koju su provele i o svim mjerama koje odgovorni trgovac mora poduzeti prema njihovu nalogu.

(62)

Nadležna tijela trebala bi provoditi provjere izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš na tržištu Unije i ako raspolažu relevantnim informacijama i na temelju takvih informacija, uključujući potkrijepljene razloge za zabrinutost, koje su dostavile treće strane. Treće strane koje podnose takve informacije trebale bi moći dokazati dovoljan interes ili povredu prava.

(63)

Kako bi se osiguralo djelotvorno odvraćanje trgovaca od nepoštovanja zahtjeva iz ove Direktive, države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama primjenjivima na povrede ove Direktive i osigurati provedbu tih pravila. Predviđene sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Kako bi se omogućila dosljednija primjena sankcija, potrebno je utvrditi zajedničke neiscrpne kriterije za određivanje vrsta i razina sankcija koje se izriču u slučaju povrede. Ti bi kriteriji trebali uključivati, među ostalim, vrstu i težinu povrede te ekonomske koristi proizašle iz povrede kako bi se osiguralo da počinitelji povrede budu lišeni tih koristi.

(64)

Pri utvrđivanju sankcija i mjera za povrede države članice trebale bi predvidjeti da bi, na temelju težine povrede, iznos kazni trebao djelotvorno lišiti neusklađenog trgovca ekonomske koristi proizašle iz korištenja zavaravajuće ili nepotkrijepljene izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš ili programa dodjele znaka za okoliš, među ostalim i u slučajevima ponovljenih povreda. Stoga bi mjere za povrede koje predviđaju države članice trebale uključivati i oduzimanje relevantnog proizvoda trgovcu ili prihoda ostvarenih na temelju transakcija na koje se odnosi povreda ili privremenu zabranu stavljanja na tržište Unije proizvoda ili usluga. Težina povrede trebala bi biti glavni kriterij za mjere koje poduzimaju izvršna tijela. U slučaju raširenih povreda s dimenzijom Unije koje podliježu koordiniranoj istrazi i izvršnim mjerama u skladu s Uredbom (EU) 2017/2394 najviša kazna trebala bi biti odvraćajuća i iznositi najmanje 4 % ukupnoga godišnjeg prometa trgovca u predmetnoj državi članici ili državama članicama (22).

(65)

Pri donošenju delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a posebno je važno da Komisija za vrijeme tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona savjetovanje sa savjetodavnim forumom i savjetovanja na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (23) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. [Am. 39.]

(66)

Kako bi ocijenila učinkovitost zakonodavstva u odnosu na ciljeve koji se njime nastoje postići, Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Direktive te Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o njezinim glavnim nalazima. Kako bi dostavile informacije za potrebe evaluacije ove Direktive, države članice trebale bi redovito prikupljati informacije o primjeni ove Direktive i dostavljati ih Komisiji svake godine.

(67)

Ako Komisija na temelju rezultata praćenja i evaluacije ove Direktive smatra primjerenim predložiti reviziju ove Direktive, u toj bi reviziji trebalo isto tako razmotriti izvedivost i primjerenost dodatnih odredaba o obveznoj primjeni zajedničke metode za potkrepljivanje izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, proširenje zabrane tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš za proizvode koji sadržavaju opasne tvari, osim ako se njihova upotreba smatra bitnom za društvo, ili dodatno usklađivanje zahtjeva za potkrepljivanje posebnih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš koje se odnose na okolišne aspekte ili utjecaje na okoliš. [Am. 40.]

(68)

Upotrebu najštetnijih tvari, posebice onu u potrošačkim proizvodima, trebalo bi u konačnici postupno ukinuti u Uniji kako bi se izbjegla i spriječila znatna šteta za zdravlje ljudi i okoliš . Komisija bi trebala izraditi izvješće o upotrebi izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš za proizvode koji sadržavaju štetne tvari i ocijeniti za koje je proizvode ili skupine proizvoda upotreba izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš zavaravajuća. Budući da se upotrebom takvih tvrdnji može potaknuti potrošnja proizvoda koji sadržavaju tvari štetne za okoliš ili zdravlje ljudi, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata kojima se uvode ograničenja ili zabrane upotrebe takvih izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš. Osim toga, Komisija bi u svojem izvješću mogla ocijeniti bi li bilo primjereno da se određena mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a utvrđena u Uredbi (EZ) br. 66/2010 o upotrebi tvari ili pripravaka/smjesa upotrebljavaju za moguća ograničenja ili zabrane upotrebe izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš u skladu s ovom Direktivom . Uredbom (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (24) zabranjuje se označivanje smjesa i tvari koje sadržavaju opasne kemikalije oznakama „nije otrovno”, „nije štetno”, „ne zagađuje okoliš”, „ekološki” ili iznošenje drugih navoda koji ukazuju na to da tvar ili smjesa nije opasna ili navoda koji nisu u skladu s razvrstavanjem tvari ili smjese. Države članice dužne su osigurati ispunjenje te obveze. U skladu sa svojim obvezama utvrđenima u strategiji održivosti u području kemikalija Komisija će definirati kriterije za nužne upotrebe radi usmjeravanja njihove primjene u relevantnom zakonodavstvu Unije. [Am. 41.]

(69)

Budući da ciljeve ove Direktive, odnosno poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta za gospodarske subjekte koji djeluju na unutarnjem tržištu i potrošače koji se oslanjaju na tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, ne mogu zadovoljavajuće postići same države članice, pa se stoga zbog njihova opsega i učinaka bolje mogu postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je propisano u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(70)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (25), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(71)

Prilog Uredbi (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (26) trebalo bi izmijeniti kako bi se uključilo upućivanje na ovu Direktivu radi olakšavanja administrativne suradnje između nadležnih tijela putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta.

(72)

Prilog Uredbi (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća (27) trebalo bi izmijeniti kako bi se uključilo upućivanje na ovu Direktivu radi olakšavanja prekogranične suradnje pri provedbi ove Direktive.

(73)

Prilog I. Direktivi (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća (28) trebalo bi izmijeniti kako bi se uključilo upućivanje na ovu Direktivu radi osiguravanja zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđenih ovom Direktivom,

(1)

„tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš” znači tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš kako je definirana u članku 2. točki (o) Direktive 2005/29/EZ;

(2)

„izričita tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš” znači tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš koja je u tekstualnom obliku ili koju sadržava znak za okoliš;

(3)

„trgovac” znači trgovac kako je definiran u članku 2. točki (b) Direktive 2005/29/EZ;

(4)

„proizvod” znači proizvod kako je definiran u članku 2. točki (c) Direktive 2005/29/EZ;

(5)

„potrošač” znači potrošač kako je definiran u članku 2. točki (a) Direktive 2005/29/EZ;

(6)

„poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču” znači poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču kako je definirana u članku 2. točki (d) Direktive 2005/29/EZ;

(7)

„oznaka održivosti” znači oznaka održivosti kako je definirana u članku 2. točki (r) Direktive 2005/29/EZ;

(8)

„znak za okoliš” znači oznaka održivosti koja obuhvaća samo ili pretežno okolišne aspekte jedan ili više okolišnih aspekata proizvoda, postupka ili trgovca; [Am. 51.]

(9)

„skupina proizvoda” znači skup proizvoda koji imaju sličnu namjenu, slično se koriste ili imaju slična funkcionalna svojstva;

(10)

„program certificiranja” znači program certificiranja kako je definiran u članku 2. točki (s) Direktive 2005/29/EZ;

(11)

„provjera” znači postupak ocjenjivanja sukladnosti koji provodi verifikator kako bi provjerio jesu li izričite tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš potkrijepljene i priopćene u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive ili jesu li programi dodjele znaka za okoliš u skladu s ovom Direktivom;

(12)

„lanac vrijednosti” znači sve aktivnosti i svi postupci koji su dio životnog ciklusa proizvoda ili aktivnosti trgovca, uključujući ponovnu proizvodnju , ponovnu upotrebu, recikliranje i kraj životnog vijeka ; [Am. 52.]

(13)

„životni ciklus” znači uzastopne i međusobno povezane faze životnog vijeka proizvoda, koji čine nabava sirovina ili proizvodnja iz prirodnih resursa, prethodna obrada, proizvodnja, skladištenje, distribucija, ugradnja, upotreba, održavanje, popravak, nadogradnja, obnova te ponovna upotreba i kraj životnog vijeka;

(14)

„primarne informacije” znači informacije koje trgovac izravno mjeri ili prikuplja iz jednog ili više izvora, a reprezentativne su za njegove aktivnosti;

(15)

„sekundarne informacije” znači informacije koje se ne temelje na izvorima na kojima se temelje primarne informacije nego na studijama na temelju istorazinski ocijenjene literature, inženjerskim studijama, patentima i dr.; [Am. 53.]

(16)

„javnost” znači jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba i njihova udruženja, trgovci ili skupine;

(17)

„okolišna učinkovitost” znači učinkovitost određenog proizvoda ili skupine proizvoda ili trgovca ili sektora povezana s okolišnim aspektima ili utjecajem na okoliš tog proizvoda, skupine proizvoda ili aktivnosti tog trgovca ili sektora;

(18)

„okolišni aspekt” znači element aktivnosti trgovca, sektora, proizvoda ili skupine proizvoda koji je u interakciji ili može biti u interakciji s okolišem;

(19)

„utjecaj na okoliš” znači svaka mjerljiva pozitivna ili negativna promjena u okolišu, koja u cijelosti ili djelomično proizlazi iz aktivnosti trgovca, sektora, proizvoda ili skupine proizvoda za njihova životnog ciklusa. [Am. 54.]

19a.

„program dodjele znaka za okoliš” znači program certificiranja kojim se potvrđuje da je proizvod, postupak ili trgovac u skladu sa zahtjevima za znak za okoliš. [Am. 55.]

(a)

financijsku potporu;

(aa)

druge mehanizme za informiranje o načinima poštovanja zahtjeva o izričitim tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš; [Am. 125.]

(b)

pristup financiranju;

(c)

specijalizirano upravljanje i osposobljavanje osoblja;

(d)

prilagođenu organizacijsku i tehničku pomoć. [Am. 126.]

(da)

specijalizirano upravljanje i osposobljavanje osoblja. [Am. 127.]

i.

izradi radnih planova iz članka 3. stavka 4.a;

ii.

sastavljanju delegiranih akata;

iii.

ažuriranju zahtjeva za potkrepljivanje i priopćavanje tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš;

iv.

svakoj evaluaciji zahtjeva za potkrepljivanje i priopćavanje tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš;

v.

svakoj evaluaciji učinkovitosti postojećih zahtjeva za potkrepljivanje i priopćavanje tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš. [Am. 139.]