Tužba podnesena 27. prosinca 2024. – Menacho/Komisija

(Predmet T-679/24)

(C/2025/928)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Manuela Menacho (Alicante, Španjolska) (zastupnik: D. Grisay, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

—	prihvati ovu tužbu za poništenje/utvrđivanje izvanugovorne odgovornosti;

—	proglasi je dopuštenom i, slijedom toga,

—

prvenstveno: — proglasi tužbu za poništenje osnovanom i odluči da su implicitno odbijanje tijela za imenovanje od 30. rujna 2024., te odluka koju je Europska komisija donijela 14.ožujka 2024. (rješenje o utvrđenju) ništavi; — i vrati spis tijelu za imenovanju da ono odredi iznos koji treba nadoknaditi tužiteljici;

—	podredno: — proglasi osnovanom tužbu za naknadu štete, pri čemu se ta tužba temelji na stjecanju bez osnove; — naloži Komisiji da nadoknadi financijsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela, čiji je iznos glavnice na dan podnošenja ove tužbe procijenjen na 3 265,64 eura;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe dva tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti članka 77., stavak 1., i članka 11., stavak 2., Priloga VIII. Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik).

Navedenim člancima se predviđa da dužnosnik mora donijeti odluku o prijenosu svojih mirovinskih prava stečenih u okviru nacionalnog sustava u mirovinski fond Europske unije (u daljnjem tekstu: MFEU) u deset godina nakon početka svojeg djelovanja u službama institucija Europske unije. Međutim, dužnosnik koji je obavio prijenos može tek u trenutku odlaska u mirovinu točno izmjeriti doseg eventualnog prijenosa, osobito zbog pravila kojim se iznos mirovina ograničava na 70 %. To pravilo stoga stvara razliku u postupanju u odnosu na dužnosnika koji je cijelu karijeru proveo u europskom sustavu.

Tako, pobijane odredbe su nezakonite: tužiteljica bi stoga trebala moći donijeti informiranu odluku o prijenosu svojih nacionalnih mirovinskih prava u europski sustav u trenutku odlaska u mirovinu, a ne prije. Suprotno tumačenje povređuje načelo nediskriminacije.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pozivanju na izvanugovornu odgovornost i postojanje stjecanja bez osnove na tužiteljičinu štetu.

Prilikom prijenosa tužiteljičinih mirovinskih prava u MFEU, uspostavljen je mehanizam konverzije. Prvo, državna uprava određuje iznos kapitala (aktuarska protuvrijednost). Europska komisija potom vrši vlastiti izračun kako bi pretvorila aktuarsku protuvrijednost u broj dodatnih godina koje će se uzeti u obzir za izračun stope mirovine dužnosnika prilikom njegova umirovljenja.

Međutim, utvrđeno je da prilikom odlaska u mirovinu, tužiteljica nije primila naknadu u postotku većem od onog predviđenog člankom 77. Pravilnika, iako taj višak postotka proizlazi iz doprinosa uplaćenih u belgijski mirovinski sustav, koji su preneseni kapitalizacijom u MFEU, a koji se neće uzeti u obzir za utvrđivanje mirovine na koju je tužiteljica imala pravo.