1)

Članak 5. stavak 2. Direktive 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima, u vezi s načelom nadređenosti prava Unije,

treba tumačiti na način da mu se:

ne protivi to da sudovi države članice ne mogu izuzeti iz primjene odluku ustavnog suda te države članice kojom se poništava nacionalni propis na temelju kojeg je dopuštenost određenih tužbi, koje mogu biti obuhvaćene tom direktivom, uvjetovana time da tužitelj poštuje obvezu sudjelovanja na informativnom sastanku o prednostima mirenja, s obzirom na to da takva odluka nije obuhvaćena tom odredbom i stoga joj ne može biti protivna.

2)

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima,

treba tumačiti na način da im se:

protivi to da nacionalni sud - nakon što je utvrdio nepoštenost odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluga zbog toga što ta odredba predviđa primjenu kazni za kašnjenje koje potrošač duguje u slučaju neispunjenja svojih ugovornih obveza utvrđivanjem određenog dnevnog iznosa bez određivanja gornje granice - smanji ukupan iznos tih kazni uvođenjem takve gornje granice umjesto da izuzme iz primjene navedenu odredbu.