P9_TA(2024)0045

Provedba zajedničke ribarstvene politike i buduće perspektive

Rezolucija Europskog parlamenta od 18. siječnja 2024. o trenutačnom stanju provedbe zajedničke ribarstvene politike i budućim perspektivama (2021/2169(INI))

(C/2024/5734)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 3., 4., 5., 11., 13., 38., 39., 43. i 349.,

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici (ZRP) (1),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja (Direktiva o prostornom planiranju morskog područja) (2),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2012. o malom priobalnom ribolovu, artizanalnom ribolovu i reformi zajedničke ribarstvene politike (3),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. naslovljenu „Više ribe u morima? Mjere za promicanje oporavka stokova iznad najvišeg održivog prinosa, uključujući područja obnove ribljih stokova i zaštićena morska područja” (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2021. o osiguravanju ispunjavanja ciljeva u pogledu obveze iskrcavanja iz članka 15. zajedničke ribarstvene politike (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 2021. o ribarstvu budućnosti: privlačenje nove generacije radnika u ribarsku industriju i otvaranje radnih mjesta u obalnim zajednicama (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2021. o strategiji „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav (8),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2022. o budućnosti ribarstva u La Mancheu, Sjevernome moru, Irskome moru i Atlantskom oceanu s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2022. o provedbi članka 17. Uredbe o zajedničkoj ribarstvenoj politici (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2023. o stanju i budućnosti malog ribolova u EU-u (11),

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 3. studenoga 1976. o određenim vanjskim aspektima stvaranja ribolovne zone od 200 milja u Zajednici s učinkom od 1. siječnja 1977. (12) (Haška rezolucija iz 1976.), a posebno njezin Prilog VII.,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. listopada 2007. naslovljenu „Integrirana pomorska politika za Europsku uniju” (COM(2007)0575),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. veljače 2023. naslovljenu „Zajednička ribarstvena politika danas i sutra: Pakt za ribarstvo za održivo, inovativno, na znanosti utemeljeno i uključivo upravljanje ribarstvom” (COM(2023)0103),

—	uzimajući u obzir izvješće Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) od 26. rujna 2019. naslovljeno „Socijalni podaci o sektoru ribarstva EU-a (STECF 19-03)” ,

—	uzimajući u obzir izvješće STECF-a od 10. prosinca 2020. naslovljeno „Social dimension of the CFP” (Socijalna dimenzija ZRP-a (STECF 20-14)),

—	uzimajući u obzir studiju iz srpnja 2021. provedenu za Odbor za ribarstvo naslovljenu „Impacts of the COVID-19 pandemic on EU fisheries and aquaculture” (Učinci pandemije bolesti COVID-19 na ribarstvo i akvakulturu u EU-u),

—	uzimajući u obzir izvješće STECF-a od 8. prosinca 2021. naslovljeno „The 2021 Annual Economic Report on the EU Fishing Fleet (STECF 21-08))” (Godišnje gospodarsko izvješće o ribarskoj floti EU-a za 2021. (STECF 21-08)),

—	uzimajući u obzir dokument o pomorskom gospodarstvu br. 8/2020 od 9. ožujka 2021. naslovljen „The EU fishing fleet 2020: Trends and economic results” (Ribarska flota EU-a 2020.: trendovi i gospodarski rezultati) Glavne uprave Komisije za pomorstvo i ribarstvo,

—	uzimajući u obzir izvješće Europske izvršne agencije za klimu, infrastrukturu i okoliš Europske komisije od 7. listopada 2022. naslovljeno „Klimatske promjene i zajednička ribarstvena politika” (13),

—	uzimajući u obzir izvješće Svjetske banke iz 2017. naslovljeno „The sunken billions revisited: Progress and Challenges in Global Marine Fisheries” (Ponovno razmatranje potonulih milijardi: napredak i izazovi u globalnome morskom ribarstvu),

—	uzimajući u obzir mišljenje galicijskog Vijeća za ribarstvo od 8. veljače 2022. o preispitivanju zajedničke ribarstvene politike,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A9-0357/2023),

budući da je Parlament već izrazio svoja stajališta o više specifičnih značajki ZRP-a, ovo se izvješće temelji na prijašnjim izvješćima iz tog sektora te se u njemu iznosi opća politička ocjena funkcioniranja ZRP-a i pregled izgleda za budućnost, pri čemu se naglasak uglavnom stavlja na očuvanje živih morskih resursa i upravljanje ribarstvom u okviru ZRP-a;

budući da se člankom 39. UFEU-a zahtijeva da se ZRP-om, i to u svim njegovim područjima, a posebno u području očuvanja morskih bioloških resursa, mora, među ostalim, osigurati primjeren životni standard ribarske zajednice i dostupnost zaliha (sigurnost opskrbe hranom); budući da se u članku 11. UFEU-a također utvrđuje da se „zahtjevi u pogledu zaštite okoliša moraju uključiti u utvrđivanje i provedbu politika i aktivnosti Unije, posebice s ciljem promicanja održivog razvoja”;

budući da se ZRP-om nastoji osigurati „da su aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi dugoročno ekološki održive i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje”; budući da ZRP obuhvaća i cilj doprinošenja „dostupnosti zaliha hrane” te da se spominje cilj provedbe „pristupa upravljanju ribarstvom temeljenog na ekosustavu kako bi se osiguralo da negativni utjecaji ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav budu najmanji mogući”, cilj doprinošenja „primjerenom životnom standardu za one koji ovise o ribolovnim aktivnostima, imajući u vidu priobalno ribarstvo i društveno-gospodarske aspekte” kao i cilj promicanja „aktivnosti obalnog ribolova, uzimajući u obzir društveno-gospodarske aspekte”;

D.	budući da postizanje očuvanja iskorištenih stokova i okolišnih ciljeva ZRP-a u cjelini nije dovoljno da bi se zaključilo da je ZRP bio uspješan;

E.	budući da je primjereno održavati ravnotežu između triju stupova održivosti i ukloniti nedostatke u socijalnoj dimenziji ZRP-a;

F.	budući da ZRP također mora doprinijeti opskrbljivanju tržišta EU-a održivom hranom i smanjenju ovisnosti tržišta EU-a o uvozu hrane;

G.	budući da je sigurnost opskrbe hranom jedan od ciljeva održivog razvoja; budući da riblje bjelančevine imaju iznimnu stratešku vrijednost te da su ključne za sigurnost opskrbe hranom; budući da je ribolov među sustavima proizvodnje životinjskih bjelančevina koji imaju najmanji učinak;

budući da je Komisija kao jedan od strateških ciljeva utvrdila potrebu za proizvodnjom više hrane iz oceana; budući da se u izvješću znanstvene skupine na visokoj razini iz 2017., koju je imenovao tadašnji povjerenik Karmenu Vella, preporučuje da se paradigma odgovorne kulture „hrane iz oceana” uključi u široke političke programe na razini EU-a i na globalnoj razini;

budući da je ribarstvo EU-a jedan od njegovih strateških sektora, s velikim brojem izravnih i neizravnih radnih mjesta u ribarstvu i obalnim područjima, da pomaže zajamčiti sigurnost opskrbe hranom te zadržati održivo gospodarstvo povezivanjem radnih mjesta i sredstava za život ljudi s predmetnim područjem i očuvanjem kulturnih tradicija;

J.	budući da se zahvaljujući ribolovu otvaraju radna mjesta na moru i na kopnu; budući da neke regije ovise o lokalnom iskrcaju ulova kako bi se osiguralo uspješno poslovanje brojnih poslovnih subjekata i očuvala dinamičnost obalnih zajednica;

K.	budući da je uloga proizvođača hrane akvatičnog podrijetla i povezanih industrija ključna za društvo i zajednice koje oni podupiru;

L.	budući da ribolov znatno doprinosi sigurnosti opskrbe hranom u EU-u;

M.	budući da bi ciljevi osiguravanja opskrbe hranom iz ribarstva EU-a i osiguravanja primjerenog životnog standarda trebali imati istaknutiju ulogu u postupku donošenja odluka;

N.	budući da je, kada je riječ o opskrbi hranom EU-a, zdrav europski sektor ribarstva ključan kako bi se smanjila ovisnost o trećim zemljama, kao što je Kina;

O.	budući da u međunarodnim pregovorima pod pokroviteljstvom UN-a ocean mora biti priznat kao opće dobro čovječanstva;

budući da bi EU trebao promicati ciljeve ZRP-a na međunarodnoj razini uspostavom jednakih uvjeta i suradnjom s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama kako bi se poboljšala usklađenost s međunarodnim pravilima, uključujući mjere za suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, na temelju najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja;

budući da je potrebno utvrditi politiku upravljanja ribolovnim resursima kojom se poštuje kolektivni pristup ribolovnim resursima, koja se temelji prvenstveno na njihovim biološkim aspektima i koja treba imati oblik sustava zajedničkog upravljanja ribarstvom u kojemu se uzimaju u obzir posebni uvjeti ribolovnih resursa i relevantnih morskih područja, uz učinkovito sudjelovanje zaposlenih u sektoru;

R.	budući da u svojoj komunikaciji naslovljenoj „Zajednička ribarstvena politika danas i sutra: Pakt za ribarstvo za održivo, inovativno, na znanosti utemeljeno i uključivo upravljanje ribarstvom” Komisija predlaže bolju provedbu ZRP-a, odnosno ne zauzima se za njezinu reviziju;

budući da su Europski parlament i Vijeće pri donošenju uzastopnih regionalnih višegodišnjih planova počevši od 2016. samo za glavne ciljane stokove odlučili zahtijevati upotrebu razina ribolovne smrtnosti na temelju najvišeg održivog prinosa; budući da se tim planovima predviđa i određena nužna dodatna fleksibilnost u tim referentnim razinama smrtnosti, posebno kako bi se uzela u obzir interakcija između stokova i ribarstva (učinci vrsta koje ograničavaju ribolov); budući da je u višegodišnjem planu za zapadno Sredozemlje zakonodavac osim toga odlučio odgoditi rok za primjenu razina ribolovne smrtnosti na temelju najvišeg održivog prinosa do 2025.;

T.	budući da znanstvenici smatraju da je istodobno postizanje najvišeg održivog prinosa za sve stokove u praksi nemoguće;

U.	budući da zdravlje ribljih stokova varira u različitim vodama EU-a;

V.	budući da mjere upravljanja ribarstvom donesene u okviru ZRP-a daju rezultate jer se povećava broj ribljih stokova s održivim razinama iskorištavanja, čime se omogućuju veći prinosi za stokove koji su se prekomjerno iskorištavali;

budući da EU nije poštovao rok do 2020. za postizanje stope iskorištavanja najvišeg održivog prinosa za sve riblje stokove; budući da je, međutim, ostvaren znatan napredak u postizanju cilja najvišeg održivog prinosa, posebno u sjeveroistočnom Atlantiku i Baltičkom moru, gdje se 2020. godine 99 % iskrcaja kojima upravlja isključivo EU i za koje su bili dostupni znanstveni savjeti odnosilo na „stokove kojima se održivo upravlja”;

X.	budući da se EU obvezao na ostvarivanje ciljeva Programa održivog razvoja UN-a do 2030., koji obuhvaća cilj održivog razvoja br. 14 „očuvanje i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa za održiv razvoj”;

budući da je revizija ZRP-a iz 2013. dovela do velike promjene paradigme u desetljećima upravljanja ribarstvom, pa se zahtijevalo da se sav ulov, posebno ulov vrsta izvan kvota ili nedorasle ribe, zadrži na plovilima i iskrca; budući da se čini da je taj instrument, koji je osmišljen kako bi doprinio provedbi cilja postupnog eliminiranja odbačenog i neželjenog ulova u ribarstvu, postao cilj samome sebi;

budući da obveza iskrcavanja čini mnoge vrste mješovitog ribolova neprofitabilnima, posebno zato što ribari moraju izdvojiti i skladištiti ribu niske vrijednosti ili neutrživu ribu na plovilu, zbog čega se povećava broj radnika te se smanjuje vrijeme odmora i skladišni prostor na plovilu; budući da bi obveza iskrcavanja mogla usto dovesti do nedovoljne iskorištenosti zakonitih ribolovnih mogućnosti za neke stokove jer plovila moraju zaustaviti sve ribolovne aktivnosti nakon što se iscrpe kvote za jedan stok (vrste koje ograničavaju ribolov);

AA.

budući da je razina neželjenog ulova vrlo promjenjiva u različitim vrstama ribolova; budući da je korištenje raznih fleksibilnih mogućnosti predviđenih člankom 15. Osnovne uredbe o ZRP-u dovelo do brojnih, složenih i promjenjivih skupova odstupanja od obveze iskrcavanja koje je nemoguće kontrolirati;

AB.	budući da se najuspješnije politike za smanjenje i iskorjenjivanje odbacivanja ulova diljem svijeta provode postupnim pristupima, u okviru kojih se politika razvija učenjem iz iskustva;

AC.	budući da su za održiv ribolov s dobrim prinosom potrebne nove tehnike u okviru kojih se koriste selektivni ribolovni alati;

AD.	budući da ZRP i Uredba o tehničkim mjerama idu ruku pod ruku te budući da je stoga ovu Uredbu potrebno revidirati i kako bi se olakšalo odobravanje inovativne opreme;

AE.

budući da bi broj ukupnih dopuštenih ulova (TAC) trebalo prilagoditi onima koji su potrebni za upravljanje ribarstvom u cjelini; budući da je Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES) navelo da bi se određeni TAC-ovi mogli ukloniti iz sustava EU-a bez ugrožavanja cjelokupnog upravljanja ribolovnim resursima (14);

AF.

budući da je načelom relativne stabilnosti, koje je prvi put utvrđeno u Osnovnoj uredbi o ZRP-u iz 1982. i provedeno Uredbom o TAC-ovima i kvotama iz 1983., utvrđen ključ raspodjele TAC-ova po državama članicama na temelju načela raspodjele povijesnih ulova (1973. – 1978.), kako je utvrđeno u Haškim preferencijama iz 1976.;

AG.	budući da je relativna stabilnost od velike važnosti za predvidljivost i kontinuitet ribarske flote u Europskoj uniji;

AH.	budući da je Brexit utjecao na raspodjelu ribolovnih prava u EU-u i da je imao socioekonomske posljedice;

AI.

budući da EU mora ostvariti ciljeve Pariškog sporazuma u borbi protiv klimatskih promjena i postizanja klimatske neutralnosti do 2050., kao i ispuniti obveze Međunarodne pomorske organizacije (IMO) te istodobno otvoriti radna mjesta i postići održiv rast na način kojim se ne ugrožavaju proizvodnja hrane, opskrba hranom i sigurnost opskrbe hranom;

AJ.	budući da, unatoč tome što ribolov nije aktivnost koja dovodi do najviše nesreća, ribarska plovila češće od svih drugih morskih plovila sudjeluju u nesrećama; budući da je 2018., u usporedbi s prethodnom godinom, broj nezgoda koje uključuju ribarska plovila porastao za 40 % ;

AK.

budući da se unatoč tome broj nezgoda smanjuje, pri čemu je velika većina tih nesreća izazvana ljudskim faktorima (62,4 %), dok su drugi najčešći uzrok kvarovi sustava/opreme (23,2 %); budući da su tri najčešće prijavljena faktora koji doprinose nesrećama na ribarskim plovilima koje su povezane s ljudskim djelovanjem nedovoljna osviještenost o sigurnosti, nedostatak znanja te neodgovarajuće metode rada osoblja na plovilu; budući da se svi ti čimbenici ne mogu sagledavati odvojeno od pitanja profitabilnosti sektora ribarstva, koju je potrebno osigurati kako bi se moglo dodatno ulagati u sigurne radne uvjete;

AL.

budući da svake godine u sektoru ribarstva diljem svijeta život izgubi 32 000 ljudi, ne računajući tisuće žrtava nesreća; nadalje, budući da je posljednjih godina zabilježen zabrinjavajući porast profesionalnih bolesti kod osoba koje obavljaju taj težak posao, na što su pozornost skrenule i strukovne organizacije;

AM.

budući da je ribolov mukotrpan posao s ozbiljnim rizicima za zdravlje i sigurnost onih koji se njime bave; budući da je Međunarodna organizacija rada to priznala u konvenciji iz 2007. te pozvala zemlje da je ratificiraju kako bi se zajamčili sigurnost i dostojanstven rad osoba koje rade u tom sektoru; uviđa da je dobrobit radnika na ribarskim plovilima ključna za budućnost te industrije;

AN.	budući da je potrebno naglasiti da pomorske ribolovne aktivnosti imaju važnu ulogu u poboljšanju životnog standarda ribarskih zajednica;

AO.	budući da Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu nudi financijsku potporu za prelazak na održiviji ribolov, uključujući potporu za povećanje energetske učinkovitosti ribarskih plovila ili za inovacije u pogledu ribolovnog alata s malim utjecajem;

AP.

budući da, međutim, ta potpora nije dovoljna; budući da ograničenja ribolovnog kapaciteta kao i male margine kojima neke države članice raspolažu unutar svojih nacionalnih gornjih granica ne omogućuju poboljšanje sigurnosnih, radnih i životnih uvjeta na ribarskim plovilima; budući da je za nove pogonske sustave bez ugljika potrebno više prostora na plovilu nego za tradicionalne motore i spremnike goriva;

AQ.	budući da je osnovnom uredbom o ZRP-u predviđeno da donošenje višegodišnjih planova mora biti jedan od prioriteta; budući da je taj pristup nedvojbeno doprinio boljem upravljanju resursima i relativnoj sigurnosti za taj sektor;

AR.	budući da se određeni stokovi protežu morskim područjima obuhvaćenima područjem primjene raznih regionalnih višegodišnjih planova, zbog čega postoji potreba za dosljednim mjerama na cijelom području njihove distribucije;

AS.	budući da ZRP još nije u potpunosti proveden i da neke od mjera u njegovu okviru, kao što je uspostava područja za oporavak ribljih stokova, nisu iskorištene;

AT.

budući da regionalizacija pruža jedinstvenu priliku da se izbjegne mikroupravljanje iz Bruxellesa te da se proces donošenja odluka prilagodi regionalnim i lokalnim posebnostima, tradicionalnim strukturama (kao što su udruženja „cofradias”) i posebnim aktivnostima (kao što su ribolov bez plovila i prikupljanje školjkaša);

AU.

budući da su rano i učinkovito savjetovanje te uključenost predmetnih sektora presudni za dobro, izvedivo, pravedno, dobro prihvaćeno i uspješno zakonodavstvo te njegovu provedbu i usklađenost; budući da je u tom kontekstu uloga savjetodavnih vijeća presudna i da su njihovi savjeti od ključne važnosti u procesu donošenja odluka;

AV.	budući da savjetodavna vijeća imaju potencijal da se razviju u ključna tijela u upravljanju koje se temelji na rezultatima ili zajedničkom upravljanju;

AW.	budući da, iako Komisija redovito objavljuje ex post analizu gospodarskog stanja ribarskih flota EU-a, njezinim inicijativama za strategije ili zakonodavstvo u vezi s upravljanjem ribarstvom često nedostaje odgovarajuća socioekonomska procjena ex ante;

AX.	budući da znanost, iskustvo ribara i cjelovite ocjene utjecaja jamče objektivnu osnovu za donošenje odluka te da su odluke koje se na njima temelje vjerodostojnije i da ih dotični sektori lakše prihvaćaju;

AY.	budući da su ribarstvo i akvakultura relativno mali gospodarski sektori, ali da su od strateške važnosti zbog svoje socioekonomske uloge i uloge u sigurnosti opskrbe hranom, što je bilo vidljivo tijekom pandemije bolesti COVID-19 i nedavnih međunarodnih geopolitičkih događaja;

AZ.	budući da Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. uključuje cilj smanjenja negativnih učinaka ribarstva i rudarskih aktivnosti na osjetljiva morska staništa i vrste, uključujući morsko dno, radi postizanja dobrog stanja okoliša;

BA.	budući da ciljevi Strategije EU-a za bioraznolikost uključuju smanjenje usputnog ulova vrsta na razinu koja omogućuje njihov oporavak i očuvanje;

BB.	budući da se isključivo biljni proizvodi već stavljaju na unutarnje tržište pod trgovačkim nazivom „riba” ili kao razne riblje vrste;

BC.	budući da i mali i artizanalni ribari te sektor školjkaša imaju stratešku ulogu u dostupnosti opskrbe hranom te da su ključni, iz socioekonomske perspektive, za brojne obalne zajednice;

BD.	budući da mali ribolov, uključujući artizanalni ribolov, odlikuju specifične značajke i izazovi;

BE.	budući da ZRP i propisi koji iz njega proizlaze možda nisu na odgovarajući način prilagođeni specifičnim značajkama malog i artizanalnog ribolova te da u tim slučajevima možda ne pružaju odgovarajući, dostatan ili nužan odgovor na više problema prisutnih u tim vrstama ribolova;

BF.

budući da se profesionalne pomorske aktivnosti općenito smatraju visokorizičnima i opasnima, posebno ribolov, u kojemu 85 % plovila EU-a čine plovila za mali priobalni ribolov (ukupne duljine manje od 12 metara), koja su stoga izložena još većim rizicima uslijed nepovoljnih vremenskih uvjeta i aktivnosti na mjestima blizu obale;

BG.	budući da, osim toga, plovila za mali priobalni ribolov imaju više poteškoća u osiguravanju zaštićenih prostora i poboljšanju radnih uvjeta, a rizici su također povezani i sa starosti znatnog dijela te flote;

BH.	budući da su, nadalje, nedavni izazovi kao što su Brexit, pandemija bolesti COVID-19 i ruska ratna agresija na Ukrajinu u velikoj mjeri utjecali na mali ribolov;

BI.

budući da se u Uredbi o EFPRA-i „mali priobalni ribolov” definira kao ribolovne aktivnosti koje obavljaju ribarska plovila na moru i unutarnjim vodama čija je ukupna duljina manja od 12 metara i koja se ne koriste povlačnim alatima, ali koje obavljaju i ribari bez plovila, uključujući sakupljače školjkaša; budući da je to jedina definicija malog priobalnog ribolova koja postoji u pravnim propisima EU-a;

BJ.

budući da u brojnim državama članicama i međunarodnim forumima definirajuće značajke malog ribolova nadilaze definiciju iz EFPRA-e jer se primjenjuje niz dodatnih kriterija, među ostalim u pogledu dopuštenog alata, maksimalne duljine plovila, snage motora, maksimalnog trajanja izlaska u ribolov, udaljenosti od luke u kojoj plovila mogu djelovati, područja djelovanja, najduljeg dopuštenog vremena putovanja i vlasništva plovila;

BK.	budući da je Vijeće odgovorno za određivanje ribolovnih mogućnosti, koje se zatim dodjeljuju državama članicama uz poštovanje načela relativne stabilnosti; budući da su u skladu s načelom supsidijarnosti države članice odgovorne za dodjelu ribolovnih mogućnosti različitim flotama;

BL.

budući da u skladu s člankom 17. ZRP-a pri dodjeli ribolovnih mogućnosti koje su im na raspolaganju države članice primjenjuju transparentne i objektivne kriterije, uključujući kriterije ekološke, društvene i gospodarske prirode, te nastoje pružiti poticaje za ribarska plovila koja upotrebljavaju selektivne ribolovne alate ili ribolovne tehnike sa smanjenim utjecajem na okoliš;

BM.	budući da među sektorima u različitim državama mogu postojati velike razlikete da stoga univerzalni pristup nije poželjan;

BN.

budući da je, prema posljednjoj procjeni socijalne dimenzije zajedničke ribarstvene politike koju je izradio STECF 2020. godine, samo 16 obalnih država članica od njih 23 odgovorilo na zahtjev Komisije za dostavu informacija o primijenjenoj metodi dodjele; budući da je nekoliko tih odgovora bilo tek djelomično korisno jer su sadržavali tek vrlo općenite opise nacionalne ribarske flote ili su države članice samo istaknule svoju namjeru dodjele bez navođenja primijenjenih „transparentnih i objektivnih kriterija”;

BO.	budući da je Parlament u više navrata pozvao Komisiju i države članice da osiguraju posebne mjere potpore sektoru malog priobalnog ribolova;

BP.	budući da EFPRA pruža financijsku potporu za mlade ribare koji se počinju baviti ribarstvom, no da ne postoji nikakvo jamstvo da će im se kasnije dodijeliti ribolovne mogućnosti;

BQ.	budući da organizacije proizvođača imaju ključnu ulogu u provedbi i ostvarenju ciljeva ZRP-a i zajedničkog uređenja tržišta za ribarstvo i akvakulturu;

BR.

budući da su i druge tradicionalne strukture, kao što su cehovi, ključni akteri u prehrambenim sustavima nekih država članica, u kojima djeluju kao neprofitni subjekti socijalne ekonomije koji predstavljaju sektor ribarstva, a posebno mala priobalna flota i sakupljači školjkaša, da obavljaju funkcije zajedničkog upravljanja u korist pomorskog ribolova i radnika u sektoru ribarstva te ispunjavaju zadaće povezane s poslovanjem, kao što su stavljanje proizvoda na tržište i pružanje savjetodavnih i upravljačkih usluga;

BS.

budući da javna percepcija sektora ribarstva i dalje podrazumijeva negativne stereotipe o utjecaju ribolovnih aktivnosti na morski život, unatoč naporima, uspjesima i stalnoj spremnosti tog sektora da poboljša održivost ribarstva; budući da ta negativna percepcija utječe na obrasce potrošnje hrane akvatičnog podrijetla te na privlačnost radnih mjesta u sektoru ribarstva EU-a, koji se također suočava s velikim izazovom generacijske obnove;

BT.	budući da generacijska obnova ovisi o privlačnosti tog sektora i da mlađe generacije teže radu u održivim i profitabilnim sektorima;

BU.

budući da se ribolov općenito smatra riskantnom profesijom, a da situaciju dodatno otežavaju zahtjevnost rada na ribarskim brodovima i nepredvidivi prihodi; budući da su to važni čimbenici kada je riječ o manjku interesa za tu profesiju među mladima jer se time u pitanje dovodi generacijska obnova u sektoru ribarstva i budućnost sektora ribarstva u cjelini;

BV.	budući da su poboljšanje životnih i radnih uvjeta kao i sigurnosti ribara glavni društveni cilj, koji je ključan za privlačenje mladih i uspjeh generacijske obnove;

BW.	budući da se mladi koji žele pokrenuti vlastito poslovanje kao ribari suočavaju s brojnim preprekama;

BX.	budući da su instrumenti ZRP-a koji mogu pomoći u poboljšanju privlačnosti ribarstva i akvakulture kao profesije nedostatni;

BY.

budući da se u ZRP-u ne spominju velika društvena pitanja kao što su klimatske promjene, Brexit, zeleni plan i energetska kriza niti se razmatra utjecaj sve većeg broja zaštićenih morskih područja, širenja priobalnih lokacija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i energetske tranzicije na sigurnost opskrbe hranom;

BZ.

međutim, budući da većina država članica i gospodarskih partnera EU-a u ribarskoj industriji često navodi da su prihodi od ribolovnih aktivnosti u nekim sektorima nesigurni te da to utječe na nedostatak interesa mladih za ribarstvo, što je sve češća pojava posljednjih godina i stvara dodatne poteškoće u očuvanju aktivnosti jer je uzrok gubitka radnih mjesta u obalnim zajednicama;

CA.

no budući da većina država članica i gospodarskih partnera EU-a u ribarskoj industriji često skreće pozornost na nezainteresiranost mladih za ribolov, što je prvi put zabilježeno prije najmanje dva desetljeća te stvara dodatne poteškoće za industriju u cjelini i povećava socijalne probleme u obalnim zajednicama i na kontinentu i u najudaljenijim regijama;

CB.	budući da velik broj zaposlenih u sektoru ribarstva čine žene, da ih je većina zaposlena u kopnenim aktivnostima, često neformalno, kao potpora aktivnostima na moru, posebno u slučaju malog ribolova; budući da uloga žena unatoč njihovu velikom doprinosu tom sektoru još nije dovoljno prepoznata;

CC.

budući da borba protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova pomaže u osiguravanju jednakih uvjeta za pošteno tržišno natjecanje između EU-a i određenih stranih flota s nižim socijalnim i ekološkim standardima koje bi mogle ugroziti konkurentnost proizvođača iz EU-a pri prodaji proizvoda na tržištu EU-a; budući da, međutim, zakonodavstvo usmjereno protiv te vrste ribolova nije dovoljno kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve;

CD.	budući da su zaštita i promicanje modela EU-a za održivost u potpunosti kompatibilni sa zaštitom sektorâ EU-a i da bi trebali bi ići ruku pod ruku sa zaštitom njihovih interesa;

CE.	budući da zajednička poduzeća s kapitalom EU-a imaju ulogu u širenju vrijednosti i ciljeva ZRP-a u pogledu održivosti, kao i važnu ulogu u razvojnoj suradnji s trećim zemljama te da doprinose poboljšanju gospodarstva, radnih uvjeta i sigurnosti opskrbe hranom u zemljama u kojima imaju sjedište;

CF.	budući da je ribarstvo imalo vrlo važnu ulogu u kampanji za referendum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz EU-a 2016.;

CG.	budući da je povećanje autonomnih carinskih kvota za filete tune koristilo kineskoj industriji, koja ne jamči pružanje informacija o sljedivosti i oslanja se na subvencije;

CH.	budući da se najudaljenije regije suočavaju s posebnim izazovima povezanima sa svojom udaljenošću, topografijom, malim tržištima i klimom, kako je navedeno u članku 349. UFEU-a; budući da se posebna obilježja ribarstva u najudaljenijim regijama ne uzimaju u obzir u dovoljnoj mjeri u ZRP-u;

CI.

budući da je artizanalni ribolov u najudaljenijim regijama važan gospodarski pokretač, izvor prehrambene neovisnosti i tradicionalna djelatnost koja je dio kulture tih područja, koja stvara radna mjesta na moru i u prerađivačkom sektoru te doprinosi dinamičnosti turističke industrije, kao važnom gospodarskom pokretaču tih regija;

CJ.

budući da bi, kako bi se osigurao opstanak sektora ribarstva u najudaljenijim regijama i u skladu s načelima različitog postupanja za male otoke i područja navedena u okviru cilja održivog razvoja br. 14, na temelju članka 349. UFEU-a trebalo biti moguće poduprijeti obnovu plovila za artizanalni ribolov najudaljenijih regija koja iskrcavaju sav svoj ulov u lukama najudaljenijih regija i doprinose lokalnom održivom razvoju;

CK.	budući da pokazatelji kojima se utvrđuje je li ribolovni kapacitet u skladu s dostupnim ribolovnim mogućnostima nisu prilagođeni značajkama lokalnih flota najudaljenijih regija;

CL.

budući da je potrebno prepoznati posebne značajke i trajna strukturna ograničenja najudaljenijih regija te o njima voditi računa; naglašava da sektor ribarstva ima važnu ulogu u socioekonomskoj situaciji, zapošljavanju i promicanju ekonomske i socijalne kohezije tih regija te da u održivom plavom gospodarstvu postoji potencijal za rast zapošljavanja; ističe da su zbog geografske lokacije najudaljenije regije u povlaštenom položaju kad je riječ o praćenju i kontroli obalnih i oceanskih područja te da bi ih trebalo iskoristiti u okviru napora EU-a za borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

CM.	budući da su klimatske promjene velik izazov za očuvanje vodnih resursa i za buduće životne uvjete gospodarskih subjekata koji ovise o ribarstvu;

CN.	budući da su ribari žrtve klimatskih promjena;

CO.

budući da klimatske promjene imaju znatan izravan utjecaj na morske vrste jer mijenjaju njihovu brojnost, raznolikost, raspodjelu i migracijske obrasce te utječu na njihovo hranjenje, razvoj i razmnožavanje, kao i na odnose među vrstama; budući da te promjene utječu na zajedničku ribarstvenu politiku i upravljanje vodama EU-a;

CP.	budući da su otpornost i dobro zdravlje morskih ekosustava nužni za regulaciju klime i očuvanje ribljih stokova;

CQ.	budući da su očuvanje i obnova ekosustava plavog ugljika ključni za otpornost obalnih zajednica i sektora ribarstva;

Opći ciljevi ZRP-a

podsjeća na to da se ZRP-om mora osigurati da su aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi dugoročno održive za okoliš i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi i koristi za zapošljavanje te povećanja dostupnosti zaliha hrane; nadalje, podsjeća na to da se člankom 39. UFEU-a utvrđuje da se ZRP-om mora osigurati dostupnost zaliha te zajamčiti primjeren životni standard za ribarske i akvakulturne zajednice;

izražava žaljenje zbog toga što se od 2014. u provedbi ZRP-a u dovoljnoj mjeri ne uzimaju u obzir socioekonomski aspekti, dostupnost opskrbe hranom ili pristup temeljen na ekosustavu, koji su nužni kako bi se osiguralo održivo upravljanje stokovima;

smatra da su se posljedični negativni učinci na sektor ribarstva pogoršali uslijed pojave dosad nezabilježenih izazova koji se nisu mogli predvidjeti 2012. godine, kada je osmišljen ZRP, kao što su Brexit, pandemija bolesti COVID-19 i energetska kriza; ističe ozbiljne posljedice ruske ratne agresije na Ukrajinu, koja ima negativne učinke na područja kao što je pomorska sigurnost, i koja je dovela do prekida ribolovnih aktivnosti, naročito u Crnome moru, zbog plutajućih mina, te koja dovodi do gubitka biološke raznolikosti, što se u prvom redu odražava u zabrinjavajućem porastu smrtnosti crnomorskih kitova;

pozdravlja brzo donošenje mjera EU-a kojima se pruža potpora sektoru ribarstva te se olakšava stanje u tom sektoru u teškim vremenima; ipak, ističe da su kumulativni učinci te situacije brojne flote doveli do ruba kolapsa i ugrozili profitabilnost tisuća poduzeća do te mjere da je ugrožen njihov opstanak, što bi pak moglo imati pogubne učinke na zapošljavanje i socijalnu koheziju u obalnim područjima;

naglašava da će se provedba ZRP-a morati prilagoditi izazovu borbe protiv klimatskih promjena, pri čemu se EU obvezao da će do 2050. biti klimatski neutralan;

smatra, stoga, da se mora nastaviti s provedbom ZRP-a i da ga, prema potrebi, treba na odgovarajući način izmijeniti i prilagoditi;

naglašava da su morski prehrambeni proizvodi vrlo kvalitetan izvor bjelančevina i ključan dio zdrave prehrane te da općenito imaju manji ugljični otisak od hrane s kopna; stoga skreće pozornost na stratešku vrijednost morskih prehrambenih proizvoda za postizanje ciljeva europskog zelenog plana i za doprinos u pogledu nekoliko ciljeva održivog razvoja, kao što su cilj br. 2 „iskorjenjivanje gladi”, cilj br. 3 „dobro zdravlje i dobrobit”, cilj br. 12 „odgovorna potrošnja i proizvodnja”, cilj br. 13 „djelovanje u području klime” i cilj br. 14 „život ispod vode”;

smatra da se u ZRP-u moraju jednako poštovati svi politički ciljevi; naglašava potrebu za održavanjem ravnoteže između triju stupova održivosti u ZRP-u; stoga podupire jačanje, uklanjanje nedostataka i povećanje ambicija u socioekonomskoj dimenziji ZRP-a kao i u dimenziji sigurnosti opskrbe hranom, te punu primjenu pristupa temeljenog na ekosustavu i ostvarivanje jednakih uvjeta u međunarodnoj dimenziji ZRP-a;

smatra da bi ciljevi ribarstvene politike trebali uključivati jamčenje opskrbe stanovništva ribom u kontekstu sigurnosti opskrbe hranom i suvereniteta u opskrbi hranom te razvoj obalnih zajednica, valorizaciju i društveno priznavanje zanimanja povezanih s ribarstvom, promicanje zapošljavanja i poboljšanje životnih uvjeta ribara;

10.

u tu svrhu poziva Komisiju da prije predlaganja bilo kakve strategije ili zakonodavstva ili donošenja bilo kakvih političkih odluka uz savjetovanje sa svim dionicima u sektoru ribarstva sustavno provodi cjelovite ex ante i ex post procjene učinka, uključujući socioekonomske analize;

11.

konstatira da se, iako se u Osnovnoj uredbi o ZRP-u ističu okolišni i socioekonomski ciljevi politike te ciljevi u pogledu sigurnosti opskrbe hranom, Uredba (EU) 2016/2336 o dubokomorskim stokovima bavi isključivo ekološkim aspektima; smatra da bi u budućnosti sve uredbe podređene Osnovnoj uredbi trebale u potpunosti uključivati socioekonomske aspekte i aspekte sigurnosti opskrbe hranom;

12.

poziva Komisiju i Vijeće da pri donošenju politika pridaju više važnosti vrijednosti ribarstva u doprinošenju sigurnosti opskrbe hranom zahvaljujući tome što pruža visokokvalitetne morske prehrambene proizvode, posebno tijekom kriza kao što je pandemija bolesti COVID-19, kao i u njegovu doprinošenju gospodarskoj i socijalnoj strukturi te kulturnoj, turističkoj i gastronomskoj baštini europskih obalnih i otočnih zajednica;

13.

naglašava stratešku ulogu ribara i proizvođača u akvakulturi u vrijednosnom lancu hrane i sigurnosti opskrbe hranom, kao i ulogu žena i to kao ribara, zapovjednica plovila, na poslovima održavanja mreža, ispomoći i pakiranja na kopnu itd. te ističe da je tu ulogu potrebno prepoznati;

14.

podsjeća da su sva mora i oceani globalno opće dobro i da su morski resursi prirodni javni resurs, da ribolovne aktivnosti i upravljanje ribarstvom predstavljaju prednost koja se temelji na tim resursima i pripadaju našoj zajedničkoj baštini te da bi se tim resursima trebalo upravljati na temelju pouzdanih znanstvenih savjeta na način kojim se jamče najveće dugoročne koristi za cijelo društvo;

15.

smatra da bi gornja granica de minimis potpore za poduzeća za preradu proizvoda ribarstva i akvakulture trebala biti usklađena s istim programom za poljoprivredna prerađivačka poduzeća kako bi se osigurala dosljednost i zajamčila sigurnost opskrbe hranom; stoga pozdravlja izmjene programa de minimis koje je Komisija usvojila u tom pogledu;

Najviši održivi prinos

16.

podsjeća da se ZRP-om, među ostalim, nastoji „osigurati da iskorištavanje živih morskih bioloških resursa obnavlja i održava populacije izlovljavanih vrsta iznad razina koje mogu osigurati najviši održivi prinos” te da će se „stopa iskorištavanja koja osigurava najviši održivi prinos postići (...) najkasnije do 2020. za sve stokove” i do 2025. za stokove obuhvaćene planom upravljanja za pridnene stokove u zapadnom Sredozemnome moru; međutim, ističe da je u ribolovu više vrsta nemoguće primijeniti upravljanje vrstama temeljeno na modelu najvišeg održivog prinosa, čak i kada su te vrste dobro poznate u znanosti i dokumentirane;

17.

smatra da je uvođenje najvišeg održivog prinosa kao referentne točke za upravljanje ribarstvom pokretač poboljšanja ukupnog stanja ribljih stokova; podsjeća da je tijekom godina primjene ZRP-a ribarska industrija uložila znatne napore kako bi smanjila ribolovni pritisak do te mjere da je 2020. ukupni omjer ribolovne smrtnosti u sjeveroistočnom Atlantiku pao ispod 1;

18.

naglašava da je od ključne važnosti nastaviti i ubrzati rad na obnovi i održavanju ribljih stokova iznad razina najvišeg održivog prinosa, posebno u Sredozemlju, gdje je ukupni omjer ribolovne smrtnosti još uvijek iznad 1, te istovremeno osigurati da se proizvode najviše održive razine morskih prehrambenih proizvoda, kako bi se osigurala dostupnost opskrbe hranom i pozitivni društveni i gospodarski povrati ribarima i obalnim zajednicama;

19.

smatra, u tom pogledu, da bi cilj najvišeg održivog prinosa trebalo provesti u svjetlu praktične stvarnosti i uz vođenje računa o socioekonomskoj dimenziji, dimenziji proporcionalnosti i dimenziji sigurnosti opskrbe hranom, koje su sadržane u Ugovoru i Kodeksu ponašanja Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO);

20.

nadalje smatra da bi se najviši održivi prinos trebao razvijati kao dio modela utemeljenog na ekosustavu koji obuhvaća sve čimbenike koji utječu na stanje stokova, uključujući interakciju vrsta, globalno zagrijavanje i onečišćenje, kako bi se osiguralo da se iscrpljivanje stokova ne pripisuje samo sektoru ribarstva;

21.

poziva Komisiju da nakon opsežnog savjetovanja s dionicima ispita mogućnost uvođenja ciljeva upravljanja ribarstvom kojima se jamče optimalne razine ribljih stokova i optimalna socioekonomska uspješnost flota;

22.

u tom pogledu poziva države članice koje žele pokrenuti projekte, uključujući, prema potrebi, druge vrste mjera upravljanja kao što je najviši ekonomski prinos, da pokrenu savjetovanja kako bi se utvrdilo gdje bi se takvi pokusni projekti mogli najbolje provesti;

Obveza iskrcavanja i smanjenje neželjenog ulova

23.

ponavlja stajališta iznesena u Rezoluciji od 18. svibnja 2021. o obvezi iskrcavanja; podsjeća da su neki neželjeni ulovi ili usputni ulovi neizbježni, posebno u mješovitom ribolovu, jer riba može biti oštećena ili je se ne može prodati, može biti nedorasla ili pak prikladna za prehranu ljudi, ali zabranjena za prodaju itd.; nadalje podsjeća da se, unatoč stalnim naporima i suradnji svih dionika, obveza iskrcavanja ne može pravilno provesti ako se ne poboljšaju određeni nedostaci, kao što su nedostatak skladišnih kapaciteta na plovilu ili objekata za prikupljanje u luci, kao i odgovarajuća primjena izuzeća; ističe da ti nedostaci ugrožavaju pravilnu provedbu, što dovodi do nedovoljnog prikupljanja podataka o stokovima i otežava točnu procjenu ulova, čime se onemogućuju pouzdane znanstvene procjene ribljih stokova;

24.

ističe da obveza iskrcavanja nije sama po sebi cilj, već alat za smanjenje neželjenog ulova; u tom pogledu naglašava da je zahvaljujući većoj selektivnosti postignutoj posljednjih godina došlo do znatnog smanjenja neželjenog usputnog ulova; ističe da je to rezultat napora ribara u suradnji sa znanstvenom zajednicom s primijenjenim znanjem kojim se podupire razvoj selektivnijih ribolovnih tehnika i alata; stoga naglašava da je potrebno uložiti više napora u financiranje razvoja i upotrebe ribolovnog alata koji doprinose selektivnosti i boljem prikupljanju podataka;

25.

podsjeća da je Parlament zatražio od Komisije da ocijeni provedbu obveze iskrcavanja, uključujući procjenu socioekonomskog učinka te obveze koja se mora provesti za sve vrste ribolova, uključujući i mali ribolov;

26.

smatra i sljedeće:

—

postojeća obveza iskrcavanja trebala bi se primjenjivati na pragmatičan način te bi pritom trebalo uzimati u obzir specifična obilježja svake vrste ribolova; ističe važnost iskustva ribara u pogledu toga kad i gdje trebaju ribariti da bi pritom izbjegli neželjeni ulov te smatra da bismo trebali cijeniti njihove napore za poboljšanje selektivnosti;

—	trebalo bi poticati razmjene kvota među državama članicama i među organizacijama proizvođača putem zajedničkih zaliha kvota, kao i tehničku i prostorno-vremensku selektivnost;

—	trebalo bi priznati važnost zadržavanja postojećih izuzeća od obveze iskrcavanja na temelju najboljih raspoloživih znanstvenih savjeta, kao i smanjenja administrativnog opterećenja u provedbi obveze iskrcavanja; Komisija bi navedeno trebala uzeti u obzir pri njihovoj reviziji;

—	provedbu obveze iskrcavanja, uključujući njezino područje primjene, trebalo bi preispitati kako bi se ograničili problemi povezani s vrstama koje ograničavaju ribolov i složenim odstupanjima;

—

obvezu iskrcavanja trebalo bi učinkovito kontrolirati i provoditi te istodobno učiniti privlačnijom kako bi se poboljšala odgovornost subjekata, a time i usklađenost, posebno kroz poticaje, primjerice kako bi se potaknula upotreba alata umjetne inteligencije za poboljšanje selektivnosti i identifikacije vrsta, kao i kroz odgovarajuća poboljšanja i prilagodbe europskih luka; poziva države članice da u potpunosti iskoriste mogućnosti i potporu EFPRA-e u tu svrhu;

27.

ustraje u tome da se obvezom iskrcavanja cilj smanjenja neželjenog ulova na najmanju moguću mjeru ne može ostvariti u dostatnoj mjeri i da bi se prvenstveno trebao postići zahvaljujući primjeni tehničkih mjera te bi ga trebalo nadopuniti boljim dokumentiranjem ulova na temelju najboljih raspoloživih znanstvenih savjeta; poziva Komisiju da procijeni druge alternative smanjenju neželjenog ulova, kao i da predloži mjere za bolje funkcioniranje obveze iskrcavanja, usporedno s daljnjim traženjem različitih načina provedbe obveze iskrcavanja i razvoja selektivnijih alata;

Mjere očuvanja

Ribolovne mogućnosti

28.

podsjeća da su ukupni dopušteni ulovi i kvote najizravniji način upravljanja ribolovnom smrtnosti, ali da ukupni dopušteni ulovi za pojedinačne stokove mogu biti problematični u mješovitom ribolovu (zbog učinka ograničavanja ribolova);

29.

ističe da je pri utvrđivanju ukupnih dopuštenih ulova potrebno poboljšati znanstvene savjete za mješoviti ribolov, među ostalim u svjetlu učinaka klimatskih promjena na oceane, kao i razmatranje sastava ulova i raseljavanja vrsta zbog klimatskih promjena;

30.

ističe da u okviru ribolova kojim se upravlja na temelju kvota problem vrsta koje ograničavaju ribolov može dovesti do prekida ribolovnih operacija prije kraja sezone, što može imati velike gospodarske posljedice za ribare; poziva Komisiju i države članice da iskoriste trenutačne mogućnosti ZRP-a, kao što su razmjena kvota ili međugodišnja fleksibilnost i fleksibilnost među vrstama te u tom pogledu ističe da bi dobar sustav kvota trebao podrazumijevati određeni stupanj fleksibilnosti jer bi to ribarima kojima su potrebne dodatne kvote za vrste koje ograničavaju ribolov i ribarima koji imaju raspoložive kvote omogućilo da postignu ishod koristan za obje strane;

31.

poziva Komisiju i Vijeće da razmotre utvrđivanje ukupnih dopuštenih ulova za razdoblja dulja od jedne ili dvije godine, posebno za glavne ciljne stokove, i to uvijek na temelju najboljih raspoloživih znanstvenih savjeta, kako bi se ribarima pružila veća mogućnost predviđanja i dugoročna sigurnost te u skladu s načelom najvišeg održivog prinosa; poziva Komisiju i Vijeće da zatraže najbolje raspoložive znanstvene savjete o mogućnosti ukidanja ukupnih dopuštenih ulova za određene stokove, istodobno osiguravajući da predmetni stok ostane unutar sigurnih bioloških granica u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju;

32.

ističe da je relativna stabilnost, uspostavljena prije četiri desetljeća, široko prihvaćena kao ključan instrument za osiguravanje dugoročne predvidljivosti i kontinuiteta u dijeljenju ribljih stokova među zemljama;

Upravljanje flotom

33.

ističe da se, unatoč nastojanjima međunarodne zajednice i Unije da se poboljšaju sigurnosni uvjeti na ribarskim plovilima, i dalje bilježe nedostaci, primjerice međunarodne konvencije kojima se utvrđuju pravila i sustavi sigurnosne zaštite za plovila i osobe na brodu primjenjuju se uglavnom na veća plovila;

34.

ponavlja da se radni uvjeti i uvjeti života na brodu ne mogu promatrati odvojeno od sigurnosnih uvjeta; smatra da se dobrim radnim i životnim uvjetima na plovilima i njihovom prikladnom modernizacijom poboljšava sigurnost i vrijeme odmora ribara; smatra da ti aspekti izravno utječu na sigurnost na plovilu s obzirom na to da je velik postotak nesreća i nezgoda na ribarskim plovilima i dalje povezan s ljudskom pogreškom i to zbog nedostatka znanja, osposobljenosti ili zbog umora;

35.

potiče Komisiju i države članice da zajamče najviše standarde sigurnosti na plovilima, neovisno o njihovoj veličini; potiče sektor da provede najbolje moguće uvjete za sigurnost na brodu;

36.

uzimajući u obzir trenutačne mogućnosti EFPRA-e za potporu zdravlju, sigurnosti, radnim uvjetima i energetskoj učinkovitosti na ribarskim plovilima, ustraje u tome da bi trenutačna upotreba bruto tonaže kao mjerila za mjerenje ribolovnog kapaciteta u EU-u mogla otežati poboljšanje energetske učinkovitosti, sigurnosti i udobnosti plovila jer se time ograničavaju mogućnosti njihove zamjene i modernizacije ili povećanja prostora, čak i ako se ne povećava sposobnost plovila da više love; naglašava da to pak otežava poboljšanje navedenih značajki, čime bi se u konačnici promicalo zapošljavanje, razvoj obalnih zajednica i privlačnost sektora, posebno za mlade i žene;

37.

prima na znanje komunikaciju Komisije naslovljenu „Energetska tranzicija sektora ribarstva i akvakulture EU-a” (15), kojom se nastoji osigurati da sektor ribarstva doprinese postizanju klimatske neutralnosti EU-a do 2050. i da se pritom zajamči da ribarstvo u EU-u bude socijalno, gospodarski i ekološki održivo; ističe da je taj prijelaz obilježen nizom prepreka, kao što su trenutačna definicija i ograničenja ribolovnog kapaciteta; podsjeća da su motori na vodik ili amonijak ili električni motori općenito teži i veći od ekvivalentnih dizelskih motora i da je stoga za njihovu ugradnju u plovilo potrebna dodatna bruto tonaža te naglašava da ne postoje prilagođene tehnologije, da je njihov trošak visok i da se bilježi nedostatak istraživanja i razvoja koji su posebno usmjereni na sektore ribarstva i akvakulture; žali zbog toga što te prepreke nisu razmotrene u Komunikaciji Komisije;

38.

poziva Komisiju da predloži mjere kojima bi se odgovorilo na potrebu za olakšavanjem dekarbonizacije ribarske industrije, kako bi se riješio problem starenja ribarskih plovila te poboljšali sigurnosni i radni uvjeti; smatra da bi takve mjere, prema potrebi, mogle uključivati:

—	potpuno iskorištavanje dostupne bruto tonaže unutar nacionalnih gornjih granica kapaciteta,

—	redefiniranje ribolovnog kapaciteta, na primjer isključivanjem tonaže povezane sa „socijalnim i sigurnosnim” aspektima iz izračuna ribolovnog kapaciteta,

—	povećanje ograničenja ribolovnog kapaciteta u smislu bruto tonaže i snage motora, bez povećanja sposobnosti plovila da love više ribe;

39.

poziva Komisiju i države članice da stručnjacima iz sektora olakšaju pristup sredstvima EFPRA-e;

40.

nadalje poziva Komisiju i države članice da ubrzaju istraživanje i razvoj, prilagode politiku državnih potpora i u sinergiji s EFPRA-om predvide odgovarajuća i dostatna financijska sredstva kako bi taj sektor mogao ostvariti dekarbonizaciju flote EU-a u kratkom roku propisanom europskim zelenim planom i drugim povezanim obvezama;

41.

također poziva Komisiju da preispita Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA) u skladu sa Sporazumom WTO-a o subvencijama za ribarstvo donesenim na 12. ministarskoj konferenciji 17. lipnja 2022., kako bi se postigla ugljična neutralnost; poziva na to da se omogući financiranje novih plovila u granicama poštovanja međunarodnih sporazuma o ribarstvu;

42.

nadalje poziva na razvoj pomoći za gospodarsku tranziciju kako bi se unaprijedila dekarbonizacija kojom bi se obuhvatili svi segmenti flote; ustraje u tome da bi se takva pomoć trebala koristiti i za zamjenu postojećih plovila, s obzirom na to da je flota vrlo stara, i to s učinkovitijim, sigurnijim, tehnološki inovativnim i prostranim plovilima koja doprinose povećanju privlačnosti tog sektora i promicanju generacijske obnove;

43.

poziva Komisiju i države članice da dopune financiranje EFPRA-e, primjerice u okviru Fonda za pravednu tranziciju, plana RePower EU i programa Obzor Europa kako bi se olakšala dekarbonizacija i financirala istraživanja u cilju omogućivanja pravedne ekološke tranzicije u kojoj nitko nije zapostavljen;

44.

potiče Komisiju i države članice da surađuju kako bi poduprle istraživanja i omogućile inovativne alate i tehnike za selektivni ribolov koje doprinose znatnom smanjenju emisija CO2 i potrošnje goriva;

Regionalni višegodišnji planovi

45.

prepoznaje ključnu ulogu višegodišnjih planova kao glavnih okvira za dugoročno regionalno upravljanje ribarstvom, koji se temelje na najboljim dostupnim znanstvenim, tehničkim i gospodarskim savjetima, ali žali zbog toga što nisu ostvarili svoj puni potencijal;

46.

poziva Komisiju da ocijeni učinkovitost provedbe postojećih višegodišnjih planova kako bi se osigurala njihova relevantnost za postizanje ciljeva ZRP-a; prema potrebi, te bi planove trebalo ažurirati i poboljšati kako bi se njima uzeli u obzir socioekonomski aspekti i promjenjivi uvjeti;

47.

poziva Komisiju da u suradnji s drugim partnerima u tom području, odnosno zemljama koje nisu članice EU-a i relevantnim regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom, istraži bi li se višegodišnji planovi, slični onima koji se primjenjuju u drugim morskim bazenima, mogli predložiti za preostale vode EU-a, posebno u istočnom Sredozemlju i Crnome moru, te na koji način oni mogu dopuniti već postojeće alate za upravljanje u tim morskim bazenima i koristiti se zajedno s njima;

48.

naglašava potrebu za sinergijom između regionalnih višegodišnjih planova i provedbe pomorskih politika prema pojedinačnim morskim bazenima;

49.

smatra da je nužno da sve lokalne i regionalne vlasti nadležne za upravljanje ribarstvom, kao i savjetodavna vijeća, koja u tom pogledu imaju ključnu ulogu, budu u potpunosti uključeni u definiranje, razvoj i provedbu višegodišnjih planova u skladu sa ZRP-om;

50.

naglašava da je ribarstvo sektor koji najviše ovisi o zdravim, produktivnim i otpornim stokovima i morskim ekosustavima te da na te ekosustave utječu i brojni drugi načini iskorištavanja mora i aktivnosti koje se odvijaju u morskom okolišu, kao što su pomorski promet i turizam, urbani i obalni razvoj, iskorištavanje sirovina i izvora energije, uključujući rudarenje morskog dna, kao i onečišćenje mora i klimatske promjene; stoga naglašava potrebu za poboljšanjem provedbe pristupa temeljenog na ekosustavu na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, u čemu ključnu ulogu imaju višegodišnji planovi i drugi alati za upravljanje;

51.

naglašava potrebu za dosljednim mjerama upravljanja ribarstvom koje se odnose na pogranične riblje stokove u regijama na koje se odnosi nekoliko višegodišnjih planova, kao i u regijama koje nisu obuhvaćene višegodišnjim planovima;

Upravljanje

52.

snažno preporučuje, s obzirom na stratešku važnost ribarstva i akvakulture kao izvora zdrave i visokokvalitetne hrane bogate bjelančevinama, da se u Komisiji toj politici da dodatno strateško priznanje koje zaslužuje te da se nadležnim službama Komisije na raspolaganje stavi odgovarajući broj stručnjaka za ribarstvo i akvakulturu;

53.

traži da se u budućim sastavima Kolegija povjerenika imenuje povjerenik posvećen isključivo ribarstvu, akvakulturi i pomorstvu;

54.

naglašava da je važno da Komisija u svoja godišnja izvješća iz članka 50. ZRP-a uključi dovoljno detaljne informacije kako bi se Komisiji omogućilo učinkovito praćenje i ocjenjivanje provedbe ZRP-a; osim toga, poziva Komisiju da pri reviziji ZRP-a izmijeni članak 49. kako bi se odredio rok za podnošenje izvješća Europskom parlamentu i Vijeću od deset godina nakon preispitivanja i svakih pet godina nakon toga;

55.

poziva Komisiju da pruži veću potporu državama članicama u provedbi i poštovanju ciljeva ZRP-a; naglašava važnost transparentnosti u upravljanju ribolovnim resursima od strane Komisije i država članica; naglašava da je transparentnost u upravljanju ključan element za postizanje visoke razine povjerenja građana EU-a i očuvanje dobrog ugleda sektora ribarstva EU-a;

56.

predlaže Komisiji i Vijeću da se Europskom parlamentu u godišnjim pregovorima o ribolovnim mogućnostima dodijeli status promatrača te da se na taj način zajamči puno političko zastupanje;

Regionalizacija i sudjelovanje dionika

57.

naglašava važnost jačanja regionalizacije ZRP-a kako bi se regijama i lokalnim vlastima omogućilo veće sudjelovanje u izradi, razvoju i evaluaciji nacionalnih operativnih programa za ribarstvo i općenito u upravljanje ribarstvom, uz istodobno potpuno iskorištavanje postojećih mogućnosti ZRP-a;

58.

ističe važnost uzimanja u obzir regionalnih posebnosti uz primjenu usklađenog pristupa upravljanju ribarstvom diljem EU-a; potiče države članice da pojačaju suradnju unutar regionalnih skupina, zajedno s relevantnim dionicima, savjetodavnim odborima te lokalnim i regionalnim vlastima u skladu s člankom 18. Osnovne uredbe o ZRP-u kako bi se zajedničkim preporukama osmislile regionalne mjere očuvanja koje su bolje prilagođene posebnim značajkama svakog pojedinog morskog bazena;

59.

naglašava temeljnu ulogu savjetodavnih vijeća u jačanju suradnje između dionika te osiguravanju njihova odgovarajućeg i pravednog sudjelovanja u postupku donošenja odluka EU-a;

60.

nadalje naglašava da su savjetodavna vijeća ključna za pružanje iskustva i znanja Europskoj komisiji i državama članicama, kao i za podnošenje preporuka o pitanjima povezanima s upravljanjem ribarstvom i društveno-gospodarskim aspektima kao i aspektima očuvanja ribarstva i akvakulture te za objašnjavanje problema sektora i drugih dionika, čime se podupire i poboljšava zakonodavstvo;

61.

ističe da savjetodavna vijeća također imaju ključnu ulogu u kontekstu regionalizacije;

62.

poziva Komisiju da zajamči da regionalni dionici i savjetodavna vijeća imaju veću ulogu u pregovorima i savjetovanjima s trećim zemljama, posebno s Ujedinjenom Kraljevinom i Norveškom; naglašava da je Komisija odgovorna za organizaciju pregovora s trećim zemljama kako bi se omogućile izravne interakcije i razmjene među dionicima s obje strane;

63.

podržava sastav savjetodavnih vijeća, u kojem su u usporedbi s drugim interesnim skupinama većinski zastupljeni društveno-gospodarski subjekti;

64.

ističe važnost aktivnog sudjelovanja dionika u savjetodavnim vijećima te važnost dobrog radnog ozračja utemeljenog na poštovanju, uključivanju svih mišljenja različitih skupina dionika, nepristranim tajništvima, predsjednicima koji se rotiraju te na vanjskim, redovitim i neovisnim pregledima uspješnosti;

65.

ističe važnost uključivanja savjetodavnih vijeća u rad Europskog parlamenta te stoga predlaže održavanje redovite razmjene mišljenja između predstavnika savjetodavnih vijeća i relevantnih odbora Europskog parlamenta;

66.

izražava žaljenje zbog nedovoljnog praćenja i transparentnosti načina na koji se savjeti savjetodavnih vijeća uzimaju u obzir pri donošenju odluka; poziva Komisiju da izradi postupak kojim bi se savjetodavnim vijećima omogućilo bolje razumijevanje rezultata njihovih preporuka, poput razmatranja godišnjeg izvješća, kao i uključivanje objašnjenja o tome kako su preporuke savjetodavnih vijeća uzete u obzir u konkretnim prijedlozima Komisije, primjerice u uvodnim izjavama relevantnih zakonodavnih akata;

67.

poziva Komisiju da sustavno i aktivno sudjeluje na sastancima savjetodavnih vijeća te da više ističe vrijednost njihovih savjeta, a države članice da pruže odgovarajuću potporu funkcioniranju savjetodavnih vijeća;

68.

smatra da je zajedničko upravljanje participativan i suodgovoran model koji se temelji na pristupu odozdo prema gore, koji je transparentan, proaktivan i demokratski te kojim se pomaže u stvaranju veće razmjene znanja u području upravljanja ribarstvom, u okviru kulture odgovornosti, jer se njime uspostavlja mreža povjerenja i doprinosi smanjenju sukoba i prevladavanju prepreka u provedbi inovacija i potrebnih mjera u upravljanju ribarstvom, kao i u stvaranju, provedbi i upravljanju zaštićenim morskim područjima, gdje se ono pokazalo vrlo uspješnim;

69.

pozdravlja činjenicu da je Komisija u svojoj komunikaciji naslovljenoj „Zajednička ribarstvena politika danas i sutra” predložila da se od proljeća 2023. do ljeta 2024. provede participativni projekt predviđanja na razini EU-a pod nazivom „Ribari budućnosti”, koji se temelji na prikupljanju mišljenja na terenu;

Odluke utemeljene na znanosti i na procjenama učinka

70.

poziva Komisiju da sve svoje političke i zakonodavne inicijative (uključujući provedbene akte kojima se ribarstvo ograničava) temelji na najboljim dostupnim znanstvenim, tehničkim i gospodarskim savjetima (uključujući i empirijsko znanje ribara) te savjetovanju sa sektorom ribarstva i drugim relevantnim dionicima i njihovu sudjelovanju, kao i na prethodnim procjenama društveno-gospodarskog učinka, upotrebom inovativnih alata kao što su oni razvijeni u okviru projekta CABFishman, u okviru kojega se analizira utjecaj ribarstva na obalna područja;

71.

poziva države članice da povećaju svoje ljudske i materijalne resurse te da ih opreme za provođenje odgovarajućih znanstvenih kampanja i projekata u cilju stjecanja odgovarajućeg znanja o vrstama zaštićenima politikama očuvanja;

72.

poziva EFPRA-u da pruži učinkovitu potporu selektivnijim i manje utjecajnim ribolovnim tehnikama za ribarske flote EU-a, a posebno za potporu ribarima koji su najviše pogođeni ograničenjima, na temelju znanstvenih procjena učinka upotrebe posebnih ribolovnih tehnika; potiče Komisiju da promiče znanstveni koncept „pêchécologie” (ribarstvena ekologija), čiji je cilj uskladiti mjere očuvanja i održivo korištenje živih resursa mora;

73.

smatra da bi savjetodavna vijeća trebala imati mogućnost doprinošenja zahtjevima Komisije za savjet upućenima Međunarodnom vijeću za istraživanje mora (ICES) te Znanstvenom, tehničkom i gospodarskom odboru za ribarstvo (STECF) kako bi se potaknula uža suradnja između znanstvenika i dionika;

74.

poziva Komisiju da sustavno obavješćuje Europski parlament o tim zahtjevima, posebno o tome na koji se način njima doprinosi ostvarenju ciljeva ZRP-a;

Integracija ribarstva u širi politički kontekst

75.

naglašava da je potrebno osigurati da ribarstvo i akvakultura dobiju pravedno mjesto u odnosu na druge sektore kad je riječ o oblikovanju politika i prostornom planiranju; podsjeća da je potrebno uspostaviti bolju ravnotežu između različitih gospodarskih aktivnosti povezanih s plavim gospodarstvom kako bi se smanjili i izbjegli sukobi te potaknule sinergije, posebno s obnovljivim morskim energetskim infrastrukturama (16), i to putem Direktive o prostornom planiranju morskog područja (17); naglašava da to zahtijeva širok odaziv i uključivo sudjelovanje dionika;

76.

podsjeća da se zahtjevi u pogledu zaštite okoliša moraju integrirati u ZRP u cilju promicanja održivog razvoja, u skladu s UFEU-om;

77.

naglašava da upravljanje ribarstvom nije moguće provoditi kao izoliranu politiku te poziva Komisiju da provede ZRP u sinergiji sa svim europskim javnim politikama povezanima s hidrosferom i pritom uzme u obzir sve izazove povezane s europskim pomorskim područjima;

78.

naglašava da ZRP mora biti u skladu sa zakonodavstvom EU-a o okolišu, posebno s ciljem postizanja dobrog stanja okoliša kako je utvrđeno u Okvirnoj direktivi o pomorskoj strategiji (18), te da se mora provoditi uz jednako poštovanje svih triju stupova održivosti;

79.

naglašava da je potrebno da se u drugim politikama i strategijama EU-a u dovoljnoj mjeri vodi računa o ZRP-u te da budu usklađene s njime;

80.

ističe potrebu za cjelovitim pristupom kojim bi se osigurala odgovarajuća potpora sektoru ribarstva i akvakulture pri provedbi mjera za poboljšanje uvjeta za morski okoliš;

81.

podsjeća da se člankom 13. UFEU-a predviđa da bi EU i njegove države članice pri oblikovanju i provedbi ribarstvene politike EU-a punu pozornost trebali posvetiti zahtjevima za dobrobit životinja te pritom poštovati zakonodavne ili administrativne odredbe i običaje država članica;

82.

poziva Komisiju da dodatno poveća znanstveno utemeljeno znanje o dobrobiti akvatičnih životinja i da to istraživanje uzme u obzir u budućem razvoju politika u području ribarstva i akvakulture; naglašava da bi se pri svakom budućem razvoju politika u obzir trebala uzeti i praktična izvedivost u upravljanju ribarstvom i akvakulturom kao i mogući gospodarski i operativni učinak na subjekte i aktivnosti te bi također trebalo razmotriti potrebu za osiguravanjem jednakih uvjeta na međunarodnoj razini;

83.

smatra da stavljanje proizvoda koji su isključivo biljnog podrijetla na tržište pod trgovačkim nazivom „riba” ili riblje vrste može zbuniti potrošača u trenutku kupnje; drži da bi trgovački naziv „riba” ili riblje vrste na unutarnjem tržištu trebao biti rezerviran za proizvode ribarstva ili akvakulture koji su životinjskog podrijetla;

84.

poziva Komisiju da preispita i ažurira koncept „područja koje uvelike ovisi o ribarstvu” te da mu pruži regulatorni sadržaj kako bi se tim priznavanjem osiguralo različito postupanje usmjereno na očuvanje ribarstva u tim područjima putem povlaštene raspodjele ribolovnih kvota; podržava stajalište da bi ključni elementi ažuriranog koncepta „područja koje uvelike ovisi o ribarstvu” trebali uključivati proizvodnju kvalitetnih životinjskih bjelančevina, doprinos sigurnosti opskrbe hranom ili osiguravanje visoke dodane vrijednosti za ulove i druge morske proizvode, kao i društvenu važnost te djelatnosti;

Mali ribolov

85.

napominje da neki aspekti ZRP-a možda nisu primjereno prilagođeni sektoru malog ribolova te da se mora zaštititi njegova ključna društveno-gospodarska uloga u mnogim obalnim zajednicama, kao i njegova strateška uloga u dostupnosti opskrbe hranom;

86.

smatra da bi se u okviru ZRP-a u dovoljnoj mjeri trebala uzeti u obzir različita priroda, posebne značajke i problemi sektora malog ribolova i školjkaša;

87.

skreće pozornost na potrebu za većim uključivanjem i sudjelovanjem stručnjaka u području malog ribolova u upravljanju ribarstvenim politikama te njihovu osmišljavanju i provedbi, kao i u savjetodavnim vijećima;

88.

smatra da bi revizija ZRP-a trebala obuhvatiti zajedničku, široku i odgovarajuću definiciju malog, artizanalnog i obalnog ribolova; ističe da bi ta definicija trebala biti pragmatična, mjerljiva i jasna; također naglašava da bi ta definicija trebala proizlaziti iz odgovarajuće procjene kojom se uzimaju u obzir posebne značajke i kriteriji segmenta malog ribolova, a ne se odnositi samo na duljinu plovila, kako bi se postigla definicija malog ribolova koja bolje odražava stvarno stanje tog segmenta;

89.

poziva Komisiju da zajedno sa savjetodavnim vijećima predloži usklađenu definiciju koja će se uključiti u reviziju osnovne uredbe o ZRP-u kako bi se njome obuhvatilo cjelokupno zakonodavstvo EU-a u području ribarstva, prema potrebi; smatra da opisane promjene ne bi trebale utjecati na provedbu EFPRA-e tijekom trenutačnog proračunskog razdoblja;

90.

naglašava da je potrebna izmjena Uredbe Vijeća (EZ) br. 1967/2006 o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, poznate i kao „Uredba o Sredozemnome moru”, kojom se utvrđuju pravila o tehničkim karakteristikama ribolovnih alata i načina njihova korištenja i koja je nažalost zastarjela te kao takva predstavlja prepreku ostvarenju glavnih ciljeva zajedničke ribarstvene politike, posebno onih koji se odnose na mali ribolov;

Dodjela kvota

91.

ističe mogućnost da države članice u skladu s člankom 17. dodjeljuju ribolovne mogućnosti svojim flotama na temelju transparentnih i objektivnih kriterija, uključujući ekološke, socijalne i gospodarske kriterije; ističe da je na državama članicama da utvrde kriterije koje će primjenjivati pri dodjeli ribolovnih mogućnosti;

92.

pozdravlja činjenicu da trenutačne metode dodjele koje se uglavnom temelje na povijesnim pravima omogućuju određenu razinu gospodarske stabilnosti u sektoru ribarstva, što može biti uvjet koji gospodarskim subjektima omogućuje inovacije i usvajanje održivijih tehnika;

93.

naglašava da lako dostupan sustav ribolovnih mogućnosti, zajedno s transparentnim kriterijima za njihovu raspodjelu i transparentnost u praktičnoj primjeni, omogućuje bolji nadzor, jednake uvjete, jednake mogućnosti za sve zainteresirane strane te veću predvidljivost, stabilnost i pravnu sigurnost za ribare;

94.

žali zbog nedostatka transparentnosti u pogledu raspodjele ribolovnih mogućnosti u određenim državama članicama i poziva na objavljivanje kriterija u skladu s primjenjivim zakonodavstvom o zaštiti podataka;

95.

smatra da bi načine dodjele trebalo razviti i primjenjivati uz sudjelovanje ribarskih zajednica, regionalnih vlasti i ostalih relevantnih dionika te pritom osigurati pravednu zastupljenost svih segmenata flote, organizacija proizvođača i organizacija radnika, na temelju najboljih dostupnih znanstvenih savjeta, te da bi ti načini dodjele trebali obuhvaćati zaštitne mjere kao što su rokovi za obavješćivanje kako bi se ribarima omogućila prilagodba ako države članice odluče promijeniti način dodjele;

96.

potiče Vijeće da pri dodjeli ribolovnih mogućnosti uzme u obzir posebnosti i potrebe svih segmenata flote, uključujući i segment malog ribolova;

97.

podsjeća na ulogu članka 17. ZRP-a kao alata za pružanje poticaja za mali ribolov s malim utjecajem i na to da je na državama članicama da iskoriste mogućnosti koje on nudi, kao što su poticaji za upotrebu selektivnijih ribolovnih alata ili ribolovnih tehnika sa smanjenom potrošnjom energije ili utjecajem na stanište;

98.

prima na znanje činjenicu da će Komisija započeti rasprave među državama članicama i dionicima u cilju pripreme priručnika o raspodjeli ribolovnih mogućnosti radi poboljšanja transparentnosti, promicanja održivih ribolovnih praksi diljem EU-a i podupiranja malog i priobalnog ribolova;

Organizacije proizvođača i cehovi

99.

ističe ulogu organizacija proizvođača u promicanju održivosti, doprinošenju dostupnosti opskrbe hranom te jačanju rasta i zapošljavanja u sektorima ribarstva i akvakulture putem, među ostalim:

—	upravljanja zajedničkim djelovanjima i njihove provedbe;

—	povezivanja proizvođača, prvih kupaca i potrošača u lancu opskrbe,

—	promicanja održivih proizvoda ribarstva za potrošače sudjelovanjem u programima certificiranja;

—	promicanja usklađenosti s propisima o ribarstvu, podupiranja sljedivosti te povećanja transparentnosti i kvalitete podataka u izvješćima o ulovu radi suzbijanja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

—	raspodjele ribolovnih kvota i upravljanja njima u nekim državama članicama;

100.

osim toga, primjećuje da u mnogim državama članicama relativno mali broj malih ribara pripada takvim organizacijama, a još manji broj njih ima vlastite namjenske organizacije proizvođača, što ograničava njihovu sposobnost da iskoriste taj kanal kako bi pristupili ribolovnim kvotama; stoga potiče Komisiju i države članice da olakšaju i potiču uspostavu organizacija proizvođača za male ribare i od strane malih ribara;

101.

naglašava da bi udruženja ribara, kao što su cehovi, koja nastoje ostvariti glavne ciljeve proizvođačke organizacije u okviru zajedničke organizacije tržišta (19), trebala imati pravo na financijsku pomoć pod jednakim uvjetima kao i trenutačno priznate organizacije proizvođača; u tom pogledu ustraje u tome da bi predmetne države članice, Komisija i cehovi trebali zajednički razmotriti relevantne mogućnosti i rješenja;

Generacijska obnova i uloga žena

102.

podsjeća da su standardi ZRP-a među najvišima u svijetu i da daju važan doprinos okolišnoj, gospodarskoj i socijalnoj održivosti te da, iako još ima dosta prostora za poboljšanje, napredak koji je postignut posljednjih desetljeća pokazuje što se još može učiniti kako bi se doprinijelo s jedne strane održivosti ribljih stokova i staništa i, s druge strane, povećanju prihoda ribara i vlasnika plovila; ističe da je promicanje visokih standarda u pogledu ekološke, ekonomske i socijalne održivosti sektora ribarstva, među ostalim faktorima, ključno za privlačenje nove generacije ribara i osiguravanje dugoročne gospodarske stabilnosti u tom sektoru;

103.

primjećuje da je zaštita okoliša pitanje koje izaziva sve veću zabrinutost Europljana, posebno mladih generacija; ističe važnost održivog upravljanja ribarstvom za privlačenje mladih ribara; u tom pogledu poziva na promicanje ribolova s malim utjecajem na okoliš;

104.

osim toga, poziva Komisiju da osigura da se dio financijskih doprinosa u okviru sporazumâ o partnerstvu u održivom ribarstvu dodijeli, gdje je to moguće, i za bolju integraciju mladih i žena u sektore ribarstva i akvakulture, za obnovu morskog okoliša i za poboljšanje znanja o stanju klime i morskog okoliša;

105.

naglašava da je mlade potrebno privući i kad je riječ o ribolovnim aktivnostima na moru i kad je riječ o upravljanju ribarskim i akvakulturnim poduzećima, kako bi se osigurala generacijska obnova u cijelom sektoru hrane akvatičnog podrijetla;

106.

ističe da je generacijska obnova važna za suočavanje s demografskim izazovima s kojima se posebno suočavaju obalna i okolna ruralna područja te da će doprinijeti očuvanju njihove kulturne baštine;

107.

pozdravlja činjenicu da će novi Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu za razdoblje 2021. – 2027. pružiti pomoć i potporu mladim ribarima kod kupnje prvog plovila ili ribarskog poduzeća; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da promiču generacijsku obnovu pružanjem potpore osobama koje žele započeti karijeru u sektoru ribarstva i uklanjanjem prepreka, kao što su rješavanje problema visokih troškova osnivanja poduzeća, nestabilnosti prihoda, rodne nejednakosti i nedostatka stabilnosti u karijeri;

108.

poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama osigura nove mjere kojima će se potaknuti uključivanje mladih i žena na svim razinama sektora i bolje promicati generacijska obnova, posebno tako da sva radna mjesta u vrijednosnom lancu ribarstva i akvakulture postanu privlačnija, sigurnija i bolje plaćena, te traži od sektora da poduzme mjere u tome smislu;

109.

naglašava važnost osiguravanja odgovarajućih informacija i osposobljavanja, posebno za mlade, kako bi se osigurala razmjena znanja, posebno u vezi s doprinosom ribarstva pitanjima održivosti; smatra da je to važno kako bi se zajamčila njihova osobna situacija, čime se doprinosi poboljšanju njihovih prihoda, a time i kohezija lokalnih zajednica, posebno u najizoliranijim obalnim regijama, s manje mogućnosti zapošljavanja;

110.

naglašava da će se pri generacijskoj obnovi morati u obzir uzeti ciljevi europskog zelenog plana i potreba za osiguravanjem digitalne tranzicije i u održivom plavom gospodarstvu; međutim, smatra da generacijska obnova ne smije dovesti do sukoba među generacijama i da bi u njoj trebali sudjelovati ribari svih dobnih skupina kako bi se osigurala ravnoteža u ekološkoj i digitalnoj tranziciji, a time i prenošenje iskustva; nadalje poziva na poboljšanje mobilnosti i mogućnosti zapošljavanja diljem EU-a, bez poteškoća ili ograničenja u pogledu priznavanja vještina i osposobljavanja ribara;

111.

prepoznaje važnu ulogu žena u logističkoj i administrativnoj potpori ribarskim plovilima te u stavljanju ribe na tržište i njezinoj preradi; ističe, međutim, da je ta uloga često zanemarena ili jedva vidljiva, posebno kada je riječ o ženama ribarima ili zapovjednicama plovila, kao i njihova uloga u znanosti;

112.

stoga poziva Komisiju da pokrene inicijative za priznavanje rada žena u ribarstvu i povećanje vidljivosti njihove uloge, i to davanjem prednosti njihovu uključivanju u različita područja i podupiranjem bolje zastupljenosti žena u svim predstavničkim organizacijama i subjektima, te da osigura jednaku plaću među spolovima;

113.

podsjeća na to da se u strategiji za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020. – 2025. zahtijeva da se relevantnim sredstvima EU-a, kao što su sredstva Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu, promiče ravnoteža između poslovnog i privatnog života te sudjelovanje žena na tržištu rada, potiču ulaganja u ustanove za skrb, podupire žensko poduzetništvo i suzbija rodna segregacija;

114.

poziva Komisiju i države članice da nastoje osigurati da se svakim programom i djelovanjem usmjerenim na privlačenje mladih u sektor ribarstva, a koji se provode u okviru ZRP-a, doprinosi postizanju rodne ravnopravnosti;

Vanjska dimenzija ZRP-a i upravljanje oceanima

115.

poziva Komisiju da uloži više napora u promicanje ZRP-a kao političkog modela za upravljanje oceanima i to na način da iskoristi položaj EU-a u regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom, sporazumima o slobodnoj trgovini i sporazumima o partnerstvu u održivom ribarstvu te općenito na međunarodnim forumima; ističe da će to biti ključno kako bi se osigurali jednaki uvjeti među subjektima iz EU-a i štitili interesi sektora ribarstva i akvakulture EU-a na globalnoj razini;

116.

poziva Komisiju da prati raspodjelu financijskih doprinosa EU-a kako bi se zajamčilo da se dodijele sektorima ribarstva i akvakulture;

117.

poziva na jačanje uloge regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom i poziva Komisiju da predloži opći okvir za pregovaračke mandate za sudjelovanje u tim organizacijama; nadalje poziva Komisiju da osigura sudjelovanje Parlamenta u najranijim fazama izrade nacrta mjera i preporuka koje treba usvojiti u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom na način kojim se ne ugrožava pregovaračko stajalište EU-a;

118.

smatra da ne bi trebalo postojati oceansko područje i relevantni ribolovni resursi koji nisu obuhvaćeni relevantnim regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom; poziva Komisiju da na međunarodnim forumima promiče osnivanje novih regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom, gdje je to potrebno, kao i prilagodbu postojećih, kako bi se poboljšala zaštita ribljih stokova i održivo upravljanje ribolovnim resursima te kako bi se zaštitile održive aktivnosti flota koje djeluju u tim područjima;

119.

ističe da sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu sa zemljama koje nisu članice EU-a donose uzajamnu korist i EU-u i partnerskim zemljama; naglašava da nedavni sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu sadrže klauzule o ljudskim pravima i da su u njih integrirane potrebe lokalnog stanovništva;

120.

smatra da je nužno da Komisija u potpunosti poštuje sve aspekte međunarodnog prava pri bavljenju vanjskom dimenzijom ZRP-a;

121.

poziva Komisiju da osigura da su ciljevi ZRP-a u potpunosti integrirani u stajalište EU-a na svim međunarodnim forumima o okolišu, kao što su Konvencija o biološkoj raznolikosti ili Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES), na kojima se raspravlja o pitanjima povezanima s morskim biološkim resursima;

Uvoz i trgovina te nezakonit, nereguliran i neprijavljen ribolov

122.

smatra da uvezeni prehrambeni proizvodi akvatičnog podrijetla moraju podlijegati strogim postupcima praćenja i certificiranja kako bi se osiguralo da potječu iz održivog ribarstva, te visokim zdravstvenim, ekološkim i socijalnim standardima koji su jednako strogi kao i oni koji se primjenjuju na proizvode iz EU-a; smatra da bi se to trebalo zahtijevati posebnim klauzulama u novim trgovinskim sporazumima o kojima EU pregovara;

123.

ističe da je sustav sljedivosti svježih, zamrznutih i prerađenih akvatičnih prehrambenih proizvoda uvezenih u Uniju, uključujući filete tune uvezene u okviru režima autonomnih carinskih kvota, ključan za ispunjavanje očekivanja potrošača jer pruža informacije u cilju poboljšanja sigurnosti hrane i omogućivanja provjera uvoza iz trećih zemalja, uz mjere za borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; poziva na to da se u EU-u zauzme usklađeniji pristup u pogledu provedbe zakonodavstva EU-a povezanog s nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom;

124.

podsjeća da je EU najveće i najprivlačnije uvozno tržište morskih prehrambenih proizvoda i proizvoda akvakulture; poziva na to da se ta tržišna snaga iskoristi kako bi se zaštitili interesi potrošača u EU-u u promicanju visokih standarda i sektora EU-a, kako bi se spriječilo da se njihovi partneri povuku iz sporazuma ili obveza te kako bi se poticali jednaki uvjeti na međunarodnoj razini, posebno u pogledu socijalnih, gospodarskih i ekoloških standarda;

125.

pozdravlja činjenicu da Sporazum o trgovini i suradnji između EU-a i Ujedinjene Kraljevine uključuje izravnu vezu između odredbi o trgovini i ribarstvu; poziva Komisiju i Vijeće da zajamče da su pregovori o ribarstvu s Ujedinjenom Kraljevinom i drugim obalnim državama sjeveroistočnog Atlantika također povezani s pitanjima koja se odnose na trgovinu i pristup jedinstvenom tržištu EU-a;

126.

naglašava važnost politike nulte tolerancije EU-a u pogledu nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, s obzirom na to da je on još uvijek prisutan na međunarodnoj razini, uključujući primjere u rasponu od nedostatka transparentnosti u pogledu nezakonitih ribolovnih operacija do modernog ropstva, kao što je slučaj s nekim kineskim plovilima, te žali zbog toga što se neodobreni morski prehrambeni proizvodi i dalje prodaju na brojnim tržištima EU-a;

127.

podsjeća da Komisija i države članice moraju pojačati napore u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova te osigurati da konzumacija morskih prehrambenih proizvoda u EU-u ne doprinosi takvom ribolovu;

128.

poziva Komisiju da ojača mandat EFCA-e u cilju smanjenja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

129.

poziva na to da se u sve sporazume o slobodnoj trgovini s trećim zemljama uključi odjeljak posvećen borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

Najudaljenije regije

130.

smatra da neki aspekti ZRP-a ne odgovaraju u dovoljnoj mjeri na specifične potrebe najudaljenijih regija; poziva Komisiju i predmetne države članice da riješe tu situaciju na temelju članka 349. UFEU-a i primjene regionaliziranog pristupa, kako je utvrđeno u ZRP-u, te da po potrebi provedu potrebne prilagodbe;

131.

ističe specifične značajke sektora ribarstva i akvakulture u najudaljenijim regijama; poziva Komisiju da predloži program opcija koje se posebno odnose na udaljenost i izoliranost (POSEI) za ribarstvo i akvakulturu, sličan onome koji postoji za poljoprivredu;

132.

naglašava da su potpora EU-a i nacionalna potpora obnovi flota za artizanalni ribolov od ključne važnosti za te regije; posebno poziva Komisiju da svoje smjernice za analizu ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti (COM(2014)0545) prilagodi značajkama najudaljenijih regija;

133.

naglašava važnost provedbe pouzdanih studija za procjenu morskih bioloških resursa u svim vodama Unije, a posebno u najudaljenijim regijama;

134.

ustraje u tome da je potrebno podržati selektivne ribolovne metode, kao što su usidreni uređaji za privlačenje ribe kojima se koriste flote za artizanalni ribolov u najudaljenijim regijama, pod uvjetom da takvi uređaji doprinose održivom i selektivnom ribolovu;

135.

naglašava da je potrebno osigurati potrebna sredstva za poboljšanje znanstvenih spoznaja o isključivim gospodarskim pojasevima najudaljenijih regija;

Klimatske promjene i drugi izazovi za budućnost

136.

naglašava da su ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba na njih ključni izazovi kojima se trenutačni ZRP ne bavi u dovoljnoj mjeri;

137.

naglašava da će napori ribarske industrije da se poboljša održivost stokova i da se obveže na to da će ih se održavati u dobrom stanju nakon što se to dobro stanje postigne biti besmisleni ako se ne riješi problem klimatskih promjena;

138.

snažno ističe da je potrebno da se znanstveno istraživanje više usmjeri na interakciju između okolišnih promjena prouzročenih klimatskim promjenama i ribljih stokova kako bi se izbjeglo da se za osiromašenje stokova okrivljuje isključivo ribolovna industrija;

139.

naglašava da ribari i ostatak lanca morskih prehrambenih proizvoda nisu uzrok klimatskih promjena, već žrtve tih promjena;

140.

smatra da sektor akvakulture može dosljedno doprinositi uslugama koje ekosustav pruža društvu te da akvakultura u ribnjacima kao i uzgoj algi i školjkaša mogu doprinijeti dekarbonizaciji gospodarstva EU-a i ublažavanju klimatskih promjena; naglašava, međutim, da je sekvestracija ugljika pri uzgoju algi i školjkaša u trenutku izlova proizvoda ograničena ovisno o metodi proizvodnje i upotrebi; poziva države članice da, prema potrebi, promiču učinkovite kratke lance opskrbe kako bi doprinijele borbi protiv klimatskih promjena;

141.

naglašava da određene prakse u akvakulturi, kao što su uzgoj dagnji ili kamenica i uzgoj polikultura u ribnjacima, mogu biti uspješni modeli za buduće sustave emisijskih jedinica u kontekstu zakonodavstva EU-a o klimi; poziva Komisiju i države članice da podupru tu vrstu zelenog poslovanja;

142.

poziva države članice da nastave poticati uzgoj algi te da olakšaju upotrebu i razvoj algi kao hrane i hrane za životinje; ističe da u uzgoju algi postoji neiskorišten potencijal za otvaranje novih radnih mjesta i pružanje usluga ekosustava te ekološki prihvatljivije hrane i hrane za životinje;

143.

poziva Europsku komisiju da pri reviziji Zajedničke ribarstvene politike uzme u obzir da su se obilježja oceana (temperatura, gustoća, salinitet, zasićenost kisikom i dr.) u posljednjih deset godina promijenila;

144.

ističe potrebu za otpornijim ekosustavima, koji će se postići povezivanjem morskih zaštićenih područja i učinkovitim upravljanjem tim područjima kao osnovom za otporne i profitabilne gospodarske sektore ribarstva;

145.

naglašava da se u ribarstvu otpornost na klimatske promjene postiže diversificiranim ribolovnim zonama i ciljanim vrstama;

146.

potiče Komisiju i države članice da povećaju ljudske i financijske resurse namijenjene znanosti o ribarstvu povezanoj s klimatskim promjenama i dekarbonizacijom flote, u okviru koje se analizira utjecaj klimatskih promjena na stanje ribarstva i njegov okoliš;

147.

poziva na inovacije u praćenju utjecaja klimatskih promjena na stokove u okviru bliske suradnje između znanstvene zajednice i dionika kako bi se povećala reaktivnost i razvili prilagođeni alati za upravljanje;

148.

poziva Komisiju da osmisli alate i omogući dostatna financijska sredstva za sektore pogođene klimatskim promjenama;

149.

poziva Komisiju da u cilju promicanja kružnoga gospodarstva u sektoru ribarstva uspostavi europske programe kojima bi, ako to mogu, ribari prikupljali otpad na moru tijekom razdoblja u kojima ne mogu obavljati ribolov, čime bi se dopunili njihovi prihodi;

150.

poziva Komisiju i države članice da razmotre sve odredbe ZRP-a koje nisu provedene i da poduzmu odgovarajuće korake u vezi s njima;

Rekreacijski ribolov

151.

naglašava hitnost i potrebu za poboljšanjem prikupljanja podataka o ulovu u rekreacijskom ribolovu; potiče Komisiju i države članice da u Europski okvir za prikupljanje podataka, koji je uspostavljen Uredbom (EU) 2017/1004 (20), uključe sve vrste koje podliježu ukupnim dopuštenim ulovima i kvotama, uz one koje su uključene u višegodišnje planove upravljanja i obveze iskrcavanja;

152.

naglašava potrebu za podacima za procjenu utjecaja rekreacijskog ribolova EU-a na morski ekosustav i morske biološke resurse u vodama EU-a, uključujući podatke o usputnom ulovu, posebno o vrstama zaštićenima pravom EU-a ili međunarodnim pravom, podatke o utjecaju rekreacijskog ribolova na morska staništa, uključujući osjetljiva morska područja, te podatke o utjecaju ribarstva na prehrambene mreže;

153.

ističe da bi rekreacijski ribolov mogao imati velik utjecaj na riblje stokove; pozdravlja napredak postignut u reviziji Uredbe o kontroli ribarstva i poziva države članice da osiguraju da se rekreacijski ribolov obavlja na način koji je usklađen s ciljevima ZRP-a;

Akvakultura

154.

155.

naglašava da proizvodi morske akvakulture, kao izvor bjelančevina za hranu, imaju manji ugljični otisak i zahtijevaju najmanje korištenje prirodnih resursa u usporedbi s kopnenim uzgojem stoke te imaju važnu ulogu u izgradnji održivog prehrambenog sustava;

156.

prepoznaje ulogu strateških smjernica i višegodišnjih nacionalnih strateških planova za razvoj održive i otporne akvakulture;

157.

izražava žaljenje zbog toga što europska akvakultura od 2014. stagnira te što je ostvaren ograničen napredak u smanjenju administrativnog opterećenja i integraciji akvakulture u pomorsko, priobalno i kopneno prostorno planiranje;

158.

ističe da je europska akvakultura daleko od svojeg punog kapaciteta i da je stopa ovisnosti EU-a o uvozu vrlo visoka jer se gotovo 75 % ukupnih morskih prehrambenih proizvoda koji se konzumiraju u EU-u uvozi iz trećih zemalja;

159.

poziva Komisiju i države članice da promiču rast akvakulture s malim utjecajem na okoliš, koja ne uključuje samo mekušce i alge, već i slatkovodni i morski uzgoj riba, umjesto da promiču rast niskotrofične akvakulture; posebno ističe važnost proizvodnje ribe u opskrbi tržišta EU-a zbog opsega uvezene tonaže (94 % u 2021.);

160.

podsjeća na to da velike zemlje proizvođači koje nisu članice EU-a i dalje snažno promiču rast svojeg sektora uzgoja riba, pri čemu je EU njihovo glavno izvozno tržište;

161.

poziva Komisiju i države članice da aktivno podupiru provedbu revidiranih strateških smjernica i višegodišnjih nacionalnih planova te da promiču dugoročnu održivost akvakulture EU-a, s naglaskom i na okolišnoj i na gospodarskoj i socijalnoj održivosti;

162.

žali zbog toga što se postojećom trgovinskom politikom EU-a za proizvođače iz EU-a i proizvođače iz trećih zemalja ne jamče jednaki uvjeti kojima bi se sektoru akvakulture omogućilo postizanje održivih gospodarskih rezultata te zauzvrat doprinijelo društvenom i gospodarskom razvoju regija EU-a;

163.

podsjeća na važnost akvakulture kako bi se zajamčila dugoročna sigurnost opskrbe hranom i doprinijelo zadovoljavanju sve veće svjetske potražnje za hranom akvatičnog podrijetla, kao i na doprinos akvakulture stvaranju rasta i radnih mjesta za građane Unije, boljem očuvanju ekosustava i bioraznolikosti te sudjelovanju u upravljanju resursima koje bi bilo više kružno; izražava žaljenje zbog toga što europska akvakultura od 2014. stagnira te što je ostvaren tek ograničen napredak u smanjenju administrativnog opterećenja i integraciji akvakulture u pomorsko, priobalno i kopneno prostorno planiranje; naglašava da je europska akvakultura daleko od punog kapaciteta i da se 75 % morskih prehrambenih proizvoda koji se konzumiraju u EU-u uzgaja u objektima izvan EU-a; poziva Komisiju da aktivno podrži provedbu revidiranih strateških smjernica i nacionalnih planova te da promiče njihovu dugoročnu okolišnu, gospodarsku i socijalnu održivost;

° °

164.

nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.

(2) SL L 257, 28.8.2014., str. 135.

(3) SL C 419, 16.12.2015., str. 167.

(4) SL C 456, 10.11.2021., str. 129.

(5) SL C 15, 12.1.2022., str. 9.

(6) SL C 67, 8.2.2022., str. 25.

(7) SL C 117, 11.3.2022., str. 67.

(8) SL C 184, 5.5.2022., str. 2.

(9) SL C 434, 15.11.2022., str. 2.

(10) SL C 493, 27.12.2022., str. 62.

(11) SL C 214, 16.6.2023., str. 150.

(12) SL C 105, 7.5.1981., str. 1.

(13) Europska komisija, Europska izvršna agencija za klimu, infrastrukturu i okoliš, Bastardie, F., Feary, D., Kell, L. i dr., „ Climate change and the common fisheries policy – adaptation and building resilience to the effects of climate change on fisheries and reducing emissions of greenhouse gases from fishing: final report ” (Klimatske promjene i ZRP: prilagodba i izgradnja otpornosti na učinke klimatskih promjena na ribarstvo i smanjenje emisija stakleničkih plinova iz ribarstva):završno izvješće, Ured za publikacije Europske unije, 2022.

(14) ICES (2018.), Zahtjev EU-a ICES-u da pruži savjete o reviziji doprinosa TAC-ova upravljanju ribarstvom i očuvanju stokova. Savjet ICES-a u pogledu posebnog zahtjeva. Ekoregije sjeveroistočnog Atlantika. sr.2018.15. Objavljeno 20. rujna 2018., https://doi.org/10.17895/ices.pub.4531

(15) COM(2023)0100.

(16) Prema tematskom izvješću Revizorskog suda o energiji iz obnovljivih izvora na moru u EU-u od 5. srpnja 2023.: „potrebno je bolje utvrđivati i uklanjati moguće negativne posljedice razvoja sektora plave energije na sektor ribarstva” (https://www.eca.europa.eu/ECAPublications/SR-2023-22/SR-2023-22_HR.pdf, str. 40.).

(17) Direktiva 2014/89/EU od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja (SL L 257, 28.8.2014., str. 135.).

(18) Direktiva 2008/56/EZ od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša („Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji”) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.).

(19) Uredba Vijeća (EU) br. 1379/2013 od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture (SL L 354, 28.12.2013., str. 1.).

(20) Uredba Vijeća (EU) 2017/1004 od 17. svibnja 2017. o uspostavi okvira Unije za prikupljanje i upotrebu podataka u sektoru ribarstva te upravljanje njima i potporu za znanstveno savjetovanje u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom, i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008 (SL L 157, 20.6.2017., str. 1.).