Žalba koju su 15. kolovoza 2024. podnijeli Deutsche Bank AG i BHW Bausparkasse AG protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 5. lipnja 2024. u predmetu T-182/22, Deutsche Bank i dr./ESB

(Predmet C-556/24 P)

(C/2024/5617)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Deutsche Bank AG i BHW Bausparkasse AG (zastupnici: H. Berger, M. Weber i D. Schoo, Rechtsanwälte)

Druge stranke u postupku: Europska središnja banka (ESB) i norisbank GmbH

Žalbeni zahtjevi

Žalitelji od Suda traže da:

—	ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem se njome tužba odbija kao neosnovana i nalaže snošenje troškova u vezi s tim dijelom tužbe,

—	djelomično poništi Zajedničku odluku Europske središnje banke o utvrđivanju bonitetnih zahtjeva od 21. prosinca 2022. (ECB-SSM-2022-DEDEB-44), u pogledu zahtjeva koji su žaliteljima nametnuti u skladu sa stavkom 1.3. te odluke, te

—	naloži ESB-u snošenje troškova, uključujući troškove koji su nastali do zamjene Zajedničke odluke Europske središnje banke o utvrđivanju bonitetnih zahtjeva od 2. veljače 2022. (ECB-SSM-2022-DEDEB-6), u dijelu u kojem je Opći sud utvrdio da je tužba dopuštena

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti svoje žalbe žalitelji ističu dva žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog kojim se tvrdi da je Opći sud pogrešno utvrdio da je ESB djelovao u okviru svojih zadaća i ovlasti na temelju članka 4. stavka 1. točke (f) te članka 16. stavka 2. točaka (d) i (j) Uredbe Vijeća (EU) 1024/2013 (1) kada je žaliteljima nametnuo zahtjeve iz stavka 1.3. Odluke (IPC zahtjevi). Žalitelji smatraju da ESB nema ovlast žaliteljima naložiti CET 1 odbitak radi otklanjanja navodnog rizika od precjenjivanja rezultata CET 1 u vezi s pretpostavkom da žalitelji imaju neopozive obveze plaćanja prema Jedinstvenom sanacijskom mehanizmu i obveznom sustavu osiguranja depozita.

Drugi žalbeni razlog kojim se tvrdi da je Opći sud pogrešno protumačio i primijenio članak 16. stavak 1. točku (c) i članak 16. stavak 2. točku (d) Uredbe (EU) 1024/2013 kada je pretpostavio da navodni rizik od precjenjivanja rezultata CET 1 od strane žalitelja može opravdati nametanje IPC zahtjeva u pojedinačnom slučaju, te kada je primijenio pogrešni pravni standard za pojedinačnu ocjenu u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) 1024/2013.

---

(1)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013., L 287, str. 63.)