Žalba koju su 17. srpnja 2024. podnijeli Çolakoğlu Metalurji AŞ, Çolakoğlu Dış Ticaret AŞ protiv presude Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 8. svibnja 2024. u predmetu T-630/21, Çolakoğlu Metalurji i Çolakoğlu Dış Ticaret/Komisija

(Predmet C-498/24 P)

(C/2024/5225)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Çolakoğlu Metalurji AŞ, Çolakoğlu Dış Ticaret AŞ (zastupnici: J. Cornelis, F. Graafsma, advocaten)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	ukine presudu Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 8. svibnja 2024. u predmetu T-630/21, Çolakoğlu Metalurji AŞ i Çolakoğlu Dış Ticaret AŞ/Komisija;

—	poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2021/1100 (1) оd 5. srpnja 2021. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih toplovaljanih plosnatih proizvoda od željeza, nelegiranog čelika ili ostalih legiranih čelika podrijetlom iz Turske;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje žaliteljevih troškova u vezi s ovom žalbom i troškova postupka pred Općim sudom u predmetu T-630/21. Podredno:

—	vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje, i

—	naknadno odluči o troškovima postupka pred Općim sudom i o troškovima žalbe.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji ističu šest žalbenih razloga u potporu žalbi.

Kao prvo, u pobijanoj presudi pogrešno se primjenjuje uvodni dio članka 2. stavka 10. Uredbe (EU) 2016/1036 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (u daljnjem tekstu: Osnovna uredba) jer se utvrdilo da je provizija plaćena društvu ÇOTAŞ bila faktor koji je utjecao na usporedivost cijena.

Kao drugo, u pobijanoj presudi pogrešno se primjenjuje članak 2. stavak 10. točka (i) Osnovne uredbe i iskrivljuju dokazi jer se utvrdilo da žalitelji ne čine jedinstveni gospodarski subjekt.

Kao treće, u pobijanoj presudi pogrešno se protumačio članak 2. stavak 10. točka (i) Osnovne uredbe; iskrivili su se dokazi; i pogrešno se primijenilo pravo na saslušanje jer je utvrđeno da se iznos provizije može prilagoditi i da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni kada je kvantificirala iznos prilagodbe.

Kao četvrto, u pobijanoj presudi pogrešno se protumačio članak 2. stavak 10. točka (j) Osnovne uredbe u pogledu postupanja s postupcima zaštite od rizika.

Kao peto, u pobijanoj presudi pogrešno se protumačila relevantna sudska praksa WTO-a jer je utvrđeno da nije bio potreban tromjesečni izračun.

Kao šesto, u pobijanoj presudu iskrivili su se podneseni dokazi jer se utvrdilo (1) da nije dokazano da su promjene u troškovima proizvodnje utjecale na usporedivost cijena; (2) da se fluktuacija troškova proizvodnje odnosila samo na jednu vrstu proizvoda; i (3) da se nejednaka distribucija odnosila samo na 3 od 23 vrste proizvoda.

---

(1)   SL 2021., L 238, str. 32. i ispravak SL 2021., L 410, str. 199.

(2)   SL 2016., L 176, str. 21.