Tužba podnesena 5. srpnja 2024. – UniCredit i UniCredit Bank/Komisija

(Predmet T-336/24)

(C/2024/4977)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: UniCredit SpA (Torino, Italija), UniCredit Bank GmbH (München, Njemačka) (zastupnici: I. Vandenborre, T. Selwyn Sharpe i I. Stamati, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da poništi Odluku Komisije br. C(2024) 3287 final od 8. svibnja 2024. (u daljnjem tekstu: Odluka) o prigovorima na otkrivanje informacija objavom koje su društva UniCredit S.p.A i UniCredit Bank AG podnijela u skladu s člankom 8. Odluke predsjednika Europske komisije 2011/695/EU od 13. listopada 2011. o funkciji i opisu posla službenika za usmene rasprave u određenim postupcima tržišnog natjecanja (Predmet AT.40324 – Europske državne obveznice).

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Odluka sadržava pogrešku koja se tiče prava jer su njome odbijeni argumenti koje je društvo UniCredit iznijelo kako bi potkrijepilo svoje tvrdnje o povjerljivosti u odnosu na svaku kategoriju informacija. Osim toga, Odluka nije dovoljno obrazložena jer se njome zahtjevi za povjerljivošću društva UniCredit obrađuju samo na sažet i općenit način te u njoj nije navedeno dovoljno razloga za potpuno odbacivanje određenih zahtjeva društva UniCredit.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Odluka sadržava pogrešku koja se tiče prava zbog pogrešne primijene sudske prakse Suda prilikom donošenja ocjene o tome da povjerljive informacije društva UniCredit nisu obuhvaćene obvezom čuvanja poslovne tajne. Nadalje, u Odluci je pogrešno utvrđeno da interesi adresata odluke o povredi da se njihovo protupravno ponašanje ne otkrije javnosti ne zaslužuju nikakvu posebnu zaštitu u pogledu informacija koje su zaštićene obvezom čuvanja poslovne tajne i koje se ne odnose na utvrđenu povredu. Odlukom nije objašnjeno ni zašto bi javni interes za otkrivanjem povjerljivih informacija trebao biti važniji od legitimnih poslovnih interesa društva UniCredit za zaštitom svojih povjerljivih informacija.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Odluka sadržava pogrešku koja se tiče prava i da je njome povrijeđeno načelo pretpostavke nedužnosti jer je pogrešno primijenjena sudska praksa Suda o tome jesu li zaključci o povredi, koji nisu navedeni u izreci odluke, u načelu povjerljivi. Odlukom se neopravdano onemogućuje društvu UniCredit da ostvari to temeljno pravo u odnosu na informacije koje ne ulaze u vremenski ni sadržajni opseg odluke o povredi te se upućuje na širu odgovornost društva UniCredit samo zbog toga što je ono adresat druge, manje odluke o povredi.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka pogrešna jer se njome upućuje na zahtjeve za povjerljivošću drugih strana koji nisu povezani sa zahtjevima društva UniCredit i jer sadržava netočna upućivanja na uvodne izjave, zbog čega društvo UniCredit ne može u potpunosti razumjeti prirodu Komisijinih argumenata.