KOMUNIKACIJA KOMISIJE

Smjernice o okvirima za zajednička ulaganja za projekte u području energije iz obnovljivih izvora na moru

(C/2024/4277)

Sadržaj

UVOD

I.a.

Politika EU-a i Uredba TEN-E

I.b.

Zašto su potrebni okviri za zajednička ulaganja

I.c.

Područje primjene ovih smjernica

II.

ANALIZE TROŠKOVA I KORISTI MORSKIH BAZENA

II.a.

Analiza troškova i koristi morskih bazena kao temelj za podjelu troškova

Scenariji i analize osjetljivosti

ii.

Protučinjenični scenarij

iii.

Referentna mreža

iv.

Konfiguracija zona trgovanja

Jačanje kopnene mreže

vi.

Modeliranje troškova i koristi

vii.

Vrijeme i geografska podrobnost

viii.

Rezultati analize SB-CBA

II.b.

Neobvezujuća prekogranična podjela troškova morskog bazena

Troškovi koje treba uključiti u SB-CBCS

ii.

Prag značajnosti za neto pozitivne korisnike

iii.

Rezultati prekogranične podjele troškova morskih bazena

III.

PREPORUKE ZA PROCJENE NA RAZINI PROJEKATA

III.a.

Analiza troškova i koristi na razini projekta

Uspostava analize PS-CBA

ii.

Scenariji i analize osjetljivosti za analize PS-CBA

iii.

Protučinjenični scenariji za analize PS-CBA

iv.

Konfiguracija zona trgovanja

III.b.

Prekogranična raspodjela troškova na razini projekta

Prag značajnosti za neto pozitivne korisnike

ii.

Doprinosi država članica koje nisu domaćini

III.c.

Ostali instrumenti osim postupaka PS-CBCA

Alati za olakšavanje potpune primjene alata PS-CBCA za projekte prijenosa

ii.

Alati za pokrivanje trajnog manjka financijskih sredstava

I. UVOD

I.a. Politika EU-a i Uredba TEN-E

Ubrzavanje energetske tranzicije i udruživanje snaga kako bi energetski sustav postao otporniji temelj su Komisijina plana REPowerEU za brzo smanjenje ovisnosti EU-a o ruskim fosilnim gorivima (1). U skladu s tim EU je revidirao Direktivu o obnovljivoj energiji (2), među ostalim povećavši opći cilj Unije u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora na najmanje 42,5 % do 2030. Energija iz obnovljivih izvora na moru bit će ključna kako bi se takvi ciljevi ostvarili. Znatno će doprinijeti postizanju ciljeva EU-a u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora, postati glavni stup njegove buduće kombinacije izvora električne energije i biti potrebna za potpunu dekarbonizaciju energetskog sustava do 2040 (3). Osim toga, uvođenjem energije iz obnovljivih izvora na moru povećat će se i domaća proizvodnja energije u EU-u, što znači da će se smanjiti njegova ovisnost o fosilnim gorivima. Cijene električne energije postat će konkurentnije, što već potvrđuju rezultati nedavnih dražbi, što će pak doprinijeti industrijskoj konkurentnosti Europe, a potrošačima osigurati pristupačne cijene. Budući da je lanac opskrbe danas uglavnom domaći, a potražnja je sve veća, pojavit će se nove mogućnosti za otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta i rješavanje problema nezaposlenosti na lokalnoj razini u EU-u.

Prvi rezultat Uredbe (EU) 2022/869 („Uredba TEN-E”) ostvaren je 2023., kad su se države članice na regionalnoj razini dogovorile o kumulativnim ciljevima u pogledu energije iz obnovljivih izvora na moru od oko 111 GW do 2030. i 317 GW do 2050 (4)., što je znatno povećanje u odnosu na instalirani kapacitet u EU-u do te godine, koji je iznosio 19,38 GW. Koristi od golemih proizvodnih kapaciteta koji će se instalirati vjerojatno će se proširiti izvan granica država članica u kojima se odvijaju ti projekti. Stoga će biti potrebni novi prekogranični projekti, posebno hibridni interkonekcijski vodovi, to jest prijenosni vodovi koji povezuju postrojenja za energiju iz obnovljivih izvora na moru i međusobno povezuju države članice. To je bio jedan od zaključaka prvog izdanja planova razvoja odobalne mreže, koje je Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju razvila i u siječnju 2024. objavila za svaki od pet morskih bazena EU-a, što je drugi rezultat Uredbe TEN-E koji se temelji na regionalnim sporazumima država članica. Posebni infrastrukturni projekti usklađeni s potrebama utvrđenima u planovima razvoja odobalne mreže mogu se zatim razmotriti u okviru desetogodišnjih planova razvoja mreže i uzeti u obzir u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. U skladu s trećim uzastopnim zahtjevom Uredbe TEN-E Komisija treba osmisliti smjernice za analizu troškova i koristi i za prekograničnu podjelu troškova radi izrade planova razvoja integrirane odobalne mreže za svaki morski bazen. Taj se zahtjev ispunjava ovim dokumentom. Naposljetku, Uredbom TEN-E propisuje se da Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju prvi put predstavi rezultate primjene tih smjernica do 24. lipnja 2025. Regionalni sporazumi, planovi razvoja odobalne mreže i rezultati primjene smjernica o podjeli troškova potom će se ažurirati svake dvije godine. Kako bi se u određenim područjima u potpunosti primijenila načela iz ovih smjernica o podjeli troškova, možda će biti potrebno izmijeniti planove razvoja odobalne mreže. Stoga bi za prvu verziju primjene podjele troškova koju će provesti Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju mogla biti potrebna određena pojednostavnjenja.

I.b. Zašto su potrebni okviri za zajednička ulaganja

Potreba za prekograničnom podjelom troškova radi izrade planova razvoja odobalne mreže proizlazi iz nekoliko posebnosti specifičnih za odobalne projekte, kojima je potrebno posvetiti posebnu pozornost.

Prvo, zbog veličine tih projekata, postojanja drugih aktivnosti na moru i mogućih prekograničnih učinaka države članice moraju se znatno angažirati kako bi ih provele. To podrazumijeva izradu preliminarnih studija o površini morskog dna i morskom okolišu, strateških procjena utjecaja na okoliš, prostornih planova morskog područja kako bi se odabrala odgovarajuća područja, dražbe za energiju iz obnovljivih izvora, zakupe morskog dna i postavljanje političkih ciljeva za energiju iz obnovljivih izvora na moru. Budući da mjere jedne države članice mogu utjecati na susjedne države, ključna je međuvladina suradnja. Zbog toga države članice trebaju uspostaviti učinkovitu regionalnu suradnju u raznim koracima uvođenja energije iz obnovljivih izvora na moru, među ostalim kad je riječ o podjeli troškova i koristi.

Drugo, regionalni sporazumi država članica o postizanju kapaciteta od oko 317 GW do 2050. ambiciozni su, realni i nužni za dekarbonizaciju europskog energetskog sektora do 2040. Sadržavaju raščlambe po državama članicama u kojima je prikazano kako postići kombinirane ciljeve. Međutim, dio takve nacionalne raščlambe regionalnih ciljeva može biti nedostižan ako se ne uspostave uvjeti koji omogućuju provedbu. Oni se mogu uspostaviti tako da se osigura da potencijal energije iz obnovljivih izvora na moru uz potporu političkih ciljeva može učinkovito zadovoljiti potražnju unutar regije na domaćem tržištu (pružanje električne energije za tradicionalnu, elektrificiranu i novu potražnju), na prekograničnom tržištu (trgovina električnom energijom hibridnim i kopnenim interkonekcijskim vodovima) i potražnju za pretvorbu u druge nositelje energije (pretvorba električne energije u drugo gorivo, kao što su vodik i amonijak, za domaću upotrebu ili izvoz).

Odgovarajuća koordinacija planiranja na razini EU-a i regionalnoj razini trebala bi se baviti nekim od tih područja, posebno u okviru budućih izmjena planova razvoja odobalne mreže. Međutim, neki uvjeti koji omogućuju provedbu uvelike ovise o nacionalnim i lokalnim strategijama i politikama, kao što su one u sektoru industrije (npr. dekarbonizacija energetski intenzivnih industrija), digitalizacije (npr. podatkovni centri) i energetike (npr. interkonekcijski vodovi i vodik). Bez tih razmatranja koja se temelje na potražnji regionalni ciljevi na moru doista mogu biti neostvarivi: ako proizvodnja ne može učinkovito zadovoljiti potražnju, koristi za državu članicu koja je spremna biti domaćin daljnjih projekata u području energije iz obnovljivih izvora na moru u konačnici bi mogle biti manje od troškova uvođenja. S druge strane, potpuno iskorištavanje europskih domaćih obnovljivih izvora energije na moru ključno je za dekarbonizaciju Europe i njezinih regija. Za to je potrebno da države članice u svakoj regiji postignu zajednički dogovor o posljedicama razvoja svojih regionalnih ambicija na moru, kao i o rizicima i posljedicama nepostizanja dijela tih ambicija te o svim povezanim troškovima i propuštenim koristima.

Treća je relevantna posebnost dostupnost elektroenergetske mreže. Za priključivanje odobalnih vjetroelektrana općenito će biti potrebna znatna greenfield ulaganja u elektroenergetske mreže jer, za razliku od situacije na kopnu, isprepletene odobalne mreže još ne postoje. Hibridni projekti u tom će kontekstu imati ključnu ulogu jer omogućuju uvođenje više kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, povećavaju regionalnu sigurnost opskrbe i održavaju cijene pod kontrolom. Nadalje, hibridni interkonekcijski vod može povećati iskorištenost imovine za prijenos, a time i njezinu vrijednost, u usporedbi s radijalno povezanom vjetroelektranom (tj. izravno povezanom s obalom) jer vjetroelektrana dobiva pristup dodatnom tržištu, a hibrid može nastaviti „služiti” kao interkonekcijski vod u razdobljima slabijeg vjetra.

Dobro planirana energetska mreža za energiju iz obnovljivih izvora na moru koja optimalno iskorištava morski i kopneni prostor i omogućuje međupovezanost ujedno će smanjiti učinak na okoliš i troškove ulaganja u mrežu za povezivanje iste količine kapaciteta za energiju iz obnovljivih izvora. Rasprave o podjeli troškova stoga bi se trebale temeljiti na planiranju i analizama troškova i koristi u kojima se na odgovarajući način kvantificira vrijednost hibrida i njihova dvostruka uloga kao priključnih vodova koji omogućuju integraciju novih obnovljivih izvora energije na moru te kao interkonektora.

S obzirom na složenost projekata u području energije iz obnovljivih izvora na moru, kako bi se te tri posebnosti pravodobno uzele u obzir, potrebno je uspostaviti učinkovitiju suradnju na regionalnoj razini, nove prekogranične projekte i pravedan sustav raspodjele troškova ulaganja koji odražava raspodjelu koristi. Za to su potrebni okviri za zajednička ulaganja na temelju kojih bi se uspostavili potrebni uvjeti koji omogućuju provedbu kako bi države članice mogle ostvariti zajedničke ciljeve.

I.c. Područje primjene ovih smjernica

Kako bi se ostvarile goleme koristi koje će donijeti obnovljivi izvori energije na moru, potrebno je svladati izazov postizanja konsenzusa o pravednoj raspodjeli troškova. Za prekogranične projekte konsenzus se obično dogovara bilateralnim pregovorima. Mogući dogovor o raspodjeli troškova za odobalne projekte trebao bi ostati specifičan za projekt ako su dostupne detaljne informacije. Međutim, kako bi države članice ostvarile svoja nastojanja da u sljedeća dva i pol desetljeća uvedu više od 300 GW kapaciteta, pristup „odozdo prema gore” na razini projekata potrebno je dopuniti procjenama na visokoj razini po morskom bazenu kako bi se podržalo pravodobno pokretanje rasprava, utvrđivanje i uključivanje relevantnih strana te razumijevanje troškova provedbe regionalnih planova.

Okviri za zajednička ulaganja za odobalne projekte od prekogranične važnosti potrebni su kako se ne bi ugrozile regionalne ambicije. Ovim se smjernicama državama članicama i regulatornim tijelima nastoji pomoći da se lakše uključe u dijaloge o načelima suradnje od samog početka utvrđivanja potreba mreže, da ubrzaju stvaranje novih prekograničnih projekata i da potiču provedbu političkih dogovora. Rano regionalno informiranje koje se temelji na zajedničkim načelima pomoći će državama članicama da se odvaže na istraživanje i ulaganje u prekogranične projekte u području energije iz obnovljivih izvora na moru, primarno hibridne interkonekcijske vodove i zajedničke projekte u području energije iz obnovljivih izvora na moru.

Ovim se smjernicama utvrđuje okvir za novu analizu troškova i koristi morskih bazena (SB-CBA) i prekograničnu podjelu troškova morskih bazena (SB-CBCS) kojima se procjenjuju implikacije izrade plana razvoja odobalne mreže. One se nadovezuju na planove razvoja odobalne mreže, a u budućnosti će ih nadopunjavati te će se s vremenom razvijati kako bi uzimale u obzir buduće promjene u planiranju, uključujući međuvektorsku integraciju sa sustavima vodika, čime se poboljšava priznavanje koristi hibrida, potrebe za jačanjem kopnene mreže i sve druge buduće relevantne promjene. Iako ove smjernice sadržavaju načela koja bi se u velikoj mjeri mogla primjenjivati na izradu plana razvoja odobalne mreže, u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe TEN-E prema potrebi se mogu ažurirati. Osim što će pomoći u raspravama o podjeli troškova, SB-CBA i SB-CBCS od 2026. državama članicama bit će korisni za buduće revizije regionalnih ciljeva u području energije iz obnovljivih izvora na moru. Važno je naglasiti i da SB-CBCS nema obvezujuće posljedice na odluke o prekograničnoj raspodjeli troškova na razini projekata (PS-CBCA), koje su i dalje glavno sredstvo za vođenje stvarnih pregovora o dijeljenju ulaganja za projekte od zajedničkog interesa i projekte od uzajamnog interesa, kao i za zajedničke projekte proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

U smjernicama se razmatraju i posebnosti analiza troškova i koristi na razini projekata te pristupa podjeli troškova. Daju se preporuke koje dopunjuju Smjernice Komisije o raspodjeli troškova i koristi u prekograničnim projektima suradnje u području energije iz obnovljivih izvora (5) i preporuke ACER-a o dobroj praksi za obradu zahtjeva za ulaganje (uključujući CBCA) za projekte od zajedničkog interesa (6). U skladu s člankom 16. stavkom 11. Uredbe TEN-E ACER bi se trebao pobrinuti da u svakom budućem ažuriranju svojih preporuka dosljedno uzme u obzir načela navedena u ovim Smjernicama Komisije. Naposljetku, u smjernicama se istražuju mogući novi alati za zajednička ulaganja u prijenos energije i sredstva za proizvodnju energije u okviru projekata u području energije iz obnovljivih izvora na moru od prekogranične važnosti.

II. ANALIZE TROŠKOVA I KORISTI MORSKIH BAZENA

Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju dužna je provoditi procjene troškova i koristi te podjele troškova za svaki od pet prioritetnih koridora odobalne mreže iz Uredbe TEN-E na temelju već izrađenih planova razvoja odobalne mreže, tj. za one države članice koje dijele ambicije za energiju iz obnovljivih izvora na moru. SB-CBA i SB-CBCS stoga moraju uključivati države članice na koje se odnosi svaki predmetni prioritetni koridor odobalne mreže, a to su:

—	odobalne mreže sjevernih mora (NSOG): BE, DE, DK, FR, IE, LU, NL, SE,

—	odobalne mreže u okviru Plana međupovezanosti baltičkog energetskog tržišta (BEMIP): DE, DK, EE, FI, LV, LT, PL, SE,

—	južne i zapadne odobalne mreže (SW): EL, ES, FR, IT, MT, PT,

—	južne i istočne odobalne mreže (SE): BG, CY, EL, HR, IT, RO, SI,

—	atlantske odobalne mreže: ES, FR, IE, PT.

Drugim riječima, obuhvaćeno geografsko područje uključuje relevantne države članice odgovarajućih morskih bazena. Pod uvjetom da postoji interes, u iznimnim okolnostima i ako je to propisno opravdano mogle bi se uključiti i dodatne države članice, uključujući one bez izlaza na more, ili treće zemlje, ali to bi trebalo procijeniti za svaki slučaj pojedinačno.

II.a. Analiza troškova i koristi morskih bazena kao temelj za podjelu troškova

Analiza troškova i koristi donositeljima odluka pomaže da razumiju očekivane ishode realizacije plana ili projekta, čime se potkrepljuju rasprave među uključenim stranama. SB-CBA odnosi se na utvrđivanje troškova i koristi povezanih s provedbom plana razvoja odobalne mreže, na temelju čega države članice dobivaju povratnu informaciju o učinku svojih ambicija za energiju iz obnovljivih izvora na moru.

i. Scenariji i analize osjetljivosti

Svaki SB-CBA mora se temeljiti na najnovijim zajedničkim scenarijima utvrđenima u okviru desetogodišnjeg plana razvoja mreže u skladu s člankom 12. Uredbe TEN-E. Primjena nekoliko scenarija pomaže da se uzmu u obzir različite moguće buduće situacije, kao što je moguća veća potražnja potaknuta drukčijim očekivanjima u pogledu e-mobilnosti ili podatkovnih centara ili dostupnosti fleksibilnosti. U svim scenarijima desetogodišnjih planova razvoja mreže potrebno je uzeti u obzir regionalne ciljeve država članica u pogledu energije iz obnovljivih izvora na moru, dok bi se u različitim scenarijima mogle uzeti u obzir različite vrijednosti unutar raspona navedenih u sporazumima.

Nesigurnosti bi se prvenstveno trebale rješavati primjenom različitih zajedničkih scenarija iz desetogodišnjeg plana razvoja mreže, a ne analizama osjetljivosti. Veća otpornost velikog geografskog i vremenskog područja primjene na razini plana prvenstveno će se postići uvođenjem više scenarija. Osjetljivosti na pojedinačne varijable mogu biti relevantne na razini projekta.

ii. Protučinjenični scenarij

Protučinjenični scenarij je alternativa s kojom se uspoređuju koristi i troškovi realizacije plana razvoja odobalne mreže, tj. predstavlja drugi realni razvoj koji bi se mogao dogoditi umjesto onog prikazanog u tom planu. To pomaže da se utvrde dodana vrijednost koju donosi realizacija plana razvoja odobalne mreže i mogućnosti suradnje koje se u njemu utvrđuju. U protučinjeničnom scenariju za svaki SB-CBA trebalo bi razmotriti u kojoj se mjeri svi regionalni ciljevi u pogledu energije iz obnovljivih izvora na moru mogu doista ostvariti bez suradnje. Na primjer, neke radijalno povezane vjetroelektrane vjerojatno će postati preskupe za lokacije izvan određene udaljenosti, zbog čega će hibridi postati komercijalno zanimljivi. U takvim slučajevima realna alternativa određenom hibridnom projektu ne mora biti radijalni projekt, već projekta uopće ne mora biti. Osim toga, interes države članice domaćina za prodaju dodatne odobalne proizvodnje na dražbi mogao bi se smanjiti ako se ne uspostave novi kopneni interkonekcijski vodovi kako bi dodatna električna energija mogla stići do velikih centara potražnje. U protučinjeničnom scenariju u tom bi slučaju trebalo pretpostaviti djelomično smanjenje odobalnih proizvodnih kapaciteta koji će se uvesti.

Međutim, nije jednostavno utvrditi takav realan alternativni razvoj, tj. protučinjenični scenarij. Pri utvrđivanju regionalnih ciljeva na moru države članice posebnu pozornost posvećuju ograničenjima, kao što su raspoloživi potencijal energije vjetra na moru, raspoloživi morski prostor, ekološki zaštićena područja, javna potpora itd. U planovima razvoja odobalne mreže zatim se opisuje potrebna prekogranična (i radijalna) prijenosna infrastruktura koja je potrebna za ostvarenje ambicija. U protučinjeničnom scenariju potrebno je uzeti u obzir da će ta ograničenja u nedostatku suradnje pretpostavljene u planu razvoja odobalne mreže dodatno ograničiti odobalne kapacitete koji se mogu uvesti. Naime, ograničenja domaće i prekogranične potražnje ključna su kako bi se utvrdilo u kolikoj mjeri ostvarenje činjeničnog scenarija nije realno bez novih prekograničnih projekata. Osim određene razine uvođenja odobalne proizvodnje, marginalna vrijednost novih odobalnih vjetroelektrana bez suradnje može biti ograničena s obzirom na očekivanja domaće potražnje u državi članici koja uvodi kapacitete i dostupne mogućnosti trgovanja u okviru već postojeće prekogranične energetske infrastrukture.

Budući da su odgovorne za određivanje ambicija, smještanje postrojenja i dražbu energije iz obnovljivih izvora na moru, države članice imat će ključnu ulogu i u procjeni posljedica nedostatka nove prekogranične infrastrukture kako je utvrđeno u optimiziranom planu razvoja odobalne mreže na postizanje regionalnih ambicija na moru. Stoga bi države članice u protučinjenični scenarij trebale ugraditi i informacije o svojim očekivanjima ostvarivosti odobalnih ciljeva u ograničenim uvjetima izvoza uz zadržavanje ambicioznosti i težnju za dosljednim pristupom u svakoj regiji. U protučinjeničnom scenariju trebalo bi razmotriti radijalno povezane projekte do razine proizvodnje električne energije koja se smatra realnom te bi trebalo pretpostaviti da iznad nje nema drugih projekata.

Takav postupak trebao bi biti vrlo vrijedan za države članice jer im omogućuje da SB-CBA procjenjuju uz odgovarajući protučinjenični scenarij, ali i da razumiju ovisnost svojih ambicija za energiju iz obnovljivih izvora na moru o uspješnoj regionalnoj političkoj suradnji. Nadalje, kao što je slučaj s regionalnim odobalnim ciljevima, utvrđivanje neostvarivog dijela tih ciljeva može imati prekogranične posljedice, stoga bi ga u idealnom slučaju trebalo provoditi na regionalnoj razini na temelju nacionalnih procjena i zajednički dogovorenih načela. Skupine na visokoj razini (7) ili regionalne skupine za TEN-E mogle bi poslužiti kao forumi za potporu takvom procesu. S obzirom na vremenska ograničenja za prvo izdanje analize SB-CBA protučinjenični scenarij bit će potrebno pojednostavniti.

iii. Referentna mreža

Referentna mreža je osnovna mreža koja bi trebala biti uspostavljena do kraja relevantnog razdoblja analize SB-CBA. Troškovi i koristi modeliraju se prema činjeničnom (plan razvoja odobalne mreže) i protučinjeničnom scenariju, pri čemu se referentna mreža smatra mrežom kojoj se činjenični ili protučinjenični scenarij dodaje ili oduzima. Radi usklađenosti s procjenama na razini sustava u okviru desetogodišnjeg plana razvoja mreže i kako bi se uzeli u obzir drugi projekti i potrebe morskih bazena, referentna mreža koja se upotrebljava za sve analize SB-CBA trebala bi u svakom relevantnom razdoblju odgovarati modelu na razini EU-a koji se upotrebljava za analize troškova i koristi pojedinačnih projekata u okviru tog plana.

iv. Konfiguracija zona trgovanja

Konfiguracija zona trgovanja može utjecati na raspodjelu koristi među državama članicama. Kad je riječ o potrebama za hibridnim interkonekcijskim vodovima utvrđenima u planovima razvoja odobalne mreže, konfiguracija odobalne zone trgovanja trebala bi se upotrebljavati u analizi SB-CBA za povezanu proizvodnju jer bolje odražava uvjete mreže u okviru postupaka izračuna i dodjele kapaciteta (8).

v. Jačanje kopnene mreže

Za ostvarenje planova razvoja odobalne mreže trebat će znatno ojačati kopnene mreže, što će dovesti do odgovarajućih troškova, ali i koristi, kao što je smanjenje ograničenja. Analiza SB-CBA trebala bi uključivati procjene jačanja kopnene mreže za države članice obuhvaćene područjem primjene po morskom bazenu. Utvrđivanje jačanja potrebnih za ostvarenje planova razvoja odobalne mreže problematično je u smislu modeliranja jer bi jačanje kopnene mreže utvrđeno u tim planovima moglo biti potrebno i za neku drugu potrebu kopnenog sustava. Međutim, kad bi se troškovi i koristi isključili iz analize potreba za jačanjem kopnene infrastrukture, države članice dobile bi ograničen uvid u posljedice izrade planova razvoja odobalne mreže, što može biti odlučujući čimbenik za potvrđivanje interesa za njihovo uvođenje jer se odnosi na sigurnost da će električna energija iz obnovljivih izvora na moru doista dosegnuti potražnju. Ako se potrebe za jačanjem kopnene mreže koje proizlaze iz integracije energije iz obnovljivih izvora na moru preklapaju s potrebama povezanima s aktivnostima na kopnu, trebalo bi razmotriti samo onaj dio tih potreba za koji se može jasno utvrditi da se odnose isključivo na sustave na moru. Trebalo bi uzeti u obzir i da bi manje uvođenje energije iz obnovljivih izvora na moru zbog manje suradnje dovelo do još veće potrebe za obnovljivim izvorima energije na kopnu, a time i veće potrebe za jačanjem kopnene mreže.

Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju trebala bi pružiti transparentne informacije o pretpostavkama za razlikovanje potreba za jačanjem koje se odnose na proizvodne kapacitete na moru. Prema potrebi trebala bi se savjetovati sa skupinama na visokoj razini ili regionalnim skupinama za TEN-E.

vi. Modeliranje troškova i koristi

Učinci procijenjeni na temelju analize SB-CBA trebali bi uključivati barem sljedeće koristi desetogodišnjeg plana razvoja mreže: socioekonomsku dobrobit, varijacije CO2, emisije plinova osim CO2 (uključujući onečišćujuće tvari u zraku), primjerenost sustava i integraciju energije iz obnovljivih izvora. U mjeri u kojoj je to moguće trebalo bi procijeniti i učinke na bioraznolikost i druge relevantne vanjske učinke na okoliš (npr. druge vrste onečišćenja). U okviru potonjeg uvođenje energije iz obnovljivih izvora na moru očigledna je korist razvoja odobalne hibridne i radijalne prijenosne infrastrukture. Budući da imaju ulogu interkonekcijskih vodova, hibridni prijenosni vodovi donijet će dodatne koristi u smislu integracije energije iz obnovljivih izvora na kopnu. Nadalje, procjenom protučinjeničnog scenarija kako je prethodno opisano kvantificiraju se koristi odobalne proizvodnje koje se inače ne bi ostvarile.

Troškovi bi se, kad je to moguće, prvenstveno trebali temeljiti na kapitalnim troškovima (CAPEX). Trebalo bi uključiti samo troškove prijenosa bez troškova proizvodnje jer su ti troškovi komercijalno usmjereni i razvidni samo u natječajima na razini projekata, dok su relevantne koristi one koje su prethodno opisane. Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju ne bi trebala procjenjivati trenutačne i buduće promjene troškova ulaganja u vjetroelektrane na moru. U analizi SB-CBA trebalo bi procijeniti sva sredstva za prijenos energije utvrđena u planu razvoja odobalne mreže. Operativni troškovi (OPEX) mogu činiti znatan dio ukupnih troškova ostvarivanja planova razvoja odobalne mreže, ali su često povezani s načinom na koji su projekti osmišljeni, kao što su gubici mreže ili održavanje, i može ih biti teško na odgovarajući način procijeniti na razini morskog bazena. Na potrebe za uravnoteženjem rezervi može utjecati i uvođenje energije iz obnovljivih izvora na moru, ali analize SB-CBA možda neće biti prikladne za takve procjene. Operatori prijenosnih/transportnih sustava u tom bi pogledu mogli razmotriti mogućnost da od regionalnih koordinacijskih središta zatraže da provedu namjenske procjene uzimajući u obzir odobalnu proizvodnju u okviru svojih zadaća povezanih s regionalnim dimenzioniranjem i nabavom. Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju trebala bi procijeniti koji bi se operativni troškovi mogli dobro integrirati u analize SB-CBA. U suradnji na konkretnom prekograničnom projektu države članice možda će u analizu troškova i koristi pojedinog projekta htjeti uključiti sve relevantne operativne troškove osim onih koje Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju uzima u obzir na razini morskog bazena.

vii. Vrijeme i geografska podrobnost

Razine rizika povezane s provedbom planova razvoja odobalne mreže s vremenom se povećavaju, npr. rezultati planiranja mogu se promijeniti s obzirom na druga kretanja u zemlji ili se mogu utvrditi alternativni projekti. Stoga takve složenosti između vremena i rizika zahtijevaju vremensko razlikovanje. SB-CBA trebalo bi provesti za 2040. i 2050. S obzirom na vrijeme potrebno za razvoj projekta u području energije iz obnovljivih izvora na moru i vrijeme do kojeg će se objaviti prvi rezultati analiza SB-CBA procjene za 2030. ne bi se trebale provoditi jer države članice na temelju njih ne bi dobile korisne informacije.

Rezultate analiza SB-CBA trebalo bi utvrditi pojedinačno za svaku državu članicu i skupno za svaki morski bazen. Na temelju toga države članice moći će utvrditi tko ostvaruje neto koristi od provedbe planova razvoja odobalne mreže te će se moći pokrenuti konceptualizacija projekata koji uključuju i druge države članice, a ne samo one u kojima se projekti fizički provode. Osim toga, moći će zajednički raspravljati o sveobuhvatnim posljedicama na visokoj razini koje donosi provedba plana razvoja odobalne mreže. Kasnije bi se u raspravama o pojedinim projektima moglo zaključiti da neke države članice za koje se prvotno na temelju rezultata analize SB-CBA mislilo drukčije zapravo nemaju koristi od predmetnog projekta (ali vjerojatno imaju koristi od drugih projekata u okviru plana razvoja odobalne mreže). S druge strane, države članice koje doista imaju koristi mogu se utvrditi i uključiti u postupak u ranoj fazi, čime se rizik od prekasnog uključivanja u postupak raspodjele troškova za pojedini projekt svodi na najmanju moguću mjeru.

viii. Rezultati analize SB-CBA

Relevantni operatori prijenosnih/transportnih sustava, relevantna nacionalna regulatorna tijela, ACER i Komisija trebali bi na odgovarajući način biti uključeni u analize SB-CBA koje provodi Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju. Ona bi svoje rezultate trebala predstaviti prioritetnim koridorima odobalne mreže, odgovarajućim regionalnim skupinama ili, prema potrebi, skupinama na visokoj razini za TEN-E. Rezultate bi trebalo izračunati u eurima za scenarij najbolje procjene u okviru desetogodišnjeg plan razvoja mreže te bi trebalo navesti raspone nesigurnosti koji odražavaju druge zajedničke scenarije u okviru tog plana. U okviru analize SB-CBA trebalo bi utvrditi države članice s neto pozitivnim i neto negativnim učincima. Trebalo bi navesti i sažetak svih infrastrukturnih potreba za plan razvoja odobalne mreže i, u mjeri u kojoj je to moguće, njihova učinka na rezultate analize SB-CBA.

Kako bi se dodatno olakšale regionalne rasprave, nacionalna regulatorna tijela regije trebala bi procijeniti analizu SB-CBA koju provodi Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju i, prema potrebi, doprinijeti njegovim rezultatima. To može pomoći da se unaprijed izgradi regulatorna potpora i angažman, čime se smanjuju poteškoće i vrijeme u fazama na razini projekta. Osim toga, ACER bi trebao razmotriti davanje mišljenja o svim analizama SB-CBA.

Ako SB-CBA pokazuje pozitivne rezultate za određene potrebe prekogranične infrastrukture, trebalo bi ih dodatno proučiti. Stoga bi trebalo očekivati uključivanje procjena na razini projekata u okviru regionalnih investicijskih planova (tj. projektnih studija) ili u desetogodišnjem planu razvoja mreže.

II.b. Neobvezujuća prekogranična podjela troškova morskog bazena

Prekogranična podjela troškova morskih bazena SB-CBCS trebala bi pružati informacije o podjeli troškova na regionalnoj razini na temelju troškova i koristi ostvarivanja planova razvoja odobalne mreže. Rezultat tog postupka informativan je i indikativan te ne dovodi do stvarne raspodjele troškova.

i. Troškovi koje treba uključiti u SB-CBCS

Uključivanje svih potreba mreže potrebnih za ostvarivanje regionalnih ambicija na moru u analizu SB-CBA državama članicama (te operatorima prijenosnih/transportnih sustava i lancu opskrbe) omogućuje da prikupe potrebne informacije o potrebama za suradnjom, količinama opreme, naznakama koristi od razvoja prekograničnih projekata prijenosa kako bi se omogućili inače neostvarivi odobalni potencijali i druge informacije relevantne za moguće revizije regionalnih ciljeva na moru.

U smislu podjele troškova SB-CBCS-u bi trebao podlijegati samo podskup infrastrukturnih potreba uključenih u plan razvoja odobalne mreže i analizu SB-CBA, i to one od jasne prekogranične važnosti. Kad je riječ o potrebama hibridne infrastrukture, to uključuje prijenosni sustav odobalne mreže s lokacija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na moru u dvije ili više država članica. Neke potrebe infrastrukture za radijalne veze također mogu biti relevantne za podjelu troškova, osobito ako su dio infrastrukturne potrebe koja je u planu razvoja odobalne mreže utvrđena kao potreba koja će u kasnijoj fazi postati hibridna. Određena jačanja kopnene mreže isto će tako biti relevantna za razvoj planova razvoja odobalne mreže i imati jasnu prekograničnu važnost. Kako bi bile pravedne, rasprave o podjeli troškova povezane s integracijom energije iz obnovljivih izvora na moru u načelu bi također trebale biti uključene u SB-CBCS u mjeri u kojoj se može utvrditi odgovarajuća metodologija kako je prethodno opisano.

Ako u SB-CBCS uključe samo one infrastrukturne potrebe koje su jasno relevantne za integraciju energije iz obnovljivih izvora na moru i imaju prekograničnu važnost, države članice unutar regije mogu utvrditi koje će od tih potreba vjerojatnije biti relevantne za osmišljavanje i naknadne pregovore o raspodjeli troškova konkretnih prekograničnih projekata u određenom vremenskom okviru (2040. ili 2050.). To će pomoći da se unaprijed utvrdi opseg potencijalnih skupina projekata koje treba objediniti te da se pravodobno uključe nacionalna regulatorna tijela i operatori prijenosnih sustava.

ii. Prag značajnosti za neto pozitivne korisnike

Pregovori o konkretnim projektima imaju izravne posljedice na raspodjelu troškova, stoga je za određivanje neto pozitivnih korisnika za prekograničnu raspodjelu troškova na razini projekta potrebna pragmatična primjena pragova značajnosti. To je važno kako modelirani doprinosi država članica koje nisu domaćini i imaju manji učinak ne bi znatno povećali troškove pregovora i administrativne troškove pojedinog projekta, tj. kako se broj uključenih strana ne bi prekomjerno povećao.

Na razini plana, koja je konceptualna bez obvezujućih troškovnih posljedica, ti se argumenti ne primjenjuju, ali mogu nastati oportunitetni troškovi ako se stranke korisnice s relativno manjim neto-pozitivnim učincima ne identificiraju i ne uključe dovoljno unaprijed. Nadalje, bilo koji mali prag na razini plana mogao bi dovesti do znatnih nedostataka u smislu ukupnog iznosa pokrivenih troškova, pri čemu bi infrastrukturne potrebe za jednu državu članicu tijekom cijelog desetljeća mogle pokriti velik broj projekata i troškova ulaganja. Stoga se za SB-CBCS ne bi trebao primjenjivati minimalni prag značajnosti neto pozitivnih učinaka.

iii. Rezultati prekogranične podjele troškova morskih bazena

Relevantni operatori prijenosnih/transportnih sustava, relevantna nacionalna regulatorna tijela, ACER i Komisija trebali bi na odgovarajući način biti uključeni u postupke SB-CBCS, čije bi rezultate Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju trebala predstaviti prioritetnim koridorima odobalne mreže za TEN-E. Trebala bi izvijestiti o primjeni podjele troškova za svaku državu članicu po morskom bazenu, podijeljeno po desetljeću (2040. i 2050.), izraženo u eurima, na temelju raspodjele razmjerne udjelu koristi. SB-CBCS trebao bi sadržavati i sažetak svih infrastrukturnih potreba relevantnih za podjelu regionalnih troškova i, u mjeri u kojoj je to moguće, njihova učinak na rezultate tog postupka.

III. PREPORUKE ZA PROCJENE NA RAZINI PROJEKATA

III.a. Analiza troškova i koristi na razini projekta

i. Uspostava analize PS-CBA

Pri pokretanju rasprava i pregovora o raspodjeli troškova za konkretne prekogranične projekte odobalnog prijenosa električne energije nacionalna regulatorna tijela oslanjaju se na analize troškova i koristi za pojedinačne projekte (PS-CBA). To može biti slučaj i kad države članice raspravljaju o prekograničnim zajedničkim projektima u području energije iz obnovljivih izvora na moru, potencijalno kako bi pregovarale o statističkim prijenosima ili uspostavi zajedničkog programa potpore za pokrivanje nedostatka ulaganja. U oba slučaja nacionalna regulatorna tijela i/ili države članice izračune modeliranja mogu odlučiti delegirati operatorima prijenosnih/transportnih sustava.

Rizici od neuspjeha u pregovorima o prekograničnim projektima mogu se ograničiti ako se relevantne strane unaprijed dogovore o postupku. Na primjer, koordinirani pristup za sredstva za prekogranični prijenos može biti:

1.	uspostava memoranduma o razumijevanju ili sličnog memoranduma među relevantnim državama članicama;

2.	uspostava memoranduma o razumijevanju ili sličnog memoranduma među relevantnim operatorima prijenosnih/transportnih sustava;

3.	zajednički dogovor nacionalnih nadležnih tijela o pretpostavkama koje operatori prijenosnih/transportnih sustava trebaju uzeti u obzir;

4.	operatori prijenosnih/transportnih sustava zajednički osmišljavaju PS-CBA;

5.	nacionalna regulatorna tijela zajednički potvrđuju rezultate ili zajednički zahtijevaju izmjene od operatora prijenosnih/transportnih sustava.

Zajedničkim dogovorom o pretpostavkama koje će se primjenjivati u analizi PS-CBA (npr. koliko scenarija treba razmotrili i koji su to) i zajedničkim modeliranjem mogu se uvelike smanjiti kasnija neslaganja koja proizlaze iz primjene različitih modeliranja i rezultata. Treba napomenuti da u skladu s nacionalnim praksama i države članice mogu biti uključene u postupak za prijenosna sredstva, npr. u potvrđivanju pretpostavki ili rezultata (na primjer, kad neke države članice odobre nacionalne planove ulaganja za operatore prijenosnih sustava na svojim državnim područjima). Predloženi koordinirani postupak analize troškova i koristi trebao bi služiti kao orijentacijski okvir, dok bi fleksibilnost trebala biti moguća prema potrebi. Na primjer, skupina država članica može smatrati da bi se zbog provedbe memoranduma o razumijevanju vrijeme pregovaranja moglo produljiti, a ne skratiti, stoga bi ih mogla smatrati nepotrebnima ili odlučiti da bi neke korake trebalo provoditi usporedno.

Za prekogranične projekte odobalne proizvodnje relevantne države članice mogu zajednički provoditi PS-CBA. Prvo bi trebale odabrati pristup razvoju zajedničkih izračuna modeliranja (npr. samostalno, delegiranjem svojim agencijama za energiju ili relevantnim operatorima prijenosnih sustava ili na temelju natječaja za savjetodavne usluge). Zatim bi trebale zajednički odlučiti koje će se pretpostavke primjenjivati (npr. scenariji i moguće uključivanje pojačanja kopnene mreže u procjenu) i zajednički osmisliti PS-CBA kako je prethodno dogovoreno.

Ako su u okviru složenih prekograničnih odobalnih projekata integrirani hibridni projekt i zajednički projekt za energiju iz obnovljivih izvora na moru, relevantne države članice i nacionalna regulatorna tijela trebali bi se pobrinuti da su analize PS-CBA za ta dva projekta usklađene. S jedne strane, trebali bi se pobrinuti da su pretpostavke obaju projekata dosljedne te izbjeći dvostruko računanje troškova i koristi. S druge strane, rizici od kašnjenja trebali bi se svesti na najmanju moguću mjeru, posebno ako predmetni projekti imaju različita vremena odlučivanja o ulaganju. Na primjer, o konačnoj raspodjeli troškova za imovinu za prijenos možda će biti potrebno odlučiti ranije ako bi njezino puštanje u pogon trajalo znatno dulje nego za odobalnu vjetroelektranu. Osim toga, te dvije procjene mogu se integrirati u jednu sveobuhvatnu procjenu. Međutim, takav bi pristup uvijek trebao omogućiti razlikovanje između, s jedne strane, rezultata specifičnih za infrastrukturu koje nacionalna regulatorna tijela uzimaju u obzir u odlukama o prekograničnoj raspodjeli troškova i, s druge strane, informacija specifičnih za proizvodnju relevantnih za aranžmane država članica za podjelu troškova i koristi za distribuciju statistike o obnovljivim izvorima energije i troškove potpore.

Energetski otoci još su jedna vrsta složenog projekta za koji su potrebna znatna ulaganja koja mogu imati vrlo različite strukture projekata, vlasničke strukture i mehanizme financiranja. Stoga bi postupak i analize za energetski otok trebalo proučiti za svaki slučaj pojedinačno, uzimajući u obzir njegove značajke.

ii. Scenariji i analize osjetljivosti za analize PS-CBA

U skladu s člankom 16. stavkom 4. Uredbe TEN-E, scenariji koji će se koristiti u analizama projekata trebali bi uključivati barem zajedničke scenarije desetogodišnjih planova razvoja mreže. Uvođenjem dodatnih scenarija mogla bi se povećati pouzdanost jer bi se uzele u obzir razne moguće budućnosti, ali i rizik od preklapanja sa scenarijima desetogodišnjih planova razvoja mreže, produljenja modeliranja i potencijalno većih troškova pregovora. Uredbom TEN-E predviđa se okvir za razvoj zajedničkih scenarija desetogodišnjih planova razvoja mreže koji podrazumijeva visoku razinu uključenosti i nadzora dionika. Stoga bi nacionalne stranke trebale aktivno sudjelovati kako bi kvaliteta i povjerenje u scenarije bili visoki, a potreba za dodatnim dugotrajnim (a ponekad i kontraproduktivnim) scenarijima minimalna.

Umjesto dodatnih scenarija analize osjetljivosti scenarija desetogodišnjih planova razvoja mreže mogu dodatno povećati pouzdanost procjena projekata. U okviru njih procjenjuje se kako se vrijednost projekta mijenja ako se izmijeni određena ključna pretpostavka, a cilj je utvrditi koje pretpostavke imaju najveći učinak na rezultate analize PS-CBA. Ako se smatra da su potrebni dodatni scenariji koji nadilaze desetogodišnje planove razvoja mreže, na primjer za integraciju novih lokalnih informacija koje su stavljene na raspolaganje nakon izrade scenarija tih planova, Uredbom TEN-E zahtijeva se da ti scenariji budu u skladu s ciljem klimatske neutralnosti Unije do 2050. i prijelaznim energetskim i klimatskim ciljevima, da podliježu istoj razini savjetovanja i nadzora kao i scenariji tih planova te da ih ocjenjuje ACER.

iii. Protučinjenični scenariji za analize PS-CBA

Pri izradi protučinjeničnog scenarija odobalnog projekta države članice i/ili nacionalna regulatorna tijela, prema potrebi, trebali bi procijeniti i dogovoriti se koje bi bile najvjerojatnije posljedice neuspjeha pregovora o raspodjeli troškova za projekt. Dogovoreni protučinjenični scenarij uvijek bi trebao biti najrealnija alternativa projektu. Na primjer, pri procjeni hibridnog projekta prijenosa energije, dva nacionalna regulatorna tijela obično mogu pretpostaviti da je najvjerojatnija alternativa takvom projektu radijalna linija povezana s najbližom obalom. Ako među zonama trgovanja u zemljama postoje relativno česte i velike razlike u cijeni električne energije, tradicionalni interkonekcijski vod od točke do točke i dalje se može smatrati vjerojatnom alternativom.

Isto tako, za zajednički projekt proizvodnje energije iz obnovljivih izvora na moru povezan hibridnim interkonekcijskim vodom mogu biti primjereni različiti protučinjenični scenariji. Za vrlo velike projekte proizvodnje (npr. one povezane s energetskim otokom) ili za projekte koji se mogu realizirati samo ako se uspostavi novi kapacitet interkonekcijskih vodova (vidjeti i „protučinjenični scenarij” za analize SB-CBA) kao razumna alternativa može se razmotriti manja radijalno povezana odobalna vjetroelektrana ili čak scenarij bez odobalnih vjetroelektrana ako bi njihovo radijalno povezivanje bilo preskupo.

iv. Konfiguracija zona trgovanja

Konfiguracija zone trgovanja određenog projekta može utjecati na raspodjelu koristi među državama članicama, kao i između nositelja projekata u području prijenosa energije i nositelja projekata vjetroelektrana. Stoga bi države članice trebale nastojati što prije utvrditi konfiguraciju zone trgovanja projekta kako bi je na odgovarajući način razmotrile u analizama PS-CBA za projekte prijenosa i proizvodnje te kako bi se omogućila informiranost prije dražbi. Za projekte koji se sastoje od odobalnih vjetroelektrana povezanih hibridnim interkonekcijskim vodom države članice trebale bi istražiti odobalne zone trgovanja kao pouzdaniji aranžman za potpunu integraciju proizvodnje u europsko tržište električne energije.

III.b. Prekogranična raspodjela troškova na razini projekta

Kako bi se dopunila preporuka ACER-a o obradi zahtjeva za ulaganje u projekte od zajedničkog interesa, trebalo bi razmotriti određene posebnosti projekata odobalnog prijenosa. Hibridni projekti posebno sadržavaju brojne pojedinosti koje mogu utjecati na pregovore o raspodjeli troškova ulaganja. Tradicionalni međudržavni spojni vodovi služe za arbitražu cijena preko granica, čime se optimizira cjelokupni energetski sustav. Hibridni projekti uz to mogu integrirati vrlo velike kapacitete za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na moru i iz temelja promijeniti strukturu izvora energije u regiji. U usporedbi s prethodnim projektima elektroenergetskih spojnih vodova vjerojatnije je da će se koristi osjetiti u državama članicama domaćinima, ali i u susjednim područjima.

Kako bi ostali zanimljivi, projekti bi trebali imati ukupni neto pozitivan socioekonomski učinak na dobrobit, a nijedna pojedina država članica ne bi trebala imati neto negativan učinak. PS-CBA koji pokazuje neto negativan učinak na zemlju koja je domaćin odobalnog projekta potencijalna je prepreka njegovu razvoju. Prekogranična raspodjela troškova na razini projekta (PS-CBCA) instrument je sa strukturiranim postupkom koji je utvrdila Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju, a koji nacionalnim regulatornim tijelima i državama članicama pomaže da postignu dogovor o raspodjeli troškova ulaganja. Primjena postupka PS-CBCA obvezna je za projekte od zajedničkog interesa i projekte od uzajamnog interesa za koje se traže bespovratna sredstva za radove u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), dok se u drugim slučajevima mogu primjenjivati i drugi slični pristupi (koji nisu strogo u skladu sa zahtjevima Europske mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju). Čak i kad to nije obvezno, s obzirom na velike iznose ulaganja i relativnu složenost hibridnog projekta, primjena jednostavnih ključeva za dijeljenje koji nisu razmjerni koristima i izbjegavanje postupaka PS-CBCA prakse su koje će vjerojatno postati neučinkovite. Postupci PS-CBCA nisu (isključivo) uvjet za moguću prijavu projekta od zajedničkog/uzajamnog interesa za financiranje radova iz CEF-a, već su važan pregovarački alat s jasnim postupkom i konkretnim rokovima koji mogu olakšati i ubrzati pregovore. Stoga bi ih trebalo smatrati jednom od prednosti računanja statusa projekata od zajedničkog/uzajamnog interesa koji pomaže pravodobnoj uspostavi prekogranične infrastrukture.

i. Prag značajnosti za neto pozitivne korisnike

Budući da PS-CBCA dovodi do obvezujuće odluke o podjeli troškova, utvrđivanje država članica koje imaju znatan neto pozitivan učinak od provedbe projekta treba ostati pragmatično, ali temeljna ulaganja ne smiju ostati nepokrivena. Budući da je vjerojatnije da će se koristi rasporediti na regionalnoj razini, možda će biti potreban niži prag značajnosti za utvrđivanje neto pozitivnih korisnika hibridnih projekata nego za tradicionalne spojne vodove. U tom kontekstu trebalo bi razmotriti prag niži od 10 %.

ii. Doprinosi država članica koje nisu domaćini

Doprinos države članice koja nije domaćin, ali jest neto pozitivan korisnik, može biti potreban za isplativost projekta ako se smatra da država članica domaćin ima neto negativan učinak. Takva država članica korisnica u načelu bi trebala financijski doprinijeti kako bi projekt ostvario uspjeh i doista donio koristi njezinu državnom području. U praksi to može biti zahtjevno. Na primjer, zemlja koja nije domaćin može se prekasno uključiti u postupak i postaviti nova pitanja o provedenim modelima i njihovim rezultatima, može smatrati da su procijenjene koristi previše neizvjesne ili da je provedba prekograničnog financijskog doprinosa u praksi zahtjevna. U svakom slučaju, ako je zemlja koja nije domaćin uključena u projekt tek kad joj je podnesen zahtjev za doprinos, njezina percepcija da je dio projekta i spremnost na doprinos mogu biti ograničeni. SB-CBCS trebao bi pomoći u ublažavanju rizika od nepravodobnog uključivanja.

Nadalje, u pregovorima o dodjeli ulaganja za prekogranične projekte relevantna nacionalna regulatorna tijela trebala bi postići dogovor o postupku PS-CBCA i zahtjevu za ulaganje. Ako to ne uspije ili na njihov zahtjev, ACER bi trebao donijeti odluku kako bi zajamčio pravodobno rješavanje postupka. Iako postoje slučajevi u kojima se u okviru postupka PS-CBCA doprinosi dodjeljuju trećoj strani, oni su rijetki slučajevi i obično se odnose na plinsku infrastrukturu (9).

Doprinosi država članica koje nisu domaćini mogući su, a u slučajevima u kojima postoje neto pozitivni korisnici, dok se za jednu ili više država članica domaćina smatra da imaju neto negativne učinke, može se očekivati da će biti i potrebni za buduće odobalne projekte. Međutim, trebalo bi biti imati na umu da je PS-CBCA samo alat. Kako bi ishod pregovora bio uspješan, a poteškoće što manje, pogotovo kad koristi nadilaze nacionalne granice država članica domaćina, za postupke PS-CBCA bilo bi korisno da se uspostave koordinirani pristupi u kojima su načela dogovorena prije početka konkretnih pregovora. Postupci SB-CBCS i prethodno iskustvo s postupcima PS-CBCA mogli bi poslužiti za izvođenje takvih načela na regionalnoj razini. Osim toga, trebalo bi razmotriti dodatne suradničke poticaje kako bi se povećala spremnost država članica koje nisu domaćini za sudjelovanje u ulaganju u projekt.

III.c. Ostali instrumenti osim postupaka PS-CBCA

Pri razmatranju dodatnih aranžmana i instrumenata za postupke PS-CBCA trebalo bi pažljivo uzeti u obzir praktične poteškoće prebacivanja infrastrukturnih troškova na regulirane subjekte u zemljama koje nisu domaćini. Osim toga, u različitim europskim regijama postoje različite prakse suradnje i ambicije na moru. Regionalne razlike stoga mogu dovesti do različitih sporazuma o eventualnim dodatnim aranžmanima o podjeli troškova koji će se primjenjivati. Skupine na visokoj razini mogle bi biti korisne platforme za raspravu o tome bi li se i kakva vrsta alata mogla razmotriti za projekte u njihovim regijama.

Mogle bi se dodatno istražiti dvije vrste dopunskih alata: alati za olakšavanje potpune primjene alata PS-CBCA i alati za pokrivanje trajnog manjka financijskih sredstava.

i. Alati za olakšavanje potpune primjene alata PS-CBCA za projekte prijenosa

Ključevi raspodjele prihoda od zagušenja

PS-CBCA dogovara se u trenutku postizanja dogovora o konačnoj odluci o ulaganju za prekogranični projekt. Tijekom rada odgovarajuće imovina za prijenos prihod od zagušenja ostvaruje se i raspodjeljuje u skladu s dogovorenim metodologijama i ključevima raspodjele. Raspodjela prihoda od zagušenja obično odražava standardni ključ raspodjele 50-50 ili druge posebne ključeve podjele koji odražavaju razine vlasništva ili ulaganja. Primjena takvih posebnih ključeva raspodjele kao pregovaračkog instrumenta koji nadilazi razine vlasništva/ulaganja općenito možda neće biti vrlo učinkovit alat za buduće odobalne hibridne projekte jer nesigurnost stvaranja prihoda od zagušenja može rasti, primjerice zbog učinaka kanibalizacije između paralelnih projekata prijenosa. Međutim, relevantna nacionalna regulatorna tijela možda će se htjeti dogovoriti o različitim posebnim ključevima raspodjele koji odražavaju potrebe projekta (npr. očekivani operativni troškovi), ako su u skladu s propisima i metodologijama EU-a.

Objedinjavanje projekata

Objedinjavanjem skupine projekata koji se međusobno nadopunjuju i imaju slične razine rizika (npr. kad ih u pogon treba pustiti paralelno ili u bliskom vremenskom razdoblju) mogu se znatno smanjiti transakcijski troškovi pregovora. Takvim objedinjavanjem može se postići zajedničko ocjenjivanje međusobno povezanih projekata, npr. nekoliko hibridnih projekata u istoj regiji ili hibridni projekt i pojačanje kopnenih interkonekcijskih vodova koje je potrebno kako bi električna energija proizvedena na moru došla do određenog centra potražnje. To može pomoći u smanjenju nesigurnosti jer se projekti koji utječu jedni na druge modeliraju zajednički, a sporazumi koji se sklapaju odnose se na širu sliku. Tako se netiranjem troškova i koristi među projektima i omogućivanjem doprinosa u naravi provedbom usporednih ulaganja od kojih koristi imaju sve uključene strane potencijalno može smanjiti potreba za prekograničnim financijskim transakcijama (npr. iz postupka PS-CBCA). S obzirom na potrebu za usporednim razvojem znatnih infrastrukturnih projekata kako bi se pravodobno ostvarile ambicije država članica na moru objedinjavanje projekata moglo bi biti način da se to olakša, a SB-CBCS može pomoći u utvrđivanju razumnih mogućnosti objedinjavanja.

Ex post uvjeti

PS-CBCA mogao bi sadržavati prethodno dogovorene uvjete pod kojima bi se mogao izvršiti određeni ispravak (npr. promjena ključa raspodjele prihoda od zagušenja) ili financijska transakcija, tj. ako se uvjeti znatno promijene u odnosu na one procijenjene u fazi raspodjele troškova. Međutim, provedba takvih uvjeta u praksi bez stvaranja novih rizika za projekt može biti zahtjevna pa bi trebalo unaprijed utvrditi jasna načela ako se primjenjuje ta mogućnost.

Inovativno planiranje i vlasnički aranžmani

Države članice i operatori u različitim regijama mogli bi istražiti inovativne pristupe vlasništvu, kao što je zajedničko vlasništvo koje se temelji na osnivanju regionalnih subjekata za odobalni prijenos zaduženih za planiranje morskih bazena i razvoju relevantnih prekograničnih projekata odobalne mreže. S jedne strane, bio bi potreban početni trud za osnivanje takvih subjekata i definiranje aranžmana za podjelu troškova koji mogu dovesti do znatnih ulaganja. S druge strane, oni bi bili korisni u srednjoročnom razdoblju jer bi se smanjili transakcijski troškovi i rizici od neuspjeha pregovora jer bi relevantne strane već bile vlasnici subjekta i stoga uvijek uključene u izradu i razvoj prekograničnih projekata. Zajedničko vlasništvo moglo bi se poduprijeti uspostavom regionalnih okvira regulatorne imovinske osnovice. Osim toga, takvi subjekti ne bi trebali utjecati na rad odobalnih mreža, koje bi mogle ostati u okviru imenovanih operatora prijenosnih sustava.

Mogle bi se istražiti i alternativne vlasničke strukture kako bi se potaknuo razvoj odobalne infrastrukture. Na primjer, strane uključene u paket nekoliko projekata mogle bi se dogovoriti o uzajamnom vlasništvu kako bi zemlja neto uvoznica imala udio u imovini za odobalni prijenos i obrnuto. To može pomoći u poticanju znatnog interesa relevantnih strana u određenoj regiji da se svi relevantni projekti provedu prema planu i da se koristi ostvare u skladu s procjenom, čime bi se ublažili rizici i stvorile uzajamne koristi.

Regionalno odobalno planiranje (ali ne i razvoj) također bi se moglo ojačati, primjerice tako da se od relevantnih regionalnih koordinacijskih središta zatraži obavljanje novih zadaća regionalnog planiranja.

Usklađivanje naknada za priključivanje na mrežu za odobalnu proizvodnju

Različiti pristupi režimima naplate za priključivanje na mrežu (plitki ili duboki) za projekte proizvodnje energije iz obnovljivih izvora na moru mogli bi otežati postupak nadmetanja za nositelje projekata obnovljivih izvora energije, kao i rasprave o postupku PS-CBCA među državama članicama i/ili nacionalnim regulatornim tijelima. Za projekte u području energije iz obnovljivih izvora na moru moglo bi se razmotriti usklađivanje naknade za regionalne veze, uzimajući u obzir načela odražavanja nastalih infrastrukturnih troškova i nediskriminacije u naknadama za upotrebu mreže.

Regionalni predlošci za pregovore

Mogli bi se razviti regionalni predlošci koji služe za utvrđivanje općih načela koja treba slijediti pri prelasku s postupka SB-CBCS na procjene na razini projekata i pregovore, ali bi trebali ostati pomoćni i informativni alat za pokretanje rasprava, dok bi fleksibilnost u stvarnim pregovorima o projektima uvijek trebalo zadržati.

ii. Alati za pokrivanje trajnog manjka financijskih sredstava

a) Za odobalnu proizvodnju

Višegodišnji proizvodi za statistički prijenos s namjenskim sredstvima za odobalne djelatnosti

Sporazumi o statističkim prijenosima mogu se odnositi na prošlu ili tekuću godinu, godinu unaprijed ili naredne godine (budući proizvodi). Budući proizvodi mogli bi biti posebno zanimljivi za potporu odobalnim projektima koji se trenutačno razmatraju. Država članica domaćin zatim može osigurati dodatna sredstva za provedbu svojeg projekta u području energije iz obnovljivih izvora na moru i tako otkloniti preostale razlike u troškovima potpore, dok država članica koja kupuje može osigurati buduće statističke prijenose i podupirati ciljeve politike u području energije iz obnovljivih izvora na moru. Statistički sporazumi mogu sadržavati i uvjete o upotrebi statističkih prijenosa financijskih razmjena, kao što je navođenje da se preneseni iznosi trebaju upotrebljavati za odobalne mreže povezane s projektom obnovljivih izvora energije. Primjeri takvih praksi uvjetovanosti već postoje u provedenim statističkim prijenosima.

Potpora EU-a

Mehanizmom za financiranje energije iz obnovljivih izvora državama članicama omogućuje se da putem prekogranične suradnje dostignu svoje nacionalne referentne točke za udjele iz obnovljivih izvora. Omogućuje se i natječajna potpora za nove projekte u području energije iz obnovljivih izvora u EU-u kako bi se pokrila razlika u indikativnoj putanji Unije prema obnovljivoj energiji ili jednostavno kako bi se ubrzalo uvođenje. Zemlje koje daju doprinos dobrovoljno financijski sudjeluju u mehanizmu, u kojem je plaćanje povezano s novim projektima u području energije iz obnovljivih izvora izgrađenima na državnom području država članica domaćina putem konkurentnog natječajnog postupka koji organizira Komisija, čime se smanjuju administrativni troškovi za uključene države članice (10) i povećava učinkovitost uvođenja i javno prihvaćanje prekograničnim financijskim doprinosima povezanima s konkretnim projektima u području energije iz obnovljivih izvora. U okviru mehanizma za financiranje energije iz obnovljivih izvora moguće je izraziti želju da se podrži određena vrsta tehnologije (npr. energija iz obnovljivih izvora na moru) te bi se, iako zasad ne postoje, mogle uvesti agregacijske razine (npr. za različite morske bazene). Pod uvjetom da se sličan sustav obnovi za ciljeve za 2040. i kasnije, taj bi mehanizam mogao biti posebno zanimljiv za projekte u području energije iz obnovljivih izvora na moru kojima je potrebna potpora. Idealni kandidati mogli bi biti odobalni proizvodni kapaciteti za koje se utvrdi da su neostvarivi bez okvira za zajednička ulaganja.

Nadalje, do 15 % ukupnog proračuna Instrumenta za povezivanje Europe dodijeljenog energiji može se iskoristiti za potporu prekograničnim projektima u području energije iz obnovljivih izvora, pod uvjetom da se temelje na sporazumu o suradnji u skladu s Direktivom o obnovljivoj energiji. Osim mehanizma za financiranje energije iz obnovljivih izvora i Instrumenta za povezivanje Europe dostupni su i drugi instrumenti (11), među ostalim Europski fond za regionalni razvoj i Fond za modernizaciju.

b) Za odobalni prijenos

Regionalni računi za štednju prihoda od zagušenja za buduća ulaganja

Prihod od zagušenja upotrebljava se za prioritetne ciljeve utvrđene Uredbom (EU) 2019/943 o električnoj energiji, među kojima je i pokrivenost ulaganjima u mrežu kojima se povećava prekogranični kapacitet. Prihod od zagušenja ostvaren na tržištima relativno je ograničen u usporedbi s ukupnim potrebama za ulaganjima u odobalnu infrastrukturu, dok će se s razvojem odobalnih mreža povećati i apsolutni iznosi prihoda od regionalnog zagušenja.

Trebalo bi istražiti regionalne pristupe akumulaciji udjela prihoda od zagušenja na namjenskim računima i njihovoj upotrebi za pokrivanje udjela u ulaganjima potrebnima za nove projekte koji donose šire koristi određenoj regiji. U skladu s člankom 19. Uredbe o električnoj energiji prihodi od zagušenja ne bi se trebali upotrebljavati za snižavanje mrežnih tarifa, osim ako su ispunjeni prioritetni ciljevi, a preostali prihodi stavljaju se na poseban interni račun sve dok ih ne bude moguće upotrijebiti za prioritetne ciljeve. Regionalni štedni račun stoga bi mogao poduprijeti provedbu takvih odredbi. To bi, primjerice, moglo biti usmjereno isključivo na rješavanje neto negativnih učinaka na države članice domaćine projekata od zajedničkog i uzajamnog interesa. Regionalni štedni računi riješili bi problem nedostatka ulaganja koji je trajno teško popuniti, a da se pritom ne oslanjaju isključivo na dostupnost sredstava EU-a ili drugih fondova. To bi zahtijevalo blisku koordinaciju u planiranju, utvrđivanju troškova i koristi te dogovorima o podjeli troškova nacionalnih regulatornih tijela (i operatora prijenosnih sustava) u regiji. Regionalni štedni računi mogli bi se razmotriti zajedno s procjenama potrebe za pojačanim regionalnim planiranjem i mehanizmima vlasništva.

Potpora EU-a

U prvim planovima razvoja odobalne mreže Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju procjenjuje (12) da ukupna kapitalna ulaganja potrebna za povezivanje europskih kapaciteta za energiju iz obnovljivih izvora na moru u razdoblju od 2025. do 2050. iznose oko 400 milijardi EUR (13), čime će se europskim potrošačima omogućiti opskrba 1 600 TWh čiste energije svake godine, a energija vjetra na moru postat će treći izvor energije u europskom energetskom sustavu.

Promotori prekograničnih projekata odobalne infrastrukture, a posebno onih sa statusom projekata od zajedničkog/uzajamnog interesa, trebali bi s Europskom investicijskom bankom provjeriti mogu li njihovi projekti dobiti konkurentne uvjete financiranja (14).

Naposljetku, Instrument za povezivanje Europe može biti prekretnica za niz ambicioznih prekograničnih projekata odobalne infrastrukture sa statusom projekata od zajedničkog/uzajamnog interesa. Naime, može biti vrlo učinkovit u doprinosu pokrivanju dijela neto negativnih učinaka koje je uočila država članica domaćin. Proračun dodijeljen Instrumentu za povezivanje Europe – Energetika u trenutačnom višegodišnjem financijskom okviru 2021. – 2027. iznosi 5,84 milijarde EUR. Budući da prihvatljivi mogu biti projekti od zajedničkog/uzajamnog interesa koji se odnose na različite kategorije infrastrukture, uključujući elektroenergetske mreže, odobalne mreže, pametne elektroenergetske mreže, pametne plinske mreže te infrastruktura za CO2 i vodik, taj je proračun prilično malen u usporedbi s utvrđenim potrebama.

(1) https://energy.ec.europa.eu/topics/markets-and-consumers/actions-and-measures-energy-prices/repowereu-2-years_en

(2) Direktiva (EU) 2023/2413.

(3) COM(2024) 63 final.

(4) https://energy.ec.europa.eu/news/member-states-agree-new-ambition-expanding-offshore-renewable-energy-2023-01-19_en

(5) Obavijest Komisije: Smjernice o raspodjeli troškova i koristi u prekograničnim projektima suradnje u području energije iz obnovljivih izvora – Europska komisija (europa.eu).

(6) https://acer.europa.eu/sites/default/files/documents/Recommendations/ACER_Recommendation_02-2023_CBCA.pdf

(7) https://energy.ec.europa.eu/topics/infrastructure/high-level-groups_en

(8) SWD(2020) 273 final.

(9) Npr. za elektroenergetski interkonekcijski vod između Litve i Poljske, tzv. LitPol Link, ACER je zaključio da od zemalja koje nisu domaćini nisu potrebne naknade. Za plinski interkonekcijski vod između istih zemalja, tzv. GIPL, ACER je zaključio da bi neto pozitivne korisnice (LT, LV, EE) trebale isplatiti naknadu Poljskoj, državi članici domaćinu za koju se smatra da ima neto negativan učinak.

(10) Doduše, mogu postojati praktični izazovi u određenim nacionalnim jurisdikcijama, u kojima je trenutačno možda zabranjeno delegirati vođenje natječaja.

(11) https://energy.ec.europa.eu/topics/renewable-energy/financing/eu-funding-offshore-renewables_en

(12) https://eepublicdownloads.blob.core.windows.net/public-cdn-container/tyndp-documents/ONDP2024/web_entso-e_ONDP_PanEU_240226.pdf

(13) Uključujući Norvešku i Veliku Britaniju, ali isključujući radijalne prijenose.

(14) https://www.eib.org/attachments/lucalli/20230107_cross_border_infrastructure_projects_en.pdf