P9_TA(2023)0408

Smanjenje nejednakosti i promicanje socijalne uključenosti u razdobljima krize za djecu i njihove obitelji

Rezolucija Europskog parlamenta od 21. studenoga 2023. o smanjenju nejednakosti i promicanju socijalne uključenosti u razdobljima krize za djecu i njihove obitelji (2023/2066(INI))

(C/2024/4211)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 14., 24., 32. i 33.,

—	uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava i njegov akcijski plan (1), njegove glavne ciljeve za 2030. i pregled socijalnih pokazatelja EU-a,

—	uzimajući u obzir Izjavu iz Porta od 8. svibnja 2021. i obnovljene obveze na Socijalnom forumu u Portu 2023.,

—	uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030., usvojenog u New Yorku u rujnu 2015.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta (UNCRC) donesenu u New Yorku 20. studenoga 1989.,

—	uzimajući u obzir UN-ov Pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima usvojen 16. prosinca 1966. u New Yorku,

—	uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju donesenu u Torinu 1961. godine,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom usvojenu u New Yorku 13. prosinca 2006.,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 18. prosinca 2019.,

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi (2),

—	uzimajući u obzir preporuku Komisije 2013/112/EU od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (3),

—	uzimajući u obzir Preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja od 22. svibnja 2019. (4),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. rujna 2022. naslovljenu „Europska strategija za skrb” (COM(2022)0440), Preporuku Vijeća od 8. prosinca 2022. o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, ciljeve iz Barcelone za 2030. (5) i Preporuku Vijeća od 8. prosinca 2022. o pristupu cjenovno pristupačnoj visokokvalitetnoj dugotrajnoj skrbi (6),

—	uzimajući u obzir izvješće Ureda za istraživanja UNICEF-a iz 2014. „Djeca recesije: utjecaj gospodarske krize na dobrobit djece u bogatim zemljama”,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o pristupu pristojnim i cjenovno pristupačnim mogućnostima stanovanja za sve (8),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2021. o europskom jamstvu za djecu (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. travnja 2022. o zaštiti koju EU pruža djeci i mladima koji bježe od rata protiv Ukrajine (10),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. srpnja 2022. naslovljenu „Prema zajedničkom europskom djelovanju u području skrbi” (11),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. listopada 2022. o odgovoru EU-a na porast cijena energije u Europi (12),

—	uzimajući u obzir sažetak Eurydicea iz 2019. naslovljen „Ključni podaci o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju u Europi”,

—	uzimajući u obzir izvješće UNICEF-a (2020.) naslovljeno „Izvješće Innocenti br. 16, Svijet utjecaja – Razumijevanje što oblikuje dobrobit djece u bogatim zemljama”,

—	uzimajući u obzir godišnje izvješće UNICEF-a iz 2021. naslovljeno „Zaštita prava djece u vrijeme krize”,

—	uzimajući u obzir godišnje izvješće UNICEF-a iz 2021. naslovljeno „Gdje su bogate zemlje u pogledu skrbi o djeci?”,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. ožujka 2021. naslovljenu „Strategija EU-a o pravima djeteta” (COM(2021)0142),

—	uzimajući u obzir završno izvješće Komisije iz ožujka 2020. naslovljeno „Studija izvedivosti jamstva za djecu”,

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća (EU) 2021/1004 od 14. lipnja 2021. o uspostavi europskog jamstva za djecu (13),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2023. o sveobuhvatnom pristupu mentalnom zdravlju (COM(2023)0298),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020. 2025.” (COM(2020)0152),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. listopada 2020. naslovljenu „Unija jednakosti: strateški okvir EU-a za jednakost, uključivanje i sudjelovanje Roma” (COM(2020)0620),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2021. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030.” (COM(2021)0101),

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 30. siječnja 2023. o primjerenom minimalnom dohotku kojim se osigurava aktivno uključivanje (14),

—	uzimajući u obzir izvješće Eurochilda (2022.) naslovljeno „(Ne)vidljiva djeca – izvješće Eurochilda za 2022. o djeci kojoj je potrebna pomoć diljem Europe”,

—	uzimajući u obzir izvješće organizacije Save the Children iz 2023. naslovljeno „Jamčenje budućnosti djece – kako COVID-19, kriza troškova života i klimatska kriza utječu na djecu u siromaštvu i što vlade u Europi trebaju učiniti”,

—	uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada (ILO) – UNICEF iz 2021. naslovljeno „Dječji rad: Globalne procjene za 2020., trendovi i daljnji koraci”,

—	uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada i UNICEF-a iz 2023. naslovljeno „Više od milijarde razloga: Hitna potreba za izgradnjom univerzalne socijalne zaštite za djecu”,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. svibnja 2022. naslovljenu „Digitalno desetljeće za djecu i mlade: nova Europska strategija za bolji internet za djecu” (COM(2022)0212),

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0360/2023),

budući da kvaliteta okruženja u kojima su djeca rođena i njihovi životni prostori imaju odlučujući utjecaj na kvalitetu njihova života, jednake mogućnosti za zdrav rast, njihov opći razvoj i ostvarivanje njihova potencijala; budući da se u UNICEF-ovoj kampanji „Prvih 1 000 dana” tvrdi da se mozak djeteta razvija najvećom brzinom u prvim godinama života, što pruža jedinstvenu priliku za djetetov fizički, mentalni, kognitivni, društveni i emocionalni razvoj; budući da je svako dijete jedinstveno i da bi se prema djeci trebalo odnositi uzimajući u obzir njihove posebnosti, brzinu razvoja, područja interesa i potrebe; budući da bi najbolji interesi djeteta trebali biti vodeće načelo za sva djelovanja koja utječu na djecu, kako je navedeno u Konvenciji UN-a o pravima djeteta;

budući da izloženost zlostavljanju i zanemarivanju negativno utječe na razvoj djeteta; budući da nejednakosti utvrđene u vrlo ranoj dobi negativno utječu na mogućnosti, dobrobit i zdravlje djece; budući da te nejednakosti mogu imati cjeloživotne posljedice u odrasloj dobi i mogu ih spriječiti da ostvare svoj puni potencijal; budući da je sprečavanje nejednakosti najbolja politika za dugoročno smanjenje nejednakosti;

budući da nedostatak dostupnih i kvalitetnih usluga usmjerenih na djecu i potpore obiteljima povećava rizik od siromaštva i socijalne isključenosti djece; budući da se obitelji suočavaju s višestrukim i međuovisnim izazovima koje nijedna usluga ili organizacija ne može riješiti sama i koji zahtijevaju kontinuitet usluga i odgovarajuću koordinaciju među službama kako bi se pripremile i olakšale tranzicije s kojima se djeca suočavaju;

budući da je 2022. više od 19 995 milijuna djece (24,7 % ili svako četvrto dijete) bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u EU-u; budući da je, unatoč nekim razlikama, u svakoj državi članici prisutna određena stopa siromaštva djece i socijalne isključenosti; budući da u nekim državama članicama ona premašuje 30 %; budući da nedavni podaci pokazuju porast tog pokazatelja u posljednje četiri godine; budući da su dobrotvorne organizacije, kao i 2022., zabilježile povećanje broja zahtjeva za potporu socijalnih službi (15);

budući da je 2022. postotak djece (mlađih od 18 godina) u EU-u koja su bila izložena riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti bio veći od postotka za odrasle osobe, od 21,6 %; budući da su djeca 2022. bila izložena većem riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti nego odrasli u 18 od 27 država članica EU-a; budući da je 2022. više od petine (22,4 %) stanovništva Unije koje živi u kućanstvima s uzdržavanom djecom bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti; budući da je 2022. 61,9 % djece čiji su roditelji imali nisku razinu obrazovanja bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, u usporedbi s 10,2 % djece koja su imala visokoobrazovane roditelje (16);

budući da je siromaštvo djece višedimenzionalna pojava koja proizlazi iz siromaštva kućanstava, što znači da su obitelji s niskim prihodima i s nižim obrazovanjem, obitelji sa samohranim roditeljem, koje uglavnom čine žene i njihova djeca, velike obitelji u nepovoljnom položaju, obitelji koje žive u regijama u nepovoljnom položaju, obitelji koje pripadaju različitim etničkim manjinama i obitelji s djecom ili roditelji s invaliditetom izložene većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti te imaju veću vjerojatnost međugeneracijskog prijenosa siromaštva; budući da preraspodjela bogatstva (putem plaća i socijalnih transfera) ima odlučujući utjecaj na socijalnu nejednakost, rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, a time i na rizik od siromaštva djece; budući da siromaštvo djece zahtijeva višedimenzionalan odgovor i kombinirane univerzalne i ciljane mjere kako bi se spriječilo da nejednakosti jedna drugu pojačavaju; budući da to nužno uključuje otvaranje radnih mjesta i osiguravanje kvalitete i stabilnosti radnih mjesta te jamčenje i jačanje socijalnih prava, mjera za borbu protiv diskriminacije te obiteljske i dječje naknade; budući da su nacionalni dječji doplatci ključna mjera za pomoć obiteljima kojima je potrebna pomoć i za osiguravanje univerzalnog pristupa kvalitetnim i cjenovno pristupačnim javnim uslugama;

G.	budući da je 2022. 16,8 % stanovništva EU-a živjelo u prenapučenim kućanstvima, a 9,3 % stanovništva nije moglo primjereno zagrijati svoj dom; budući da je 8,3 % stanovništva EU-a 40 % ili više neto dohotka svojeg kućanstva trošilo na stanovanje;

budući da 2022. 56 % osoba koje žive u kućanstvima sa samo jednom odraslom osobom i uzdržavanom djecom u EU-u nije moglo priuštiti neočekivane financijske troškove; budući da su 2020. obitelji sa samohranim roditeljem, posebno obitelji sa samohranim majkama, bile izložene većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti (42,1 % u usporedbi s 29,6 % u obiteljskim zajednicama s dvije odrasle osobe i troje ili više djece (17)); budući da je to povezano s feminizacijom siromaštva, prekomjernom zastupljenošću žena na nesigurnim i slabo plaćenim radnim mjestima te radnim mjestima na nepuno radno vrijeme, njihovom preopterećenošću obvezama skrbi i razlikom u plaćama između muškaraca i žena; budući da razlika u stopi zaposlenosti muškaraca i žena bez djece iznosi 1 %; budući da za one koji imaju dijete mlađe od šest godina ta stopa iznosi 21 %, a penje se na 37 % za one s troje djece (18);

budući da je djeci koja odrastaju u siromaštvu ili socijalnoj isključenosti teže uspjeti u školi, očuvati zdravlje i ostvariti svoj puni potencijal kasnije u životu; budući da socijalna ulaganja u rane godine djece stvaraju znatnu društveno-ekonomsku dobit, doprinose prekidanju kruga međugeneracijskog siromaštva te se stoga ne bi trebala smatrati troškom; budući da se gospodarski učinak siromaštva djece i socioekonomskog nepovoljnog položaja, kao i njihove posljedice na zaposlene odrasle osobe, procjenjuje na 3,4 % bruto domaćeg proizvoda država članica EU-a svake godine;

budući da su siromaštvo i socijalna isključenost povezani s migracijskim statusom, pripadnosti manjini ili invaliditetom djece i njihovih roditelja; budući da su djeca migranti prekomjerno zastupljena u skupini kojoj prijeti siromaštvo; budući da je bez državljanstva ili osobnih isprava djeci bez državljanstva otežan pristup nekima od najosnovnijih prava, kao što su prijava rođenja, obrazovanje, zdravstvena skrb, socijalna sigurnost i stanovanje, te su izložena većem riziku od zlostavljanja i iskorištavanja; budući da je u travnju 2023. zbog ruske invazije gotovo 4 milijuna državljana trećih zemalja pobjeglo iz Ukrajine u državu članicu EU-a;

budući da gotovo 83 % romske (19) djece u EU-u živi u kućanstvu koje je izloženo riziku od siromaštva; budući da je 2021. svako peto romsko dijete živjelo u kućanstvu bez tekuće vode iz vodovoda; budući da udio romske djece u teškoj materijalnoj oskudici uvelike premašuje udio ugrožene djece u općoj populaciji; budući da 2022. 60 % romske djece nije imalo pristup kvalitetnim uslugama u ranom djetinjstvu, a 40 % romskih obitelji s djecom mlađom od šest godina nije primilo nikakve subvencije ili slične potpore;

budući da su posljedice pandemije bolesti COVID-19, porast troškova života i rat u Ukrajini pogoršali gospodarsku i socijalnu ranjivost djece i njihovih obitelji, posebno kućanstava s niskim i srednjim dohotkom koja su najviše pogođena pandemijom i prethodnim krizama; budući da trenutačna globalna društvena i gospodarska nestabilnost, kao i rizici koji proizlaze iz klimatskih promjena, povećavaju mogućnost novih kriza; budući da su se protuciklički odgovori na nedavne krize pokazali učinkovitijima u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti od mjera fiskalne konsolidacije koje se temelje na štednji i rezovima potrošnje koji su zagovarani u krizi 2008. – 2013.;

budući da je pandemija bolesti COVID-19 pogoršala poteškoće s kojima se suočavaju djeca, zbog prekida svakodnevice i društvenih kontakata, zatvaranja škola, smanjenog kapaciteta za pružanje zaštite od nasilja u obitelji, zlostavljanja i zanemarivanja tijekom ograničenja kretanja te prekida osnovnih socijalnih usluga; budući da su te poteškoće utjecale na više djece u ranjivom položaju koja nisu imala opremu, pokrivenost internetom ili čak električnu energiju za internetsko školovanje te su možda izgubila jedini dnevni topli obrok koji su imala ili pristup grijanju;

budući da je cilj Akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava donesenog 2021. smanjiti broj djece izložene riziku od siromaštva i socijalne isključenosti za najmanje 5 milijuna do 2030.; budući da su države članice usvojile nacionalne ciljeve za smanjenje siromaštva; budući da bi, čak i da se taj cilj postigne, oko 15 milijuna djece u EU-u i dalje bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti; budući da se predviđa da će se taj broj, bez odgovarajućih mjera, dodatno povećati s pojavom novih složenih i međusobno povezanih socijalnih kriza;

budući da je iskorjenjivanje siromaštva djece neophodan korak prema izgradnji pravedne, jednake i socijalne Europe za sadašnje i buduće generacije; budući da socioekonomski status nikada ne bi smio biti prepreka pristupu djece osnovnim uslugama; budući da je potrebna veća potpora kako bi se osiguralo da djeca i obitelji imaju pristup osnovnim uslugama;

budući da se financijskim sredstvima EU-a omogućuju ulaganja na nacionalnoj razini u borbu protiv siromaštva djece i promicanje socijalne uključenosti; budući da se, uz Europski socijalni fond plus (ESF+), drugi izvori mogu izravno ili neizravno koristiti za financiranje programa koji utječu na živote djece i njihovih obitelji na različite načine;

budući da bi djecu, roditelje, obitelji i skrbnike trebalo zaštititi od diskriminacije, kao što je diskriminacija na temelju spola, jezika, spolnog i/ili rodnog identiteta, vjere ili uvjerenja, političkih ili ideoloških opredjeljenja, nacionalnog, rasnog, etničkog ili socijalnog podrijetla, pripadnosti nacionalnoj manjini, ekonomske situacije, invaliditeta i drugih posebnih potreba, dobi ili bilo kojeg drugog statusa;

budući da su obitelji sve raznolikije; budući da politike potpore djeci i obiteljske politike ne odražavaju uvijek i nisu dovoljno prilagođene obiteljskoj raznolikosti i obiteljskim životnim uvjetima (npr. obitelji s nevjenčanim roditeljima, djeca razdvojenih roditelja koja žive u dvama kućanstvima ili djeca koja žive u velikoj kombiniranoj obitelji, udomiteljske obitelji i dugine obitelji) na štetu životnog standarda obitelji, pristupa programima socijalne zaštite i naknadama te njihove otpornosti na krize; budući da EU i države članice moraju jamčiti pravnu, gospodarsku i socijalnu zaštitu obitelji;

budući da je Vijeće 14. lipnja 2021. donijelo Preporuku o europskom jamstvu za djecu kako bi se osiguralo da djeca kojoj je potrebna pomoć imaju pristup ključnim uslugama, primjerice besplatnim uslugama skrbi i obrazovanju za rano djetinjstvo, besplatnom obrazovanju (uključujući dodatne aktivnosti u školama i najmanje jedan zdrav obrok po školskom danu), besplatnoj zdravstvenoj skrbi, zdravoj prehrani i odgovarajućem stanovanju; budući da taj instrument predstavlja priliku za smanjenje siromaštva i nejednakosti te za promicanje socijalne uključenosti djece; budući da je europskim jamstvom za djecu utvrđeno da bi prioritet trebala biti djeca u ranjivom položaju (20); budući da sve države članice, kako bi pokazale svoju predanost integriranoj politici usmjerenoj na prekidanje začaranog kruga siromaštva, moraju dodijeliti odgovarajući iznos svojih sredstava iz ESF-a plus za provedbu nacionalnih planova u okviru jamstva za djecu; budući da u listopadu 2023. tri države članice još nisu dostavile svoje nacionalne akcijske planove;

budući da bi u skladu s Konvencijom UNCRC-a o pravima djeteta, čije su potpisnice sve države članice, sva djeca trebala dobiti pravo na obrazovanje, zdravstvene usluge, stanovanje i zaštitu, na sudjelovanje u donošenju odluka koje se na njih odnose, na slobodno vrijeme, na uravnoteženu prehranu i na skrb u obiteljskom okruženju;

U.	budući da je Vijeće donijelo Preporuku o reviziji ciljeva iz Barcelone o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, koja uključuje prijedlog za uvođenje zakonskog prava na rani i predškolski odgoj i obrazovanje;

budući da je 2022. u EU-u samo 35,7 % (21) djece mlađe od tri godine imalo pristup formalnom sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a ta se brojka penje na 88 % za djecu od dobi od tri godine do minimalne obvezne dobi za početak osnovne škole; budući da samo sedam država članica EU-a jamči mjesto u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za svako dijete u dobi od šest mjeseci; budući da nekoliko država članica jamči financirano mjesto u sustavu skrbi za djecu tek u dobi od tri godine; budući da dostupnost besplatnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja znatno raste od treće godine života nadalje te se taj trend nastavlja za svaku godinu života te postaje gotovo univerzalan u cijeloj Europi u posljednjoj godini prije početka obveznog osnovnoškolskog obrazovanja (22); budući da u Europi većina obitelji mora plaćati školarinu za pristup uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu mlađu od tri godine; budući da nedostatak pristupa tim uslugama, često zbog oskudne dostupnosti i povećanih, skrivenih i neposrednih troškova, utječe na obitelji u nepovoljnom socioekonomskom položaju, obitelji sa samohranim roditeljem i obitelji iz slabije razvijenih regija i područja, čime se povećava rizik od rane socijalne isključenosti djece; budući da je, čak i u zemljama u kojima je prosječna razina dostupnosti usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja visoka, sudjelovanje djece izložene riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju otežano zbog nedostatka ustanova za skrb o djeci;

budući da rani i predškolski odgoj i obrazovanje imaju odlučujući utjecaj na zdravlje te kognitivni i socijalno-emocionalni razvoj djece; budući da su zaposleni roditelji koji nemaju pristup ustanovi za skrb o djeci često prisiljeni ostaviti djecu u neformalnoj skrbi, među ostalim u necertificiranim mrežama za skrb; budući da se visokokvalitetnim uključivim ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem osiguravaju jednake obrazovne mogućnosti za tu djecu i potiče integracija roditelja, posebno majki, na tržište rada; budući da se uključivim obrazovanjem odgovara na širok raspon potreba svih učenika poticanjem sudjelovanja u pogledu učenja, kulturnih interakcija i osjećaja zajedništva; budući da takve službe moraju imati odgovarajuće financijske i ljudske resurse za identifikaciju i pružanje potpore djeci koja se suočavaju s posebnim poteškoćama;

budući da troškove obrazovanja, posebno kad je riječ o školskom materijalu i prijevozu, u većini zemalja uglavnom snose kućanstva i da je to jedan od glavnih razloga za napuštanje školovanja; budući da prosječna stopa ranog napuštanja školovanja u EU-u iznosi 10 % (23) i da je ta vrijednost viša za određene skupine kao što su romska djeca i djeca s invaliditetom;

budući da je 2021. 3,6 % djece mlađe od 16 godina u EU-u imalo nezadovoljene zdravstvene potrebe, a 4,4 % djece prijavilo je invaliditet (24); budući da su čak i u zemljama u kojima je pravo na zdravlje utvrđenom zakonom i dalje prisutne nejednakosti i da mnoge obitelji nemaju pristup ili pravodoban pristup odgovarajućoj zdravstvenoj skrb te imaju iznimno ograničen pristup osnovnim uslugama kao što su savjetovanje s obiteljskim liječnicima i medicinskim sestrama, potpora mentalnom zdravlju i psihosocijalna potpora ili stomatološka skrb, posebno zbog neadekvatnih javnih usluga; budući da su djeca rođena u siromaštvu i socijalnoj isključenosti izložena većem riziku od zdravstvenih problema; budući da se u EU-u povećava razlika između urbanih i ruralnih područja te razvijenijih i slabije razvijenih regija u pogledu pristupa kvalitetnim zdravstvenim uslugama i ustanovama (25);

budući da je spolno zdravlje ključno za opće zdravlje i dobrobit pojedinaca, parova i obitelji; budući da neke države članice pokušavaju dodatno ograničiti pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima putem vrlo restriktivnih zakona kojima se ugrožava zdravlje žena tijekom trudnoće i poroda, kao i zdravlje djece;

AA.	budući da je cijepljenje glavni alat za sprečavanje ozbiljnih, zaraznih i ponekad smrtonosnih bolesti; budući da su se stope procijepljenosti protiv ospica, koje su pokazatelj općih programa cijepljenja djece, smanjile u 14 od 35 zemalja OECD-a (26);

AB.

budući da je dobro mentalno zdravlje djece ključno jer im omogućuje da ostvare ključne etape u razvoju, nauče načine suočavanja s problemima i steknu socijalne i emocionalne vještine; budući da su nepovoljna iskustva u djetinjstvu, diskriminacija, neodgovarajući pristup uslugama i nestabilna okruženja neki od glavnih uzroka problema s mentalnim zdravljem koji se razvijaju u ranoj dobi; budući da dalekosežne krize kao što je pandemija bolesti COVID-19 ugrožavaju mentalno zdravlje i dobrobit cijelih generacija djece; budući da je učestalost problema s mentalnim zdravljem tri puta veća među djecom iz obitelji s niskim prihodima (27);

AC.

budući da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) naglašava da je dojenje jedan od najučinkovitijih načina za osiguravanje dugoročnog zdravlja i preživljavanja djece te preporučuje da se dojenčad tijekom prvih šest mjeseci života isključivo doji; budući da, međutim, na globalnoj razini samo dvoje od petero dojenčadi ima pristup dojenju (28);

AD.

budući da su djeca s invaliditetom i djeca roditelja s invaliditetom i dalje izložena diskriminaciji i kršenju svojih prava zbog trajnih prepreka u svim područjima života, a to su neodgovarajući pristup ustanovama za skrb o djeci, prehrana koja zadovoljava njihove potrebe i prilike za sudjelovanje u uključivim obrazovnim aktivnostima te nedovoljna uključenost u standardne škole, zdravstvena skrb i prostori koji ne odgovaraju adekvatno na njihove potrebe u pogledu mobilnosti i psihosocijalnih potreba; budući da su te prepreke i nedostatak pristupačnih kvalitetnih usluga skrbi i potpore za osobe s invaliditetom i druge osobe kojima su potrebni skrb i potpora posebno vidljivi u kriznim vremenima, što dovodi do dodatnog opterećenja za neformalne, posebno obiteljske njegovatelje, od kojih su većina žene;

AE.

budući da je siromaštvo važan pokazatelj rizika za ulazak u alternativnu skrb jer povećava ranjivost djece i njihovih obitelji te može dovesti do situacije u kojoj roditelji više ne mogu pružati odgovarajuću skrb svojoj djeci; budući da se procjenjuje da 345 000 djece u EU-u i dalje živi u ustanovama (29), a 758 018 djece 2021. bilo je u alternativnoj skrbi (30); budući da su mjere za zaštitu djece, uključujući deinstitucionalizaciju, također ključne kako bi djeca ostvarila svoja prava i svoj puni potencijal; budući da je institucijama potrebno kvalificirano osoblje kako bi se osigurale kvalificirane obrazovne mogućnosti te suzbilo zlostavljanje i iskorištavanje djece;

AF.	budući da sva djeca imaju pravo na zaštitu od zlostavljanja, nasilja i zanemarivanja; budući da istraživanja pokazuju da se rizik od zlostavljanja, nasilja i zanemarivanja povećava u slučajevima financijskog pritiska na obitelji i nedostatka odgovarajućih socijalnih usluga;

AG.

budući da je u Europi svako peto dijete žrtva nekog oblika zlostavljanja ili seksualnog nasilja, a većina zlostavljanja događa se unutar obitelji i/ili ustanova za skrb; budući da djeca čine otprilike četvrtinu žrtava trgovanja ljudima u EU-u, od kojih su većina djevojčice otete u svrhu seksualnog iskorištavanja (31);

AH.	budući da su nasilje i vršnjačko nasilje ozbiljan problem koji šteti odnosima među djecom, posebno u školama, i šteti mentalnom zdravlju djece i mladih; budući da je 23 % učenika najmanje jednom mjesečno prijavilo uznemiravanje u školi (32);

AI.

budući da ne bi trebalo podcijeniti rizike od raširenih digitalnih tehnologija za zdravlje i dobrobit djece i njihovih obitelji; budući da djeca imaju pravo biti zaštićena od marketinških i oglašivačkih praksi komercijalnih operatera, među ostalim u digitalnim prostorima; budući da se zbog dizajna trenutačnih proizvoda i usluga na internetu djeca od rane dobi izlažu internetskim sadržajima koji stvaraju ovisnost; budući da djeca nemaju osnovne potrebne vještine te znanje i iskustvo za sigurnu i pouzdanu konzumaciju informacija; budući da to ima posljedice za mentalno zdravlje djece, uključujući pomanjkanje sna, tjeskobu, depresiju, nedostatak pažnje i, u konačnici, dugoročni razvoj mozga; budući da povećana upotreba interneta može djecu izložiti većem riziku od štete na internetu kao što su seksualno iskorištavanje, uhođenje na internetu i kiberzlostavljanje; budući da su trećina djevojčica i 20 % dječaka jednom mjesečno u protekloj godini naišli na uznemirujući sadržaj; budući da je 15 % LGBTQI+ ispitanika u dobi od 15 do 17 godina pretrpjelo uznemiravanje na internetu zbog svoje seksualne orijentacije ili roda (33);

AJ.	budući da samo svako četvrto dijete smatra da društvo općenito poštuje njihova prava (34); budući da djeca imaju poteškoća u dobivanju pristupa pravosuđu jer struktura sudskih postupaka nije prilagođena njihovim potrebama;

AK.	budući da 3,6 milijuna djece na europskom kontinentu radi (35), uglavnom u poljoprivredi i građevinarstvu; budući da je ključno donijeti mjere za iskorjenjivanje dječjeg rada u Europskoj uniji i za sprečavanje pojave novih slučajeva dječjeg rada, posebno u kontekstu kriza;

AL.

budući da ekološki problemi kao što su onečišćenje, kontaminirano tlo i nesigurna pitka voda predstavljaju prijetnju zdravlju sve djece, s nerazmjernim učinkom na one koji žive u siromaštvu i u osjetljivim uvjetima; budući da bi se pravo na siguran, zaštićen i čist okoliš za djecu i pravo na budućnost bez onečišćenja okoliša i zaštitu od negativnog učinka klimatskih promjena mogli poboljšati boljom provedbom postojeće pravne stečevine u području okoliša u državama članicama koja je prilagođena djeci;

AM.

budući da je igra prirodan i najučinkovitiji način na koji djeca uče o sebi i svojem društvenom i prirodnom okruženju i izražavaju se na simboličan način; budući da je to ključan temelj njihova kognitivnog i emocionalnog razvoja, funkcionalne autonomije, životnih navika, interakcije s drugima i rješavanja sukoba; budući da sudjelovanje djece u društvu, kulturnom životu, rekreaciji, razonodi i sportu izravno doprinosi njihovoj dobrobiti i pomaže im da napreduju;

AN.	budući da financijska ograničenja otežavaju sudjelovanje djece iz obitelji u nepovoljnom položaju u neformalnim obrazovnim i izvannastavnim aktivnostima, što povećava društvene nejednakosti u prvim godinama;

Ulaganje u smanjenje nejednakosti

poziva Komisiju i države članice da znatno povećaju i osiguraju održiva i odgovarajuća javna ulaganja u politike koje izravno i neizravno utječu na život djece jamčenjem univerzalnih, uključivih i cjenovno pristupačnih visokokvalitetnih javnih usluga, kao što su skrb, rani i predškolski odgoj i obrazovanje, zdravstvena skrb, socijalne usluge, vodoopskrba i odvodnja, kao i univerzalan pristup pristojnom stanovanju, energiji, prijevozu, hrani, kulturnim i rekreacijskim aktivnostima te jednostavnom i besplatnom pristupu zelenim površinama, dopunjenima učinkovitim ciljanim rješenjima, posebno za najranjivije skupine;

poziva Komisiju i države članice da na svim razinama ojačaju mehanizme za osiguravanje smislenog, sigurnog i uključivog sudjelovanja djece, obitelji, skrbnika i organizacija civilnog društva u razvoju, provedbi, praćenju i procjeni tih politika; naglašava važnost višesektorskog pristupa u okviru kojeg svi relevantni dionici u partnerstvu rade na razvoju integrirane strategije za borbu protiv nejednakosti u djetinjstvu pružanjem usluga zaštite djece i skrbi za obitelj, za koje su najpotrebnija strukturna ulaganja i učinkoviti javni rashodi, uz korištenje sredstava EU-a i nacionalnih fondova;

naglašava da politike socijalne uključenosti moraju omogućiti cjelokupni razvoj i ostvarenje potencijala svakog djeteta u vezi s njihovim fizičkim zdravljem i dobrobiti, socijalnim vještinama, emocionalnim razvojem, komunikacijskim vještinama, općim znanjem te kognitivnim i jezičnim razvojem;

poziva Komisiju i države članice da promiču otvaranje kvalitetnih radnih mjesta s otvorenim oblicima zapošljavanja i inovativnim oblicima rada s jakim radnim pravima, koja se temelje na pristojnim i pravednim plaćama i pristojnim radnim uvjetima kojima se jamči pristup socijalnoj zaštiti, zaštiti sigurnosti i zdravlju na radu te snažnom kolektivnom pregovaranju kao ključnom mehanizmu za zastupanje i obranu prava radnika; smatra da su te mjere potrebne i kako bi se poboljšala privlačnost zanimanja u sektoru skrbi i socijalnom sektoru te kako bi se odgovorilo na trenutačni nedostatak radne snage; naglašava važnost jamčenja ravnoteže između poslovnog i privatnog života, među ostalim jamčenjem rodiljnog, očinskog, dopusta za skrb i roditeljskog dopusta te fleksibilnih radnih uvjeta za roditelje i skrbnike, uključujući, na primjer, mogućnost skraćenog radnog vremena;

naglašava da su poremećaji u školovanju tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19 pogoršali nejednakosti u učenju; poziva države članice da uspostave dodatne kratkoročne programe učenja, kao što su ljetne škole ili poduke, posebno usmjerene na djecu iz ranjivih kućanstava kako bi se smanjile trenutačne razlike u učenju,; poziva države članice da digitalne vještine uključe u kurikulume svih obrazovnih ustanova te da nastavnicima i učenicima osiguraju potrebno osposobljavanje i opremu; poziva države članice da zajamče prava i zaštitu djece u kriznim vremenima, posebno stalan pristup osnovnim uslugama; potiče države članice da procijene učinkovitost mjera donesenih tijekom prethodnih kriza kako bi pripremile niz mjera koje se mogu aktivirati, prilagoditi i usmjeriti u slučaju novih kriza, s obzirom na to da se pokazalo da neke od mjera poduzetih tijekom pandemije (kao što su rad od kuće, poučavanje putem interneta i socijalna skrb/savjetovanje), iako su u to vrijeme bile potrebne, imaju negativan učinak na promicanje socijalne uključenosti djece i njihovih obitelji;

prepoznaje ključnu ulogu obiteljskih naknada i naknada za djecu, posebno za ranjiva kućanstva, kao dijela pravednih i uključivih sustava socijalne zaštite, koje treba prilagoditi različitim obiteljskim aranžmanima i kojima se osigurava pravodoban pristup socijalnoj zaštiti i odgovarajućoj potpori za sve, uključujući djecu izbjeglice i migrante te njihove obitelji, u skladu s praksama država članica; poziva države članice da podižu razinu osviještenosti o ispunjavanju kriterija dobivanje socijalnih naknada, da pojednostave administrativne postupke i olakšaju pristup istima kako bi se riješio problem slabog korištenja te istodobno borilo protiv stigmatizacije i stereotipa o siromaštvu;

poziva proračunska tijela EU-a da iskoriste predstojeću reviziju višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. sredinom provedbenog razdoblja kako bi se ojačali i bolje iskoristili ESF+, Europska federacija za regionalni razvoj, Fond europske pomoći za najpotrebitije, Fond za azil, migracije i integraciju, InvestEU, kao i Fond za oporavak i otpornost (RRF), kako bi se ojačale strukturne politike i socijalna potpora za djecu i obitelji, uzimajući pritom u obzir višesektorsku prirodu siromaštva; ponavlja svoje opetovane pozive na hitno povećanje financiranja jamstva za djecu, s namjenskim proračunom od najmanje 20 milijardi EUR za razdoblje 2021. – 2027.; ustraje u tome da taj namjenski proračun bude dio revidiranog VFO-a i ojačanog ESF-a plus; poziva Komisiju da stavi na raspolaganje sva dostupna sredstva za provedbu jamstva za djecu, uključujući, među ostalim, ESF+, REACT-EU i Mehanizam za oporavak i otpornost, a države članice poziva da ta sredstva što bolje iskoriste; naglašava da bi upotreba tih sredstava trebala biti transparentna i zahtijevati sudjelovanje civilnog društva i relevantnih dionika u planiranju, provedbi i evaluaciji; ponavlja svoj poziv da sve države članice dodijele najmanje 5 % svojih sredstava iz ESF-a plus za ciljane mjere i strukturne reforme za borbu protiv siromaštva djece; naglašava da je taj prag minimalan i da se države članice potiču na korištenje većeg udjela sredstava iz ESF-a plus za borbu protiv siromaštva djece;

naglašava da bi se u planiranim fiskalnim prilagodbama država članica uvijek trebao osigurati prostor potreban za ključna socijalna ulaganja za provedbu načela europskog stupa socijalnih prava i postizanje ciljeva za smanjenje siromaštva djece;

naglašava da je upravljanje fondovima EU-a složeno, što ih čini nedostupnima organizacijama s manje tehničkih resursa; ističe da fleksibilniji, pojednostavljeni postupci upravljanja i ulaganje u tehničku pomoć u područjima u kojima je ona potrebna mogu doprinijeti osnaživanju ljudi u većem broju organizacija koje podupiru djecu i mlade; ističe da u skladu s Uredbom o ESF-u plus (36) stopa sufinanciranja za potporu najugroženijim osobama mora iznositi 90 %, čime bi se trebao olakšati pristup tom financiranju za programe i mjere osmišljene kako bi se tom stanovništvu pomoglo da izbjegne siromaštvo;

10.

naglašava da univerzalne i dugoročne politike pružaju bolju zaštitu od višestrukih uzroka siromaštva i socijalne isključenosti pružanjem strukturnih odgovora koji se, prema potrebi, mogu dopuniti neposrednim, jednokratnim ili privremenim ciljanim mjerama potpore, čime se doprinosi jačanju otpornosti i autonomije obitelji i zadovoljavanju potreba njihove djece;

11.

poziva države članice da posvete veću pozornost dostupnosti univerzalnog pristupa javnim uslugama u udaljenim regijama kako bi se smanjile razlike u stupnju razvijenosti različitih regija i kako bi se svoj djeci omogućio jednak pristup kvalitetnom obrazovanju, infrastrukturi i zdravstvenoj skrbi;

12.

poziva države članice da provedu zakonodavstvo kojim se štite ili jačaju rodiljna, očinska i roditeljska prava, čime bi se omogućila učinkovitija ravnoteža između poslovnog i privatnog života i ravnomjernija raspodjela skrbi i kućanskih poslova i čime bi se ženama omogućilo da se vrate na posao nakon trudnoće i rodiljnog dopusta te omogućili odgovarajuće vrijeme i odgovarajuće mogućnosti za dojenje nakon povratka na posao; poziva države članice da osiguraju strukturna ulaganja u lako dostupne zdravstvene ustanove kako bi se ojačala kvalitetna prenatalna i postnatalna skrb; ističe da jačanje tog zakonodavstva ima potencijal za znatno jačanje borbe protiv rodno uvjetovane diskriminacije i diskriminacije u plaćama;

13.

pozdravlja Komisijin Prijedlog uredbe o priznavanju roditeljstva među državama članicama; poziva Vijeće da ga brzo usvoji; podsjeća da fragmentacija prava na roditeljstvo diljem EU-a predstavlja ekonomski, pravni i emocionalni teret za djecu i njihove obitelji te da je u suprotnosti s načelom „najboljeg interesa djeteta”;

14.

poziva države članice da uspostave savjetodavne strukture za potporu obiteljima i osiguravanje pristupa pravosuđu za djecu; poziva Komisiju i države članice da promiču politike i intervencije u području djetinjstva usmjerene na obitelj, obraćajući pozornost na potrebe i težnje obitelji, kao element za jačanje kohezije u društvu;

15.

naglašava da siromaštvo i socijalna isključenost djece zahtijevaju usvajanje pristupa koji se temelji na životnom ciklusu koji doprinosi prekidanju međugeneracijskog ciklusa rizika od siromaštva i odražava različite potrebe ranog djetinjstva, primarnog djetinjstva i adolescencije mjerenjem broja oskudica koje svako dijete istodobno doživljava, čime se utvrđuju najpotrebitija djeca i mjere ne samo novčano siromaštvo, već i višedimenzionalna oskudica; poziva države članice da identificiraju djecu izloženu većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti pogođenu krizom troškova života, uključujući djecu u najranjivijim situacijama, kako bi im se osigurao učinkovit i besplatan pristup visokokvalitetnim ključnim uslugama, kao što su rani i predškolski odgoj i obrazovanje i školske aktivnosti, zdravstvena skrb, kao i jedan zdravi obrok svakog školskog dana te učinkovit pristup zdravoj prehrani i odgovarajućem stanovanju; poziva Komisiju da bez odgode izradi ambicioznu strategiju EU-a za borbu protiv siromaštva integriranu u EU;

16.

poziva Komisiju da u kontekstu godišnjih ciklusa Europskog semestra (ES) za koordinaciju gospodarskih i socijalnih politika preporuči reforme za promicanje socijalne uključenosti i smanjenja nejednakosti jačanjem javnih službi i uključivanjem socijalnih partnera na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini u osmišljavanju i provedbi nacionalnih programa reformi, izvješća za pojedine zemlje i preporuka po državama članicama; poziva na praćenje razvoja pokazatelja siromaštva djece u okviru europskog semestra kako bi se svim državama članicama mogle pružiti odgovarajuće informacije za rješavanje tog problema; nadalje naglašava da su rezovi u javnim službama u nekim državama članicama ugrozili socijalna i radnička prava; poziva države članice da povećaju ulaganja u dostupnost i pristupačnost usluga profesionalne skrbi kako bi se smanjilo opterećenje neformalnih pružatelja skrbi i osigurali minimalni standardi kvalitete u skrbi; smatra da nedovoljna ulaganja u politike za djecu predstavljaju neispunjavanje međunarodnih obveza iz Konvencije o pravima djeteta;

17.

žali zbog niske razine ambicije ciljeva za smanjenje siromaštva djece u okviru Akcijskog plana za europski stup socijalnih prava i napominje da oni neće biti dovoljni da se sva ranjiva djeca izvuku iz siromaštva; naglašava da su zbog posljedica bolesti COVID-19, rata u Ukrajini i krize troškova života potrebni još ambiciozniji ciljevi; žali zbog toga što je samo 19 država članica utvrdilo nacionalne ciljeve smanjenja siromaštva djece koje treba ostvariti do 2030.; poziva države članice da usvoje ambiciozne ciljeve za smanjenje siromaštva djece u cilju njegova iskorjenjivanja;

18.

naglašava potrebu za uvođenjem okvira socijalne konvergencije u sklopu europskog semestra kako bi se otkrile i ispravile socijalne neravnoteže uz procjenu politika za djecu i jamčenje učinkovite provedbe EPRS-a, uključujući sustav pregleda stanja; poziva na to da se ishod provedbe okvira za socijalnu konvergenciju uzme u obzir u preporukama po državama članicama;

Snažne javne politike za smanjenje nejednakosti

19.

s obzirom na poteškoće u pristupu ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju diljem Unije, naglašava potrebu za povećanim ulaganjem u uključive i visokokvalitetne usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a da se pritom ne zanemaruju djeca u dobi od 0 do 3 godine i djeca iz ekonomski i socijalno ugroženih obitelji, čime se stvara ili jača javni i univerzalan odgovor od samog početka obrazovnog procesa i jamče jednaki uvjeti za sve i jednak pristup obrazovanju za svaku osobu; naglašava da mora postojati dovoljan broj usluga skrbi o djeci koje su jednako dostupne diljem EU-a; žali zbog toga što je Vijeće smanjilo prijedlog Komisije da se osigura da najmanje 50 % djece mlađe od tri godine može sudjelovati u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju na 45 %;

20.

naglašava potrebu za poboljšanjem kvalitete usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja odgovarajućim financijskim i ljudskim resursima te odgovarajućim pedagoškim osposobljavanjem osoblja sa znanjem o dječjoj psihologiji i dječjoj kronobiologiji kako bi se osigurao opći razvoj djece; naglašava da, kako bi se omogućilo to poboljšanje, države članice moraju osigurati da ti članovi osoblja imaju pristojne plaće i mogućnosti za razvoj karijere;

21.

poziva države članice da olakšaju pristup uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, primjerice informiranjem roditelja o dostupnim mjestima ili pomaganjem ranjivim obiteljima u administrativnim postupcima te da te usluge prilagode stvarnom stanju na tržištu rada; podsjeća na dužnost država članica da osiguraju univerzalan pristup javnim uslugama skrbi o djeci; napominje da bi, ako taj pristup nije dovoljan, privatne, kućne i zadružne ustanove trebale biti u mogućnosti dopuniti javne usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, pod uvjetom da u cijelosti zadovoljavaju iste standarde kvalitete za cjelokupni razvoj djece;

22.

poziva države članice da osiguraju da sva djeca imaju pristup formalnom i neformalnom, javnom, uključivom i visokokvalitetnom obrazovanju, uključujući izvannastavne aktivnosti u svim dobnim skupinama, kojima se potiče njihov emocionalni, društveni, kognitivni i fizički razvoj; poziva države članice da uspostave odgovarajuće omjere nastavnika i učenika, s dizajnom koji se temelji na potrebama, štiteći sigurnost i dobrobit djece, maksimalno povećavajući učinak obrazovnih sustava na stvaranje jednakih mogućnosti i prekidanje međugeneracijskih ciklusa isključenosti;

23.

ističe važnost ulaganja u javno i besplatno obrazovanje kojim se osigurava individualizirani pristup za djecu koja pripadaju ranjivijim društvenim skupinama; naglašava da bi takav pristup trebalo razviti u suradnji između nastavnika, socijalnih i obrazovnih stručnjaka, obitelji i zajednica; poziva Komisiju i države članice da se bore protiv segregacije u školama i da razviju politike, strategije i alate za unapređenje uključivog obrazovanja; napominje da u vrlo ograničenim i posebnim situacijama, kao što su slučajevi teškog invaliditeta, može postojati potreba da se djeci ponude specijalizirani razredi ili škole, naglašavajući da bi to trebale biti krajnje mjere zbog rizika od diskriminacije i isključenosti koji prati takve specijalizirane razrede ili škole; poziva Komisiju i države članice da posebno osiguraju pristup uključivom, visokokvalitetnom obrazovanju za sve osobe s invaliditetom kako bi se riješile poteškoće koje na njih utječu;

24.

ističe iskustvo nekih država članica koje jamče da se udžbenici i nastavni materijali, kao i školski prijevoz i zdravi obroci, obrazovni i kulturni izleti i nadzor, pružaju besplatno; preporučuje da se taj sustav proširi na sve države članice kao mjeru osiguravanja jednakog pristupa obrazovanju i kao važno sredstvo financijske potpore najranjivijim obiteljima; poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse o tim iskustvima i programima; preporučuje da države članice omoguće pristup zdravim besplatnim školskim obrocima barem za djecu u ranjivom položaju, bez stigmatizacije ili izravne ili neizravne diskriminacije; naglašava da bi djeca kojoj je potrebna pomoć također trebala dobiti ekvivalent besplatnom obroku tijekom dana kada nisu u školi;

25.

poziva države članice da zajamče univerzalan pristup javnoj, cjenovno pristupačnoj i kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi za majke i novorođenčad te pedijatrijsku zdravstvenu skrb, uključujući primarnu prevenciju, programe cijepljenja i primarnu skrb, pristup dijagnostici, liječenju i rehabilitaciji te pristup najraznovrsnijem rasponu specijalističkog medicinskog i terapijskog liječenja, jamčeći ženama pravo na spolno i reproduktivno zdravlje, rodiljnu skrb i kućne posjete u prenatalnom i postnatalnom razdoblju te da osiguraju pristup obiteljskim liječnicima, medicinskim sestrama, zubarima, nutricionistima, govornim i jezičnim terapeutima, oftalmolozima, uslugama obiteljskog savjetovanja i psiholozima te drugim stručnjacima za mentalno zdravlje, neovisno o etničkom, socijalnom ili administrativnom statusu roditelja; ističe vrijednost cijepljenja djece i potrebu za borbom protiv žarišta dezinformacija o koristima cijepljenja; zabrinut je zbog stalne nestašice lijekova za djecu i poziva Komisiju i države članice da osiguraju dostatnu proizvodnju i stvaranje zaliha važnih lijekova za pedijatrijsku primarnu skrb;

26.

poziva države članice da uspostave partnerstva između obrazovnih, zdravstvenih i socijalnih službi kako bi se olakšao pristup skrbi i potpori za djecu kojoj je potrebna, na primjer, pružanjem sustavnih testova sluha i vida za djecu izravno u školi; poziva države članice da olakšaju razmjenu informacija među različitim socijalnim, obrazovnim i zdravstvenim službama o razvojnim potrebama djece uz prethodnu suglasnost njihovih roditelja, istodobno osiguravajući poštovanje prava djece i njihovih obitelji na privatnost te najbolje interese djeteta;

27.

poziva države članice da na odgovarajući način osmisle, financiraju i provedu nacionalne strategije kako bi se osiguralo da djeca i njihove obitelji imaju pristup zdravoj i cjenovno pristupačnoj hrani; podsjeća da je pristup svježim, cjenovno pristupačnim i zdravim namirnicama i dalje ograničen, posebno za kućanstva s nižim prihodima i ranjive osobe koje žive u slabo povezanim i opsluživanim područjima; potiče države članice da zdravu hranu uključe u svoje strategije javnog zdravlja poticanjem diversifikacije prehrane i, prema potrebi, dodataka prehrani, kako bi se djeca zaštitila od negativnih učinaka neuhranjenosti ili pothranjenosti; poziva na mjere za poticanje dostupnosti zdrave i cjenovno pristupačne hrane uz istodobno odvraćanje djece i adolescenata od konzumacije hrane i pića s visokim udjelom šećera koje uzrokuju debljanje;

28.

poziva države članice da osiguraju i ojačaju neometanu suradnju i odgovarajuću financijsku potporu namjenskim nevladinim organizacijama za pomoć u hrani, kao i da ojačaju suradnju s relevantnim strukturama u javnom i privatnom sektoru kako bi se učinkovitije ciljalo na gospodarske učinke trenutačne krize i kako bi se bolje poduprle pogođene obitelji; naglašava da je potrebno hitno obratiti pozornost na trenutačnu krizu pomoći u hrani s kojom se suočavaju relevantne strukture i ekonomski ugrožene obitelji i njihova djeca; poziva države članice da razmjenjuju znanje i iskustva o podupiranju zapošljavanja roditelja u okviru Programa EU-a za uzajamno učenje;

29.

smatra da psihološke poteškoće koje proizlaze iz siromaštva i socijalne isključenosti nisu dovoljno uzete u obzir u strategiji Komisije za mentalno zdravlje i u nacionalnim akcijskim planovima; poziva države članice da pruže potporu obiteljima u ranjivom položaju s pomoću individualiziranih i prilagođenih socijalnih usluga te potpore psihičkom zdravlju i psihosocijalne potpore;

30.

prima na znanje komunikaciju Komisije od 11. svibnja 2022. naslovljenu „Digitalno desetljeće za djecu i mlade: nova europska strategija za bolji internet za djecu” i poziva na sveobuhvatnu politiku usmjerenu na zaštitu mentalnog zdravlja djece od prekomjerne izloženosti i prekomjerne konzumacije internetskog sadržaja;

31.

traži od Komisije i država članica da aktivno promiču dojenje, u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije;

32.

pozdravlja strategiju o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. kao konkretan način za osiguravanje jednakih prava osoba s invaliditetom i njihova potpunog sudjelovanja u društvu; naglašava da je potrebno osigurati da se invaliditet uzima u obzir pri osmišljavanju, provedbi i praćenju politika i inicijativa EU-a, a posebno prepreka i izazova s kojima se suočavaju djeca; poziva Komisiju da ubrza svoj prijedlog (37) okvira za izvrsne socijalne usluge za osobe s invaliditetom i da osigura da se tim okvirom također poboljša pristup izvrsnim socijalnim uslugama za djecu s invaliditetom i djecu s roditeljima s invaliditetom; naglašava da su djeci kojoj je potrebna skrb i djeci s invaliditetom i/ili kognitivnim poremećajima potrebne posebne i ciljane mjere, posebno u kriznim vremenima, kao i posebne obrazovne usluge i usluge skrbi kako bi se suzbile nejednakosti i nedostatak socijalne integracije;

33.

poziva države članice da razviju posebne mjere za potporu roditeljima s invaliditetom i roditeljima djece s invaliditetom te da osiguraju pristupačne informacije o potporama koje su im dostupne; prepoznaje prednosti intervencije u ranom djetinjstvu usmjerene na obitelj i poziva Komisiju i države članice da je uključe u sva relevantna područja politika, kao što su politike za zaštitu prava djece i osoba s invaliditetom, te da potiču razmjenu informacija i najboljih praksi o tome; poziva Komisiju i države članice da uključe perspektivu invaliditeta i da se smisleno savjetuju s osobama s invaliditetom i njihovim predstavničkim organizacijama pri planiranju mjera za osiguravanje primjerenog životnog standarda i socijalne zaštite osoba s invaliditetom, posebno u vrijeme kriza i tranzicija;

34.

poziva države članice da poboljšaju učinkovitost socijalnih usluga i socijalne zaštite, među ostalim rješavanjem problema nedostatka radnika i ulaganjem u njihov profesionalni razvoj s pomoću mogućnosti kontinuiranog osposobljavanja, kao i jamčenjem primjerenih plaća i pristojnih radnih uvjeta;

35.

poziva Komisiju i države članice da u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste europsko jamstvo za djecu kao društveni odgovor kojim se olakšava socijalna integracija i uključivanje djece i obitelji pogođenih siromaštvom i socijalnom isključenošću, posebno onih iz identificiranih ciljnih skupina i u najudaljenijim područjima; naglašava da su dostupna sredstva očito nedovoljna za rješavanje postojećih strukturnih problema, koji su pogoršani kumulativnim učinkom uzastopnih kriza i izostankom javnih ulaganja; poziva Komisiju i države članice da povećaju ulaganja i ojačaju sustave za zaštitu djece i službe socijalne skrbi, čime će se omogućiti brza provedba jamstva za djecu u kontekstu novih kriza i sve većeg broja (38) djece kojoj je potrebna pomoć;

36.

ponavlja svoj zahtjev onim državama članicama koje još nisu objavile svoj nacionalni akcijski plan u okviru europskog jamstva za djecu da to učine kako bi djeca kojoj je potrebna pomoć odmah mogla imati koristi od tog plana; poziva države članice da redovito preispituju i ažuriraju svoje nacionalne akcijske planove, ispunjavaju svoju političku obvezu provedbom sveobuhvatnih ambicioznih mjera te da uspostave sustave praćenja i evaluacije utvrđivanjem jasnih, višesektorskih i usporedivih parametara ulaganjem u učinkovito i djelotvorno prikupljanje podataka i konkretnijim ciljevima te odražavanjem ciljeva jamstva za djecu; poziva države članice da osiguraju usklađenost i sinergije između europskog jamstva za djecu kao strategije za borbu protiv siromaštva i ojačane Garancije za mlade kao aktivne politike tržišta rada kako bi se obuhvatilo cijelo razdoblje od rođenja do punoljetnosti;

37.

poziva Komisiju i države članice da povećaju socijalnu potporu posebno namijenjenu roditeljima koji su nezaposleni ili su zarobljeni u siromaštvu unatoč zaposlenju, posebno putem zajamčenog minimalnog dohotka; poziva Komisiju da, poštujući načelo supsidijarnosti, predloži okvirnu direktivu o minimalnom dohotku kojom se utvrđuju minimalni zajednički standardi i metodologije kako bi se zajamčili dostupni, povoljni i primjereni sustavi minimalnog dohotka;

38.

ističe pravo na pristojno, cjenovno pristupačno, uključivo, energetski učinkovito i kvalitetno stanovanje koje zadovoljava potrebe djece i njihovih obitelji te osigurava njihovu dobrobit, privatnost i kvalitetu života; žali zbog stambenih politika koje obitelji tjeraju na napuštanje gradova u nekoliko država članica, kojima se narušavaju mehanizmi društvene sposobnosti i oslabljuju mreže primarne potpore, čime se povećava isključenost djece; poziva države članice da promiču politiku javnog stanovanja kojom bi se riješio problem nekretninske spekulacije, ulagalo u socijalno i održivo stanovanje i jamčilo pravo na isto; poziva Komisiju da izradi ambiciozan plan kako bi se zadovoljile stambene potrebe svih građana EU-a, podržao razvoj socijalnog stanovanja uz istodobno povećanje dostupnosti subvencija za stanovanje i iskorjenjivanje beskućništva do 2030. s pomoću preventivnih strategija i strategija koje vode stanovanje; podsjeća da pogoršanje kvalitete stambenog fonda, što utječe na energetsku učinkovitost, i povećanje cijena energije čine djecu i njihove obitelji ranjivima;

39.

poziva države članice da procijene učinak inflacije i povećanja troškova života na različite socioekonomske skupine kako bi se razvile ciljane mjere za najugroženija kućanstva, posebno u pogledu hrane, energije, prijevoza, internetske povezivosti i drugih osnovnih dobara, uzimajući u obzir dječji i rodno osjetljiv pristup, kako bi se smanjio učinak povećanja troškova života na djecu i njihove obitelji te kako bi se financijski suzbio taj učinak; poziva države članice da razviju ciljane mjere za rješavanje tih učinaka i olakšaju prilagodbu socijalnih naknada i plaća inflaciji;

Borba protiv diskriminacije i socijalne isključenosti

40.

osuđuje sve oblike nasilja nad djecom, zlostavljanja, iskorištavanja i zanemarivanja djece, uključujući na internetu, kao i nasilje nad ženama, nasilje u obitelji i rodno uvjetovano nasilje; poziva države članice da razviju, ojačaju i provedu integrirane sustave prevencije i zaštite djece i drugih žrtava u cilju iskorjenjivanja nasilja, zlostavljanja, iskorištavanja i zanemarivanja; ističe da bi se ti sustavi trebali razvijati u suradnji sa svim relevantnim javnim službama (uključujući škole i zdravstvene ustanove), čime bi se omogućio brz odgovor kojim se štite i osnažuju djeca te promiču njihovi najbolji interesi; poziva države članice da posebnu pozornost posvete nasilju među djecom, uključujući nasilje na internetu i vršnjačko nasilje, te da razmjenjuju najbolje prakse u tom području kako bi se razvili učinkoviti odgovori za sprečavanje negativnih posljedica za djecu;

41.

osuđuje sve oblike diskriminacije; naglašava da diskriminacija ima izravne posljedice za djecu i njihove obitelji jer im otežava pristup tržištu rada, stanovanju i osnovnim uslugama; poziva Komisiju i države članice da podižu razinu osviještenosti javnosti kako bi se stalo na kraj stigmatizaciji, stereotipima i socijalnoj isključenosti djece i obitelji u ranjivom položaju kako bi ljudi razumjeli da obitelji možda nemaju kontrolu nad okolnostima koje ih čine ranjivima;

42.

žali zbog činjenice da ciklus siromaštva u romskim obiteljima često dovodi do prekomjerne zastupljenosti romske djece u ustanovama za socijalnu zaštitu u usporedbi s djecom koja nisu Romi; ističe činjenicu da su romska djeca i njihove obitelji često prvi koji pate u kriznim vremenima; poziva Komisiju i države članice da pri provedbi jamstva za djecu posebnu pozornost obrate na jedinstvene izazove s kojima se suočavaju romska djeca, koja se često suočavaju s ekstremnim siromaštvom, isključenošću i diskriminacijom u svim područjima života; poziva države članice da prednost daju djelotvornim mjerama i posebnim mjerama za poboljšanje statusa obitelji i životnih uvjeta, zdravlja i dobrobiti djece i ranog učenja te za poticanje odgovornog roditeljstva u provedbi strateškog okvira EU-a za Rome;

43.

naglašava potrebu za ulaganjem u potporu i praćenje djece izbjeglica i migranata, posebno maloljetnika bez pratnje i djece bez državljanstva i njihovih obitelji, te za osiguravanjem dostatnih i kvalificiranih skrbnika, kvalitetnih ustanova domaćina i zajednica koje ih primaju kako bi se smanjile nejednakosti i promicala socijalna uključenost djece i njihovih obitelji; naglašava da je potrebno osigurati da sve predmetne politike i odluke budu usklađene sa strategijom EU-a o pravima djeteta; preporučuje da se postupkom uključivanja djece bez pratnje i mladih tražitelja azila primjena institucionalizacije svede na najmanju moguću mjeru;

44.

preporučuje državama članicama da razviju proaktivne socijalne politike za rješavanje temeljnih uzroka institucionalizacije djece i osiguraju da se djeca ne institucionaliziraju zbog siromaštva i isključenosti; poziva države članice da osiguraju da institucionalizacija djece i mladih bude isključivo krajnja mjera te da ulažu u smještanje djece i mladih u alternativne sustave skrbi kako bi se olakšao prijelaz s institucionalne skrbi na obiteljsku skrb i skrb u zajednici, uz potpuno poštovanje obveza sadržanih u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom, Konvenciji UN-a o pravima djeteta i drugim ključnim instrumentima za ljudska prava;

45.

poziva države članice da posebnu pozornost posvete problemima rada djece u Europi i da ocijene mogući učinak proračunskih rezova u obrazovanju i osposobljavanju, kao i u socijalnim politikama i potpori obiteljima na pojavnost dječjeg rada; u tom smislu pozdravlja preporuke (39) za iskorjenjivanje uzroka dječjeg rada; poziva države članice da inspektoratima rada zajamče odgovarajuća sredstva za prikupljanje podataka, praćenje dječjeg rada i provedbu preventivnih i korektivnih mjera;

46.

poziva države članice i Komisiju da aktivno sudjeluju u borbi protiv krijumčarenja djece u svrhu bilo kakvog oblika iskorištavanja, uključujući za rad, prisilni brak, nezakonito usvajanje, nezakonite aktivnosti ili seksualno iskorištavanje;

Pravo svakog djeteta na čist, zdrav i održiv okoliš, sudjelovanje i igru

47.

ističe činjenicu da onečišćenje okoliša i klimatske promjene imaju nerazmjeran učinak na skupine s nižim prihodima te da su djeca učestalije podložna zdravstvenim problemima te imaju niži očekivani životni vijek i manje prilika u životu; ističe važnost prilagodbe životnih i obrazovnih ustanova te ustanova za skrb i obrazovanje klimatskim krizama te uključivanja pristupa prilagođenog djeci tom problemu, uključujući sudjelovanje tih ustanova u povezanim aktivnostima i stjecanje vještina potrebnih za klimatsku tranziciju; poziva države članice da to uzmu u obzir pri izradi svojih planova za prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje, uključivanjem posebnih rješenja za djecu i mlade, osiguravanjem poštovanja prava na siguran, zaštićen i čist okoliš i osviještenosti među mlađim generacijama;

48.

naglašava pravo na kulturu, sport i slobodno vrijeme te na pristup otvorenim prostorima i zdravom okruženju za svu djecu, kako je utvrđeno u Konvenciji UN-a o pravima djeteta; poziva države članice da promiču odgovarajuće izvannastavne i rekreacijske aktivnosti kojima se svoj djeci, bez obzira na njihov socioekonomski položaj i obiteljsku situaciju, omogućuje da provedu svoje vrijeme nakon školovanja i tijekom praznika baveći se nečim što je fizički i mentalno stimulativno; potiče države članice da iskoriste dostupna europska sredstva za promicanje ravnopravnog sudjelovanja djece iz kućanstava u nepovoljnom položaju u izvannastavnim i rekreativnim aktivnostima; poziva države članice da uspostave politike kojima se roditeljima omogućuje da tijekom cijelog djetinjstva podupiru svoju djecu izvan okruženja za skrb o djeci, posebno u ranom djetinjstvu;

49.

ističe važnost ojačane strategije EU-a za sport kojom se djecu i mlade potiče na sudjelovanje u sportu i fizičkom odgoju, bez obzira na njihov socioekonomski položaj, te uživanje u otvorenim prostorima bez obzira na njihovu dob i razinu tjelesne sposobnosti; naglašava središnju ulogu sporta u poboljšanju zdravstvene otpornosti djece i prevenciji kroničnih bolesti; ponavlja da je timski sport pokretač socijalne uključenosti;

50.

preporučuje Komisiji i državama članicama da izrade smjernice kojima će se podržati sudjelovanje djece u procesu oblikovanja politika uspostavljanjem mehanizama kojima se promiče sudjelovanje djece u donošenju odluka koje utječu na njihov život te kojima se djeci daje prilika i poticaj da izraze informirana stajališta, pri čemu se ta stajališta trebaju odražavati u glavnim odlukama koje se tiču djece;

51.

preporučuje Komisiji i državama članicama da u svojim politikama za djecu ili politikama koje utječu na djecu istaknu pravo na igru i rekreacijsku aktivnost kao strukturni element cjelokupnog razvoja djece uspostavom infrastrukture i programa koji odražavaju važnost tog prava.

° °

52.

nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) COM(2021)0102.

(2) SL L 188, 12.7.2019., str. 79.

(3) SL L 59, 2.3.2013., str. 5.

(4) SL C 189, 5.6.2019., str. 4.

(5) SL C 484, 20.12.2022., str. 1.

(6) SL C 476, 15.12.2022., str. 1.

(7) SL C 366, 27.10.2017., str. 19.

(8) SL C 456, 10.11.2021., str. 145.

(9) SL C 506, 15.12.2021., str. 94.

(10) SL C 434, 15.11.2022., str. 50.

(11) SL C 47, 7.2.2023., str. 30.

(12) SL C 132, 14.4.2023., str. 65.

(13) SL L 223, 22.6.2021., str. 14.

(14) SL C 41, 3.2.2023., str. 1.

(15) Eurodiaconia i Caritas Europa, Survey on energy poverty/cost-of-living crisis (Anketa o energetskom siromaštvu/krizi troškova života), 2022.

(16) Eurostat, „ 1 in 4 children in the EU at risk of poverty or social exclusion ” (Svako četvrto dijete u EU-u izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti), 28. listopada 2021.

(17) Eurostat, „ 1 in 4 children in the EU at risk of poverty or social exclusion ” (Svako četvrto dijete u EU-u izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti), 28. listopada 2021.

(18) Eurofound, „Living and Working Conditions in Europe 2021” („Životni i radni uvjeti u Europi 2021.”), str. 73.

(19) U skladu sa strateškim okvirom EU-a za Rome za razdoblje 2020. – 2030., upućivanje na „Rome” kao krovni pojam obuhvaća širok raspon različitih osoba romskog podrijetla, kao što su: Romi, Sinti, Kale, Romaničeli i Bojaši/Rudari. Taj pojam obuhvaća i skupine kao što su Aškali, Egipćani, Jeniši, Domi, Lomi, Romi i Abdali te populacije koje putuju, uključujući etničke Putnike i stanovništvo koje se označuje administrativnim izrazom „gens du voyage”, kao i osobe koje se izjašnjavaju kao Cigani, Tsigani ili Tzigani, pri čemu se ne negiraju njihova specifična obilježja. Tu definiciju trebalo bi uzeti u obzir u cijelom izvješću.

(20) Upotreba izraza „djeca u ranjivom položaju” ili „djeca/kućanstva u nepovoljnom položaju” u ovom se izvješću odnosi na definiciju sadržanu u jamstvu za djecu, koja uključuje sljedeće skupine: djeca beskućnici ili djeca koja žive u vrlo skromnim stambenim uvjetima; djeca s invaliditetom; djeca s problemima s mentalnim zdravljem; djeca migrantskog ili manjinskog etničkog podrijetla, posebno Romi; djeca u sustavu alternativne, posebno institucijske skrbi; djeca u nesigurnim obiteljskim situacijama.

U ovom izvješću ta definicija uključuje i djecu LGBTIQ+.

(21) Eurostat, „ Children in formal childcare or education by age group and duration - % over the population of each age group – EU-SILC survey ” (Djeca koja imaju formalnu skrb ili se obrazuju prema dobnoj skupini i trajanju – % u odnosu na stanovništvo svake dobne skupine – istraživanje EU-SILC-a), 29.9.2023. podaci odgovaraju zbroju postotka djece mlađe od tri godine koja su u sustavu formalne skrbi o djeci od 1 do 29 sati tjedno i djece koja su u sustavu formalne skrbi o djeci dulje od 30 sati tjedno;

(22) Europska komisija, Sažetak Eurydicea, „ Key Data on Early Childhood Education and Care in Europe ”, (Ključni podaci o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju u Europi), 2019.

(23) Eurostat, „ Early leavers from education and training ” (Osobe koje su rano napustile obrazovanje i osposobljavanje), 2023.

(24) Eurostat, 2023., „ Health statistics - children ” (Zdravstveni statistički podaci – djeca).

(25) Eurostat, 2022., „ Urban-rural Europe – quality of life in rural areas ” (Urbana i ruralna Europa – kvaliteta života u ruralnim područjima);

OECD iLibrary, „Delivering Quality Education and Health Care to All: Preparing Regions for Demographic Change – Chapter 4. Delivering quality health services in rural communities” (Ostvarivanje kvalitetnog obrazovanja i zdravstvene skrbi za sve – Priprema regija za demografske promjene – poglavlje 4. Pružanje kvalitetnih zdravstvenih usluga u ruralnim zajednicama), 5.3.2021.

(26) UNICEF, 2020. „Innocenti Report Card 16. Worlds of Influence - Understanding What Shapes Child Well-being in Rich Countries” („Izvješće Innocenti br. 16, Svijet utjecaja – Razumijevanje što oblikuje dobrobit djece u bogatim zemljama”), str. 4.

(27) Save the Children Europe, 2023., ‘ Guaranteeing Children’s Future: How COVID-19, cost-of-living and climate crises affect children in poverty and what governments in Europe need to do ” (Jamstvo za budućnost djece: kako krize uzrokovanje bolešću COVID-19, povećanjem životnih troškova i klimatskim promjenama utječu na siromašnu djecu i što vlade u Europi trebaju učiniti)

(28) UNICEF, 2020., Breastfeeding practices worldwide’.(Prakse dojenja diljem svijeta).

(29) Lerch, V i Severinsson, A.N., 2019., „Feasibility Study for a Child Guarantee: Target Group Discussion Paper on Children in Alternative Care” (Studija izvedivosti za jamstvo za djecu: Dokument za raspravu ciljne skupine o djeci u alternativnoj skrbi).

(30) UNICEF i Eurochild, studeni 2021., „Children in alternative care: Comparable statistics to monitor progress on deinstitutionalisation across the European Union” (Djeca u alternativnoj skrbi: Usporedivi statistički podaci za praćenje napretka u deinstitucionalizaciji diljem Europske unije).

(31) Europska komisija: Strategija EU-a o pravima djeteta, 24. ožujka 2021.

(32) OECD, „ ‘PISA 2018 Results: What School Life Means for Students’ Lives” (Rezultati PISA-e za 2018.: Što školski život znači za živote učenika); u prosjeku u zemljama OECD-a.

(33) Europska komisija, 2021.: Strategija EU-a o pravima djeteta, str. 18.

(34) Europska komisija, 2021.: Strategija EU-a o pravima djeteta, str. 4.

(35) Zbroj podataka iz sjeverne, južne, zapadne i istočne Europe: Međunarodna organizacija rada, 2021., „ Child labour statistical profile: Europe and Central Asia ” (Statistički profil dječjeg rada: Europa i srednja Azija).

(36) Uredba (EU) 2021/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o uspostavi Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1296/2013 (SL L 231, 30.6.2021., str. 21.).

(37) Europska komisija, svibanj 2022., „ Check progress on the Strategy for the Rights of Persons with Disabilities ”.(Praćenje napretka u vezi sa strategijom o pravima osoba s invaliditetom).

(38) Save the Children Europe, 2023., ‘ Guaranteeing Children’s Future: How COVID-19, cost-of-living and climate crises affect children in poverty and what governments in Europe need to do ” (Jamstvo za budućnost djece: kako krize uzrokovanje bolešću COVID-19, povećanjem životnih troškova i klimatskim promjenama utječu na siromašnu djecu i što vlade u Europi trebaju učiniti)

(39) ILO–UNICEF, 2021., „Child Labour: Global estimates 2020, trends and the road forward” (Dječji rad: Globalne procjene za 2020., trendovi i daljnji koraci).