1.

Članak 23. stavak 2. Direktive Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, već u drugoj državi članici, u vezi s načelima neutralnosti poreza na dodanu vrijednost (PDV) i djelotvornosti,

treba tumačiti na način da mu se:

protivi nacionalni propis na temelju kojeg je poreznom obvezniku koji je podnio zahtjev za povrat PDV-a zabranjeno da u stadiju žalbe pred drugostupanjskim poreznim tijelom iznese dodatne informacije, u smislu članka 20. te direktive, koje je zatražilo prvostupanjsko porezno tijelo, a koje taj porezni obveznik tom tijelu nije dostavio u roku od mjesec dana, predviđenom u članku 20. stavku 2. navedene direktive, s obzirom na to da taj rok nije prekluzivan.

2.

Članak 23. Direktive 2008/9

treba tumačiti na način da mu se:

ne protivi nacionalni propis na temelju kojeg porezno tijelo mora obustaviti postupak povrata PDV-a ako porezni obveznik u za to propisanom roku nije dostavio dodatne informacije koje je to tijelo zatražilo na temelju članka 20. te direktive i kada se, u nedostatku tih informacija, o zahtjevu za povrat PDV-a ne može odlučiti, pod uvjetom da se odluka o obustavi postupka smatra rješenjem o odbijanju tog zahtjeva za povrat, u smislu stavka 23. stavka 1. navedene direktive, i da se protiv nje može podnijeti žalba koja ispunjava zahtjeve predviđene u članku 23. stavku 2. prvom podstavku te direktive.