Tužba podnesena 2. travnja 2024. – Novis/Komisija

(predmet T-179/24)

(C/2024/3619)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Novis Insurance Company, Novis Versicherungsgesellschaft, Novis Compagnia di Assicurazioni, Novis Poisťovňa a.s. (Bratislava, Slovačka) (zastupnici: A. Börner i S. Henrich, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi formalno mišljenje C(2022)6455 final tuženika od 13. rujna 2022. (u daljnjem tekstu: pobijani akt), i

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi tužiteljeva prava na saslušanje u skladu s člankom 41. stavkom 2. točkom (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) jer tuženik nije omogućio tužitelju da bude saslušan prije donošenja pobijanog akta.

—

budući da je tuženik tajio tužitelju pobijani akt i njegovu pripremu, tužitelj nije bio obaviješten niti mu je dana mogućnost upoznati se s temeljnim činjenicama i podacima, već je naprotiv tek saznao za pobijani akt koji je tuženik donio iz tuženikova priopćenja za javnost od 13. rujna 2022., što predstavlja povredu tužiteljeva prava na saslušanje u skladu s čl. 41. stavkom 2. točkom (a) Povelje.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi tužiteljeva prava na pristup tuženikovu spisu u skladu s člankom 41. stavkom 2. točkom (b) Povelje.

—	budući da je tuženik tajio tužitelju pobijani akt i njegovu pripremu, tuženik je spriječio tužiteljev pristup spisu koji se odnosi na njega što predstavlja povredu tužiteljeva temeljnog prava na pristup spisu u skladu s člankom 41. stavkom 2. točkom (b) Povelje.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi tužiteljeva prava na dobru upravu, uključujući tužiteljeva prava na sudjelovanje iz članka 41. stavaka 1. i 2. Povelje i izvršavanja diskrecijskih ovlasti.

—

budući da je tuženik tajio tužitelju pobijani akt i njegovu pripremu, tuženik nije poštovao temeljna načela poštenog upravnog postupka, uključujući tužiteljevo pravo na sudjelovanje i pošteno izvršavanje diskrecijskih ovlasti, što predstavlja povredu prava na nepristrano postupanje, posebno dužne pažnje kod pripreme upravnih odluka, iz članka 41. stavka 1. Povelje. Tuženik je svoj pobijani akt temeljio isključivo na informacijama koje je dostavilo nacionalno nadležno tijelo, Národná Banka Slovenska (u daljnjem tekstu: nacionalno nadležno tijelo) i Europski regulator osiguranja i strukovnog mirovinskog osiguranja (u daljnjem tekstu: EIOPA). Provjera informacija pribavljenih od EIOPA-e i/ili nacionalnog nadležnog tijela bila bi od posebne važnosti s obzirom na egzistencijalne posljedice pobijanog akta za tužitelja.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi tužiteljeva prava na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje u skladu s člankom 47. stavkom 1. Povelje.

—

budući da je tuženik tajio tužitelju pobijani akt i njegovu pripremu, tuženik je nezakonito ugrozio tužiteljeve mogućnosti da ostvari svoja temeljna pravo da bude saslušan i pristupi spisu kako su sadržana u članku 41. stavku 2. točkama (a) i (b) Povelje. Tuženik istovremeno krši tužiteljevo temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek i pošten postupak zajamčeno člankom 47. Povelje.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 17. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (1) jer je tuženik propustio u dovoljnoj mjeri istražiti, utvrditi i ocijeniti bitne činjenice na temelju kojih je donesen pobijani akt.

—

članak 17. stavci 3., 4. i 7. Uredbe br. 1094/2010 predviđaju posredni trostupanjski postupak, s podijeljenim odgovornostima EIOPA-e, tuženika i nacionalnog nadležnog tijela koje se preklapaju i čak dupliciraju između tri tijela. Unatoč jasnim naznakama o povećanom riziku od pogrešne komunikacije i pogrešaka te teškim posljedicama pobijanog akta, tuženik nije proveo odgovarajuću istragu.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijani akt predstavlja zloporabu ovlasti zbog prekoračenja granica vlastitih ovlasti iz članka 17. Uredbe br. 1094/2010.

—

svjesnim donošenjem de facto odluke s posebnom uputom nacionalnom nadležnom tijelu da oduzme odobrenje određenom poduzetniku (umjesto postupanja po odluci EIOPA-e prema članku 17. stavku 6. Uredbe br. 1094/2010 ili nakon postupka iz čl. 258. UFEU-a), tuženik je svjesno zanemario činjenicu da formalna mišljenja nisu obvezujuća prema članku 288. stavku 5. UFEU-a i znatno je prekoračio granice svojih ovlasti iz članka 17. Uredbe br. 1094/2010. To predstavlja zlouporabu ovlasti prema pravu Unije.

(1) Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).