Presuda Suda (deveto vijeće) od 25. travnja 2024. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo - Španjolska) – GP, BG/Banco Santander SA

(predmet C-561/21 (1) , Banco Santander (Početak tijeka zastarnog roka))

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Ugovor o hipotekarnom kreditu - Ugovorna odredba kojom se predviđa da potrošač snosi troškove povezane s ugovorom - Pravomoćna sudska odluka kojom se utvrđuje nepoštenost te ugovorne odredbe i kojom je se poništava - Tužba za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe - Početak tijeka roka za zastaru tužbe za povrat)

(C/2024/3564)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo

Stranke glavnog postupka

Podnositelji kasacijske žalbe: GP, BG

Druga stranka u postupku: Banco Santander SA

Izreka

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima te načelo pravne sigurnosti

treba tumačiti na način da im se:

ne protivi to da rok za zastaru tužbe za povrat troškova koje je potrošač podmirio na temelju ugovorne odredbe čija je nepoštenost utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom koja je donesena nakon podmirenja tih troškova počinje teći od datuma kada je ta odluka postala pravomoćna, ne dovodeći u pitanje ovlast dokazivanja prodavatelja robe ili pružatelja usluge da je taj potrošač znao ili razumno mogao znati da je ugovorna odredba o kojoj je riječ nepoštena prije donošenja te odluke.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13

treba tumačiti na način da im se:

protivi to da rok za zastaru tužbe za povrat troškova koje je potrošač podmirio na temelju odredbe ugovora sklopljenog s prodavateljem robe odnosno pružateljem usluge, čija je nepoštenost utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, počinje teći od datuma koji prethodi onomu na koji je nacionalni vrhovni sud u različitim predmetima donio presude kojima je standardizirane ugovorne odredbe koje odgovaraju odredbi tog ugovora o kojoj je riječ proglasio nepoštenima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13

treba tumačiti na način da im se:

protivi to da rok za zastaru tužbe za povrat troškova koje je potrošač podmirio na temelju odredbe ugovora sklopljenog s prodavateljem robe odnosno pružateljem usluge, čija je nepoštenost utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, počinje teći od datuma određenih presuda Suda kojima je u načelu potvrđena usklađenost s pravom Unije rokova za zastaru tužbi za povrat, pod uvjetom da poštuju načela ekvivalentnosti i djelotvornosti.

(1) SL C 15, 16. 1. 2023.