1.

Članke 5., 24., 32. i 82. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), uzete zajedno,

treba tumačiti na način da:

u okviru tužbe za naknadu štete koja se temelji na tom članku 82., činjenica da su djelatnici voditelja obrade pogreškom neovlaštenoj trećoj osobi predali dokument koji sadržava osobne podatke sama po sebi nije dovoljna da bi se smatralo da tehničke i organizacijske mjere koje je proveo predmetni voditelj obrade nisu bile „odgovarajuće” u smislu tih članaka 24. i 32.

2.

Članak 82. stavak 1. Uredbe 2016/679

treba tumačiti na način da:

pravo na naknadu štete predviđeno tom odredbom, osobito u slučaju nematerijalne štete, ispunjava kompenzacijsku, a ne kaznenu funkciju jer novčana naknada koja se temelji na navedenoj odredbi mora omogućiti da se u potpunosti nadoknadi šteta koja je konkretno pretrpljena zbog povrede te uredbe.

3.

Članak 82. Uredbe 2016/679

treba tumačiti na način da se:

tim člankom ne zahtijeva da se u svrhu naknade štete na temelju te odredbe uzme u obzir stupanj ozbiljnosti povrede koju je počinio voditelj obrade.

4.

Članak 82. stavak 1. Uredbe 2016/679

treba tumačiti na način da:

osoba koja zahtijeva naknadu na temelju te odredbe mora dokazati ne samo povredu odredbi te uredbe već i to da joj je ta povreda prouzročila materijalnu ili nematerijalnu štetu.

5.

Članak 82. stavak 1. Uredbe 2016/679

treba tumačiti na način da se:

u slučaju da je dokument koji sadržava osobne podatke predan neovlaštenoj trećoj osobi za koju se utvrdi da nije doznala za te podatke, „nematerijalna šteta” u smislu te odredbe ne može sastojati od puke činjenice da se ispitanik pribojava da će, nakon tog priopćavanja kojim je otvorena mogućnost izrade preslike navedenog dokumenta prije njegova povrata, u budućnosti doći do širenja ili zlouporabe njegovih podataka.