(-1)

Voda nije komercijalni proizvod kao i svaki drugi, nego opće dobro i baština, koju je potrebno zaštititi i tretirati kao takvu kako bi se osiguralo očuvanje ekosustava i opći pristup čistoj vodi.

(-1a)

Opća skupština UN-a potvrdila je 28. srpnja 2010. pravo na sigurnu i čistu vodu za piće i odvodnju kao ljudsko pravo od ključne važnosti za potpuno uživanje života i svih ljudskih prava. Nakon uspjeha europske građanske inicijative „Right2Water” iz 2014. Komisija je 2018. donijela prijedlog revizije Direktive o vodi za piće te je odgovarajuća izmijenjena Direktiva stupila na snagu 12. siječnja 2021. Tom se direktivom utvrđuje obveza država članica da poboljšaju pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju, oslanjajući se pritom, među ostalim, na stečeno znanje i mjere provedene u okviru Direktive 2000/60/EZ. Države članice također bi trebale osigurati učinkovitost prava na čistu vodu i odvodnju poboljšanjem kvalitete površinskih i podzemnih voda.

(1)

Kemijsko onečišćenje površinskih i podzemnih voda predstavlja prijetnju za vodni okoliš zbog učinaka kao što su akutna i kronična toksičnost u vodnim organizmima, akumuliranje onečišćujućih tvari u ekosustavima i gubitak staništa i bioraznolikosti, kao i prijetnju za ljudsko zdravlje. Utvrđivanjem standarda kvalitete okoliša pridonosi se provedbi plana za postizanje nulte stope onečišćenja radi prelaska na netoksični okoliš.

(1)

Kemijsko onečišćenje površinskih i podzemnih voda predstavlja prijetnju za vodni okoliš zbog učinaka kao što su akutna i kronična toksičnost u vodnim organizmima, akumuliranje onečišćujućih tvari u ekosustavima i gubitak staništa i bioraznolikosti, kao i prijetnju za ljudsko zdravlje. Utvrđivanjem standarda kvalitete okoliša pridonosi se provedbi plana za postizanje nulte stope onečišćenja radi prelaska na netoksični okoliš kao jednog od prioritetnih ciljeva Osmog programa djelovanja za okoliš  (1a) .

(1a)

Prema podacima Europske agencije za okoliš, približno 90 % područja podzemnih voda u dobrom je kvantitativnom stanju, približno 75 % područja podzemnih voda u dobrom je kemijskom stanju, 40 % površinskih voda u dobrom je ili vrlo dobrom ekološkom stanju, a 38 % površinskih voda u dobrom je kemijskom stanju, pri čemu je u izvješću te agencije od 4. prosinca 2019. pod nazivom „Europsko izvješće o okolišu – stanje i izgledi 2020.: znanje za prelazak na održivu Europu” utvrđeno da je smanjenjem onečišćenja poboljšana kvaliteta vode, no da su vodna tijela Unije daleko od ostvarenja dobrog ekološkog stanja do 2020.

(1b)

U evaluaciji provedenoj u Provjeri primjerenosti Okvirne direktive o vodama iz 2019. („Provjera primjerenosti”) zaključeno je da će sljedeći krug programa mjera biti ključan za osiguranje nužnog napretka u pogledu postizanja ciljeva zaštite okoliša Direktive 2000/60/EZ do 2027. te je navedeno da je trenutačno više od polovice svih europskih vodnih tijela izuzeto prema Direktivi 2000/60/EZ, što čini izazove s kojima se države članice suočavaju u pogledu postizanja standarda kvalitete okoliša za prioritetne tvari u zadanom roku posebno značajnima. Osim toga, u Provjeri primjerenosti utvrđeno je da ciljevi zaštite okoliša Okvirne direktive o vodama nisu u potpunosti ostvareni zbog nedostatnog financiranja, spore provedbe i nedovoljne integracije ciljeva u području okoliša u sektorske politike, a ne zbog nedostatka u zakonodavstvu.

(1c)

Neke su skupine stanovnika, uključujući autohtone narode, zbog geografskih i socioekonomskih čimbenika osjetljivije na onečišćenje vode. Očekuje se da će rudarski sektor u Europskoj uniji rasti kako bi se osigurao razvoj industrije s nultom neto stopom emisija. Kako je navedeno u Izvješću 09/2021 Europske agencije za okoliš  (1a) , rudarski sektor izravno utječe na kvalitetu i količinu vode. Stoga je potrebno bolje provoditi postojeće zakonodavne okvire te planirati i kontrolirati potrošnju vode i ispuštanje i pri rudarskim aktivnostima.

(1d)

Brojna područja u Uniji suočavaju se sa znatnim i sve većim ograničenjima opskrbe vodom. Velike i dugotrajne suše posljednjih nekoliko godina, posebno u sredozemnim regijama, ugrožavaju poljoprivrednu proizvodnju i uzrokuju znatno smanjenje zaliha površinskih i podzemnih voda.  (1a)

(1e)

Voda je javno dobro na korist svih kao ključni prirodni resurs koji je nezamjenjiv i neophodan za život i o njoj valja itekako voditi računa iz društvenih, gospodarskih i okolišnih aspekata. Klimatske promjene, među ostalim učestalije prirodne katastrofe i ekstremni vremenski uvjeti te smanjenje bioraznolikosti, negativno utječu na kvalitetu i količinu vode, što stvara pritisak na sektore koji ovise o dostupnosti vode, a posebno na poljoprivredu.

(1f)

Iako je u izvješću „Europske vode: procjena stanja i pritisaka” Europska agencija za okoliš (EEA) utvrdila da su neke poljoprivredne prakse prepreka postizanju dobrog kemijskog stanja podzemnih voda u Uniji i da uzrokuju onečišćenje nitratima i pesticidima, posljednjih je desetljeća u EU-u zabilježeno stalno smanjenje upotrebe mineralnih gnojiva i viškova hranjivih tvari  (1a) . Drugi značajni izvori onečišćenja uključuju ispuštanja koja nisu povezana na kanalizaciju, onečišćene lokacije ili napuštene industrijske zone.

(1g)

Dobro stanje vodnih tijela i učinkovito upravljanje vodnim resursima prioriteti su u poljoprivredi jer se poljoprivrednici oslanjaju na vodu pri obavljanju svoje aktivnosti te im je stoga u interesu da se takvi resursi upotrebljavaju na održiv način.

(1h)

Kako bi se olakšao prelazak na održiviji i produktivniji poljoprivredni sektor koji je otporan na ograničenja opskrbe vodom, trebalo bi uvesti poticaje za poljoprivrednike namijenjene poboljšanju upravljanja vodom te modernizaciji sustava i tehnika navodnjavanja.

(1i)

Upotreba pesticida može ozbiljno utjecati na kvalitetu vode i količinu vode dostupne za poljoprivrednu uporabu, što dovodi do negativnih učinaka na vodenu i kopnenu bioraznolikost. Stoga je primjereno nadzirati utjecaj i ekotoksikološki učinak pesticida i njihovih metabolita u vodnim tijelima.

(1j)

Ključno je razmotriti dosadašnji napredak postignut u sektorima kao što je poljoprivreda, u kojoj je omogućeno smanjenje fitosanitarnog zagađenja za 14 % u usporedbi s razdobljem 2015. – 2017., dok su u istom razdoblju najštetnije onečišćujuće tvari smanjene za 26 %. Stoga je vidljivo kontinuirano smanjenje upotrebe i rizika od kemikalija te je 2020. bila druga godina zaredom u kojoj je zabilježeno znatno smanjenje u upotrebi pesticida, osobito onih najopasnijih  (1a) .

(1k)

Kemijsko onečišćenje površinskih i podzemnih voda također je prijetnja poljoprivredi zbog ograničavanja dostupnosti vode primjerene za navodnjavanje usjeva, a stoga i pogoršanja problema nestašice vode. Unija i države članice trebale bi stoga povećati potporu za istraživanja i inovacije kako bi se brzo uvela rješenja za problem nestašice površinskih i podzemnih voda i onečišćenja podzemnih voda, uključujući digitalizaciju, preciznu poljoprivredu, optimizirano navodnjavanje i modernizaciju navodnjavanja te kružnu upotrebu resursa, radi boljeg upravljanja vodama otpornog na klimatske promjene i ciljanije primjene pesticida i gnojiva za usjeve, manje onečišćujućih i sigurnijih alternativa poljoprivrednim sirovinama, otpornijih i učinkovitijih sorti usjeva te povećane upotrebe pročišćenih otpadnih voda za poljoprivredno navodnjavanje. Time bi se trebalo doprinijeti postizanju održivog i otpornog prehrambenog sustava u Uniji uz istodobno smanjenje raspršenog onečišćenja iz poljoprivrede i potrebe za zahvaćanjem vode u poljoprivredi.

(2a)

Kako bi se postigla visoka razina zaštite okoliša i proveo akcijski plan za nultu stopu onečišćenja, Unija bi trebala uzeti u obzir raznolikost situacija u različitim regijama Unije, učinak na sigurnost opskrbe hranom, proizvodnju hrane i cjenovnu pristupačnost hrane te zdravu i održivu prehranu.

(3a)

Ciljevi postizanja „dobrog stanja vodnih tijela” i osiguravanja dostupnosti vode međusektorske su naravi i često se ne pokušavaju postići na dovoljno dosljedan način. Dobro upravljanje vodama trebalo bi uključiti u sve politike Unije koje se odnose na sektore u kojima se troši voda.

(3b)

U provjeri primjerenosti istaknuto je da je ciljeve vodne politike potrebno kvalitetnije uključiti u poljoprivrednu politiku. Novim ZPP-om uvedene su mjere kojima se gospodarenje vodama čini održivijim. Kako bi se poljoprivredna i vodna politika bolje uskladile, države članice trebale bi iskoristiti sve mogućnosti dostupne u okviru novog ZPP-a te u cijelosti uključiti problematiku gospodarenja vodama u svoje strateške planove, uključujući korištenje sustavom znanja i inovacija u poljoprivredi (AKIS), te poticati savjetodavne službe da promiču najbolje prakse gospodarenja vodama.

(4)

Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (45) uspostavljen je okvir za zaštitu kopnenih površinskih voda, prijelaznih voda, obalnih voda i podzemnih voda. Taj okvir uključuje utvrđivanje prioritetnih tvari među onima koje predstavljaju znatnu opasnost za vodni okoliš ili opasnost koja se putem njega prenosi, na razini Unije. Direktivom 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (46) utvrđeni su standardi kvalitete okoliša (SKO) na razini Unije za 45 prioritetnih tvari navedenih u Prilogu X. Direktivi 2000/60/EZ i osam drugih onečišćujućih tvari koje su već bile regulirane na razini Unije prije nego što je Odlukom br. 2455/2001/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (47) donesen Prilog X. Direktivom 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (48) utvrđeni su standardi kvalitete podzemnih voda u Uniji za nitrate i aktivne tvari u pesticidima te kriteriji za utvrđivanje nacionalnih graničnih vrijednosti za druge onečišćujuće tvari u podzemnim vodama. Njome je utvrđen i minimalni popis od 12 onečišćujućih tvari i njihovih pokazatelja za koje države članice moraju razmotriti utvrđivanje nacionalnih graničnih vrijednosti. Standardi kvalitete podzemnih voda utvrđeni su u Prilogu I. Direktivi 2006/118/EZ.

(4)

Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (45) uspostavljen je okvir za zaštitu kopnenih površinskih voda, prijelaznih voda, obalnih voda i podzemnih voda. Taj okvir uključuje utvrđivanje prioritetnih tvari među onima koje predstavljaju znatnu opasnost za vodni okoliš ili opasnost koja se putem njega prenosi, na razini Unije. Direktivom 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (46) utvrđeni su standardi kvalitete okoliša (SKO) na razini Unije za 45 prioritetnih tvari navedenih u Prilogu X. Direktivi 2000/60/EZ i osam drugih onečišćujućih tvari koje su već bile regulirane na razini Unije prije nego što je Odlukom br. 2455/2001/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (47) donesen Prilog X. Direktivom 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (48) utvrđeni su standardi kvalitete podzemnih voda u Uniji za nitrate i aktivne tvari u pesticidima te kriteriji za utvrđivanje nacionalnih graničnih vrijednosti za druge onečišćujuće tvari u podzemnim vodama. Njome je utvrđen i minimalni popis od 12 onečišćujućih tvari i njihovih pokazatelja za koje države članice moraju utvrditi nacionalne granične vrijednosti. Standardi kvalitete podzemnih voda utvrđeni su u Prilogu I. Direktivi 2006/118/EZ.

(4a)

Države članice trebaju osigurati da se onečišćenje ispuštanjem, emisijama ili rasipanjem prioritetnih opasnih tvari prekine ili postupno eliminira u odgovarajućem vremenskom okviru, a u svakom slučaju najkasnije 20 godina nakon što se određena prioritetna tvar navede kao opasna u dijelu A Priloga I. Direktivi 2008/105/EZ. Taj vremenski okvir trebao bi se primjenjivati bez dovođenja u pitanje primjene strožih okvira u bilo kojem primjenjivom zakonodavstvu Unije.

(5)

Tvari se razmatraju za uvrštavanje u Prilog X. Direktivi 2000/60/EZ ili u Prilog I. ili Prilog II. Direktivi 2006/118/EZ na temelju procjene rizika koji predstavljaju za ljude i vodni okoliš. Ključne su sastavnice te procjene znanje o koncentracijama tvari u okolišu, uključujući informacije prikupljene praćenjem na temelju popisa praćenja, znanje o (eko)toksičnosti tvari te znanje o njihovoj postojanosti, bioakumulaciji, karcinogenosti, mutagenosti, reproduktivnoj toksičnosti i potencijalu za endokrinu disrupciju.

(5)

Tvari se razmatraju za uvrštavanje u Prilog X. Direktivi 2000/60/EZ ili u Prilog I. ili Prilog II. Direktivi 2006/118/EZ na temelju procjene rizika koji predstavljaju za ljude i vodni okoliš. Ključne su sastavnice te procjene znanje o koncentracijama tvari u okolišu, uključujući informacije prikupljene praćenjem na temelju popisa praćenja, znanje o (eko)toksičnosti tvari te znanje o njihovoj postojanosti, bioakumulaciji, toksičnosti, mobilnosti, karcinogenosti, mutagenosti, reproduktivnoj toksičnosti i potencijalu za endokrinu disrupciju.

(7)

Kako bi se učinkovito riješio problem većine onečišćujućih tvari za njihova životnog ciklusa, potrebna je kombinacija mjera kontrole na izvoru i mjera na kraju procesa, uključujući, prema potrebi, kemijski dizajn, autorizaciju ili odobrenje, kontrolu emisija tijekom proizvodnje i upotrebe ili drugih postupaka te postupanje s otpadom. Utvrđivanje novih ili strožih standarda kvalitete u vodnim tijelima stoga dopunjuje i usklađeno je s drugim zakonodavstvom Unije koje se bavi ili bi se moglo baviti problemom onečišćenja u jednoj ili više od tih faza, uključujući Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (49), Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (50), Uredbu (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (51), Uredbu (EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća (52), Direktivu 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (53), Direktivu 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (54), Direktivu 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (55) te Direktivu Vijeća 91/271/EEZ (56).

(7)

Kako bi se učinkovito riješio problem većine onečišćujućih tvari za njihova životnog ciklusa, potrebna je kombinacija mjera kontrole na izvoru i mjera na kraju procesa, uključujući, prema potrebi, kemijski dizajn, autorizaciju ili odobrenje, kontrolu emisija tijekom proizvodnje i upotrebe ili drugih postupaka te postupanje s otpadom. Utvrđivanje novih ili strožih standarda kvalitete u vodnim tijelima stoga dopunjuje i usklađeno je s drugim zakonodavstvom Unije koje se bavi ili bi se trebalo baviti problemom onečišćenja u jednoj ili više od tih faza, uključujući Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (49), Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (50), Uredbu (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (51), Uredbu (EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća (52), Direktivu 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (53), Direktivu 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (54), Direktivu 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (55) te Direktivu Vijeća 91/271/EEZ (56). Kako bi države članice ostvarile okolišne ciljeve utvrđene u članku 4. Direktive 2000/60/EZ na najbolji i najisplativiji mogući način, pri utvrđivanju svojih programa mjera trebale bi osigurati da mjere kontrole na izvoru imaju prednost pred mjerama na kraju procesa i da su te mjere u skladu s relevantnim sektorskim zakonodavstvom Unije o onečišćenju. Ako postoji rizik da se mjerama kontrole na izvoru ne postigne dobro stanje vodnih tijela, trebalo bi primijeniti mjere na kraju procesa. Komisija bi trebala izraditi smjernice o najboljim praksama za mjere kontrole na izvoru i komplementarnosti mjera na kraju procesa.

(7a)

Onečišćenje vode uglavnom je posljedica industrijskih i poljoprivrednih aktivnosti, ispuštanja otpadnih voda i otjecanja gradskih voda, uključujući oborinske vode. Komisija i države članice trebale bi u svojem djelovanju dati prednost mjerama za smanjenje onečišćenja na izvoru, kao i njihovoj provedbi. U tu svrhu trebalo bi osigurati usklađenost svih dijelova zakonodavstva Unije i nacionalnog zakonodavstva o emisijama onečišćujućih tvari na izvoru kako bi se onečišćenje smanjilo na razine koje se više ne smatraju štetnima za zdravlje i prirodne ekosustave.

(7b)

Kako bi zakonodavstvo namijenjeno sprečavanju onečišćenja površinskih i podzemnih voda pratilo brz razvoj novih kemikalija i kemikalija u nastajanju koje bi kao onečišćujuće tvari mogle znatno ugroziti ljudsko zdravlje ili vodni okoliš, potrebno je ojačati mehanizme politika za otkrivanje i procjenu takvih zabrinjavajućih tvari. U tom bi pogledu trebalo osmisliti pristup kojim se omogućuje praćenje i analiza dodatnog broja takvih tvari ili skupina tvari na temelju popisa za praćenje površinskih i podzemnih voda. Tvari ili skupine tvari koje bi trebalo uvrstiti na popis praćenja odabiru se među onim tvarima za koje dostupne informacije ukazuju da bi mogle predstavljati na razini Unije znatan rizik za vodni okoliš, ili znatan rizik koji se putem njega prenosi, te za koje podaci o praćenju nisu dostatni. Broj takvih tvari ili skupina tvari koje treba pratiti i analizirati na temelju popisa praćenja za površinske i podzemne vode ne bi trebalo ograničiti.

(8)

Nove znanstvene spoznaje pokazuju da znatan rizik predstavlja i nekoliko drugih onečišćujućih tvari u vodnim tijelima, a ne samo one koje su već regulirane. U podzemnim vodama poseban problem utvrđen je dobrovoljnim praćenjem perfluoralkilnih i polifluoralkilnih tvari (PFAS) i lijekova. PFAS-i su otkriveni na više od 70 % točaka mjerenja podzemne vode u Uniji, pri čemu su postojeće nacionalne granične vrijednosti očito premašene na znatnom broju lokacija, a otkrivena je i znatna prisutnost farmaceutskih tvari. Kad je riječ o površinskim vodama, perfluoroktansulfonska kiselina i njezini derivati već su uvršteni na popis prioritetnih tvari, ali sad je prepoznato da i drugi PFAS-i predstavljaju rizik. Praćenjem na temelju popisa praćenja u skladu s člankom 8.b Direktive 2008/105/EZ potvrđeno je da brojne farmaceutske tvari u površinskim vodama predstavljaju rizik te bi ih stoga trebalo dodati na popis prioritetnih tvari.

(8)

Nove znanstvene spoznaje pokazuju da znatan rizik predstavlja i nekoliko drugih onečišćujućih tvari u vodnim tijelima, a ne samo one koje su već regulirane. U podzemnim vodama poseban problem utvrđen je dobrovoljnim praćenjem perfluoralkilnih i polifluoralkilnih tvari (PFAS) i lijekova. PFAS-i su otkriveni na više od 70 % točaka mjerenja podzemne vode u Uniji, pri čemu su postojeće nacionalne granične vrijednosti očito premašene na znatnom broju lokacija, a otkrivena je i znatna prisutnost farmaceutskih tvari. Stoga bi na popis onečišćujućih tvari u podzemnim vodama trebalo dodati podskup specifičnih PFAS-a, kao i ukupnih PFAS-a. Kad je riječ o površinskim vodama, perfluoroktansulfonska kiselina i njezini derivati već su uvršteni na popis prioritetnih tvari, ali sad je prepoznato da i drugi PFAS-i predstavljaju rizik. Stoga bi na popis prioritetnih tvari trebalo dodati podskup posebnih PFAS-a, kao i ukupnih PFAS-a. Kako bi se uspostavili usklađen pristup i jednaki uvjeti u Uniji, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene Priloga I. Direktivi 2006/118/EZ utvrđivanjem standarda kvalitete za ukupne PFAS-ove. Praćenjem na temelju popisa praćenja u skladu s člankom 8.b Direktive 2008/105/EZ potvrđeno je također da brojne farmaceutske tvari u površinskim vodama predstavljaju rizik te bi ih stoga trebalo dodati na popis prioritetnih tvari.

(8a)

Glifosat je herbicid koji se najčešće koristi u poljoprivredne svrhe u Uniji. S obzirom na to da se radi o aktivnoj tvari, njegov utjecaj na zdravlje ljudi i toksičnost u vodnom okolišu izaziva ozbiljnu zabrinutost. Komisija je u prosincu 2022. odlučila odobriti privremeno produljenje odobrenja za stavljanje glifosata u promet za jednu godinu, dok Europska agencija za sigurnost hrane ne provede ponovnu procjenu te aktivne tvari u srpnju 2023. Međutim, razne nedavne znanstvene studije  (1a) upućuju na to da je standard kvalitete okoliša (SKO) niži od 0,1  μg/l za sve površinske vode potrebno razmotriti na temelju toksičnosti glifosata, aminometilfosfonske kiseline (AMPA) i herbicida koji se temelje na glifosatu za vodni okoliš. S obzirom na kontinuirane procjene koje provode nadležni regulatori Unije i znanstvena saznanja relevantnih studija u vezi s utjecajem glifosata na vodni okoliš, te u svrhu osiguravanja dobrog kemijskog stanja većine voda u Uniji, na temelju načela predostrožnosti, u odnosu na glifosat potrebno je donijeti zajednički i jedinstveni GP-SKO za kopnene površinske vode i zasebno za druge površinske vode.

(8b)

Atrazin je herbicid koji se primjenjuje za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih korova i jednogodišnjih trava kod žitarica. Primjena atrazina u sredstvima za zaštitu bilja više nije odobrena u Uniji na temelju Odluke Komisije 2004/248/EZ  (1a) . Dokazano je da je atrazin endokrino disruptivna tvar, da utječe na reprodukciju i razvoj te da može izazvati rak. Europska agencija za okoliš, procjenjujući pesticide s obzirom na učinak ili prag kvalitete između 2013. i 2020., utvrdila je da je prekoračenje jednog ili više pesticida, uglavnom prekoračenja atrazina i njegovih metabolita, pronađeno na između 4 % i 11 % lokacija za praćenje podzemnih voda. S obzirom na postojanu prisutnost atrazina u površinskim i podzemnim vodama Unije i kako bi se zajamčilo da granične vrijednosti za atrazin ne prelaze ukupni SKO za pesticide i metabolite, trebalo bi prilagoditi graničnu vrijednost za atrazin u Prilogu I. Direktivi 2008/105/EZ, kao i graničnu vrijednost za tu tvar utvrđenu u Direktivi (EU) 2020/2184  (1b) .

(8c)

Prema SCHEER-u  (1a) i EMA-i  (1b) opći standard kvalitete od 0,1  μg/l predložen za pojedinačne pesticide i 0,5  μg/l za zbroj svih pesticida u podzemnim vodama, kako je navedeno u Direktivi 2006/118/EZ, utvrđen je 1980-ih na temelju osjetljivosti tada dostupnih kemijskih analiza. Zadana vrijednost od 0,1  μg/l za pojedinačne pesticide nije se pokazala dovoljnom za zaštitu zdravlja ljudi i ekosustava podzemnih voda te je ponekad znatno viša u usporedbi s graničnim vrijednostima za brojne pesticide i fungicide na popisu prioritetnih tvari u Prilogu I. Direktivi 2008/105/EZ. Uzimajući u obzir i mišljenje SCHEER-a da granične vrijednosti za podzemne vode ne bi trebale biti više od SKO-a za površinske vode, Komisija bi trebala preispitati granične vrijednosti za pojedinačne pesticide i zbroj svih pesticida, uključujući njihove relevantne metabolite, u Prilogu I. Direktivi 2006/118/EZ primjenom modernih analitičkih metoda i njihovom usporedbom u odnosu na najbolja dostupna toksikološka saznanja. Dok se očekuju rezultati tog preispitivanja i u skladu s predostrožnim pristupom na koji opskrbljivači vodom za piće pozivaju u Europskom memorandumu o podzemnim vodama  (1c) , trebalo bi utvrditi privremene granične vrijednosti i na temelju najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja.

(8d)

Bisfenol A trebao bi se smatrati prioritetnom opasnom tvari i dodati na popis u Prilogu I. Direktivi 2008/105/EZ. Znanstvena izvješća ukazuju na to da i drugi bisfenoli osim bisfenola A mogu uzrokovati poremećaj endokrinog sustava i da smjese tih bisfenola predstavljaju ekotoksikološki rizik. Budući da ta znanstvena saznanja izazivaju zabrinutost u pogledu sigurne upotrebe alternativa bisfenolima koje mogu negativno utjecati na zdravlje ljudi i okoliš, Komisija bi trebala utvrditi parametar „ukupni bisfenoli” i odgovarajući SKO za ukupnu količinu bisfenola.

(8e)

Prema Europskoj agenciji za lijekove (EMA)  (1a) ekosustavi podzemnih voda bitno su različiti i stoga mogu biti osjetljiviji na stresore od ekosustava površinskih voda jer nemaju sposobnost oporavka od poremećaja. Stoga bi pri utvrđivanju graničnih vrijednosti podzemnih voda trebalo primijeniti predostrožni pristup kako bi se zaštitilo ljudsko zdravlje, ekosustavi podzemnih voda i ekosustavi ovisni o podzemnim vodama. U skladu sa savjetom EMA-e, zbog te bi ranjivosti granične vrijednosti koje se primjenjuju na podzemne vode obično trebale biti 10 puta niže od odgovarajućih graničnih vrijednosti za površinske vode. Međutim, ako se može utvrditi stvarni rizik za ekosustave podzemnih voda, moglo bi biti primjereno utvrditi granične vrijednosti za podzemne vode na drugoj razini.

(9a)

U skladu s primjenjivim pravom Unije države članice obvezne su utvrditi onečišćene vode i vode kojima prijeti onečišćenje, odrediti zone podložne onečišćenju nitratima, razviti programe djelovanja i provesti odgovarajuće mjere. U tom pogledu i dalje postoji potreba za većom usklađenošću kontrolnih mjera i sustava mjerenja kvalitete vode među državama članicama kako bi se omogućili usklađeni standardi u cijeloj Uniji s pomoću kojih je moguće usporediti države članice i tako izbjeći probleme u tržišnom natjecanju u europskom sektoru poljoprivrede, koji bi mogli poremetiti funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(10)

Zbog prisutnosti mikroorganizama otpornih na antimikrobna sredstva i gena za antimikrobnu otpornost u vodnom okolišu izražena je zabrinutost zbog rizika od razvoja antimikrobne otpornosti, ali provedena praćenja nisu dostatna. Relevantne gene za antimikrobnu otpornost također bi trebalo uvrstiti na popise praćenja za površinske i podzemne vode i pratiti čim se razviju odgovarajuće metode praćenja. To je u skladu s Europskim akcijskim planom „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti, koji je Komisija donijela u lipnju 2017., te s farmaceutskom strategijom za Europu, koja se također odnosi na to pitanje.

(10)

Procjenjuje se da je 2019. između 900 000 i 1,7 milijuna smrtnih slučajeva diljem svijeta uzrokovano infekcijama nastalim zbog antimikrobne otpornosti  (1a) . Istodobno je zbog prisutnosti mikroorganizama otpornih na antimikrobna sredstva i gena za antimikrobnu otpornost u vodnom okolišu izražena zabrinutost zbog rizika od razvoja antimikrobne otpornosti, ali provedena praćenja nisu dostatna. Relevantne gene za antimikrobnu otpornost također bi trebalo uvrstiti na popise praćenja za površinske i podzemne vode i pratiti čim se razviju odgovarajuće metode praćenja. To je u skladu s Europskim akcijskim planom „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti, koji je Komisija donijela u lipnju 2017., te s farmaceutskom strategijom za Europu, koja se također odnosi na to pitanje.

(10a)

U Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2020/1729 o stavljanju izvan snage Provedbene odluke 2013/652/EU1a utvrđuje se okvir za dobivanje usporedivih i pouzdanih podataka o antimikrobnoj otpornosti u Europskoj uniji, uključujući praćenjem otpadnih voda iz klaonica kao mogućeg medija kojim se šire bakterije otporne na antibiotike i koji stoga predstavlja mogući put onečišćenja okoliša. Bakterije otporne na antibiotike pronađene su u vodi koju ispuštaju klaonice.

(10b)

Izražena je zabrinutost zbog rizika od sulfata i ksantata u vodnom okolišu. Sulfati ne samo da narušavaju kvalitetu pitke vode, već također utječu na cikluse materijala ugljika, dušika i fosfora. Među ostalim, to povećava opterećenje hranjivim tvarima u vodnim tijelima, a time i rast biljaka i algi, te također povećava opskrbu hranom za vodene organizme i dovodi do smanjenja kisika u vodi. Sulfati i njihovi produkti razgradnje, osobito sulfid, pod određenim uvjetima mogu imati toksičan učinak na vodeni okoliš. Rezultati standardnih ispitivanja pokazuju da su neki ksantati i njihovi produkti razgradnje toksični za vodene beskralježnjake i riblje vrste te da se mogu bioakumulirati. Sulfati su već navedeni kao onečišćujuće tvari u podzemnim vodama, ali praćenje koje je provedeno nije bilo dovoljno. Sulfate bi stoga trebalo uvrstiti na popise praćenja za površinske i podzemne vode. Ksantate bi trebalo uvrstiti na popis praćenja za površinske vode.

(10c)

Tvari kao što je mikroplastika očit su rizik za javno zdravlje i okoliš, ali i za osnovne aktivnosti kao što je razvoj poljoprivrede. Prisutnost tih tvari i drugih čestica može utjecati na vodu koju dobivaju stoka i usjevi, ali i na plodnost tla, čime se ugrožavaju zdravlje i dobar razvoj usjeva sada i u budućnosti  (1a) .

(11)

S obzirom na sve veću svijest o važnosti smjesa, a time i praćenja koje se temelji na učinku za utvrđivanje kemijskog stanja te s obzirom na to da već postoje dovoljno pouzdane metode praćenja koje se temelje na učinku za estrogenske tvari, države članice trebale bi primjenjivati takve metode za procjenu kumulativnih učinaka estrogenskih tvari u površinskim vodama u razdoblju od najmanje dvije godine. To će omogućiti usporedbu rezultata koji se temelje na učinku s rezultatima dobivenima primjenom konvencionalnih metoda praćenja triju estrogenskih tvari navedenih u Prilogu I. Direktivi 2008/105/EZ. Ta će se usporedba upotrijebiti za procjenu mogu li se metode praćenja koje se temelje na učinku primijeniti kao pouzdane orijentacijske metode. Prednost primjene takvih orijentacijskih metoda bila bi mogućnost da se obuhvate učinci svih estrogenskih tvari sa sličnim učinkom, a ne samo onih navedenih u Prilogu I. Direktivi 2008/105/EZ. Definiciju SKO-a u Direktivi 2000/60/EZ trebalo bi izmijeniti kako bi u budućnosti mogla obuhvaćati i pokretačke vrijednosti koje bi se mogle utvrditi za procjenu rezultata praćenja koje se temelji na učinku.

(11)

Trenutačne i konvencionalne metode praćenja kemijskog stanja vodnih tijela općenito ne mogu odrediti utjecaj složenih mješavina kemikalija na kvalitetu vode. S obzirom na sve veću svijest o važnosti smjesa, a time i praćenja koje se temelji na učinku za utvrđivanje kemijskog stanja te s obzirom na to da već postoje dovoljno pouzdane metode praćenja koje se temelje na učinku za estrogenske tvari, države članice trebale bi primjenjivati takve metode za procjenu kumulativnih učinaka estrogenskih tvari u površinskim vodama u razdoblju od najmanje dvije godine. To će omogućiti usporedbu rezultata koji se temelje na učinku s rezultatima dobivenima primjenom konvencionalnih metoda praćenja triju estrogenskih tvari navedenih u Prilogu I. Direktivi 2008/105/EZ. Tu bi usporedbu trebalo uključiti u evaluacijsko izvješće koje objavljuje Komisija i u kojem se procjenjuje mogu li metode praćenja koje se temelje na učinku dati pouzdane i točne podatke i mogu li se primijeniti kao pouzdane orijentacijske metode. Prednost primjene takvih orijentacijskih metoda bila bi mogućnost da se obuhvate učinci svih estrogenskih tvari sa sličnim učinkom, a ne samo onih navedenih u Prilogu I. Direktivi 2008/105/EZ . Komisiju bi trebalo ovlastiti da donosi delegirane akte kojima bi se dopunila Direktiva 2008/105/EZ kako bi se utvrdili načini na koje države članice mogu primjenjivati metode praćenja koje se temelje na učinku u svrhu procjene prisutnosti i drugih tvari u vodnim tijelima, s obzirom na mogućnost određivanja pokretačkih vrijednosti na temelju učinka u budućnosti . Definiciju SKO-a u Direktivi 2000/60/EZ trebalo bi izmijeniti kako bi u budućnosti mogla obuhvaćati i pokretačke vrijednosti koje bi se mogle utvrditi za procjenu rezultata praćenja koje se temelji na učinku.

(11a)

Ako standardi kvalitete podzemnih voda mogu dovesti do neispunjavanja ciljeva zaštite okoliša iz Direktive 2000/60/EZ za povezana vodna tijela, potrebno je uvesti stroži prag u skladu s Direktivom 2006/118/EZ. Taj zahtjev iz Direktive 2006/118/EZ trebalo bi dodatno proširiti kako bi se osjetljiva područja bolje zaštitila od onečišćenja.

(12)

U evaluaciji zakonodavstva Unije o vodama (58) („evaluacija”) zaključeno je da bi se postupak utvrđivanja i uvrštavanja na popis onečišćujućih tvari koje utječu na površinske i podzemne vode te utvrđivanje ili revidiranje standarda kvalitete za njih s obzirom na nove znanstvene spoznaje mogli ubrzati. Kad bi te zadaće obavljala Komisija, umjesto da se obavljaju u okviru redovnog zakonodavnog postupka kako je trenutačno predviđeno člancima 16. i 17. Direktive 2000/60/EZ i člankom 10 . Direktive 2006/118/EZ , moglo bi se poboljšati funkcioniranje mehanizama popisa praćenja za površinske i podzemne vode, posebno u pogledu vremenskog rasporeda i redoslijeda uvrštavanja na popis te praćenja i procjene rezultata, poveznice između mehanizma popisa praćenja i preispitivanja popisa onečišćujućih tvari mogle bi se ojačati, a u izmjenama popisa onečišćujućih tvari mogao bi se brže uzeti u obzir znanstveni napredak. Stoga, i zbog potrebe za brzom izmjenom popisa onečišćujućih tvari i njihovih SKO-a s obzirom na nove znanstvene i tehničke spoznaje, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene Priloga I. Direktivi 2008/105/EZ u vezi s popisom prioritetnih tvari i odgovarajućim SKO-ima iz dijela A tog priloga te radi izmjene Priloga I. Direktivi 2006/118/EZ u vezi s popisom onečišćujućih tvari u podzemnima vodama i standardima kvalitete iz tog priloga. U tom bi kontekstu Komisija trebala uzeti u obzir rezultate praćenja tvari s popisa praćenja za površinske i podzemne vode. Stoga bi članke 16. i 17. Direktive 2000/60/EZ i Prilog X. toj direktivi te članak 10. Direktive 2006/118/EZ trebalo izbrisati.

(12)

U evaluaciji zakonodavstva Unije o vodama (58) („evaluacija”) zaključeno je da bi se postupak utvrđivanja i uvrštavanja na popis onečišćujućih tvari koje utječu na površinske i podzemne vode te utvrđivanje ili revidiranje standarda kvalitete za njih s obzirom na nove znanstvene spoznaje mogli ubrzati. Stoga bi u okviru svakog budućeg preispitivanja Priloga I. Direktivi 2008/105/EZ u pogledu popisa prioritetnih tvari i odgovarajućih SKO-a utvrđenih u dijelu A tog Priloga i Priloga I. Direktivi 2006/118/EZ trebalo poboljšati funkcioniranje mehanizama popisa praćenja za površinske i podzemne vode, posebno u pogledu vremenskog rasporeda i redoslijeda uvrštavanja na popis te praćenja i procjene rezultata, trebalo bi ojačati poveznice između mehanizma popisa praćenja i preispitivanja popisa onečišćujućih tvari te prilagoditi razdoblje preispitivanja popisa onečišćujućih tvari kako bi se mogao brže uzeti u obzir znanstveni napredak. U tom bi kontekstu Komisija trebala uzeti u obzir rezultate praćenja tvari s popisa praćenja za površinske i podzemne vode. Stoga bi članke 16. i 17. Direktive 2000/60/EZ i Prilog X. toj direktivi te članak 10. Direktive 2006/118/EZ trebalo izbrisati , ali bi se trebala zadržati obveza za poduzimanjem mjera usmjerenih na prestanak ili postupno ukidanje ispuštanja, emisija i rasipanja prioritetnih opasnih tvari .

(12a)

Općenito, zaključci provjere primjerenosti pokazuju da su direktive općenito svrsishodne, s određenim prostorom za poboljšanja, uključujući ubrzavanje pravilnog ostvarivanja njihovih ciljeva, što bi se moglo postići izdašnijim financiranjem sredstvima Unije. Procjena pokazuje da su direktive dosad uglavnom rezultirale višom razinom zaštite vodnih tijela i upravljanja rizicima od poplave.

(13a)

Svaka odluka koja se odnosi na odabir, preispitivanje tvari i SKO-ove trebala bi se temeljiti na procjeni rizika i slijediti razmjeran i transparentan pristup koji se temelji na znanosti, pri čemu se uzimaju u obzir preporuke Europskog parlamenta, država članica i relevantnih dionika.

(13b)

Iako su u Direktivi 2000/60/EZ utvrđena pravila potrebna za unaprjeđenje količine i kvalitete vode, provjera primjerenosti pokazala je da se spor napredak u postizanju ciljeva ove Direktive može, među ostalim, pripisati manjku dostatnih financijskih sredstava te regulatornoj i ekološkoj složenosti, uključujući moguće vrijeme potrebno da podzemne vode reagiraju na mjere i u odnosu na rokove za podnošenje izvješća. Mjere za poboljšavanje stanja vodnih tijela obnovom prirodnih funkcija rijeka i usluga ekosustava pružaju financijske koristi koje nadilaze troškove i mogle bi smanjiti nepotrebne rashode država članica. Nadalje, evaluacija upućuje na neprovođenje, nedovoljno široko područje primjene te nedostatne ili neodgovarajuće mjere obnove kojima se osigurava hidrološka i ekološka povezanost  (1a) .

(15)

Kako bi se uspostavili usklađen pristup i jednaki uvjeti u Uniji, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene dijela B Priloga II. Direktivi 2006/118/EZ prilagodbom popisa onečišćujućih tvari za koje države članice moraju razmotriti utvrđivanje nacionalnih graničnih vrijednosti.

(15)

Kako bi se uspostavili usklađen pristup i jednaki uvjeti u Uniji, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene dijela B Priloga II. Direktivi 2006/118/EZ prilagodbom popisa onečišćujućih tvari za koje države članice moraju utvrditi nacionalne granične vrijednosti.

(20a)

Kako bi se osigurali odgovarajući standardi zaštite za područja visoke ekološke vrijednosti, osjetljivosti ili onečišćenja, kao što su špilje i krška područja, koja sadrže ekosustave koji su među najosjetljivijima na onečišćenje i predstavljaju važan izvor vode za piće, kao i za bivše industrijske lokacije i druga područja s poznatim povijesnim onečišćenjem, Komisija bi trebala objaviti procjenu kemijskog stanja takvih područja i, prema potrebi, predstaviti zakonodavni prijedlog za reviziju Direktive 2006/118/EZ u skladu s tim.

(21)

Kako bi se odluke donosile učinkovito i dosljedno te razvile sinergije s radom u okviru drugog zakonodavstva Unije o kemikalijama, Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) trebalo bi dodijeliti stalnu i jasno određenu ulogu u određivanju prioritetnih tvari koje treba uvrstiti na popise praćenja i na popise tvari u prilozima I. i II. Direktivi 2008/105/EZ i prilozima I. i II. Direktivi 2006/118/EZ te u izvođenju odgovarajućih znanstveno utemeljenih standarda kvalitete. Odbor za procjenu rizika i Odbor za socioekonomsku analizu ECHA-e trebali bi davanjem mišljenja olakšati provedbu određenih zadaća povjerenih ECHA-i. Isto tako, ECHA bi koordinaciju između raznih dijelova zakonodavstva o okolišu trebala poboljšati javnim objavljivanjem relevantnih znanstvenih izvješća radi veće transparentnosti kad je riječ o onečišćujućim tvarima s popisa praćenja ili razvoju SKO-a ili graničnih vrijednosti na razini Unije ili nacionalnoj razini.

(21)

Kako bi se odluke donosile učinkovito i dosljedno te razvile sinergije s radom u okviru drugog zakonodavstva Unije o kemikalijama, Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) trebalo bi dodijeliti stalnu i jasno određenu ulogu u određivanju prioritetnih tvari koje treba uvrstiti na popise praćenja i na popise tvari u prilozima I. i II. Direktivi 2008/105/EZ i prilozima I. i II. Direktivi 2006/118/EZ te u izvođenju odgovarajućih znanstveno utemeljenih standarda kvalitete. Odbor za procjenu rizika i Odbor za socioekonomsku analizu ECHA-e trebali bi davanjem mišljenja olakšati provedbu određenih zadaća povjerenih ECHA-i. Isto tako, ECHA bi koordinaciju između raznih dijelova zakonodavstva o okolišu trebala poboljšati javnim objavljivanjem relevantnih znanstvenih izvješća radi veće transparentnosti kad je riječ o onečišćujućim tvarima s popisa praćenja ili razvoju SKO-a ili graničnih vrijednosti na razini Unije ili nacionalnoj razini. Kad je riječ o procjeni graničnih vrijednosti za farmaceutske tvari, ECHA bi trebala surađivati s Europskom agencijom za lijekove („EMA”).

(23)

Zahvaljujući boljoj integraciji protoka podataka koji se prijavljuju EEA-i na temelju zakonodavstva Unije o vodama, a posebno inventara emisija koji se zahtijevaju na temelju Direktive 2008/105/EZ, s protokom podataka koji se prijavljuju na Portalu za industrijske emisije na temelju Direktive 2010/75/EU i Uredbe (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća  (61) izvješćivanje o inventarima u skladu s člankom 5. Direktive 2008/105/EZ postat će jednostavnije i učinkovitije. Time će se ujedno smanjiti administrativno opterećenje i vršno radno opterećenje u pripremi planova upravljanja riječnim slivovima. U kombinaciji s ukidanjem privremenog izvješćivanja o napretku programa mjera, koje se nije pokazalo učinkovitim, takvo pojednostavnjeno izvješćivanje omogućit će državama članicama da ulože više truda u izvješćivanje o emisijama koje nisu obuhvaćene zakonodavstvom o industrijskim emisijama, odnosno u izvješćivanje o emisijama na temelju članka 5. Direktive 2008/105/EZ.

(31)

Potrebno je uzeti u obzir znanstveni i tehnički napredak u praćenju stanja vodnih tijela u skladu sa zahtjevima za praćenje utvrđenima u Prilogu V. Direktivi 2000/60/EZ. Stoga bi državama članicama trebalo omogućiti upotrebu podataka i usluga koji se temelje na tehnologijama daljinskog istraživanja, promatranju Zemlje (uslužne komponente programa Copernicus), upotrebi in situ senzora i uređaja ili podataka koji se temelje na građanskoj znanosti, iskorištavanju mogućnosti koje nudi umjetna inteligencija te naprednoj analizi i obradi podataka.

(31)

Potrebno je uzeti u obzir znanstveni i tehnički napredak te najbolje raspoložive metode u praćenju stanja vodnih tijela u skladu sa zahtjevima za praćenje utvrđenima u Prilogu V. Direktivi 2000/60/EZ. Stoga bi državama članicama trebalo omogućiti upotrebu podataka i usluga koji se temelje na tehnologijama daljinskog istraživanja, promatranju Zemlje (uslužne komponente programa Copernicus), upotrebi in situ senzora i uređaja ili podataka koji se temelje na građanskoj znanosti, iskorištavanju mogućnosti koje nudi umjetna inteligencija te naprednoj analizi i obradi podataka.

(31a)

Industrijske aktivnosti povezane s energetskom tranzicijom mogle bi povećati negativne učinke na kvalitetu vode. Za ublažavanje takvih budućih učinaka, kao što su promjene prirodnih obrazaca protoka i temperature te onečišćenja vode, potrebno je procijeniti cijeli niz potencijalnih čimbenika, kao i mjere koje treba poduzeti kako bi se postigla i održala dobra kvaliteta vode. Stoga bi države članice trebale redovito ocjenjivati učinak industrijskih aktivnosti povezanih s energetskom tranzicijom na kvalitetu vode i obavješćivati Komisiju o novoutvrđenim prijetnjama s ciljem odgovarajućeg ažuriranja popisa za praćenje. Evaluacija bi trebala biti lako dostupna javnosti, a ažuriranje bi trebalo biti dopušteno izvan općih ciklusa ažuriranja kako bi se osiguralo kontinuirano poboljšanje procjene kvalitete vode.

(31b)

Komisija se u svojim komunikacijama od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu i od 14. listopada 2020. o poboljšanju pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša obvezala na djelovanje u svrhu poboljšanja pristupa pravosuđu pred nacionalnim sudovima u svim državama članicama za građane i nevladine organizacije za zaštitu okoliša koje su posebno zabrinute za usklađenost upravnih akata koji utječu na okoliš s pravom okoliša. U potonjoj komunikaciji Komisija potvrđuje da je „pristup pravosuđu u pitanjima okoliša putem Suda Europske unije i nacionalnih sudova kao sudova Unije važan […] za ostvarenje prelaska na europski zeleni plan i jačanje uloge civilnog društva kao nadzornika u demokratskom prostoru”. Te je obveze potrebno provesti i u skladu s Direktivom 2000/60/EZ.

(31c)

Kao što je potvrđeno sudskom praksom Suda Europske unije  (1a) , nevladinim organizacijama za zaštitu okoliša i izravno zainteresiranim pojedincima trebalo bi omogućiti postupovnu legitimaciju kako bi mogli osporiti određenu odluku nekog javnog tijela koja predstavlja kršenje ciljeva zaštite okoliša iz članka 4. Direktive 2000/60/EZ. Kako bi se poboljšao pristup pravosuđu u pitanjima za koja su nadležni nacionalni sudovi u Uniji te kako bi se nevladine organizacije za zaštitu okoliša i izravno zainteresinrani pojedinci pri osporavanju odluka koje predstavljaju kršenje Direktive 2000/60/EZ mogli pozvati na nacionalne zakone, u tu je direktivu potrebno uvesti odredbe kojima bi se osigurao pristup pravosuđu.

(32)

S obzirom na sve nepredvidljivije vremenske prilike, a posebno ekstremne poplave, dugotrajne suše i velike nesreće koje uzrokuju ili pogoršavaju prekogranično slučajno onečišćenje, od država članica trebalo bi zahtijevati da druge potencijalno pogođene države odmah obavijeste o takvim događajima te s njima učinkovito surađuju kako bi se ublažili učinci događaja ili nesreće. Isto tako, potrebno je ojačati suradnju među državama članicama i pojednostavniti prekograničnu suradnju kad je riječ o pitanjima koja su više strukturne prirode, tj. dugoročnijim prekograničnim pitanjima koja nisu posljedica nesreća i koja se ne mogu riješiti na razini država članica, u skladu s člankom 12. Direktive 2000/60/EZ. Ako je potrebna pomoć na razini EU-a, nadležna nacionalna tijela mogu slati zahtjeve za pomoć Komisijinu Koordinacijskom centru za odgovor na hitne situacije, koji će koordinirati moguću pomoć i raspoređivanje pomoći putem Mehanizma Unije za civilnu zaštitu, u skladu s člankom 15. Odluke 1313/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (64).

(32)

S obzirom na sve nepredvidljivije vremenske prilike, a posebno ekstremne poplave, dugotrajne suše i velike nesreće koje uzrokuju ili pogoršavaju prekogranično slučajno onečišćenje, od država članica trebalo bi zahtijevati da druge potencijalno pogođene države odmah obavijeste o takvim događajima te s njima učinkovito surađuju kako bi se ublažili učinci događaja ili nesreće. Isto tako, potrebno je ojačati suradnju među državama članicama i pojednostavniti prekograničnu suradnju kad je riječ o pitanjima koja su više strukturne prirode, tj. dugoročnijim prekograničnim pitanjima koja nisu posljedica nesreća i koja se ne mogu riješiti na razini država članica, u skladu s člankom 12. Direktive 2000/60/EZ. Ako je potrebna pomoć na razini EU-a, nadležna nacionalna tijela mogu slati zahtjeve za pomoć Komisijinu Koordinacijskom centru za odgovor na hitne situacije, koji će koordinirati moguću pomoć i raspoređivanje pomoći putem Mehanizma Unije za civilnu zaštitu, u skladu s člankom 15. Odluke 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (64). S obzirom na to da se vodna područja mogu proširiti i izvan područja Unije, osiguravanje učinkovite provedbe relevantnih odredaba o zaštiti voda na temelju Direktive 2000/60/EZ, kao i odgovarajuće koordinacije s relevantnim državama koje nisu članice, također bi doprinijelo ciljevima utvrđenima u Direktivi 2000/60/EZ za ta posebna vodna područja, kako je navedeno u članku 3. stavku 5. Direktive 2000/60/EZ. Osim toga, oružani sukobi koji se odvijaju u neposrednoj geografskoj blizini Unije također bi se trebali smatrati izvanrednim događajima zbog njihova velikog negativnog prekograničnog utjecaja na okoliš, uključujući onečišćenje zraka, tla i vode. S obzirom na to da se riječni slivovi zahvaćeni tim konfliktima pružaju i unutar granica Unije, Komisija i države članice trebale bi intenzivnije djelovati kako bi se postigla odgovarajuća usklađenost s relevantnim državama koje nisu članice u skladu s člankom 3. stavkom 5. Direktive 2000/60/EZ.

(32a)

U svom izvješću od 19. svibnja 2021. pod nazivom „Načelo ‚onečišćivač plaća’: nedosljedna primjena u politikama i mjerama EU-a u području okoliša”, Europski revizorski sud navodi da države članice već troše približno 100 milijardi EUR godišnje na opskrbu vodom i odvodnju te da se očekuje povećanje tih rashoda za više od 25 % kako bi se ispunili ciljevi zakonodavstva Unije o pročišćavanju otpadnih voda i vodi za piće, što ne uključuje ulaganja potrebna za obnovu postojeće infrastrukture ili ispunjenje ciljeva Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama. Nadalje, u Uniji korisnici u prosjeku plaćaju oko 70 % troškova pružanja vodnih usluga putem tarifa za vodu, dok se iz javne blagajne financira preostalih 30 %, iako postoje znatne razlike između regija i država članica. Kućanstva u Uniji obično plaćaju većinu troškova vodoopskrbe i sanitarnih usluga, iako troše samo 10 % vode, dok gospodarski sektori koji vrše najveći pritisak na obnovljive slatkovodne resurse najmanje doprinose pokrivanju takvih troškova.

(32b)

Troškovi programa praćenja za utvrđivanje stanja površinskih i podzemnih voda financiraju se isključivo iz proračuna država članica. Očekuje se da će ti troškovi praćenja dodatno porasti s obzirom na to da se količina kemikalija otkrivena u vodnom okolišu neprestano mijenja, da je sve više novih onečišćujućih tvari koje su se nedavno pojavile u vodnom okolišu, da je potrebno neprestano poboljšavati metode kemijske analize kako bi se otkrile takve nove onečišćujuće tvari i tvari u nastajanju te ispravno procijenio njihov ekološki učinak, i da je potrebno razviti nove metode praćenja kako bi se bolje procijenili učinci kemijskih smjesa. Kako bi se pokrili ti troškovi, u skladu s načelom „onečišćivač plaća” iz članka 191. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), nužno je da proizvođači koji na tržište Unije stavljaju proizvode koji sadržavaju tvari koje dokazano ili potencijalno negativno utječu na zdravlje ljudi i vodni okoliš preuzmu financijsku odgovornost za mjere potrebne za nadzor tvari koje nastaju u kontekstu njihovih komercijalnih aktivnosti i koje su prisutne u površinskim i podzemnim vodama. Sustav proširene odgovornosti proizvođača vjerojatno je najprikladnije sredstvo za postizanje tog cilja jer bi se njime ograničilo financijsko opterećenje na porezne obveznike, a istodobno potaknuo razvoj zelenijih proizvoda. Komisija bi stoga trebala pripremiti procjenu učinka kojom se ispituje uključivanje u Direktivu 2006/118/EZ i Direktivu 2008/105/EZ mehanizma proširene odgovornosti proizvođača, primjenjivog na prioritetne tvari definirane Direktivom 2006/118/EZ i Direktivom 2008/105/EZ, kao i na nove i nove onečišćujuće tvari, kako je definirano u popisima praćenja u skladu s Direktivom 2006/118/EZ i Direktivom 2008/105/EZ. Procjeni učinka trebalo bi, prema potrebi, priložiti zakonodavni prijedlog za reviziju direktiva 2006/118/EZ i 2008/105/EZ.

(32c)

Praćenje povećanog broja tvari ili skupina tvari uključuje povećane troškove, ali i potrebu za jačanjem administrativnih kapaciteta u državama članicama, posebno onima s oskudnim resursima. S obzirom na navedeno, Komisija bi trebala uspostaviti zajednički europski sustav za praćenje za upravljanje zahtjevima za praćenje na zahtjev država članica, čime bi se olakšalo njihovo financijsko i administrativno opterećenje. Komisija bi trebala definirati metode rada sustava za praćenje. Upotreba usluga takvog sustava trebala bi biti dobrovoljna i ne bi trebala dovoditi u pitanje mehanizme koje su države članice već uspostavile.

(32d)

Dokazi pokazuju da postoji potreba za ulaganjima u vodni sektor i da je financiranje sredstvima Unije ključno kako bi neke države članice ispunile pravne obveze utvrđene u Direktivi 2000/60/EZ, Direktivi 2008/105/EZ i Direktivi 2006/118/EZ. Sve države članice trebale bi povećati svoje izdatke za najmanje 20 % kako bi dosegnule standarde Unije primjenjive na vode, a ukupni nedostatak financijskih sredstava za razdoblje do 2030. iznosi 289 milijardi EUR  (1a) . Stoga je, nakon uspostave, potrebno osigurati dostatne financijske i ljudske resurse za potrebe provedbe praćenja i inspekcija vodnih tijela u svim državama članicama, među ostalim putem relevantnih strukturnih fondova i programa Unije, kao i doprinosima iz privatnog sektora, među ostalim u okviru mehanizma proširene odgovornosti proizvođača.

(34a)

Države članice trebale bi poticati sinergije između zahtjeva iz relevantnih direktiva u pogledu prikupljanja podataka i uvođenja digitalnih alata kao što su tehnologije daljinskog istraživanja ili promatranje Zemlje (usluge programa Copernicus).

(34b)

Nadležna tijela bi trebala podupirati osposobljavanja, programe razvoja vještina i ulaganja u ljudski kapital kako bi se poduprla učinkovita provedba najboljih tehnologija i inovativnih rješenja u okviru direktiva. Informacije bi trebale biti dostupne na različitim nacionalnim jezicima kako bi se povećala dostupnost relevantnih podataka za relevantne lokalne aktere i građane diljem Europe.

(1)

u članku 1. četvrta alineja zamjenjuje se sljedećim:

(1)

u članku 1. , točki (e), četvrta alineja zamjenjuje se sljedećim:

(30a)

„Prioritetne opasne tvari” znači prioritetne tvari koje su označene kao „opasne” na temelju toga što su u znanstvenim izvješćima, relevantnom zakonodavstvu Unije ili relevantnim međunarodnim sporazumima prepoznate kao toksične, postojane i sklone bioakumuliranju ili kao tvari koje izazivaju jednaku razinu zabrinutosti, ako je ta zabrinutost relevantna za vodni okoliš.

(30a

) „Prioritetne opasne tvari” znači prioritetne tvari koje su označene kao „opasne” na temelju toga što su u znanstvenim izvješćima, relevantnom zakonodavstvu Unije ili relevantnim međunarodnim sporazumima prepoznate kao toksične, postojane i sklone bioakumuliranju (PBT), ili da imaju svojstva velike postojanosti i velike bioakumulativnosti (vPvB), postojanosti, mobilnosti i toksičnosti (PMT), velike postojanosti i velike mobilnosti (vPvM) ili kao tvari koje izazivaju jednaku razinu zabrinutosti, ako je ta zabrinutost relevantna za vodni okoliš , te tvari zbog kojih je potrebno poduzeti mjere u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iv .

(35)

„Standard kvalitete okoliša” znači koncentracija određene onečišćujuće tvari ili skupine onečišćujućih tvari u vodi, sedimentu ili biotipu koja se ne smije premašiti radi zaštite zdravlja ljudi i okoliša ili pokretačka vrijednost koja ukazuje na štetan učinak takve onečišćujuće tvari ili skupine onečišćujućih tvari na zdravlje ljudi ili okoliš izmjerena odgovarajućom metodom koja se temelji na učinku.

(35)

„Standard kvalitete okoliša” znači koncentracija određene onečišćujuće tvari ili skupine onečišćujućih tvari u vodi, sedimentu ili biotipu koja se ne smije premašiti radi zaštite zdravlja ljudi i okoliša ili pokretačka vrijednost koja ukazuje na štetan učinak takve onečišćujuće tvari ili skupine onečišćujućih tvari na zdravlje ljudi ili okoliš izmjerena odgovarajućom i znanstveno utemeljenom metodom koja se temelji na učinku.

(da)

točka 37. zamjenjuje se sljedećim:

37.

„Voda namijenjena za ljudsku potrošnju” ima isto značenje kao u Direktivi 80/778/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 98/83 / EZ .

(db)

u članku 2. točki 40. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

40.

„Granične vrijednosti emisije” znači masa, izražena određenim specifičnim parametrima, koncentracija i/ili razina emisije koja se ne smije prekoračiti tijekom jednom ili više razdoblja. Granične vrijednosti emisije mogu se također odrediti za određene grupe, rodove ili kategorije tvari, posebno one navedene u članku 16 .

iv.

Države članice provode potrebne mjere za postupno smanjenje onečišćenja prioritetnim tvarima i onečišćujućim tvarima specifičnima za riječni sliv te za prekidanje ili postupno eliminiranje emisija, ispuštanja i rasipanja prioritetnih opasnih tvari.”;

iv.

Države članice provode potrebne mjere za postupno smanjenje onečišćenja ispuštanjem, emisijama i rasipanjem prioritetnih tvari i onečišćujućih tvari specifičnih za riječni sliv te za prekidanje ili postupno eliminiranje emisija, ispuštanja i rasipanja prioritetnih opasnih tvari u odgovarajućem vremenskom okviru, a u svakom slučaju najkasnije 20 godina nakon što se određena prioritetna tvar navede kao opasna u dijelu A Priloga I . Direktivi 2008/105/EZ. Taj vremenski okvir primjenjuje se bez dovođenja u pitanje primjene strožih okvira u bilo kojem primjenjivom zakonodavstvu Unije ;

(ba)

u točki (c) dodaje se sljedeći podstavak 1.a:

(aa)

dodaje se sljedeći stavak:

(7a)

(7 b)

(c)

„mjera za promicanje učinkovitog i održivog korištenja voda, kako bi se izbjeglo dovođenje u pitanje postizanja ciljeva navedenih u članku 4;”

(8 a)

—

da se prouče i po potrebi preispitaju relevantne dozvole i ovlaštenja,

„—

da se prouče i po potrebi preispitaju te, u propisno opravdanim slučajevima, suspendiraju relevantne dozvole i ovlaštenja,”

(9a)

(9a)

(a)

planovima i projektima koji mogu biti u suprotnosti sa zahtjevima članka 4., među ostalim u svrhu sprečavanja pogoršanja stanja vodnih tijela i ostvarenja dobrog stanja vode, dobrog ekološkog potencijala i/ili dobrog kemijskog stanja voda, u mjeri u kojoj ti zahtjevi nisu već utvrđeni člankom 11. Direktive 2011/92/EU;

(b)

programima mjera iz članka 11., planovima upravljanja riječnim slivovima država članica iz članka 13. stavka 1. te dodatnim programima ili planovima upravljanja država članica iz članka 13. stavka 5.

(10)

(10a)

(b)

stavak 4. briše se;

(18a)

(20)

Prilog X. briše se.

(20)

Prilozi IX. i X. brišu se.

(ba)

kriterije za procjenu dobrog ekološkog stanja podzemnih voda.

(aa)

u stavku 1. umeće se sljedeći podstavak:

(aa)

u stavku 5. umeće se sljedeći podstavak:

(4a)

(f)

istraživačke projekte i znanstvene publikacije, uključujući informacije o trendovima i predviđanja na temelju modeliranja ili drugih prediktivnih procjena te podataka i informacija dobivenih tehnologijama daljinskog istraživanja, promatranjem Zemlje (uslužne komponente programa Copernicus), in situ senzorima i uređajima ili iz podataka koji se temelje na građanskoj znanosti, iskorištavanjem mogućnosti koje pružaju umjetna inteligencija te naprednom analizom i obradom podataka;

(f)

istraživačke projekte i znanstvene publikacije i dokaze , uključujući informacije o učinku materijalnih i toplinskih kontaminanata, kao i učincima nadzemnih i podzemnih ekstraktivnih i infrastrukturnih aktivnosti na ekosustave podzemnih voda i ekosustave ovisne o podzemnim vodama te njihovu bioraznolikost, informacije o trendovima i predviđanjima na temelju modeliranja ili drugih prediktivnih procjena , informacija i podataka dobivenih tehnologijama daljinskog istraživanja, promatranjem Zemlje (uslužne komponente programa Copernicus), in situ senzorima i uređajima ili iz podataka koji se temelje na građanskoj znanosti, iskorištavanjem mogućnosti koje otvara umjetna inteligencija te naprednom analizom i obradom podataka;

(6a)

(6b)

(6c)

(6d)

(a)

dobrovoljna priroda korištenja sustava za praćenje, kojim se ne dovode u pitanje mehanizmi koje su države članice već uspostavile;

(b)

operativni postupci za države članice koje namjeravaju koristiti sustav za praćenje, koji, između ostalog, uključuju obvezno obavješćivanje Komisije o njihovim točnim potrebama ili mogućnostima u pogledu praćenja, točne protokole za upravljanje uzorcima, kao i koliko dugo namjeravaju sudjelovati u mehanizmu;

(c)

izvori financiranja, koji mogu uključivati relevantne strukturne fondove i programe Unije, kao i doprinose iz privatnog sektora, među ostalim u okviru mehanizma proširene odgovornosti proizvođača, nakon uspostave tog mehanizma u skladu s člankom 6.ac.

(f)

istraživački programi i znanstvene publikacije Unije, uključujući informacije dobivene tehnologijama daljinskog istraživanja, promatranjem Zemlje (uslužne komponente programa Copernicus), in situ senzorima i uređajima i/ili na temelju podataka koje se temelje na građanskoj znanosti, iskorištavanjem mogućnosti koje pružaju umjetna inteligencija te naprednom analizom i obradom podataka;

(f)

istraživački programi i znanstvene publikacije Unije, uključujući ažurne informacije dobivene tehnologijama daljinskog istraživanja, promatranjem Zemlje (uslužne komponente programa Copernicus), in situ senzorima i uređajima i/ili na temelju podataka koje se temelje na građanskoj znanosti, iskorištavanjem mogućnosti koje se temelje na najboljim raspoloživim tehnikama koje bi mogle uključivati umjetnu inteligenciju te naprednom analizom i obradom podataka;

(g)

primjedbe i informacije relevantnih dionika.

(g)

primjedbe i informacije relevantnih dionika , uključujući nacionalna regulatorna tijela i druga relevantna tijela .

(1a)

(4 a)

(a)

rizik koji predstavljaju te onečišćujuće tvari, uključujući razinu opasnosti koju predstavljaju, njihove koncentracije u okolišu i koncentraciju iznad koje se mogu očekivati učinci;

(a)

rizik koji predstavljaju te onečišćujuće tvari, uključujući razinu opasnosti koju predstavljaju, njihove koncentracije u okolišu i koncentraciju iznad koje se mogu očekivati učinci , uključujući njihove kumulativne učinke ;

(e)

istraživačke projekte i znanstvene publikacije, uključujući informacije o trendovima i predviđanja na temelju modeliranja ili drugih prediktivnih procjena te podataka i informacija dobivenih tehnologijama daljinskog istraživanja, promatranjem Zemlje (uslužne komponente programa Copernicus), in situ senzorima i uređajima ili iz podataka koji se temelje na građanskoj znanosti, iskorištavanjem mogućnosti koje pružaju umjetna inteligencija te naprednom analizom i obradom podataka.

(e)

istraživačke projekte i znanstvene publikacije i dokaze , uključujući informacije o trendovima i predviđanja na temelju modeliranja ili drugih prediktivnih procjena , kao i informacija i podataka prikupljenih tehnologijama daljinskog istraživanja, promatranjem Zemlje (uslužne komponente programa Copernicus), in situ senzorima i uređajima ili iz podataka koji se temelje na građanskoj znanosti, iskorištavanjem mogućnosti koje pružaju umjetna inteligencija te naprednom analizom i obradom podataka.

(7a)

(7b)

(a)

dobrovoljna priroda korištenja sustava za praćenje, kojim se ne dovode u pitanje mehanizmi koje su države članice već uspostavile;

(b)

operativni postupci za države članice koje namjeravaju koristiti sustav za praćenje, koji, između ostalog, uključuju obvezno obavješćivanje Komisije, njihove točne potrebe ili mogućnosti u pogledu praćenja, točne protokole za upravljanje uzorcima, kao i koliko dugo namjeravaju sudjelovati u mehanizmu;

(c)

izvori financiranja, koji mogu uključivati relevantne strukturne fondove i programe Unije, kao i doprinose iz privatnog sektora, među ostalim u okviru mehanizma proširene odgovornosti proizvođača, nakon uspostave tog mehanizma u skladu s člankom 8.ba.”

(8 a)

(8b)

(8c)

(8d)

(10a)

10.

Materijali u suspenziji, uključujući mikroplastiku/nanoplastiku;

10.

Materijali u suspenziji, uključujući mikroplastiku/nanoplastiku , i materijali za koje se zna da od njih nastaje mikroplastika/nanoplastika ;

(1a)

10.

Materijali u suspenziji, uključujući mikroplastiku/nanoplastiku.

10.

Materijali u suspenziji, uključujući mikroplastiku/nanoplastiku , i materijali za koje se zna da od njih nastaje mikroplastika/nanoplastika;

(da)

kad se utvrđuje SKO za metale, modeli za bioraspoloživost uzimaju se u obzir za različite parametre kvalitete vode koji imaju učinak na bioraspoloživost metala.