—

uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o segregaciji i diskriminaciji romske (1) djece u obrazovanju (O-000039/2023 – B9-0026/2023),

—

uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji, članke 10. i 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te članke 14., 20., 21., 22. i 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”),

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (Direktiva o rasnoj jednakosti) (2),

—

uzimajući u obzir odluku Komisije o pokretanju nekoliko postupaka zbog povrede (protiv Češke Republike (2014.), Slovačke (2015.) i Mađarske (2016.) (3)) te o tome da 19. travnja 2023. na Sudu Europske unije pokrene postupak protiv Slovačke zbog kršenja pravila EU-a u okviru Direktive o rasnoj jednakosti uslijed toga što nije na učinkovit način riješila pitanje segregacije romske djece u obrazovnom sustavu,

—

uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenog 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima (4),

—

uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 12. ožujka 2021. o jednakosti, uključivanju i sudjelovanju Roma (5),

—

uzimajući u obzir Strateški okvir EU-a za jednakost, uključivanje i sudjelovanje Roma za razdoblje 2020. – 2030. od 7. listopada 2020.,

—

uzimajući u obzir viziju uspostave europskog prostora obrazovanja do 2025.,

—

uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. siječnja 2023. naslovljenu „Izvješće o procjeni nacionalnih strateških okvira država članica za Rome” (COM(2023)0007),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. rujna 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Akcijski plan EU-a za antirasizam za razdoblje 2020. – 2025.” (COM(2020)0565), u kojoj se sve države članice potiču da do kraja 2022. izrade i donesu nacionalne akcijske planove za borbu protiv rasizma i rasne diskriminacije,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2020. o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma: borba protiv negativnih stavova prema osobama romskog podrijetla u Europi (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. listopada 2022. o položaju Roma koji žive u naseljima u EU-u (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. studenoga 2022. o rasnoj pravdi, nediskriminaciji i borbi protiv rasizma u EU-u (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2023. o borbi protiv diskriminacije u EU-u – dugoočekivana horizontalna direktiva o suzbijanju diskriminacije (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2015. povodom Međunarodnog dana Roma – rasna netrpeljivost prema Romima u Europi i priznanje na razini EU-a dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2021. o pravima djece u pogledu strategije EU-a o pravima djeteta (11),

—

uzimajući u obzir Opću preporuku politike br. 13 od 24. lipnja 2011. Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) Vijeća Europe o borbi protiv rasne netrpeljivosti prema Romima i diskriminacije Roma,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2022. o ulozi kulture, obrazovanja, medija i sporta u borbi protiv rasizma (12),

—

uzimajući u obzir presude br. 5Cdo/102/2020 i 5Cdo/220/2022 slovačkog Vrhovnog suda kojima se potvrđuje diskriminacija romske djece u obrazovnom sustavu, kao i odgovornost općina i države u tom pogledu,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o potrebi za jačim strateškim okvirom EU-a za nacionalne strategije integracije Roma nakon 2020. i o osnaživanju borbe protiv anticiganizma (13),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. ožujka 2011. o strategiji EU-a za uključivanje Roma (14),

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

—

uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da sva djeca imaju pravo napredovati i razvijati svoje vještine i talente tako da imaju pristup uključivom, nesegregiranom i kvalitetnom obrazovanju;

B.

budući da bi pravo na visokokvalitetno, dostupno i besplatno obvezno obrazovanje, uključujući pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, trebalo biti zajamčeno svoj djeci, bez obzira na njihovo etničko podrijetlo;

C.

budući da su tisuće romskih učenika, koji pripadaju najvećoj etničkoj manjini u EU-u, i dalje mete teške diskriminacije na svim razinama obrazovnog sustava, što je posljedica nedostatka političke volje i činjenice da je više država članica propustilo na učinkovit način ispraviti i prevladati nejednakosti i njihove temeljne uzroke;

D.

budući da je postojanje višestrukih oblika diskriminacije, rasizma i predrasuda uzrok raširene segregacije romskih učenika u školama, unatoč pravnoj zabrani takvih praksi nacionalnim i međunarodnim okvirima;

E.

budući da spomenuta segregacija u obrazovnom sustavu poprima različite oblike, među kojima su i činjenica da nerazmjerno velik broj romske djece pohađa posebne škole za djecu s intelektualnim teškoćama, postojanje segregiranih razreda ili odjela za romske učenike u okviru mješovitih redovnih škola, kao i raširenost „geto-škola”;

F.

budući da osnivanje paralelnih obrazovnih sustava za romsku djecu na ozbiljan način ograničava demokraciju i vladavinu prava koji ispravno funkcioniraju, posebno kad je riječ o zaštiti prava manjina;

G.

budući da se romska djeca suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom i preprekama ravnopravnom sudjelovanju u obrazovanju, kao što su nepodmirivanje troškova povezanih s obrazovanjem, prostorna segregacija, nedostatak ustanova za skrb o djeci u blizini ili nejednak ili nepostojeći pristup učenju na internetu i/ili učenju na daljinu;

H.

budući da siromaštvo i nedostatak pristupa osnovnim uslugama te nesigurni uvjeti snažno utječu na fizički, mentalni i emocionalni razvoj djece te povećavaju njihove izglede za napuštanje školovanja i zaostajanje u svim aspektima njihova odraslog života;

I.

budući da je niska stopa pohađanja predškolskog obrazovanja glavna odrednica stope prijevremenog napuštanja školovanja među Romima, što je dodatno pogoršano kasnim započinjanjem i neredovitim pohađanjem škole; budući da sudjelovanje Roma u srednjoškolskom obrazovanju ometaju čimbenici kao što su putovanje, segregacija u stanovanju i loše funkcioniranje usluga savjetovanja;

J.

budući da je diskriminirajuće postupanje ukorijenjeno u strukturnim i institucionalnim predrasudama prema Romima i da ga često pogoršavaju nacionalni obrazovni sustavi koji nisu prilagođeni za rad s djecom različitog društvenog i etničkog podrijetla i ranjivim skupinama;

K.

budući da pogrešne dijagnoze na temelju rezultata kulturno i jezično pristranih, diskriminatornih i rasističkih ispita i alata utječu na obrazovni put romskih učenika, osobito onih u nepovoljnom socioekonomskom položaju; budući da se na temelju spomenutih ispita kod romskih učenika utvrđuje postojanje blagih intelektualnih teškoća, zbog čega ih se sustavno stavlja u posebne škole za djecu s intelektualnim teškoćama;

L.

budući da spomenuta djeca, umjesto da budu uključena i da ih se podupire, primaju ispodprosječno obrazovanje na temelju reduciranog školskog kurikuluma u posebnim školama, ali i u redovnim školama u kojima se nalaze u segregiranim razredima koje većinski ili isključivo čine romska djeca; budući da to ima negativne i doživotne posljedice za tu djecu i njihovu budućnost;

M.

budući da nastavnici i školski upravitelji imaju važnu ulogu u uključivanju romske djece i stvaranju sigurnog okruženja bez diskriminacije, stigmatizacije i vršnjačkog nasilja, što su pojave koje bi dodatno mogli pogoršati faktori poput roda, seksualne orijentacije ili invaliditeta; budući da su manjak dobro osposobljenog osoblja i nedostatna financijska sredstva neke od prepreka za uključivanje romske djece u redovne škole;

N.

budući da u devet godina otkad je Komisija pokrenula prvi postupak zbog povrede u vezi sa segregacijom i diskriminacijom romske djece u obrazovnom sustavu nije došlo do poboljšanja, iako je znatan iznos sredstava EU-a stavljen na raspolaganje za pružanje potpore relevantnim državama članicama u provedbi različitih mjera potpore;

O.

budući da dostupni podaci iz različitih izvora na europskoj i nacionalnim razinama, uključujući istraživanje o Romima iz 2021. Agencije Europske unije za temeljna prava (15) te izvješće o procjeni nacionalnih strateških okvira država članica za Rome koje je Komisija objavila u siječnju 2023., pokazuju da dotične države članice ne provode ni ne nadziru predložene mjere na učinkovit i rigorozan način te da spomenute mjere nisu dovoljne za izazove takvih razmjera;

P.

budući da je pandemija bolesti COVID-19 pogoršala diskriminaciju romske djece, od kojih mnoga nisu mogla pratiti brz tempo prelaska na digitalno obrazovanje zbog svojih životnih uvjeta i smanjenih mogućnosti učenja kod kuće, nedostatka digitalnih uređaja i ograničenog pristupa internetu ili osobama koje bi bile na raspolaganju za dodatnu pomoć; budući da se jaz u obrazovanju dodatno produbljuje zbog sve većeg digitalnog jaza između romske i neromske djece;

Q.

budući da raširenost diskriminacije Roma u mnogim državama članicama otežava koheziju EU-a, potpiruje antiromske osjećaje i netoleranciju, potiče rasizam i radikalizaciju u našim društvima te nije u skladu sa zakonima, obvezama države te normama i vrijednostima sadržanima u Ugovorima EU-a i Povelji;

R.

budući da je izvršenje nekoliko važnih presuda Europskog suda za ljudska prava, kao što je njegova presuda od 13. studenog 2007. u predmetu D.H. i drugi protiv Češke Republike (57325/00) te presuda od 29. siječnja 2013. u predmetu Horváth i Kiss protiv Mađarske (11146/11), koja je postala pravomoćna 29. travnja 2013., i dalje u tijeku ili da te presude nisu učinkovito provedene, ponekad više od 15 godina nakon donošenja;