Izvjestitelj: Joško Klisović (HR/PES), predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR),

Prilagođavanje europskog zelenog plana kao okvira politike budućim potrebama

1.

ističe činjenicu da ambiciozni ciljevi europskog zelenog plana iziskuju dosad nezabilježene promjene koje će se u predstojećem ključnom desetljeću odvijati rekordnom brzinom te koje će se u velikoj mjeri morati provesti na lokalnoj i regionalnoj razini. To uključuje stavljanje snažnog naglaska na instrumente i mjere za neometanu provedbu, pružanje potpore slabije razvijenim regijama i područjima kako bi se izbjegle sve veće teritorijalne nejednakosti, kao i prijelaz na europski okvir za održivu dobrobit;

2.

naglašava da europski zeleni plan mora biti prilagođen lokalnim potrebama jer će se njegova provedba u velikoj mjeri odvijati na lokalnoj i regionalnoj razini. Stoga lokalne i regionalne vlasti treba uključiti u vrlo ranoj fazi kako bi svojim znanjem o društvenom i gospodarskom kontekstu u kojem se provode politike EU-a doprinijele oblikovanju politika EU-a. OR se obvezuje preuzeti aktivnu i vodeću ulogu u tom postupku prilagodbe lokalnoj razini;

3.

naglašava da se od pokretanja 2019. europski zeleni plan suočavao s opetovanim izazovima koje su donijele brojne krize. Međutim, pokazalo se i da plan ima ključnu ulogu u jačanju otpornosti regija i gradova EU-a na krize. Kako bi se ta otpornost nastavila jačati, provedbeni mehanizmi europskog zelenog plana moraju biti odvažni i otporni na krize te pružiti dugoročnu viziju za lokalna područja EU-a;

4.

stoga poziva Europsku komisiju da nastavi nadograđivati europski zeleni plan u sljedećem mandatu EU-a kako bi se osigurao stabilan okvir koji se proteže dalje od jednog mandatnog razdoblja, i objavi novu komunikaciju o zelenom planu 2.0 i razmotri predstavljanje zakonodavnog prijedloga koji bi se dodao prilogu programu djelovanja za okoliš, kako je predviđeno klauzulom o preispitivanju sredinom provedbenog razdoblja programa djelovanja za okoliš do 2030. To će pomoći EU-u da putem mjera ublažavanja i prilagođavanja do 2050. ostvari ciljeve zelene i digitalne tranzicije, uključujući klimatsku neutralnost i održivu dobrobit, te da zajamči otpornost regija i gradova EU-a i usklađenost nacionalnih mjera i mjera EU-a s klimatskim ciljevima (članci 6. i 7. Europskog zakona o klimi (1)), uz istodobno sustavno rješavanje drugih međusobno povezanih ekoloških kriza, kao što su gubitak bioraznolikosti i onečišćenje;

5.

poziva Vijeće Europske unije, Europski parlament i Europsku komisiju da se angažiraju na detaljnoj reviziji i preispitivanju Uredbe o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime (Uredba o upravljanju (2)), koji bi se temeljili na članku 45. Uredbe o upravljanju, i poboljšaju provedbu Europskog zakona o klimi. Tako bi se osigurao stabilan i dosljedan zakonodavni okvir, koji ostavlja prostora za nacionalna, regionalna i lokalna rješenja, što je ključno za ostvarivanje navedenih ciljeva; naglašava da OR i lokalne i regionalne vlasti moraju biti u potpunosti uključeni u tu reviziju;

6.

smatra da bi europski zeleni plan trebao postati krovna strategija, koja je bolje usklađena s okvirom ciljeva održivog razvoja i koja obuhvaća najrelevantnije dimenzije održivog razvoja. Na taj način iskoristile bi se posredne koristi postizanja okolišnih i socijalnih ciljeva, uz istodobno zadržavanje cilja klimatske neutralnosti kao smjernice. To bi bilo u skladu s naporima na globalnoj razini, primjerice u okviru stručne skupine UN-a za sinergije klimatskih ciljeva i ciljeva održivog razvoja (3);

7.

naglašava važnost programa obrazovanja, prekvalifikacije i usavršavanja u sklopu pripreme lokalnih zajednica za zelenu tranziciju. Potiče države članice da ulažu u obrazovne inicijative kojima se promiče osviještenost o okolišu i građanima pružaju vještine relevantne za zeleno gospodarstvo u nastajanju. Poziva na ciljanu potporu i inicijative za izgradnju kapaciteta lokalnih i regionalnih vlasti kako bi se osiguralo njihovo aktivno sudjelovanje i doprinos ciljevima zelenog plana;

8.

ustraje u tome da revizija okvira europskog zelenog plana mora obuhvatiti sve aspekte povezane s ranjivim skupinama kako bi se bolje odgovorilo na socijalne i teritorijalne potrebe. To će iziskivati sustavnije usklađivanje s dodjelom sredstava EU-a, počevši od višegodišnjeg financijskog okvira (VFO). U tom smislu pozdravlja rad Europske komisije na održivoj i uključivoj dobrobiti (4) kao prvom važnom koraku u okviru kojega se u europskom upravljanju BDP više ne bi koristio kao jedini relevantni pokazatelj;

9.

poziva na to da se zdravstvena i rodna politika strukturno povežu u okviru europskog zelenog plana, pri čemu bi se koristili pristup EU-a u području uključivanja rodne osviještenosti i načelo „jedno zdravlje” (5);

10.

naglašava potrebu za uključivanjem svih relevantnih dionika u provedbu prioriteta zelenog plana i ističe pozitivno iskustvo Platforme dionika za nultu stopu onečišćenja, kojom zajednički predsjedaju Europska komisija i OR. OR se obvezuje da će nastaviti podupirati Platformu i predlaže da ga se uključi u „zeleni plan 2.0” kako bi mogao dugoročno nastaviti s radom na postizanju cilja nulte stope onečišćenja za netoksični okoliš iz europskog zelenog plana;

11.

ističe činjenicu da je potreban sveobuhvatan sustav praćenja i predviđanja (6) kako bi se osigurale odgovarajuće smjernice za upravljanje europskim zelenim planom i njegova provedba. U cilju promicanja održive i uključive dobrobiti za sve Europljane, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti teritorijalnim posebnostima i slabostima nekih područja, prije svega uzimanjem u obzir osjetljivosti pojedinačnih područja na prirodne pojave kao što su seizmički i hidrogeološki rizici. EU bi trebao graditi na postojećim pokazateljima kako bi razvio skup usklađenih pokazatelja (7), koji bi omogućio odgovarajuću granularnost ključnih aspekata na podnacionalnoj razini, kao što je to već slučaj, primjerice, u pogledu pokazatelja nulte stope onečišćenja u gradovima i regijama (8). Pozdravlja inicijativu za uspostavu europskog opservatorija za klimatsku neutralnost (9) kao ključni korak naprijed u tom smjeru; taj skup pokazatelja može pridonijeti i stalnom praćenju i ažuriranju nacionalno utvrđenih doprinosa Pariškom sporazumu;

12.

prepoznaje ključnu ulogu ambasadora i ambasadorica za klimatski pakt u svakoj državi članici u senzibilizaciji o klimatskim promjenama i zagovaranju održivih praksi na lokalnoj razini. Potiče države članice da prošire i podupru inicijative ambasadora i ambasadorica za klimatski pakt kako bi se potaknuli angažman i širenje znanja na lokalnoj razini kao i bolje povezale te aktivnosti s drugim inicijativama zelenog plana EU-a, kao što je primjerice Europski sporazum gradonačelnika;

13.

naglašava da je potreban pouzdan i dosljedan skup otvorenih podataka kako bi se mogao procijeniti učinak planiranih politika, evaluirati postojeći okviri, planirati infrastruktura, ocijeniti nacionalni, regionalni i lokalni planovi i utvrditi prioriteti. Poziva na uspostavu europske agencije za energiju koja bi pružala nepristrane podatke, usluge promatranja i infrastrukturu znanja potrebnu za donošenje odluka o energetskoj politici;

Ususret reviziji Uredbe o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime

14.

smatra da je Uredba o upravljanju postala ključni instrument za provedbu klimatskih i energetskih politika te da ima potencijal postati jedna od okosnica cjelokupne provedbe europskog zelenog plana; s obzirom na to poziva države članice da osiguraju veću dosljednost i komplementarnost u okviru svojih nacionalnih strategija održivog razvoja;

15.

smatra da bi se dugoročne nacionalne strategije utvrđene u Uredbi o upravljanju mogle ojačati i proširiti kako bi obuhvatile više aspekata europskog zelenog plana i pravednu tranziciju s ciljem održive dobrobiti; one bi se također trebale nadovezati na rad Europske komisije u okviru plana Izazova inteligentnih gradova u pogledu lokalnih zelenih planova kako bi postale lokalne dugoročne strategije za zeleni plan (10); istodobno, nacionalni energetski i klimatski planovi i nacionalne strategije prilagodbe i dalje bi bili usmjereni na svoje trenutačno područje primjene; dugoročne strategije za zeleni plan trebale bi biti dovoljno fleksibilne kako bi se osiguralo da države članice mogu iskoristiti postojeće nacionalne planove koji su usporedivi s obzirom na područje primjene i ambicioznost;

16.

pozdravlja rad OECD-a u vezi s „usklađenošću politika za održivi razvoj”; poziva Europsku komisiju da nastavi provedbu tog okvira i da ga uključi u reviziju Uredbe o upravljanju, oslanjajući se na provjere dosljednosti predviđene u člancima 6. i 7. Europskog zakona o klimi i najbolje prakse nekoliko država članica EU-a (11);

17.

smatra da loša kvaliteta višerazinskih dijaloga i savjetovanja o klimi i energiji u nekim državama članicama (12) predstavlja ozbiljnu prijetnju uspješnoj provedbi Uredbe o upravljanju (13), koja može uspjeti samo uz istinsko sudjelovanje gradova i regija (14); stoga poziva na jačanje članka 11. Uredbe o upravljanju i predlaže da se revidiranim člankom 11. od država članica, u skladu s njihovim administrativnim okolnostima, traži uspostava trajnog višerazinskog dijaloga o energiji i klimi u okviru kojeg bi se raspravljalo o nacionalnim energetskim i klimatskim planovima te bi se prema potrebi proširio opseg rasprave na sve aspekte europskog zelenog plana. Postojeće nacionalne strukture sa sličnim područjem primjene i svrhom mogle bi se smatrati ekvivalentnima;

18.

konkretnije, smatra da su gradovi, prije svega oni u kojima je gustoća naseljenosti veća, najosjetljiviji element u kojem se negativni učinci globalnog porasta temperature najviše osjećaju. Napominje da su struktura gradova i metropola i uvjeti stanovanja u njima daleko od homogenih na nacionalnoj razini; stoga smatra da bi se u fazi planiranja intervencija i mjera u okviru nacionalnih energetskih i klimatskih planova trebalo redovito savjetovati s lokalnim i regionalnim vlastima;

19.

ističe potrebu za financiranjem i resursima namijenjenima prekvalifikaciji i usavršavanju radne snage u regijama koje su snažno pogođene zelenom tranzicijom. Potiče države članice na suradnju s lokalnim i regionalnim vlastima i dionicima iz industrije kako bi se uspostavili centri i programi osposobljavanja, a s perspektivom rješavanja problema nedostatka posebnih vještina u tim regijama;

20.

smatra da bi nepostojanje ili niska kvaliteta višerazinskog dijaloga trebali biti solidna osnova za to da Europska komisija izda preporuke o nacionalnom energetskom i klimatskom planu države članice koji bi u konačnici mogao ugroziti vjerodostojnost cijelog plana. Povezanim službama Europske komisije trebalo bi osigurati dostatna sredstva za provedbu potrebnih provjera, kao što je već slučaj sa sličnim savjetodavnim obvezama uključenima u zakonodavstvo o okolišu;

21.

predlaže da bi se novom Direktivom o trajnim višerazinskim dijalozima o energiji i klimi trebali poticati postupci zajedničkog planiranja s relevantnim podnacionalnim tijelima koja imaju izravne nadležnosti u pogledu klimatskih, energetskih i okolišnih pitanja te da bi se dijalozi mogli aktivirati na zahtjev nacionalnog tijela ili skupine lokalnih i regionalnih vlasti u dotičnoj državi članici;

22.

smatra da bi se revidiranim člankom 11. Uredbe o upravljanju trebala dugoročno osigurati kvaliteta višerazinskih dijaloga počevši od pregovora o klimatskoj i energetskoj politici te dalje tijekom faze provedbe kako bi se olakšale razmjene o preprekama i prednostima. Europska komisija trebala bi državama članicama pružiti smjernice o uspostavi trajnih višerazinskih dijaloga o energiji i klimi, koje bi se temeljile na nadahnjujućim dobrim praksama, kao što su one utvrđene u projektu LIFE NECPlatform (15);

23.

smatra da bi, u skladu s Aarhuškom konvencijom, odredbu o sudjelovanju javnosti u Uredbi o upravljanju (članak 10.) trebalo ojačati i bolje pratiti kako bi se osiguralo da građani u većoj mjeri sudjeluju u oblikovanju i provedbi klimatske, energetske i okolišne politike, što je ključno za osiguravanje strukturnih promjena u ponašanju;

24.

naglašava da europski zeleni plan sadrži niz novih obveza planiranja i ciljeva za lokalne i regionalne vlasti. Revidiranom Uredbom o upravljanju stoga bi se trebalo obvezati države članice da u nacionalne energetske i klimatske planove uključe novo poglavlje o potpori i sredstvima koja se pružaju lokalnim i regionalnim vlastima za provedbu. U tom bi poglavlju države članice trebale opisati tehničku i financijsku potporu dostupnu za provedbu na svim razinama upravljanja, a posebno iznijeti pojedinosti o strukturnom i sustavnom pristupu financiranju, racionalizaciji različitih fondova EU-a dostupnih lokalnim i regionalnim vlastima i usklađivanju programa država članica za financiranje EU-a namijenjenih provedbi od strane lokalnih i regionalnih vlasti (npr. RePowerEU, Socijalni fond za klimatsku politiku, Mehanizam za oporavak i otpornost, Europski fond za regionalni razvoj itd.). O tom bi poglavlju trebalo opširno raspravljati u okviru trajnih višerazinskih dijaloga o energiji i klimi;

25.

poziva na dobro iskorištavanje postojećih višerazinskih alata, kao što su Platforma za razmjenu znanja (KEP 2.0) i inicijative „Znanost u regijama”, kako bi se olakšala razmjena najboljih praksi, rezultata istraživanja i inovativnih rješenja povezanih sa zelenom i digitalnom tranzicijom. Potiče države članice, lokalne i regionalne vlasti i obrazovne ustanove da aktivno sudjeluju u tim inicijativama u skladu s modelom četverostruke spirale, a kako bi se poboljšala njihova baza znanja i promicalo suradničko učenje;

26.

predlaže da se Uredbom o upravljanju podrži stvaranje jedinstvenih kontaktnih točaka za zeleni plan na podnacionalnoj razini kako bi se poboljšalo uvođenje integriranih održivih politika na lokalnoj i regionalnoj razini, uz međusektorski pristup, pružanjem lako dostupnih informacija i smjernica o provedbi novog nacionalnog zakonodavnog okvira, kao i o tome gdje pronaći tehničku i financijsku pomoć. Te jedinstvene kontaktne točke trebale bi iskoristiti trenutačna iskustva lokalnih struktura koje pomažu gradovima i regijama u provedbi mjera ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima te proširiti svoju potporu na druge sektore europskog zelenog plana;

27.

naglašava da lokalne i regionalne agencije za energiju i klimu imaju ključnu ulogu u pružanju podrške lokalnim i regionalnim upravama kod provedbe europskog zelenog plana. One doprinose jačanju lokalnih kapaciteta i vještina te omogućavaju bolji pristup sredstvima i njihovu bolju raspodjelu. Trebalo bi ih dodatno podupirati namjenskim financijskim sredstvima i instrumentima EU-a, kao i većom potporom iz programa tehničke pomoći kao što su Europski instrument za gradove (EUCF), Fond za razvoj projekata, Europskog instrumenta za lokalnu energetsku podršku (ELENA) i program ManagEnergy. Ističe da bi lokalne i regionalne vlasti trebalo podupirati navedenim programima EU-a te namjenskim sredstvima i financijskim instrumentima EU-a kako bi se uklonio postojeći jaz u pogledu vještina i resursa na lokalnoj i regionalnoj razini;

28.

predlaže da se preinakom Uredbe o upravljanju od država članica traži da obveze, podatke i mjere povezane s lokalnim i regionalnim vlastima koji su dostupni u akcijskim planovima za održivu energiju i klimu (SECAP), koje su izradili potpisnici Europskog sporazuma gradonačelnika, uključe u klimatske ugovore za gradove koje su gradovi razvili u okviru „misije EU-a za klimatski neutralne i pametne gradove” i u lokalnim zelenim planovima. Na taj način osigurala bi se najviša razina ambicije kao i da se nacionalni energetski i klimatski planovi uklapaju u lokalni kontekst. Zajednički istraživački centar (JRC) mogao bi imati ključnu ulogu (16) u tom procesu i pružiti državama članicama, zajedno s nacionalnim koordinatorima Sporazuma gradonačelnika, relevantne informacije za svaku zemlju u obliku prikladnom za uključivanje u nacionalne energetske i klimatske planove kako bi se iskoristili postojeći podaci;

29.

smatra da je povezanost nacionalnih ciljeva iz Uredbe o upravljanju s lokalnim i regionalnim ciljevima ključna za osiguranje vjerodostojnosti obveza država članica. Isto tako, poziva Europsku komisiju da službeno ocijeni podnacionalno djelovanje u području klime i da o tome izvijesti na razini UN-a u okviru revizije nacionalno utvrđenog doprinosa EU-a;

30.

prepoznaje važnost poticanja kulture inovacija i poduzetništva na lokalnoj i regionalnoj razini. Potiče uspostavu velikog broja regionalnih inovacijskih dolina i inovacijskih centara i inkubatora u slabije razvijenim regijama. Te lokalizirane strukture trebalo bi podupirati u sinergiji putem javno-privatnih partnerstava i različitih izvora financiranja EU-a kako bi se potaknule zelene inovacije, socijalna uključenost i gospodarski rast.

Europski zeleni plan kao sveobuhvatna strategija: postizanje europskog okvira za ekonomiju dobrobiti

31.

smatra da je strukturno uključivanje kriterija zelenog plana u sve instrumente EU-a za gospodarsko upravljanje i financiranje od temeljne važnosti za novi europski okvir za održivu dobrobit u kojem se BDP ne smatra jedinim pokazateljem dobrobiti za naša društva;

32.

smatra da se europski zeleni plan može uspješno provesti samo ako je pravilno ugrađen u gospodarsko upravljanje EU-om, počevši od VFO-a i ciklusa europskog semestra, te stoga preporučuje da Europska komisija, u skladu s člankom 7. stavkom 2. Europskog zakona o klimi, pojača svoje napore; ističe da je potrebno uzeti u obzir sve okolišne prioritete navedene u Osmom programu djelovanja za okoliš kako bi se osiguralo da EU djeluje unutar granica našeg planeta;

33.

podržava temeljitu reformu funkcioniranja europskog semestra kako bi ga se dodatno uskladilo sa svim sektorskim ciljevima europskog zelenog plana, a time i instrumentima kao što su nacionalni energetski i klimatski planovi i Osmi program djelovanja za okoliš, oslanjajući se na relevantno iskustvo inicijative za ekologizaciju europskog semestra i uključivanje ciljeva održivog razvoja u analizu europskog semestra;

34.

naglašava potrebu za stalnim praćenjem i evaluacijom socijalnog učinka politika zelene tranzicije. Poziva na uključivanje uspostavljenih alata za praćenje kao što je indeks društvenog napretka u okvir za praćenje zelenog plana kako bi se ocijenila učinkovitost mjera socijalne uključenosti i prema potrebi predložila prilagodba lokalnih strategija za zelenu tranziciju;

35.

potiče daljnju integraciju načela „nenanošenja bitne štete” i koncepata pravedne tranzicije te socijalne i ekološke pravednosti u pokazatelje za evaluaciju europskog semestra, čime bi se osiguralo da su metodologije za provedbu na nacionalnoj razini dovoljno dosljedne i prikladne za provedbu na podnacionalnoj razini;

36.

ističe činjenicu da Europski revizorski sud u svojem „Posebnom izvješću o klimatskim i energetskim ciljevima EU-a” (17) navodi da nacionalni energetski i klimatski planovi nisu dovoljno precizni u pogledu potreba za ulaganjima i izvora financiranja kako bi se procijenilo hoće li biti dostupno dovoljno financijskih sredstava za postizanje ciljeva za 2030. OR stoga preporučuje da se kroz usvajanje zajedničke metodologije za usklađivanje analize potreba za ulaganjima poboljša ocjenjivanje koje provode države članice u vezi s potrebama ulaganja u nacionalne energetske i klimatske planove; ta bi se ocjenjivanja mogla bolje povezati s okvirom europskog semestra i uskladiti s mjerama i ciljevima nacionalnih planova za klimu i energiju, u skladu s člankom 3. Uredbe o upravljanju, te dugoročnih strategija, kako je definirano u članku 15. Uredbe o upravljanju;

37.

smatra da je kohezijska politika temeljni alat za održivi razvoj lokalnih i regionalnih zajednica. U tom smislu poziva Europsku komisiju da dodatno poboljša uključivanje europskog zelenog plana u tu politiku te da u tom kontekstu također ojača provedbu načela „nenanošenja štete” i koncepte pravedne tranzicije i socijalne i ekološke pravednosti;

Socijalna dimenzija zelenog plana

38.

ponavlja da su nedavne krize oslabile zajednice i socijalnu koheziju unutar EU-a, što je imalo ozbiljan utjecaj na najranjivije skupine; zbog toga u okviru za europski zeleni plan veći naglasak treba biti na socijalnoj dimenziji i iskorištavanju potencijala socijalnih inovacija kao pokretača za pravednu zelenu tranziciju;

39.

pozdravlja izvješće Zajedničkog istraživačkog centra o demografiji i klimatskim promjenama (18) te ponavlja svoj poziv da se pri osmišljavanju regionalnih planova za zelenu tranziciju uzmu u obzir „regionalne razlike u demografskoj strukturi i odnosima između dinamike stanovništva i urbanizacije”: taj aspekt pojačava potrebu za lokaliziranim pristupom provedbi europskog zelenog plana;

40.

ističe da su mladi najprijemčiviji segment stanovništva i pokretačka snaga za utjecaj, zagovaranje i zahtijevanje odgovornog ponašanja usmjerenog na održivu tranziciju; poziva lokalne i regionalne vlasti da iskoriste njihovu predanost zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena te da ih bolje uključe u postupak donošenja odluka;

41.

naglašava potrebu za snažnijim razvojem vještina i kapaciteta na lokalnoj i regionalnoj razini, kako u privatnom tako i u javnom sektoru promicanjem osposobljavanja, mogućnosti cjeloživotnog učenja i ciljanih obrazovnih politika kojima se promiče „održiva kultura”. Taj bi element trebalo dodatno razmotriti pri izradi nacionalnih energetskih i klimatskih planova s posebnim naglaskom na vještinama u lokalnim i regionalnim javnim upravama, nadovezujući se na odredbe iz Preporuke Vijeća od 16. lipnja 2022. o osiguravanju pravedne tranzicije prema klimatskoj neutralnosti (19) i smjernica Komisije o nacionalnim energetskim i klimatskim planovima (20); potiče države članice da surađuju s obrazovnim ustanovama i lokalnim i regionalnim vlastima na razvoju prilagođenih obrazovnih programa koji bi kod učenika i učenica probudili osjećaj odgovornosti za okoliš i klimatsku osviještenost;

42.

naglašava važnost promicanja raznolikosti i uključivosti zelene radne snage. Poziva inicijative usmjerene na nedovoljno zastupljene skupine, uključujući žene, manjine i osobe s invaliditetom, da sudjeluju u programima osposobljavanja i mogućnostima zapošljavanja povezanima sa zelenim gospodarstvom. Poziva države članice i lokalne i regionalne vlasti da surađuju s nevladinim organizacijama i partnerima iz privatnog sektora kako bi se stvorile jednake mogućnosti pristupa za sve pojedince na zelenom tržištu rada;

43.

ističe činjenicu da je utvrđeno da se uprave lokalnih i regionalnih vlasti suočavaju s manjkom kompetencija, kapaciteta i financiranja, što je dodatno pogoršalo i radno opterećenje koje proizlazi iz provedbe planova za otpornost i oporavak. Stoga smatra da bi trebalo povećati napore – među ostalim i uz pomoć financijskih sredstava i/ili izravnih transfera u korist lokalnih vlasti – za povećanje broja javnih službenika koji raspolažu znanjem i vještinama u području energetske tranzicije i prilagodbe klimatskim promjenama; preporučuje pružanje potpore putem obrazovanja, osposobljavanja i razmjena kako bi se izgradili kapaciteti osoblja lokalne uprave. Inicijative kao što je mreža ambasadora i ambasadorica za klimatski pakt mogu pomoći u tom smislu poticanjem decentralizirane mreže strastvenih zagovornika klime. Pri tome će lokalne i regionalne vlasti imati koristi od većeg angažmana na lokalnoj razini, šire osviještenosti građana i poboljšane lokalne provedbe klimatskih mjera, čime istinski povećavaju učinak svojih inicijativa za održivost;

44.

ističe važnost uzajamnog učenja i razmjene najboljih praksi u ubrzanju tranzicije te poziva Europsku komisiju i relevantne izvršne agencije da surađuju s OR-om kako bi se olakšala razmjena informacija i znanja iz projekata EU-a i građanima na konkretan način predstavile prednosti tranzicije.

45.

ponavlja da lokalna i regionalna tijela vlasti imaju ključnu ulogu u provedbi politika pravedne tranzicije jer pružaju osnovne usluge od općeg gospodarskog interesa i donose mjere za rješavanje problema energetskog siromaštva i siromaštva u području mobilnosti, kao i druge vrste ciljane podrške za zaštitu ranjivih skupina od nepovoljnih posljedica životnih troškova; stoga ponovo poziva države članice EU-a da ih, u skladu s Uredbom (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća (21) o uspostavi Socijalnog fonda za klimatsku politiku, od samog početka uključe u pripremu socijalnih planova za klimatsku politiku i da te planove usklade sa svojim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima kako bi dale prednost mjerama kojima se rješava energetsko siromaštvo i siromaštvo u području mobilnosti.

---

(1)  Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.).

(2)  Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.).

(3)   Harnessing Climate and SDGs Synergies – Department of Economic and Social Affairs (Iskorištavanje sinergije između djelovanja u području klime i ciljeva održivog razvoja, Odjel za ekonomske i socijalne poslove) (https://sdgs.un.org/climate-sdgs-synergies).

(4)  Komunikacija Komisije – Izvješće o strateškim predviđanjima 2023. (COM(2023) 376 final).

(5)  https://www.who.int/health-topics/one-health#tab=tab_1

(6)  Vidjeti mišljenje OR-a „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo” (SL C 404, 29.11.2019., str. 58.) (ENVE-VI/037).

(7)  Izvješće Measuring Progress towards Climate Neutrality – Ecologic Institute (Mjerenje napretka prema klimatskoj neutralnosti) (https://www.ecologic.eu/18153).

(8)  https://environment.ec.europa.eu/events/zero-pollution-urban-and-regional-scoreboard-workshop-2023-04-25_en?prefLang=hr

(9)  https://climateobservatory.eu/

(10)  www.intelligentcitieschallenge.eu/news/local-green-deals-blueprint-action

(11)  https://www.oecd.org/gov/pcsd/pcsd-country-profiles.htm

(12)  Studija OR-a „Lokalne i regionalne vlasti u upravljanju energetskom unijom”, 2023.

(13)  Vidjeti Faber, Ricarda, D. Kocher i M. Duwe (2023), Progress on the implementation of national Multilevel Climate and Energy Dialogues: Assessing Member States’ own reporting. A preliminary assessment of the implementation of Article 11 of the EU’s Governance Regulation („Napredak u provedbi višerazinskih dijaloga i savjetovanja o klimi i energiji na nacionalnoj razini: ocjenjivanje izvješćivanja država članica. Preliminarna procjena provedbe članka 11. Uredbe EU-a o upravljanju”). 4i-TRACTION Procedural Governance Series. Ecologic Institute, Berlin.

(14)  https://unhabitat.org/urban-climate-action-the-urban-content-of-the-ndcs-global-review-2022

(15)  Cilj je ovog projekta EU-a olakšati višerazinski dijalog u šest država članica (Bugarska, Hrvatska, Italija, Francuska, Portugal, Rumunjska) uspostavom platformi za višerazinski dijalog (https://energy-cities.eu/project/life-necplatform/).

(16)  Mišljenje OR-a „Jačanje potencijala inicijativa zelenog plana EU-a namijenjenih regijama i gradovima te poticanje sinergije među njima” (SL C, C/2023/249, 26.10.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/C/2023/249/oj) (CDR 229/2023).

(17)  Europski revizorski sud, Tematsko izvješće18/2023: „Ciljne vrijednosti EU-a u području klime i energije – Dostignute su ciljne vrijednosti za 2020., ali nema mnogo naznaka da će mjere za dostizanje ciljnih vrijednosti za 2030. biti dostatne” (https://www.eca.europa.eu/hr/publications/SR-2023-18).

(18)  https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC133580

(19)   SL C 243, 27.6.2022., str. 35.

(20)  Obavijest Komisije o smjernicama državama članicama za ažuriranje nacionalnih energetskih i klimatskih planova za razdoblje 2021.–2030. (SL C 495, 29.12.2022., str. 24.).

(21)  Uredba (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o uspostavi Socijalnog fonda za klimatsku politiku i o izmjeni Uredbe (EU) 2021/1060 (SL L 130, 16.5.2023., str. 1.).