Presuda Suda (prvo vijeće) od 28. rujna 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas – Litva) – „Gargždų geležinkelis” UAB

(Predmet C-671/21 (1), Gargždų geležinkelis)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Jedinstveni europski željeznički prostor - Direktiva 2012/34/EU - Dodjela željezničkog infrastrukturnog kapaciteta - Članak 45. - Raspored - Članak 46. - Postupak usuglašavanja - Članak 47. - Zakrčena infrastruktura - Davanje prednosti određenim uslugama - Kriteriji za davanje prednosti - Nacionalni propis koji predviđa pravila prednosti povezana sa stopom iskorištenosti infrastrukture”)

(C/2023/725)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: „Gargždų geležinkelis” UAB

uz sudjelovanje: Lietuvos transporto saugos administracija, Lietuvos Respublikos ryšių reguliavimo tarnyba, „LTG Infra” AB

Izreka

Članke 45. i 46. Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora

treba tumačiti na način da:

u okviru izrade rasporeda i postupka usuglašavanja iz tih članaka, upravitelj infrastrukture

—	nije dužan provjeriti je li više podnositelja zahtjeva podnijelo konkurentske zahtjeve za prijevoz istog tereta;

—	može primijeniti određene kriterije, uključujući kriterije koji uključuju element davanja prednosti, pod uvjetom da njihova primjena omogućuje dodjelu infrastrukturnog kapaciteta na pravedan i nediskriminirajući način i u skladu s pravom Unije;

—	dužan je aktivno tražiti zadovoljavajuće rješenje s podnositeljima zahtjeva u slučaju sukoba.

Članak 47. stavke 3. i 4. Direktive 2012/34

treba tumačiti na način da mu se:

protivi nacionalni propis kojim se u svrhu dodjele infrastrukturnog kapaciteta u slučaju zakrčenosti infrastrukture predviđa primjena kriterija davanja prednosti koji se temelji na planiranoj iskorištenosti tog kapaciteta, osim ako taj kriterij nije popraćen jamstvima kojima se osigurava da se on ne primjenjuje na štetu novih sudionika.

(1) SL C 84, 21. 2. 2022.