—

poništi odluku Komisijina Tijela za imenovanje od 7. rujna 2022. kojom je odbijen tužiteljev prigovor br. R/553/22;

—

odluči predložiti ispitivanje mogućnosti postizanja sporazumnog rješavanja spora;

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nepravilnostima koje je Tijelo za imenovanje počinilo sazivanjem liječničkog povjerenstva od 14. veljače 2020., a da nije imenovalo trećeg liječnika.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepravilnostima koje je Tijelo za imenovanje počinilo time što je prihvatilo sustavno neprimjenjivanje, od strane drugog i trećeg liječnika, mandata liječničkog povjerenstva: osobito prve tri točke mandata, kao i posebnog odgovora na točke 103., 105., 107., 108., 110. i 111. presude Općeg suda od 25. listopada 2017., u predmetu T-551/16, Lucaccioni/Komisija.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na nepravilnostima koje je Tijelo za imenovanje počinilo time što je prihvatilo neprimjenjivanje Povelje liječničkih povjerenstava na zapisnike s drugog i treće sastanka liječničkog povjerenstva.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na nepravilnostima koje je Tijelo za imenovanje počinilo time što je tužitelja, sua sponte i bez valjanog razloga isključilo s dvaju sastanaka liječničkog povjerenstva, iako je njegovo prisustvo bilo predviđeno Mandatom.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na nepravilnostima koje je Tijelo za imenovanje počinilo time što je prihvatilo da u konačnom izvješću liječničkog povjerenstva nisu uzeta u obzir tri osnovna liječnička nalaza, unatoč tome što je Mandat to zahtijevao.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na nepravilnostima koje je Tijelo za imenovanje počinilo time što je prihvatilo da su u konačnom izvješću, drugi i treći liječnik, koji nemaju nikakvu specijalizaciju iz psihijatrije, unatoč vanjskom mišljenju, osporili medicinsko-psihijatrijski nalaz uglednog kliničkog liječnika, kojeg je odabrao upravo treći liječnik, nakon zahtjevnog osobnog pregleda.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na ozbiljnom izjednačavanju od strane drugog i trećeg liječnika, psihologije, zbog razloga koji su bilo valjani do 1994. godine, sa psihijatrijom zbog razloga koji su uslijedili nakon 1994., što je već osporio Opći sud u presudi od 25. listopada 2017. u predmetu T-551/16, Lucaccioni/Komisija

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na samo jednom glasovanju drugog i trećeg liječnika na sastanku liječničkog povjerenstva od 14. veljače 2020., koji ne ulazi u okvire obavljanja medicinske znanosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na opravdanosti 70-postotnog tužiteljeva respiratornog oštećenja koje nikad nije utvrđeno, nikad nije priznato do 1994. godine te ga je točnim smatrao treći liječnik, iz čega proizlazi da se dogodilo nakon tog datuma i ne nakon 2000. godine, datuma tužiteljeve izjave.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na opravdanosti 50-postotne tužiteljeve teške depresije, koja nikad nije utvrđena i nije priznata do 1994. godine, koju je priznao ugledni klinički liječnik, ali ju je izričito osporavao treći liječnik jer je do nje došlo nakon 1994. godine i prije 2000. godine, datuma kada je utvrđeno prvo pogoršanje na temelju članka 14. Općih pravila o osiguranju od rizika nezgode i profesionalne bolesti za Dužnosnike Europskih zajednica, u verziji koja je prethodila 1. siječnju 2006.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na osporavanju stope od 10 % za poremećaj „funkcijski poremećaj spavanja s obzirom na promjenu u lijevom lateralnom dekubitusu”, koji je potvrđen bolničkim liječničkim nalazom te se smatra minimalnim postotkom među „poremećajima spavanja” predviđenima B.O.B.I.-jem (Barème officiel belge des invalidités; Službena belgijska ljestvica invaliditeta).

12.

Dvanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na drugom pogoršanju utvrđenom 8. ožujka 2021.