Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2023/C 314/01)

Posljednja objava

SL C 304, 28.8.2023.

Prethodne objave

SL C 296, 21.8.2023.

SL C 286, 14.8.2023.

SL C 278, 7.8.2023.

SL C 271, 31.7.2023.

SL C 261, 24.7.2023.

SL C 252, 17.7.2023.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. ožujka 2023. uputio Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Roermond (Nizozemska) – K, L, M i N/Staatssecretaris van Justitie en Veiligheid

(Predmet C-156/23, Ararat (1))

(2023/C 314/02)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Roermond

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: K, L, M i N

Tuženik: Staatssecretaris van Justitie en Veiligheid

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u vezi s člankom 4. i člankom 19. stavkom 2. Povelje te člankom 5. Direktive o vraćanju (2) tumačiti na način da sud po službenoj dužnosti treba ispitati moguće nepoštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja na temelju podataka iz spisa s kojima je upoznat, kako su dopunjeni ili pojašnjeni tijekom kontradiktornog postupka pred njime? Ovisi li opseg te obveze o tome je li kontradiktorni postupak pokrenut na temelju zahtjeva za međunarodnu zaštitu i je li stoga opseg te obveze u slučaju kad se opasnost od prisilnog udaljenja ili vraćanja procjenjuje u okviru prihvata drukčiji nego kad se procjenjuje u okviru vraćanja?

2.

Treba li članak 5. Direktive o vraćanju u vezi s člankom 19. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da prilikom donošenja odluke o vraćanju u postupku koji nije pokrenut na temelju zahtjeva za međunarodnu zaštitu treba prije donošenja odluke o vraćanju ocijeniti protivi li se vraćanje zabrani prisilnog udaljenja ili vraćanja i protivi li se u tom slučaju utvrđenoj opasnosti od prisilnog udaljenja ili vraćanja donošenje odluke o vraćanju ili ta opasnost u toj situaciji sprečava udaljavanje?

3.

Postaje li odluka o vraćanju ponovno primjenjiva ako je odgođena zbog novog postupka koji nije pokrenut na temelju zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili članak 5. Direktive o vraćanju u vezi s člankom 19. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da u slučaju izostanka procjene opasnosti od prisilnog udaljenja ili vraćanja u postupku koji dovodi do ponovnog utvrđenja nezakonitog boravka mora uslijediti aktualna procjena te opasnosti i treba li tada donijeti novu odluku o vraćanju? Je li odgovor na to pitanje drukčiji ako ne postoji odgođena odluka o vraćanju, nego je riječ o odluci o vraćanju koju dulje vrijeme nisu proveli ni državljanin treće zemlje ni tijela?

---

(1)  Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

(2)  Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)

Žalba koju je 1. svibnja 2023. podnio Canai Technology Co. Ltd protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 1. ožujka 2023. u predmetu T-25/22, Canai Technology/EUIPO – Trend Fin (HE&ME)

(Predmet C-280/23 P)

(2023/C 314/03)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Canai Technology Co. Ltd (zastupnici: J. F. Gallego Jiménez E. Sanz Valls, P. Bauzá Martínez i Y. Hernández Viñes, abogados)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, Trend Fin BV

Rješenjem od 17. srpnja 2023., Sud (vijeće za dopuštanje žalbi) odlučio je da se žalba ne dopušta i da Canai Technology Co. Ltd treba snositi vlastite troškove.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. svibnja 2023. uputio rechtbank van eerste aanleg Oost-Vlaanderen, afdeling Gent (Belgija) – Dranken Van Eetvelde NV/Belgische Staat

(Predmet C-331/23, Dranken Van Eetvelde)

(2023/C 314/04)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank van eerste aanleg Oost-Vlaanderen, afdeling Gent

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Dranken Van Eetvelde NV

Tuženik: Belgische Staat

Prethodna pitanja

1.	Povređuje li se člankom 51.a stavkom 4. WBTW-a (1) članak 205. Direktive 2006/112 (2), u vezi s načelom proporcionalnosti, s obzirom na to da se tom odredbom propisuje bezuvjetna solidarna odgovornost koju sud ne može ocijeniti s obzirom na doprinos svakog od pojedinaca u utaji poreza?

2.

Povređuje li se člankom 51.a stavkom 4. WBTW-a članak 205. Direktive 2006/112, u vezi s načelom neutralnosti u području PDV-a, ako se ta odredba tumači na način da je umjesto osobe koja je u skladu sa zakonom dužna plaćati PDV za plaćanje PDV-a solidarno odgovorna druga osoba, pri čemu se ne mora uzeti u obzir odbitak pretporeza koji može izvršiti zakonski dužnik?

3.

Treba li članak 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalna odredba kojom se dopušta kumulacija (administrativnih i kaznenopravnih) sankcija kaznenopravne prirode koje proizlaze iz različitih postupaka za ista materijalna djela, ali koja su počinjena tijekom uzastopnih godina (ali koja bi se u kaznenopravnom smislu mogla smatrati produljenim kaznenim djelom s jedinstvenom namjerom), pri čemu se zbog djela počinjenog u jednoj godini vodi upravni, a zbog djela počinjenog u drugoj godini kazneni postupak? Ne smatraju li se ta djela neraskidivo povezanima jer su se dogodila u uzastopnim godinama?

4.

Treba li članak 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalna odredba u skladu s kojom se protiv osobe može pokrenuti postupak za izricanje upravne novčane kazne kaznenopravne prirode za djelo za koje je ta osoba već pravomoćno osuđena kaznenom presudom, pri čemu se dva postupka vode potpuno neovisno jedan od drugog, a jedino je jamstvo za to da težina svih izrečenih sankcija odgovara težini predmetne povrede činjenica da financijski sud može meritorno ispitati proporcionalnost, dok se nacionalnom odredbom ne propisuju nikakva pravila u tom pogledu, kao ni pravila koja omogućuju upravnom tijelu da uzme u obzir već izrečenu kaznenu sankciju?

---

(1)  Belgijski Btw-wetboek (Zakonik o PDV-u)

(2)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1. str. 120.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. svibnja 2023. uputio Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich (Poljska) – Horyzont Niestandaryzowany Sekurytyzacyjny Fundusz Inwestycyjny Zamknięty/LC

(Predmet C-339/23, Horyzont)

(2023/C 314/05)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Horyzont Niestandaryzowany Sekurytyzacyjny Fundusz Inwestycyjny Zamknięty

Tuženica: LC

Prethodno pitanje

Treba li članak 8. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (1) tumačiti na način da je vjerovnikova obveza iz tog članka koja se odnosi na ispitivanje kreditne sposobnosti potrošača (korisnika kredita) istovjetna drugim obvezama utvrđenima navedenom direktivom (osobito obvezama obavješćivanja iz članka 10. i sljedećih članaka) na način da sankcije na koje upućuje članak 23. Direktive ne mogu biti različite, odnosno ne mogu predviđati različite pravne posljedice u vezi s povredom svake pojedinačne obveze?

---

(1)  SL 2008., L 133, str. 66. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58. i ispravak SL 2014., L 283, str. 66.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. lipnja 2023. uputio Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska) – LF/Zamestnik-predsedatel na Daržavna agencija za bežancite

(Predmet C-352/23, Changu (1))

(2023/C 314/06)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Sofia-grad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LF

Tuženik: Zamestnik-predsedatel na Daržavna agencija za bežancite

Prethodna pitanja

1.

Treba li uvodnu izjavu 15., članak 2. točku (h) i članak 3. Direktive 2011/95/EU (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite tumačiti na način da se njima državi članici dopušta da uvede nacionalne propise za odobravanje međunarodne zaštite zbog osobnih ili humanitarnih razloga koja u skladu s uvodnom izjavom 15. i člankom 2. točkom (h) Direktive 2011/95 (druga vrsta zaštite) ni na koji način nije povezana s logikom i duhom Direktive 2011/95 ili mogućnost odobravanja zaštite zbog „humanitarnih razloga” predviđena nacionalnim pravom treba i u takvom slučaju, u skladu s člankom 3. Direktive 2011/95, odgovarati standardima međunarodne zaštite?

2.

Ima li država članica zbog uvodne izjave 12. i članka 14. stavka 2. Direktive 2008/115/EZ (3) Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, u vezi s člancima 1. i 4. Povelje, imperativnu obvezu državljanima trećih zemalja izdati pisanu potvrdu o tome da je njihov boravak nezakonit, ali se još ne mogu vratiti?

3.

Je li u nacionalnom pravnom okviru, čija je jedina odredba o uređenju statusa državljanina treće zemlje zbog „humanitarnih razloga” sadržana u članku 9. stavku 8. Zakona za ubežišteto i bežancite (Zakon o azilu i izbjeglicama) (u daljnjem tekstu: ZUB), tumačenje te nacionalne odredbe koja ni na koji način nije povezana s prirodom i ciljevima Direktive 2011/95 u skladu s uvodnom izjavom 15. te člankom 2. točkom (h) i člankom 3. Direktive 2011/95?

4.	Zahtijeva li se člancima 1., 4. i 7. Povelje u svrhu primjene Direktive 2011/95 da se ispita predstavlja li dugotrajan boravak državljanina treće zemlje čiji status nije uređen u državi članici samostalan razlog za odobravanje međunarodne zaštite ako „prevladavaju humanitarni razlozi”?

5.

Dopušta li se pozitivnom obvezom države članice da osigura poštovanje članaka 1. i 4. Povelje široko tumačenje nacionalne mjere iz članka 9. stavka 8. ZUB-a kojom se prekoračuju logika i standardi međunarodne zaštite u skladu s Direktivom 2011/95 te zahtijeva li se njome tumačenje koje se odnosi isključivo na poštovanje apsolutnih temeljnih prava iz članaka 1. i 4. Povelje?

6.	Može li neodobravanje zaštite u skladu s člankom 9. stavkom 8. ZUB-a državljaninu treće zemlje u tužiteljevu položaju dovesti do toga da država članica ne ispunjava svoje obveze iz članka 1., 4. i 7. Povelje?

---

(1)  Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

(2)  SL 2011., L 337, str. 9. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 248. i ispravak SL 2020., L 76, str. 37.)

(3)  SL 2008., L 348, str. 98. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. lipnja 2023. uputio College van Beroep voor het bedrijfsleven (Nizozemska) – LM BV/Minister van Landbouw, Natuur en Voedselkwaliteit

(Predmet C-354/23, Seberts (1))

(2023/C 314/07)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu, Nizozemska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LM BV

Tuženik: Minister van Landbouw, Natuur en Voedselkwaliteit

Prethodno pitanje

Treba li Smjernice Europske unije o državnim potporama u sektoru poljoprivrede i šumarstva te u ruralnim područjima za razdoblje 2014.-2020. (2) (2014/C 204/01), osobito njihove točke 135., 136., 137. i 144. podtočku (a), tumačiti na način da potpore za ulaganje namijenjene pokriću troškova izgradnje, stjecanja ili poboljšanja nepokretne imovine postoje samo ako sâm korisnik subvencije jest ili će postati i vlasnik nepokretne imovine na koju se odnose troškovi?

---

(1)  Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

(2)  SL 2014., C 204, str. 1.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. lipnja 2023. uputio Vrhoven administrativen sad (Bugarska) – „Vivacom Bulgaria” EAD/Vrhoven administrativen sad, Nacionalna agencija za prihodite

(Predmet C-369/23, Vivacom Bulgaria)

(2023/C 314/08)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Vrhoven administrativen sad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj i žalitelj u kasacijskom postupku:„Vivacom Bulgaria” EAD

Tuženici i druge stranke u kasacijskom postupku: Vrhoven administrativen sad, Nacionalna agencija za prihodite

Prethodno pitanje

Protivi li se članku 19. stavku 1. drugom podstavku UEU-a i članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima nacionalna odredba poput članka 2.c stavka 1. točke 1. Zakona za otgovornostta na daržavata i obštinite za vredi (Zakon o odgovornosti države i općina za štetu) u vezi s člankom 203. stavkom 3. i člankom 128. stavkom 1. točkom 6. Administrativnoprocesualen kodeksa (Zakonik o upravnom sporu), u skladu s kojom o tužbi za naknadu štete uzrokovane povredom prava Unije koju je počinio Vrhoven administrativen sad (Vrhovni upravni sud, Bugarska), podnesenoj protiv Vrhoven administrativen sada (Vrhovni upravni sud) kao tuženika, odlučuje taj sud u zadnjem stupnju?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. lipnja 2023. uputio Korkein oikeus (Finska) – Fluggast A/Finnair Oyj

(Predmet C-385/23, Finnair)

(2023/C 314/09)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein oikeus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Putnik A

Tuženik: Finnair Oyj

Prethodna pitanja

1.

Može li se zračni prijevoznik pozvati na izvanredne okolnosti u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 (1) samo zato što je proizvođač zrakoplova otkrio da je postojao skriveni konstrukcijski nedostatak koji utječe na sigurnost leta i koji se odnosi na cijeli tip zrakoplova iako je to otkriveno tek nakon kašnjenja ili otkazivanja leta?

2.

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje te ako je potrebno provjeriti proizlaze li okolnosti iz događaja koji su dio redovnog obavljanja djelatnosti predmetnog zračnog prijevoznika i koji zbog svoje prirode ili uzroka nisu izvan njegove stvarne kontrole, je li sudska praksa Suda Europske unije u pogledu preuranjenog kvara određenih tehničkih dijelova primjenjiva u slučaju kao što je ovaj, u kojem ni proizvođač ni zračni prijevoznik u trenutku otkazivanja leta nisu znali koja je priroda kvara novog tipa zrakoplova o kojem je riječ ni kako se on može ukloniti?

---

(1)  Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.)

Tužba podnesena 5. srpnja 2023. – Europska komisija/Slovačka Republika

(Predmet C-412/23)

(2023/C 314/10)

Jezik postupka: slovački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: G. Gattinara i R. Lindenthal, agenti)

Tuženik: Slovačka Republika

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Slovačka Republika, time što u godinama 2015., 2016., 2017., te od 2018. nije osigurala da javni subjekti koji pružaju zdravstvenu skrb svoje poslovne obveze plaćaju u rokovima koji ne prelaze 60 kalendarskih dana i održavajući na snazi tu situaciju, povrijedila obveze koje ima na temelju Direktive 2011/7 (1) o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama, a posebno njezinih članka 4. stavka 3. i članka 4. stavka 4. točke (b);

—	naloži Slovačkoj Republici snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U skladu s člankom 4. stavkom 3. Direktive 2011/7 Slovačka Republika je dužna osigurati da u poslovnim transakcijama u kojima je dužnik javno tijelo rok plaćanja koje je isto dužno izvršiti po osnovi naknade za te transakcije s poduzetnicima ne prekoračuje 30 kalendarskih dana od dana u kojem su nastupile faktične okolnosti navedene u toj odredbi. Istovremeno, u skladu s člankom 4. stavkom 4. točkom (b) te direktive, u Slovačkoj Republici javni subjekti koji pružaju zdravstvenu skrb mogu taj rok produžiti do 60 kalendarskih dana.

Međutim, Slovačka Republika nije u odnosu na te javne subjekte koji pružaju zdravstvenu skrb osigurala da u poslovnim transakcijama u kojima su oni dužnici, rok plaćanja ne prekoračuje 60 kalendarskih dana.

Podaci koji se odnose na prosječni rok dospjelosti obaveza javnih bolnica u poslovnim transakcijama pokazuju da Slovačka Republika povrjeđuje odredbe članka 4. stavka 3. i članka 4. stavka 4. točke (b) Direktive i u godinama 2015., 2016., 2017. i od 2018., pa sve do dana podnošenja ove tužbe.

---

(1)  Direktiva 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama (SL 2011., L 48, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 200.)

Žalba koju je 12. srpnja 2023. podnio SN protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 3. svibnja 2023. u predmetu T-249/21, SN/Parlament

(Predmet C-430/23 P)

(2023/C 314/11)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: SN (zastupnik: P. Eleftheriadis, barrister)

Druga stranka u postupku: Europski parlament

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

djelomično ukine presudu koju je 3. svibnja 2023. donijelo peto vijeće Općeg suda Europske unije u predmetu T-249/21, SN protiv Europskog parlamenta, u dijelu u kojem se tom presudom potvrđuje djelomična valjanost Odluke glavnog tajnika Europskog parlamenta od 21. prosinca 2020. u odnosu na osobu SN i obavijest o terećenju br. 7010000021 u iznosu od 196 199,84 eura od 15. siječnja 2021., upućenu osobi SN.

—	poništi u cijelosti odluku glavnog tajnika Europskog parlamenta od 21. prosinca 2020. u odnosu na osobu SN,

—	poništi u cijelosti obavijest o terećenju br. 7010000021 u iznosu od 196 199,84 eura od 15. siječnja 2021., upućenu osobi SN,

—	naloži Europskom parlamentu snošenje troškova žalitelja u ovom postupku, uključujući troškove postupka pred Sudom i Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1)

Neprimjenjivanje kriterija „saznanja” iz članka 137. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika  (1): Opći sud povrijedio je pravo Unije jer nije smatrao da u odnosu na povrat plaće parlamentarnih asistenata od strane parlamentarnog zastupnika treba primijeniti kriterije „saznanja” iz članka 137. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika i članka 85. Pravilnika o osoblju, kojima se zahtijeva da je primatelj, u okviru parlamentarne pomoći, bio svjestan ili je morao biti svjestan da je plaćanje neopravdano.

2)

Neprimjenjivanje stvarnog značenja članka 33.Provedbenih mjera  (2): Opći sud povrijedio je pravo Unije pogrešno primijenivši članak 33. i članak 68. Provedbenih mjera u skladu s kojima isplata plaće parlamentarnom asistentu predstavlja plaću, a ne naknadu za izvršene usluge, pa se stoga, prema pravu Unije smatra „pogrešnom” samo ako obveza plaćanja ne proizlazi iz ugovora o radu, u skladu sa standardnim uvjetima zaposlenja parlamentarnih asistenata.

3)

Nedostatna zaštita prava članova na slobodu i neovisnost : Opći sud povrijedio je pravo Unije time što nije dovoljno zaštitio pravo članova na slobodu i neovisnost (članak 2. i članak 21. stavak 2. Statuta članova Europskog parlamenta), uspostavljanjem sustava objektivne odgovornosti za nenamjerne pogreške koji je toliko nepredvidiv i toliko ograničavajuć da je nespojiv s pravom članova na slobodu i neovisnost.

---

(1)  Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 1962., 45, str. 1385).

(2)  Odluka Predsjedništva od 19. svibnja i 9. srpnja 2008. o provedbenim mjerama Statuta zastupnika u Europskom parlamentu (SL 2009., C 159, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, 2022., C 330, str. 1.).

Presuda Općeg suda od 12. srpnja 2023. – Multiópticas/EUIPO – Nike Innovate (Prikaz dvaju crnih geometrijskih oblika)

(Predmet T-487/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje dva crna geometrijska oblika - Raniji figurativni žigovi Europske unije i nacionalni mó - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje povrede ugleda - Nepostojanje sličnosti znakova - Članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2023/C 314/12)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Multiópticas S. Coop. (Madrid, Španjolska) (zastupnici: M. López Camba i A. Lyubomirova Geleva, odvjetnice)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: E. Markakis, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Nike Innovate CV (Beaverton, Oregon, Sjedinjene Američke Države)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj traži poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 2. lipnja 2022 (predmet R 1762/2021-4).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvo Multiópticas S. Coop. i Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) snosit će svatko svoje troškove.

---

(1)  SL C 368, 26. 9. 2022.

Tužba podnesena 27. lipnja 2023. – Zalando/Komisija

(Predmet T-348/23)

(2023/C 314/13)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Zalando SE (Berlin, Njemačka) (zastupnici: R. Briske, K. Ewald, L. Schneider i J. Trouet, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Europske komisije C(2023) 2727 final od 25. travnja 2023.;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti svoje tužbe tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnoj ocjeni područja primjene Uredbe (EU) 2022/2065 (1) (Akt o digitalnim uslugama; u daljnjem tekstu: Akt) i pogrešnoj primjeni Akta Tužitelj smatra da na njega nije moguće primijeniti Akt jer nije pružatelj usluga posredovanja niti, slijedom toga, pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju odnosno pružatelj internetske platforme u smislu Akta. Navodi da ne postoji potrebna isporuka sadržaja trećih osoba. Tužitelj prilikom prodaje svoje robe isporučuje vlastiti sadržaj te je također sadržaj svojih partnera u cijelosti učinio svojim putem strogog postupka onboardinga. Čak i kad bi se dio usluge kvalificirao kao internetska platforma, to ne bi bilo dovoljno za dosezanje mjesečnog praga od 45 milijuna aktivnih korisnika. Tuženik zanemaruje hibridni karakter usluge: ne izlažu se svi korisnici usluge automatski sadržaju koji pružaju treće osobe, nego se zahtijeva precizno razlikovanje. Tuženik se oslanja na pogrešne kriterije, kao što je navodna neprepoznatljivost pružatelja usluga. Ne shvaća da to nije ključna značajka, nego se radije, uzimajući u obzir ocjene na podlozi prava Unije, priklanja zaključku o vlastitom sadržaju.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepreciznosti članka 33. stavaka 1. i 4. u vezi s člankom 24. stavkom 2. Akta Tužitelj ističe da su pravila za izračun praga previše neprecizna i da povređuju načelo preciznosti svojstveno pravu Unije. Članak 33. stavak 1. Akta stoga nije pravna osnova koja bi bila u skladu s tim pravom. Zbog svoje pravne prirode i manjkavog sadržaja, uvodna izjava 77. Akta nije dostatna za precizno utvrđivanje metode izračuna jer je i dalje otvoreno previše važnih pitanja. U njoj se opisuje samo to tko valja biti obuhvaćen, ali ne i kako. Naposljetku, nije moguće dostatno utvrditi kriterije bez donošenja delegiranog akta. To postaje jasno nakon usporedbe s Uredbom (EU) 2022/1925 (2) (Akt o digitalnim tržištima), koja ne samo da se djelomično temelji na istom pragu, nego se u njoj podrobnije određuju kriteriji za izračun u posebnom prilogu. Međutim, i ondje nedostaju dovoljno konkretna pravila izračuna.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općeg načela jednakosti Nepreciznom metodom izračuna povređuju se prva rečenica članka 2. UEU-a i članak 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer ta metoda de facto dovodi do nejednakog postupanja prema pružateljima internetskih platformi. Oni popunjavaju praznine nastale osobito zbog činjenice da je zabranjeno praćenje pojedinačnih korisnika, a to čine nedosljednim i netransparentnim metodama. Nadalje, u Aktu se ne propisuju obvezujuće kontrole svih metoda izračuna, nego samo ad-hoc provjera. Navedeno ne dovodi do jednakih uvjeta (level playing field) za konkurentne pružatelje usluga. Osim toga, Aktom se povređuje načelo jednakog postupanja time što se opći prag primjenjuje na sve internetske platforme, neovisno o kriterijima koji se temelje na riziku svake pojedine usluge.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti Tužitelj ističe da se primjenom Akta neproporcionalno zadire u njegove temeljne slobode i prava, čime se povređuje načelo proporcionalnosti iz članka 5. stavka 4. drugog podstavka UEU-a. S jedne strane, tužitelj smatra opći prag neprimjerenim, dok s druge strane navodi da mu više nije potrebno propisivati dodatne obveze, s obzirom na to da je internetska trgovina već (prekomjerno) regulirana.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja Tužitelj navodi da je tuženik u svojoj odluci povrijedio obvezu obrazlaganja iz članka 296. UFEU-a tako da mu je ona nerazumljiva kao adresatu. Nema nikakvog podvođenja pod definiciju usluga smještaja informacija na poslužitelju u skladu s člankom 3. točkom (g) podtočkom iii. Akta, iako je to ključno za primjenjivost njegova članka 33.

---

(1)  Uredba (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama) (SL 2022., L 277, str. 1.)

(2)  Uredba (EU) 2022/1925 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2022. o pravednim tržištima s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru i izmjeni direktiva (EU) 2019/1937 i (EU) 2020/1828 (Akt o digitalnim tržištima) (SL 2022., L 265, str. 1.)

Tužba podnesena 5. srpnja 2023. – Hypo Vorarlberg Bank/SRB

(Predmet T-369/23)

(2023/C 314/14)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Hypo Vorarlberg Bank AG (Bregenz, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe devet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 102. Direktive 2014/59/EU (1), članka 69. i članka 70. stavka 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 (2), članka 3. i članka 4. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 (3) te načela proporcionalnosti zbog nepravilnog određivanja ciljane razine zbog toga što je tuženik odredio prekomjernu ciljanu razinu kršeći pravni okvir Unije.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda članka 70. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 806/2014, članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59/EU, članka 6. stavaka 1. do 6., članka 7. stavka 2., članka 20. i Priloga II. Delegiranoj uredbi (EU) 2015/63 zbog neprimjene triju pokazatelja rizika jer tuženik protivno propisima Unije nije primijenio pokazatelje rizika „regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje institucija drži iznad minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze”, „složenost” i „mogućnost sanacije”.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda članka 6. stavaka 5. i 7., članka 7. stavka 2., članka 4. i Priloga I. koraka 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 zbog nepravilne primjene i odvagivanja pokazatelja rizika „članstvo u institucionalnom sustavu zaštite”, osobito jer nije provedena nikakva ocjena tog pokazatelja.

4.

Četvrti tužbeni razlog: bitna povreda postupka zbog nedostatka obrazloženja odluke Pobijanom odlukom povređuje se obveza obrazlaganja iz članka 296. drugog stavka UFEU-a i članka 41. stavaka 1. i 2. točke (c) Povelje jer nisu poštovani zahtjevi koji se odnose na opseg obveze obrazlaganja koje je Sud utvrdio u predmetu C-584/20 P (4).

5.

Peti tužbeni razlog: bitna povreda postupka zbog nedostatka obrazloženja iscrpljivanja materijalne margine prosudbe Pobijanom odlukom povređuje se obveza obrazlaganja iz članka 296. drugog stavka UFEU-a i članka 41. stavka 1. i 2. točke (c) Povelje jer u pogledu tuženikove margine prosudbe nije objašnjeno koje su ocjene izvedene iz kojih tuženikovih razloga. Stoga se ne može isključiti da tuženik arbitrarno izvršava svoju diskrecijsku ovlast.

6.

Šesti žalbeni razlog: bitna povreda postupka zbog neprovođenja saslušanja i nepoštovanja prava na saslušanje Tužitelj ističe da, suprotno onomu što predviđa članak 41. stavak 1. i 2. točka (a) Povelje, on nije bio saslušan ni prije donošenja pobijane odluke ni prije donošenja odluke kojom se utvrđuje doprinos, a koja se temelji na pobijanoj odluci. Tuženikovo savjetovanje također nije pružilo mogućnost da učinkovito i u potpunosti zauzme stajalište o konkretnom izračunu doprinosa.

7.

Sedmi tužbeni razlog: nezakonitost Delegirane uredbe (EU) 2015/63 kao osnove za ovlaštenje za donošenje pobijane odluke kao i nezakonitost metode prilagodbe riziku utvrđene u Delegiranoj uredbi (EU) 2015/63 i margine prosudbe dodijeljene SRB-u Članci 4. do 7., 9., 17. i 20. kao i prilozi I. i II. Delegiranoj uredbi (EU) 2015/63, na kojima se temelji pobijana odluka, stvaraju netransparentan i neobjektivan sustav određivanja doprinosa, protivan člancima 16., 17., 41. i 47. Povelje, koji ne jamči poštovanje članaka 20. i 21. Povelje kao ni poštovanje načela proporcionalnosti i pravne sigurnosti.

8.

Osmi tužbeni razlog: nezakonitost Provedbene uredbe (EU) 2015/81 (5) kao temelja za pobijanu odluku Pobijanom odlukom povređuju se Ugovori jer članak 8. Provedbene uredbe (EU) 2015/81 prelazi granice utvrđene člankom 70. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 806/2014 u vezi s člankom 291. UFEU-a te ni Provedbena uredba ni osnova za davanje ovlasti nisu obrazloženi u skladu s člankom 296. drugim stavkom UFEU-a.

9.

Deveti tužbeni razlog: nezakonitost Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 kao osnove za ovlaštenje za donošenje Delegirane uredbe (EU) 2015/63 i Provedbene uredbe (EU) 2015/81 te stoga pobijane odluke Podredno se ističe nezakonitost odredbi Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 kojima se sustav doprinosa uspostavljen Delegiranom uredbom (EU) 2015/63 čini obveznim i kojim se tuženiku dodjeljuje preširoka margina prosudbe. U dijelu u kojem se te odredbe, posebno članak 69. stavci 1. i 2., članak 70. stavak 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 i članak 102. stavci 1. i 2. Direktive 2014/59/EU, ne mogu tumačiti u skladu s primarnim pravom, one su u suprotnosti s načelom obveze obrazlaganja pravnih akata, načelom pravne sigurnosti kao i Ugovorima (osobito s člankom 1. stavkom 2. UEU-a, člancima 15., 296. i 298. UFEU-a) i Povelje (osobito s člancima 16., 17., 41., 42. i 47. Povelje).

---

(1)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190.)

(2)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1.)

(3)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 od 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44.)

(4)  Presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden-Württemberg i SRB, C-584/20 P i C-621/20 P, EU:C:2021:601

(5)  Provedbena uredba Vijeća (EU) 2015/81 od 19. prosinca 2014. o utvrđivanju jedinstvenih uvjeta primjene Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima jedinstvenom fondu za sanaciju (SL 2015., L 15, str. 1.)

Tužba podnesena 6. srpnja 2023. – Volkskreditbank/SRB

(Predmet T-374/23)

(2023/C 314/15)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Volkskreditbank AG (Linz, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba se temelji na devet tužbenih razloga, koji su istovjetni onima istaknutima u predmetu T-369/23, Hypo Vorarlberg Bank/SRB.

Tužba podnesena 6. srpnja 2023. – Hypo-Bank Burgenland/SRB

(Predmet T-386/23)

(2023/C 314/16)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Hypo-Bank Burgenland AG (Eisenstadt, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Osim toga, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da, zbog njegove povezanosti i istog predmeta kao i sličan predmet T-387/23, Schelhammer Capital Bank/SRB, spoji predmet povodom ove tužbe za poništenje, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, u svrhu zajedničkog usmenog i pisanog dijela postupka kao i presude.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba se temelji na devet tužbenih razloga, koji su istovjetni onima istaknutima u predmetu T-369/23, Hypo Vorarlberg Bank/SRB.

Tužba podnesena 6. srpnja 2023. – Schelhammer Capital Bank/SRB

(Predmet T-387/23)

(2023/C 314/17)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Schelhammer Capital Bank AG (Beč, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Osim toga, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da, zbog njegove povezanosti i istog predmeta kao i sličan predmet T-386/23, Hypo-Bank Burgenland/SRB, spoji predmet povodom ove tužbe za poništenje, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, u svrhu zajedničkog usmenog i pisanog dijela postupka kao i presude.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba se temelji na devet tužbenih razloga, koji su istovjetni onima istaknutima u predmetu T-369/23, Hypo Vorarlberg Bank/SRB.

Tužba podnesena 12. srpnja 2023. – Barry’s Bootcamp/EUIPO – Hummel (Prikaz dvaju horizontalnih uzoraka u obliku slova „v”)

(Predmet T-390/23)

(2023/C 314/18)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Barry’s Bootcamp Holdings LLC (Miami, Florida, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: M. Hawkins, T. Dolde i C. Zimmer, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Hummel Holding A/S (Aarhus, Danska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije (prikaz dvaju horizontalnih uzoraka u obliku slova „v”) – žig Europske unije br. 3 015 377

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. travnja 2023. u predmetu R 1423/2022-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži tuženiku i drugoj stranci pred žalbenim vijećem, ako intervenira u postupak, snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 94. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 13. srpnja 2023. – Imerys Aluminates Groupe/Komisija

(Predmet T-391/23)

(2023/C 314/19)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Imerys Aluminates Groupe (Pariz, Francuska) (zastupnik: Y. Martinet, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Europska komisija dokumentom naziva „Frequently Asked Questions on Free Allocation Rules for the EU ETS post 2020” (Često postavljena pitanja o pravilima besplatne dodjele u Europskoj uniji nakon 2020.) od 22. srpnja 2019., usvojila tumačenje kojim se negativno utječe na tužitelja i koje obvezuje države članice, kao što to tumači francuski Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska) (nacionalni sud posljednjeg stupnja);

—

naloži Europskoj komisiji popravljanje štete koju je društvo Imerys Aluminates pretrpjelo zbog donošenja dokumenta naziva „Frequently Asked Questions on Free Allocation Rules for the EU ETS post 2020” (Često postavljena pitanja o pravilima besplatne dodjele u Europskoj uniji nakon 2020.) od 22. srpnja 2019., u iznosu 40 075 347 eura;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koju je Europska komisija počinila donošenjem dokumenta od 22. srpnja 2019. naziva „Frequently Asked Questions on Free Allocation Rules for the EU ETS post 2020” (Često postavljena pitanja o pravilima besplatne dodjele u Europskoj uniji nakon 2020., u daljnjem tekstu: FAQ). Taj se tužbeni razlog dijeli na tri dijela: — prvi dio, koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja; — drugi dio, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti i — treći dio, koji se temelji na povredi članka 6. Arhuške konvencije.

2.	Drugi tužbeni zahtjev, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti u slučaju da se Provedbena uredba br. 2021/447 (1) protumači na način da prešutno određuje pravila tumačenja izričito navedena u FAQ-u od 22. srpnja 2019.

---

(1)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2021/447 od 12. ožujka 2021. o utvrđivanju revidiranih referentnih vrijednosti za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za razdoblje od 2021. do 2025. na temelju članka 10.a stavka 2. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2021., L 87, str. 29.)

Tužba podnesena 14. srpnja 2023. – Stada Arzneimittel/EUIPO – Bioiberica (DAOgest)

(Predmet T-396/23)

(2023/C 314/20)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Stada Arzneimittel AG (Bad Vilbel, Njemačka) (zastupnici: J.-C. Plate, R. Kaase i K. Schmid-Burgk, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Bioiberica, SAU (Palafolls, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije DAOgest – prijava za registraciju br. 18 332 942

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. travnja 2023. u predmetu R 1384/2022-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 94. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 95. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 14. srpnja 2023. – Bodegas Aguiuncho/EUIPO – Mar de Frades (ALBARIÑO mar de ons)

(Predmet T-398/23)

(2023/C 314/21)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Bodegas Aguiuncho, SL (Sanxenxo, Španjolska) (zastupnik: J. M. Diez Roig, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Mar de Frades, SL (Cartagena, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije ALBARIÑO mar de ons – prijava za registraciju br. 18 408 426

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 18. svibnja 2023. u predmetu R 0164/2023-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi i preinači pobijanu odluku;

—	prihvati prijavu za registraciju spornog žiga u razredu 33. Nicanske klasifikacije s učincima svojstvenima takvom utvrđenju.

Tužbeni razlozi

—	interes očuvanja dostupnosti

—	mirno supostojanje žigova

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

—	povreda presude od 24. lipnja 2014., Refreshments/OAMI — Global-Invest Bartosz Turek (Sani), T-523/12, neobjavljene, EU:T:2014:571.

—	razlikovni karakter grafike

Tužba podnesena 12. srpnja 2023. – Erste Group Bank/SRB

(Predmet T-400/23)

(2023/C 314/22)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Erste Group Bank AG (Beč, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Osim toga, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da, zbog njihove povezanosti i istog predmeta, spoji sljedeće slične predmete, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, u svrhu zajedničkog usmenog i pisanog dijela postupka kao i presude: T-400/23, Erste Group Bank/SRB, T-401/23, Erste Bank der österreichischen Sparkassen/SRB, T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB, T-403/23, Dornbirner Sparkasse Bank/SRB, T-404/23, Kärntner Sparkasse/SRB, T-405/23, Sparkasse Niederösterreich Mitte West/SRB, T-406/23, Tiroler Sparkasse/SRB, T-407/23, Salzburger Sparkasse Bank/SRB, T-408/23, Sparkasse Oberösterreich Bank/SRB.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeći tužbeni razlog:

Pobijanom odlukom povređuju se članak 102. Direktive 2014/59/EU (1), članak 69. i članak 70. stavak 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 (2), članak 3. i članak 4. stavak 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 (3) te načelo proporcionalnosti zbog pogrešnog utvrđivanja ciljane razine jer je tuženik utvrdio prekomjernu ciljanu razinu protivno pravnom okviru Unije.

---

(1)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190.)

(2)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1.)

(3)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 od 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44.)

Tužba podnesena 12. srpnja 2023. – Erste Bank der österreichischen Sparkassen/SRB

(Predmet T-401/23)

(2023/C 314/23)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Erste Bank der österreichischen Sparkassen AG (Beč, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Osim toga, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da, zbog njihove povezanosti i istog predmeta, spoji sljedeće slične predmete, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, u svrhu zajedničkog usmenog i pisanog dijela postupka kao i presude: T-400/23, Erste Group Bank/SRB, T-401/23, Erste Bank der österreichischen Sparkassen/SRB, T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB, T-403/23, Dornbirner Sparkasse Bank/SRB, T-404/23, Kärntner Sparkasse/SRB, T-405/23, Sparkasse Niederösterreich Mitte West/SRB, T-406/23, Tiroler Sparkasse/SRB, T-407/23, Salzburger Sparkasse Bank/SRB, T-408/23, Sparkasse Oberösterreich Bank/SRB.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba se temelji na jednom jedinom tužbenom razlogu, koji je istovjetan onomu istaknutom u predmetu T-400/23, Erste Group Bank/SRB.

Tužba podnesena 13. srpnja 2023. – Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB

(Predmet T-402/23)

(2023/C 314/24)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Steiermärkische Bank und Sparkassen AG (Graz, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Osim toga, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da, zbog njihove povezanosti i istog predmeta, spoji sljedeće slične predmete, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, u svrhu zajedničkog usmenog i pisanog dijela postupka kao i presude: T-400/23, Erste Group Bank/SRB, T-401/23, Erste Bank der österreichischen Sparkassen/SRB, T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB, T-403/23, Dornbirner Sparkasse Bank/SRB, T-404/23, Kärntner Sparkasse/SRB, T-405/23, Sparkasse Niederösterreich Mitte West/SRB, T-406/23, Tiroler Sparkasse/SRB, T-407/23, Salzburger Sparkasse Bank/SRB, T-408/23, Sparkasse Oberösterreich Bank/SRB.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 102. Direktive 2014/59/EU (1), članka 69. i članka 70. stavka 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 (2), članka 3. i članka 4. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 (3) te načela proporcionalnosti zbog nepravilnog određivanja ciljane razine zbog toga što je tuženik odredio prekomjernu ciljanu razinu kršeći pravni okvir Unije.

2.

Drugi tužbeni razlog: bitna povreda postupka zbog nedostatka obrazloženja odluke Pobijanom odlukom povređuje se obveza obrazlaganja iz članka 296. drugog stavka UFEU-a i članka 41. stavaka 1. i 2. točke (c) Povelje jer nisu poštovani zahtjevi koji se odnose na opseg obveze obrazlaganja koje je Sud utvrdio u predmetu C-584/20 P (4).

3.

Treći tužbeni razlog: bitna povreda postupka zbog nedostatka obrazloženja iscrpljivanja materijalne margine prosudbe Pobijanom odlukom povređuje se obveza obrazlaganja iz članka 296. drugog stavka UFEU-a i članka 41. stavka 1. i 2. točke (c) Povelje jer u pogledu tuženikove margine prosudbe nije objašnjeno koje su ocjene izvedene iz kojih tuženikovih razloga. Stoga se ne može isključiti da tuženik arbitrarno izvršava svoju diskrecijsku ovlast.

4.

Četvrti žalbeni razlog: bitna povreda postupka zbog neprovođenja saslušanja i nepoštovanja prava na saslušanje Tužitelj ističe da, suprotno onomu što predviđa članak 41. stavak 1. i 2. točka (a) Povelje, on nije bio saslušan ni prije donošenja pobijane odluke ni prije donošenja odluke kojom se utvrđuje doprinos, a koja se temelji na pobijanoj odluci. Tuženikovo savjetovanje također nije pružilo mogućnost da učinkovito i u potpunosti zauzme stajalište o konkretnom izračunu doprinosa.

5.

Peti tužbeni razlog: nezakonitost Delegirane uredbe (EU) 2015/63 kao osnove za ovlaštenje za donošenje pobijane odluke kao i nezakonitost metode prilagodbe riziku utvrđene u Delegiranoj uredbi (EU) 2015/63 i margine prosudbe dodijeljene SRB-u Članci 4. do 7., 9., 17. i 20. kao i prilozi I. i II. Delegiranoj uredbi (EU) 2015/63, na kojima se temelji pobijana odluka, stvaraju netransparentan i neobjektivan sustav određivanja doprinosa, protivan člancima 16., 17., 41. i 47. Povelje, koji ne jamči poštovanje članaka 20. i 21. Povelje kao ni poštovanje načela proporcionalnosti i pravne sigurnosti.

6.

Šesti tužbeni razlog: nezakonitost Provedbene uredbe (EU) 2015/81 (5) kao temelja za pobijanu odluku Pobijanom odlukom povređuju se Ugovori jer članak 8. Provedbene uredbe (EU) 2015/81 prelazi granice utvrđene člankom 70. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 806/2014 u vezi s člankom 291. UFEU-a te ni Provedbena uredba ni osnova za davanje ovlasti nisu obrazloženi u skladu s člankom 296. drugim stavkom UFEU-a.

7.

Sedmi tužbeni razlog: nezakonitost Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 kao osnove za ovlaštenje za donošenje Delegirane uredbe (EU) 2015/63 i Provedbene uredbe (EU) 2015/81 te stoga pobijane odluke Podredno se ističe nezakonitost odredbi Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 kojima se sustav doprinosa uspostavljen Delegiranom uredbom (EU) 2015/63 čini obveznim i kojim se tuženiku dodjeljuje preširoka margina prosudbe. U dijelu u kojem se te odredbe, posebno članak 69. stavci 1. i 2., članak 70. stavak 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 i članak 102. stavci 1. i 2. Direktive 2014/59/EU, ne mogu tumačiti u skladu s primarnim pravom, one su u suprotnosti s načelom obveze obrazlaganja pravnih akata, načelom pravne sigurnosti kao i Ugovorima (osobito s člankom 1. stavkom 2. UEU-a, člancima 15., 296. i 298. UFEU-a) i Povelje (osobito s člancima 16., 17., 41., 42. i 47. Povelje).

---

(1)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190.)

(2)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1.)

(3)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 od 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44.)

(4)  Presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden-Württemberg i SRB, C-584/20 P i C-621/20 P, EU:C:2021:601

(5)  Provedbena uredba Vijeća (EU) 2015/81 od 19. prosinca 2014. o utvrđivanju jedinstvenih uvjeta primjene Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima jedinstvenom fondu za sanaciju (SL 2015., L 15, str. 1.)

Tužba podnesena 13. srpnja 2023. – Dornbirner Sparkasse Bank/SRB

(Predmet T-403/23)

(2023/C 314/25)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Dornbirner Sparkasse Bank AG (Dornbirn, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Osim toga, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da, zbog njihove povezanosti i istog predmeta, spoji sljedeće slične predmete, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, u svrhu zajedničkog usmenog i pisanog dijela postupka kao i presude: T-400/23, Erste Group Bank/SRB, T-401/23, Erste Bank der österreichischen Sparkassen/SRB, T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB, T-403/23, Dornbirner Sparkasse Bank/SRB, T-404/23, Kärntner Sparkasse/SRB, T-405/23, Sparkasse Niederösterreich Mitte West/SRB, T-406/23, Tiroler Sparkasse/SRB, T-407/23, Salzburger Sparkasse Bank/SRB, T-408/23, Sparkasse Oberösterreich Bank/SRB.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba se temelji na sedam tužbenih razloga, koji su istovjetni onima istaknutima u predmetu T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB.

Tužba podnesena 13. srpnja 2023. – Kärntner Sparkasse/SRB

(Predmet T-404/23)

(2023/C 314/26)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Kärntner Sparkasse AG (Klagenfurt, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Osim toga, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da, zbog njihove povezanosti i istog predmeta, spoji sljedeće slične predmete, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, u svrhu zajedničkog usmenog i pisanog dijela postupka kao i presude: T-400/23, Erste Group Bank/SRB, T-401/23, Erste Bank der österreichischen Sparkassen/SRB, T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB, T-403/23, Dornbirner Sparkasse Bank/SRB, T-404/23, Kärntner Sparkasse/SRB, T-405/23, Sparkasse Niederösterreich Mitte West/SRB, T-406/23, Tiroler Sparkasse/SRB, T-407/23, Salzburger Sparkasse Bank/SRB, T-408/23, Sparkasse Oberösterreich Bank/SRB.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba se temelji na sedam tužbenih razloga, koji su istovjetni onima istaknutima u predmetu T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB.

Tužba podnesena 13. srpnja 2023. – Sparkasse Niederösterreich Mitte West/SRB

(Predmet T-405/23)

(2023/C 314/27)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Sparkasse Niederösterreich Mitte West AG (St. Pölten, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Osim toga, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da, zbog njihove povezanosti i istog predmeta, spoji sljedeće slične predmete, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, u svrhu zajedničkog usmenog i pisanog dijela postupka kao i presude: T-400/23, Erste Group Bank/SRB, T-401/23, Erste Bank der österreichischen Sparkassen/SRB, T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB, T-403/23, Dornbirner Sparkasse Bank/SRB, T-404/23, Kärntner Sparkasse/SRB, T-405/23, Sparkasse Niederösterreich Mitte West/SRB, T-406/23, Tiroler Sparkasse/SRB, T-407/23, Salzburger Sparkasse Bank/SRB, T-408/23, Sparkasse Oberösterreich Bank/SRB.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba se temelji na sedam tužbenih razloga, koji su istovjetni onima istaknutima u predmetu T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB.

Tužba podnesena 13. srpnja 2023. – Tiroler Sparkasse/SRB

(Predmet T-406/23)

(2023/C 314/28)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Tiroler Sparkasse Bankaktiengesellschaft Innsbruck (Innsbruck, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Osim toga, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da, zbog njihove povezanosti i istog predmeta, spoji sljedeće slične predmete, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, u svrhu zajedničkog usmenog i pisanog dijela postupka kao i presude: T-400/23, Erste Group Bank/SRB, T-401/23, Erste Bank der österreichischen Sparkassen/SRB, T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB, T-403/23, Dornbirner Sparkasse Bank/SRB, T-404/23, Kärntner Sparkasse/SRB, T-405/23, Sparkasse Niederösterreich Mitte West/SRB, T-406/23, Tiroler Sparkasse/SRB, T-407/23, Salzburger Sparkasse Bank/SRB, T-408/23, Sparkasse Oberösterreich Bank/SRB.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba se temelji na jednom jedinom tužbenom razlogu, koji je istovjetan onomu istaknutom u predmetu T-400/23, Erste Group Bank/SRB.

Tužba podnesena 13. srpnja 2023. – Salzburger Sparkasse Bank/SRB

(Predmet T-407/23)

(2023/C 314/29)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Salzburger Sparkasse Bank AG (Salzburg, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Osim toga, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da, zbog njihove povezanosti i istog predmeta, spoji sljedeće slične predmete, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, u svrhu zajedničkog usmenog i pisanog dijela postupka kao i presude: T-400/23, Erste Group Bank/SRB, T-401/23, Erste Bank der österreichischen Sparkassen/SRB, T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB, T-403/23, Dornbirner Sparkasse Bank/SRB, T-404/23, Kärntner Sparkasse/SRB, T-405/23, Sparkasse Niederösterreich Mitte West/SRB, T-406/23, Tiroler Sparkasse/SRB, T-407/23, Salzburger Sparkasse Bank/SRB, T-408/23, Sparkasse Oberösterreich Bank/SRB.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba se temelji na jednom jedinom tužbenom razlogu, koji je istovjetan onomu istaknutom u predmetu T-400/23, Erste Group Bank/SRB.

Tužba podnesena 17. srpnja 2023. – Sparkasse Oberösterreich Bank/SRB

(Predmet T-408/23)

(2023/C 314/30)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Sparkasse Oberösterreich Bank AG (Linz, Austrija) (zastupnici: G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 2. svibnja 2023. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu za 2023. (SRB/ES/2023/23), uključujući njezine priloge, i to u svakom slučaju u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i

—	Jedinstvenom sanacijskom odboru naloži snošenje troškova.

Osim toga, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da, zbog njihove povezanosti i istog predmeta, spoji sljedeće slične predmete, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, u svrhu zajedničkog usmenog i pisanog dijela postupka kao i presude: T-400/23, Erste Group Bank/SRB, T-401/23, Erste Bank der österreichischen Sparkassen/SRB, T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB, T-403/23, Dornbirner Sparkasse Bank/SRB, T-404/23, Kärntner Sparkasse/SRB, T-405/23, Sparkasse Niederösterreich Mitte West/SRB, T-406/23, Tiroler Sparkasse/SRB, T-407/23, Salzburger Sparkasse Bank/SRB, T-408/23, Sparkasse Oberösterreich Bank/SRB.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba se temelji na sedam tužbenih razloga, koji su istovjetni onima istaknutima u predmetu T-402/23, Steiermärkische Bank und Sparkasse/SRB.

Tužba podnesena 26. srpnja 2023. – Essity Hygiene and Health AB/EUIPO (Prikaz lista)

(Predmet T-434/23)

(2023/C 314/31)

Jezik postupka: švedski

Stranke

Tužitelj: Essity Hygiene and Health AB (Göteborg, Švedska) (zastupnik: U. Wennermark, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije (prikaz lista) – prijava za registraciju br. 16 709 305

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. svibnja 2023. u predmetu R 2196/2017-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda prvenstveno zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se odbija žalba (druga točka izreke odluke);

—	preinači pobijanu odluku prihvaćajući žalbu protiv odluke ispitivača u odnosu na proizvode iz razreda 16. za koje je podnesena prijava;

—	naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih troškova pred EUIPO-om i pred Općim sudom.

Tužitelj podredno od Općeg suda zahtijeva da:

—	naloži EUIPO-u snošenje vlastitih troškova, kao i snošenje tužiteljevih troškova pred Općim sudom.

Tužitelj podrednije od Općeg suda zahtijeva da:

—	naloži EUIPO-u snošenje vlastitih troškova pred Općim sudom.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.