24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/2

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. ožujka 2023. uputio Verwaltungsgerichts Minden (Njemačka) – N. A. K., E. A. K., Y. A. K./Bundesrepublik Deutschland

(Predmet C-123/23, Khan Yunis (1))

(2023/C 261/04)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Minden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: N. A. K., E. A. K., Y. A. K.

Tuženik: Bundesrepublik Deutschland

Prethodno pitanje

Treba li članak 33. stavak 2. točku (d) Direktive 2013/32/EU (2) u vezi s člankom 2. točkom (q) te direktive tumačiti na način da mu se protivi propis države članice u skladu s kojim zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen u toj državi članici treba odbaciti kao nedopušten ako je zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je prethodno podnesen u drugoj državi članici ta druga država članica konačnom odlukom odbila kao neosnovan?

(1) Naziv ovog predmeta izmišljen je. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne od stranaka u postupku.

(2) Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena) (SL 2013, L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/4

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. ožujka 2023. uputio Verwaltungsgerichts Minden (Njemačka) – M.E.O./Bundesrepublik Deutschland

(Predmet C-202/23, Baabda i dr. (1))

(2023/C 261/10)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Minden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: M.E.O.

Tuženik: Bundesrepublik Deutschland

Prethodna pitanja

Treba li članak 33. stavak 2. točku (d) Direktive 2013/32/EU u vezi s člankom 2. točkom (q) te direktive tumačiti na način da se protivi pravilu države članice prema kojem zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen u toj državi članici treba odbaciti kao nedopušten ako je podnositelj zahtjeva već prije u drugoj državi članici podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu i druga država članica je obustavila postupak jer je podnositelj zahtjeva odustao od svojeg zahtjeva u toj državi članici?

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje:

Treba li članak 33. stavak 2. točku (d) Direktive 2013/33/EU (2) u vezi s člankom 2. točkom (q) te direktive tumačiti na način da se protivi pravilu države članice prema kojem zahtjev za međunarodnu zaštitu postavljen u toj državi članici treba odbaciti kao nedopušten ako je podnositelj zahtjeva već prije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u drugoj državi članici i druga država članica je obustavila postupak jer je podnositelj zahtjeva odustao od svojeg zahtjeva, iako postupak za azil u drugoj državi članici ta druga država članica može preotvoriti ako podnositelj zahtjeva to zatraži u toj drugoj državi članici?

3.	U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: Propisuje li pravo Unije koji je datum u slučaju odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu mjerodavan za to može li se još preotvoriti postupak za azil koji je prije obustavljen u drugoj državi članici ili je to pitanje uređeno samo nacionalnim pravom?

Ako na treće pitanje treba odgovoriti na način da pravo Unije sadržava odgovarajuće zahtjeve:

Koji je datum, prema zahtjevima prava Unije u slučaju odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu, mjerodavan za to može li se postupak za azil koji je prije obustavljen u drugoj državi članici još preotvoriti?

(1) Naziv ovog predmeta izmišljen je. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne od stranaka u postupku.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/5

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. travnja 2023. uputio Verwaltungsgerichtshofs (Austrija) – Bundesamt für Fremdenwesen und Asyl

(Predmet C-217/23, Laghman (1))

(2023/C 261/11)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: Bundesamt für Fremdenwesen und Asyl

Druga stranka u postupku revizije: A N

Prethodna pitanja

Treba li izraz „skupina ima samosvojan identitet u dotičnoj zemlji jer se smatra drukčijom od društva koje ju okružuje” iz članka 10. stavka 1. točke (d) Direktive 2011/95/EU (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (preinačena) tumačiti na način da u dotičnoj zemlji skupina ima samosvojan identitet isključivo ako se smatra drukčijom od društva koje je okružuje ili je postojanje „samosvojnog identiteta” potrebno ispitati zasebno i neovisno o pitanju smatra li se skupina drukčijom od društva koje je okružuje?

Ako se na temelju odgovora na prvo pitanje treba zasebno ispitati postojanje „samosvojnog identiteta”:

2.	Na temelju kojih kriterija treba ispitati postoji li „samosvojan identitet” u smislu članka 10. stavka 1. točke (d) Direktive 2011/95/EU? Neovisno o odgovoru na prvo i drugo pitanje:

3.	Je li za ocjenu smatra li se skupina drukčijom „od društva koje je okružuje” u smislu članka 10. stavka 1. točke (d) Direktive 2011/95/EU relevantno stajalište počinitelja proganjanja, društva u cjelini ili znatnog dijela društva zemlje ili dijela zemlje?

4.	Na temelju kojih kriterija treba ocijeniti smatra li se skupina „drukčijom” u smislu članka 10. stavka 1. točke (d) Direktive 2011/95/EU?

(1) Naziv ovog predmeta izmišljen je. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne od stranaka u postupku.

(2) Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (preinačena) (SL 2011., L 337, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 248.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/6

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. travnja 2023. uputio Curtea de Apel Bucureşti (Rumunjska) – kazneni postupak protiv Ș.C.F. i H.F.I.

(Predmet C-219/23, Dudea (1))

(2023/C 261/12)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Bucureşti

Stranke glavnog postupka

Optuženici: Ș.C.F., H.F.I.

Oštećenik: Ministerul Investițiilor și Proiectelor Europene

Građanskopravno odgovorna osoba: H.A. SRL

Sudionik: Ministerul public – Parchetul de pe lângă Înalta Curte de Casație și Justiție – Direcția Națională Anticorupție

Prethodno pitanje

Treba li članak 325. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 2. stavak 1. Konvencije sastavljene na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji, o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (2), u vezi s člankom 49. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis o zastari kaznene odgovornosti koji proizlazi iz primjene, u skladu s presudama Curtee Constituțională (Ustavni sud, Rumunjska), nacionalnog standarda zaštite temeljnih prava u pogledu načela zakonitosti kaznenih djela i kazni, i koji obvezuje nacionalne sudove da u predmetima koji su u tijeku, primjenom načela lex mitior, upute na odredbu koja se odnosi na prekid roka zastare jer odredba materijalnog kaznenog prava donesena nakon nastanka činjenice u glavnom postupku, koja, prema presudama ustavnog suda, više ne predviđa nijedan slučaj prekida roka zastare, dok je odredba koja je na snazi na dan nastanka činjenica o kojima je riječ o tom postupku, a koja je prethodila tim presudama, na jasan, precizan, predvidiv i dostupan način određivala slučajeve prekida zastare, prema kojima posebni rok zastare ne istječe ako je primjena takvog nacionalnog propisa takva da bi se njome ugrozila nadređenost, jedinstvo i učinkovitost prava unije te bi se spriječilo izricanje djelotvornih i odvraćajućih sankcija za kaznena djela teške prijevare kojima se nanosi šteta financijskim interesima Unije, kao i na način da su nacionalni sudovi obvezni izuzeti iz primjene, u okviru kaznenih postupaka koji se odnose na navedena kaznena djela, takve nacionalne propise ako bi njihova primjena dovela do navedenih učinaka te primijeniti, kada je riječ o prekidu roka zastare, odredbe propisa koji je na snazi u vrijeme nastanka činjenica čiji je sadržaj jasan, precizan, predvidiv i dostupan, a koji sprječava nastanak takvih učinaka.

(1) Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom identitetu nijedne stranke u postupku.

(2) SL 1995. C 316, str. 49 (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 14., str. 50.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. travnja 2023. uputio Curtea de Apel Braşov (Rumunjska) – kazneni postupak protiv L. D.

(Predmet C-223/23, Redu (1))

(2023/C 261/13)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Braşov

Žalitelj

L. D.

Prethodna pitanja

Treba li članak 2., članak 19. stavak 1. drugi podstavak te članak 4. [stavak 3.] UEU-a u vezi s uvodnim izjavama 2., 15. i 22. te člankom 11. stavkom 4. Direktive 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (2), sa stajališta obveze države članice da donese sve odgovarajuće i potrebne mjere za postizanje cilja poboljšanja sigurnosti cestovnog prometa u okviru slobodnog kretanja osoba na području Unije te u skladu s Odlukom Komisije 2006/928/EZ (3) s obzirom na članak 49. stavak 1. posljednju rečenicu Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da im se protivi pravna situacija, kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj osuđeni žalitelj izvanrednim pravnim lijekom traži ukidanje pravomoćne osuđujuće kaznene presude za kazneno djelo upravljanja motornim vozilom s vozačkom dozvolom koja je oduzeta, što bi mu ponovno omogućilo ostvarivanje prava na upravljanje vozilom koje podrazumijeva slobodu kretanja u cijeloj Europskoj uniji, pozivajući se na primjenu načela blažeg kaznenog zakona, koji je bio primjenjiv u postupku o meritumu te kojim se predviđao rok zastare koji je kraći i koji je istekao prije donošenja presude u predmetu, a koji je nakon toga utvrđen odlukom nacionalnog Ustavnog suda, kojom je proglašen neustavnim tekst zakona o prekidu zastare za kaznenu odgovornost (odluka iz 2022.), s obzirom na propust zakonodavca da tekst zakona uskladi s drugom odlukom istog ustavnog suda, donesenom četiri godine prije potonje odluke (odluka iz 2018.), a u tom se razdoblju sudska praksa redovnih sudova formirana na temelju prve odluke već bila ustalila na način da je taj tekst i dalje bio na snazi u obliku tumačenom u skladu s prvom odlukom ustavnog suda, što je imalo za konkretnu posljedicu to da je upola skraćen rok zastare za sva kaznena djela za koja nije donesena pravomoćna osuđujuća presuda prije prve odluke ustavnog suda i da je, slijedom toga, u predmetnom slučaju obustavljen kazneni postupak protiv [okrivljenika]?

Treba li članak 2. UEU-a, koji govori o vrijednostima vladavine prava i poštovanja ljudskih prava u društvu u kojem prevladava pravda, te članak 4. [stavak 3.] UEU-a o načelu lojalne suradnje između Unije i država članica, u skladu s Odlukom Komisije 2006/928/EZ u pogledu obveze osiguravanja učinkovitosti rumunjskog pravosudnog sustava, uzimajući u obzir članak 49. [stavak 1.] posljednju rečenicu Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kojim se utvrđuje načelo primjene blažeg kaznenog zakona, u odnosu na cjelokupan nacionalni pravosudni sustav tumačiti na način da im se protivi pravna situacija, kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj osuđeni žalitelj izvanrednim pravnim lijekom traži ukidanje pravomoćne osuđujuće kaznene presude za kazneno djelo upravljanja motornim vozilom s vozačkom dozvolom koja je oduzeta, što bi mu ponovno omogućilo ostvarivanje prava na upravljanje vozilom koje podrazumijeva slobodu kretanja u cijeloj Europskoj uniji, pri čemu se poziva na primjenu načela blažeg kaznenog zakona, koji je bio primjenjiv u postupku o meritumu te kojim se predviđao rok zastare koji je kraći i koji je istekao prije donošenja presude u predmetu, a koji je nakon toga utvrđen odlukom nacionalnog ustavnog suda kojom je proglašen neustavnim tekst zakona o prekidu zastare za kaznenu odgovornost (odluka iz 2022.), s obzirom na propust zakonodavca da tekst zakona uskladi s drugom odlukom istog ustavnog suda, donesenom četiri godine prije potonje odluke (odluka iz 2018.), a u tom se razdoblju sudska praksa redovnih sudova formirana na temelju prve odluke već bila ustalila na način da je taj tekst i dalje bio na snazi u obliku tumačenom u skladu s prvom odlukom ustavnog suda, što je imalo za konkretnu posljedicu to da je upola skraćen rok zastare za sva kaznena djela za koja nije donesena pravomoćna osuđujuća presuda prije prve odluke ustavnog suda i da je, slijedom toga, u predmetnom slučaju obustavljen kazneni postupak protiv [okrivljenika]?

U slučaju potvrdnog odgovora te isključivo ako se ne može pružiti tumačenje u skladu s pravom Unije, treba li načelo nadređenosti prava Unije tumačiti na način da mu se protive nacionalno zakonodavstvo ili praksa prema kojima su nacionalni redovni sudovi vezani odlukama nacionalnog ustavnog suda i obvezujućim odlukama nacionalnog vrhovnog suda te zbog toga ne mogu – jer bi inače počinili stegovnu povredu – po službenoj dužnosti izuzeti iz primjene sudsku praksu koja proizlazi iz tih odluka iako smatraju da je, s obzirom na presudu Suda, ta sudska praksa u suprotnosti s člankom 2. UEU-a, člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom te člankom 4. [stavkom 3.] UEU-a u vezi s uvodnim izjavama 2., 15. i 22. te člankom 11. stavkom 4. Direktive 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama, sa stajališta obveze države članice da donese sve odgovarajuće i potrebne mjere za postizanje cilja poboljšanja sigurnosti cestovnog prometa u okviru primjene Odluke Komisije 2006/928/EZ, uzimajući u obzir članak 49. [stavak 1.] posljednju rečenicu Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao što je to slučaj u glavnom postupku?

(1) Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

(2) SL 2006, C 403, str. 18. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 107. i ispravak SL 2016., L 169, str. 18.)

(3) Odluka Komisije od 13. prosinca 2006. o uspostavi mehanizma za suradnju i provjeru napretka Rumunjske u ispunjavanju posebnih mjerila na području reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije (SL 2006, C 354, str. 56) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 65., str. 53.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/8

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. travnja 2023. uputio Sofijski gradski sad (Bugarska) – kazneni postupak protiv SS, IP, ZI, DD, HYA

(Predmet C-229/23, HYA i dr.)

(2023/C 261/14)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofijski gradski sad (Bugarska)

Stranke glavnog postupka

SS, IP, ZI, DD, HYA

Prethodno pitanje

Treba li članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58 (1) u vezi s člankom 47. drugim stavkom Povelje, kako ga tumači Sud Europske unije u presudi od 16. veljače 2023. u predmetu C-349/21 (2), a s obzirom na uvodnu izjavu 11. te direktive, članak 52. stavak 1. i članak 53. Povelje te načelo ekvivalentnosti, tumačiti na način da obvezuje nacionalni sud da

—

izuzme iz primjene odredbe nacionalnog prava (članak 121. stavak 4. Ustava, članak 174. stavak 4. [Nakazatelnoprocesualenog kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku, u daljnjem tekstu: NPK)] i članak 15. stavak 2. [Zakona za specialnite razuznavatelni sredstva (Zakon o posebnim istražnim metodama, u daljnjem tekstu: ZSRS)] kao i tumačenje ESLJP-a iz presude u predmetu br. 70078/12 u vezi s člankom 8. stavkom 2. EKLJP-a, prema kojem je potrebno da se u sudskom odobrenju (za slušanje, prisluškivanje i pohranjivanje telekomunikacija bez pristanka korisnika) izričito u pisanom obliku navedu razlozi, i to neovisno o postojanju obrazloženog zahtjeva, na temelju kojeg je izdano odobrenje, pri čemu je razlog za neprimjenu taj da se iz usporednog čitanja odobrenja i zahtjeva mogu utvrditi 1.) precizni razlozi zbog kojih je sud smatrao da su s obzirom na činjenične i pravne elemente predmetnog slučaja poštovani zakonski uvjeti te 2.) osoba i komunikacijsko sredstvo u odnosu na koje je sudsko odobrenje izdano;

—

u okviru ispitivanja pitanja treba li predmetnu telekomunikaciju odbaciti kao dokaz izuzme iz primjene odredbu nacionalnog prava (članak 105. stavak 2. NPK-a) ili da je u skladu s pravom Unije tumači u njezinu dijelu kojim se zahtijeva poštovanje nacionalnih postupovnih odredbi (u predmetnom slučaju članak 174. stavak 4. NPK-a i članak 15. stavak 2. ZSRS-a) i da, umjesto toga, primijeni pravilo koje je Sud utvrdio u svojoj presudi od 16. veljače 2023. u predmetu C-349/21?

(1) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL 2002., L 201, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 111.)

(2) ECLI:EU:C:2023:102

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. travnja 2023. uputio Hof van beroep te Gent (Belgija) – Belgische Staat/Federale Overheidsdienst Financiën/L BV

(Predmet C-243/23, Drebers (1))

(2023/C 261/15)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van beroep te Gent

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Belgische Staat/Federale Overheidsdienst Financiën

Druga stranka u žalbenom postupku: L BV

Prethodna pitanja

Protivi li se člancima 187. i 189. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (2) od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost odredba kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku (odnosno članak 48. stavak 2. i članak 49. Wetboeka van de belasting over de toegevoegde waarde (Zakonik o porezu na dodanu vrijednost) u vezi s člankom 9. Koninklijk besluita nr. 3 van 10 december 1969, met betrekking tot de aftrekregeling voor de toepassing van de belasting over de toegevoegde waarde (Kraljevska uredba br. 3 od 10. prosinca 1969. o odbicima pretporeza za primjenu poreza na dodanu vrijednost)), u skladu s kojom se produljeno razdoblje ispravka (od 15 godina) u slučaju radova rekonstrukcije postojećeg objekta primjenjuje samo ako nakon završetka radova na temelju kriterijâ nacionalnog prava nastaje „novi objekt” u smislu članka 12. te direktive, iako je korisni vijek trajanja potpuno rekonstruiranog objekta (koji se, međutim, na temelju administrativnih kriterija nacionalnog prava ne smatra „novim objektom” u smislu članka 12.) istovjetan korisnom vijeku trajanja novog objekta koji je znatno dulji od razdoblja od pet godina koje se predviđa člankom 187. Direktive 2006/112, što, među ostalim, proizlazi iz toga da se obavljeni radovi amortiziraju tijekom razdoblja od 33 godine, koje odgovara razdoblju amortizacije za nove objekte?

Ima li članak 187. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost izravan učinak na način da se porezni obveznik koji je obavljao radove na objektu, a da ti radovi nisu doveli do toga da rekonstruirani objekt na temelju kriterijâ nacionalnog prava treba smatrati „novim objektom” u smislu članka 12. te direktive, ali su ti radovi povezani s korisnim vijekom trajanja koji je istovjetan korisnom vijeku trajanja odgovarajućih novih objekata, na koje se primjenjuje razdoblje ispravka od 15 godina, može pozvati na primjenu razdoblja ispravka od 15 godina?

(1) Naziv ovog predmeta izmišljen je. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne od stranaka u postupku.

(2) SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. travnja 2023. uputio Landgericht Dortmund (Njemačka) – ASG 2 Ausgleichsgesellschaft für die Sägeindustrie Nordrhein-Westfalen GmbH/Land Nordrhein-Westfalen

(Predmet C-253/23, ASG)

(2023/C 261/16)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Dortmund

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: ASG 2 Ausgleichsgesellschaft für die Sägeindustrie Nordrhein-Westfalen GmbH

Tuženik: Land Nordrhein-Westfalen

Prethodna pitanja

Treba li pravo Unije, osobito članak 101. UFEU-a, članak 4. stavak 3. UEU-a, članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članak 2. točku 4. i članak 3. stavak 1. Direktive 2014/104/EU (1), tumačiti na način da mu se protive tumačenje i primjena prava države članice kojim se oštećenoj strani koja je eventualno pretrpjela štetu zbog povrede članka 101. UFEU-a – utvrđene na temelju članka 9. Direktive 2014/104/EU ili nacionalnih odredbi s obvezujućim učinkom kojima se prenosi taj članak – onemogućava, osobito u slučajevima masovne štete vrlo male pojedinačne vrijednosti, da fiducijarno ustupi svoja potraživanja ovlaštenom pružatelju pravnih usluga kako bi ih on mogao naplatiti zajedno s potraživanjima drugih navodno oštećenih strana podnošenjem tužbe nastavno na odluku nadležnog tijela (tužba follow-on) ako ne postoje druge istovjetne zakonske ili ugovorne mogućnosti objedinjavanja potraživanja naknade štete, osobito zato što one ne dovode do presuda kojima se nalaže plaćanje odnosno ne mogu se ostvariti zbog drugih postupovnih razloga ili su objektivno neopravdane zbog ekonomskih razloga te bi stoga naročito pokretanje postupka za naknadu manjih šteta praktički bilo nemoguće ili u svakom slučaju pretjerano otežano?

Treba li pravo Unije u svakom slučaju tumačiti na taj način ako postupak za naplatu spornih potraživanja naknade štete zbog navodne povrede treba pokrenuti bez odluke koju su prethodno donijeli Europska komisija ili nacionalna tijela i koja ima obvezujući učinak u smislu nacionalnih odredbi koje se temelje na članku 9. Direktive 2014/104 (takozvana tužba stand-alone) kad ne postoje druge istovjetne zakonske ili ugovorne mogućnosti objedinjavanja potraživanja naknade štete u svrhu pokretanja građanskopravnog postupka zbog razloga koji su već navedeni u prvom pitanju, a osobito ako se postupak naknade štete zbog povrede članka 101. UFEU-a inače uopće ne bi proveo ni u okviru javne provedbe (public enforcement) ni u okviru privatne provedbe (private enforcement)?

U slučaju potvrdnog odgovora na barem jedno od tih dvaju pitanja, treba li izuzeti iz primjene odgovarajuće odredbe njemačkog prava, ako se isključi tumačenje u skladu s pravom Unije, što bi dovelo do toga da su ustupanja u tom pogledu u svakom slučaju valjana te je moguće učinkovito ostvarivanje prava?

(1) Direktiva 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (SL 2014., L 349, str. 1.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. travnja 2023. uputio Ustavni sud Republike Hrvatske (Hrvatska) – E. P. protiv Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak

(Predmet C-277/23, Ministarstvo financija)

(2023/C 261/17)

Jezik postupka: hrvatski

Sud koji je uputio zahtjev

Ustavni sud Republike Hrvatske

Stranke glavnog postupka

Podnositeljica ustavne tužbe: E. P.

Druga stranka u postupku: Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak

Prethodna pitanja

Trebaju li se odredbe članaka 18., 20., 21. i 165. stavka 2. alineje 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 202/1, 7. 6. 2016.) tumačiti na način da im se protive propisi države članice prema kojima roditelj gubi pravo na uvećanje godišnjeg osnovnog odbitka poreza na dohodak za uzdržavano dijete jer je tom djetetu, kao uzdržavanom studentu koji je ostvarivao slobodu kretanja i boravka u drugoj državi članici u svrhu obrazovanja, tako što je na temelju nacionalnih provedbenih akata koristio mjere iz članka 6. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (SL L 347/50, 20. 12. 2013.) radi ostvarivanja mobilnosti studenta iz države članice s nižim ili srednjim prosječnim troškovima života u državu članicu s višim prosječnim troškovima života, kako su utvrđene kriterijima Europske komisije u smislu članka 18. stavka 7. te Uredbe, isplaćena potpora za mobilnost studenata čiji iznos prelazi propisani fiksni cenzus?

Treba li članak 67. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166/1, 29.4.2004.) tumačiti na način da mu se protive propisi države članice prema kojima roditelj gubi pravo na uvećanje godišnjeg osnovnog odbitka poreza na dohodak za uzdržavanog studenta koji je tijekom studijskog boravka u drugoj državi članici koristio potporu za mobilnost studenata iz članka 6. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (SL L 347/50, 20. 12. 2013.)?

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. travnja 2023. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) – M.M., kao nasljednik M.R.-a/Ministero della Difesa

(Predmet C-278/23, Biltena (1))

(2023/C 261/18)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: M.M., kao nasljednik M.R.-a

Tuženik: Ministero della Difesa

Prethodna pitanja

Treba li članak 5. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, priloženog Direktivi Vijeća 1999/70/EZ (2) od 28. lipnja 1999., [naslovljen] „Mjere za sprečavanje zlouporaba”, tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onog talijanskog koji proizlazi iz članka 2. stavka 1. Zakona br. 1023 iz 1969. i članka 1. Ministarske uredbe od 20. prosinca 1971., kojim se predviđa da se na radna mjesta u trajanju od godinu dana (u skladu s člankom 7. Ministarske uredbe od 20. prosinca 1971.„u trajanju od najviše jedne školske godine”) za predavanje nevojnih predmeta u školama, ustanovama i tijelima mornarice i zrakoplovstva oružanih snaga zapošljava civilno osoblje koje nije zaposleno u sustavu državne uprave, a da se pritom ne predviđa navođenje objektivnih razloga kojima se opravdava produljenje ugovora (što se izričito predviđa člankom 4. navedene ministarske uredbe, u kojem se za drugo zapošljavanje propisuje smanjenje plaće), najdulje ukupno trajanje ugovora na određeno vrijeme i maksimalni broj produljivanja tih ugovora, pri čemu se ne predviđa ni mogućnost da ti nastavnici ostvare naknadu štete koju su eventualno pretrpjeli zbog takvog produljivanja, ako usto ne postoji radno mjesto nastavnika u tim školama na koje bi se mogli zaposliti?

Predstavljaju li zahtjevi organizacije sustava ustanova, škola i tijela mornarice i zrakoplovstva oružanih snaga objektivne razloge u smislu članka 5. stavka 1. [Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, priloženog] Direktiv[i] [Vijeća] 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999., tako da je u skladu s pravom Europske unije propis kao što je prethodno navedeni talijanski propis kojim se za zapošljavanje osoblja koje nije dio navedenih vojnih ustanova, škola ili tijela na radna mjesta nastavnika, ne utvrđuju uvjeti za primjenu rada na određeno vrijeme u skladu s Direktivom 1999/70/EZ i priloženim Okvirnim sporazumom, te se ne predviđa pravo na naknadu štete?

(1) Naziv ovog predmeta je izmišljen. Ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

(2) Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL 1999. C 175, str. 43) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/12

Žalba koju su 30. travnja 2023. podnijeli Polskie sieci elektroenergetyczne S.A., RTE Réseau de transport d'électricité, Svenska kraftnät, TenneT TSO BV protiv presude Općeg suda (drugo prošireno vijeće) od 15. veljače 2023. u predmetu T-606/20, Austrian Power Grid i dr. /ACER

(Predmet C-281/23 P)

(2023/C 261/19)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Polskie sieci elektroenergetyczne S.A., RTE Réseau de transport d'électricité, Svenska kraftnät, TenneT TSO BV (zastupnici: M. Levitt, odvjetnik, B. Byrne i D. Jubrail, Solicitors)

Druga stranka u postupku: Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER)

Žalbeni zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	u cijelosti ili djelomično ukine pobijanu presudu;

—	u cijelosti ili djelomično poništi odluku ACER-ova Odbora za žalbe od 16. srpnja 2020. u predmetu A-001-2020 (objedinjen) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka); i

—	naloži ACER-u snošenje troškova koje je žalitelj imao u ovom žalbenom postupku i u postupku pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi žalitelj ističe dva žalbena razloga.

Kao prvo, Opći sud je napravio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da ACER-ov Odbor za žalbe nije povrijedio svoju obvezu da provede cjeloviti nadzor nad ACER-ovom Odlukom 02/2020 od 24. siječnja 2020. o provedbenom okviru za europsku platformu za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s automatskom aktivacijom. U trenutku donošenja pobijane odluke Odbor za žalbe je smatrao da njegove pravne obveze ne uključuju cjelovit nadzor nad složenim tehničkim ocjenama. Takvo tumačenje, protivno sudskoj praksi Suda, se odražava u izričitom tekstu pobijane odluke. Općem sudu nije dopušteno drugačije protumačiti izričit tekst pobijane odluke kako bi, sasvim proturječno tom tekstu, zaključio da je Odbor za žalbe proveo cjeloviti nadzor.

Kao drugo, Opći sud pogrešno je primijenio članke 21. i 37. Uredbe Komisije (EU) 2017/2195 (1) od 23. studenoga 2017. o uspostavljanju smjernica za električnu energiju uravnoteženja kada je ocjenjivao pravnu osnovu „potrebnih” funkcija platforme na temelju članka 21. Žalitelji tvrde da je Opći sud počinio dvije konkretne pravne pogreške. Prvo, suprotno terminologiji i strukturi Uredbe Komisije 2017/2195, Opći sud je pogrešno utvrdio da je upravljanje kapacitetom izračunom prekozonskog prijenosnog kapaciteta funkcija potrebna za rad platforme sukladno članku 21. jer članak 37. nalaže svim operaterima prijenosnih sustava (u daljnjem tekstu: OPS-ovi) da provode proces kontinuiranog ažuriranja raspoloživosti prekozonskog kapaciteta. Drugo, Opći sud nije uvažio razliku između pravnih obveza OPS-ova u izvršavanju funkcija potrebnih za rad platforme na temelju članka 21., i njihovih prava (sadržanih u istoj odredbi) da predlože dodatne funkcije platforme.

(1) SL 2017., L 312, str. 6

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/13

Žalba koju su 30. 4. 2023. podnijeli Polskie sieci elektroenergetyczne S.A., RTE Réseau de transport d'électricité, Svenska kraftnät, TenneT TSO BV protiv presude Općeg suda (drugo prošireno vijeće) od 15. 2. 2023. u predmetu T-607/20, Austrian Power Grid i drugi/ACER

(Predmet C-282/23 P)

(2023/C 261/20)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Polskie sieci elektroenergetyczne S.A., RTE Réseau de transport d'électricité, Svenska kraftnät, TenneT TSO BV (zastupnici: M. Levitt, odvjetnik, B. Byrne i D. Jubrail, Solicitors)

Druga stranka u postupku: Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER)

Žalbeni zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	u cijelosti ili djelomično ukine pobijanu presudu;

—	u cijelosti ili djelomično poništi odluku ACER-ova Odbora za žalbe od 16. srpnja 2020. u predmetu A-002-2020 (objedinjen) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka); i

—	naloži ACER-u snošenje troškova koje je žalitelj imao u ovom žalbenom postupku i u postupku pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi žalitelj ističe dva žalbena razloga.

Kao prvo, Opći sud je napravio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da ACER-ov Odbor za žalbe nije povrijedio svoju obvezu da provede cjeloviti nadzor nad ACER-ovom Odlukom 03/2020 od 24. siječnja 2020. o provedbenom okviru za europsku platformu za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom. U trenutku donošenja pobijane odluke Odbor za žalbe je smatrao da njegove pravne obveze ne uključuju cjelovit nadzor nad složenim tehničkim ocjenama. Takvo tumačenje, protivno sudskoj praksi Suda, se odražava u izričitom tekstu pobijane odluke. Općem sudu nije dopušteno drugačije protumačiti izričit tekst pobijane odluke kako bi, sasvim proturječno tom tekstu, zaključio da je Odbor za žalbe proveo cjeloviti nadzor.

Kao drugo, Opći sud pogrešno je primijenio članke 20. i 37. Uredbe Komisije (EU) 2017/2195 (1) od 23. studenoga 2017. o uspostavljanju smjernica za električnu energiju uravnoteženja kada je ocjenjivao pravnu osnovu „potrebnih” funkcija platforme na temelju članka 20. Žalitelji tvrde da je Opći sud počinio dvije konkretne pravne pogreške. Prvo, suprotno terminologiji i strukturi Uredbe Komisije 2017/2195, Opći sud je pogrešno utvrdio da je upravljanje kapacitetom izračunom prekozonskog prijenosnog kapaciteta funkcija potrebna za rad platforme sukladno članku 20. jer članak 37. nalaže svim operaterima prijenosnih sustava (u daljnjem tekstu: OPS-ovi) da provode proces kontinuiranog ažuriranja raspoloživosti prekozonskog kapaciteta. Drugo, Opći sud nije uvažio razliku između pravnih obveza OPS-ova u izvršavanju funkcija potrebnih za rad platforme na temelju članka 20., i njihovih prava (sadržanih u istoj odredbi) da predlože dodatne funkcije platforme.

(1) SL 2017., L 312, str. 6

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. svibnja 2023. uputio Verwaltungsgericht Stuttgart (Njemačka) – HE/Bundesrepublik Deutschland

(Predmet C-288/23, El Baheer (1))

(2023/C 261/21)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Stuttgart

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: HE

Tuženik: Bundesrepublik Deutschland

Prethodna pitanja

Treba li članak 3. stavak 1. drugu rečenicu Uredbe (EU) 604/2013 (2), članak 4. stavak 1. drugu rečenicu i članak 13. Direktive 2011/95 (3) te članak 10. stavke 2. i 3., članak 33. stavak 1. i članak 33. stavak 2. točku (a) Direktive 2013/32 (4), u slučaju u kojem država članica ne smije iskoristiti mogućnost predviđenu člankom 33. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2013/32 da zahtjev za međunarodnu zaštitu u pogledu priznavanja statusa izbjeglice u drugoj državi članici odbaci kao nedopušten jer bi životni uvjeti u toj državi članici podnositelja zahtjeva izložili ozbiljnoj opasnosti od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja u smislu članka 4. Povelje, tumačiti na način da već priznati status izbjeglice sprečava državu članicu da objektivno razmotri zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je podnesen u toj državi te da je obvezuje da bez ispitivanja materijalnih uvjeta za tu zaštitu podnositelju zahtjeva prizna status izbjeglice?

Ako se na prvo pitanje odgovori na način da već priznati status izbjeglice u drugoj državi članici nema obvezujući učinak za državu članicu te da država članica treba objektivno razmotriti zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je u njoj podnesen:

jesu li okolnosti u državi članici koja je priznala status izbjeglice – koje bi podnositelja zahtjeva izložile nečovječnom ili ponižavajućem postupanju u smislu članka 4. Povelje, što dovodi do toga da država članica može izdati odluku o vraćanju u zemlju podrijetla podnositelja zahtjeva u skladu s člankom 6. stavkom 2. drugom rečenicom u vezi s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2008/115 (5) a da prije toga nije određena obveza u skladu s člankom 6. stavkom 2. prvom rečenicom Direktive 2008/115 – prepreka obvezi podnositelja zahtjeva u skladu s člankom 6. stavkom 2. prvom rečenicom 2008/115 da mora bez odgode otići na državno područje države članice koja je priznala status izbjeglice?

Treba li pritom odvojeno uzeti u obzir okolnosti u državi članici koja je priznala status izbjeglice, odnosno treba li primijeniti kriterij kao za odluku na temelju članka 33. stavka 2. točke (a) Direktive 2013/32, ili se može uzeti u obzir to da se podnositelju zahtjeva nakon objektivnog razmatranja države članice neće odobriti status zaštite u toj državi i stoga podnositelj zahtjeva može odabrati hoće li se vratiti u drugu državu članicu koja mu je priznala status izbjeglice ili u zemlju podrijetla?

Ako se na drugo pitanje odgovori na način da podnositelj zahtjeva u skladu s člankom 6. stavkom 2. prvom rečenicom Direktive 2008/115 mora bez odgode otići na državno područje države članice koja je priznala status izbjeglice:

mogu li se obveza podnositelja zahtjeva u skladu s člankom 6. stavkom 2. prvom rečenicom Direktive 2008/115 da bez odgode mora otići na državno područje države članice koja je priznala status izbjeglice i odluka o vraćanju u zemlju podrijetla podnositelja zahtjeva u skladu s člankom 6. stavkom 2. drugom rečenicom u vezi s člankom 6. stavkom 1. te direktive objediniti u jednoj upravnoj odluci?

Ako se na drugo pitanje odgovori na način da podnositelj zahtjeva u skladu s člankom 6. stavkom 2. prvom rečenicom Direktive 2008/115 ne mora bez odgode otići na državno područje države članice koja je priznala status izbjeglice:

protivi li se odluka o vraćanju u zemlju podrijetla podnositelja zahtjeva u skladu s člankom 6. stavkom 2. drugom rečenicom u vezi s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2008/115 načelu zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (članak 18., članak 19. stavak 2. Povelje, članak 5. Direktive 2008/115 i članak 21. stavak 1. Direktive 2011/95) ako je podnositelju zahtjeva priznat status izbjeglice u drugoj državi članici, ali je država članica u kojoj trenutačno boravi i u kojoj je podnio zahtjev za azil prilikom objektivnog razmatranja zaključila da se podnositelju zahtjeva ne može odobriti status zaštite?

Ako se na četvrto pitanje odgovori na način da se odluka o vraćanju protivi načelu zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja:

treba li načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (članak 18., članak 19. stavak 2. Povelje, članak 5. Direktive 2008/115 i članak 21. stavak 1. Direktive 2011/95) razmotriti već prilikom izdavanja odluke o vraćanju u skladu s člankom 6. stavkom 2. drugom rečenicom u vezi s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2008/115, što dovodi do toga da se ne može donijeti odluka o vraćanju, ili nužno treba izdati odluku o vraćanju u skladu s člankom 6. stavkom 2. drugom rečenicom u vezi s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2008/115 i zatim odgoditi udaljavanje u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2008/115?

(1) Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

(2) Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka) (SL 2013, L 180, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108. i ispravak SL 2017., L 49, str. 50.)

(3) Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL 2011., L 337, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 248. i ispravak SL 2020., L 76, str. 37.)

(4) Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena) (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249. i ispravci SL 2020., L 76, str. 38. i SL 2020., L 415, str. 90.)

(5) Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. svibnja 2023. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – G GmbH/Hauptzollamt H

(Predmet C-307/23, G GmbH)

(2023/C 261/22)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj i podnositelj revizije: G GmbH

Tuženik i druga stranka u revizijskom postupku: Hauptzollamt H

Prethodno pitanje

Treba li troškove predložaka za tisak etiketa koji su izrađeni na carinskom području Unije dodati transakcijskoj vrijednosti u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Carinskog zakonika (1) ili u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (b) podtočkom iv. Carinskog zakonika ako kupac s poslovnim nastavnom na carinskom području Unije besplatno i u elektroničkom obliku stavlja na raspolaganje predloške za tisak dobavljačima u trećoj zemlji?

(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/16

Rješenje Suda (deveto vijeće) od 23. svibnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Judecătoria Bistriţa – Rumunjska) – LO/Ministerul Public – Parchetul de pe lângă Judecătoria Bistriţa, RS, TU i VW

(Predmet C-56/23 (1), Riaman (2))

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika suda - Zahtjev za prikaz činjeničnog konteksta glavnog postupka - Nepostojanje dostatnih pojašnjenja - Očita nedopuštenost”)

(2023/C 261/23)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Judecătoria Bistriţa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LO

Uz sudjelovanje: Ministerul Public – Parchetul de pe lângă Judecătoria Bistriţa, RS, TU i VW

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Judecătoria Bistriţa (Prvostupanjski sud u Bistriţi, Rumunjska), odlukom od 7. prosinca 2022. je očito nedopušten.

(1) Datum podnošenja: 3. 2. 2023.

(2) Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/16

Tužba podnesena 24. svibnja 2023. – Europska komisija/Republika Slovenija

(Predmet C-318/23)

(2023/C 261/24)

Jezik postupka: slovenski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: P. Ondrůšek, M. Escobar Gómez, U. Babovič i A. Kraner, agenti)

Tuženik: Republika Slovenija

Tužbeni zahtjev

Komisija od Suda zahtijeva da:

—	utvrdi da Republika Slovenija, time što nije poduzela sve mjere potrebne za provedbu presude Suda u predmetu C-140/14, Komisija/Slovenija, u dijelu koji se odnosi na česticu br. 115/1 k.o. Teharje (Bukovžlak), nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 260. stavka 1. UFEU-a;

—	naloži Republici Sloveniji da Komisiji plati novčanu kaznu u iznosu od 4 500 eura za svaki dan od dana donošenja presude u ovom predmetu do dana kada Republika Slovenija provede presudu u predmetu C-140/14 u dijelu koji se odnosi na česticu br. 115/1 Teharje (Bukovžlak);

—

naloži Republici Sloveniji da Komisiji plati paušalni iznos od 500 eura dnevno, uvećan za broj dana koji proteknu od dana donošenja presude u predmetu C-140/14 do datuma – koji od dva sljedeća nastupi prvi – kada Republika Slovenija provede navedenu presudu u dijelu koji se odnosi na česticu br. 115/1 Teharje (Bukovžlak) ili kada bude donesena presuda u ovom predmetu, s tim da je minimalni paušalni iznos čije se nalaganje zahtijeva 280 000 eura;

—	naloži Republici Sloveniji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U presudi u predmetu C-140/14 Sud je utvrdio da valja zaključiti da je odlaganje otpada na čestici br. 1/115 Teharje u Bukovžlaku nezakonito i da je Republika Slovenija povrijedila obveze koje ima na temelju članka 13. i članka 36. stavka 1. 2008/98/EZ Europskog parlamenta i vijeća (1), kao i na temelju članka 5. stavka 3. točke (e) i članka 6., u vezi s Odlukom Vijeća 2003/33/EZ (2), članaka 7. do 9., 11. i 12. i Priloga I. do III. Direktivi Vijeća 1999/31/EZ (3), time što je navedena država članica prvotno dopustila odlaganje neprijavljenog otpada na navedenom mjestu i time što naknadno nije poduzela nikakvu mjeru za zbrinjavanje tog otpada.

Republika Slovenija je obavijestila Europsku komisiju o posebnim mjerama za odabir optimalnog načina zbrinjavanja otpada i izvršavanje radova putem kojih će doći do provedbe presude u predmetu C-140/14 u dijelu u kojem se odnosi na česticu br. 115/1 Teharje (Bukovžlak). U tu svrhu Republika Slovenija je poslala Europskoj komisiji raspored po kojem će se konačna sanacija odvijati između prve polovine 2020. godine i 3. studenoga 2021.

Budući da je došlo do kašnjenja u ispunjenju rokova utvrđenih u iznad spomenutom rasporedu, Europska komisija uputila je Republici Sloveniji 8. lipnja 2018. službeno pismo opomene. U svojem odgovoru na to službeno pismo opomene Republika Slovenija je izričito uvjeravala Komisiju da su radovi sanacije izvršeni unutar roka koji je prvotno utvrđen u iznad spomenutom rasporedu, ali to uvjeravanje nije bilo potkrijepljeno činjenicama. Nezakonito odlaganje otpada i dalje postoji, nastalo je i održava se, čime se povređuju važeći propisi Unije, unatoč presudi Suda kojom je takvo činjenično stanje utvrđeno, a to predstavlja opasnost za okoliš i za zdravlje ljudi. Stoga, Europska komisija odlučila je podnijeti tužbu na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a.

(1) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL 2008., L 312, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 34., str. 126.)

(2) Odluka Vijeća od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju kriterija i postupaka za prihvat otpada na odlagališta sukladno članku 16. i Prilogu II. Direktivi 1999/31/EZ (SL 2003., L 11, str. 27.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 17., str. 56.)

(3) Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL 1999., L 182, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 34., str. 14.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/17

Presuda Suda (treće vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesgericht Korneuburg – Austrija) – Austrian Airlines AG/TW

(Predmet C-49/22 (1), Austrian Airlines (repatrijacijski let)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Zračni prijevoz - Uredba (EZ) br. 261/2004 - Članak 5. stavak 1. točka (a) - Otkazivanje leta - Članak 8. stavak 1. - Obveza pomoći - Pojam „preusmjeravanje” - Naknada štete zračnih putnika u slučaju otkazivanja leta - Pandemija bolesti COVID-19 - Repatrijacijski let koji je organizirala država članica u kontekstu misije konzularne pomoći - Let koji je izvršio isti stvarni zračni prijevoznik i u isto vrijeme kao i otkazani let - Troškovi na teret putnika koji premašuju neto troškove tog leta”)

(2023/C 261/25)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesgericht Korneuburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Austrian Airlines AG

Tuženik: TW

Izreka

Članak 5. stavak 1. točku (a) i članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91,

treba tumačiti na način da:

repatrijacijski let koji je organizirala država članica u kontekstu mjere konzularne pomoći, nakon otkazivanja leta, ne predstavlja „preusmjeravanje, po sukladnim uvjetima prijevoza do konačnog odredišta”, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) te uredbe, koje stvarni zračni prijevoznik mora ponuditi putniku čiji je let otkazan.

Članak 8. stavak 1. Uredbe br. 261/2004,

treba tumačiti na način da:

putniku koji se nakon otkazivanja povratnog leta sam prijavi za repatrijacijski let koji je organizirala država članica u kontekstu mjere konzularne pomoći i koji po toj osnovi mora platiti toj državi obveznu participaciju u troškovima, ne dodjeljuje pravo na naknadu tih troškova na teret stvarnog zračnog prijevoznika na temelju te uredbe.

Nasuprot tomu, takav se putnik može pozvati na nepoštovanje od strane stvarnog zračnog prijevoznika, s jedne strane, njegove obveze nadoknade iznosa vrijednosti karte po cijeni po kojoj je kupljena, za dio ili dijelove putovanja koji nisu realizirani i za dio ili dijelove putovanja koji su već ostvareni, ako let više ne služi svrsi prvotnog plana putovanja putnika, kao i, s druge strane, njegove obveze pružanja pomoći, uključujući i obveze davanja podataka, na temelju članka 8. stavka 1. te uredbe, i to kako bi ishodio naknadu štete na teret tog stvarnog zračnog prijevoznika. Međutim, ta naknada štete mora biti ograničena na ono što je, s obzirom na okolnosti svakog predmeta, nužno, prikladno i razumno kako bi se nadoknadio propust navedenog stvarnog zračnog prijevoznika.

(1) SL C 191, 10. 5. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/18

Presuda Suda (prvo vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Cataluña – Španjolska) – Prestige and Limousine, SL/Área Metropolitana de Barcelona, Asociación Nacional del Taxi (Antaxi), Asociación Profesional Elite Taxi, Sindicat del Taxi de Catalunya (STAC), Tapoca VTC1 SL, Agrupació Taxis Companys

(Predmet C-50/21 (1), Prestige and Limousine)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 49. UFEU-a - Članak 107. stavak 1. UFEU-a - Usluga privatnog najma vozilâ s vozačem (PNV) - Sustav odobrenja koji uz odobrenje koje omogućuje pružanje usluga gradskog i međugradskog prijevoza na cijelom državnom području podrazumijeva izdavanje druge dozvole kako bi se mogle pružati usluge gradskog prijevoza na području aglomeracije - Ograničenje broja dozvola za pružanje usluga PNV-a u omjeru od jedne takve dozvole na trideset dozvola za pružanje usluga taksija”)

(2023/C 261/26)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Cataluña

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Prestige and Limousine, SL

Tuženici: Área Metropolitana de Barcelona, Asociación Nacional del Taxi (Antaxi), Asociación Profesional Elite Taxi, Sindicat del Taxi de Catalunya (STAC), Tapoca VTC1 SL, Agrupació Taxis Companys

Izreka

Članku 107. stavku 1. UFEU-a ne protivi se propis, primjenjiv u aglomeraciji, kojim je predviđeno, s jedne strane, da se za obavljanje djelatnosti pružanja usluga privatnog najma vozilâ s vozačem u toj aglomeraciji, uz nacionalno odobrenje koje je potrebno za pružanje gradskih i međugradskih usluga privatnog najma vozilâ s vozačem, zahtijeva i posebno odobrenje i, s druge strane, da je broj dozvola za pružanje takvih usluga ograničen u omjeru od jedne takve dozvole na trideset dozvola za pružanje usluga taksija izdanih za navedenu aglomeraciju ako te mjere nisu takve prirode da podrazumijevaju korištenje državnih sredstava u smislu te odredbe.

Članku 49. UFEU-a ne protivi se propis, primjenjiv u aglomeraciji, kojim je predviđeno da se za obavljanje djelatnosti pružanja usluga privatnog najma vozilâ s vozačem u toj aglomeraciji, uz nacionalno odobrenje koje je potrebno za pružanje gradskih i međugradskih usluga privatnog najma vozilâ s vozačem, zahtijeva i posebno odobrenje ako se to posebno odobrenje temelji na objektivnim, nediskriminirajućim i unaprijed poznatim kriterijima, u pogledu čije je primjene u potpunosti isključena arbitrarnost i kojima se ne ponavljaju kontrole koje su već izvršene u okviru postupka izdavanja nacionalnog odobrenja, ali koji su u skladu s posebnim potrebama te aglomeracije.

Članku 49. UFEU-a protivi se propis, primjenjiv u aglomeraciji, kojim je predviđeno ograničenje broja dozvola za pružanje usluga privatnog najma vozilâ s vozačem u omjeru od jedne takve dozvole na trideset dozvola za pružanje usluga taksija izdanih za navedenu aglomeraciju ako nije dokazano ni da je ta mjera prikladna za to da na dosljedan i sustavan način osigura ostvarenje ciljeva dobrog upravljanja prijevozom, prometom i javnim površinama te aglomeracije kao i zaštite njezina okoliša ni da ne prekoračuje ono što je nužno za ostvarivanje tih ciljeva.

(1) SL C 228, 14. 6. 2021.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/19

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – E./Dyrektor Izby Administracji Skarbowej we Wrocławiu

(Predmet C-322/22 (1), Dyrektor Izby Administracji Skarbowej we Wrocławiu)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Načelo lojalne suradnje - Načelo djelotvornosti - Porez koji je država članica naplatila protivno pravu Unije - Povreda utvrđena nakon presude Suda - Pravo na isplatu kamata na preplaćeni iznos - Nacionalni propis kojim se ograničuje pravo na isplatu kamata na razdoblje od 30 dana od objave presude Suda u Službenom listu Europske unije”)

(2023/C 261/27)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: E.

Druga stranka u postupku: Dyrektor Izby Administracji Skarbowej we Wrocławiu

uz sudjelovanje: Rzecznik Małych i Średnich Przedsiębiorców

Izreka

Načelo djelotvornosti, u vezi s načelom lojalne suradnje, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se – u slučaju kada je zahtjev za povrat preplaćenog poreza podnesen nakon isteka 30 dana od objave presude Suda u Službenom listu Europske unije, iz koje proizlazi utvrđenje neusklađenosti predmetnog oporezivanja s pravom Unije – tijek kamata koje se duguju dotičnom poreznom obvezniku na preplaćeni iznos ograničuje na razdoblje do 30. dana od te objave odnosno kojim se kamate čak i potpuno isključuju u slučaju da je porezni obveznik snosio navedeni preplaćeni iznos nakon navedenog 30. dana.

(1) SL C 359, 19. 9. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/20

Presuda Suda (drugo vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d’État – Francuska) – Union fédérale des consommateurs – Que choisir (UFC – Que choisir), Consommation, logement et cadre de vie (CLCV)/Premier ministre, Ministre de l’Économie, des Finances et de la Relance

(Predmet C-407/21 (1), UFC – Que choisir i CLCV)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Putovanja u paket-aranžmanu i povezani putni aranžmani - Direktiva (EU) 2015/2302 - Članak 12. stavci 2. do 4. - Raskid ugovora o putovanju u paket-aranžmanu - Izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći - Pandemija bolesti COVID-19 - Povrat uplata koje je dotični putnik izvršio za paket-aranžman - Povrat u obliku isplate novčanog iznosa ili povrat protuvrijednosti u obliku bona („vaučera”) - Obveza da se tom putniku povrat izvrši najkasnije 14 dana nakon raskida predmetnog ugovora - Privremeno izuzeće od te obveze - Vremenska prilagodba učinaka odluke donesene u skladu s nacionalnim pravom kojom se poništava nacionalni propis koji je protivan navedenoj obvezi”)

(2023/C 261/28)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d’État

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Union fédérale des consommateurs – Que choisir (UFC – Que choisir), Consommation, logement et cadre de vie (CLCV)

Tuženici: Premier ministre, Ministre de l’Économie, des Finances et de la Relance

Izreka

Članak 12. stavke 2. i 3. Direktive (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ,

treba tumačiti na način da:

u slučaju kada je, nakon raskida ugovora o putovanju u paket-aranžmanu, organizator tog paket-aranžmana dužan na temelju te odredbe dotičnom putniku vratiti sve uplate izvršene na osnovi navedenog paket-aranžmana, takav povrat podrazumijeva samo vraćanje tih uplata u obliku isplate novčanog iznosa.

Članak 12. stavke 2. do 4. Direktive 2015/2302 u vezi s člankom 4. te direktive

treba tumačiti na način da mu se:

protivi nacionalni propis na temelju kojeg su organizatori putovanja u paket-aranžmanu, u kontekstu izbijanja globalne zdravstvene krize koja sprečava izvršenje ugovorâ o putovanju u paket-aranžmanu, privremeno oslobođeni obveze da dotičnim putnicima moraju vratiti, najkasnije 14 dana nakon raskida ugovora, sve uplate izvršene na osnovi raskinutog ugovora, uključujući i u slučaju kad se takvim propisom želi izbjeći to da zbog velikog broja očekivanih zahtjeva za povrat to utječe na solventnost tih organizatora putovanja do te mjere da je ugrožena njihova egzistencija te na taj način osigurati održivost dotičnog sektora.

Pravo Unije, posebice načelo lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU-a,

treba tumačiti na način da:

nacionalnom sudu pred kojim je pokrenut postupak za poništenje nacionalnog propisa koji je protivan članku 12. stavcima 2. do 4. Direktive 2015/2302 ne omogućuje da vremenski prilagodi učinke svoje odluke kojom se taj nacionalni propis poništava.

(1) SL C 357, 6. 9. 2021.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/21

Presuda Suda (deseto vijeće) od 8. lipnja 2023. – Vijeće Europske unije/Laurent Pech, Kraljevina Švedska

(Predmet C-408/21 P) (1)

(„Žalba - Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Članak 4. stavak 2. druga alineja - Zaštita pravnog savjetovanja - Članak 4. stavak 3. prvi podstavak - Zaštita procesa odlučivanja - Uskraćivanje cjelovitog pristupa pravnom mišljenju pravne službe Vijeća Europske unije”)

(2023/C 261/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Vijeće Europske unije (zastupnici: A. de Gregorio Merino, E. Dumitriu-Segnana, K. Pavlaki i E. Rebasti, agenti)

Druge stranke u postupku: Laurent Pech (zastupnici: G. Andraos, avocat, O. Brouwer, advocaat, M. Hall, advokat i B. A. R. T. Verheijen, advocaat, a zatim G. Andraos, O. Brouwer, T. C. van Helfteren, advocaten i M. Hall, advokat), Kraljevina Švedska (zastupnici: O. Simonsson, H. Eklinder, J. Lundberg, C. Meyer-Seitz, A. M. Runeskjöld, M. Salborn Hodgson, R. Shahsavan Eriksson i H. Shev, a zatim O. Simonsson, H. Eklinder, C. Meyer-Seitz, A. M. Runeskjöld, M. Salborn Hodgson, R. Shahsavan Eriksson i H. Shev, agenti)

Intervenijenti u potporu žalitelju: Francuska Republika (zastupnici: A.-L. Desjonquères, A.-C. Drouant i M. E. Leclerc, a zatim A.-L. Desjonquères i M. E. Leclerc, agenti), Europska komisija (zastupnici: C. Ehrbar i M. P. Stancanelli, agenti)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Vijeću Europske unije nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova Laurenta Pecha.

3.	Francuska Republika, Kraljevina Švedska i Europska komisija snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 51, 31. 1. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/22

Presuda Suda (šesto vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Specializiran nakazatelen sad – Bugarska) – kazneni postupci protiv VB (C-430/22), VB (C-68/22)

(Spojeni predmeti C-430/22 i C-468/22 (1), VB (Obavještavanje osobe osuđene u odsutnosti) i dr.]

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima - Direktiva (EU) 2016/343 - Članak 8. stavak 4. - Pravo sudjelovati na raspravi - Suđenje u odsutnosti - Obnova postupka - Obavještavanje osobe osuđene u odsutnosti o njezinu pravu na obnovu postupka”)

(2023/C 261/30)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Specializiran nakazatelen sad

Stranke glavnog kaznenog postupka

VB (C-430/22), VB (C-468/22)

uz sudjelovanje: Specializirana prokuratura

Izreka

Članak 8. stavak 4. Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku treba tumačiti na način da se njime nacionalnom sudu ne nalaže da u slučaju osude u odsutnosti i situacije u kojoj nisu ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 8. stavkom 2. te direktive izričito navede u osuđujućoj presudi pravo na obnovu postupka.

(1) SL C 408, 24. 10. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/22

Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Olt – Rumunjska) – OZ/Lyoness Europe AG

(Predmet C-455/21 (1), Lyoness Europe)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Članak 2. točka (b) - Pojam „potrošač” - Ugovor o članstvu u sustavu vjernosti koji omogućuje ostvarivanje određenih financijskih pogodnosti prilikom kupnje robe i usluga kod trećih trgovaca”)

(2023/C 261/31)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Olt

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: OZ

Tuženik: Lyoness Europe AG

Izreka

Članak 2. točku (b) Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim [odredbama] u potrošačkim ugovorima

treba tumačiti na način da:

pojam „potrošač” u smislu te odredbe obuhvaća fizičku osobu koja pristupa sustavu koji je uspostavilo trgovačko društvo i koji, među ostalim, omogućuje ostvarivanje određenih financijskih pogodnosti prilikom kupnje robe i usluga koju kod poslovnih partnera tog društva obavlja ta fizička osoba ili druge osobe koje po njezinoj preporuci sudjeluju u tom sustavu, kada navedena fizička osoba djeluje izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije.

(1) SL C 452, 8. 11. 2021.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/23

Presuda Suda (prvo vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Fastweb SpA, Tim SpA, Vodafone Italia SpA, Wind Tre SpA/Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

(Predmet C-468/20 (1), Fastweb i dr. (Interval za izdavanje računa))

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Elektroničke komunikacijske mreže i usluge - Direktive 2002/19/EZ, 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ - Članak 49. UFEU-a - Sloboda poslovnog nastana - Članak 56. UFEU-a - Slobodno pružanje usluga - Nacionalni propis kojim se nacionalnom regulatornom tijelu dodjeljuje ovlast da operatorima usluga telefonije utvrdi najkraći interval produljenja ponuda i najkraći interval izdavanja računa - Zaštita potrošača - Načelo proporcionalnosti - Načelo jednakog postupanja”)

(2023/C 261/32)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Fastweb SpA, Tim SpA, Vodafone Italia SpA, Wind Tre SpA

Tuženik: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

Uz sudjelovanje: Telecom Italia SpA, Vodafone Italia SpA, Associazione Movimento Consumatori, U.Di.Con – Unione per la Difesa dei Consumatori, Wind Tre SpA, Assotelecomunicazioni (Asstel), Eolo SpA, Coordinamento delle associazioni per la tutela dell’ambiente e dei diritti degli utenti e consumatori (Codacons), Associazione degli utenti per i diritti telefonici – A.U.S. TEL ONLUS, Altroconsumo, Federconsumatori

Izreka

Članke 49. i 56. UFEU-a, članak 8. stavak 1. prvi podstavak, članak 8. stavak 2. točku (a), članak 8. stavak 4. točke (b) i (d), članak 8. stavak 5. točku (b) Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva), kako je izmijenjena Direktivom 2009/140/CE Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., te članke 20., 21. i 22. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., u vezi s načelima proporcionalnosti i jednakog postupanja,

treba tumačiti na način da im se:

ne protivi nacionalni propis koji nacionalnom regulatornom tijelu dodjeljuje ovlast donošenja odluke kojom se, s jedne strane, operatorima usluga pokretne telefonije nalaže primjena intervala produljenja poslovne ponude i intervala izdavanja računa koji nisu kraći od četiri tjedna i, s druge strane, operatorima usluga nepokretne telefonije i s njima povezanih usluga nalaže primjena intervala produljenja takvih ponuda i intervala izdavanja računa u trajanju od jednog ili više mjeseci, pod uvjetom da se dvije kategorije usluga o kojima je riječ nalaze u različitim situacijama, s obzirom na predmet i svrhu tog nacionalnog propisa.

(1) SL C 257, 4. 7. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/24

Presuda Suda (drugo vijeće) od 8. lipnja 2023. – Europska komisija/Slovačka Republika

(Predmet C-540/21) (1)

(„Tužba zbog povrede obveze države članice - Putovanja u paket-aranžmanu i povezani putni aranžmani - Direktiva (EU) 2015/2302 - Članak 12. stavci 2. do 4. - Raskid ugovora o putovanju u paket-aranžmanu - Izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći - Pandemija bolesti COVID-19 - Povrat uplata koje je dotični putnik izvršio za paket-aranžman - Povrat u obliku isplate novčanog iznosa ili u obliku zamjenskog putovanja u paket-aranžmanu - Obveza da se tom putniku povrat izvrši najkasnije 14 dana nakon raskida predmetnog ugovora - Privremeno izuzeće od te obveze”)

(2023/C 261/33)

Jezik postupka: slovački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: R. Lindenthal, I. Rubene, A. Tokár, agenti)

Tuženik: Slovačka Republika (zastupnik: B. Ricziová, agent)

Intervenijent u potporu tužitelju: Kraljevina Danska (zastupnici: V. Pasternak Jørgensen i M. Søndahl Wolff, zatim Søndahl Wolff, agenti)

Izreka

Time što je donošenjem zákona č. 136/2020 Z. z. (Zakon br. 136/2020 Rec.) od 20. svibnja 2020. uvela članak 33.bis u zákon č. 170/2018 Z. z. o zájazdoch, spojených službách cestovného ruchu, niektorých podmienkach podnikania v cestovnom ruchu a o zmene a doplnení niektorých zákonov (Zakon br. 170/2018 Rec. o putovanjima u paket-aranžmanu, povezanim turističkim uslugama i određenim uvjetima koji se primjenjuju na turističku djelatnost te o izmjenama i dopunama određenih zakona) od 15. svibnja 2018., Slovačka Republika povrijedila je obvezu koju ima na temelju članka 12. stavka 2., članka 12. stavka 3. točke (b) i članka 12. stavka 4. Direktive (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ, u vezi s člankom 4. Direktive 2015/2302.

2.	Slovačkoj Republici nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 431, 25. 10. 2021.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/24

Presuda Suda (treće vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – Azienda Nazionale Autonoma Strade SpA (ANAS)/Ministero delle Infrastrutture e dei Trasporti

(Predmet C-545/21 (1), ANAS)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Strukturni fondovi Europske unije - Uredba (EZ) br. 1083/2006 - Članak 2. točka 7. - Pojam „nepravilnost” - Članak 98. stavci 1. i 2. - Financijski ispravci država članica u vezi s otkrivenim nepravilnostima - Primjenjivi kriteriji - Direktiva 2004/18/EZ - Članak 45. stavak 2. prvi podstavak točka (d) - Pojam „težak profesionalni propust””)

(2023/C 261/34)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Azienda Nazionale Autonoma Strade SpA (ANAS)

Tuženik: Ministero delle Infrastrutture e dei Trasporti

Izreka

Članak 2. točku 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999

treba tumačiti na način da:

pojam „nepravilnost” u smislu te odredbe obuhvaća postupanja koja se mogu kvalificirati kao „koruptivna djela” počinjena u okviru postupka javne nabave čiji je predmet izvršavanje radova sufinanciranih iz strukturnog fonda Unije i za koja je pokrenut upravni ili sudski postupak, uključujući slučajeve kada nije dokazano da su takva postupanja stvarno utjecala na postupak odabira ponuditelja i kada nije utvrđena stvarna šteta za proračun Unije.

Članak 98. stavke 1. i 2. Direktive 1083/2006

treba tumačiti na način da se:

u slučaju „nepravilnosti”, kako je ona definirana u članku 2. točki 7. te uredbe, njime nalaže državama članicama da u svrhu određivanja primjenjivog financijskog ispravka provedu pojedinačnu ocjenu, poštujući pritom načelo proporcionalnosti te uzimajući u obzir osobito prirodu i težinu utvrđenih nepravilnosti kao i njihov financijski učinak na dotični fond.

(1) SL C 452, 8. 11. 2021.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/25

Presuda Suda (treće vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation – Francuska) – BNP Paribas SA/TR

(Predmet C-567/21 (1), BNP Paribas)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Članci 33. i 36. - Priznavanje odluke donesene u jednoj državi članici - Incidentalni zahtjev iznesen pred sudom druge države članice - Učinci koje ta odluka proizvodi u zemlji podrijetla - Dopuštenost tužbe podnesene u zamoljenoj državi članici nakon donošenja navedene odluke - Nacionalna postupovna pravila kojima se propisuje kumuliranje zahtjeva u jednom postupku”)

(2023/C 261/35)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: BNP Paribas SA

Tuženik: TR

Izreka

Članak 33. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, u vezi s člankom 36. te uredbe,

treba tumačiti na način da mu se:

protivi to da je posljedica priznavanja, u zamoljenoj državi članici, odluke vezane uz ugovor o radu donesene u državi članici podrijetla, nedopuštenost zahtjeva podnesenih pred sudom zamoljene države članice zato što se zakonodavstvom države članice podrijetla predviđa postupovno pravilo o kumuliranju svih zahtjeva koji se odnose na taj ugovor o radu, ne dovodeći u pitanje postupovna pravila zamoljene države članice koja se mogu primjenjivati nakon što je to priznavanje izvršeno.

(1) SL C 471, 22. 11. 2021.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/26

Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Rejonowy dla Warszawy-Woli w Warszawie – Poljska) – I.S., K.S./YYY. S.A.

(Predmet C-570/21 (1), YYY. (pojam potrošača))

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Ugovor s dvojnom svrhom - Članak 2. točka (b) - Pojam „potrošač” - Kriteriji”)

(2023/C 261/36)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Rejonowy dla Warszawy-Woli w Warszawie

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: I.S., K.S.

Tuženik: YYY. S.A.

Izreka

Članak 2. točku (b) Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim [odredbama] u potrošačkim ugovorima

treba tumačiti na način da:

pojam „potrošač” u smislu te odredbe obuhvaća osobu koja je sklopila ugovor o kreditu u svrhu koja je djelomično povezana s njezinom profesionalnom djelatnošću, a djelomično je izvan okvira njezine profesionalne djelatnosti, zajedno s drugim korisnikom kredita koji nije djelovao u okviru svoje profesionalne djelatnosti ako je profesionalna svrha toliko ograničena da ne prevladava u općem kontekstu tog ugovora.

Članak 2. točka (b) Direktive 93/13

treba tumačiti na način da je:

kako bi se utvrdilo je li neka osoba obuhvaćena pojmom „potrošač” u smislu te odredbe i, konkretnije, je li profesionalna svrha ugovora o kreditu koji je sklopila ta osoba toliko ograničena da ne prevladava u cjelokupnom kontekstu tog ugovora, sud koji je uputio zahtjev dužan uzeti u obzir sve relevantne okolnosti tog ugovora, kako kvantitativne tako i kvalitativne, kao što su, među ostalim, raspodjela pozajmljenog kapitala između profesionalne i neprofesionalne djelatnosti i, u slučaju više korisnika kredita, činjenicu da samo jedan od njih ima poslovne ciljeve ili da je davatelj kredita uvjetovao odobravanje kredita namijenjenog potrošnji djelomičnom namjenom pozajmljenog iznosa za otplatu dugova povezanih s profesionalnom djelatnošću.

(1) SL C 24, 17. 1. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/27

Presuda Suda (treće vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – NN/Regione Lombardia

(predmet C-636/21 (1), Regione Lombardia (Mjere tržišne potpore koje se odnose na bolesti životinja)]

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Poljoprivreda - Zajednička organizacija tržišta - Uredba (EU) br. 1308/2013 - Članak 220. - Mjere tržišne potpore koje se odnose na bolesti životinja - Provedbena uredba (EU) 2019/1323 - Izvanredne mjere potpore za sektore jaja i mesa peradi u Italiji - Nacionalni propisi - Uvjet dodjele potpore - Poljoprivrednici koji djeluju na predmetnom tržištu na dan podnošenja zahtjeva - Margina prosudbe država članica”)

(2023/C 261/37)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: NN

Tuženik: Regione Lombardia

Izreka

Članak 220. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 u vezi s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/1323 оd 2. kolovoza 2019. o izvanrednim mjerama potpore za sektore jaja i mesa peradi u Italiji

treba tumačiti na način da mu se:

protivi nacionalni propis koji se tumači i primjenjuje na način da pravo na mjere potpore predviđene tom drugom uredbom imaju samo poljoprivrednici koji su na dan podnošenja zahtjeva za potporu još uvijek djelovali u sektoru peradarstva.

(1) SL C 2, 3. 1. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/27

Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Cluj – Rumunjska) – SC Zes Zollner Electronic SRL/Direcţia Regională Vamală Cluj – Biroul Vamal de Frontieră Aeroport Cluj Napoca

(Predmet C-640/21 (1), Zes Zollner Electronic)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Carinska unija - Uredba (EU) br. 952/2013 - Carinski zakonik Unije - Veća količina robe otkrivena nakon puštanja robe - Članak 173. - Izmjena carinske deklaracije - Roba koja se razlikuje od one koju izvorno obuhvaća carinska deklaracija koja se mijenja - Članak 174. - Poništenje carinske deklaracije - Članak 42. - Sankcije koje su odredila nadležna carinska tijela - Delegirana uredba (EU) 2015/2446”)

(2023/C 261/38)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Cluj

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SC Zes Zollner Electronic SRL

Tuženik: Direcţia Regională Vamală Cluj – Biroul Vamal de Frontieră Aeroport Cluj Napoca

Izreka

Članke 173. i 174. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije

treba tumačiti na način da se:

ne primjenjuju u slučaju u kojem deklarant utvrdi, nakon što je podnio svoju carinsku deklaraciju i nakon puštanja robe, da je količina robe veća u odnosu na onu koja je izvorno obuhvaćena tom carinskom deklaracijom također trebala biti obuhvaćena navedenom deklaracijom s obzirom na to da se:

—	s jedne strane, zahtjev za izmjenu carinske deklaracije na temelju prve od tih odredaba ne može dopustiti kada se njime želi izmijeniti ta deklaracija kako bi se ona odnosila na količinu robe koja je veća od količine koja je u njoj navedena, i

—	s druge strane, zahtjev za poništenje carinske deklaracije na temelju druge od tih odredaba ne može se prihvatiti ako je taj zahtjev podnesen nakon puštanja robe a da pritom nije obuhvaćen slučajevima koje je Europska komisija utvrdila na temelju članka 175. te uredbe.

Uredbu br. 952/2013, osobito njezin članak 42., članak 139. stavak 1. i članak 158. stavak 1.

treba tumačiti na način da:

deklarant koji nakon puštanja robe utvrdi da je količina uvezene robe veća od one koja je navedena u njegovoj carinskoj deklaraciji dužan je podnijeti novu deklaraciju u pogledu te veće količine. Ako su za primjenu nacionalnog zakonodavstva kojim se predviđaju sankcije u skladu s člankom 42. tog zakonika u slučaju takve nepravodobne deklaracije zadužena carinska tijela, ona moraju uzeti u obzir – kako bi izvršila pravnu kvalifikaciju eventualno počinjene povrede kao i, prema potrebi, odredila sankcije za nepoštovanje carinskog zakonodavstva koje treba izreći – sve relevantne elemente, uključujući, ako je potrebno, dobru vjeru deklaranta, kako bi se zajamčilo da su te sankcije učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(1) SL C 64, 7. 2. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/28

Presuda Suda (deseto vijeće) od 8. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Okręgowy w Warszawie – Poljska) – LM/KP

(Predmet C-654/21 (1), LM (Protutužba za proglašavanje žiga ništavim))

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Žig Europske unije - Sporovi pred nacionalnim sudom - Nadležnost sudova za žigove Europske unije - Uredba (EU) 2017/1001 - Članak 124. - Tužba zbog povrede - Članak 128. - Protutužba za proglašavanje žiga ništavim - Predmet te protutužbe - Članak 129. stavak 3. - Postupovna pravila koja se primjenjuju na istu vrstu tužbi u vezi s nacionalnim žigom - Načelo postupovne autonomije”)

(2023/C 261/39)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Okręgowy w Warszawie

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LM

Tuženik: KP

Izreka

Članak 124. točku (d) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije, u vezi s njezinim člankom 128. stavkom 1.,

treba tumačiti na način da se:

protutužba za proglašavanje žiga Europske unije ništavim može odnositi na sva prava koja nositelj tog žiga ima na temelju njegove registracije a da tu protutužbu u njezinu predmetu ne ograničava okvir koji je definiran tužbom zbog povrede.

(1) SL C 64 7. 2. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/29

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 8. lipnja 2023. – PAO Severstal (C-747/21 P), Novolipetsk Steel PJSC (NLMK) (C-748/21 P)/Europska komisija, Eurofer, Association européenne de l'acier, ASBL

(Spojeni predmeti C-747/21 P i C-748/21 P) (1)

(„Žalba - Damping - Provedbena uredba (EU) 2016/1328 - Uvoz određenih hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Ruske Federacije - Konačna antidampinška pristojba - Uredba (EZ) br. 1225/2009 - Članak 18. stavak 1. - Potrebni podaci - Nepostojanje - Članak 9. stavak 4. - „Pravilo niže pristojbe” - Ciljana cijena - Profitna marža industrije Europske unije - Poslovna jedinica - Odabir najnovije reprezentativne godine - Članak 2. stavak 9. - Određivanje cijene izvoza - Šteta nanesena industriji Unije - Analogna primjena - Izračun marže sniženja cijena - Obrazloženje”)

(2023/C 261/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: PAO Severstal (C-747/21 P), Novolipetsk Steel PJSC (NLMK) (C-748/21 P) (zastupnici: M. Krestijanova i N. Tuominen, avocată)

Druge stranke u postupku: Europska komisija (zastupnici: u početku K. Blanck i J.-F. Brakeland, a zatim J. F. Brakeland, agenti), Eurofer, Association européenne de l'acier, ASBL

Izreka

1.	Žalbe se odbijaju.

2.	Društvu PAO Severstal nalaže se snošenje troškova u predmetu C-747/21 P.

3.	Društvu Novolipetsk Steel PJSC (NLMK) nalaže se snošenje troškova u predmetu C-748/21 P.

(1) SL C 73, 14. 2. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/30

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – TC/Parlament

(Predmet T-309/21) (1)

(„Institucionalno pravo - Pravilnik o isplati troškova i naknada zastupnicima Europskog parlamenta - Naknada za parlamentarnu pomoć - Povrat pogrešno isplaćenih iznosa - Razuman rok - Teret dokazivanja - Pravo na saslušanje - Zaštita osobnih podataka - Članak 9. Uredbe (EU) 2018/1725 - Članak 26. Pravilnika o osoblju”)

(2023/C 261/41)

Jezik postupka: litavski

Stranke

Tužitelj: TC (zastupnik: D. Aukštuolytė, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: M. Ecker i S. Toliušis, agenti)

Predmet

Tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj je zatražio poništenje, s jedne strane, odluke glavnog tajnika Europskog parlamenta od 16. ožujka 2021. kojom se u odnosu na njega utvrđuje potraživanje u iznosu od 78 838,21 eura, koji je pogrešno isplaćen na ime troškova parlamentarne pomoći te se nalaže povrat tog iznosa i, s druge strane, obavijesti o terećenju br. 7010000523 od 31. ožujka 2021.

Izreka

Obustavlja se postupak pokrenut povodom tužbe za poništenje, u dijelu u kojem je usmjerena protiv, s jedne strane, odluke Glavnog tajnika Europskog parlamenta od 16. ožujka 2021. kojom se u odnosu na osobu TC utvrđuje potraživanje za pogrešno isplaćen iznos na ime troškova parlamentarne pomoći te se nalaže povrat tog iznosa i, s druge strane, obavijesti o terećenju br. 7010000523 od 31. ožujka 2021. u dijelu u kojem se odnose na primitke od rada, davanja iz socijalne sigurnosti i putne troškove povezane sa zapošljavanjem osobe A u razdoblju od 1. travnja. do 22. studenoga 2016., u iznosu od 28 083,67 eura.

Prethodno spomenuta Odluka Glavnog tajnika Parlamenta od 16. ožujka 2021. i obavijest o terećenju br. 7010000523 od 31. ožujka 2021. poništavaju se u dijelu u kojem se njima osobi TC nalaže povrat primitaka od rada, davanja iz socijalne sigurnosti i putnih troškova povezanih sa zapošljavanjem osobe A u razdoblju od 22. svibnja 2015. do 31. ožujka 2016., u iznosu od 50 754,54 eura.

3.	Parlamentu se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 320, 9. 8. 2021.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/30

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Vallegre/EUIPO – Joseph Phelps Vineyards (PORTO INSÍGNIA)

(Predmet T-33/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije PORTO INSÍGNIA - Raniji verbalni žig Europske unije INSIGNIA - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2023/C 261/42)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Vallegre, Vinhos do Porto, SA (Sabrosa, Portugal) (zastupnici: E. Armero Lavie, G. Marín Raigal i J. Oria Sousa-Montes, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: E. Nicolás Gómez, M. Eberl i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Joseph Phelps Vineyards LLC (St. Helena, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: S. Reinhard, odvjetnik)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj traži poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 26. listopada 2021. (predmet R 894/2021-5).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Vallegre, Vinhos do Porto, SA nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 119, 14. 3. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/31

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – DDR Kultur/EUIPO – Groupe Canal+ (THE PLANET)

(Predmet T-47/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije THE PLANET - Raniji figurativni žig Europske unije PLANÈTE + - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2023/C 261/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: DDR Kultur UG (haftungsbeschränkt) (Berlin, Njemačka) (zastupnik: I. Yeboah, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Bosse i D. Gája, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Groupe Canal+ (Issy-les-Moulineaux, Francuska) (zastupnici: M. Georges-Picot i C. Cuny, odvjetnice)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 25. studenoga 2021. (predmet R 2385/2020-2).

Izreka

1.	Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 25. studenoga 2021. (predmet R 2385/2020-2).

2.	EUIPO-u se nalaže snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova koji su društvu DDR Kultur UG (haftungsbeschränkt) nastali u postupku pred Općim sudom.

3.	Društvo Groupe Canal+ snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 128, 21. 3. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/32

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Brooks England/EUIPO – Brooks Sports (BROOKS ENGLAND)

(Predmet T-63/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije BROOKS ENGLAND - Raniji verbalni žig Europske unije BROOKS - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 40/94 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Stvarna uporaba ranijeg žiga - Članak 43. stavak 2. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 47. stavak 2. Uredbe 2017/1001)”)

(2023/C 261/44)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Brooks England Ltd (Smethwick, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: S. Feltrinelli i K. Manhaeve, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: T. Klee i D. Gája, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Brooks Sports, Inc. (Seattle, Washington, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: C. Spintig i S. Pietzcker, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 22. studenoga 2021. (predmet R 2432/2020-4).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Brooks England Ltd se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 148, 4. 4. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/32

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Roxtec i Wallmax/EUIPO – Wallmax i Roxtec (Prikaz plavog kvadrata koji sadržava osam koncentričnih crnih kružnica)

(Spojeni predmeti T-218/22 i T-219/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Figurativni žig Europske unije koji prikazuje plavi kvadrat koji sadržava osam koncentričnih crnih kružnica - Apsolutni razlog za ništavost - Znak koji se sastoji isključivo od oblika proizvoda potrebnog za postizanje tehničkog rezultata - Članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka ii. Uredbe (EZ) br. 40/94 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka ii. Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2023/C 261/45)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj u predmetu T-218/22: Roxtec AB (Karlskrona, Švedska) (zastupnici: J. Olsson i J. Adamsson, odvjetnici)

Tužitelj u predmetu T-219/22: Wallmax Srl (Milano, Italija) (zastupnici: F. Ferrari, L. Goglia i G. Rapaccini, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: E. Markakis, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom u predmetu T-218/22: Wallmax (Milano) (zastupnici: F. Ferrari, L. Goglia i G. Rapaccini, odvjetnici)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom u predmetu T-219/22: Roxtec (Karlskrona) (zastupnici: J. Olsson i J. Adamsson, odvjetnici)

Predmet

Svojim tužbama na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj u predmetu T-218/22 i tužitelj u predmetu T-219/22 traže poništenje odluke drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 10. veljače 2022. (predmet R 1093/2021-2).

Izreka

1.	Tužbe se odbijaju.

2.	Društvo Roxtec AB, Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društvo Wallmax Srl snosit će vlastite troškove u predmetu T-218/22.

3.	Društvu Wallmax nalaže se snošenje troškova u predmetu T-219/22.

(1) SL C 237, 20. 6. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/33

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Chocolates Lacasa Internacional/EUIPO – Esquitino Madrid (Conguitos)

(Predmet T-339/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Figurativni žig Europske unije Conguitos - Raniji verbalni žig Europske unije Conguitos - Apsolutni razlog za ništavost - Zla vjera - Članak 52. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Relativni razlog ništavosti - Nepošteno iskorištavanje razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga - Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/1001) - Članak 53. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 60. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2023/C 261/46)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Chocolates Lacasa Internacional, SA (Utebo, Španjolska) (zastupnici: J.-B. Devaureix, J. Vicente Martínez i E. Seijo Veiguela, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: D. Gája i J. Crespo Carrillo, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom:: Mariano Esquitino Madrid (Elche, Španjolska) (zastupnici: I. Temiño Ceniceros i F. Ortega Sánchez, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 21. ožujka 2022. (predmet R 601/2021-5).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Chocolates Lacasa Internacional, SA se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 284, 25. 7. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/34

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Cassa Centrale/EUIPO – Bankia (BANQUÌ)

(Predmet T-368/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije BANQUÌ - Raniji figurativni žig Europske unije Bankia - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Razlikovni karakter ranijeg žiga”)

(2023/C 261/47)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Cassa Centrale Banca – Credito Cooperativo Italiano SpA (Trento, Italija) (zastupnici: J. Graffer, G. Locurto i A. Ottolini, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Ringelhann i D. Hanf, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Bankia, SA (Madrid, Španjolska)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 11. travnja 2022. (predmet R 1318/2021-1).

Izreka

Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 11. travnja 2022. (predmet R 1318/2021-1) u dijelu u kojem se njome odbija žalba društva Cassa Centrale Banca – Credito Cooperativo Italiano SpA jer se prijava za registraciju verbalnog žiga BANQUÌ kao žiga Europske unije obuhvaćala proizvode iz razreda 9. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikacija roba i usluga u svrhu registriranja žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Društvo Cassa Centrale Banca – Credito Cooperativo Italiano i EUIPO snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 303, 8. 8. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/35

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Société des produits Nestlé/EUIPO – European Food (FITNESS)

(Predmet T-519/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak opoziva odluka ili brisanja upisa - Opoziv odluke koja sadržava očitu pogrešku koja se može pripisati EUIPO-u - Članak 103. stavak 1. Uredbe (EU) 2017/1001 - Nepostojanje očite pogreške”)

(2023/C 261/48)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Société des produits Nestlé SA (Vevey, Švicarska) (zastupnici: A. Jaeger-Lenz, A. Lambrecht, i A-C Salger, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: V. Ruzek, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: European Food SA (Păntășești, Rumunjska) (zastupnik: I. Speciac, odvjetnica)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj, Société des produits Nestlé SA, zahtijeva poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 27. lipnja 2022. (predmet R 894/2020-1) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

Izreka

1.	Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 27. lipnja 2022. (predmet R 894/2020-1).

2.	EUIPO će snositi vlastite troškove i troškove društva Société des produits Nestlé SA.

3.	European Food SA snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 398, 17. 10. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/35

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Sanity Group/EUIPO – AC Marca Brands (Sanity Group)

(Predmet T-541/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije Sanity Group - Raniji figurativni žig Europske unije SANYTOL - Relativni razlog za odbijanje - Povreda ugleda - Članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2023/C 261/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sanity Group GmbH (Berlin, Njemačka) (zastupnici: B. Koch i V. Wolf, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: T. Klee, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: AC Marca Brands, SL (Barcelona, Španjolska) (zastupnici: D. Pellisé Urquiza i J. C. Quero Navarro, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 22. lipnja 2022. (predmet R 2107/2021-1).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Sanity Group GmbH se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 408, 24. 10. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/36

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Laboratorios Ern/EUIPO – BRM Extremities (BIOPLAN)

(Predmet T-543/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije BIOPLAN - Raniji verbalni žig Europske unije BIOPLAK - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje sličnosti proizvoda - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2023/C 261/50)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Laboratorios Ern, SA (Barcelona, Španjolska) (zastupnik: S. Correa Rodríguez, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Ivanauskas, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: BRM Extremities Srl (Milano, Italija)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj traži poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 6. lipnja 2022. (predmet R 2147/2021-5).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Svaka će stranka snositi vlastite troškove.

(1) SL C 408, 24. 10. 2022.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/36

Tužba podnesena 26. travnja 2023. – WS/EUIPO

(Predmet T-221/23)

(2023/C 261/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: WS (zastupnik: H. Tettenborn, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi postupak odabira EXT/22/08/AD6/DTD-Poslovni analitičar;

—

podredno, poništi odluku odbora za odabir kojom se tužiteljev zahtjev podnesen u postupku odabira EXT/22/08/AD6/DTD-Poslovni analitičar od 30. lipnja 2022. neće uzeti u daljnje razmatranje, nakon što je EUIPO 16. siječnja 2023. odbio tužiteljevu žalbu podnesenu 28. rujna 2022. na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju;

—	naloži EUIPO-u da tužitelju isplati pravičnu novčanu naknadu, prema diskrecijskoj ocjeni suda, za materijalnu i nematerijalnu štetu koja je tužitelju uzrokovana odlukom odbora za odabir u postupku odabira EXT/22/08/AD6/DTD-Poslovni analitičar koja se pobija u prvom dijelu tužbenog zahtjeva;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je EUIPO povrijedio obvezu iz članka 4. stavka 1. točaka (a), (d) i (f), članka 17. stavka 3. i članka 33. točke (b) Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća, (1) članka 5. stavka 1. točaka (a), (d) i (f) i članka 5. stavka 2., članka 15. stavka 3. i članka 32. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, (2) i oglasa za slobodno radno mjesto.

—	Tužitelj temelji svoju tvrdnju na tome da EUIPO, odnosno povjerenstvo za odabir, nije pravilno ocijenilo njegovu prikladnost za radno mjesto time što nije uzelo u obzir posljednje verzije dokumenata koje im je dostavio.

Drugi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je povjerenstvo za odabir napravilo očitu pogrešku u ocjeni time što mu na pitanja od 1 do 5 iz probira talenata nije dodijelilo maksimalan broj bodova.

—	Tužitelj temelji svoju tvrdnju na tome što izlaže i objašnjava svoje sposobnosti i iskustva koja je naveo u odgovorima na ta pitanja.

(1) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL 2018., L 295, str. 39.)

(2) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/37

Tužba podnesena 3. svibnja 2023. – LW/Komisija

(Predmet T-232/23)

(2023/C 261/52)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: LW (zastupnik: S. Birenbaum-De Guchteneere i M. Tournay, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi izvješće o ocjeni za 2020.;

—	u mjeri u kojoj je to potrebno, poništi odluku drugostupanjskog ocjenjivača od 13. srpnja 2022., kojom je potvrđeno izvješće o ocjeni za 2020. i odbijena žalba od 11. ožujka 2022. (zabilježena pod br. 507857);

—	u mjeri u kojoj je to potrebno, poništi odluku tijela za imenovanje od 24. siječnja 2023., kojom je odbijena žalba podnesena podneskom od 7. rujna 2022. (zabilježen pod br. R/422/22);

—	naloži naknadu pretrpljene nematerijalne štete;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 43. Pravilnika o osoblju, članka 2. stavka 3. Odluke Komisije C(2013) 8985 od 16. prosinca 2013. kojom se utvrđuju opće odredbe za provedbu članka 43. Pravilnika o osoblju i načinima primjene članka 44. prvog stavka Pravilnika o osoblju (u daljnjem tekstu: OPO), i članka 5., 6. i 7. OPO-a, očitoj pogrešci u ocjeni, zlouporabi ovlasti i povredi načela dobrog upravljanja.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 296. UFEU-a, članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 25. Pravilnika o osoblju, povredi obveze obrazlaganja, očitoj pogrešci i povredi načela dobrog upravljanja.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 21. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 1.d stavka 1. Pravilnika o osoblju, i povredi dužnosti brižnog postupanja.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/38

Tužba podnesena 15. svibnja 2023. – Acampora i dr./Komisija

(Predmet T-261/23)

(2023/C 261/53)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Roberto Acampora (Napulj, Italija) i drugih 172 tužitelja (zastupnik: E. Iorio, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi izričitu odluku Europske komisije od 27. siječnja 2023. (EMPL.C.1/BPM/kt (2023) 633265) o odbijanju zahtjeva GestDem n. 2023/0263 za pristup dodatnoj službenoj opomeni od 15. srpnja 2022. koju je Europska komisija uputila Talijanskoj Republici te naknadnom odgovoru potonje u postupku zbog povrede obveze 2016/4081 vezano uz usklađenost s pravom Europske unije nacionalne odredbe kojom se uređuje služba koju obavljaju počasni pravosudni dužnosnici, kao i odgovoru Italije;

—	poništi prešutnu odluku Europske komisije od 15. ožujka 2023. o odbijanju ponovljenog zahtjeva za donošenje izričite odluke, uz navođenje da iz administrativnih razloga nije u mogućnosti odgovoriti na ponovljeni zahtjev i da ne može navesti hoće li i kada biti izričitog odgovora;

—	naloži Europskoj komisiji, u slučaju prigovora, snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se odnosi na dopuštenost tužbe. Tužitelji nastupaju koristeći opće pravo građana Unije na transparentnost djelovanja institucija radi dobivanja potrebnih informacija, u skladu s onim što se svim građanima Unije jamči na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (1). Nadalje, poznavanje dodatne službene opomene i odgovora Italije pružilo bi tužiteljima konkretnu korist u vidu ostvarivanja njihova prava na informaciju, saznajući, nakon skoro sedam godina, razloge zbog kojih Komisija još nije donijela nikakvo obrazloženo mišljenje. Komisija je najprije donijela izričitu odluku o uskraćivanju pristupa 27. siječnja 2023., a nakon toga i prešutnu odluku o uskraćivanju 15. ožujka 2023. u kojoj je navela da iz administrativnih razloga nije u mogućnosti odgovoriti na ponovljeni zahtjev za donošenje odluke od 27. siječnja 2023. i da ne zna hoće li i kada odgovoriti. Protiv prešutnih odluka koje podrazumijevaju prešutno odbijanje u smislu članka 8. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 moguće je podnijeti tužbu Općem sudu.

Drugi tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu načela u području pristupa aktima institucija Europske unije, predviđenih u članku 1. drugom stavku Ugovora o Europskoj uniji, članku 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i u članku 1. i članku 4. stavku 2. trećoj alineji Uredbe (EZ) br. 1049/2001 – postojanje općeg interesa za pristupom dodatnoj službenoj opomeni od 15. srpnja 2022.

Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu obveze obrazlaganja akata europskih institucija. Načela u pogledu obrazlaganja prekršena su jer Komisija nije iznijela ništa osim potpuno generičkih i stereotipnih naznaka o razlozima zbog kojih bi otkrivanje dodatne službene opomene od 15. srpnja 2022. i odgovora Italije ugrozilo spomenuto „ozračje povjerenja”, odgovarajući na standardnom obrascu u koji su unesene informacije koje su toliko malobrojne i sažete da tužiteljima i Općem sudu ne omogućuju da izvrši stvarnu kontrolu nad zakonitošću razloga za donošenje odluke o uskraćivanju, koja nije u dovoljnoj mjeri obrazložena, posebno u pogledu razloga koji bi sprečavali makar i djelomično otkrivanje akata, s obzirom na to da je dodatni dopis već bio djelomično objavljen uz paket povreda od 15. srpnja 2022., ako ništa onda na način da ne omogućuju da se shvati sadržaj i razlozi dodatnih prigovora koji su pućeni Italiji.

U izričitoj odluci od 27. siječnja 2023. koja sadržava pobijanu odluku o uskraćivanju pristupa ne navode se jasno razlozi na kojima se ona temelji, njihova pravna osnova, činjenične pretpostavke i način na koji su uzeti u obzir različiti relevantni interesi, zbog čega uskraćivanje utječe na ostvarivanje prava predviđenih u člancima 17. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, pa stoga – imajući u vidu da se usvojenim aktom tužiteljima nameće ograničavanje prava iz Ugovora, i to u vidu sužavanja tih prava – obrazloženje mora u najvećoj mjeri biti dosljedno, precizno i detaljno kako bi se iz njega jasno shvatile prihvaćene odluke. Prešutna odluka od 15. ožujka 2023. ne sadržava nikakvo obrazloženje i unedogled odgađa Komisijinu odluku.

Uskraćivanje pristupa navedenim dokumentima tim je više neopravdano imajući u vidu činjenicu da je dodatna službena opomena od 15. srpnja 2022. bila neformalno objavljena na Facebook stranici na koju je pretplaćeno tisuće počasnih pravosudnih dužnosnika.

(1) SL 2001., L 145, str. 43. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/39

Tužba podnesena 30. svibnja 2023. – Hexal/Komisija

(Predmet T-299/23)

(2023/C 261/54)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Hexal AG (Holzkirchen, Njemačka) (zastupnik: A. Meier, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba koja se odnosi na Provedbenu odluku Komisije od 2. svibnja 2023. [C(2023)3067 (final)] o izmjeni odobrenja za lijek za humanu uporabu „Tecfidera – dimetilfumarat” izdanog odlukom C (2014) 601 final, temelji se na dva tužbena razloga.

Svojim prvim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da je došlo do očite povrede članka 14. stavka 11. Uredbe (EZ) br. 726/2004 (1), jer dozvola za novu terapijsku indikaciju Tecfidera nije dobivena unutar prvih osam godina nakon izdavanja odobrenja, nego tek na kasniji datum.

Drugim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da je došlo do očite pogreške u ocjeni u tumačenju presude donesene u spojenim predmetima C-438/21 P do C-440/21 P (2) i da je stoga Komisija pogrešno zaključila da Tecfidera nije bila dio punog odobrenja za stavljanje u promet Fumaderma.

(1) Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004, L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31, str. 18.)

(2) Presuda od 16. ožujka 2023., Komisija i dr./Pharmaceutical Works Polpharma, C-438/21 P do C-440/21 P, EU:C:2023:213.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/40

Tužba podnesena 30. svibnja 2023. – Red Bull i dr./Komisija

(Predmet T-306/23)

(2023/C 261/55)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Red Bull GmbH (Fuschl am See, Austrija), Red Bull France SASU (Pariz, Francuska), Red Bull Nederland BV (Amsterdam, Nizozemska) (zastupnici: H. Wollmann, F. Urlesberger, J. Schindler i F. Dethmers, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Odluku Komisije o pretrazi C (2023) 1689 final od 8. ožujka 2023.;

—	poništi svaku mjeru koju je Komisija odredila u okviru pretrage; konkretno, da Opći sud proglasi nedopuštenim nastavak pretrage i naloži Komisiji da vrati sve preslike dokumenata koje je tijelo izradilo i pribavilo u okviru pretrage; i

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi tužitelji ističu pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog: očita neosnovanost odluke o pretrazi

Članak 1. odluke o pretrazi treba poništiti jer su prigovori koje sadržava očito neosnovani. Čak i pod pretpostavkom da su Komisijine činjenične pretpostavke točne (quod non), one ne utemeljuju povredu članka 101. ili 102. UFEU-a, na temelju ustaljene sudske prakse Suda, vlastitih smjernica Komisije i javno dostupnih informacija kojima je Komisija raspolagala prije donošenja odluke o pretrazi.

2.	Drugi tužbeni razlog: nedovoljne indicije za donošenje odluke o pretrazi Razvidno je da Komisija u trenutku donošenja svoje odluke nije raspolagala dovoljnim indicijama o protutržišnom ponašanju kako bi opravdala pretragu.

Treći tužbeni razlog: nedostatak u obrazloženju i nepreciznost odluke o pretrazi

Članak 1. odluke o pretrazi treba poništiti zato što nije dovoljno obrazložen i sadržava neograničen i neodređen opis predmeta pretrage, koji tužiteljima ne omogućuje da nedvojbeno znaju svoje obveze suradnje tijekom pretrage.

Četvrti žalbeni razlog: povreda načela proporcionalnosti

Članak 1. odluke o pretrazi i druge s njom povezane odluke koje je Komisija donijela tijekom pretrage treba poništiti zbog povrede načela proporcionalnosti. To je osobito slučaj s vremenski neograničenim nastavkom pretrage u tuženikovim prostorijama u Bruxellesu koji je naložila Komisija, čime se prekomjerno zadire u prava tužiteljâ.

Peti tužbeni razlog: bitna povreda postupka i prava na obranu

Komisija nije osigurala da nadležna austrijska tijela raspolažu svim sredstvima za izvršavanje ovlasti nadzora kojom raspolažu u pogledu poštovanja temeljnih prava tužiteljâ tijekom pretrage. Time je Komisija počinila bitnu povredu postupka i povrijedila prava obrane tužiteljâ. Osim toga, Komisija je povrijedila pravo tužiteljâ na pomoć odvjetnika, koje je zaštićeno Poveljom o temeljnim pravima.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/41

Tužba podnesena 5. lipnja 2023. – Aliud Pharma/Komisija

(Predmet T-309/23)

(2023/C 261/56)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Aliud Pharma GmbH (Laichingen, Njemačka) (zastupnik: P. von Czettritz, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi protiv članaka 1., 2. i 3. Provedbene odluke Europske komisije od 2. svibnja 2023. (C(2023)3067 (final)) o izmjeni odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu „Tecfidera – dimetilfumarat” izdanog Odlukom C(2014) 601 final tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni i zlouporaba ovlasti prilikom tumačenja presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-438/21 P do C-440/21 P (1)

U toj je odluci Sud ispitao samo ocjenu Committee for Medicinal Products for Human Use (CHMP, Odbor za lijekove za humanu uporabu) iz 2013. i Odluku Komisije od 30. siječnja 2014. Međutim, u međuvremenu postoji nova znanstvena ocjena CHMP-a od 11. studenoga 2021. u pogledu dviju tvari sadržanih u lijeku, koju Sud uopće nije uzeo u obzir u okviru svojeg nadzora osnovanosti EMA-ine odluke o nevalidiranju od 30. srpnja 2018. Međutim, na temelju tog izvješća o ocjeni utvrđeno je da tvar nije aktivni sastojak, nego samo pomoćna tvar, s posljedicom da je lijek obuhvaćen globalnim odobrenjem u okviru prvog odobrenja za stavljanje u promet.

Drugi tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni pri odobravanju dodatne godine zaštite stavljanja u promet u skladu s člankom 14. stavkom 11. Uredbe (EZ) br. 726/2004 (2)

Članak 14. stavak 11. Uredbe (EZ) br. 726/2004 propisuje da se odobrenje nove terapijske indikacije koja ima značajnu kliničku prednost u usporedbi s postojećim terapijama daje tijekom prvih osam godina nakon izdavanja prvog odobrenja za stavljanje u promet, što ovdje nije slučaj jer su prvo odobrenje za stavljanje u promet 30. siječnja 2014. i odobrenje nove indikacije izdani tek 13. svibnja 2022. Pretpostavka za jednogodišnje produljenje zaštite stavljanja u promet iz članka 14. stavka 11. Uredbe (EZ) br. 726/2004 stoga nije ispunjena.

(1) Presuda od 16. ožujka 2023., Komisija i dr./Pharmaceutical Works Polpharma, C-438/21 P do C-440/21 P, EU:C:2023:213

(2) Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.)

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/42

Tužba podnesena 7. lipnja 2023. – Naturgy Energy Group/EUIPO – Global Power Service (gps global power service)

(Predmet T-312/23)

(2023/C 261/57)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Naturgy Energy Group, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnik: J. Mora Cortés, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Global Power Service SpA (Verona, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementima „gps global power service” – prijava za registraciju br. 18 001 007

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. ožujka 2023. u predmetu R 505/2022-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi/ukine pobijanu odluku, s obzirom na to da se njome odbija pravno sredstvo R 505/2022-4, te odobri u cijelosti registraciju za predmetni sporni žig za sve zatražene proizvode i usluge,

—	naloži EUIPO-u i intervenijentu (ako se umiješa u ovaj postupak) snošenje troškova, uključujući onih u postupku pred operativnim odjelom i četvrtim žalbenim vijećem EUIPO-a.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/43

Tužba podnesena 8. lipnja 2023. – Adeva/EUIPO – Sideme (MAISON CAVIST.)

(Predmet T-313/23)

(2023/C 261/58)

Jezik na kojem je tužba podnesena: francuski

Stranke

Tužitelj: Adeva (Mitry-Mory, Francuska) (zastupnik: S. Drillon, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Société Industrielle d’Equipement Moderne SA (Sideme) (Levallois-Perret, Francuska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije MAISON CAVIST. – Žig Europske unije br. 18 293 519

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 31. ožujka 2023. u predmetu R 1623/2022-2

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu oduku u dijelu u kojem se njome odbija žalba društva Adeva;

—	u cijelosti odbije zahtjev za proglašenje ništavim žiga Europske unije MAISON CAVIST. br. 18 293 519 koji je podnijelo društvo Sideme.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/43

Tužba podnesena 8. lipnja 2023. – Tiendanimal/EUIPO (CRIADORES)

(Predmet T-314/23)

(2023/C 261/59)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Tiendanimal Comercio Electronico de Articulos para Mascotas, SL (Málaga, Španjolska) (zastupnik: T. González Martínez, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementom „CRIADORES” – prijava za registraciju br. 18 186 334

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 27. ožujka 2023. u predmetu R 798/2021-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku,

—	dopusti registraciju predmetnog spornog žiga u razrede 5 i 31,

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) te članka 7. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/44

Tužba podnesena 9. lipnja 2023. – Pfriem/EUIPO – U-Control (UC)

(Predmet T-316/23)

(2023/C 261/60)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Hanns Pfriem (Schweinfurt, Njemačka) (zastupnik: M. Pütz-Poulalion, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: U-Control Srl (Torrile, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija žiga u kojoj je naznačena Europska unija u odnosu na figurativni žig „UC” – međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 1 569 179

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. ožujka 2023. u predmetu R 1404/2022-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	u cijelosti prihvati prigovor br. B3146448 i odbije pobijanu prijavu u u pogledu svih osporavanih proizvoda i usluga; podredno, vrati predmet žalbenom vijeću na ponovno odlučivanje.

—	naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih troškova i izdataka.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

—	povreda članka 27. stavka 2., u vezi s člankom 8. stavkom 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625;

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b), u vezi s člankom 33. stavkom 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/45

Tužba podnesena 12. lipnja 2023. – J&B/EUIPO – Ergün (J&B BRO)

(Predmet T-318/23)

(2023/C 261/61)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: J&B Ltd (Road Town, Britanski Djevičanski Otoci) (zastupnici: C. Thomas i B. Reiter, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Engin Ergün (Solingen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije J&B BRO – prijava br. 18 310 846

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. travnja 2023. u predmetu R 2012/2022-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	odbije prigovor;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i vijeća.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/45

Tužba podnesena 12. lipnja 2023. – The Not Company/EUIPO (NOT MILK)

(Predmet T-320/23)

(2023/C 261/62)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: The Not Company SpA (Santiago, Čile) (zastupnici: I. Valdelomar Serrano, J. Rodríguez-Fuensalida y Carnicero, P. Ramells Higueras, A. Figuerola Moure i P. Muñoz Moreno, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: Prijava figurativnog žiga Europske unije NOT MILK – Prijava za registraciju br.o 18 508 169

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. ožujka 2023. u predmetu R 2233/2022-2

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je u pobijanoj odluci pogrešno primijenjen članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) i članak 7. stavak (2) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	poništi pobijanu odluku i

—	naloži nastavak postupka ispitivanja predmetnog spornog žiga u razredima 29. i 32. te njegovu naknadnu registraciju.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

—	povreda načela jednakosti postupanja i dobre uprave

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/46

Tužba podnesena 12. lipnja 2023. – VN/Komisija

(Predmet T-322/23)

(2023/C 261/63)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: VN (zastupnici: A. Champetier i S. Rodrigues, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi ovu tužbu dopuštenom i utemeljenom; slijedom toga:

—	poništi Odluku Komisije od 4. kolovoza 2022., koja je naknadno zamijenjena Odlukom od 8. rujna 2022. o isplati cjelokupnih obiteljskih naknada majci tužiteljeva sina, računajući od 1. rujna 2015;

—	poništi Odluku Komisije od 8. rujna 2022., osim pododluke da se tužitelju isplate naknade za obrazovanje za njegovog sina;

—

sukladno načelu prema kojem Sud ne može izdavati naloge institucijama, isplati odgovarajući iznos tužitelju (naknadu za uzdržavano dijete, naknadu za kućanstvo, naknadu za predškolsko obrazovanje od 1. rujna 2015. do 31 kolovoza 2016.);

—	retroaktivno, za razdoblje od 1. travnja 2015. do lipnja 2023. (pri čemu se precizira da uprava od sada isplaćuje navedene naknade tužitelju tijekom pet mjeseci, od 1. travnja do rujna 2015.;

—	uvećan za kamate od studenoga 2015. po prosječnoj složenoj godišnjoj kamatnoj stopi jednakoj javnoj kamatnoj stopi ESB-a za 2022.;

—	i ubuduće, od srpnja 2023.;

—	ako je potrebno, poništi Odluku Komisije od 2. ožujka 2023. kojom se odbija tužiteljeva žalba od 4. studenoga 2022.;

—	naloži Komisiji snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 1. i 2. Priloga VII Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije, očitim pogreškama u ocjeni prilikom primjene tih članaka uzimajući u obzir nepostojanje sudske odluke kojom se skrb tužiteljevog sina povjerava njegovoj majci.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela legitimnih očekivanja.

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/47

Tužba podnesena 13. lipnja 2023. – J. García Carrión/EUIPO – Calipso (LimoLife)

(Predmet T-324/23)

(2023/C 261/64)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: J. García Carrión, SA (Jumilla, Španjolska) (zastupnik: J. Mora Cortés, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Calipso SRL (Afumati, Rumunjska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: Prijava verbalnog žiga Europske unije LimoLife – Prijava za registraciju br.o 18 352 014

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. ožujka 2023. u predmetu R 1258/2022-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi ili izmijeni pobijanu odluku, u dijelu u kojem se njome prihvaća žalba R 1258/2022-1, kojom je odbijen prigovor br. B 3 142 838 i odobrena u cijelosti registracija spornog žiga za sve osporavane proizvode i

—	naloži EUIPO-u i intervenijentu (ako se upusti i intervenira u ovaj postupak) da snose troškove, uključujući troškove postupka pred Odjelom za prigovore i prvim žalbenim vijećem EUIPO-a.

Tužbeni razlog

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

24.7.2023

Službeni list Europske unije

C 261/49

Ispravak priopćenja u Službenom listu u predmetu T-302/22

( Službeni list Europske unije C 276 od 18. srpnja 2022. )

(2023/C 261/66)

Priopćenje u SL u predmetu T-302/22, Vinokurov/Vijeće treba glasiti kako slijedi:

Tužba podnesena 23. svibnja 2022. – Vinokurov/Vijeće

(Predmet T-302/22)

(2022/C 276/21)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Alexander Semenovič Vinokurov (Moskva, Rusija) (zastupnici: É. Épron i J. Choucroun, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi ovu tužbu za poništenje dopuštenom i osnovanom;

—

djelomično poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2022/397 (1) od 9. ožujka 2022. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine, u dijelu u kojem se ona odnosi na Alexandera Vinokurova;

—

djelomično poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2022/396 (2) od 9. ožujka 2022. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine u dijelu u kojem se ona odnosi na Alexandera Vinokurova;

—	naloži Vijeću Europske unije snošenje svih troškova postupka;

—	tužitelju prizna pravo na ostvarivanje svih preostalih prava, tužbenih razloga i radnji.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju razloga koji dovoljno precizno i konkretno potkrjepljuju akt koji negativno utječe. U prilog tom tužbenom razlogu, tužitelj osobito ističe da se razlozi Vijeća odnose na sektore djelatnosti dok se kriteriji iz Odluke ZVSP 2022/397 odnose samo na određene osobe. Tužitelj se također poziva na nepostojanje pojašnjenja u pogledu kriterija koji se odnosi na osiguravanje znatnih prihoda i činjenicu da primjena razloga ne odgovara nijednom relevantnom kriteriju koji iznosi Vijeće. Naposljetku, tužitelj smatra da se razlog koji se odnosi na potporu ili provedbu djelovanja ili politike razlikuje od relevantnog kriterija koji čini „materijalna ili financijska potpora” vladi Ruske Federacije.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni koju je Vijeće počinilo s obzirom na relevantne kriterije koje je primijenilo, odnosno materijalnu ili financijsku potporu ruskim donositeljima odluka, ostvarivanje koristi od vlade Ruske Federacije ili osiguravanje bitnog izvora prihoda toj vladi.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti zbog toga što proširenje kriterija za uvrštenje sada omogućuje sankcioniranje osoba koje nisu povezane sa situacijom u Ukrajini. Tako se navodi da se Vijeće poziva na osiguravanje znatnog izvora prihoda određenih sektora djelatnosti ali ne uzima u obzir tužiteljev udio u tim sektorima kao ni njegov udio u kapitalu u navedenim društvima.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi tužiteljevih prava obrane i djelotvorne sudske zaštite.

(1) Odluka Vijeća (ZVSP) 2022/397 od 9. ožujka 2022. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2022., L 80, str. 31. i ispravci SL 2022., L 117, str. 118. i SL 2022., L 156, str. 160.)

(2) Provedbena uredba Vijeća (EU) 2022/396 od 9. ožujka 2022. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2022., L 80, str. 1. i ispravci SL 2022., L 117, str. 117. i SL 2022., L 154, str. 76.)

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 261

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 66. 24. srpnja 2023.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2023/C 261/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	Ispravci
2023/C 261/66	Ispravak priopćenja u Službenom listu u predmetu T-302/22 ( SL C 276, 18.7.2022. )	49