Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2023/C 252/01)

Posljednja objava

SL C 235, 3.7.2023.

Prethodne objave

SL C 223, 26.6.2023.

SL C 216, 19.6.2023.

SL C 205, 12.6.2023.

SL C 189, 30.5.2023.

SL C 173, 15.5.2023.

SL C 164, 8.5.2023.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Presuda Suda (veliko vijeće) od 5. lipnja 2023. – Europska komisija/Republika Poljska

(Predmet C-204/21) (1)

(„Povreda obveze države članice - Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a - Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Vladavina prava - Djelotvorna sudska zaštita u područjima obuhvaćenima pravom Unije - Neovisnost sudaca - Članak 267. UFEU-a - Mogućnost upućivanja prethodnog pitanja Sudu - Nadređenost prava Unije - Ovlasti u području ukidanja kaznenog imuniteta sudaca te u području radnog prava, socijalne sigurnosti i umirovljenja sudaca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud, Poljska) koje su dodijeljene Disciplinskom vijeću tog suda - Zabrana da nacionalni sudovi osporavaju zakonitost sudova i ustavnih tijela ili da utvrđuju ili ocjenjuju zakonitost imenovanja sudaca ili njihovih sudskih ovlasti - Sučeva provjera poštovanja određenih zahtjeva koji se odnose na postojanje zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda, utvrđena kao „stegovna povreda” - Isključiva nadležnost za ispitivanje pitanja povezanih s nepostojanjem neovisnosti suda ili suca koja je dodijeljena Vijeću za izvanredni nadzor i javne poslove Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) - Članci 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima - Prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka - Uredba (EU) br. 2016/679 - Članak 6. stavak 1. prvi podstavak točke (c) i (e) te članak 6. stavak 3. drugi podstavak - Članak 9. stavak 1. - Osjetljivi podaci - Nacionalni propisi kojima se sucima nalaže da podnesu izjavu o članstvu u udruženjima, zakladama ili političkim strankama, kao i funkcijama koje u njima obavljaju, i kojima se predviđa objava na internetu podataka iz tih izjava”)

(2023/C 252/02)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: K. Herrmann, P.J.O. Van Nuffel, agenti)

Tuženik: Republika Poljska (zastupnici: B. Majczyna, J. Sawicka, K. Straś, S. Żyrek, agenti)

Intervenijenti u potporu tužiteljima: Kraljevina Belgija (zastupnici: M. Jacobs, C. Pochet i L. Van den Broeck, agenti), Kraljevina Danska (zastupnici: V. Pasternak Jørgensen, M. Søndahl Wolff i L. Teilgård, a zatim J. F. Kronborg, V. Pasternak Jørgensen i M. Søndahl Wolff, agenti), Kraljevina Nizozemska (zastupnici: M.K. Bulterman, J. Langer, M. A. M. de Ree, C.S. Schillemans, agenti), Republika Finska (zastupnik: H. Leppo, agent), Kraljevina Švedska (zastupnici: H. Eklinder, C. Meyer-Seitz, A. Runeskjöld, M. Salborn Hodgson, R. Shahsavan Eriksson, H. Shev i O. Simonsson, agenti)

Izreka

1.

Time što je Disciplinskom vijeću Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud, Poljska), čija neovisnost i nepristranost nisu zajamčene, dodijelila nadležnost da odlučuje o predmetima koji izravno utječu na status i obavljanje dužnosti suca ili pomoćnika suca, kao što su, s jedne strane, zahtjevi za odobrenje pokretanja kaznenog postupka protiv sudaca i pomoćnika sudaca ili za njihovo uhićenje, kao i, s druge strane, predmeti u području radnog prava i socijalnog osiguranja u pogledu sudaca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) i predmeti koji se odnose na umirovljenje potonjih sudaca, Republika Poljska povrijedila je obveze koje ima na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a.

2.

Time što je donijela i zadržala na snazi članak 107. stavak 1. točke 2. i 3. ustawe – Prawo o ustroju sądów powszechnych (Zakon o ustrojstvu redovnih sudova) od 27. srpnja 2001., kako je izmijenjena ustawom o zmianie ustawy – Prawo o ustroju sądów powszechnych, ustawy o Sądzie Najwyższym oraz niektórych innych ustaw (Zakon o izmjeni Zakona o ustrojstvu redovnih sudova, Zakona o Vrhovnom sudu i određenih drugih zakona) od 20. prosinca 2019., te članak 72. stavak 1. točke 1. do 3. ustawe o Sądzie Najwyższym (Zakon o Vrhovnom sudu) od 8. prosinca 2017., kako je izmijenjena tim zakonom od 20. prosinca 2019., koji omogućuju da se ispitivanje poštovanja zahtjeva Europske unije koji se odnose na zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud kvalificira kao stegovna povreda, Republika Poljska povrijedila je obveze koje ima na temelju odredbi članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i na temelju članka 267. UFEU-a.

3.

Time što je donijela i zadržala na snazi članak 42.a stavke 1. i 2. i članak 55. stavak 4. Zakona o ustrojstvu redovnih sudova, kako je izmijenjen prethodno navedenim zakonom od 20. prosinca 2019., članak 26. stavak 3. i članak 29. stavke 2. i 3. Zakona o Vrhovnom sudu, kako je izmijenjen navedenim zakonom od 20. prosinca 2019., članak 5. stavke 1.a i 1.b ustawe – Prawo o ustroju sądów administracyjnych (Zakon o ustrojstvu upravnih sudova) od 25. srpnja 2002., kako je izmijenjen istim zakonom od 20. prosinca 2019., kao i članak 8. potonjeg zakona, kojima se svakom nacionalnom sudu zabranjuje da provjeri poštovanje zahtjeva koji proizlaze iz prava Unije i koji se odnose na jamstvo u pogledu zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda, Republika Poljska povrijedila je obveze koje ima na temelju odredbi članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima, kao i na temelju načela nadređenosti prava Unije.

4.

Time što je donijela i zadržala na snazi članak 26. stavke 2. i 4. do 6. te članak 82. stavke 2. do 5. Zakona o Vrhovnom sudu, kako je izmijenjen prethodno navedenim zakonom od 20. prosinca 2019., kao i članak 10. potonjeg zakona, kojima se utvrđuje isključiva nadležnost Izbe Kontroli Nadzwyczajnej i Spraw Publicznych (Vijeće za izvanredni nadzor i javne poslove) Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud, Poljska) za ispitivanje prigovora i pravnih pitanja povezanih s nepostojanjem neovisnosti suda ili suca, Republika Poljska povrijedila je obveze koje ima na temelju odredbi članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima, kao i na temelju članka 267. UFEU-a i načela nadređenosti prava Unije.

5.

Time što je donijela i zadržala na snazi članak 88.a Zakona o ustrojstvu redovnih sudova, kako je izmijenjen prethodno navedenim zakonom od 20. prosinca 2019., članak 45. stavak 3. Zakona o Vrhovnom sudu, kako je izmijenjen navedenim zakonom od 20. prosinca 2019., i članak 8. stavak 2. Zakona o ustrojstvu upravnih sudova, kako je izmijenjen istim zakonom od 20. prosinca 2019., Republika Poljska povrijedila je pravo na poštovanje privatnog života i pravo na zaštitu osobnih podataka, koja su zajamčena člankom 7. i člankom 8. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima, kao i člankom 6. stavkom 1. prvim podstavkom točkama (c) i (e), člankom 6. stavkom 3. i člankom 9. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka).

6.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

7.	Republici Poljskoj nalaže se da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove Europske komisije, uključujući one koji se odnose na postupke privremene pravne zaštite.

8.	Kraljevina Belgija, Kraljevina Danska, Kraljevina Nizozemska, Republika Finska i Kraljevina Švedska snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 252, 28. 6. 2021.

Presuda Suda (prvo vijeće) od 25. svibnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof – Austrija) – Staatlich genehmigte Gesellschaft der Autoren, Komponisten und Musikverleger Reg. Gen. mbH (AKM)/Canal+ Luxembourg Sàrl

(Predmet C-290/21 (1), AKM (Pružanje usluga satelitskih paketa u Austriji))

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Intelektualno vlasništvo - Autorsko pravo i autorskom pravu srodna prava koja se primjenjuju na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje - Direktiva 93/83/EEZ - Članak 1. stavak 2. - Priopćavanje javnosti putem satelita - Pojam - Pružatelj usluga satelitskih paketa - Emitiranje programa u drugoj državi članici - Mjesto radnje iskorištavanja putem kojeg taj pružatelj sudjeluje u takvom priopćavanju”)

(2023/C 252/03)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Staatlich genehmigte Gesellschaft der Autoren, Komponisten und Musikverleger Reg. Gen. mbH (AKM)

Tuženik: Canal+ Luxembourg Sàrl

uz sudjelovanje: Tele 5 TM-TV GmbH, Österreichische Rundfunksender GmbH & Co. KG, Seven.One Entertainment Group GmbH, ProSiebenSat.1 PULS 4 GmbH,

Izreka

Članak 1. stavak 2. točku (b) Direktive Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje

treba tumačiti na način da:

u slučaju da pružatelj usluga satelitskih paketa za radnju priopćavanja javnosti putem satelita u kojem sudjeluje mora ishoditi odobrenje dotičnih nositelja autorskih i srodnih prava, to se odobrenje mora ishoditi, poput onog dodijeljenog predmetnoj organizaciji za radiodifuziju, samo u državi članici u kojoj su programski signali uneseni u komunikacijski lanac koji vodi do satelita.

---

(1)  SL C 320, 9. 8. 2021.

Presuda Suda (drugo vijeće) od 25. svibnja 2023. zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Wien – Austrija) – WertInvest Hotelbetriebs GmbH/Magistrat der Stadt Wien

(Predmet C-575/21 (1), WertInvest Hotelbetrieb)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Direktiva 2011/92/EU - Procjena utjecaja na okoliš određenih javnih i privatnih projekata - Članak 2. stavak 1. i članak 4. stavak 2. - Projekti na koje se primjenjuje Prilog II. - Radovi urbanističkog uređenja - Ispitivanje na temelju pragova i kriterija - Članak 4. stavak 3. - Relevantni kriteriji za odabir utvrđeni u Prilogu III. - Članak 11. - Pristup pravosuđu”)

(2023/C 252/04)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Wien

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: WertInvest Hotelbetriebs GmbH

Tuženik: Magistrat der Stadt Wien

uz sudjelovanje: Verein Alliance for Nature

Izreka

1.

Članak 2. stavak 1., članak 4. stavak 2. točku (b), članak 4. stavak 3., Prilog II. točku 10. podtočku (b) i Prilog III. Direktivi 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014., treba tumačiti na način da im se: protivi nacionalni propis koji uvjetuje provođenje procjene utjecaja na okoliš „radova urbanističkog uređenja”, s jedne strane, prelaskom pragova površine od najmanje 15 ha te bruto površine zemljišta veće od 150 000 m2 i, s druge strane, time da je riječ o urbanističkom projektu izgradnje višenamjenskog kompleksa, koji minimalno uključuje stambene i poslovne zgrade, pri čemu projekt uključuje i za to predviđene ceste i prateću infrastrukturu te ima gravitacijsko područje koje seže izvan zone koju taj projekt obuhvaća.

2.

Članak 4. stavak 3. Direktive 2011/92, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52, treba tumačiti na način da: u okviru pojedinačnog ispitivanja toga može li projekt imati značajan utjecaj na okoliš i treba li stoga podlijegati procjeni njegova učinka na okoliš, nadležno tijelo mora predmetni projekt ispitati u odnosu na sve kriterije za odabir nabrojene u Prilogu III. Direktivi 2011/92, kako je izmijenjena, kako bi se utvrdilo koji su kriteriji u konkretnom slučaju relevantni, a nakon toga mora te relevantne kriterije primijeniti na konkretnu situaciju.

3.

Članak 11. Direktive 2011/92, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52, treba tumačiti na način da mu se: ne protivi to da eventualno pojedinačno ispitivanje iz članka 4. stavka 2. točke (a) Direktive 2011/92, kako je izmijenjena, prvi put provodi sud koji ima nadležnost za izdavanje odobrenja, kako je predviđena u članku 1. stavku 2. točki (c) Direktive 2011/92, kako je izmijenjena. Međutim, pojedinac koji je dio „zainteresirane javnosti” u smislu članka 1. stavka 2. točke (e) Direktive 2011/92, kako je izmijenjena, i ispunjava kriterije koje nacionalno pravo predviđa vezano uz „dovoljan interes” ili eventualno „povredu prava”, navedene u tom članku 11., mora imati mogućnost osporavanja, pred nekim drugim sudskim tijelom ili eventualno nekim drugim neovisnim i nepristranim tijelom ustanovljenim na temelju zakona, materijalne ili postupovne zakonitosti odluke kojom se utvrđuje da nije potrebno provoditi procjenu utjecaja na okoliš, koju bi donio takav sud.

4.

Direktivu 2011/92, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52, treba tumačiti na način da joj se: protivi izdavanje, prije ili tijekom provedbe propisane procjene utjecaja na okoliš ili prije završetka pojedinačnog ispitivanja utjecaja na okoliš kojim treba utvrditi je li takva procjena potrebna, građevinske dozvole za pojedinačne projekte radova koji su dio širih projekata radova urbanističkog uređenja.

---

(1)  SL C 2, 3. 1. 2022.

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. svibnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sofiyski rayonen sad – Bugarska) – kazneni postupak protiv XN

(Predmet C-608/21 (1), Politseyski organ pri 02 RU SDVR)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima - Direktiva 2012/13/EU - Pravo na informiranje u kaznenom postupku - Članak 6. - Pravo na informiranje o optužbama - Članak 7. - Pravo na pristup sadržaju spisa - Djelotvorno ostvarivanje prava na obranu - Članak 6. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Pravo na slobodu i sigurnost - Pružanje informacija o razlozima za zadržavanje osumnjičenika ili okrivljenika u zasebnom dokumentu - Trenutak u kojem se to pružanje informacija mora izvršiti”)

(2023/C 252/05)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofiyski rayonen sad

Stranka glavnog kaznenog postupka

XN

uz sudjelovanje: Politseyski organ pri 02 RU SDVR

Izreka

1.

Članak 6. stavak 2. Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku treba tumačiti na način da mu se: ne protivi primjena nacionalnog propisa prema kojem razlozi za zadržavanje osoba osumnjičenih ili okrivljenih za počinjenje kaznenog djela, uključujući informacije o kaznenom djelu za koje se sumnjiče ili za čije počinjenje su okrivljeni, mogu biti izloženi u dokumentima koji nisu akt o zadržavanju. Nasuprot tomu, toj se odredbi protivi to da se te informacije tim osobama priopćavaju samo u slučaju eventualnog pobijanja zakonitosti zadržavanja pred sudom a ne u trenutku oduzimanja slobode ili ubrzo nakon toga.

2.

Članak 6. stavak 2. Direktive 2012/13 treba tumačiti na način da se: njime zahtijeva da razlozi za zadržavanje koji su priopćeni osobama osumnjičenima ili okrivljenima za počinjenje kaznenog djela sadržavaju sve potrebne informacije kako bi im se omogućilo djelotvorno pobijanje zakonitosti njihova zadržavanja. Uzimajući u obzir fazu kaznenog postupka, a kako se ne bi ugrozio napredak istrage koja je u tijeku, te informacije moraju sadržavati opis relevantnih činjenica koje su poznate nadležnim tijelima, među kojima su poznato vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, vrsta konkretnog sudjelovanja tih osoba u navodnom kaznenom djelu i privremeno utvrđena pravna kvalifikacija.

---

(1)  SL C 198, 16. 5. 2022.

Presuda Suda (veliko vijeće) od 6. lipnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte costituzionale – Italija) – u postupku u vezi s izvršenjem europskog uhidbenog naloga izdanog protiv osobe O. G.

(Predmet C-700/21 (1), O. G. (Europski uhidbeni nalog protiv državljanina treće zemlje))

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima - Europski uhidbeni nalog - Okvirna odluka 2002/584/PUP - Razlozi za moguće neizvršenje europskog uhidbenog naloga - Članak 4. točka 6. - Cilj ponovnog uključivanja u društvo - Državljani trećih zemalja koji se nalaze ili borave na državnom području države članice izvršenja - Jednako postupanje - Članak 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima”)

(2023/C 252/06)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte costituzionale

Stranke glavnog postupka

Tražena osoba: O. G.

Uz sudjelovanje: Presidente del Consiglio dei Ministri

Izreka

1.

Članak 4. točku 6. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, u vezi s načelom jednakosti pred zakonom koje je utvrđeno u članku 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se: protivi propis države članice kojim se prenosi taj članak 4. točka 6. te kojim se apsolutno i automatski isključuje iz pogodnosti razloga za moguće neizvršenje europskog uhidbenog naloga predviđenog navedenom odredbom svakog državljanina treće zemlje koji se nalazi ili boravi na državnom području te države članice, ne dopuštajući pritom pravosudnom tijelu izvršenja mogućnost ocjenjivanja poveznica između tog državljanina i navedene države članice.

2.

Članak 4. točku 6. Okvirne odluke Vijeća 2002/584 treba tumačiti na način da: pravosudno tijelo izvršenja mora – kako bi ocijenilo treba li odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog protiv državljanina treće zemlje koji se nalazi ili boravi na državnom području države članice izvršenja – provesti sveukupnu ocjenu svih konkretnih elemenata svojstvenih situaciji tog državljanina, a koji mogu pokazati postoje li između njega i države članice izvršenja poveznice koje dokazuju da je navedeni državljanin dovoljno integriran u toj državi i da će stoga izvršenje kazne zatvora ili provođenje mjere oduzimanja slobode – izrečene protiv njega u državi članici izdavanja naloga – u državi članici izvršenja naloga doprinijeti povećanju mogućnosti njegova ponovnog uključivanja u društvo nakon izvršenja te kazne ili mjere. Među tim su elementima obiteljske, jezične, kulturne, društvene ili ekonomske veze koje državljanin treće zemlje održava s državom članicom izvršenja kao i priroda, trajanje i uvjeti njegova boravka u toj državi članici.

---

(1)  SL C 73, 14. 2. 2022.

Presuda Suda (deseto vijeće) od 25. svibnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – Dyrektor Izby Administracji Skarbowej w Warszawie/W. Sp. z o. o.

(Predmet C-114/22 (1), Dyrektor Izby Administracji Skarbowej w Warszawie (PDV – Fiktivno stjecanje))

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Pravo na odbitak PDV a - Odbijanje - Odbijanje koje se temelji na ništavosti transakcije u skladu s nacionalnim građanskim pravom”)

(2023/C 252/07)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Dyrektor Izby Administracji Skarbowej w Warszawie

Tuženik: W. Sp. z o. o.

Izreka

Članak 167., članak 168. točku (a), članak 178. točku (a) i članak 273. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2010/45/EU od 13. srpnja 2010., u vezi s načelima porezne neutralnosti i proporcionalnosti

treba tumačiti na način da im se:

protivi nacionalno zakonodavstvo na temelju kojeg je poreznom obvezniku uskraćeno pravo na odbitak ulaznog poreza na dodanu vrijednost samo zato što se oporeziva gospodarska transakcija smatra fiktivnom i ništavom na temelju odredbi nacionalnog građanskog prava, a da nije potrebno utvrditi jesu li ispunjeni elementi na temelju kojih se s obzirom na pravo Unije ta transakcija može kvalificirati kao fiktivna ili, ako je navedena transakcija stvarno izvršena, proizlazi li iz utaje poreza na dodanu vrijednost ili zlouporabe prava.

---

(1)  SL C 284, 25. 7. 2022.

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 25. svibnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesgericht für Zivilrechtssachen Graz – Austrija) – TLL The Longevity Labs GmbH/Optimize Health Solutions mi GmbH, BM

(Predmet C-141/22 (1), TLL The Longevity Labs)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Sigurnost hrane - Nova hrana - Uredba (EU) 2015/2283 - Brašno od proklijale heljde bogato spermidinom - Klijanje sjemenki heljde u hranjivoj otopini koja sadržava spermidin”)

(2023/C 252/08)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesgericht für Zivilrechtssachen Graz

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: TLL The Longevity Labs GmbH

Tuženik: Optimize Health Solutions mi GmbH, BM

Izreka

Članak 3. stavak 2. točku (a) podtočku iv. Uredbe (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o novoj hrani, o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EZ) br. 1852/2001

treba tumačiti na način da:

hrana kao što je brašno od proklijale heljde bogato spermidinom, čija je upotreba za prehranu ljudi unutar Europske unije bila zanemariva prije 15. svibnja 1997., predstavlja „novu hranu” u smislu te odredbe, s obzirom na to da je, kao prvo, dobivena od biljke, kao drugo, da njezina sigurnost nije potvrđena podacima o sastavu i iskustvom od barem 25 godina njezine kontinuirane upotrebe u uobičajenoj prehrani značajnog broja ljudi barem jedne države Unije i, kao treće i u svakom slučaju, da nije dobivena tehnikom razmnožavanja u smislu te odredbe.

---

(1)  SL C 198, 16. 5. 2022.

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 25. svibnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Minden – Njemačka) – J. B., S. B., F. B., koju zakonski zastupaju J. B. i S. B./Savezna Republika Njemačka

(Predmet C-364/22 (1), Savezna Republika Njemačka (dobrovoljni povratak))

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Politika azila - Zajednički postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite - Direktiva 2013/32/EU - Članak 33. stavak 2. točka (d) - Postupak ispitivanja zahtjeva - Nedopušteni zahtjevi - Naknadni zahtjev - Dobrovoljni povratak i udaljavanje”)

(2023/C 252/09)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Minden

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: J.B., S.B., F.B., koju zakonski zastupaju J. B. i S. B.

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Izreka

1.

Članak 33. stavak 2. točku (d) Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite treba tumačiti na način da mu se: ne protivi odbacivanje naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu kao nedopuštenog neovisno o tome je li, s jedne strane, podnositelj zahtjeva vraćen u svoju zemlju podrijetla nakon što je njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen i prije nego što je podnio taj naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu i, s druge strane, je li takav povratak bio dobrovoljan ili prisilan.

2.

Članak 33. stavak 2. točku (d) Direktive 2013/32 treba tumačiti na način da mu se: ne protivi to da država članica odbaci naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu kao nedopušten ako se odluka o prethodnom zahtjevu nije odnosila na odobravanje statusa supsidijarne zaštite, nego je donesena nakon provjere postojanja razloga kojima se zabranjuje udaljavanje i ako ta provjera u biti odgovara onoj provedenoj radi odobravanja tog statusa.

---

(1)  SL C 340, 5. 9. 2022.

Presuda Suda (šesto vijeće) od 25. svibnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vestre Landsret – Danska) – Skatteministeriet/Danish Fluid System Technologies A/S

(Predmet C-368/22 (1), Danish Fluid System Technologies)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (EEZ) br. 2658/87 - Carinska unija - Zajednička carinska tarifa - Razvrstavanje u carinsku tarifu - Kombinirana nomenklatura - Tarifni broj 7307 - Pribor za cijevi - Tarifni podbroj 7307 22 10 - Naglavci (kolčaci, mufovi)”)

(2023/C 252/10)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Vestre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Skatteministeriet

Tuženik: Danish Fluid System Technologies A/S

Izreka

Tarifni podbroj 7307 22 10 kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 254/2000 od 31. siječnja 2000., u verziji koja proizlazi iz Uredbe Komisije (EU) br. 861/2010 od 5. listopada 2010.,

treba tumačiti na način da se:

pribor za cijevi od nehrđajućeg čelika, osim lijevanog pribora, koji ima vanjski navoj i ne čini kratke dijelove cijevi s unutarnjim navojem, te omogućava spajanje dviju cijevi tako što ih se privijči u takav pribor ili samo umetne u navedeni pribor, ne može smatrati „naglavcima” obuhvaćenima tim tarifnim podbrojem.

---

(1)  SL C 303, 8. 8. 2022.

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 1. ožujka 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – Edison Next SpA, ranije Fenice – Qualità per l’ambiente SpA/Ministero della Transizione Ecologica (ranije Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare), Ministero dello Sviluppo Economico, Comitato nazionale per la gestione della Direttiva 2003/87/CE e per il supporto nella gestione delle attività di progetto del protocollo di Kyoto

(Predmet C-91/22 (1), Edison Next)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika Suda - Zahtjevi za iznošenje činjeničnog konteksta glavnog postupka i razloga koji opravdavaju potrebu za odgovorom Suda na prethodna pitanja - Nepostojanje dostatnih pojašnjenja - Očita nedopuštenost”)

(2023/C 252/11)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Edison Next SpA, ranije Fenice – Qualità per l’ambiente SpA

Tuženici: Ministero della Transizione Ecologica (ranije Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare), Ministero dello Sviluppo Economico, Comitato nazionale per la gestione della Direttiva 2003/87/CE e per il supporto nella gestione delle attività di progetto del protocollo di Kyoto

uz sudjelovanje: Hera SpA, FCA Italy SpA

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je Tribunale amministrativo regionale per il Lazio (Okružni upravni sud za Lacij, Italija) podnio odlukom od 25. siječnja 2022. očito je nedopušten.

---

(1)  SL C 191, 10. 5. 2022.

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 1. ožujka 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – Edison Next SpA, prije Fenice – Qualità per l’ambiente SpA/Ministero della Transizione Ecologica (prije Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare), Ministero dello Sviluppo Economico, Comitato nazionale per la gestione della Direttiva 2003/87/CE e per il supporto nella gestione delle attività di progetto del protocollo di Kyoto

(Predmet C-92/22 (1), Edison Next)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika Suda - Zahtjevi prikaza činjeničnog okvira glavnog postupka te razloga koji opravdavaju nužnost odgovora Suda na prethodna pitanja - Nedostatna pojašnjenja - Očita nedopuštenost”)

(2023/C 252/12)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Edison Next SpA, prije Fenice – Qualità per l’ambiente SpA

Tuženici: Ministero della Transizione Ecologica (prije Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare), Ministero dello Sviluppo Economico, Comitato nazionale per la gestione della Direttiva 2003/87/CE e per il supporto nella gestione delle attività di progetto del protocollo di Kyoto

uz sudjelovanje: Hera SpA, Iveco SpA, FPT Industrial SpA

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale amministrativo regionale per il Lazio (Okružni upravni sud za Lacij, Italija), odlukom od 25. siječnja 2022., očito je nedopušten.

---

(1)  SL C 191, 10. 5. 2022.

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 1. ožujka 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – Edison Next SpA, prije Fenice – Qualità per l’ambiente SpA/Ministero della Transizione Ecologica (prije Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare), Ministero dello Sviluppo Economico, Comitato nazionale per la gestione della Direttiva 2003/87/CE e per il supporto nella gestione delle attività di progetto del protocollo di Kyoto

(Predmet C-93/22 (1), Edison Next)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika Suda - Zahtjevi prikaza činjeničnog okvira glavnog postupka te razloga koji opravdavaju nužnost odgovora Suda na prethodna pitanja - Nedostatna pojašnjenja - Očita nedopuštenost”)

(2023/C 252/13)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Edison Next SpA, prije Fenice – Qualità per l’ambiente SpA

Tuženici: Ministero della Transizione Ecologica (prije Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare), Ministero dello Sviluppo Economico, Comitato nazionale per la gestione della Direttiva 2003/87/CE e per il supporto nella gestione delle attività di progetto del protocollo di Kyoto

uz sudjelovanje: Hera SpA, Iveco SpA

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale amministrativo regionale per il Lazio (Okružni upravni sud za Lacij, Italija), odlukom od 25. siječnja 2022., očito je nedopušten.

---

(1)  SL C 191, 10. 5. 2022.

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 1. ožujka 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – Gruppo Mauro Saviola Srl/Ministero della Transizione Ecologica (ranije Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare), Comitato nazionale per la gestione della Direttiva 2003/87/CE e per il supporto nella gestione delle attività di progetto del protocollo di Kyoto

(Predmet C-94/22 (1), Gruppo Mauro Saviola)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika Suda - Zahtjevi za iznošenje činjeničnog konteksta glavnog postupka i razloga koji opravdavaju potrebu za odgovorom Suda na prethodna pitanja - Nepostojanje dostatnih pojašnjenja - Očita nedopuštenost”)

(2023/C 252/14)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Gruppo Mauro Saviola Srl

Tuženici: Ministero della Transizione Ecologica (ranije Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare), Comitato nazionale per la gestione della Direttiva 2003/87/CE e per il supporto nella gestione delle attività di progetto del protocollo di Kyoto

uz sudjelovanje: Rappresentanza della Commissione europea in Italia

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je Tribunale amministrativo regionale per il Lazio (Okružni upravni sud za Lacij, Italija) podnio odlukom od 25. siječnja 2022. očito je nedopušten.

---

(1)  SL C 191, 10. 5. 2022.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. ožujka 2023. uputio Amtsgericht Potsdam (Njemačka) – Gesellschaft für musikalische Aufführungs- und mechanische Vervielfältigungsrechte (GEMA)/GL

(Predmet C-135/23, GEMA)

(2023/C 252/15)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Potsdam

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Gesellschaft für musikalische Aufführungs- und mechanische Vervielfältigungsrechte e.V. (GEMA)

Tuženik: GL

Prethodno pitanje

Je li riječ o priopćavanju javnosti u smislu članka 3. Direktive 2001/29/EZ (1) ako upravitelj apartmanske zgrade u toj zgradi stavlja na raspolaganje televizore od kojih svaki prima prijenos preko sobne antene, bez središnjeg prijamnika za prosljeđivanje signala?

---

(1)  Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001., L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. ožujka 2023. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) – Dyrektor Krajowej Informacji Skarbowej/J.S.

(Predmet C-182/23, Makowit (1))

(2023/C 252/16)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Dyrektor Krajowej Informacji Skarbowej

Tuženik: J.S.

Prethodno pitanje

Protivi li se odredbama članka 9. stavka 1. u vezi s člankom 14. stavkom 2. točkom (a) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (2) (SL 2006., L 347, str. 1., kako je izmijenjena) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.) to da se poljoprivrednik koji je porezni obveznik PDV-a i obračunava porez prema općim pravilima te prenosi pravo vlasništva nad zemljišnom česticom na Skarb Państwa (Državna riznica, Poljska) izvlaštenjem u zamjenu za plaćanje naknade u vezi s njezinim pretvaranjem u nepoljoprivredno zemljište smatra poljoprivrednim obveznikom koji je dužan obračunati PDV na tu isporuku, samo zato što se ta čestica koristila u svrhu poljoprivredne djelatnosti koja podliježe PDV-u?

---

(1)  Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

(2)  SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. ožujka 2023. uputio Najvyšší správny súd Slovenskej republiky (Slovačka) – BONUL s.r.o./Výbor Národnej rady Slovenskej republiky na preskúmavanie rozhodnutí Národného bezpečnostného úradu

(Predmet C-185/23, BONUL)

(2023/C 252/17)

Jezik postupka: slovački

Sud koji je uputio zahtjev

Najvyšší správny súd Slovenskej republiky

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: BONUL s.r.o.

Tuženik: Výbor Národnej rady Slovenskej republiky na preskúmavanie rozhodnutí Národného bezpečnostného úradu

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 51. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da država članica provodi pravo Unije u situaciji u kojoj sud te države članice ocjenjuje zakonitost odluke posebnog odbora parlamenta te države koji je kao drugostupanjsko tijelo potvrdio upravnu odluku nacionalnog sigurnosnog tijela na temelju koje je pravnoj osobi poništeno (povučeno) — najprije uvjerenje o sigurnosnoj provjeri pravne osobe za pristup klasificiranim podacima u skladu s nacionalnim pravom, a istodobno i isključivo zbog poništavanja tog uvjerenja i — uvjerenje o sigurnosnoj provjeri pravne osobe koje je izdano toj pravnoj osobi u svrhu pristupa klasificiranim podacima sa stupnjem tajnosti „SECRET UE/EU SECRET” u smislu članka 11. Odluke Vijeća od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (2013/488/EU (1)) i Priloga V. toj odluci u verziji koja je na snazi?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li članak 47. stavke 1. i 2. Povelje tumačiti na način da mu se protive nacionalni pravni propisi i praksa prema kojima (a) se u odluci nacionalnog sigurnosnog tijela o poništavanju (povlačenju) navedenih uvjerenja ne navode klasificirani podaci na temelju kojih je to tijelo zaključilo da su ispunjeni uvjeti za njihovo poništavanje (povlačenje), a navodi se samo upućivanje na odgovarajući dokument u spisima tog tijela koji sadržava te klasificirane podatke, (b) zainteresirana pravna osoba nema pristup spisima nacionalnog sigurnosnog tijela i pojedinačnim dokumentima koji sadržavaju klasificirane podatke na temelju kojih je to tijelo zaključilo o opravdanosti poništavanja (povlačenja) navedenih uvjerenja, (c) pristup tim spisima i dokumentima može dobiti odvjetnik zainteresirane pravne osobe, ali isključivo uz pristanak voditelja nacionalnog sigurnosnog tijela, eventualno uz suglasnost drugog tijela koje je podnijelo te dokumente nacionalnog sigurnosnog tijela, ali čak i nakon što dobije takav pristup dužan je poštovati povjerljivost sadržaja spisa i tih dokumenata, (d) pristup tim spisima i dokumentima u cijelosti ima samo sud koji ocjenjuje zakonitost odluke opisane u prvom pitanju?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje, treba li članak 47. stavke 1. i 2. Povelje tumačiti na način da se njime izravno omogućuje (eventualno nalaže) sudu koji ocjenjuje zakonitost odluke opisane u prvom pitanju da ne primjenjuje pravne propise i praksu opisanu u drugom pitanju i dodijeli zainteresiranoj pravnoj osobi ili njezinu odvjetniku pristup spisima nacionalnog sigurnosnog tijela, eventualno dokumentima koji sadržavaju klasificirane podatke, ako taj sud to smatra potrebnim kako bi osigurao pravo na djelotvoran pravni lijek i kontradiktorni postupak?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na treće pitanje, treba li članak 51. stavke 1. i 2. Povelje tumačiti na način da se ovlast suda za dodjelu pristupa spisima, eventualno dokumentima u smislu trećeg pitanja odnosi — samo na dijelove spisa ili dokumenata koji sadržavaju podatke ključne za ocjenu gospodarske sigurnosti u smislu članka 11. Odluke Vijeća 2013/488/EU i Priloga V. toj odluci ili — i na one dijelove spisa ili dokumenata koji sadržavaju podatke ključne isključivo za ocjenu gospodarske sigurnosti u smislu nacionalnog prava, odnosno u opsegu većem od zahtjeva predviđenih Odlukom Vijeća 2013/488/EU?

---

(1)  Odluka Vijeća od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL 2013., L 274, str. 1.).

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. veljače 2023. uputio Tribunal Judiciaire de Paris (Francuska) – Le Procureur de la République de Paris/VGG AG i dr.

(Predmet C-190/23, VGG)

(2023/C 252/18)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Judiciaire de Paris

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Le Procureur de la République de Paris

Tuženici: VGG AG, VGG Entertainment Inc., Dan A., SAS M. Trade, SASU D., SAS T. Logistique, Arthur C., SAS S., Grégory B., David C., David M., IE, CID

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da omogućuje nacionalnim tijelima da primijene zakonodavstvo koje proizlazi iz članka 1. francuskog Zakona od 27. lipnja 1919. o suzbijanju nezakonite trgovine ulaznicama za kazališne predstave i članka 313-6-2 Kaznenog zakonika uvedenog Zakonom od 12. ožujka 2012., u dijelu u kojem te odredbe, uz određene iznimke, dovode do zabrane preprodaje ili pomoći u preprodaji ulaznica kupljenih na prvom tržištu između europskih fizičkih ili pravnih osoba koje se nalaze u dvjema različitim državama članicama?

2.

Treba li članke 56. i 52. UFEU-a kao i važne zahtjeve u općem interesu na koje se odnose, tumačiti na način da omogućuju nacionalnim tijelima da na temelju zakonodavstva proizašlog iz članka 1. francuskog Zakona od 27. lipnja 1919. o suzbijanju nezakonite trgovine ulaznicama za kazališne predstave i članka 313-6-2 Kaznenog zakonika uvedenog Zakonom od 12. ožujka 2012. opravdaju ograničenja kojima se ne čini moguće učinkovito zaštiti navedene ciljeve, kao što su zaštita javnog reda i zaštita potrošača, ili koja su neproporcionalna s obzirom na alternativne mjere koje bi se moglo predvidjeti?

3.

Treba li članak 49. stavak 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da omogućuje da se na počinitelje kažnjivog djela iz članka 313-6-2 Kaznenog zakonika, uvedenog francuskim Zakonom od 12. ožujka 2012. primijene novčane kazne u iznosu predviđenom tim člankom, odnosno u iznosu od 15 000 eura a, u slučaju ponavljanja kažnjivog djela, 30 000 eura, uzimajući u obzir, s jedne strane, restriktivnu prirodu mjerodavnih propisa i, s druge strane, lakoću kažnjivih djela?

4.

Treba li načelo pravne sigurnosti koje je Sud Europske unije utvrdio kao opće načelo prava Europske unije i članak 49. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kojim se propisuje načelo zakonitosti kaznenih djela i kazni tumačiti na način da dopuštaju zadržavanje na snazi članka 1. francuskog Zakona od 27. lipnja 1919. koji, s jedne strane, ne omogućuje zainteresiranim osobama da znaju odnose li se njihova prodaja ili ustupanje na subvencioniranu ili povlaštenu ulaznicu iako ta okolnost dovodi do njihove kaznene odgovornosti i, s druge strane, ne omogućuje osobama da stočno znaju kolika se kazna može izreći, s obzirom na to da je ta kazna izražena u starim francima pri čemu se izričito ne upućuje na primjenjive odredbe?

5.

Treba li načelo pravne sigurnosti koje je Sud Europske unije utvrdio kao opće načelo prava Europske unije i članak 49. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kojim se propisuje načelo zakonitosti kaznenih djela i kazni tumačiti na način da im se protivi primjena članka 313-6-2 francuskog Kaznenog zakonika koji dovodi do nesigurnosti kod osobe koja izlaže ili osigurava sredstva u svrhu prodaje ulaznica za manifestaciju ili događanje, pri čemu ta osoba ne može znati je li prodavatelj pribavio odobrenje producenta, organizatora ili nositelja prava na održavanje, iako pojam organizatora nije jasno određen u primjenjivim odredbama?

6.	Doprinosi li članak 313-6-2 francuskog Kaznenog zakonika povećanju razine zaštite potrošača, koja se zahtijeva pravom Unije i propisuje člankom 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jer ta kaznenopravna odredba omogućuje borbu protiv toga da neovlašteni posrednici špekuliraju ulaznicama?

7.	Protivi li se zabrana, uvedena člankom 313-6-2 Kaznenog zakonika, da osoba koja nije organizator ili producent događanja ili koja nije dobila njegovo odobrenje preprodaje ulaznice, načelu uspostavljanja tržišnog natjecanja propisanom pravom Unije (članci 101. do 109. UFEU-a)?

8.	Dodjeljuje li se člankom 313-6-2 Kaznenog zakona isključivo pravo organizatorima događanja koje se protivi članku 106. stavku 1. UFEU-a u dijelu u kojem se njime tim organizatorima daje monopol nad prodajom njihovih ulaznica?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. ožujka 2023. uputio Sąd Apelacyjny w Warszawie (Poljska) – S. S.A./C. sp. z o.o.

(Predmet C-197/23, S.)

(2023/C 252/19)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Apelacyjny w Warszawie

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: S. S.A.

Tuženik: C. sp. z o.o.

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 2., članak 6. stavke 1. i 3. te članak 19. stavak 1. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da neovisni, nepristrani i zakonom prethodno ustanovljeni sud koji osigurava djelotvornu pravnu zaštitu nije prvostupanjski sud države članice Europske unije u čijem sastavu zasjeda sudac pojedinac tog suda koji je određen za odlučivanje u predmetu uslijed teške povrede nacionalnih odredbi koje se odnose na dodjelu predmeta kao i na određivanje i izmjenu sastava suda?

2.

Treba li članak 2., članak 6. stavke 1. i 3., članak 19. stavak 1. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da im se protivi primjena odredbi nacionalnog prava, kao što je članak 55. stavak 4. druga rečenica Ustawe z dnia 27 lipca 2001 r. – Prawo o ustroju sądów powszechnych (Zakon od 27. srpnja 2001. o organizaciji redovnih sudova) (pročišćeni tekst, Dz.U. iz 2020., poz. 2072., kako je izmijenjen) u vezi s člankom 8. Ustawe z dnia 20 grudnia 2019 r. o zmianie ustawy – Prawo o ustroju sądów powszechnych, ustawy o Sądzie Najwyższym oraz niektórych innych ustaw (Zakon od 20. prosinca 2019. o izmjeni Zakona o organizaciji redovnih sudova, Zakona o Vrhovnom sudu i određenih drugih zakona) (Dz.U. iz 2020., poz. 190.), u dijelu u kojem se njima zabranjuje drugostupanjskom sudu da na temelju članka 379. točke 4. Ustawe z dnia 17 listopada 1964 r. – Kodeks postępowania cywilnego (Zakon od 17. studenoga 1964. – Zakonik o građanskom postupku) (pročišćeni tekst, Dz.U. iz 2021., poz. 1805., kako je izmijenjen) utvrdi ništavost postupka pred nacionalnim prvostupanjskim sudom u predmetu koji je pokrenut pred tim sudom zbog toga što se sastav suda protivi zakonu, sud je u neodgovarajućem sastavu ili osoba koja je njegov član nije ovlaštena ili nadležna za odlučivanje, kao pravnu sankciju kojom se osigurava djelotvorna pravna zaštita u slučaju određivanja suca za odlučivanje u predmetu uslijed teške povrede nacionalnih odredbi koje se odnose na dodjelu predmeta kao i na određivanje i izmjenu sastava suda?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. ožujka 2023. uputio Tribunalul București (Rumunjska) – Engie România SA/Autoritatea Naţională de Reglementare în Domeniul Energiei

(Predmet C-205/23, Engie România)

(2023/C 252/20)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul București

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Engie România SA

Druga stranka u žalbenom postupku: Autoritatea Naţională de Reglementare în Domeniul Energiei

Prethodna pitanja

1.

Može li navodna povreda obveze transparentnosti koju opskrbljivači prirodnim plinom imaju prema kupcima iz kategorije kućanstvo, koja je prenesena u nacionalno zakonodavstvo u kojem se smatra upravnim prekršajem (contravenția), također navesti nadležno nacionalno tijelo na to da opskrbljivaču prirodnim plinom odredi obvezu da u odnosima s potrošačima primjenjuje cijenu određenu u upravnom postupku kojom se ne uzima u obzir načelo slobodnog formiranja cijena na tržištu prirodnog plina koje je utvrđeno odredbama članka 3. stavka 1. Direktive 2009/73/EZ o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (1)?

2.

Može li se činjenica da su opskrbljivača prirodnim plinom sankcionirali i tijelo za zaštitu potrošača i regulatorno tijelo za energiju sastavljanjem dvaju zasebnih zapisnika o upravnom prekršaju kojima se opskrbljivaču određuju iste mjere (udvostručavanje upravnih akata o određivanju mjera) smatrati opravdanim ograničenjem načela ne bis in idem u smislu odredbi članka 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, odnosno povređuje li se time to načelo? Poštuje li se načelo proporcionalnosti takvom kumulacijom akata kojima različita tijela na temelju istih činjenica određuju iste mjere?

---

(1)  Direktiva 2009/73/CE Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju van snage Direktive 2003/55/EZ (SL 2009., L 211, str. 94.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 5., str. 39.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. ožujka 2023. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Finanzamt X/Y KG

(Predmet C-207/23, Finanzamt X)

(2023/C 252/21)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: Finanzamt X

Druga stranka u revizijskom postupku: Y KG

Prethodna pitanja

1.

Je li riječ o situaciji kada „porezni obveznik koristi robu koja čini dio njegove poslovne imovine […] ili kada besplatno raspolaže tom imovinom” u smislu članka 16. Direktive o PDV-u (1) ako porezni obveznik besplatno isporučuje toplinsku energiju koja čini dio njegove poslovne imovine drugom poreznom obvezniku za njegovu gospodarsku djelatnost (u ovom slučaju: stavljanje na raspolaganje toplinske energije iz kogeneracijskog postrojenja opskrbljivača električnom energijom poljoprivrednom poduzetniku u svrhu grijanja nasada šparoga)? Je li u tom pogledu relevantno upotrebljava li primatelj koji je porezni obveznik toplinsku energiju u svrhu koja mu daje pravo na odbitak PDV-a?

2.	Ograničava li činjenica korištenja (članak 16. Direktive o PDV-u) cijenu troška u smislu članka 74. Direktive o PDV-u na način da prilikom njezina izračuna treba uzeti u obzir samo troškove na koje se obračunava PDV?

3.	Spadaju li u cijenu troška samo izravni troškovi proizvodnje ili i neizravno pripisivi troškovi, kao što su, primjerice, troškovi financiranja?

---

(1)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

Žalba koju je 4. travnja 2023. podnio NS protiv presude Općeg suda (deseto vijeće) od 25. siječnja 2023. u predmetu T-805/21, NS/Parlament

(Predmet C-218/23 P)

(2023/C 252/22)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: NS (zastupnica: L. Levi, avocate)

Druga stranka u postupku: Europski parlament

Žalbeni zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	proglasi ovu žalbu dopuštenom i osnovanom;

—	ukine presudu Općeg suda od 25. siječnja 2023. u predmetu T-805/21;

—

slijedom toga, usvoji žaliteljeve zahtjeve iz prvostupanjskog postupka i stoga: — poništi odluku od 21. siječnja 2021. kojom je žalitelj preraspoređen na radno mjesto savjetnika u Glavnoj upravi Predsjedništva i, ukoliko je to potrebno, odluku o povratu neopravdanih plaćanja od 8. ožujka 2021.; — u mjeri u kojoj je to potrebno, poništi odluku od 16. rujna 2021. kojom je odbijena žaliteljeva pritužba od 7. travnja 2021.; — naloži da se žalitelju naknade imovinska i neimovinska šteta; — naloži tuženiku snošenje svih troškova prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žalitelj ističe sljedeće žalbene razloge:

1.	U pobijanoj presudi došlo je do povrede pojma prava na saslušanje, izvršene su pogrešne pravne kvalifikacije i iskrivljene su činjenice iz spisa. Prvostupanjski sud povrijedio je svoju obvezu obrazlaganja.

2.	U pobijanoj presudi došlo je do povrede obveze obrazlaganja.

3.	U pobijanoj presudi došlo je do povrede dužnosti brižnog postupanja.

Žalba koju je 11. travnja 2023. podnio Penya Barça Lyon: Plus que des supporters (PBL) i Issam Abdelmouine protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 8. veljače 2023. u predmetu T-538/21 , PBL i WA/Komisija

(Predmet C-224/23 P)

(2023/C 252/23)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Penya Barça Lyon: Plus que des supporters (PBL), Issam Abdelmouine (zastupnik: J. Branco, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	poništi u cijelosti presudu Općeg suda Europske unije od 8. veljače 2023. u predmetu T-538/21, PBL i WA/Komisija;

—	u cijelosti prihvati konačne zaključke koje su žalitelji iznijeli u prvom stupnju.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi žalitelji ističu više žalbenih razloga.

Kao prvo, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava kad je kao nedopušten odbacio zahtjev za poništenje što se tiče Penya Barça Lyon, s obzirom na to da se, s jedne strane, pravni interes prvog žalitelja prenosi na onaj drugog žalitelja kad više osoba podnosi jedinu i istu tužbu i, s druge strane, odbijanjem dokaznog prijedloga žalitelja kojim se želio dokazati pravni interes prvog žalitelja.

Kao drugo, Opći je sud povrijedio postupovna prava žalitelja propustivši odlučiti o tužbenom razlogu vezanom za diskrecijsku prirodu Komisijine ovlasti koja se odnosi na podnesene joj žalbe.

Kao treće, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava zanemarivši svaki izravni imovinski i gospodarski interes žalitelja u ovom slučaju.

Kao četvrto, žalitelji se pozivaju na povredu članka 1. točke (h) Uredbe (EU) 2015/1589 (1) jer je Opći sud uskratio svojstvo zainteresirane strane drugom žalitelju te presudio da interesi tog žalitelja nisu usporedivi s interesima dioničara.

Kao peto, Opći je sud počinio pogrešku presudivši da novi dokazi koje su žalitelji podnijeli na dan rasprave nisu utjecali na ocjenu Općeg suda njegove nadležnosti, dopuštenosti i osnovanosti tužbe žalitelja.

Kao šesto, žalitelji se pozivaju na sukob interesa suca koji je bio član vijeća koje je donijelo presudu Općeg suda.

---

(1)  Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (kodificirani tekst) (SL 2015., L 248, str. 9.).

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. travnja 2023. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Kwantum Nederland BV, Kwantum België BV/Vitra Collections AG

(Predmet C-227/23, Kwantum Nederland i Kwantum België)

(2023/C 252/24)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Žalitelji u kasacijskom postupku: Kwantum Nederland BV, Kwantum België BV

Druga stranka u kasacijskom postupku: Vitra Collections AG

Prethodna pitanja

1.	Spada li situacija o kojoj je riječ u glavnom postupku u materijalno područje primjene prava Unije? Ako na to pitanje treba dati potvrdan odgovor, upućuju se, osim toga, sljedeća pitanja:

2.

Dovodi li okolnost da se zaštita intelektualnog vlasništva utvrđena u članku 17. stavku 2. Povelje proteže na autorsko pravo na djelu primijenjene umjetnosti do toga da pravo Unije, osobito članak 52. stavak 1. Povelje, za ograničenje u ostvarivanju autorskog prava (u smislu Direktive 2001/29/EZ (1)) na djelu primijenjene umjetnosti na temelju primjene materijalnog ispitivanja reciprociteta u skladu s člankom 2. stavkom 7. BK-a (2) zahtijeva da to ograničenje bude predviđeno zakonom?

3.

Treba li članke 2., 3. i 4. Direktive 2001/29/EZ kao i članak 17. stavak 2. te članak 52. stavak 1. Povelje, s obzirom na članak 2. stavak 7. BK-a, tumačiti na način da je isključivo na zakonodavcu Unije (a ne na nacionalnim zakonodavcima) da utvrdi može li se ostvarivanje autorskog prava (u smislu Direktive 2001/29/EZ) u Uniji ograničiti na temelju primjene materijalnog ispitivanja reciprociteta u skladu s člankom 2. stavkom 7. BK-a u slučaju djela primijenjene umjetnosti, čija je zemlja podrijetla u smislu Bernske konvencije treća zemlja i njegov autor nije državljanin države članice Unije i, ako je odgovor potvrdan, da jasno i precizno definira to ograničenje (vidjeti presudu Suda od 8. rujna 2020., C-265/19, EU:C:2020:677)?

4.

Treba li članke 2., 3. i 4. Direktive 2001/29/EZ, u vezi s člankom 17. stavkom 2. te člankom 52. stavkom 1. Povelje, tumačiti na način da sve dok zakonodavac Unije nije predvidio ograničenje u ostvarivanju autorskog prava (u smislu Direktive 2001/29/EZ) na djelu primijenjene umjetnosti na temelju primjene materijalnog ispitivanja reciprociteta u skladu s člankom 2. stavkom 7. BK-a, države članice Unije ne smiju primijeniti to ispitivanje u slučaju djela primijenjene umjetnosti čija je zemlja podrijetla u smislu Bernske konvencije treća zemlja i čiji autor nije državljanin države članice Unije?

5.

Jesu li u okolnostima o kojima je riječ u glavnom postupku i s obzirom na trenutak početka važenja (prethodnog uređenja) članka 2. stavka 7. BK-a za Belgiju ispunjene pretpostavke iz članka 351. stavka 1. UFEU-a, tako da je iz tog razloga Belgija slobodna primijeniti materijalno ispitivanje reciprociteta u skladu s člankom 2. stavkom 7. BK-a, i to uzimajući u obzir okolnost da je ovdje zemlja podrijetla pristupila Bernskoj konvenciji 1. svibnja 1989.?

---

(1)  Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001., L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.)

(2)  Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela (u daljnjem tekstu: BK)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. travnja 2023. uputio Conseil d’État (Francuska) – Association AFAÏA/Institut national de l’origine et de la qualité (INAO)

(Predmet C-228/23, AFAÏA)

(2023/C 252/25)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d’État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Association AFAÏA

Tuženik: Institut national de l’origine et de la qualité (INAO)

Uz sudjelovanje: Ministre de l’Agriculture et de l’Alimentation

Prethodna pitanja

1.

Treba li Prilog II. Uredbi Komisije (EU) 2021/1165 od 15. srpnja 2021. (1), koja je donesena radi primjene Uredbe (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. (2), tumačiti na način da je pojam industrijskog uzgoja stoke koji se u njoj nalazi istovjetan pojmu uzgoja stoke bez poljoprivrednog zemljišta?

2.	Ako se pojam industrijskog uzgoja stoke razlikuje od pojma uzgoja stoke bez poljoprivrednog zemljišta, koje kriterije treba uzeti u obzir kako bi se utvrdilo treba li uzgoj stoke kvalificirati kao industrijski u smislu Priloga II. Uredbi (EU) 2021/1165?

---

(1)  Provedbena Uredba Komisije (EU) 2021/1165 od 15. srpnja 2021. o odobravanju određenih proizvoda i tvari za upotrebu u ekološkoj proizvodnji i utvrđivanju njihovih popisa (SL 2021., L 235, str. 13.)

(2)  Uredba (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda te stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 (SL 2018., L 150, str. 1.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. travnja 2023. uputio Ondernemingsrechtbank Gent, Afdeling Gent (Belgija) – Reprobel SCRL/Copaco Belgium NV

(Predmet C-230/23, Reprobel)

(2023/C 252/26)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Ondernemingsrechtbank Gent, Afdeling Gent

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Reprobel SCRL

Tuženik: Copaco Belgium NV

Prethodna pitanja

1.

Je li institucija kao što je Reprobel, u dijelu u kojem ju je država, na temelju kraljevskog ovlaštenja, ovlastila za naplatu i raspodjelu pravične naknade u smislu članka 5. stavka 2. točaka (a) i (b) Direktive 2001/29 (1) koju utvrđuje država, i preko koje država provodi nadzor, institucija protiv koje se pojedinac, radi svoje obrane, može pozivati na nespojivost nacionalne norme, koju ta institucija nastoji istaknuti prema tom pojedincu, s pravom Unije?

2.

Je li za davanje odgovora na to pitanje bitno to da nadzor, koji država provodi preko te institucije, obuhvaća među ostalim: — obvezu te institucije da preslike svojih zahtjeva za pružanje informacija obveznicima plaćanja naknade, koji su potrebni za naplatu i raspodjelu naknade za reprografiju, stalno dostavlja nadležnom ministru, tako da taj ministar uvijek bude obaviješten o tome na koji način institucija izvršava svoje pravo nadzora i da može odlučiti je li primjereno, ministarskim dekretom, utvrditi sadržaj, broj i učestalost zahtjevâ za pružanje informacija, a da pritom u što manjoj mjeri ometa djelatnosti ispitanika; — obvezu institucije da osobu koju je ministar ovlastio pozove da zahtjev za pružanje informacije potreban za razmjernu naplatu naknade za reprografiju, pošalje obveznicima naknade, trgovcima, neovisno o tome je li riječ o trgovcima na veliko ili malo, leasing društvima ili društvima za održavanje uređaja, ako obveznik naknade nije sudjelovao u naplati, pri čemu je institucija također obvezna dostaviti nadležnom ministru presliku tog zahtjeva, tako da taj ministar može utvrditi sadržaj, broj i učestalost zahtjevâ za pružanje informacija, a da pritom u što manjoj mjeri ometa djelatnosti ispitanika; — obvezu institucije da zatraži odobrenje nadležnog ministra za pravila o raspodjeli naknade za reprografiju kao i svaku drugu izmjenu koju ona poduzme s tim u vezi; — obvezu institucije da od nadležnog ministra zatraži odobrenje za prijavni obrazac koji ona izda i bez kojeg se on ne smije izdati?

3.

Je li za davanje odgovora na pitanje bitno i to da institucija raspolaže sljedećim ovlastima: — ovlašću zahtijevati sve informacije potrebne za naplatu naknade za reprografiju od svih osoba koje su obveznici naknade, obveznici doprinosa, trgovci, neovisno o tome je li riječ o trgovcima na veliko ili malo, leasing društvima ili društvima za održavanje uređaja. Pri tome, svaki zahtjev mora uvijek sadržavati upozorenje o kaznenopravnim sankcijama koje se izriču u slučaju nepoštovanja određenog roka ili davanja nepotpunih ili krivih informacija; — ovlašću zahtijevati od svakog obveznika naknade da dostavlja sve informacije u vezi s reproduciranim djelima koje su potrebne za raspodjelu naknade za reprografiju; — ovlašću da od Uprave za carinu i trošarine, Uprave za porez na dodanu vrijednost i Nacionalnog ureda za socijalnu sigurnost dobije sve informacije potrebne za provedbu svoje zadaće?

4.	Imaju li članak 5. stavak 2. točke (a) i (b) Direktive 2001/29 izravan učinak?

5.

Mora li, na zahtjev pojedinca, nacionalni sud izuzeti iz primjene nacionalnu normu, ako ta norma koju je država propisala nije u skladu s člankom 5. stavkom 2. točkama (a) i (b) Direktive 2001/29, osobito jer ta norma, koja nije u skladu s prethodno navedenim člankom, obvezuje tog pojedinca na plaćanje davanja?

---

(1)  Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001., L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. travnja 2023. uputio Sofijski rajonen sad (Bugarska) – „Eurobank Bulgaria” AD

(Predmet C-231/23, Eurobank Bulgaria)

(2023/C 252/27)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofijski rajonen sad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„Eurobank Bulgaria” AD

Prethodna pitanja

1.

Je li u skladu s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ (1) od 5. travnja 1993. o nepoštenim [odredbama] u potrošačkim ugovorima dopuštena nacionalna sudska praksa prema kojoj, ako se konačna presuda koja djeluje kao pravomoćna odnosi na samo dio potraživanja na temelju ugovora sklopljenog s potrošačem koji sadržava nepoštene odredbe, zaključak suda koji je donio tu presudu, da su ugovorne odredbe obvezujuće za potrošača i da nisu nepoštene, obvezuje sudove kojima su podneseni naknadni zahtjevi da se potrošaču naloži plaćanje preostalog iznosa njegova duga u pogledu postojanja tog duga?

2.

Je li u slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje (to jest, ako je nacionalna sudska praksa dopuštena prema pravu Unije) u skladu s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. Direktive 93/13/EEZ to da, iako presuda kojom se utvrđuje nepostojanje nepoštenih odredbi sadržava obrazloženje o tom pitanju, to obrazloženje nije dovoljno jasno ili se ne odnosi na konkretne ugovorne odredbe? Na temelju kojeg bi kriterija nacionalni sud trebao u drugom postupku ocijeniti potpunost obrazloženja?

---

(1)  SL 1993., L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. travnja 2023. uputio Rajonen sad – Nessebar (Bugarska) – „Astoria Management” OOD/CW

(Predmet C-234/23, Astoria Management)

(2023/C 252/28)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Rajonen sad – Nessebar

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„Astoria Management” OOD

Tuženik: CW

Prethodna pitanja

1.

Je li dopušteno pravo na „slobodu ugovaranja”, koje je utvrđeno člankom 16. POVELJE EUROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA, u odnosu između trgovaca i potrošača ograničiti u smislu članka 52. POVELJE EUROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA na način koji proizlazi iz odredbe članka 51. Zakona za upravlenie na etažnata sobstvenost (Zakon o upravljanju etažnim vlasništvom, u daljnjem tekstu: ZUES), kako se tumači u skladu s ustaljenom sudskom praksom Republike Bugarske, prema kojem je na temelju prve mogućnosti predviđene člankom 26. stavkom 1. Zakona o zadalženiata i dogovorite (Zakon o obveznim odnosima i ugovorima, u daljnjem tekstu: ZZD), zbog povrede materijalnog prava, ništetan ugovor koji je pojedinačni vlasnik objekta u suvlasničkoj zgradi na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo, koji je u predmetnom slučaju potrošač u smislu Direktive Vijeća 93/13/EEZ (1) od 5. travnja 1993., sklopio u vezi s pitanjima uređenima člankom 51. ZUES-a, neovisno o tome uređuju li se tim ugovorom i druga pitanja, koja nisu obuhvaćena isključivom nadležnosti glavne skupštine suvlasnika?

2.

Je li dopušteno pravo na „slobodu ugovaranja”, koje je zajamčeno člankom 38. POVELJE EUROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA i DIREKTIVOM VIJEĆA 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., u odnosu između trgovaca i potrošača ograničiti u smislu članka 52. POVELJE EUROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA na način koji proizlazi iz odredbe članka 51. ZUES-a, kako se tumači u skladu s ustaljenom sudskom praksom Republike Bugarske, prema kojem je na temelju prve mogućnosti predviđene člankom 26. stavkom 1. Zakona o zadalženiata i dogovorite (Zakon o obveznim odnosima i ugovorima, u daljnjem tekstu: ZZD), zbog povrede materijalnog prava, ništetan ugovor koji je pojedinačni vlasnik objekta u suvlasničkoj zgradi na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo, koji je u predmetnom slučaju potrošač u smislu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., sklopio u vezi s pitanjima uređenima člankom 51. ZUES-a, neovisno o tome uređuju li se tim ugovorom i druga pitanja, koja nisu obuhvaćena isključivom nadležnosti glavne skupštine suvlasnika?

---

(1)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. travnja 2023. uputio Verwaltungsgericht Sigmaringen (Njemačka) – Karl und Georg Anwander GbR Güterverwaltung/Savezna zemlja Baden-Württemberg

(Predmet C-239/23, Karl und Georg Anwander Güterverwaltung)

(2023/C 252/29)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Sigmaringen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Karl und Georg Anwander GbR Güterverwaltung

Tuženik: Savezna zemlja Baden-Württemberg

Intervenijent: Freistaat Bayern

Prethodna pitanja

1.

Jesu li u skladu s člankom 31. stavkom 1. prvim podstavkom i člankom 31. stavkom 2. te člankom 32. stavkom 1. točkom (b), člankom 32. stavkom 2. prvim podstavkom i člankom 32. stavkom 3. drugim i trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1305/2013 (1) nacionalni upravni propis i praksa dodjeljivanja potpora, kojima se isključuje isplata kompenzacijske naknade za zemljišta u planinskim područjima i određenim područjima s ograničenjima isključivo zato što se područja za koja se dodjeljuje kompenzacijska naknada nalaze izvan regije države članice u smislu članka 2. stavka 1. drugog podstavka točke (b) Uredbe (EU) br. 1305/2013, kojom se dodjeljuje kompenzacijska naknada? Je li u tom pogledu sjedište poljoprivrednika koji obrađuje zemljište dopušten kriterij razlikovanja?

2.

Treba li članak 31. stavak 1. prvi podstavak Uredbe (EU) br. 1305/2013 tumačiti na način da se propisi države članice ili regije države članice koja je odlučila poljoprivrednicima u planinskim područjima i drugim područjima s ograničenjima u smislu članka 31. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1305/2013 odobriti plaćanja moraju formulirati na takav način da se plaćanje mora odobriti i za zemljišta koja je druga država članica ili druga regija iste države članice koja je također odlučila poljoprivrednicima u planinskim područjima i drugim područjima s ograničenjima u smislu članka 31. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1305/2013odobriti plaćanja klasificirala kao planinsko područje ili drugo područje s ograničenjima u smislu članka 32. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1305/2013?

3.

Treba li članak 31. stavak 1. prvi podstavak i članak 31. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1305/2013 tumačiti na način da iz tih odredbi neposredno na temelju prava Unije proizlazi poljoprivrednikovo pravo na odobrenje plaćanja (kompenzacijska naknada), koje isplaćuje država članica ili regija te države članice, ako je poljoprivrednik aktivni poljoprivrednik i upravlja zemljištem koje je država članica ili regija te države članice klasificirala kao planinsko područje ili drugo područje s ograničenjima u smislu članka 32. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1305/2013 i ako je dotična država članica ili regija odlučila odobriti plaćanja (kompenzacijske naknade) u smislu članka 31. stavka 1. prvog podstavka Uredbe (EU) br. 1305/2013? U slučaju potvrdnog odgovora: (a) Protiv koga se ostvaruje pravo na temelju prava Unije koje proizlazi iz članka 31. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1305/2013? Ostvaruje li se uvijek protiv sâme države članice ili u svakom slučaju protiv regije (članak 2. stavak 1. drugi podstavak točka (b) Uredbe (EU) br. 1305/2013) države članice ako je ta regija, neovisno o državi članici, odlučila poljoprivrednicima odobriti kompenzacijske naknade na temelju članka 31. Uredbe (EU) br. 1305/2013? (b) Pretpostavlja li pravo zajamčeno pravom Unije u načelu da poljoprivrednik ispunjava druge zahtjeve koji nadilaze one predviđene člankom 31. stavkom 1. prvim podstavkom i člankom 31. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1305/2013, a koje svojim zakonodavstvom kojim se prenosi navedena uredba zahtijeva država članica ili njezina regija koja dodjeljuje kompenzacijsku naknadu?

4.

U slučaju negativnog odgovora na treće pitanje: Treba li članak 31. stavak 1. prvi podstavak Uredbe (EU) br. 1305/2013 tumačiti na način da propisi države članice ili jedne od njezinih regija koji sadržavaju uvjete za dodjelu plaćanja (kompenzacijska naknada) u smislu članka 31. stavka 1. prvog podstavka Uredbe (EU) br. 1305/2013 moraju biti pravne prirode koja poljoprivrednicima daje pravo na odobrenje plaćanja (kompenzacijska naknada) ako ispunjavaju uvjete za plaćanje koje je utvrdila predmetna država članica ili njezina regija, neovisno o stvarnoj praksi dodjeljivanja potpora države članice ili njezine regije?

---

(1)  Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL 2013., L 347, str. 487. i ispravak SL 2016., L 130, str. 1.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. travnja 2023. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) – P. sp. z o.o./Dyrektor Izby Administracji Skarbowej w Warszawie

(Predmet C-241/23, Dyrektor Izby Administracji Skarbowej w Warszawie)

(2023/C 252/30)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: P. sp. z o.o.

Tuženik: Dyrektor Izby Administracji Skarbowej w Warszawie

Prethodno pitanje

Treba li smatrati da naknadu koju je dobio ili će dobiti dobavljač u zamjenu za isporuku, o kojoj je riječ u članku 73. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) predstavlja nominalna vrijednost dionica koje se upisuju ili vrijednost po kojoj su dionice izdane, ako su stranke odredile da će naknadu predstavljati vrijednost po kojoj su dionice izdane?

---

(1)  SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. travnja 2023. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Tecno*37/Ministero dello Sviluppo Economico, Camera di Commercio Industria Artigianato e Agricoltura di Bologna

(Predmet C-242/23, Tecno*37)

(2023/C 252/31)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Tecno*37

Druge stranke u žalbenom postupku: Ministero dello Sviluppo Economico, Camera di Commercio Industria Artigianato e Agricoltura di Bologna

Prethodna pitanja

(A)	Treba li smatrati da je članak 5. stavak 3. Leggea 39/1989 (Zakon br. 39/1989), kako je izmijenjen nakon postupka zbog povrede obveze br. 2018/2175, trenutačno u potpunosti u skladu s pravom [Unije] osobito s obzirom na to da je obustavljen sâm postupak zbog povede obveze?

(B)

Protivi li se načelima i ciljevima članka 59. stavka 3. Direktive 2005/36/EZ (1) (kako je izmijenjena Direktivom 2013/55/[EU] (2)) te članka 25. stavka 1. Direktive 2006/123/EZ (3) i, općenitije, članka 49. UFEU-a propis, poput onog talijanskog iz članka 5. stavka 3. Zakona br. 39/1989, kojim se preventivno i općenito utvrđuje nespojivost djelatnosti posredovanja u prometu nekretnina i djelatnosti upravitelja stambenih zgrada samo zato što se te dvije djelatnosti obavljaju zajedno, a da pritom, stoga, ne postoji potreba da gospodarske komore provedu bilo kakvu naknadnu provjeru koja se konkretno odnosi na predmet obavljenog posredovanja i da to nije opravdano „važnim razlozima u općem interesu” koji su posebno određeni i dokazani ili, u svakom slučaju, a da nije dokazana proporcionalnost utvrđene opće nespojivosti s ciljem koji se nastoji postići?

(C)	Može li posrednik za nekretnine u svakom slučaju obavljati i djelatnost upravitelja stambenih zgrada osim u slučaju kad nastoji ostvariti prodaju ili kupnju objekta kojim upravlja, s obzirom na to da bi tada postojao sukob interesa?

---

(1)  Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća | od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL 2005., L 255, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125. i ispravci SL 2014., L 305, str. 115., SL 2015., L 177, str. 60. i SL 2018., L 056, str. 66.)

(2)  Direktiva 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”) (SL 2013., L 354, str. 132.)

(3)  Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL 2006., L 376, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. travnja 2023. uputilo Ustavno sodišče Republike Slovenije (Slovenija) – INTERZERO Trajnostne rešitve za svet brez odpadkov d.o.o., Interzero Circular Solutions Europe GmbH i dr./Državni zbor Republike Slovenije

(Predmet C-254/23, Interzero i dr.)

(2023/C 252/32)

Jezik postupka: slovenski

Sud koji je uputio zahtjev

Ustavno sodišče Republike Slovenije

Stranke

Tužitelji: INTERZERO Trajnostne rešitve za svet brez odpadkov d.o.o., Interzero Circular Solutions Europe GmbH i dr.

Tuženik: Državni zbor Republike Slovenije

Prethodna pitanja

1.

Može li se poduzećem kojem je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa u smislu članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (s obzirom na članak 14. UFEU-a, Protokol br. 26 o uslugama od općeg interesa te članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (1)) smatrati pravna osoba koja ima isključivo pravo obavljanja djelatnosti kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača za proizvode iste vrste na državnom području Republike Slovenije, što je djelatnost koja obuhvaća: — sklapanje ugovora s proizvođačima određenih proizvoda na temelju kojih proizvođači ovlašćuju tu pravnu osobu da u njihovo ime osigura pravilno gospodarenje otpadom koji je nastao od tih proizvoda; — uspostavljanje sustava skupljanja i obrade otpada (sklapanje ugovora s trgovačkim društvima koja u ime organizacije pravilno skupljaju i obrađuju sav skupljeni otpad od proizvoda na koje se primjenjuje proširena odgovornost proizvođača) i — vođenje evidencije proizvoda na koje se primjenjuje proširena odgovornost proizvođača i koji se stavljaju na tržište u Republici Sloveniji te vođenje evidencije skupljenog i obrađenog otpada koji je nastao od proizvoda na koje se primjenjuje proširena odgovornost proizvođača, kao i dostava tih podataka Ministarstvu, te pravna osoba koja je, prilikom obavljanja te djelatnosti, obvezna sklapati ugovore i s proizvođačima koji imaju obvezu proširene odgovornosti proizvođača i s trgovačkim društvima koja će skupljati i obrađivati otpad?

2.

Treba li članke 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (2), kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača za proizvode iste vrste može zakonito obavljati samo jedna pravna osoba na državnom području države članice bez namjere ostvarivanja dobiti, što znači da prihodi ne premašuju stvarne troškove za kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača i da ta pravna osoba mora upotrijebiti dobit samo u svrhu obavljanja djelatnosti i provedbe mjera za kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača?

3.

U slučaju niječnog odgovora na drugo pitanje, treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg država članica mijenja djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača za proizvode iste vrste na način da je pretvara iz tržišno usmjerene djelatnosti koja se obavlja s namjerom ostvarivanja dobiti, koja se uređuje propisima i koju obavlja više gospodarskih subjekata u djelatnost koju smije obavljati samo jedna organizacija te koju ta organizacija treba obavljati bez namjere ostvarivanja dobiti u smislu drugog pitanja?

4.

Treba li odredbe prava Unije iz trećeg pitanja tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis u skladu s kojim, zbog stupanja na snagu novog zakonodavstva o kolektivnom ispunjavanju obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača, na temelju zakona (ex lege) dolazi do zadiranja u pojedinačne odnose na način da prestaju važiti svi ugovori sklopljeni između gospodarskih subjekata koji su obavljali djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača u skladu s prethodnim pravilima i proizvođača koji imaju obvezu proširene odgovornosti proizvođača, kao i između gospodarskih subjekata koji su obavljali djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača u skladu s prethodnim pravilima i gospodarskih subjekata koji obavljaju djelatnost skupljanja i obrade otpada koji je nastao od proizvoda na koje se odnosi kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača?

5.

Treba li u okolnostima donošenja novog zakonodavstva opisanog u trećem i četvrtom pitanju, načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja tumačiti na način da zakonodavac treba odrediti prijelazno razdoblje i/ili uvesti sustav naknada? U slučaju potvrdnog odgovora, koje kriterije treba poštovati kako bi se smatralo da su prijelazno razdoblje ili sustav naknada razumni?

6.

Treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg se proizvođačima koji imaju obveze koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača i koji stavljaju na tržište 51 % proizvoda iste vrste na koje se primjenjuje obveza proširene odgovornosti proizvođača, nalaže obveza osnivanja pravne osobe zadužene za obavljanje djelatnosti kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača te na temelju kojeg proizvođači proizvoda iste vrste trebaju, u slučaju eventualnog oduzimanja odobrenja, ponovno osnovati takvu pravnu osobu ili navedene odredbe prava Unije treba tumačiti na način da im se protive pravila na temelju kojih samo proizvođači mogu imati udjele u toj pravnoj osobi?

7.

Treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg proizvođači koji imaju udjele u pravnoj osobi koja osigurava kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača, ne mogu biti osobe koje skupljaju ili obrađuju otpad koji je nastao od proizvoda na koje se odnosi kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača u toj pravnoj osobi?

8.

Treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg proizvođač koji ima udjele u pravnoj osobi koja osigurava kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača i pravna osoba koja obavlja djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača, ne mogu: — biti izravno ili neizravno povezani sudjelovanjem u kapitalu s osobom koja skuplja ili obrađuje otpad koji je nastao od proizvoda na koje se odnosi kolektivno ispunjavanje obveza u pravnoj osobi koja osigurava kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača, niti u toj osobi imati upravljačka prava ili prava nadzora; — biti povezani sudjelovanjem u kapitalu ili biti u srodstvu s osobom koja ima glasačka prava ili nadzire ta prava u upravljačkom ili nadzornom tijelu osobe iz prethodne alineje ili koja zastupa tu osobu?

9.

Treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg se ograničenja iz sedmog i osmog pitanja primjenjuju i na člana upravljačkog tijela pravne osobe koja obavlja djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača, člana nadzornog tijela te pravne osobe ili zastupnika te osobe?

10.

Treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članke 49. i 56. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg proizvođači na koje se primjenjuje obveza proširene odgovornosti proizvođača i koji stavljaju na tržište proizvode namijenjene uporabi u kućanstvu, obvezno trebaju sklopiti ugovor kojim ovlašćuju pravnu osobu koja ima odobrenje za obavljanje djelatnosti kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača da ispuni obveze tih proizvođača koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača?

---

(1)  SL 2008, L 312, str. 3.

(2)  SL 2006., L 176, str. 36. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. travnja 2023. uputio Okržen sad – Sliven (Bugarska) – kazneni postupak protiv DM, AV, WO, AQ

(Predmet C-265/23, Volieva (1))

(2023/C 252/33)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Okržen sad – Sliven

Kazneni postupak protiv

DM, AV, WO, AQ

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 52. u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i članak 4. Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP (2) od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala i članak 19. stavak 1. treću rečenicu Ugovora o Europskoj uniji, kad je riječ o kaznenim postupcima zbog kaznenih djela koja su obuhvaćena područjem primjene prava Unije, tumačiti na način da im se protive nacionalne odredbe, kao što su odredbe poglavlja XXVI. Nakazatelno-procesualen kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku) (izmijenjen Daržaven vestnikom [bugarski službeni list] br. 63/2017 i na snazi od 5. studenoga 2017.) kojima se ukida pravo okrivljenika na obustavu kaznenog postupka koji se vodi protiv njega ako je to pravo nastalo za vrijeme važenja zakona kojim se predviđala takva mogućnost, ali je zbog pogreške suda utvrđeno tek nakon ukidanja tog zakona?

2.

Koji bi djelotvorni pravni lijekovi u smislu članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima trebali biti dostupni takvom okrivljeniku i, osobito, treba li nacionalni sud u cijelosti obustaviti kazneni postupak protiv takvog okrivljenika ako to nije učinilo prethodno nadležno sudsko vijeće, iako su za to bili ispunjeni uvjeti u skladu s nacionalnim zakonom koji je tada bio na snazi?

---

(1)  Naziv ovog predmeta je izmišljen. Ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

(2)  SL 2008., L 300, str. 42. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 16., str. 135.)

Tužba podnesena 26. travnja 2023. – Europska komisija/Francuska Republika

(Predmet C-268/23)

(2023/C 252/34)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: E. Sanfrutos Cano i C. Valero, agenti)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Europska komisija od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da Francuska Republika, time što nije poduzela mjere potrebne da bi: — osigurala da se, najkasnije do 31. prosinca 2000., u 23 aglomeracije navedene u ovoj tužbi s populacijskim ekvivalentom višim od 15 000, prikupljene komunalne otpadne vode prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju u skladu s člankom 4. Direktive 91/271/EEZ (1), poštujući mjerila navedena u Prilogu I. točki B. te direktive ili ekvivalentnom pročišćavanju; — osigurala da se, najkasnije 31. prosinca 2005., u 6 aglomeracija navedenih u ovoj tužbi s populacijskim ekvivalentom između 10 000 i 15 000, prikupljene komunalne otpadne vode prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju u skladu s člankom 4. Direktive 91/271, poštujući mjerila navedena u Prilogu I. točki B. ili ekvivalentnom pročišćavanju; — osigurala da se, najkasnije 31. prosinca 2005., u 58 aglomeracija navedenih u ovoj tužbi s populacijskim ekvivalentom između 2 000 i 10 000, koje ispuštanja vrše u slatke vode ili estuarije, prikupljene komunalne otpadne vode prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju u skladu s člankom 4. Direktive 91/271, poštujući mjerila navedena u Prilogu I. točki B. ili ekvivalentnom pročišćavanju; — osigurala da se, najkasnije 31. prosinca 1998., u 13 aglomeracija određenih u ovoj tužbi s populacijskim ekvivalentom višim od 10 000, koje komunalne otpadne vode ispuštaju u prihvatne vode kvalificirane kao „osjetljiva područja” u smislu Direktive 91/271, navedene komunalne vode prije ispuštanja podvrgnu strožem pročišćavanju od sekundarnog pročišćavanja ili ekvivalentnog pročišćavanja, u skladu s člankom 5. Direktive 91/271, sukladno mjerilima propisanima u njezinu Prilogu I. dijelu B.; — osigurala da se stanice za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda 87 aglomeracija određenih u ovoj tužbi konstruiraju, izgrade, vode i održavaju kako bi se osigurala dovoljna provedba u svim normalnim lokalnim klimatskim uvjetima i da se pri njihovu konstruiranju uzmu u obzir sezonske varijacije opterećenja u skladu s člankom 10. Direktive 91/271; — osigurala da nadležne institucije ili odgovarajuća tijela prate ispuštanja iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda 87 aglomeracija određenih u ovoj tužbi, radi provjere pridržavanja zahtjeva iz Priloga I. dijela B u skladu s kontrolnim postupcima utvrđenima u Prilogu I. dijelu D, kao što je to propisano člankom 15. stavkom 1. prvom alinejom Direktive 91/271; nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 4. i/ili članka 5. u vezi s Prilogom I. dijelom B, članka 10. i članka 15. u vezi s Prilogom I. dijelovima B i D Direktive 91/271,

—	naloži Francuskoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija ističe četiri glavna prigovora.

Kao prvo, Francuska Republika nije poduzela mjere potrebne da bi osigurala da se prikupljene komunalne otpadne vode u 87 aglomeracija, prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju u skladu s člankom 4. Direktive 91/271, sukladno mjerilima navedenima u Prilogu I. dijelu B te direktive ili ekvivalentnom pročišćavanju.

Kao drugo, Francuska nije poduzela mjere potrebne da bi osigurala da se u 13 aglomeracija koje komunalne otpadne vode ispuštaju u osjetljiva područja, navedene komunalne vode prije ispuštanja podvrgnu strožem pročišćavanju od sekundarnog pročišćavanja ili ekvivalentnog pročišćavanja, u skladu s člankom 5. Direktive 91/271, sukladno mjerilima propisanima u njezinu Prilogu I. dijelu B.

Kao treće, Francuska nije poduzela mjere potrebne da bi osigurala da se stanice za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u 87 aglomeracija konstruiraju, izgrade, vode i održavaju kako bi se osigurala dovoljna provedba u svim normalnim lokalnim klimatskim uvjetima i da se pri njihovu konstruiranju uzmu u obzir sezonske varijacije opterećenja u skladu s člankom 10. Direktive 91/271.

Kao četvrto, Francuska nije poduzela mjere potrebne da bi osigurala da nadležne institucije ili odgovarajuća tijela prate ispuštanja iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u 87 aglomeracija radi provjere pridržavanja zahtjeva iz Priloga I. dijela B u skladu s kontrolnim postupcima utvrđenima u Prilogu I. dijelu D, kao što je to propisano člankom 15. stavkom 1. prvom alinejom Direktive 91/271.

---

(1)  Direktiva Vijeća od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL 1991., L 135, str. 40.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 5. i ispravak SL 2020., L 84, str. 32.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. travnja 2023. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni i dr./Telecom Italia SpA i dr.

(Predmet C-273/23, Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni i dr.)

(2023/C 252/35)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Ministero dello Sviluppo Economico, Telecom Italia SpA

Tuženici: Telecom Italia SpA, Vodafone Italia SpA, Fastweb SpA, Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Tiscali Italia SpA, BT Italia SpA

Prethodno pitanje

Treba li Direktivu […] 97/33/EZ (1), konkretno njezin članak 5., i Direktivu […] 2002/22/EZ (2), konkretno njezin članak 13., u tekstu koji se primjenjuje ratione temporis, kao i načela transparentnosti, minimalnog narušavanja tržišta, nediskriminacije i proporcionalnosti, tumačiti na način:

(a)

da se nacionalnim propisom može ex lege naložiti da se obveze sudjelovanja u financiranju nepravičnih opterećenja nastalih zbog pružanja same univerzalne usluge prošire na operatore pokretne telefonije, pri čemu se to proširenje ne uvjetuje time da nacionalno regulatorno tijelo mora provjeriti postoji li između operatora koji snose opterećenje i operatora zaduženog za pružanje navedene usluge na istom mjerodavnom tržištu odnos konkurentnosti ili zamjenjivosti u smislu prava tržišnog natjecanja;

(b)

da državno regulatorno tijelo može za potrebe provjere nepravičnosti opterećenja kao dodatne kriterije ili umjesto kriterija zamjenjivosti usluga nepokretne mreže i usluga pokretne mreže upotrijebiti druge kriterije – te, ako može, koji su to kriteriji – kako bi na teret operatora pokretne telefonije odredio obvezu financiranja?

---

(1)  Direktiva 97/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 1997. o međusobnom povezivanju u telekomunikacijama u pogledu osiguranja univerzalne usluge i interoperabilnosti putem primjene načela Otvorenog pristupa mreži (ONP) (SL 1997., L 199, str. 32.)

(2)  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL 2002., L 108, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. svibnja 2023. uputio Varhoven administrativen sad (Bugarska) – „Entain Services (Bulgaria)” EOOD/Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” Sofija pri Centralno upravlenie na Nacionalnata agencija za prihodite

(Predmet C-287/23, Entain Services (Bulgaria))

(2023/C 252/36)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Varhoven administrativen sad

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku:„Entain Services (Bulgaria)” EOOD

Druga stranka u kasacijskom postupku: Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” Sofija pri Centralno upravlenie na Nacionalnata agencija za prihodite

Prethodna pitanja

1.

Čine li nacionalno uređenje i nacionalna praksa tumačenja, u skladu s kojima se na dividende koje se isplaćuju društvima rezidentnima u Gibraltaru plaća porez po odbitku (dok se na dividende koje se isplaćuju društvima rezidentnima u Bugarskoj ili u drugim državama članicama ne plaća porez po odbitku, pri čemu ta društva ne moraju ispuniti nikakav uvjet), diskriminirajuće ograničenje slobode poslovnog nastana zajamčene pravom Unije u skladu s člankom 49. UFEU-a i slobodnog kretanja kapitala zajamčenog pravom Unije u skladu s člankom 63. UFEU-a?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, je li to diskriminirajuće ograničenje u skladu s pravom Unije ako zakonodavac prilikom donošenja odgovarajućeg nacionalnog propisa nije naveo nikakve razloge javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja koji opravdavaju potrebu uvođenja tih ograničenja za društva rezidentna u Gibraltaru?

Tužba podnesena 15. svibnja 2023 – Europska komisija/Republika Malta

(Predmet C-304/23)

(2023/C 252/37)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: E. Sanfrutos Cano i C. Schembri, agenti)

Tuženik: Republika Malta

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda traži da:

—

proglasi da, nepoduzimanjem potrebnih mjera kako bi osigurala da za aglomeracije Malta Jug i Malta Sjever komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave budu podvrgnute sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju prije ispuštanja, Republika Malta nije ispunila svoje obveze prema članku 4. i 10. Direktive 91/271/EEZ (1) o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (u daljnjem tekstu: Direktiva);

—

proglasi da, nepoduzimanjem potrebnih mjera kako bi osigurala da za aglomeraciju Maltu Sjever komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave budu podvrgnute sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju prije ispuštanja u osjetljiva područja ili slivove osjetljivih područja budu podvrgnuti strožem pročišćavanju nego što je opisano u članku 4., Republika Malta nije ispunila svoje obveze prema članku 5. Direktive;

—

proglasi da, neprovođenjem nadzora nad ispuštanjem komunalnih otpadnih voda za aglomeracije Maltu Jug i Maltu Sjever kako bi provjerila usklađenost sa zahtjevima Priloga I.B, u skladu s kontrolnim postupcima utvrđenima u Prilogu I.D, Republika Malta nije ispunila svoje obveze prema članku 15. i Prilozima I.B i I.D Direktive, i

—	naloži Republici Malti snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Razdoblje propisano za prenošenje direktive isteklo je 31. listopada 2006. za aglomeraciju Maltu Sjever i 31. ožujka 2007. za aglomeraciju Maltu Jug.

Članak 4. stavak 1. Direktive zahtijeva od država članica da osiguraju da se komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju. Komisija tvrdi da aglomeracije Malta Jug i Malta Sjever nisu usklađene sa zahtjevima ove odredbe u biti zato što kapacitet uređaja za pročišćavanje za obje aglomeracije nije dovoljan za pročišćavanje prijavljenog opterećenja.

Komisija također tvrdi da to što je Republika Malta prekršila članak 4. Direktive neizbježno podrazumijeva povredu članka 10. iste direktive, na temelju toga što te aglomeracije koje ne mogu dostići odgovarajuću razinu pročišćavanja komunalnih otpadnih voda u skladu s člankom 4. a fortiori ne mogu osigurati dovoljni učinak u promjenjivim lokalnim klimatskim uvjetima.

Što se tiče aglomeracije Malta Sjever, Komisija dodatno ističe povredu članka 5. Direktive. Uređaj za pročišćavanje za tu aglomeraciju ispušta u područja koja su malteška tijela 22. travnja 2005. odredila kao područja osjetljiva na dušik, pa se prema tome Republika Malta trebala uskladiti s člankom 5. i primijeniti strože pročišćavanje do 22. travnja 2012. (odnosno najkasnije sedam godina nakon određivanja osjetljivog područja). Uzimajući u obzir manjak kapaciteta uređaja za pročišćavanje, kako se prethodno opisuje, što znači da se nastalo opterećenje ispušta bez ikakvog pročišćavanja, Komisija tvrdi da je za ovu aglomeraciju također prekršen članak 5.

Napokon, Komisija smatra da obje aglomeracije Malta Jug i Malta Sjever nisu usklađene sa zahtjevima članka 15. Direktive, jer kršenje članaka 4. i 5. Direktive neizbježno podrazumijeva da se usklađenost ispuštanja ne nadzire u skladu s Prilozima I.B i I.D Direktive, što čini povredu članka 15.

---

(1)  Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL 1991, L 135, str. 40.)

Žalba koju je 16. svibnja 2023. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 8. ožujka 2023. u predmetu T-94/20, Campine i Campine Recycling/Komisija

(Predmet C-306/23 P)

(2023/C 252/38)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: P. Rossi, M. Domecq, T. Isacu de Groot, L. Wildpanner, agenti)

Druge stranke u postupku: Campine NV, Campine Recycling NV

Žalbeni zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtjeva da:

—	ukine presudu Općeg suda od 8. ožujka 2023. u predmetu T-94/20, Campine i Campine Recycling/Komisija;

—	sam odluči o neriješenim pitanjima spora, ili

—	podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje, u mjeri u kojoj o njemu još nije odlučeno;

—	naloži društvu Campine snošenje svih troškova ovog i postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U okviru prvog žalbenog razloga Europska komisija tvrdi da je Opći sud pogrešno primijenio pravo time što je utvrdio da je Europska komisija povrijedila članak 266. stavak 1. UFEU-a kada je društvima Campine i Campine Recycling (u daljnjem tekstu zajedno nazvani: Campine) odbila isplatiti zatezne kamate na zakašnjelo plaćanje po stopi koju ESB primjenjuje za glavne operacije refinanciranja (u daljnjem tekstu: REFI ESB) uvećanoj za 3,5 %, kada je 11. prosinca 2019. Europska komisija vratila iznos novčane kazne koji je društvo Campine privremeno platilo u skladu s Odlukom Komisije C(2017) 900 final (1) od 8. veljače 2017. u predmetu AT.40018, u okviru izvršenja presude Općeg suda od 7. studenoga 2019. u predmetu T-240/17 za razdoblje između datuma privremenog plaćanja i povrata iznosa. U potporu prvom žalbenom razlogu Komisija tvrdi:

(i)	da je Opći sud pogrešno primijenio pravo kada je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete (prvi dio prvog žalbenog razloga);

(ii)	da je Opći sud napravio pogrešku koja se tiče prava time što je pogrešno primijenio pravo Unije o kamatama koje se primjenjuju kako bi se postupilo u skladu s presudama kojima se poništavaju ili smanjuju kazne u području tržišnog natjecanja (drugi dio prvog žalbenog razloga);

(iii)

da je Opći sud pogrešno utvrdio da je Komisija povrijedila članak 266. stavak 1. UFEU-a time što nije platila zakonske kamate u iznosu koji je zahtijevalo društvo Campine (treći dio prvog žalbenog razloga);

(iv)	da je pobijana presuda protivna sudskoj praksi koja prethodi presudi Printeos (četvrti dio prvog žalbenog razloga);

(v)	da je Opći sud pogrešno utvrdio da ex tunc učinak presuda kojima se poništavaju kazne u području tržišnog natjecanja uključuje retroaktivnu obvezu povrata iznosa kazni prije nego što se one ponište (peti dio prvog žalbenog razloga);

(vi)	da je Opći sud pogrešno smatrao da obveza isplate zakonskih kamata za zakašnjelo plaćanje od dana privremenog plaćanja novčane kazne koju je Sud smanjio ne narušava odvraćajući učinak te novčane kazne (šesti dio prvog žalbenog razloga).

Ako Sud odbije prvi žalbeni razlog, u okviru svojeg drugog žalbenog razloga Komisija tvrdi da je Opći sud pogrešno primijenio pravo kada joj je naložio da plati zakonske kamate po stopi REFI ESB uvećanoj za 3,5 %.

U okviru trećeg žalbenog razloga Komisija tvrdi da je Opći sud pogrešno primijenio pravo kada je utvrdio da je ona dužna platiti složene kamate od datuma djelomičnog povrata novčane kazne.

---

(1)  Odluka Komisije C(2017) 900 final od 8. veljače 2017. u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU-a (Predmet AT.40018 – Recikliranje automobilskih akumulatora)

Žalba koju je 19. svibnja 2023. podnio SE protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 8. ožujka 2023. u predmetu T-763/21, SE/Komisija

(Predmet C-309/23 P)

(2023/C 252/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: SE (zastupnik: L. Levi, avocate)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtjeva da:

—	ukine pobijanu presudu,

—	slijedom toga, prihvati njegov zahtjev iznesen u prvostupanjskom postupku,

—	naloži Komisiji snošenje troškova žalbenog i prvostupanjskog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi žalitelj ističe 11 žalbenih razloga:

1.	Opći sud je pogrešno utvrdio da su zahtjevi u vezi sa povredama članaka 2. i 9. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika nedopušteni (t. 33.-36.).

2.	Opći sud pogrešno je utvrdio da su pripravnici programa Plava knjiga jedni od četiri kategorije osoblja koji rade za Komisiju (t. 78. presude).

3.	Pogrešna kvalifikacija diskriminacije na temelju dobi kao neizravne, umjesto izravne (t. 56.).

4.	Pogrešna primjena prava (t. 70.-71. i 75.) time što je opravdao neizravnu diskriminaciju koja se temelji na zakonskim odredbama koje se primjenjuju na izravnu diskriminaciju.

5.	Neprimjenjivanje ispravnog „visokog” standarda dokazivanja koji je potreban za opravdanje diskriminatornog postupanja koje se temelji na dobi (t. 62. do 89.)

6.	Pogrešna primjena prava time što su utvrđeni legitimni ciljevi (t. 62.-64. i 65.-72.)

7.	Pogrešno tumačenje i primjena prava (t. 73.) time što je utvrđeno da su ciljevi u „općem interesu”.

8.	Pogrešna primjena prava time što je utvrđeno da pripravnici programa Plava knjiga nisu bili stavljeni u povoljniji položaj budući da je Poziv bio upućen i drugim kategorijama osoblja (t. 80.-81.)

9.	Pogrešno utvrđenje proporcionalnosti različitog postupanja na temelju dobi (t. 84. do 89.)

10.	Opći sud je pogrešno utvrdio (t. 91.-96) da je Glavnoj upravi za ljudske resurse i sigurnost naloženo da postavi uvjet „profesionalnog iskustva od najviše tri godine” kao kriterij prihvatljivosti.

11.

Opći sud nije se osvrnuo na nesklad između sadržaja informativne napomene – PERS(2018) 38/2 u kojoj se zahtijevalo profesionalno iskustvo od „najviše tri godine […] koje je stečeno u posljednjih 5 godina koje su prethodile prijavi” i uvjeta koji je Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost postavila kada je općenito zahtijevala „profesionalno iskustvo od najviše tri godine”.

Žalba koju je 30. svibnja 2023. podnijela udruga Association Trinationale de Protection Nucléaire (ATPN) protiv rješenja Općeg suda (šesto vijeće) od 30. ožujka 2023. u predmetu T-567/22, ATPN/Komisija

(Predmet C-340/23 P)

(2023/C 252/40)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Association Trinationale de Protection Nucléaire (ATPN) (zastupnik: C. Lepage, odvjetnica)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	proglasi žalbu dopuštenom i osnovanom;

—	u cijelosti ukine rješenje od 30. ožujka 2023. koje je Opći sud donio u predmetu T-567/22;

—	u potpunosti prihvati tužbene zahtjeve iznesene pred Općim sudom i slijedom toga, odluči o meritumu;

—

poništi Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2022/1214 od 9. ožujka 2022. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2021/2139 u pogledu ekonomskih djelatnosti u određenim energetskim sektorima i Delegirane uredbe (EU) 2021/2178 u pogledu specifičnih javnih objava informacija o tim ekonomskim djelatnostima; u svakom slučaju,

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi, žalitelj ističe:

—

dva žalbena razloga kojima se traži ukidanje rješenja: 1. Opći je sud u svom rješenju počinio pogrešku koja se tiče prava presudivši u točkama 16.-27. pobijanog rješenja da žalitelj nema aktivnu procesnu legitimaciju za postupanje u svoje vlastito ime, na temelju članka 263. stavka 4. UFEU-a; 2. Opći je sud u svom rješenju počinio pogrešku koja se tiče prava i očitu pogrešku u ocjeni presudivši u točkama 28.-42. pobijanog rješenja da žalitelj nema aktivnu procesnu legitimaciju za postupanje u ime svojih članova, na temelju članka 263. stavka 4. UFEU-a

—

Pet žalbenih razloga kojima se traži poništenje uredbe: 1. Postupak je nezakonit jer se njime krše odredbe Uredbe br. 2020/852 od 18. lipnja 2020.; 2. Prekršena su pravila taksonomije; 3. Prekršene su odredbe članka 19. Uredbe br. 2020/852 od 18. lipnja 2020. i ciljevi nisu dovoljno ambiciozni; 4. Prekršena su opća mjerila prava Unije, preciznije, načelo predostrožnosti iz članka 19. Uredbe br. 2020/852; 5. Postoji neusklađenost između investicija u nuklearnu energiju i zelenih investicija s obzirom na financijske informacije.

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – KD/EUIPO

(Predmet T-650/20) (1)

(„Javna služba - Privremeno osoblje - Osoblje EUIPO-a - Ugovor na određeno vrijeme - Neproduljenje - Nadležno tijelo - Načelo dobre uprave - Pravo na saslušanje - Odgovornost - Neimovinska šteta”)

(2023/C 252/41)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: KD (zastupnici: S. Pappas, D.-A. Pappa i A. Pappas, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Lukošiūtė, K. Tóth i V. Ruzek, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 270. UFEU-a tužitelj zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluke Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 1. travnja 2020. o neproduljenju njegova ugovora i, s druge strane, naknadu neimovinske štete koju je pretrpio.

Izreka

1.	Poništava se odluka Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 1. travnja 2020. o neproduljenju ugovora osobe KD.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	EUIPO će snositi, osim vlastitih troškova, tri četvrtine troškova osobe KD.

4.	Osoba KD snosit će četvrtinu vlastitih troškova.

---

(1)  SL C 19, 18. 1. 2021.

Presuda Općeg suda od 24. svibnja 2023. – Emmentaler Switzerland/EUIPO (EMMENTALER)

(Predmet T-2/21) (1)

(„Žig Europske unije - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Verbalni žig EMMENTALER - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001 - Zajednički žig - Članak 74. stavak 2. Uredbe 2017/1001 - Obveza obrazlaganja - Članak 94. Uredbe 2017/1001”)

(2023/C 252/42)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Emmentaler Switzerland (Bern, Švicarska) (zastupnici: S. Völker i M. Pemsel, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Graul i D. Hanf, agenti)

Intervijenti u potporu tuženiku: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: J. Möller, M. Hellmann, U. Bartl i J. Heitz, agenti), Francuska Republika (zastupnici: A.-L. Desjonquères i G. Bain, agenti), Centre national interprofessionnel de l’économie laitière (CNIEL) (Pariz, Francuska) (zastupnici: E. Baud i P. Marchiset, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj traži poništenje odluke drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 28. listopada 2020. (predmet R 2402/2019-2).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Emmentaler Switzerland nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 62, 22. 2. 2021.

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023 – Shakutin/Vijeće

(Predmet T-141/21) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Bjelarusu - Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Uvrštenje i zadržavanje tužiteljeva imena na popisima - Obveza obrazlaganja - Pravo na saslušanje - Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu - Pogreška u ocjeni”)

(2023/C 252/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Aleksandr Vasilevich Shakutin (Minsk, Bjelarus) (zastupnik: B. Evtimov, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: S. Van Overmeire, T. Haas i B. Driessen, agenti)

Predmet

Tužbom podnesenom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj traži poništenje, kao prvo, Provedbene uredbe Vijeća (ZVSP) 2020/2130 od 17. prosinca 2020. o provedbi Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (SL 2020., L 426I, str. 14.), i Provedbene odluke Vijeća (ZVSP) 2020/2129 od 17. prosinca 2020. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus (SL 2020., L 426I, str. 1., kao drugo, Odluke Vijeća (ZVSP) 2021/353 od 25. veljače 2021. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (SL 2021., L 68, str. 189.), i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2021/339 od 25. veljače 2021. o provedbi članka 8.a Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus (SL 2021., L 68, str. 29.) i, kao treće, Odluke Vijeća (ZVSP) 2022/307 od 24. veljače 2022. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (SL 2022., L 46, str. 97.), kao i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2022/300 od 24. veljače 2022. o provedbi članka 8.a Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (SL 2022., L 46, str. 3.), u dijelu u kojem se ti akti odnose na njega.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Aleksandru Vasilevichu Shakutinu nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 182, 10. 5. 2021.

Presuda Općeg suda od 24. svibnja 2023. – Ryanair/Komisija (Italie; régime d’aide; COVID-19)

(Predmet T-268/21) (1)

(„Državne potpore - Talijansko tržište zračnog prijevoza - Program naknade štete zračnim prijevoznicima imateljima licencije koju su izdala talijanska tijela - Odluka o neospornosti - Potpora namijenjena otklanjanju štete nastale zbog izvanrednog događaja - Obveza obrazlaganja”)

(2023/C 252/44)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ryanair DAC (Swords, Irska) (zastupnici: E. Vahida, F.-C. Laprévote, V. Blanc, S. Rating, I.-G. Metaxas-Maranghidis i D. Pérez de Lamo, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn, C. Georgieva i F. Tomat, agenti)

Intervijenti u potporu tuženiku: Neos SpA (Somma Lombardo, Italija), Blue panorama airlines SpA (Somma Lombardo), Air Dolomiti SpA – Linee aeree regionali Europee (Villafranca de Verona, Italija) (zastupnici: M. Merola i A. Cogoni, odvjetnici)

Predmet

Tužitelj, društvo Ryanair DAC, tužbom na temelju članka 263. UFEU-a zahtijeva poništenje Odluke Europske komisije C(2020) 9625 final od 22. prosinca 2020. o državnoj potpori SA.59029 (2020/N) – Italija – COVID-19: Sustav naknade štete zračnim prijevoznicima imateljima licencije koju su izdala talijanska tijela (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

Izreka

1.	Poništava se Odluka Komisije C(2020) 9625 final od 22. prosinca 2020. o državnoj potpori SA.59029 (2020/N) – Italija – COVID-19: Sustav naknade štete zračnim prijevoznicima imateljima licencije koju su izdala talijanska nadležna tijela.

2.	Komisiji se nalaže snošenje vlastitih troškova i troškova društva Ryanair DAC.

3.	Društva Neos SpA, Blue panorama airlines SpA i Air Dolomiti SpA – Linee aeree regionali Europee snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 252, 28. 6. 2021.

Presuda Općeg suda od 24. svibnja 2023. – Glaxo Group/EUIPO – Cipla Europe (oblik inhalatora)

(Predmet T-477/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Trodimenzionalni žig Europske unije - Oblik inhalatora - Apsolutni razlog za ništavost - Razlikovni karakter stečen uporabom - Članak 51. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 40/94 [koji je postao članak 59. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001] - Obveza obrazlaganja - Članak 94. Uredbe 2017/1001”)

(2023/C 252/45)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Glaxo Group Ltd (Brentford, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: T. de Haan i F. Verhoestraete, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: D. Gája i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Cipla Europe NV (Anvers, Belgija)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj traži poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 19. svibnja 2021. (predmet R 1835/2016-1).

Izreka

1.	Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 19. svibnja 2021. (predmet R 1835/2016-1).

2.	EUIPO-u se nalaže snošenje troškova, uključujući onih nastalih u svrhu postupka pred žalbenim vijećem.

---

(1)  SL C 382, 20. 9. 2021.

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Skryba/Vijeće

(Predmet T-581/21) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Bjelarusu - Zamrzavanje financijskih sredstava - Popisi osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora te zabrana ulaska ili tranzita na području Unije - Uvrštenje tužiteljeva imena na sporne popise - Kolektivni karakter sankcije - Obveza obrazlaganja - Pogreška u ocjeni - Proporcionalnost”)

(2023/C 252/46)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Siarheï Skryba (Marialivo, Bjelarus) (zastupnik: D. Litvinski, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: A. Limonet i V. Piessevaux, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj traži poništenje Provedbene odluke Vijeća (ZVSP) 2021/1002 od 21. lipnja 2021. o provedbi Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (SL 2021., L 219 I, str. 70.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2021/997 od 21. lipnja 2021. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus (SL 2021., L 219 I, str. 3. i ispravak SL 2022., L 323, str. 107.), u dijelu u kojem se ta dva akta odnose na njega.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Siarheï Skryba snosit će troškove.

---

(1)  SL C 11, 10. 1. 2022.

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Rubnikovich/Vijeće

(Predmet T-582/21) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Bjelarusu - Zamrzavanje financijskih sredstava - Popisi osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora te zabrana ulaska ili tranzita na području Unije - Uvrštenje tužiteljeva imena na sporne popise - Kolektivni karakter sankcije - Obveza obrazlaganja - Pogreška u ocjeni - Proporcionalnost”)

(2023/C 252/47)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Siarhei Rubnikovich (Tarasovo, Bjelarus) (zastupnik: D. Litvinski, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: A. Limonet i V. Piessevaux, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj traži poništenje Provedbene odluke Vijeća (ZVSP) 2021/1002 od 21. lipnja 2021. o provedbi Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (SL 2021., L 219 I, str. 70.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2021/997 od 21. lipnja 2021. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus (SL 2021., L 219 I, str. 3. i ispravak SL 2022., L 323, str. 107.), u dijelu u kojem se ta dva akta odnose na njega.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Siarhei Rubnikovich snosit će troškove.

---

(1)  SL C 11, 10. 1. 2022.

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Bakhanovich/Vijeće

(Predmet T-583/21) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Bjelarusu - Zamrzavanje financijskih sredstava - Popisi osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora te zabrana ulaska ili tranzita na području Unije - Uvrštenje tužiteljeva imena na sporne popise - Kolektivni karakter sankcije - Obveza obrazlaganja - Pogreška u ocjeni - Proporcionalnost”)

(2023/C 252/48)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Aliaksandr Bakhanovich (Brest, Bjelarus) (zastupnik: D. Litvinski, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: A. Limonet iV. Piessevaux, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj traži poništenje Provedbene odluke Vijeća (ZVSP) 2021/1002 od 21. lipnja 2021. o provedbi Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (SL 2021., L 219 I, str. 70.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2021/997 od 21. lipnja 2021. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus (SL 2021., L 219 I, str. 3. i ispravak SL 2022., L 323, str. 107.), u dijelu u kojem se ta dva akta odnose na njega.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Aliaksandr Bakhanovich snosit će troškove.

---

(1)  SL C 11, 10. 1. 2022.

Presuda Općeg suda od 24. svibnja 2023. – AL/Komisija

(Predmet T-714/21) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Primici od rada - Obiteljski doplaci - Naknada za uzdržavano dijete - Članak 2. stavak 4. Priloga VII Pravilniku o osoblju - Osoba koju se smatra uzdržavanim djetetom - Pretpostavke za odobravanje - Ukidanje prava na naknadu - Povrat pogrešno isplaćenih iznosa - Članak 85. Pravilnika o osoblju”)

(2023/C 252/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: AL (zastupnik: R. Rata, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. S. Bohr, L. Hohenecker i D. Milanowska, agenti)

Predmet

Tužbom na temelju članka 270. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke Ureda za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) Europske komisije od 11. siječnja 2021. kojom se u biti, s jedne strane, odbija njegov zahtjev za doplatak za njegovu majku kao osobu koja se smatra uzdržavanim djetetom na temelju članka 2. stavka 4. Priloga VII Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije u razdoblju od 1. studenoga 2020. do 31. listopada 2021. i, s druge strane, nalaže povrat iznosa koji je primio na temelju tog doplatka u razdoblju od 1. studenoga 2019. do 31. listopada 2020.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Osobi AL nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 51, 31. 1. 2022.

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Aprile i Commerciale Italiana/EUIPO – DC Comics (prikaz šišmiša u ovalnom okviru)

(Predmet T-735/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Figurativni žig Europske unije koji prikazuje šišmiša u ovalnom okviru - Apsolutni razlozi za ništavost - Razlikovni karakter - Nepostojanje opisnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 40/94 [koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001] - Ograničenje proizvoda na koje se odnosi zahtjev za proglašenje žiga ništavim - Obveza obrazlaganja”)

(2023/C 252/50)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Luigi Aprile (San Giuseppe Vesuviano, Italija), Commerciale Italiana Srl (Nola, Italija) (zastupnik: C. Saettel, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: T. Frydendahl, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: DC Comics (Burbank, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: G. Glas, P. Van Dyck i E. Taelman, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelji traže poništenje odluke drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 6. rujna 2021. (predmet R 1447/2020-2).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Luigi Aprile i društvo Commerciale Italiana Srl snosit će troškove.

---

(1)  SL C 37, 24. 1. 2022.

Presuda Općeg suda od 24. svibnja 2023. – Granini France/EUIPO – Pichler (Joro)

(Predmet T-68/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije Joro - Raniji nacionalni verbalni žig JOKO - Relativan razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Sličnost proizvoda - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2023/C 252/51)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Granini France (Mâcon, Francuska) (zastupnik: J. Wachsmuth, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: T. Klee i D. Gája, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Josef Pichler (San Leonardo in Passiria, Italija)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 8. studenoga 2021. (predmet R 2336/2020-1).

Izreka

1.	Ponštava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 8. studenoga 2021. (predmet R 2336/2020-1).

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	EUIPO-u se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 128, 21. 3. 2022.

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – OP/Parlament

(Predmet T-143/22) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Mirovina za nadživjele osobe - Odbijanje dodjele - Nadživjeli bračni drug - Pretpostavke za odobravanje - Trajanje braka - Prigovor nezakonitosti - Članak 80. prvi stavak Pravilnika - Članak 2. Priloga VII. Pravilniku - Mirovina za djecu preminule osobe - Odbijanje dodjele - Pojam „uzdržavano dijete” - Pogreška koja se tiče prava”)

(2023/C 252/52)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: OP (zastupnik: F. Moyse, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: J. Van Pottelberge i M. Windisch, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i M. Alver, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 270. UFEU-a tužiteljica, osoba OP, zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluke Europskog parlamenta od 7. lipnja 2021. u dijelu u kojem se njome odbija njezin zahtjev za mirovinu za nadživjele osobe zbog smrti njezina supruga, bivšeg dužnosnika Parlamenta, kao i, za račun svojeg sina A, poništenje iste odluke u dijelu u kojem se njome odbija njezin zahtjev za mirovinu za djecu preminule osobe za njihovog sina s invaliditetom.

Izreka

1.	Odluka Europskog parlamenta od 7. lipnja 2021. poništava se u dijelu u kojem se njome odbija zahtjev osobe A za mirovinu za djecu preminule osobe.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Parlamentu se nalaže snošenje vlastitih troškova kao i onih osobe OP.

4.	Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 191, 10. 5. 2022.

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Cylus Cyber Security/EUIPO – Cylance (CYLUS)

(Predmet T-227/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije CYLUS - Raniji verbalni žig Europske unije CYLANCE - Relativni razlozi za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2023/C 252/53)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj(i): Cylus Cyber Security Ltd (Tel-Aviv, Izrael) (zastupnik: S. Bailey, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Ivanauskas, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Cylance, Inc. (Irvine, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: B. Levy, odvjetnik)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj zahtijeva poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 21. veljače 2022. (predmet R 692/2020-4).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Cylus Cyber Security Ltd nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 244, 27. 6. 2022.

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Cherusci/EUIPO – LexDellmeier (RIALTO)

(Predmet T-239/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak opoziva - Verbalni žig Europske unije RIALTO - Nepostojanje stvarne uporabe žiga - Nepostojanje opravdanih razloga za neuporabu - Članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2023/C 252/54)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Cherusci Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: S. Reinhard, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Hanf, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: LexDellmeier Intellectual Property Law Firm (München, Njemačka) (zastupnici: J. Bogatz, Y. Stone i C. Dory, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj traži poništenje odluke drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 10. veljače 2022. (predmet R 695/2021-2).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvo Cherusci Ltd snosit će troškove.

---

(1)  SL C 237, 20. 6. 2022.

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023.– UNSA Énergie/Komisija

(Predmet T-322/22) (1)

(„Državne potpore - Utvrđene tarifne stavke za prodaju električne energije u Francuskoj - Povećanje gornjeg praga reguliranog pristupa postojećoj nuklearnoj elektrani - Odbijanje pritužbe - Članak 1. točka (h) Uredbe (EU) 2015/1589 - Sindikalno udruženje - Pojam „zainteresirana strana””)

(2023/C 252/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: UNSA Énergie (Bagnolet, Francuska) (zastupnik: M.-P. Ogel, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: C.-M. Carrega i I. Georgiopoulos, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj traži poništenje odluke Europske komisije, sadržane u njezinu dopisu od 8. travnja 2022., kojom je odbila njegovu pritužbu protiv povećanja, od strane Francuske, maksimalne ukupne količine električne energije koju Électricité de France (EDF) može prenijeti alternativnim dobavljačima električne energije na temelju reguliranog pristupa postojećoj nuklearnoj elektrani i cijene tako prenesenih dodatnih količina električne energije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Unsa Énergie snosit će vlastite troškove i troškove Europske komisije.

---

(1)  SL C 284, 25. 7. 2022.

Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2023. – Medex/EUIPO – Stein (medex)

(Predmet T-419/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak opoziva - Figurativni žig Europske unije medex - Stvarna uporaba žiga - Članak 18. i članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001 - Kvalifikacija proizvoda za koje je dokazana stvarna uporaba”)

(2023/C 252/56)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Medex, živilska industrija, d.o.o. (Ljubljana, Slovenija) (zastupnik: N. Čuden, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Ivanauskas, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Gerrit Cornelis Johan Stein (Elp, Nizozemska)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj traži poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 3. svibnja 2022. (predmet R 1361/2021-5).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Svaka stranka snosit će svoje troškove.

---

(1)  SL C 326, 29. 8. 2022.

Rješenje Općeg suda od 23. svibnja 2023. – Atesos medical i dr./Komisija

(Predmet T-764/21) (1)

(„Tužba za poništenje - Medicinski proizvodi - Direktiva 93/42/EEZ - Istek valjanosti potvrda za medicinske proizvode koje su na temelju sporazuma o uzajamnom priznavanju izdala tijela sa sjedištem u Švicarskoj - Izmjena registracije u vezi sa tijelom nadležnim za postupak ocjenjivanja sukladnosti medicinskih proizvoda koje je izdalo potvrde u online bazi podataka informacijskog sustava NANDO - Akt koji se ne može pobijati - Očita nedopuštenost”)

(2023/C 252/57)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Atesos medical AG (Aarau, Švicarska) i sedam drugih tužitelja čija se imena nalaze u prilogu rješenju (zastupnici: M. Meulenbelt i S. De Knop, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: E. Sanfrutos Cano, C. Vollrath i C. Hödlmayr, agenti)

Predmet

Svojoj tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelji traže poništenje odluke Europske komisije kojom je potvrđen istek imenovanja „Schweizerische Vereinigung für Qualitäts- und Management Systeme” kao tijela nadležnog za postupak ocjenjivanja sukladnosti medicinskih proizvoda na temelju Direktive Vijeća 93/42/EEZ od 14. lipnja 1993. o medicinskim proizvodima (SL 1993., L 169, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 5.) i izmijenjena registracija potonjeg u bazi podataka prijavljenih i imenovanih tijela s učinkom od 28. rujna 2021.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.	Društva Atesos medical AG, Bonebridge AG, Heico-Switzerland AG, Keri Medical SA, Medcem GmbH, MPS Precimed SA, PX Dental SA, i Stemcup Medical Products AG snosit će, osim vlastitih, i troškove Europske komisije, uključujući one nastale u vezi s postupkom privremene pravne zaštite.

---

(1)  SL C 95, 28. 2. 2022.

Rješenje Općeg suda od 22. svibnja 2023. – Bategu Gummitechnologie/Komisija

(Predmet T-771/21) (1)

(„Izvanugovorna odgovornost - Tržišno natjecanje - Odluka o odbacivanju pritužbe - Imovinska šteta - Postojanje i nastanak štete - Tužba koja je očito potpuno pravno neosnovana”)

(2023/C 252/58)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Bategu Gummitechnologie GmbH (Beč, Austrija) (zastupnik: G. Maderbacher, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Szczodrowski i A. Keidel, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 268. UFEU-a, tužitelj zahtijeva naknadu imovinskih šteta koje je pretrpio zbog nezakonitosti koje je Europska komisija počinila tijekom postupka „AT.40492 – Protupožarna sigurnost za okretna postolja” u vezi s pritužbom podnesenom na temelju članka 7. Uredbe (EZ) (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101. i 102. UFEU-a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Bategu Gummitechnologie GmbH nalaže se snošenje, osim vlastitih, i troškova Europske komisije.

---

(1)  SL C 73, 14. 2. 2022.

Rješenje Općeg suda od 8. lipnja 2023. – XNT/EUIPO – Exane (EXANE)

(Predmet T-568/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije EXANE - Ranija tvrtka EXANTE - Naziv domene „exante.eu” - Relativni razlog ništavosti - Članak 8. stavak 4. i članak 53. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 8. stavak 4. i članak 60. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001) - Očito potpuno pravno neosnovana tužba”)

(2023/C 252/59)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: XNT ltd. (St. Julian’s, Malta) (zastupnici: A. Renck, C. Stöber i M.-A. de Dampierre, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: C. Bovar i D. Hanf, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Exane (Pariz, Francuska) (zastupnik: C.-A. Joly, odvjetnik)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj traži poništenje odluke drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 14. lipnja 2022. (predmet R 2093/2020-2).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvo XNT ltd. snosit će, osim svojih troškova, troškove društva Exane.

3.	Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 418, 31. 10. 2022.

Rješenje Općeg suda od 23. svibnja 2023. – CMB/Komisija

(Predmet T-619/22) (1)

(„Istraživanje, tehnološki razvoj i svemir - Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljen u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007.-2013.) - Povlačenje pobijane odluke - Prestanak postojanja predmeta spora - Obustava postupka”)

(2023/C 252/60)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: CMB Colorex Master Batches BV (Helmond, Nizozemska) (zastupnik: M. Wolf, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: S. Romoli, T. Van Noyen i O. Verheecke, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj koji je korisnik sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava br. 232216 sklopljenog radi ostvarenja projekta Brew-Pack, traži poništenje odluke kojom mu je Europska komisija naložila da u jamstveni fond korisnika, osnovan na temelju Uredbe (EZ) br. 1906/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u aktivnostima u okviru Sedmog okvirnog programa te za širenje rezultata istraživanja (2007. – 2013.) (SL 2006., L 391, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 40., str. 52.) uplati iznos od 125 166,68 eura, uvećan za 24 592,68 eura na ime zateznih kamata i 12 eura po dodatnom danu zakašnjenja.

Izreka

1.	Obustavlja se postupak povodom ove tužbe.

2.	Svaka stranka snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 451, 28. 11. 2022.

Rješenje predsjednika Općeg suda od 31. svibnja 2023. – UH/ESB

(Predmet T-67/23 R)

(„Privremena pravna zaštita - Ekonomska i monetarna politika - Bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama - Posebne zadaće nadzora povjerene ESB-u - Odluka o povlačenju odobrenja za rad danog kreditnoj instituciji - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”)

(2023/C 252/61)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: UH (zastupnici: M. Burianski, R. Janjuah i W. Häring, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka (zastupnici: V. Hümpfner, K. Klausch i E. Yoo, agenti)

Predmet

Svojim zahtjevom na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a, tužitelj zahtijeva suspenziju primjene odluke Europske središnje banke (ESB) ECB-SSM-2023-DE-7 WHD-2022-0001 od 24. ožujka 2023., kojom mu je potonja povukla odobrenje da radi kao kreditna institucija.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

Rješenje predsjednika Općeg suda od 1. lipnja 2023. – Debreceni Egyetem/Vijeće

(Predmet T-115/23 R)

(„Privremena pravna zaštita - Mjere za zaštitu proračuna Unije od povreda načelâ vladavine prava u Mađarskoj - Zabrana Komisiji da preuzme pravne obveze sa zakladama od javnog interesa ili sa subjektima koje takve zaklade imaju u potpunom ili djelomičnom vlasništvu - Članak 2. stavak 2. Provedbene odluke (EU) 2022/2506 - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”)

(2023/C 252/62)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Debreceni Egyetem (Debrecen, Mađarska) (zastupnici: J. Rausch i Á. Papp, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: E. Rebasti, M. Bencze, L. Vétillard i B. Tószegi, agenti)

Predmet

Svojim zahtjevom na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a, tužitelj traži suspenziju primjene članka 2. stavka 2. Provedbene odluke Vijeća (EU) 2022/2506 od 15. prosinca 2022. o mjerama za zaštitu proračuna Unije od povreda načelâ vladavine prava u Mađarskoj (SL 2022., L 325, str. 94.).

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

Rješenje predsjednika Općeg suda od 9. lipnja 2023. – FFPE odjel za Vijeće/Vijeće

(Predmet T-179/23 R)

(„Privremena pravna zaštita - Institucionalno pravo - Sindikati ili profesionalna udruženja (SPO) - Sporazum sklopljen između Vijeća i SPO-ova Glavnog tajništva Vijeća - Postupak provjere kriterija za priznavanje i reprezentativnost SPO-ova - Ukidanje prava koja proizlaze iz sporazuma SPO-a koji ne doseže prag reprezentativnosti - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”)

(2023/C 252/63)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Federacija europske javne službe, odjel za Vijeće (odjel za Vijeće FFPE-a) (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: A. Champetier i S. Rodrigues, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i I. Demoulin, agenti)

Predmet

Tužitelj svojim zahtjevom na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a traži suspenziju primjene napomene Vijeća Europske unije od 3. travnja 2023. (ORG.1.F/7053/23) o ishodu drugog postupka provjere FFPE-a.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

Tužba podnesena 6. travnja 2023. – Dansk Avis Omdeling Distribution/Komisija

(Predmet T-195/23)

(2023/C 252/64)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Dansk Avis Omdeling Distribution A/S (Vejle, Danska) (zastupnik: L. Sandberg-Mørch, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

—	poništi Odluku Europske komisije C(2022) 5706 final od 10. kolovoza 2022. o državnoj potpori SA. 57991 – 2021/C (ex 2021/NN) kojom je Danska dodijelila naknadu društvu Post Danmark za obvezu pružanja univerzalne usluge za 2020.; i

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je potpora koju je Danska dodijelila društvu Post Danmark za obvezu pružanja univerzalne usluge za 2020. nespojiva sa unutarnjim tržištem zato što nije u skladu s Okvirom za usluge od općeg gospodarskog interesa (1) time što: — Komisija nije potpuno i dostatno provela ispitivanje predmeta; — dodjela naknade društvu Post Danmark nije u skladu sa točkom 18. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da naknada za obvezu pružanja univerzalne usluge nije spojiva s unutarnjim tržištem zato što je prilikom izračuna neto izbjegnutih troškova počinjena pogreška koja se tiče prava i činjenica time što: — se izračun neto izbjegnutih troškova temelji na pretpostavci da se promjena društva Post Danmark dogodila samo u hipotetskom scenariju; — Komisija nije objasnila zašto društvo Post Danmark nije moglo povećati cijene kako bi pokrilo povećane troškove obveze pružanja univerzalne usluge; — je iznos koji je dobiven primjenom izračuna neto izbjegnutih troškova pretjeran s obzirom na to da znatno premašuje neto gubitke društva Post Danmark koji su utvrđeni u godišnjem izvješću za 2020.; — su pogreške počinjene u hipotetskom scenariju; — je Komisija pogriješila u svojoj ocjeni prednosti koje proizlaze iz sljedećih nematerijalnih koristi koje se odnose na obvezu pružanja univerzalne usluge: (a) imovine intelektualnog vlasništva; (b) ekonomije razmjera; (c) pregovaračke moći; (d) univerzalne pokrivenosti; (e) sveprisutnosti i poslovnog ugleda; — je komparativna analiza koja je provedena radi provjere rezultata izračuna neto izbjegnutih troškova manjkava.

---

(1)  Komunikacija Europske komisije – Okvir Europske unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge (2011) (SL. 2012., C 8, str. 15.)

Tužba podnesena 27. travnja 2023. – Arysta Lifescience/EFSA

(Predmet T-222/23)

(2023/C 252/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Arysta Lifescience (Noguères, Francuska) (zastupnici: D. Abrahams, Z. Romata, H. Widemann i R. Spangenberg, odvjetnici)

Tuženik: Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništiti EFSA-inu odluku od 17. veljače 2023 (Ref. PAD 2022/175) „Obavijest o potpunom objavljivanju popisa koformulanata prisutnih u formulaciji za reprezentativnu uporabu Captan 80 WG u vezi s produljenjem odobrenja za aktivnu tvar Captan”;

—	naloži EFSA-i snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog, koji se sastoji od dva dijela: naime, tužitelj tvrdi da je EFSA svojom odlukom o potpunom objavljivanju popisa koformulanata prisutnih u formulaciji za reprezentativnu uporabu počinila očitu pogrešku u ocjeni.

—

Tužitelj smatra da popis koformulanata koje EFSA želi objaviti – koji se odnosi na reprezentativni proizvod u aktivnoj tvari, za koji je zatraženo produljenje odobrenja – sukladno Uredbi (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. (1) predstavlja poslovno osjetljivu i povjerljivu informacija.

—

Tužitelj nadalje ističe da bi EFSA navedenim objavljivanjem počinila povredu članka 4. stavka. 2. prve alineje Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. (2) i članka 6. stavka 1. Uredba (EZ). (3) Također bi time počinila povredu odredbe članka 63. Uredbe (EZ) br. 1107/2009.

---

(1)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414//EEZ (SL 2009., L 309, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 61., str. 52. i ispravak SL 2018., L 111, str. 10.)

(2)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku: poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

(3)  Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju, i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL 2006., L 264, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.)

Tužba podnesena 14. svibnja 2023. – WN/Komisija

(Predmet T-254/23)

(2023/C 252/66)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: WN (zastupnica: M. Velardo, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku od 5. svibnja 2022. kojom tužitelj nije uvršten na popis uspješnih kandidata na otvorenom natječaju EPSO/AD/380/19-AD7;

—	poništi odluku od 15. srpnja 2022. kojom je odbijen zahtjev za preispitivanje neuvrštavanja na popis uspješnih kandidata na otvorenom natječaju EPSO/AD/380/19-AD7;

—

poništi odluku tijela za imenovanje od 14. veljače 2023, koja je fiktivno formulirana nakon izostanka odgovora EPSO-a tijekom više od četiri mjeseca, kojom je odbijena žalba podnesena 14. listopada 2022. na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik);

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

—

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zakonskih odredbi kojima se uređuje jezični režim u europskim institucijama. Provođenje pisanih i usmenih testiranja na jeziku (engleskom ili francuskom) koji nije njegov materinji jezik onemogućilo je ispravnu procjenu njegovih sposobnosti jer je rezultat testiranja ovisio i o razini poznavanja jezika. Time je povrijeđen i članak 27. Pravilnika.

—

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja prema kandidatima, nepostojanju objektivne procjene kandidatâ (sudska praksa u predmetu Glantenay) i na povredi članka 5. stavaka 1. i 3. Priloga III. Pravilniku. Neki od njih su, naime, ponovili pisana testiranja, koja su bili manje zahtjevna. Usporedba između kandidatâ tijekom testiranja u centru za procjenu kandidatâ je izmijenjena jer povjerenstvo za odabir nije prethodno provjerilo istinitost izjava danih u Talent Screeneru..

—

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja i povezanog načela jednakosti stranaka u postupku (članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima) jer tužitelj nije mogao znati potpuno obrazloženje za njegovo isključenje iz sudjelovanja u otvorenom natječaju prije podnošenja žalbe. To je također dovelo do povreda načela ravnopravnosti stranaka u postupku.

—	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 5. stavaka 5. i 6. Priloga III. Pravilniku jer povjerenstvo za odabir nije uvrstilo na popis barem dvostruko više kandidata nego što je slobodnih mjesta predviđenih u natječaju.

—	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obavijesti o natječaju, članka 5. stavka 1. Priloga III. Pravilniku i posljedične očite pogreške u ocjeni jer se u otvorenom natječaju za razred AD7 ocjenjivala i sposobnost kandidata za vodstvo, dok je taj parametar rezerviran samo za razred AD9.

—

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načelâ iz sudske prakse u predmetu Di Prospero/Komisija i na povredi članka 27. Pravilnika i načela jednakosti jer u obavijesti o natječaju nije bilo dopušteno sudjelovanje na oba natječaja, odnosno na onome za razred AD7 i za razred AD9, dok su neki kandidati koji su se prijavili na natječaj za razred AD9 automatski stavljeni na popis uspješnih kandidata za razred AD7.

—	Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakosti među kandidatima i na neobjektivnom ocjenjivanju zbog toga što povjerenstvo za odabir zbog čestih promjena u sastavu nije bilo ustaljeno i zbog nepostojanja praćenja rada od strane Predsjednika.

Tužba podnesena 15. svibnja 2023. – Escobar/EUIPO (Pablo Escobar)

(Predmet T-255/23)

(2023/C 252/67)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Escobar Inc. (Guaynabo, Portoriko, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: D. Slopek, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava za verbalni žig Europske unije „Pablo Escobar” – prijava za registraciju br. 18 568 583

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. veljače 2023. u predmetu R 1364/2022-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 94. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda presumpcije nevinosti.

Tužba podnesena 15. svibnja 2023. – Mylan Ireland/Komisija

(Predmet T-256/23)

(2023/C 252/68)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Mylan Ireland Ltd (Dublin, Irska) (zastupnici: K. Roox, T. De Meese, J. Stuyck i C. Dumont, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je njegov zahtjev za poništenje dopušten i osnovan;

—

poništi Provedbenu odluku Komisije C(2023)3067(final) od 2. svibnja 2023. (objavljenu 4. svibnja 2023.) kojom je izmijenjeno odobrenje za stavljanje u promet izdano Odlukom C(2014)601(final) za „Tecfidera – dimetilfumarata”, lijek za humanu uporabu (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), kao i bilo koju kasniju odluku, u mjeri u kojoj se njima održava na snazi/ili zamjenjuje ta odluka, uključujući bilo kakve nastavne regulatorne mjere, u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe devet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da Europska komisija nije poštovala rok za ishođenje produljenja tržišne zaštite, kako se zahtijeva člankom 14. stavkom 11. Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća. (1)

2.

Drugi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da Europska komisija pogrešno primjenjuje pravo jer je pogriješila kad je riječ o dosegu presude od 16. ožujka 2023., Komisija i dr./Pharmaceutical Works Polpharma (C-438/21 P do C-440/21 P, EU:C:2023:213), a osobito kada je smatrala da ad hoc izvješće o ocijeni od 11. studenoga 2021. nije relevantno.

3.	Treći tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi je Europska komisija pogriješila kada je pobijanu odluku utemeljila na pogrešnim znanstvenim činjenicama koje su bile dostupne u vrijeme njezina donošenja.

4.	Četvrti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi prigovor nezakonitosti Biogenova odobrenja za stavljanje u promet koje je izdano Provedbenom odlukom Komisije C(2014)601(final) (2) i u okviru kojeg se zahtijeva posljedično poništenje pobijane odluke.

5.	Peti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi povreda temeljnih prava, a osobito prava na pošteno suđenje, prava obrane, prava na saslušanje i prava na pravnu osnovu u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

6.	Šesti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da pobijana odluka povrjeđuje tužiteljevu pravnu sigurnost.

7.	Sedmi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da pobijana odluka povrjeđuje tužiteljeva legitimna očekivanja.

8.	Osmi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da pobijana odluka povrjeđuje tužiteljevo pravo vlasništva, sadržano u članku 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

9.	Deveti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Europska komisija pobijanom odlukom zlouporabila ovlasti.

---

(1)  Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.)

(2)  Provedbena odluka Komisije C(2014)601 (final) od 30. siječnja 2014. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu „Tecfidera-dimetilfumarata” na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća

Tužba podnesena 15. svibnja 2023. – Neuraxpharm Pharmaceuticals/Komisija

(Predmet T-257/23)

(2023/C 252/69)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Neuraxpharm Pharmaceuticals SL (Barcelona, Španjolska) (zastupnici: K. Roox, T. De Meese, J. Stuyck i C. Dumont, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je njegov zahtjev za poništenje dopušten i osnovan;

—

poništi Provedbenu odluku Komisije C(2023)3067(final) od 2. svibnja 2023. (objavljenu 4. svibnja 2023.) kojom je izmijenjeno odobrenje za stavljanje u promet izdano Odlukom C(2014)601(final) za „Tecfidera – dimetilfumarata”, lijek za humanu uporabu (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), kao i bilo koju kasniju odluku, u mjeri u kojoj se njima održava na snazi/ili zamjenjuje ta odluka, uključujući bilo kakve nastavne regulatorne mjere, u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe devet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da Europska komisija nije poštovala rok za ishođenje produljenja tržišne zaštite, kako se zahtijeva člankom 14. stavkom 11. Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća. (1)

2.

Drugi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da Europska komisija pogrešno primjenjuje pravo jer je pogriješila kad je riječ o dosegu presude od 16. ožujka 2023., Komisija i dr./Pharmaceutical Works Polpharma (C-438/21 P do C-440/21 P, EU:C:2023:213), a osobito kada je smatrala da ad hoc izvješće o ocijeni od 11. studenoga 2021. nije relevantno.

3.	Treći tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi je Europska komisija pogriješila kada je pobijanu odluku utemeljila na pogrešnim znanstvenim činjenicama koje su bile dostupne u vrijeme njezina donošenja.

4.	Četvrti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi prigovor nezakonitosti Biogenova odobrenja za stavljanje u promet koje je izdano Provedbenom odlukom Komisije C(2014)601(final) (2) i u okviru kojeg se zahtijeva posljedično poništenje pobijane odluke.

5.	Peti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi povreda temeljnih prava, a osobito prava na pošteno suđenje, prava obrane, prava na saslušanje i prava na pravnu osnovu u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

6.	Šesti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da pobijana odluka povrjeđuje tužiteljevu pravnu sigurnost.

7.	Sedmi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da pobijana odluka povrjeđuje tužiteljeva legitimna očekivanja.

8.	Osmi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da pobijana odluka povrjeđuje tužiteljevo pravo vlasništva, sadržano u članku 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

9.	Deveti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Europska komisija pobijanom odlukom zlouporabila ovlasti.

---

(1)  Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.)

(2)  Provedbena odluka Komisije C(2014)601 (final) od 30. siječnja 2014. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu „Tecfidera-dimetilfumarata” na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća

Tužba podnesena 15. svibnja 2023. – Zaklady Farmaceutyczne Polpharma/Komisija

(Predmet T-258/23)

(2023/C 252/70)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Zaklady Farmaceutyczne Polpharma S.A. (Starogard Gdański, Poljska) (zastupnici: K. Roox, T. De Meese, J. Stuyck i C. Dumont, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je njegov zahtjev za poništenje dopušten i osnovan;

—

poništi Provedbenu odluku Komisije C(2023)3067(final) od 2. svibnja 2023. (objavljenu 4. svibnja 2023.) kojom je izmijenjeno odobrenje za stavljanje u promet izdano Odlukom C(2014)601(final) za „Tecfidera – dimetilfumarata”, lijek za humanu uporabu (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), kao i bilo koju kasniju odluku, u mjeri u kojoj se njima održava na snazi/ili zamjenjuje ta odluka, uključujući bilo kakve nastavne regulatorne mjere, u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe devet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da Europska komisija nije poštovala rok za ishođenje produljenja tržišne zaštite, kako se zahtijeva člankom 14. stavkom 11. Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća. (1)

2.

Drugi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da Europska komisija pogrešno primjenjuje pravo jer je pogriješila kad je riječ o dosegu presude od 16. ožujka 2023., Komisija i dr./Pharmaceutical Works Polpharma (C-438/21 P do C-440/21 P, EU:C:2023:213), a osobito kada je smatrala da ad hoc izvješće o ocijeni od 11. studenoga 2021. nije relevantno.

3.	Treći tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi je Europska komisija pogriješila kada je pobijanu odluku utemeljila na pogrešnim znanstvenim činjenicama koje su bile dostupne u vrijeme njezina donošenja.

4.	Četvrti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi prigovor nezakonitosti Biogenova odobrenja za stavljanje u promet koje je izdano Provedbenom odlukom Komisije C(2014)601(final) (2) i u okviru kojeg se zahtijeva posljedično poništenje pobijane odluke.

5.	Peti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi povreda temeljnih prava, a osobito prava na pošteno suđenje, prava obrane, prava na saslušanje i prava na pravnu osnovu u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

6.	Šesti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da pobijana odluka povrjeđuje tužiteljevu pravnu sigurnost.

7.	Sedmi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da pobijana odluka povrjeđuje tužiteljeva legitimna očekivanja.

8.	Osmi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da pobijana odluka povrjeđuje tužiteljevo pravo vlasništva, sadržano u članku 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

9.	Deveti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Europska komisija pobijanom odlukom zlouporabila ovlasti.

---

(1)  Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.)

(2)  Provedbena odluka Komisije C(2014)601 (final) od 30. siječnja 2014. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu „Tecfidera-dimetilfumarata” na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća

Tužba podnesena 15. svibnja 2023. – WO/Komisija

(Predmet T-259/23)

(2023/C 252/71)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: WO (zastupnica: M. Velardo, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku od 5. svibnja 2022. kojom tužitelj nije uvršten na popis uspješnih kandidata na otvorenom natječaju EPSO/AD/380/19-AD9;

—	poništi odluku od 15. srpnja 2022. kojom je odbijen zahtjev za preispitivanje neuvrštavanja na popis uspješnih kandidata na otvorenom natječaju EPSO/AD/380/19-AD9;

—

poništi odluku tijela za imenovanje od 14. veljače 2023, koja je fiktivno formulirana nakon izostanka odgovora EPSO-a tijekom više od četiri mjeseca, kojom je odbijena žalba podnesena 14. listopada 2022. na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik);

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

—

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zakonskih odredbi kojima se uređuje jezični režim u europskim institucijama. Provođenje pisanih i usmenih testiranja na jeziku (engleskom ili francuskom) koji nije njegov materinji jezik onemogućilo je ispravnu procjenu njegovih sposobnosti jer je rezultat testiranja ovisio i o razini poznavanja jezika. Time je povrijeđen i članak 27. Pravilnika.

—

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja prema kandidatima jer je samo nekima ponuđena mogućnost ponavljanja pisanih testiranja, kao i na nepostojanju objektivne procjene kandidatâ (sudska praksa u predmetu Glantenay) i na povredi članka 5. stavaka 1. i 3. Priloga III. Pravilniku. Usporedba između kandidatâ tijekom testiranja u centru za procjenu kandidatâ je izmijenjena jer povjerenstvo za odabir nije prethodno provjerilo istinitost izjava danih u Talent Screeneru.

—

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja i povezanog načela jednakosti stranaka u postupku (članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima) jer tužitelj nije mogao znati potpuno obrazloženje za njegovo isključenje iz sudjelovanja u otvorenom natječaju prije podnošenja žalbe. To je također dovelo do povrede načela ravnopravnosti stranaka u postupku.

—	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 5. stavaka 5. i 6. Priloga III. Pravilniku jer povjerenstvo za odabir nije uvrstilo na popis barem dvostruko više kandidata nego što je slobodnih mjesta predviđenih u natječaju.

—

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načelâ iz sudske prakse u predmetu Di Prospero/Komisija i na povredi članka 27. Pravilnika i načela jednakosti jer u obavijesti o natječaju nije bilo dopušteno sudjelovanje na oba natječaja, odnosno na onome za razred AD7 i za razred AD9, dok su neki kandidati koji su se prijavili na natječaj za razred AD9 automatski stavljeni na popis uspješnih kandidata za razred AD7.

—	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakosti među kandidatima i na neobjektivnom ocjenjivanju zbog toga što povjerenstvo za odabir zbog čestih promjena u sastavu nije bilo ustaljeno i zbog nepostojanja praćenja rada od strane Predsjednika.

Tužba podnesena 16. svibnja 2023. – Mushie & Co./EUIPO – Diana Dolls Fashions (Mushie)

(Predmet T-262/23)

(2023/C 252/72)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Mushie & Co. (Houston, Teksas, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: S. Vasegård, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Diana Dolls Fashions Inc. (Stoney Creek, Kanada)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije „Mushie” – prijava za registraciju br. 18 381 490

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 17. ožujka 2023. u predmetu R 2062/2022-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 120. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 16. svibnja 2023. – WP/Komisija

(Predmet T-264/23)

(2023/C 252/73)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: WP (zastupnica: M. Velardo, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku od 5. svibnja 2022. kojom tužitelj nije uvršten na popis uspješnih kandidata na otvorenom natječaju EPSO/AD/380/19-AD9;

—	poništi odluku od 15. srpnja 2022. kojom je odbijen zahtjev za preispitivanje neuvrštavanja na popis uspješnih kandidata na otvorenom natječaju EPSO/AD/380/19-AD9;

—

poništi odluku tijela za imenovanje od 10. veljače 2023, koja je fiktivno formulirana nakon izostanka odgovora EPSO-a tijekom više od četiri mjeseca, kojom je odbijena žalba podnesena 10. listopada 2022. na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik);

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

—

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zakonskih odredbi kojima se uređuje jezični režim u europskim institucijama. Provođenje pisanih i usmenih testiranja na jeziku (engleskom ili francuskom) koji nije njegov materinji jezik onemogućilo je ispravnu procjenu njegovih sposobnosti jer je rezultat testiranja ovisio i o razini poznavanja jezika. Time je povrijeđen i članak 27. Pravilnika.

—

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja prema kandidatima, na nepostojanju objektivne procjene kandidatâ (sudska praksa u predmetu Glantenay) i na povredi članka 5. stavaka 1. i 3. Priloga III. Pravilniku. Neki od njih su, naime, ponovili pisana testiranja, koji su bili znatno manje zahtjevni. Usporedba između kandidatâ tijekom testiranja u centru za procjenu kandidatâ je izmijenjena jer povjerenstvo za odabir nije prethodno provjerilo istinitost izjava danih u Talent Screeneru.

—

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja i povezanog načela jednakosti stranaka u postupku (članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima) jer tužitelj nije mogao znati potpuno obrazloženje za njegovo isključenje iz sudjelovanja u otvorenom natječaju prije podnošenja žalbe. To je također dovelo do povrede načela ravnopravnosti stranaka u postupku.

—	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 5. stavaka 5. i 6. Priloga III. Pravilniku jer povjerenstvo za odabir nije uvrstilo na popis barem dvostruko više kandidata nego što je slobodnih mjesta predviđenih u natječaju.

—

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načelâ iz sudske prakse u predmetu Di Prospero/Komisija i na povredi članka 27. Pravilnika i načela jednakosti jer u obavijesti o natječaju nije bilo dopušteno sudjelovanje na oba natječaja, odnosno na onome za razred AD7 i za razred AD9, dok su neki kandidati koji su se prijavili na natječaj za razred AD9 automatski stavljeni na popis uspješnih kandidata za razred AD7.

—	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakosti među kandidatima i na neobjektivnom ocjenjivanju zbog toga što povjerenstvo za odabir zbog čestih promjena u sastavu nije bilo ustaljeno i zbog nepostojanja praćenja rada od strane Predsjednika.

Tužba podnesena 17. svibnja 2023. – Puma/EUIPO – Puma (puma soundproofing)

(Predmet T-266/23)

(2023/C 252/74)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Puma SE (Herzogenaurach, Njemačka) (zastupnici: M. Schunke i P. Trieb, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Puma Srl (Settimo Milanese, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije „puma soundproofing” – prijava za registraciju br. 18 165 411

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 27. veljače 2023. u predmetu R 1399/2021-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova, uključujući troškove žalbenog postupka.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 16. svibnja 2023. – WQ/Komisija

(Predmet T-267/23)

(2023/C 252/75)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: WQ (zastupnica: M. Velardo, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku od 5. svibnja 2022. kojom tužitelj nije uvršten na popis uspješnih kandidata na otvorenom natječaju EPSO/AD/380/19-AD9;

—	poništi odluku od 15. srpnja 2022. kojom je odbijen zahtjev za preispitivanje neuvrštavanja na popis uspješnih kandidata na otvorenom natječaju EPSO/AD/380/19-AD9;

—

poništi odluku tijela za imenovanje od 10. veljače 2023, koja je fiktivno formulirana nakon izostanka odgovora EPSO-a tijekom više od četiri mjeseca, kojom je odbijena žalba podnesena 10. listopada 2022. na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik);

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

—

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zakonskih odredbi kojima se uređuje jezični režim u europskim institucijama. Provođenje pisanih i usmenih testiranja na jeziku (engleskom ili francuskom) koji nije njegov materinji jezik onemogućilo je ispravnu procjenu njegovih sposobnosti jer je rezultat testiranja ovisio i o razini poznavanja jezika. Time je povrijeđen i članak 27. Pravilnika.

—

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja prema kandidatima, na nepostojanju objektivne procjene kandidatâ (sudska praksa u predmetu Glantenay) i na povredi članka 5. stavaka 1. i 3. Priloga III. Pravilniku. Neki od njih su, naime, ponovili pisana testiranja po treći put, u uvjetima koji nisu bili isti kao uvjeti za one koji su ih ponovili po drugi put. Usporedba između kandidatâ tijekom testiranja u centru za procjenu kandidatâ je izmijenjena jer povjerenstvo za odabir nije prethodno provjerilo istinitost izjava danih u Talent Screeneru.

—

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja i povezanog načela jednakosti stranaka u postupku (članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima) jer tužitelj nije mogao znati potpuno obrazloženje za njegovo isključenje iz sudjelovanja u otvorenom natječaju prije podnošenja žalbe. To je također dovelo do povrede načela ravnopravnosti stranaka u postupku.

—	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 5. stavaka 5. i 6. Priloga III. Pravilniku jer povjerenstvo za odabir nije uvrstilo na popis barem dvostruko više kandidata nego što je slobodnih mjesta predviđenih u natječaju.

—

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načelâ iz sudske prakse u predmetu Di Prospero/Komisija i na povredi članka 27. Pravilnika i načela jednakosti jer u obavijesti o natječaju nije bilo dopušteno sudjelovanje na oba natječaja, odnosno na onome za razred AD7 i za razred AD9, dok su neki kandidati koji su se prijavili na natječaj za razred AD9 automatski stavljeni na popis uspješnih kandidata za razred AD7.

—	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakosti među kandidatima i na neobjektivnom ocjenjivanju zbog toga što povjerenstvo za odabir zbog čestih promjena u sastavu nije bilo ustaljeno i zbog nepostojanja praćenja rada od strane Predsjednika.

Tužba podnesena 17. svibnja 2023. – WR/Komisija

(Predmet T-268/23)

(2023/C 252/76)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: WR (zastupnica: M. Velardo, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku od 5. svibnja 2022. kojom tužitelj nije uvršten na popis uspješnih kandidata na otvorenim natječajima EPSO/AD/380/19-AD7 i EPSO/AD/380/19-AD9;

—	poništi odluku od 15. srpnja 2022. kojom je odbijen zahtjev za preispitivanje neuvrštavanja na popis uspješnih kandidata na otvorenim natječajima EPSO/AD/380/19-AD7 i EPSO AD/380/19-AD9;

—

poništi odluku tijela za imenovanje od 12. veljače 2023, koja je fiktivno formulirana nakon izostanka odgovora EPSO-a tijekom više od četiri mjeseca, kojom je odbijena žalba podnesena 12. listopada 2022. na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik);

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

—

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zakonskih odredbi kojima se uređuje jezični režim u europskim institucijama. Provođenje pisanih i usmenih testiranja na jeziku (engleskom ili francuskom) koji nije njihov materinji jezik onemogućilo je ispravnu procjenu njihovih sposobnosti jer je rezultat njihovih testiranja ovisio i o njihovoj razini poznavanja jezika. Time je povrijeđen i članak 27. Pravilnika.

—

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja prema kandidatima, nepostojanju objektivne procjene kandidata (sudska praksa u predmetu Glantenay) i na povredi članka 5. stavaka 1. i 3. Priloga III. Pravilniku. Ponavljanje pisanih testiranja odvijalo se bez objektivnih kriterija. Usporedba između kandidata tijekom testiranja u centru za procjenu kandidata je izmijenjena jer povjerenstvo za odabir nije prethodno provjerilo istinitost izjava danih u Talent Screeneru.

—

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja i povezanog načela jednakosti stranaka u postupku (članak 47. Povelje o temeljnim pravima) jer tužitelji nisu mogli znati potpuno obrazloženje za njihovo isključenje iz sudjelovanja u otvorenom natječaju prije podnošenja žalbe. To je također dovelo do povreda načela ravnopravnosti stranaka u postupku.

—	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 5. stavaka 5. i 6. Priloga III. Pravilniku jer povjerenstvo za odabir nije uvrstilo na popis barem dvostruko više kandidata nego što je slobodnih mjesta predviđenih u natječaju.

—	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obavijesti o natječaju, članka 5. stavka 1. Priloga III. Pravilniku i posljedične očite pogreške u ocjeni jer se u otvorenom natječaju za razred AD7 ocjenjivala i sposobnost kandidata za vodstvo, dok je taj parametar rezerviran samo za razred AD9.

—

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načelâ iz sudske prakse u predmetu Di Prospero/Komisija i na povredi članka 27. Pravilnika i načela jednakosti jer u obavijesti o natječaju nije bilo dopušteno sudjelovanje na oba natječaja, odnosno na onome za razred AD7 i za razred AD9, dok su neki kandidati koji su se prijavili na natječaj za razred AD9 automatski stavljeni na popis uspješnih kandidata za razred AD7.

—	Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakosti među kandidatima i na neobjektivnom ocjenjivanju zbog toga što povjerenstvo za odabir zbog čestih promjena u sastavu nije bilo ustaljeno i zbog nepostojanja praćenja rada od strane Predsjednika.

Tužba podnesena 19. svibnja 2023. – Impossible Foods/EUIPO – Société des produits Nestlé (IMPOSSIBLE)

(Predmet T-273/23)

(2023/C 252/77)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Impossible Foods Inc. (Redwood City, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: T. Cohen Jehoram, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Société des produits Nestlé SA (Vevey, Švicarska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije „IMPOSSIBLE” – žig Europske unije br. 12 775 664

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 17. ožujka 2023. u predmetu R 665/2022-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog Parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 18. svibnja 2023. – Tinkoff Bank/Vijeće

(Predmet T-275/23)

(2023/C 252/78)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Tinkoff Bank SA (Moskva, Rusija) (zastupnik: A. Genko, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu za poništenje dopuštenom i slijedom toga:

—	poništi Uredbu Vijeća (EU) 269/2014 od 17. ožujka 2014. kako je izmijenjena 25. veljače 2023. Provedbenom uredbom (EU) 2023/429 (SL L 59 I/ 278) u dijelu u kojem se njome tužitelj dodaje na popis sankcioniranih subjekata pod brojem 200;

—	poništi Odluku Vijeća 2014/145/ZVSP od 17. ožujka 2014. kako je izmijenjena 25. veljače 2023. Odlukom Vijeća (ZVSP) 2023/432 (SL L 59 I/ 437) u dijelu u kojem se njome tužitelj dodaje na popis sankcioniranih subjekata pod brojem 200;

—

poništi Uredbu Vijeća (EU) 269/2014 od 17. ožujka 2014. kako je izmijenjena 25. veljače 2022. Uredbom (EU) 2022/330 (JO 51/ 1) dodavanjem novog kriterija koji omogućuje da se sankcionira „vodeće poslovne osobe ili pravne osobe, subjekte ili tijela uključene u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije (…)” u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—

poništi Odluku Vijeća 2014/145/ZVSP od 17. ožujka 2014. kako je izmijenjena Odlukom Vijeća (ZVSP) 2022/329 od 25. veljače 2022. (SL L 50/1) dodavanjem novog kriterija koji omogućuje da se sankcionira „vodeće poslovne osobe ili pravne osobe, subjekte ili tijela uključene u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije (…)” u dijelu u kojem odnosi na tužitelja;

—	poništi akte o zadržavanju u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

—	naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe osam tužbenih razloga koji su u biti isti ili slični onima istaknutima u okviru predmeta T-270/23, Rosbank/Vijeće.

Tužba podnesena 22. svibnja 2023. – Global 8 Airlines/Komisija

(Predmet T-277/23)

(2023/C 252/79)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Global 8 Airlines (Biškek, Kirgistan) (zastupnik: E. Novicāne, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi u cijelosti pojedinačnu mjeru koju je donijela Europska komisija (Glavna uprava za mobilnost i promet), koja se odnosi na dva laka poslovna mlažnjaka („zrakoplovi”), u vlasništvu tužitelja koji je na popisu osoba kojima je zabranjeno slijetanje na temelju Uredbe Vijeća (EU) br. 833/2014 od 31. srpnja 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini, s obzirom na to da se odnosi na tužitelja („pobijana odluka”), a za koju je tužitelj saznao 20. ožujka 2023.;

—	naložiti tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik pogrešno primijenio članak 3.c Uredbe 833/2014 u pogledu tužitelja kao pravnog subjekta države nečlanice Europske unije, koji obavlja uslugu prijevoza sa zrakoplovom koji nije iz Europske unije, izvan prostora Europske unije.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik pogrešno utvrdio da su zrakoplovi pod kontrolom ruskih pojedinaca ili subjekata.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da pobijana odluka nema dostatno i pravilno obrazloženje niti opravdanje koje bi omogućilo tužitelju da je razumije.