—

uzimajući u obzir članak 5. stavak 3. Odluke Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (1) (Odluka o vlastitim sredstvima),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2020/2094 od 14. prosinca 2020. o uspostavi Instrumenta Europske unije za oporavak radi potpore oporavku nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (2),

—

uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027. (4), uključujući zajedničke i jednostrane izjave donesene u okviru višegodišnjeg financijskog okvira (VFO),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. travnja 2021. o novoj strategiji financiranja instrumenta NextGenerationEU (COM(2021)0250),

—

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Vijeća o izmjeni Odluke o vlastitim sredstvima (COM(2021)0570),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640) i svoju rezoluciju od 15. siječnja 2020. o istoj temi (5),

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. toj odluci,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A9-0250/2022),

A.

budući da je na temelju Odluke o vlastitim sredstvima Komisija ovlaštena da u razdoblju 2021. – 2026. u ime Unije na tržištima kapitala pozajmljuje sredstva u visini do 750 milijardi EUR u cijenama iz 2018. isključivo u svrhu suočavanja s posljedicama krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 s pomoću instrumenta NextGenerationEU, Unijina instrumenta za oporavak; budući da se 360 milijardi EUR u cijenama iz 2018. može iskoristiti za odobravanje zajmova državama članicama, a 390 milijardi EUR izravno za rashode EU-a;

B.

budući da otplata pozajmljenih sredstava i pripadajućih kamata treba biti na teret proračuna Unije i planirana tako da se osigura stabilno i predvidljivo smanjenje obveza najkasnije do 31. prosinca 2058.; budući da su gornje granice vlastitih sredstava povećane za 0,6 % kako bi se pokrile sve obveze Unije koje proizlaze iz zaduživanja za instrument NextGenerationEU;

C.

budući da su Parlament, Vijeće i Komisija usvojili pravno obvezujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava u cilju stvaranja dostatnih sredstava za pokrivanje očekivanih rashoda povezanih s otplatom za NextGenerationEU, čime se ne smanjuje financiranje programa i politika Unije;

D.

budući da u skladu s Odlukom o vlastitim sredstvima Komisija treba redovito i sveobuhvatno obavješćivati Parlament i Vijeće o svim aspektima svoje strategije upravljanja dugom, uključujući kalendar izdavanja s očekivanim datumima i obujmima izdavanja za sljedeću godinu te plan kojim se utvrđuju očekivana plaćanja glavnice i kamata;

E.

budući da ukupni programirani iznos za NextGenerationEU i periodičnu isplatu kupona i isplatu po dospijeću (troškovi otplate u okviru EURI-ja) iznosi 14,7 milijardi EUR za razdoblje 2021. – 2027.;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegovu glavu XIX.,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata (1),

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2021/764 o uspostavi posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (3),

—

uzimajući u obzir programe rada Europskog vijeća za inovacije (EIC) za 2021. i 2022.,

—

uzimajući u obzir EIC-ovo Izvješće o utjecaju za 2021.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. siječnja 2018. naslovljenu „Privremena evaluacija programa Obzor 2020.: najveći mogući učinak istraživanja i inovacija u EU-u (COM(2018)0002),

—

uzimajući u obzir procjenu učinka od 7. lipnja 2018. priloženu prijedlogu Komisije za program Obzor Europa (SWD(2018)0307),

—

uzimajući u obzir izjavu Odbora EIC-a od 16. kolovoza 2022. za raspravu u Odboru Parlamenta za industriju, istraživanje i energetiku o provedbi EIC-a (4),

—

uzimajući u obzir izjavu Odbora EIC-a od 9. veljače 2022. o programu rada EIC-a za 2022. i budućnosti Fonda EIC-a (5),

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije za tisak od 5. kolovoza 2022. naslovljeno „‘EIC Accelerator implementation update” (Najnovije informacije o provedbi Akceleratora EIC-a) (6),

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješćâ o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9-0268/2022),

A.

budući da je EIC vodeći inovacijski program EU-a za prepoznavanje, razvoj i povećanje revolucionarnih inovacija, posebno deep-tech inovacija; budući da će EIC olakšati i poboljšati umrežavanje i suradnju te stvoriti sinergije među različitim inovacijskim zajednicama u EU-u, a posebno s EIT-om, te osigurati široku geografsku pokrivenost; budući da je uspostavljen kako bi se potaknula tehnološka strateška autonomija Europe i poboljšalo funkcioniranje europskog tržišta poduzetničkog kapitala;

B.

budući da je u Uredbi (EU) 2021/695 EIC utvrđen kao „jedinstvena kontaktna točka s centraliziranim upravljanjem” koja se „uglavnom usredotočuje na revolucionarne i disruptivne inovacije, s posebnim naglaskom na inovacijama kojima se stvaraju tržišta, ali i uz paralelnu potporu svim vrstama inovacija, uključujući postupne inovacije”;

C.

budući da se u Uredbi (EU) 2021/695 navodi da EIC mora djelovati u skladu s jasnom dodanom vrijednošću Unije, autonomijom, sposobnošću preuzimanja rizika, učinkovitošću, djelotvornošću, transparentnošću i odgovornošću;

D.

budući da se u Odluci Vijeća (EU) 2021/764 navodi da EIC ima dva cilja: prvo, prepoznati, razvijati i uvoditi sve vrste visokorizičnih inovacija, uključujući postupne; te drugo, podupirati brz rast inovativnih poduzeća na razini Unije i međunarodnoj razini na putu od ideja do tržišta;

E.

budući da se EIC provodi kroz tri glavna stupa, a to su: Tragač EIC-a (Pathfinder); tranzicijske aktivnosti EIC-a i Akcelerator EIC-a (Accelerator);

F.

budući da Tragač osigurava bespovratna sredstva za visokorizične najsuvremenije projekte kojima se istražuju nova i deep-tech područja s ciljem razvoja potencijalno radikalnih inovativnih tehnologija sutrašnjice i novih tržišnih prilika;

G.

budući da se Akceleratorom uglavnom podupiru mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) radi razvoja revolucionarnih, deep-tech inovacija koje su ključne za budući rast Europe i otvorenu stratešku autonomiju;

H.

budući da se Akcelerator provodi uglavnom s pomoću mješovitog financiranja EIC-a koje se dodjeljuje u okviru jednog, jasnog i transparentnog postupka i na temelju jedne odluke te će poduprti inovator moći na temelju jedinstvene opće obveze primiti financijska sredstva za različite faze inovacije do uvođenja na tržište, uključujući fazu koja prethodi masovnoj komercijalizaciji;

I.

budući da zakonodavstvo Obzora Europa omogućuje Uniji da sama snosi početni rizik odabranih inovacija;

J.

budući da se Odlukom Vijeća (EU) 2021/764 od Komisije zahtijeva da uspostavi subjekt posebne namjene za provedbu mješovitog financiranja EIC-a i da upravlja svim operativnim elementima projekata Akceleratora;

K.

budući da je u pilot-projektu EIC-a i poboljšanom pilot-projektu EIC-a uspješno dokazana izvedivost EIC-a kao punopravnog programa, kako je navedeno u općim zaključcima evaluacijske studije za 2022. koju je objavila Komisija (7), unatoč nekim početnim problemima, uključujući nejasnu komunikaciju s korisnicima o uvjetima ulaganja za poduzeća;

L.

budući da je učinkovitost pilot-projekta bila pod pritiskom zbog niskih stopa uspješnosti;

M.

budući da je u okviru pilot-projekta EIC-a u razdoblju od 2018. do 2020. financirano 330 projekata Tragača u okviru poziva na podnošenje prijedloga s velikim brojem prijava;

N.

budući da je geografska rasprostranjenost sudjelovanja, a posebno koordinacija pilot-projekta Tragač, bila koncentrirana u državama članicama EU-15 i pridruženim zemljama; budući da se činilo da se položaj zemlje na europskoj ljestvici uspjeha u inoviranju odražava u broju prijava te u uspjehu inovatora u pilot-projektu Tragač: budući da su predvodnici u inovacijama imali su najvišu stopu uspjeha, a novi inovatori imali su najniže stope uspješnosti;

O.

budući da je Fond EIC-a u okviru svoje izvorne strukture, kako je 2020. uspostavljen u okviru pilot-projekta EIC-a i koji je tada prihvatila Komisija, funkcionirao na odgovarajući način; budući da je doneseno 140 odluka o vlasničkim ulaganjima unatoč učestalim kašnjenjima i problemima pri potpisivanju instrumenta za mješovito financiranje; budući da su te odluke imale omjer financijske poluge 2,7, što pokazuje da je Fond EIC-a u svojoj izvornoj strukturi mogao uspostaviti znatna zajednička ulaganja;

P.

budući da se u evaluacijskoj studiji zaključuje da se „Fond EIC-a temelji na opravdanim ciljevima javne politike i tržišnim potrebama” te da se „sporna točka o strukturi Fonda temelji na tumačenju dvaju pravila prihvatljivosti: ‘nebankabilnosti’ i zajedničkog ulaganja”;

Q.

budući da je postupak dubinske analize uspostavljen u okviru pilot-projekta EIC-a bio posebno uspješan jer se njime pružaju visokokvalitetne procjene u okviru dubinske analize, a to potvrđuje činjenica da je nekoliko tih procjena upotrijebljeno za privlačenje vanjskih ulagača, što upućuje na to da ulagači temelje svoje odluke o ulaganju na dovoljno kvalitetnoj dubinskoj analizi;

R.

budući da su strukturirani stručni savjeti o ulaganjima koje su pružili Odbor za ulaganja i tim Europske investicijske banke (EIB) uključeni u Izvršnu agenciju za EIC i MSP-ove (EISMEA) uspjeli pružiti visokokvalitetnu dubinsku analizu zahvaljujući jedinstvenoj suradnji između EISMEA-e i EIB-a u kombinaciji sa stručnim znanjem o ulaganjima koje su vanjski stručnjaci, uključujući serijske ulagače i ulagače poduzetničkog kapitala, pružili u Odboru za ulaganja;

S.

budući da je anotiran predložak sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava za Obzor Europa objavljen iznimno kasno, što je dovelo do znatne nesigurnosti među podnositeljima prijedloga, uključujući potencijalne podnositelje prijedloga u okviru EIC-a;

T.

budući da uvođenje voditelja programa ima potencijal za povećanje učinkovitosti EIC-a; budući da je imenovano još devet voditelja programa;

U.

budući da rad voditelja programa i dalje nije dovoljno vidljiv i da ga dionici doživljavaju netransparentnim;

V.

budući da je EIC nova vrsta programa koja nosi veći financijski rizik od uobičajene potrošnje Unije te je stoga potrebna namjenska strategija u pogledu revizije;

W.

budući da je u okviru programa rada za 2021. i 2022. za EIC stavljeno na raspolaganje 1,55 milijardi EUR odnosno 1,71 milijarda EUR; budući da u obje godine iz proračuna instrumenta Next Generation EU potječe oko 430 milijuna EUR, koji su u potpunosti stavljeni na raspolaganje za komponente bespovratnih sredstava EIC-a; budući da je oko 52 % dostupnih proračunskih sredstava dodijeljeno za otvorene pozive prema načelu „odozdo prema gore” u okviru otvorenih poziva na podnošenje prijedloga; budući da je 65 % dostupnih sredstava dodijeljeno komponentama bespovratnih sredstava EIC-a, dok je 35 % dodijeljeno komponentama ulaganja; budući da je gotovo 70 % dostupnih sredstava dodijeljeno pozivima u okviru Akceleratora, a 20 % pozivima u okviru Tragača;

X.

budući da je otvoreni poziv na podnošenje prijedloga za Tragač imao stopu uspješnosti od 6,45 % u 2021. godini i 7 % u 2022.; budući da je u okviru poziva na podnošenje prijedloga za izazove Tragača 2021. podneseno 403, a odobreno 39 prijedloga, što je stopa uspješnosti od 9,7 %;

Y.

budući da su za Akcelerator vrijedila dva roka: 2021. odnosno 2022.;

Z.

budući da su do rujna 2022. jedina sredstva prenesena korisnicima Akceleratora bila predujmovi bespovratnih sredstava za koje je vrijeme do odobrenja iznosilo 12 mjeseci i da nikakva sredstva nisu prenesena u okviru (kvazi) potpore vlasničkom kapitalu, a donesena je samo jedna odluka o ulaganju, što je dovelo do toga da je vrijeme do ulaganja znatno dulje od jedne godine; budući da je Komisija tek u ljeto 2022. počela potpisivati neobvezujuće dogovore za korisnike odabrane 2021. i da će većina njih biti potpisana nakon ljeta (8);

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji i Ukrajini, uključujući rezoluciju od 6. listopada 2022. o ruskoj eskalaciji agresivnog rata protiv Ukrajine (1), rezoluciju od 19. svibnja 2022. o borbi protiv nekažnjavanja ratnih zločina u Ukrajini (2), i rezoluciju od 25. studenog 2021. o kršenju ljudskih prava od strane privatnih vojnih i zaštitarskih društava, posebno grupe Wagner (3),

—

uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda, Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida od 9. prosinca 1948. i Četvrtu ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.,

—

uzimajući u obzir međunarodni pravni okvir za sprečavanje i borbu protiv terorizma, uključujući Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2341 o zaštiti kritične infrastrukture od terorističkih djela, donesenu 13. veljače 2017.,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o suzbijanju terorizma od 27. siječnja 1977. i naredne međunarodne konvencije,

—

uzimajući u obzir pravni okvir EU-a protiv terorizma, uključujući Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931/ZVSP od 27. prosinca 2001. o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma (4) i Uredbu Vijeća (EZ) br. 2580/2001 od 27. prosinca 2001. o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma (5),

—

uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 2463 od 13. listopada 2022. o daljnjoj eskalaciji agresije Ruske Federacije na Ukrajinu,

—

uzimajući u obzir izjavu od 10. listopada 2022. predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela o nasilnim napadima Rusije na Kijev i druge gradove diljem Ukrajine,

—

uzimajući u obzir izjavu Visokog predstavnika od 22. rujna 2022. u ime Europske unije o ruskom agresivnom ratu protiv Ukrajine,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 14. studenoga 2022., u kojoj se preporučuje uspostava registra za dokumentiranje štete prouzročene agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu,

—

uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da su od 2014., a posebno nakon 24. veljače 2022., kada je Rusija ponovno pokrenula nezakonit, ničim izazvan i neopravdan agresivni rat protiv Ukrajine, njezine snage izvršile neselektivne napade na stambena područja i civilnu infrastrukturu, ubile tisuće ukrajinskih civila i počinile teroristička djela diljem zemlje, usmjerena na različite elemente civilne infrastrukture, kao što su stambena područja, škole, bolnice, željezničke kolodvore, kazališta te vodovodne i elektroenergetske mreže; budući da ti brutalni i neljudski činovi rezultiraju smrću, patnjom, uništenjem i raseljavanjem;

B.

budući da su ruske oružane snage i njihovi posrednici odgovorni za izvansudska pogubljenja, otmice, seksualno nasilje, mučenje i druga zlodjela počinjena na nedavno i prethodno okupiranim područjima Ukrajine, uključujući masakre civila u gradovima kao što su Buča, Irpin, Izjum i Liman, namjerni napad na kazalište u Mariupolju, u kojem su ubijene stotine ljudi, te napad na željezničku postaju u Kramatorsku, u kojem je ubijeno 60 civila;

C.

budući da je u Ukrajini ubijeno više tisuća civila, uključujući više stotina djece, te da je mnogo veći broj onih koje su ruske oružane snage i njihovi posrednici mučili, uznemiravali, seksualno napadali i oteli, ili za čije su prisilno raseljavanje ili nestanak odgovorni; budući da su skupine za ljudska prava i međunarodne promatračke misije temeljito dokumentirale brojne zločine koje su ruske oružane i posredničke snage počinile protiv ukrajinskih civila, među ostalim izvansudska pogubljenja, mučenja, silovanja, masovna pritvaranje civila u takozvanim centrima za filtriranje, kao i prisilna posvajanja ukrajinske djece i prisilne deportacije; budući da je broj dokumentiranih ratnih zločina u Ukrajini dosegnuo gotovo 40 000 i da se očekuje da će se povećati nakon dokumentiranja ratnih zločina u nedavno oslobođenim dijelovima Hersonske oblasti; budući da je, prema podacima koje je prikupio ukrajinski Institut za masovno informiranje, Ruska Federacija počinila 457 zločina protiv novinara i medija u Ukrajini i da su ruski okupatori od početka ratne agresije ubili više od 40 ukrajinskih i stranih novinara; budući da se Ruska Federacija i njezini posrednici koriste istim metodama na okupiranim područjima od 2014., pri čemu je najzloglasniji primjer zatvora Izoljacija u Donecku;

D.

budući da Ruska Federacija nastavlja uporno kršiti načela Povelje UN-a napadima na suverenitet, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine te da također očito i grubo krši međunarodno humanitarno pravo, među ostalim namjernim napadima na civilne objekte koji ne smiju biti predmet napada, u skladu s člankom 52. stavkom 1. dopunskog protokola I. iz 1977. Ženevskim konvencijama iz 1949.; budući da ti zločini odražavaju grotesknu ravnodušnost prema pravilima i zakonima ratovanja kojima se ograničava upotreba vojne sile, što je vidljivo, primjerice, u neljudskom postupanju prema ratnim zatvorenicima, u raširenoj praksi mučenja i prijekim pogubljenjima ukrajinskih ratnih zarobljenika, kao i u uskraćivanju pristupa međunarodnim humanitarnim organizacijama kao što je Međunarodni odbor Crvenog križa;

E.

budući da je Ruska Federacija već ispalila više od 4 000 projektila na Ukrajinu i granatirala je više od 24 000 puta, uključujući s teritorija Bjelarusa; budući da su ruski raketni i topnički napadi te napadi bespilotnim letjelicama oštetili ili uništili 60 982 objekta civilne infrastrukture diljem Ukrajine, uključujući 42 818 stambenih zgrada i kuća, 1 960 obrazovnih i 396 zdravstvenih ustanova, 392 kulturne i 87 vjerskih zgrada, te 5 315 objekata vodovodne i elektroenergetske infrastrukture; budući da je Ruska Federacija ciljanim napadima projektilima i bespilotnim letjelicama, uključujući bespilotnim letjelicama kojima ju je opskrbio Iran, oštetila ili uništila otprilike 40 % ključne energetske infrastrukture u Ukrajini;

F.

budući da su tijekom opsade Mariupolja nadležna tijela Ruske Federacije stvorila humanitarnu krizu velikih razmjera koja je dovela do smrti više desetaka tisuća civila i uništenja 95 % grada;

G.

budući da od listopada 2022. Rusija namjerno cilja ključnu ukrajinsku infrastrukturu diljem zemlje kako bi terorizirala stanovništvo i ograničila njegov pristup plinu, električnoj energiji, vodi, internetu i drugim osnovnim dobrima i uslugama, što je posebno katastrofalno s obzirom na nadolazeću zimu; budući da je svrha tih napada terorizirati ukrajinsko stanovništvo, suzbiti njegov otpor kao i odlučnost da nastavi braniti svoju zemlju, te ga prisiliti da prihvati okupatorsku silu i pristane na nezakoniti pokušaj pripajanja više dijelova Ukrajine; budući da je tijekom tih napada pogođeno i poljsko državno područje, pri čemu je ubijeno dvoje poljskih državljana;

H.

budući da Rusija snosi odgovornost za globalnu krizu u pogledu sigurnosti opskrbe hranom jer je ona posljedica njezine ratne agresije na Ukrajinu i blokade ukrajinskih morskih luka; budući da se Rusija od samog početka rata koristi hranom i gladi kao oružjem; budući da su namjerni postupci Rusije, uključujući uništavanje zaliha, ometanje proizvodnje i nametanje kvota na vlastiti izvoz prehrambenih proizvoda i gnojiva, pogoršali globalnu krizu u pogledu sigurnosti opskrbe hranom;

I.

budući da je Rusija nezakonito pripojila ukrajinsku Autonomnu Republiku Krim i grad Sevastopolj, kao i ukrajinske oblasti Doneck, Herson, Luhansk i Zaporižju; budući da ruska okupacija nuklearne elektrane Zaporižja predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti i zaštiti elektrane; budući da je Rusija otela radnike spomenute nuklearne elektrane i prisilila ih na rad, skladištila vojnu opremu na toj lokaciji i otvorila vatru na mete u njezinoj neposrednoj blizini; budući da je Rusija također ugrozila sigurnost i zaštitu nuklearne elektrane u Černobilu;

J.

budući da Rusija predstavlja rizik za sigurnost i zaštitu cijelog europskog kontinenta i međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima zbog svojih napora da ugrozi sigurnost i zaštitu ukrajinskih nuklearnih postrojenja te zbog svojih prijetnji upotrebom nuklearnog oružja; budući da su ruski dužnosnici u više navrata prijetili europskim zemljama, uključujući „vojno-tehničkim mjerama”, zbog njihove potpore Ukrajini i/ili težnji da se pridruže NATO-u; budući da pokušaj Rusije da iskoristi izvoz energije kao sredstvo geopolitičke prisile znači da se opskrba energijom upotrebljava kao oružje; budući da je šteta nanesena plinovodima Sjeverni tok 1 i 2 dana 26. rujna 2022. rezultirala golemim istjecanjem plina u Baltičko more, što predstavlja i ekološki napad na EU;

K.

budući da su ruske oružane snage te skupine i posrednici pod ruskom kontrolom, kao što je grupa Wagner, opetovano napadale civile na raznim drugim lokacijama, uključujući tijekom Drugog čečenskog rata, Rusko-gruzijskog rata iz 2008., Sirijskog građanskog rata, kao i u Libiji, Srednjoafričkoj Republici i Maliju; budući da grupa Wagner prima znatnu političku, gospodarsku i logističku potporu ruske države, posebno ruskog Ministarstva obrane;

L.

budući da Rusija dugi niz godina podupire i financira terorističke režime i organizacije, među ostalim Asadov režim u Siriji, kojemu je Rusija isporučivala oružje i u čijoj je obrani provodila ciljane napade na sirijsko civilno stanovništvo, gradove i civilnu infrastrukturu; budući da je Rusija provodila napade u drugim suverenim zemljama i na vlastitom teritoriju, što uključuje ubojstva ili pokušaje ubojstva mnogih protivnika Putinove diktature, uključujući novinare, političare, aktiviste i strane vođe, među kojima su i Ana Politkovskaja, Viktor Juščenko, Boris Njemcov, Stanislav Markelov, Anastazija Baburova, Sergej Protazanov, Natalija Estemirova, Sergej Magnicki, Sergej Jušenkov, Jurij Ščekočikin, Boris Berezovski, Džohar Dudajev i Zelimkan Kangošvili, kao i trovanje nervnim otrovima obitelji Skripal u Ujedinjenoj Kraljevini, trovanje Aleksandra Litvinenka, Vladimira Kare-Murze, Alekseja Navaljnog i drugih te bombardiranje skladišta streljiva u Češkoj Republici 2014.; budući da aktualni ruski režim provodi sustavnu represiju nad vlastitim narodom, koja poprima totalitarnu prirodu, i budući da ima dugu povijest upotrebe nasilja nad svojim političkim protivnicima;

M.

budući da Ruska Federacija aktivno podupire Aleksandra Lukašenku i omogućuje njegovo ugnjetavanje bjeloruskog naroda golemim valom mjera masovne represije, uključujući mučenje; budući da su prema istragama viši bjeloruski dužnosnici zajedničkim snagama uspjeli iskoristili lažnu prijetnju bombom kako bi nezakonito preusmjerili putnički let Ryanaira i uhitili jednog bjeloruskog disidenta, u zajedničkoj specijalnoj operaciji bjeloruske i ruske tajne službe; budući da otmica civilnog zrakoplova predstavlja čin državnog terorizma; budući da bi se s Lukašenkom trebalo postupati kao sa sudionikom u agresivnom ratu protiv Ukrajine zbog njegove uloge u omogućavanju napada s državnog područja Bjelarusa i otvorene potpore ruskim agresorima;

N.

budući da je 15. studenoga 2022. nizozemski sud osudio dvojicu Rusa i jednog promoskovskog ukrajinskog separatista u odsutnosti zbog ubojstva 298 osoba uslijed rušenja zrakoplova Malaysia Airlinesa na letu MH17; budući da ruska država i dalje negira svoju odgovornosti za rušenje zrakoplova Malaysia Airlinesa na letu MH17 te odbija surađivati s međunarodnim pravosudnim tijelima; budući da, osim toga, Ruska Federacija i dalje odbija vratiti olupinu i crne kutije iz zrakoplova poljske vlade TU-154, koji se u travnju 2010. srušio u blizini Smolenska u Ruskoj Federaciji;

O.

budući da Rusija također vodi aktivan informacijski rat, širi dezinformacije o Ukrajini, Europi i liberalnim vrijednostima, provodi posebne operacije u cilju destabilizacije ukrajinskog društva te diskreditira odnose Ukrajine s međunarodnim partnerima;

P.

budući da EU vodi popis osoba, skupina i subjekata uključenih u teroristička djela koji podliježu sankcijama, ali trenutačnim pravnim okvirom, za razliku od zemalja kao što su Sjedinjene Američke Države i Kanada, nije predviđeno proglašenje države pokroviteljicom terorizma;

Q.

budući da djelovanja koja provode ruske i posredničke snage odgovaraju definiciji terorizma koju su prihvatili EU, Vijeće sigurnosti UN-a i Opća skupština UN-a i koja je navedena u Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a br. 1566 iz 2004., Rezoluciji Opće skupštine UN-a 49/60 od 9. prosinca 1994. te Zajedničkim stajalištima Vijeća 2001/931/ZVSP i 2009/468/ZVSP (6);

R.

budući da su tijekom posljednjih mjeseci parlamenti ili domovi parlamenata Litve, Latvije, Estonije, Poljske i Češke, Parlamentarna skupština Vijeća Europe i Konferencija odbora za europske poslove parlamenata Europske unije (COSAC) usvojili rezolucije kojima se Rusija proglašava terorističkom državom ili državom pokroviteljicom terorizma ili kojima se trenutačni ruski režim proglašava terorističkim režimom; budući da se u Rezoluciji Senata SAD-a od 27. srpnja 2022. i Rezoluciji Zastupničkog doma SAD-a od 12. svibnja 2022. Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a poziva da Rusku Federaciju proglasi državom pokroviteljicom terorizma;

S.

budući da je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel u svojim primjedbama na izvanrednoj raspravi Parlamenta od 1. ožujka 2022. o ruskoj agresiji na Ukrajinu izjavio da ruska agresija predstavlja „jasan i nedvosmislen primjer geopolitičkog terorizma”; budući da je predsjednik Michel 23. rujna 2022. u svojem govoru na 77. zasjedanju Opće skupštine UN-a o Ruskoj Federaciji izjavio da „ako stalni član Vijeća sigurnosti započne neizazvan i neopravdan rat koji je osudila Opća skupština, trebalo bi ga automatski suspendirati iz Vijeća sigurnosti”;

T.

budući da je Zbigniew Rau, predsjedatelj Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), u svojoj izjavi od 14. ožujka 2022. napade Vlade Ruske Federacije na nedužne civile i civilnu infrastrukturu u Ukrajini okarakterizirao „državnim terorizmom”;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegove članke 8. i 21.,

—

uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. veljače 2022. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike – godišnje izvješće za 2021. (2),

—

uzimajući u obzir izvješće Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. lipnja 2021. naslovljeno „Izvješće o ZVSP-u – naši prioriteti u 2021.”,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europske unije i Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) od 17. studenoga 2021. o potpori Europske unije UNRWA-u (2021. – 2024.),

—

uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije od 18. svibnja 2022. o strateškom partnerstvu sa Zaljevom (JOIN(2022)0013) i zaključke Vijeća od 20. lipnja 2022. na tu temu,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 66/290 od 10. rujna 2012. naslovljenu „Follow-up to paragraph 143 on human security of the 2005 World Summit Outcome” (Daljnje mjere u vezi sa stavkom 143. o sigurnosti ljudi iz Zaključnog dokumenta svjetskog sastanka na vrhu 2005.),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 (2000) od 31. listopada 2000. o ženama, miru i sigurnosti,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju 70/1 Opće skupštine UN-a od 25. rujna 2015. naslovljenu „Transforming our world: the 2030 Agenda for Sustainable Development” („Promijenimo svijet: program održivog razvoja do 2030.”),

—

uzimajući u obzir ciljeve UN-a u pogledu održivog razvoja,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2020. o rodnoj ravnopravnosti u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a (3),

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0256/2022),

A.

budući da su zemlje šire regije Bliskog istoka na koju se upućuje u ovom izvješću i koja obuhvaća područje između Sredozemnog mora i Perzijskog zaljeva vrlo različite; budući da je ta regija strateška za EU s obzirom na njezin zemljopisni položaj i zajedničke veze te da zahtijeva dugoročan pristup i koordiniranu politiku, s obzirom na ciljeve Unije u pogledu promicanja vrijednosti mira, sigurnosti i zaštite ljudskih prava uz strogo poštovanje međunarodnog prava; budući da su stabilnost i sigurnost Europe i šire regije Bliskog istoka međuovisne i budući da je sigurnosno stanje u regiji trenutačno obilježeno aktualnim sukobima sa snažnom regionalnom i izvanregionalnom dimenzijom te je i nestabilno i vrlo zabrinjavajuće;

B.

budući da se regija Bliskog istoka bori s mnogim nestabilnostima koje su posljedica strukturnih geopolitičkih napetosti i ustrajnih internih čimbenika kao što su problemi povezani s društveno-gospodarskim razvojem, loše upravljanje i vjerski radikalizam; budući da se više zemalja na širem području Bliskog istoka suočava s ratom, nestabilnošću te socijalnom i financijskom krizom; budući da terorističke organizacije iskorištavaju tu nestabilnost i sigurnosno stanje te su prouzročile smrt brojnih civila; budući da u tom problematičnom kontekstu i s obzirom na povijesne i susjedske odnose EU ima ključnu ulogu u doprinošenju stabilizaciji te regije; budući da EU kao globalni akter mora biti u stanju nametnuti se kao konstruktivan partner, oslanjajući se na svoje sposobnosti posredovanja kako bi zemljama Bliskog istoka pomogao u postizanju stabilnosti i napretka;

C.

budući da su utjecaj i uloga različitih država članica EU-a u regiji vrlo nejednaki zbog njihovih specifičnih povijesnih, kulturnih i socioekonomskih veza; budući da sve države članice EU-a dijele zajedničke ciljeve sigurnosti i stabilnosti, kao i cilj promicanja ljudskih prava i demokracije; budući da te razlike ponekad mogu dovesti do proturječnih ili sukobljenih stajališta u zemljama te regije i suparničkih strategija koje su izrazito štetne za postizanje dosljednijeg i učinkovitijeg pristupa EU-a; budući da je politika EU-a sve više usmjerena na pitanja migracija i azila, kao i na borbu protiv terorizma; budući da je potrebno usredotočiti se i na temeljne uzroke nestabilnosti kako bi se pripremile dugoročne strategije i rješenja za zajedničke izazove;

D.

budući da u Perzijskom zaljevu postoji mnogo uzavrelih državnih, etničkih i vjerskih suparništava zbog kojih će se trenutačne krize, kao što je ona u Jemenu, ne samo nastaviti nego i proširiti nestabilnost diljem cijele regije;

E.

budući da su neriješeni sukobi u Libiji i Siriji razlog za veliku zabrinutost i da ugrožavaju stabilnost cijele regije; budući da su treći akteri, kao što su Iran, Rusija i Turska u Siriji, prisutni u tim zemljama te da su u te sukobe uključene vojne i paravojne skupine, kao što je ruska grupa Wagner; budući da se Jemen nalazi usred dugotrajne političke i humanitarne krize, koju je rat dodatno pogoršao, te da je došlo do stalnog dotoka oružja u tu zemlju; budući da 80 % stanovništva, 24,1 milijun ljudi, treba humanitarnu pomoć i zaštitu; budući da je kriza izazvana ratom u Jemenu trenutačno najveća humanitarna kriza na svijetu; budući da su u Iraku i Libanonu u tijeku društveni i politički sukobi u kojima različite regionalne sile pokušavaju utjecati na lokalno stanovništvo kako bi proširile svoju kontrolu; budući da bi se ti sukobi potencijalno mogli dodatno razviti; budući da je izraelska okupacija palestinskih područja i dalje izvor nestabilnosti; budući da sukobi u regiji utječu na živote milijuna izbjeglica prisiljenih da napuste svoje zemlje, uključujući oko 14 milijuna Palestinaca (4), 7 milijuna Sirijaca (5) i 2 milijuna Iračana (6) i 1,7 milijuna Jemenaca (7);

F.

budući da UNRWA i dalje doprinosi regionalnoj stabilnosti i miru; budući da njegova financijska sredstva nisu dovoljna za ispunjavanje njegova mandata, koji je ključan za ljudski razvoj i humanitarnu potporu nekima od najugroženijih svjetskih izbjeglica, te je stoga kontinuirana potpora EU-a UNRWA-u ključan element strategije EU-a za doprinos promicanju sigurnosti, stabilnosti i razvoja u regiji;

G.

budući da, iako je ta regija niže na listi njegovih prioriteta, SAD i dalje ima važnu ulogu, među ostalim i zbog svoje vojne i sigurnosne prisutnosti, koja se smanjuje, ali još ima odlučujuću ulogu u mnogim zemljama; budući da se Rusija pozicionirala kao vojna sila u regiji nakon što je 2015. intervenirala u znak potpore režimu u Siriji;

H.

budući da su 15. rujna 2020. Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein, pristali normalizirati svoje diplomatske odnose s Izraelom potpisivanjem tzv. Abrahamovih sporazuma;

I.

budući da je sastanak na vrhu održan 27. i 28. ožujka 2022. između Izraela, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahreina, Egipta i Maroka radi stvaranja novog regionalnog pristupa sigurnosti i povećanja njihove suradnje, na kojem je prisustvovao i državni tajnik SAD-a, otvorio put novom regionalnom pristupu sigurnosti; budući da je Iran od 2011. znatno proširio svoj utjecaj u regiji; budući da su na godišnjem sastanku na vrhu Vijeća za suradnju u Zaljevu održanom u Al Uli 2021. Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Bahrein nakon gotovo četiri godine okončali svoj bojkot Katara; budući da su 2021. pregovori između Saudijske Arabije i Irana te dijalozi na visokoj razini između Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata doprinijeli smirivanju napetosti u regiji;

J.

budući da su i Ukrajina i Rusija vodeći izvoznici žitarica i gnojiva za poljoprivredne proizvode za brojne zemlje u regiji koje su izrazito ovisne i ranjive; budući da ruski rat u Ukrajini i njezina blokada ukrajinskog žita uzrokuju nestašicu pšenice i žitarica te bi mogli na rub gladi dovesti do 49 milijuna ljudi; budući da zbog poremećaja povezanih s ratom već visoke cijene hrane dodatno rastu i produbljuje se siromaštvo;

K.

budući da države članice EU-a i dalje izvoze oružje u zemlje u toj regiji; budući da je EU utvrdio zajedničko stajalište kojim se utvrđuju zajednička pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme (8);

L.

budući da su zemlje u regiji ključni trgovinski partneri EU-a i da između dviju strana postoje snažne gospodarske veze; budući da je aktualna globalna energetska kriza, koja je pogoršana ruskim ratom u Ukrajini, dovela do povećanih kontakata s Vijećem za suradnju u Zaljevu i drugim zemljama u regiji u pogledu uvoza energetskih resursa u EU; budući da postoji potencijal za snažniju suradnju u drugim područjima kao što su zelena tranzicija, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba na njih, turizam, bolje upravljanje, obrazovanje, kultura i ljudska prava; budući da su u zajedničkoj komunikaciji o strateškom partnerstvu sa Zaljevom istaknuta brojna područja od zajedničkog interesa za EU, Vijeće za suradnju u Zaljevu i druge zemlje Zaljeva; budući da su arapske zemlje Zaljeva povećale svoju međunarodnu humanitarnu i razvojnu pomoć;

M.

budući da je šire područje Bliskog istoka među područjima koja su najviše pogođena klimatskim promjenama na svijetu s obzirom na dvostruko brži rast temperature u odnosu na svjetski prosjek; budući da se zemlje te regije suočavaju s brojnim okolišnim izazovima, kao što su dezertifikacija, gubitak biološke raznolikosti, onečišćenje u morskim i obalnim područjima, onečišćenje zraka te pitanja nestašice i loše kvalitete vode, što će se dodatno pogoršati klimatskim promjenama; budući da učestalost i intenzitet pješčanih oluja u regiji stalno rastu; budući da nestašica vode izazvana klimatskim promjenama, dezertifikacija i nesigurnost opskrbe hranom ugrožavaju sigurnost ljudi i mogu pogoršati postojeće ili izazvati nove sukobe u regiji; budući da je potreban pojačani kontakt s partnerima u regiji u kontekstu aktualne globalne energetske krize i ruskog agresivnog rata protiv Ukrajine; budući da postoji potencijal za snažniju suradnju u drugim područjima kao što su zelena tranzicija, bolje upravljanje i ljudska prava; budući da se europskim zelenim planom mogu stvoriti kanali za konstruktivnu suradnju između EU-a i zemalja u regiji; budući da će EU morati uvoziti obnovljivu energiju kako bi ostvario svoje klimatske ciljeve; budući da u kontekstu globalnih napora za smanjenje emisija stakleničkih plinova i napuštanje fosilnih goriva zemlje šireg područja Bliskog istoka trebaju diversificirati svoja gospodarstva koja se snažno oslanjaju na ekstrakciju ugljikovodika i trgovinu njima; budući da su se u listopadu 2021. Ujedinjeni Arapski Emirati obvezali na ostvarenje nulte neto stope emisija do 2050., da se Saudijska Arabija obvezala da će postići nultu neto stopu emisija na domaćem tržištu do 2060. te da se Katar obvezao da će do 2030. emisije stakleničkih plinova smanjiti za 25 %;

N.

budući da su problemi povezani s neinkluzivnim upravljanjem i kršenjem vladavine prava, ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i terorizam, korupcija i vanjsko upletanje u tu regiju zabrinjavajući i znatan su izvor nestabilnosti i nesigurnosti; budući da se zatvaranje ili mučenje mirnih pripadnika političke oporbe, boraca za ljudska prava i društvenih aktivista u nekoliko zemalja diljem te regije povećalo kao odgovor na legitimne demokratske težnje i da utire put za daljnji sukob; budući da je prema izvješćima 2021. u sedam zemalja – Egiptu, Iranu, Iraku, Saudijskoj Arabiji, Siriji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Jemenu – zabilježeno 520 pogubljenja, što je povećanje od 19 % u odnosu na 2020.; budući da duboko ukorijenjena korupcija negativno utječe na zapošljavanje, rast i razvoj te ugrožava sposobnost država da ispune svoju obvezu promicanja, poštovanja i zaštite ljudskih prava pojedinaca koji podliježu njihovoj nadležnosti; budući da najviše razine nezaposlenosti mladih u svijetu te zatvaranja ili mučenja pripadnika političke oporbe i društvenih aktivista diljem regije potiču napetosti i sukobe;

O.

budući da su definicije stabilnosti i sigurnosti pozitivno povezane s demokratskim razvojem i poštovanjem vladavine prava; budući da nedavna istraživanja (9) u području političke ekonomije potvrđuju da „postoji gospodarski i statistički značajan pozitivan učinak demokracije na budući BDP po stanovniku” i impliciraju da „dugoročni BDP raste za oko 20-25 % u 25 godina nakon procesa demokratizacije”; budući da je pritisak na medijski pluralizam i slobodu tiska dodatno destabilizirao regiju povećanjem promicanja nasilja i demonizacijom svih oporbenih glasova;

P.

budući da prema podacima UNICEF-a djeca i mladi (u dobi od 0 do 24 godine) na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi trenutačno čine gotovo polovicu stanovništva te regije; budući da se prema istraživanju Arab Youth Survey iz 2021. povećanje troškova života i druga pitanja povezana sa svakodnevnim životom smatraju najvećim preprekama s kojima se ta regija suočava jer više od trećine mladih Arapa jedva sastavlja kraj s krajem; budući da su stotine europske djece više od četiri godine pritvorene u logorima Al Hol i Al Roj;

Q.

budući da bi smjernice EU-a o ljudskim pravima, uključujući smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te promicanju prava žena i rodne ravnopravnosti trebalo ojačati i staviti u središte strategije EU-a za tu regiju; budući da se ljudska prava žena sustavno krše i da se aktivisti za prava žena u toj regiji i dalje uznemiruju, zastrašuju, pritvaraju i zatvaraju u toj regiji ili im se zabranjuje putovanje; budući da su tzv. ubojstva iz časti i dalje raširena u mnogim zemljama šireg područja Bliskog istoka, a brojne žene i dalje žive u bračnom zatočeništvu; budući da se potpuno uključivanje žena u sprečavanje i rješavanje sukoba pokazalo korisnim za promicanje sigurnosti i stabilnosti na globalnoj razini; budući da je posljednjih godina diljem zemalja članica Vijeća za suradnju u Zaljevu znatan naglasak stavljen na povećanje zastupljenosti žena u radnoj snazi, kao i u općinama i parlamentima;

R.

budući da su pripadnici skupine LGBTI i dalje žrtve represije i nasilja diljem regije te da u mnogim zemljama regije i dalje postoji smrtna kazna;

S.

budući da se vjerske i etničke manjine, uključujući kršćane, i dalje progone u mnogim zemljama Bliskog istoka i budući da bi im trebalo zajamčiti potpuno uživanje njihovih prava i sloboda;

T.

budući da su nedavni događaji u Iranu uzrokovali daljnje pogoršanje postojeće krize ljudskih prava; budući da su nakon smrti Mahse Amini izbili masovni prosvjedi diljem zemlje i da su iranske vlasti reagirale neprihvatljivim represivnim mjerama, posebno usmjerenima na žene koje prosvjeduju protiv zlostavljanja i sustavne diskriminacije;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 168.,

—

uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., a posebno cilj održivog razvoja br. 3.4 o smanjenju prerane smrtnosti od nezaraznih bolesti za trećinu prevencijom i liječenjem te promicanju mentalnog zdravlja i dobrobiti te cilj održivog razvoja br. 3.8 o postizanju univerzalnog zdravstvenog osiguranja, uključujući zaštitu od financijskog rizika, pristup kvalitetnim osnovnim zdravstvenim uslugama i pristup sigurnim, djelotvornim, kvalitetnim i cjenovno pristupačnim osnovnim lijekovima i cjepivima za sve (1),

—

uzimajući u obzir globalni okvir za praćenje prevencije i suzbijanja nezaraznih bolesti, a posebno prioritet zaustavljanja porasta dijabetesa i pretilosti (2),

—

uzimajući u obzir izvješće o ishodu europske konferencije na visokoj razini Svjetske zdravstvene organizacije o nezaraznim bolestima održane u Ašgabatu u Turkmenistanu 9. i 10. travnja 2019. naslovljeno „Time to Deliver in Europe: meeting non-communicable disease targets to achieve the Sustainable Development Goals” (Vrijeme je za postizanje rezultata u Europi: ostvarivanje ciljeva u pogledu nezaraznih bolesti radi postizanja ciljeva održivog razvoja) (3),

—

uzimajući u obzir Globalni sporazum o dijabetesu Svjetske zdravstvene organizacije (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2012. o odgovoru na epidemiju dijabetesa u EU-u (5),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640) i svoju rezoluciju od 15. siječnja 2020. o istoj temi (6),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija ‚od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381) i rezoluciju Parlamenta od 20. listopada 2021. o toj strategiji (7),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. studenoga 2020. naslovljenu „Farmaceutska strategija za Europu” (COM(2020)0761) i svoju rezoluciju od 24. studenoga 2021. o toj strategiji (8),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. veljače 2021. naslovljenu „Europski plan za borbu protiv raka” (COM(2021)0044) i rezoluciju Parlamenta od 16. veljače 2022. o jačanju Europe u borbi protiv raka – prema sveobuhvatnoj i koordiniranoj strategiji (9),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/522 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. ožujka 2021. o uspostavi Programa djelovanja Unije u području zdravlja (program „EU za zdravlje”) za razdoblje 2021.–2027. (10),

—

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe o europskom prostoru za zdravstvene podatke (COM(2022)0197),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/2282 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o procjeni zdravstvenih tehnologija (11),

—

uzimajući u obzir Komisijinu inicijativu EU-a o nezaraznim bolestima „Zdraviji zajedno” od 20. lipnja 2022. (12),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Svjetske zdravstvene skupštine od 28. svibnja 2019. o poboljšanju transparentnosti tržišta lijekova, cjepiva i drugih zdravstvenih proizvoda,

—

uzimajući u obzir Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava (13),

—

uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je dijabetes jedna od najčešćih nezaraznih bolesti; budući da više od 33 milijuna ljudi u EU-u boluje od dijabetesa; budući da se predviđa da će 2030. broj osoba s dijabetesom u EU-u doseći 38 milijuna (14);

B.

budući da otprilike polovina osoba s dijabetesom ne postiže ili ne održava optimalne ciljne razine glukoze u krvi (15), što dovodi do povećanog rizika od komplikacija povezanih s dijabetesom i uzrokuje pogoršanje dobrobiti i druge posljedice, uključujući gubitak produktivnosti i troškove za društvo; budući da je Europa regija s najvećim brojem djece i mladih s dijabetesom tipa 1 u svijetu (16);

C.

budući da više od 95 % osoba s dijabetesom ima dijabetes tipa 2, pri čemu čimbenici rizika uključuju težinu iznad zdravog raspona, konzumaciju duhana, nedostatak tjelesne aktivnosti i nezdravu prehranu; budući da dijabetes tipa 2 postaje sve rašireniji među djecom i mladim odraslim osobama (17);

D.

budući da se pokazalo da dijabetes tipa 1 i tipa 2 negativno utječu na očekivani životni vijek (18); budući da se procjenjuje da je dijabetes četvrti glavni uzrok smrti u Europi (19);

E.

budući da za dijabetes trenutačno ne postoji lijek;

F.

budući da dijabetes može pogoditi osobe svih dobnih skupina i društvenih slojeva;

G.

budući da dijabetes različito utječe na različite socioekonomske skupine te da su njegove implikacije za živote ljudi određene socioekonomskim čimbenicima;

H.

budući da svi pacijenti imaju pravo na optimalno liječenje bez obzira na financijska sredstva, spol, dob ili nacionalnost, budući da je hitno potrebno osigurati jednak pristup sigurnom, djelotvornom i cjenovno pristupačnom liječenju u EU-u;

I.

budući da se građani EU-a još uvijek suočavaju s nejednakostima u prevenciji i nemaju jednaku zaštitu od čimbenika rizika te nisu jednako informirani o zdravim ponašanjima ni osposobljeni da prepoznaju dezinformacije; budući da građani različitih država članica EU-a i stanovnici različitih regija u istoj državi nisu jednaki u pogledu pravodobnog pristupa cjenovno pristupačnom i kvalitetnom liječenju i skrbi;

J.

budući da je dijabetes uzrok mnogih zdravstvenih komplikacija, pri čemu trećina osoba koje boluju od dijabetesa razvije dijabetičku retinopatiju (20), a trećina kardiovaskularne bolesti (21); budući da se 80 % bolesti bubrega u završnoj fazi javlja u osoba koje boluju od dijabetesa tipa 2 i/ili hipertenzije (22); budući da je dijabetes uzrok rane smrtnosti i invaliditeta (sljepoće, amputacija, zatajenja srca);

K.

budući da se neki oblici dijabetesa tipa 2, dijabetes u trudnoći, komplikacije povezane s dijabetesom i druge posljedice dijabetesa mogu spriječiti politikama usmjerenima na čimbenike rizika povezane s tim stanjem koje je moguće promijeniti, kao što su promicanje aktivnog života i života bez duhana te pristupa zdravoj hrani, kao i politikama koje se bave ekološkim, kulturnim i socioekonomskim odrednicama zdravlja te promicanjem rane dijagnoze i djelovanja; budući da se, međutim, dijabetes često dijagnosticira prekasno i da trećina svih osoba koje boluju od dijabetesa u EU-u trenutačno nije svjesna svojeg stanja (23);

L.

budući da označivanje hranjivih vrijednosti na prednjoj strani pakiranja pomaže građanima da biraju zdraviju hranu, čime se sprečava nezdrava konzumacija hrane s visokim udjelom soli, masti i šećera te pretilost kao jedan od glavnih čimbenika rizika za razvoj dijabetesa tipa 2;

M.

budući da su osobe s dijabetesom među najteže pogođenima bolešću COVID-19, ne samo zbog rizika od razvoja teških oblika bolesti nego i zbog rizika od kasnijih komplikacija koje su posljedica poremećaja u pružanju skrbi tijekom pandemije (24);

N.

budući da je dijabetes složena i multifaktorska bolest zbog svojeg međudjelovanja s drugim stanjima i sa svim razinama skrbi; budući da prevencija i liječenje bolesti te upravljanje njome mogu biti pokazatelj kvalitete, djelotvornosti, uspješnosti i otpornosti zdravstvenog sustava; budući da djelotvorno upravljanje dijabetesom i skrb u pogledu dijabetesa dovode i do boljih ishoda za ostale nezarazne i druge bolesti;

O.

budući da 100 godina nakon revolucionarnog otkrića inzulina na globalnoj razini, među državama članicama i unutar njih i dalje postoje mnoge nejednakosti u pristupu skrbi, obrazovanju, autonomiji, lijekovima, alatima za praćenje razine šećera u krvi, zalihama i tehnologijama te zdravstvenim ishodima (25); budući da je potrebno daljnje istraživanje kako bi se jasno utvrdili personalizirani čimbenici rizika od dijabetesa tipa 1, kako bi se lakše utvrdilo kako najbolje omogućiti ranije dijagnosticiranje dijabetesa tipa 1 i identificirati pacijente koji su kandidati za imunološki pristup liječenju u budućnosti; budući da su potrebna daljnja istraživanja, uključujući bihevioralna, kako bi se poboljšale i dodatno utvrdile najučinkovitije intervencije za prevenciju dijabetesa tipa 2 i upravljanje njime;

P.

budući da u svim državama članicama na dijabetes otpada oko 9 % rashoda za zdravstvenu skrb (26) i budući da bi do 75 % tih troškova moglo biti povezano s komplikacijama koje se mogu spriječiti (27); budući da je prevencija učinkovitija od bilo kakvog lijeka u smanjenju pojavnosti, prevalencije i komplikacija nekih vrsta dijabetesa te je najisplativija dugoročna strategija kontrole dijabetesa;

Q.

budući da osobe s dijabetesom moraju same upravljati svojim stanjima, uz tek povremeni doprinos ili potporu svojih zdravstvenih djelatnika, nekoliko puta godišnje; budući da teret dijabetesa za pojedince i njihove obitelji nije samo financijski već uključuje i velike psihosocijalne probleme i smanjenu kvalitetu života; budući da inovacije u području samomjerenja razine šećera u krvi omogućavaju lakšu i bolju regulaciju razine šećera u krvi; budući da je podupiranje brze dostupnosti takvih inovacija pacijentima s dijabetesom korisno jer se njima poboljšava uspješnost upravljanja dijabetesom, čime se sprečavaju zdravstvene komplikacije i naknadni zdravstveni troškovi;

R.

budući da ne postoji pravni okvir EU-a protiv diskriminacije osoba s dijabetesom ili drugim kroničnim bolestima te da su predrasude prema osobama oboljelima od tih bolesti i dalje raširene u školama, pri zapošljavanju, na radnim mjestima, u policama osiguranja i ispitima za vozačke dozvole u cijelom EU-u; budući da napredak u znanju o dijabetesu, kao i u liječenju i tehnologiji postignut posljednjih godina znači da osobe s dijabetesom mogu preciznije i trajnije kontrolirati šećer u krvi, što im omogućuje da prevladaju prethodno uočene rizike u svakodnevnim aktivnostima;

S.

budući da se pokazalo da su osobe s dijabetesom i drugim nezaraznim bolestima izložene velikom riziku od prekida skrbi i razvijanja težih simptoma i komplikacija tijekom humanitarnih kriza;

T.

budući da je dijabetes bio predmet više mjera EU-a, uključujući zaključke Vijeća iz 2006. o promicanju zdravog načina života i prevenciji dijabetesa te Rezoluciju Parlamenta od 14. ožujka 2012. o odgovoru na epidemiju dijabetesa u EU-u; budući da postoji snažan argument za jačanje tih nastojanja kao odgovor na sve veći teret dijabetesa i hitnu potrebu da države članice poduzmu snažne mjere, posebno s obzirom na dodanu vrijednost zajedničkih nastojanja na razini EU-a; budući da se inicijativom EU-a o nezaraznim bolestima „Zdraviji zajedno” odgovara na neke od potreba i zahtjeva država članica iznesenih u rezoluciji Parlamenta iz 2012., ali joj nedostaje jasan okvir za djelovanje u državama članicama i konkretni ciljevi koji bi omogućili utvrđivanje općih ciljeva i mjerenje napretka;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o situaciji u Afganistanu, osobito one od 16. rujna 2021. (1) i od 7. travnja 2022. (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2021. o zaštiti ljudskih prava i vanjskoj migracijskoj politici EU-a (3),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. studenoga 2022. o ženama, miru i sigurnosti te zaključke Vijeća od 15. rujna 2021. o Afganistanu, u kojima je navedeno pet mjerila za suradnju EU-a s de facto vlastima pod vodstvom talibana,

—

uzimajući u obzir izjave potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Afganistanu;

—

uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Afganistanu, uključujući rezolucije 2626 (2022.), 2596 (2021.), 2543 (2020.) i 2513 (2020.),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 10. studenoga 2022. o stanju u Afganistanu,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 8. srpnja 2022. o stanju ljudskih prava žena i djevojčica u Afganistanu,

—

uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Afganistanu od 9. rujna 2022.,

—

uzimajući u obzir izvješće Misije UN-a za pomoć Afganistanu (UNAMA) od 20. srpnja 2022. u kojem se opisuje stanje ljudskih prava u Afganistanu tijekom deset mjeseci od talibanskog preuzimanja vlasti,

—

uzimajući u obzir najavu talibana o osnivanju privremene afganistanske vlade od 7. rujna 2021.,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena i Konvenciju UN-a o pravima djeteta, koje je Afganistan ratificirao,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o statusu izbjeglica, potpisanu u Ženevi 28. srpnja 1951., i njezin Protokol iz 1967. godine,

—

uzimajući u obzir Sporazum od 18. veljače 2017. o suradnji za partnerstvo i razvoj između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Islamske Republike Afganistana, s druge strane,

—

uzimajući u obzir tematske smjernice EU-a o borcima za ljudska prava, promicanju i zaštiti prava djeteta, nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika njihove diskriminacije,

—

uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da su talibani 15. kolovoza 2021. preuzeli vlast u Afganistanu, nakon povlačenja NATO-a i savezničkih snaga; budući da su ponovno uspostavili Islamski Emirat Afganistana i imenovali privremenu vladu sačinjenu isključivo od muškaraca, uključujući članove iz talibanskog režima 1996. – 2001., od kojih su neki traženi na temelju optužbi za terorizam; budući da EU ostaje pri čvrstom stajalištu o nepriznavanju de facto talibanske vlade;

B.

budući da talibani poništavaju napredak postignut u posljednjih 20 godina; budući da su ponovno uspostavili bivše Ministarstvo za promicanje vrlina i prevenciju poroka te raspustili Ministarstvo za ženska pitanja, Afganistansko nezavisno povjerenstvo za ljudska prava i druge lokalne strukture koje su pružale potporu ženama i djevojčicama, ukinuli prethodno donesene zakone kojima se štite žene i nametnuli stroga ograničenja u pogledu prava žena; budući da su talibani isključili žene iz uprave te nisu uključili žene u svoju novu nepriznatu vladu;

C.

budući da se od talibanskog preuzimanja vlasti žene i djevojčice suočavaju sa sve većim ograničenjima u pogledu svojih temeljnih prava, posebno u pogledu pristupa obrazovanju i zapošljavanju te slobode kretanja; budući da su žene praktički izbrisane iz svih područja javnog života;

D.

budući da se djevojčicama starijima od 12 godina u Afganistanu uskraćuje pristup obrazovanju; budući da su se de facto vlasti Afganistana 15. siječnja 2022. obvezale da će djevojčicama i djevojkama omogućiti povratak u školu na svim razinama nakon početka nove školske godine u drugoj polovici ožujka 2022.; budući da je učenicama zabranjeno pohađati sedmi razred i više razrede; budući da to predstavlja kršenje temeljnog prava na obrazovanje za svu djecu kako je utvrđeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima; budući da su afganistanske djevojčice i žene hrabro organizirale mirne prosvjede u zemlji i zahtijevaju da se poštuje njihovo pravo na obrazovanje; budući da je broj brakova s djetetom naglo porastao;

E.

budući da su talibani nedavno intenzivirali svoju sustavnu represiju nad ženama i djevojčicama uz pomoć niza uhićenja boraca za ljudska prava; budući da se još od listopada 2021. ne zna gdje je Alia Azizi, direktorica ženskog zatvora u Heratu; budući da organizacije za ljudska prava sumnjaju da je ona žrtva prisilnog nestanka; budući da su talibani 3. studenoga 2022. prekinuli konferenciju za medije na kojoj je najavljeno formiranje pokreta afganistanskih žena za ravnopravnost te su uhitili jednu ženu, Zarifu Yaqobi, i četvero njezinih muških kolega; budući da su 11. studenoga 2022. talibani uhitili istaknutu aktivisticu Farhat Popalzai, jednu od osnivačica Spontanog pokreta afganistanskih žena; budući da su talibani 13. studenoga 2022. pritvorili još jednu borkinju za prava žena, Humairu Yusuf;

F.

budući da se svakodnevno prijavljuju kršenja ljudskih prava, uključujući uhićenja, pritvaranja, otmice, mučenja, prijetnje, iznude, ubojstva i napade na borce za ljudska prava i članove njihovih obitelji; budući da i dalje nitko nije preuzeo odgovornost za spomenuta kršenja prava; budući da su talibani nedavno naredili sucima da u potpunosti provedu talibansko tumačenje šerijatskog prava, što bi moglo dovesti do okrutnih i nehumanih kazni te zbog čega raste strah od daljnjeg kršenja ljudskih prava;

G.

budući da je talibansko preuzimanje vlasti dovelo do sve učestalijih napada na manjinske skupine, posebno Hazarijce, hinduiste, Sikhe i kršćane; budući da su od talibanskog preuzimanja vlasti Islamska država pokrajine Horasan i drugi akteri izvršili velik broj napada na zajednicu Hazarijaca, pretežno šijitsku manjinu; budući da bi se ti napadi i povijesni progon Hazarijaca mogli smatrati zločinima protiv čovječnosti; budući da su od kolovoza 2021. njihova mjesta bogoslužja te obrazovni i medicinski centri sustavno napadani, a njihovi članovi proizvoljno uhićeni, mučeni, po hitnom postupku pogubljeni, deložirani, marginalizirani te, u nekim slučajevima, prisiljeni na bijeg iz zemlje; budući da je 2021. i 2022. u četvrti Dasht-e Barchi u Kabulu, u kojoj prevladavaju Hazarijci, napadnuto nekoliko obrazovnih ustanova, konkretno Sayed ul Shuhada, Abdul Rahman Shahid, Mumtaz i obrazovni centar Kaaj; budući da su napadi rezultirali stotinama mrtvih i ranjenih; budući da su talibanske snage navodno otvorile vatru i koristile fizičko nasilje kako bi okončale prosvjede protiv napada;

H.

budući da se humanitarna situacija u Afganistanu ubrzano pogoršava i nerazmjerno pogađa žene i djevojčice; budući da su nove politike koje je uvela talibanska vlada znatno smanjile mogućnosti žena da rade, među ostalim kao humanitarne radnice, što je negativno utjecalo i na mogućnost žena da pristupe humanitarnoj pomoći; budući da je ograničavanje uključenosti žena u radnu snagu dovelo do daljnjeg siromaštva žena te da se procjenjuje da je 850 000 djevojčica izloženo riziku ekonomskog i seksualnog iskorištavanja, što uključuje brak s djetetom; budući da je manje od jedne četvrtine boraca za ljudska prava koji su ostali u Afganistanu izjavilo da imaju pristup bilo kakvoj vrsti humanitarne pomoći ili financijskoj i pravnoj pomoći;

I.

budući da UNAMA procjenjuje da je od srpnja 2022. godine 59 % stanovništva trebalo humanitarnu pomoć, što je povećanje od 6 milijuna ljudi u odnosu na početak 2021.; budući da se očekuje da će 2023. godine 28 milijuna ljudi trebati humanitarnu pomoć, od čega 13 milijuna djece; budući da se prema procjenama organizacije Word Food Programme18,9 milijuna Afganistanaca suočava s akutnom razinom nesigurnosti opskrbe hranom; budući da je 4,3 milijuna Afganistanaca interno raseljeno, a 5,6 milijuna raseljeno je u susjedne zemlje; budući da su Iran i Pakistan prihvatili velik broj afganistanskih izbjeglica kojih je u te dvije zemlje registrirano ukupno 2,2 milijuna;

J.

budući da je u lipnju 2022. istočni Afganistan pogodio razorni potres u kojem je živote izgubilo više od 1 000 osoba, a ozlijeđeno je više od 6 000 osoba; budući da su u kolovozu 2022. obilne kiše u nekoliko regija Afganistana prouzročile poplave, bujice i klizišta u kojima je, prema medijskim izvješćima, smrtno stradalo više od 180 osoba, a ozlijeđeno više od 250; budući da su potresi, poplave, suše, kao i posljedice pandemije bolesti COVID-19 i rastuće cijene robe kao posljedica ruske invazije na Ukrajinu pogoršali ionako tešku humanitarnu situaciju;

K.

budući da je EU u listopadu 2021. pokrenuo paket humanitarne pomoći Afganistanu u iznosu od 1 milijarde EUR za potporu ugroženim Afganistancima koji žive u zemlji i regiji; budući da u okviru svojeg novog paketa humanitarne pomoći u iznosu od 210 milijuna EUR za pomoć u hrani za najranjivije na globalnoj razini skupina G20 planira isplatiti 75 milijuna EUR Afganistanu za rješavanje dramatične situacije u pogledu sigurnosti opskrbe hranom u toj zemlji;

L.

budući da se prostor za neovisne medije i civilno društvo drastično smanjio pod talibanima; budući da su propisi koje su donijela razna talibanska tijela uvelike ograničili novinarske aktivnosti i doveli do povećanja broja proizvoljnih uhićenja novinara;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bjelarusu,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i sve konvencije o ljudskim pravima čiji je potpisnik i Bjelarus,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. listopada 2020.,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 21. i 22. listopada 2021.,

—

uzimajući u obzir izvješća koja su sastavile međunarodne i neovisne bjelaruske organizacije za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir izvješća od 4. svibnja 2021. i 20. srpnja 2022. koje je posebna izvjestiteljica UN-a za stanje ljudskih prava u Bjelarusu Anaïs Marin uputila Vijeću UN-a za ljudska prava te poziv stručnjaka UN-a na hitno puštanje na slobodu dobitnika Nobelove nagrade i drugih boraca za prava u Bjelarusu od 10. listopada 2022.,

—

uzimajući u obzir izvješće Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 4. ožujka 2022. o stanju ljudskih prava u Bjelarusu prije i nakon predsjedničkih izbora 2020.,

—

uzimajući u obzir izjavu ministara vanjskih poslova skupine G7 o Bjelarusu od 4. studenog 2022.,

—

uzimajući u obzir izjavu predstavnika za slobodu medija Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) od 13. srpnja 2022. o stalnom zatvaranju novinara i medijskih djelatnika u Bjelarusu,

—

uzimajući u obzir izjavu Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 7. listopada 2022. o sudskoj presudi protiv predstavnika neovisnih medija,

—

uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da provođenjem sustavne represije protiv civilnog društva i boraca za ljudska prava bjeloruski režim želi ušutkati sve preostale neovisne glasove u Bjelarusu; budući da se procjenjuje da je više od 10 000 bjeloruskih državljana u nekom trenutku bilo pritvoreno zbog prosvjedovanja protiv režima; budući da su borci za ljudska prava, oporbeni političari, predstavnici civilnog društva, umjetnici, neovisni novinari, sindikalni vođe i članovi te drugi aktivisti sustavno izloženi nasilnoj represiji i prisiljeni na bježanje;

B.

budući da je od kolovoza 2020. došlo do eskalacije kršenja ljudskih prava u Bjelarusu, pri čemu je do studenog 2022. pritvoreno više od 1 400 političkih zatvorenika, uključujući dobitnika Nobelove nagrade za mir Aljesa Bjaljackog; budući da popis zatvorenika uključuje maloljetnike, osobe s invaliditetom, umirovljenike i teško bolesne osobe; budući da su se suđenja političkim zatvorenicima nastavila, a broj zatvorskih kazni dosegao je dosad nezabilježene razmjere;

C.

budući da raste broj represija koje se provode nad bjelaruskim prodemokratskim oporbenim pokretom koji uživa široku potporu; budući da je prošlog mjeseca Regionalni sud u Hrodni izrekao 25-godišnju kaznu političkom aktivistu Mikalaiju Autukhoviču na temelju potpuno izmišljenih optužbi koje su uključivale veleizdaju; budući da je riječ o najdužoj zatvorskoj kazni izrečenoj protivniku Lukašenkova režima; budući da Autukhovič, koji je ovo ljeto štrajkao glađu, od početka svoje zatvorske kazne trpi premlaćivanja i mučenja;

D.

budući da je jedanaest drugih optuženika u predmetu, koji se zajedno s Autukhovičem nazivaju „Autukhovičevom dvanaestoricom”, osuđeno na ukupno 169,5 godina zatvora, konkretno Paval Sava, Halina Džerbiš, Volha Majorava, Viktar Snehur, Uladzimer Hundar, Sjargej Razanovič, Paval Razanovič, Ljobov Razanovič, Irina Melkher, Anton Melkher i Irina Haračkina; budući da su neki od pritvorenika u više navrata boravili u samici nakon što su njihove obitelji prijavile da su zatvorski čuvari prema njima postupali nasilno, pa čak ih i mučili;

E.

budući da su bjelaruski sudovi donijeli više stotina nepoštenih i proizvoljnih presuda u politički motiviranim suđenjima zbog okupljanja prosvjednika koji su plesali kolo, koja se često održavaju iza zatvorenih vrata, bez zakonitog pravnog postupka i bez pristupa diplomata EU-a suđenjima;

F.

budući da je istražni odbor Bjelarusa pokrenuo poseban postupak u odsutnosti protiv vođa demokratske bjeloruske oporbe i članova Koordinacijskog vijeća, među ostalim protiv Svjatlane Cihanouske, Pavela Latuške, Voljge Kavaljkove, Marije Maroz, Sjargeja Diljeuskog, Dmitrija Navoša, Valerije Zanemonskaje, Daniila Bogdanoviča, Janine Sazanovič, Voljge Vjsotskaje, Aleksandra Gerasimova, Aliaksandra Opeikina i Dmitrija Solovjeva;

G.

budući da čelnici i predstavnici demokratskih oporbenih stranaka, među kojima su Pavel Sjevjarinjec, Mikalai Kazlou, Antanina Kavaleva, Aksana Aljakseva, Tatsiana i Dimitrij Kaneuski, Ihar Salavei, Pavel Spirin, Vladimir Niapomniashchykh, Aliaksandr Agraitsovič, Pavel Belavus, Andrej Kudzik, Mikolai Siarhienka, Ramuald Ulan, Aliaksandr Nahela, Andrej Kabanau, Artur Smaliakou, Andrei Asmalouski, Dziana Charnushyna, Mikola Statkevich, Siarhei Tsikhanouski, Viktar Babaryka, Marija Kalesnikava, Maksim Znak, Ihar Lozik, Sergej Sparish i dalje su zatvoreni u neljudskim uvjetima;

H.

budući da bjelaruski režim ne provodi istrage o tisućama izvješća o policijskoj brutalnosti; budući da umjesto toga promiče i nagrađuje one koji su odgovorni za ta djela; budući da se raširenim nekažnjavanjem kršenja ljudskih prava produbljuje očajan položaj bjeloruskog naroda; budući da nepostojanje vladavine prava onemogućuje ostvarivanje njihova prava na pošteno suđenje;

I.

budući da je Bjelarus jedina zemlja u Europi u kojoj se primjenjuje smrtna kazna, s nedavnim najavama o izvršenju pogubljenja političkih protivnika režima; budući da je u siječnju 2022. izmijenjen Kazneni zakon Bjelarusa, koji je Lukašenka potpisao u svibnju 2022., kako bi se smrtna kazna proširila na „pokušaj terorističkih djela”, s konačnim ciljem napada na političke disidente i uvođenja suđenja u odsutnosti na temelju „ekstremizma” ili „terorizma”;

J.

budući da Lukašenkov režim još uvijek koristi mučenje, a politički zatvorenici i dalje prijavljuju pogoršanje zdravstvenih uvjeta, ponižavanje te nehumano i okrutno postupanje; budući da je Lukašenko proširio svoju kampanju protiv aktivista za ljudska prava i novinara te osudio na zatvorsku kaznu Andreja Pačobuta, istaknutog novinara i aktivista poljske manjine u Bjelarusu, i uvrstio ga na „popis terorista”; budući da se povećao neprihvatljiv progon poljskih i drugih manjina, uključujući nedavne odluke bjelaruskih vlasti usmjerene na ukidanje obrazovanja na poljskom i litavskom jeziku, pretrage kuća poljskih vođa, uništavanje poljskih groblja te grobova pisaca, pobunjenika i vojnika Domovinske vojske; budući da su vlasti raskinule ugovor kojim se rimokatoličkoj župi „Roman Catholic Parish of St. Simon i sv. Helen” omogućuje besplatno korištenje Crvene katoličke crkve, nakon čega je župa bila dužna ukloniti svoju imovinu iz crkve;

K.

budući da se, prema posebnom izvjestitelju za stanje ljudskih prava u Bjelarusu, sveučilišni studenti suočavaju s proizvoljnim pritvaranjima, nezakonitim otpuštanjima i protjerivanjem sa studija, čime se očito ugrožava njihova akademska sloboda;

L.

budući da se Bjelarus povukao iz Aarhuške konvencije, koja je imala znatan uspjeh u jačanju prava pristupa, održivog razvoja i ekološke demokracije;

M.

budući da vlasti često pribjegavaju nadzoru, cenzuri na internetu i dezinformiranju te primjenjuju tehnologije za kontrolu stanovništva; budući da takva represivna praksa predstavlja još jedan korak prema digitalnom autoritarizmu i suzbijanju digitalnih prava osoba u Bjelarusu, što dovodi do sve većeg zastrašivanja građana i sužavanja prostora za građansko djelovanje; budući da, kao rezultat toga, sloboda govora više ne postoji;

N.

budući da su 14. studenoga 2022. neovisni mediji izvijestili o kaznenom progonu Irene Valius i Renate Džemančuk, čelnica Saveza Poljaka u Bjelarusu;

O.

budući da Lukašenkov režim u Bjelarusu i dalje omogućuje neopravdanu agresiju Rusije na Ukrajinu dopuštajući Rusiji da koristi bjelorusko državno područje za vojne napade na Ukrajinu;

P.

budući da su bjelaruski državljani koji su se pridružili proturatnom pokretu meta represivnih mjera te se nalaze u upravnom pritvoru ili su optuženi za kaznena djela, uključujući odvjetnika Aleksandra Danileviča koji je suočen s kaznenim optužbama zbog potpisivanja javne peticije protiv rata u Ukrajini i troje bjelaruskih državljana Dzjanisa Dzikuna, Dimitrija Raviča i Aleha Malčanava koji se suočavaju optužbama za terorizam zbog sabotiranja željezničke infrastrukture kako bi se spriječio prijevoz ruske vojne opreme;

Q.

budući da se Centar za ljudska prava Viasna suočava s nizom kaznenih istraga te su podignute optužbe protiv, među ostalim, Alesa Bjaljackog, Valiantsina Stefanoviča, Uladzimira Labkoviča, Marfe Rabkove, Leanida Sudalenka, Tatsiane Lasitse i Andreja Chapiuka;

R.

budući da je više od 600 nevladinih organizacija likvidirano ili se likvidira, uključujući gotovo sve skupine za ljudska prava koje djeluju u zemlji; budući da je progon neovisnih sindikata još u tijeku, dok su njihovi vođe i aktivisti, uključujući Aljaksandra Jarašuka, Henadza Fiadjniča, Sergeja Antuseviča, Mihaila Hromaua, Irinu Bud-Husaim, Janinu Malaš, Vasila Berasnieua, Zinadu Mikhniuk, Aljaksandra Mišuka, Ihar Povarau, Jauhen Hovar, Artsiom Zhernak i Daniila Cheunakoua, i dalje u zatvoru; budući da je Vrhovni sud Bjelarusa u srpnju trajno zatvorio bjelaruski Kongres demokratskih sindikata, krovnu organizaciju neovisnih sindikata, čime su zapravo zabranjeni svi neovisni sindikati;

S.

budući da su novinari i dalje jedna od najciljanijih skupina režima, među kojima su Katsiaryna Andrejeva, Irina Slaunikava, Sergej Satsuk, Ihar Losik, Ksenia Lutskina i Andrej Kuznečik; budući da je 6. listopada 2022. Regionalni sud u Minsku tri novinara zabranjene neovisne medijske kuće BelaPAN osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 do 14 godina, konkretno glavnu urednicu Irinu Leušinu, direktora Dzmitrija Navazhylaua, zamjenika direktora Andreja Aliaksandraua i neovisnu novinarku Irinu Zlobinu;

T.

budući da se sloboda mirnog okupljanja kontinuirano krši; budući da od namještenih predsjedničkih izbora u kolovozu 2020. nije odobren niti jedan ulični prosvjed oporbe;

U.

budući da Lukašenka nastavlja svoju politiku rusifikacije Bjelarusa te ustraje na marginalizaciji i uništavanju manifestacija nacionalnog identiteta Bjelarusa, uključujući u pogledu jezika, obrazovanja i kulture, koristeći proizvoljna uhićenja, pritvaranja te brutalna postupanja prema kulturnim ličnostima;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Demokratskoj Republici Kongu (DR Kongo),

—

uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a od 10. listopada 2022. o djeci i oružanim sukobima u Demokratskoj Republici Kongu,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena od 18. prosinca 1979. (CEDAW),

—

uzimajući u obzir Četvrtu ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata iz 1949. i njezine dodatne protokole iz 1977. i 2005.,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (UNCRC) od 20. studenog 1989.,

—

uzimajući u obzir izvješće Ureda visoke povjerenice UN-a za ljudska prava i stabilizacijske misije organizacije UN-a u Demokratskoj Republici Kongu (MONUSCO) iz srpnja 2020. naslovljeno „Izvješće o kršenjima ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava koja su počinile oružane skupine Savezničkih demokratskih snaga i članovi obrambenih i sigurnosnih snaga na području Benija, u pokrajini Sjeverni Kivu te na području Irumua i Mambase, u pokrajini Ituri, od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2020.”,

—

uzimajući u obzir izjavu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella od 4. srpnja 2022. o stanju u istočnom dijelu Demokratske Republike Kongo,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa (2),

—

uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

—

uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da se sigurnosna situacija u Demokratskoj Republici Kongu i dalje pogoršava, posebno u sjeveroistočnom dijelu zemlje, zbog naoružanih stranih i domaćih skupina, uključujući skupinu M23 koja je povezana s Ruandom; budući da su neke pobunjeničke skupine povezane s Ugandom i Burundijem te su navodno odane ISIS-u i umiješane u brojne masakre, što je što je rezultiralo raseljavanjem tisuća civila, te da postoje izvješća da oružane skupine novače djecu i uvelike provode seksualno i rodno uvjetovano nasilje;

B.

budući da je od 20. listopada 2022. napredak skupine M23 doveo do raseljavanja tisuća ljudi iz Rutshurua u Kanyaruchinyju i Kibati, sjeverno od grada Gome, te na područje Lubera, čime se broj od šest milijuna osoba koje su već interno raseljene dodatno povećao;

C.

budući da se procjenjuje da je od 20. listopada 2022. raseljeno 183 000 osoba, uglavnom žena i djece, čime se ukupni broj povećava na više od 232 000 civila u istočnom dijelu zemlje; budući da više od 2,4 milijuna kongoanske djece mlađe od pet godina pati od opće akutne malnutricije; budući da su mnoga djeca odvojena od svojih roditelja i skrbnika jer ljudi bježe od napada pobunjenika; budući da se procjenjuje da 7,5 milijuna ljudi trenutačno treba pomoć i da nema pristup vodi i sanitarnim objektima;

D.

budući da istočne pokrajine DR Konga Ituri i Kivu dva desetljeća trpe ciklički sukob koji obilježavaju masakri civila i nasilje naoružanih skupina, a istodobno državna tijela nisu uspjela pozvati nedržavne skupine na odgovornost za zločine iz prošlosti;

E.

budući da je u listopadu 2022. objavljeno da su u nedavnom sukobu s pobunjeničkim snagama M23 jedinice kongoanske vojske i njihovi saveznici bili odgovorni za masovna kršenja ljudskih prava; budući da postoje izvješća i o ozbiljnim zlostavljanjima kao što je dječji rad;

F.

budući da se novinari koji izvještavaju o sukobu suočavaju sa sve većim uznemiravanjem, prijetnjama i uhićenjima;

G.

budući da je cilj procesa iz Luande uz pomoć Angole posredovati između DR Konga i Ruande u pogledu sukoba u istočnom dijelu DR Konga; budući da je Istočnoafrička zajednica (EAC), čiji je član DR Kongo postao u ožujku 2022., pokrenula dvotračni proces s ciljem okončanja nestabilnosti u istočnom Kongu: političke rasprave s pobunjeničkim skupinama koje su izrazile spremnost da se prestanu boriti i da se razoružaju u kombinaciji s raspoređivanjem istočnoafričkih vojnih snaga;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u Vijeću, Europskog parlamenta i Europske komisije od 30. siječnja 2008. naslovljenu „Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći”, (1)

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 30. travnja 2014. naslovljen „Paket instrumenata – pristup temeljen na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava za razvojnu suradnju EU-a” (SWD(2014)0152),

—

uzimajući u obzir rezoluciju UN-a od 21. listopada 2015. naslovljenu „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”, donesenu 25. rujna 2015. na sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom u New Yorku i 17 ciljeva održivog razvoja,

—

uzimajući u obzir Treću međunarodnu konferenciju o financiranju razvoja održanu u Addis Abebi od 13. do 16. srpnja 2015. i Akcijski plan iz Addis Abebe,

—

uzimajući u obzir sporazum donesen 12. prosinca 2015. u Parizu na 21. konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP21) (Pariški sporazum),

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u Vijeću, Europskog parlamenta i Komisije od 30. lipnja 2017. naslovljenu „Novi europski konsenzus o razvoju – naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost” (2),

—

uzimajući u obzir izvješće Skupine stručnjaka na visokoj razini o europskoj financijskoj strukturi za razvoj iz listopada 2019. naslovljeno „Europa u svijetu – budućnost europske arhitekture za razvoj”,

—

uzimajući u obzir studiju izvedivosti Vijeća od 14. travnja 2021. o mogućnostima za jačanje buduće europske financijske strukture za razvoj,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. lipnja 2021. o jačanju europske financijske strukture za razvoj,

—

uzimajući u obzir plan Komisije od 24. ožujka 2022. za poboljšanu europsku financijsku strukturu za razvoj i izvješće o napretku za 2021. (COM(2022)0139),

—

uzimajući u obzir zajedničko izvješće EIB-a i EBRD-a od 25. studenoga 2021. o mjerama poduzetima u kontekstu zaključaka Vijeća Europske financijske strukture za razvoj (EFAD)

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog revizorskog suda br. 7/2020 od 11. rujna 2020. priloženo izvješću Komisije o provedbi Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2021. naslovljenu „Nova strategija EU-a i Afrike: partnerstvo za održiv i uključiv razvoj” (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. listopada 2021. o izvješću o provedbi uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj (4),

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 1. prosinca 2021. naslovljenu „Global Gateway” (JOIN(2021)0030),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, izmjeni i stavljanju izvan snage Odluke br. 466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2017/1601 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009 (5),

—

uzimajući u obzir 6. sastanak na vrhu Europske unije i Afričke unije održan 17. i 18. veljače 2022. i povezanu završnu izjavu naslovljenu „Zajednička vizija za 2030.”,

—

uzimajući u obzir članak 209. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Statut Europske investicijske banke (EIB), koji je priložen Ugovorima i kojim je određeno da je EIB financijska institucija Europske unije u isključivom vlasništvu svih 27 država članica EU-a koja ima zadaću pridonijeti provedbi razvojne politike EU-a,

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir mišljenja Odbora za proračune i Odbora za vanjske poslove,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A9-0270/2022),

A.

budući da je pandemija bolesti COVID-19 dodatno povećala ionako prevelik manjak financijskih sredstava za ciljeve održivog razvoja i dovela do ukupnog smanjenja sredstava od 700 milijardi USD i, istodobno, povećanja potreba u iznosu od 1 bilijuna USD, što je imalo negativan učinak, pa se očekuje da će se godišnji manjak financijskih sredstava za ciljeve održivog razvoja, koji je u zemljama u razvoju prije pandemije iznosio 2,5 bilijuna USD, povećati za 70 % u razdoblju nakon pandemije na 4,2 bilijuna USD (3,7 bilijuna EUR) (6);

B.

budući da u zemljama s niskim i nižim srednjim dohotkom postoji godišnji manjak u financiranju od 148 milijardi USD u pogledu postizanja cilja održivog razvoja br. 4 do 2030.; budući da bi dodatni troškovi koji proizlaze iz zatvaranja škola u kontekstu bolesti COVID-19 mogli povećati taj manjak u financiranju za do jednu trećinu;

C.

budući da je ruska vojna agresija na Ukrajinu drastično pogoršala stanje ciljeva održivog razvoja u Ukrajini i susjednim zemljama; budući da će aktualna ruska vojna agresija u Ukrajini utjecati na globalnu provedbu ciljeva održivog razvoja, posebno u vezi s borbom protiv siromaštva i gladi, čime se povećava rizik od sve češćih građanskih nemira, sukoba i nezakonitih migracija; budući da su zbog razornih posljedica Putinova zločinačkog rata u znatnoj mjeri preusmjereni ionako oskudni resursi za razvojnu pomoć; budući da su dugoročne posljedice tog rata još uvijek nepoznate; budući da je zbog velikog manjka financiranja ciljeva održivog razvoja i posljedica pandemije bolesti COVID-19, koja je na zemlje u razvoju imala poguban učinak, potreban izvanredan i trajan odgovor svih aktera EU-a te sustavno preispitivanje europske financijske strukture za razvoj (EFAD);

D.

budući da trenutačno političko i financijsko vodstvo EU-a i napori koje poduzima nisu dovoljni za postizanje ciljeva održivog razvoja i ciljeva Pariškog sporazuma te za suočavanje s drugim akutnim globalnim izazovima, posebno pogoršanjem klimatskih promjena, drastično povećanim dužničkim opterećenjem partnerskih zemalja, posljedicama bolesti COVID-19 i nasilnih sukoba, te je stoga potrebno zajedničko djelovanje na međunarodnoj razini kako bi se osiguralo da EFAD može odgovoriti na te nove izazove;

E.

budući da su za stvarno postizanje ciljeva održivog razvoja i prevladavanje pandemije bolesti COVID-19 hitno potrebne usklađenost politika i bliska suradnja svih službenih institucija nadležnih za financiranje razvoja, njihovih dionika u vladi, institucija EU-a i svih postojećih partnera kako bi se osiguralo da se oskudna javna sredstva koriste na najdjelotvorniji i najučinkovitiji način; budući da je uspješna mobilizacija dodatnog privatnog i javnog kapitala, uz službenu razvojnu pomoć i druge postojeće oblike financiranja razvoja, ključna i treba biti usklađena s ciljevima razvojne politike, posebno u cilju smanjenja nejednakosti i siromaštva kao prvog cilja Programa održivog razvoja do 2030.;

F.

budući da je, također u cilju održivog razvoja globalnog juga, od ključne važnosti da se svjetski tokovi energije u budućnosti reorganiziraju i da afrički kontinent ima važnu ulogu; budući da će jačanje njegove uloge u proizvodnji, uporabi i izvozu održive energije pružiti priliku za održiv gospodarski razvoj usmjeren na budućnost te poboljšati životne uvjete velike većine stanovništva;

G.

budući da je nesigurnost opskrbe hranom znatna prepreka postizanju ciljeva održivog razvoja, posebno u Africi, gdje su dvije od deset osoba pothranjene; budući da će taj izazov postati još izraženiji kao posljedica rasta stanovništva; budući da je u okviru suradnje EU-a s partnerskim zemljama potrebno učinkovito i održivo suočiti se s tim izazovom;

H.

budući da su institucije EU-a i 27 država članica EU-a zajedno najveći donatori za zemlje u razvoju, zaslužni za otprilike 46 % ukupne službene razvojne pomoći koju svi članovi službene razvojne pomoći OECD-a pružaju zemljama u razvoju;

I.

budući da bi uspostava pristupa Tima Europa kao globalnog odgovora EU-a na bolest COVID-19 mogla pomoći u uspostavi jedinstvenog strateškog okvira za koordinaciju vanjskog odgovora EU-a na pandemiju i druge velike izazove, kao što su posljedice ruske vojne agresije na Ukrajinu, kako bi se pružila potpora partnerskim zemljama; budući da je taj pristup perspektivan proces kojim se omogućuje daljnja suradnja između institucija EU-a, država članica i europskih bilateralnih i multilateralnih institucija za financiranje razvoja, EIB-a i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), čime se stalno povećava kolektivna učinkovitost i vidljivost EU-a;

J.

budući da stupanje na snagu Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa (NDICI – Globalna Europa), s ukupnim proračunom od 79,5 milijardi EUR, predstavlja povijesnu promjenu u vanjskoj i razvojnoj politici EU-a koja vodi racionalizaciji i konsolidaciji razvojne potrošnje EU-a te daje novi poticaj većoj suradnji između europskih razvojnih aktera; budući da Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa znatno mijenja okvir za vanjska ulaganja objedinjavanjem mješovitog financiranja i jamstava u okviru Europskog fonda za održivi razvoj plus (EFOR+) – jamstva za vanjsko djelovanje (EAG); budući da EFOR+ znatno proširuje geografsko područje primjene i financijsku omotnicu svojeg prethodnika, EFOR-a, te će moći osigurati operacije u iznosu do 53,4 milijarde EUR u okviru jamstva za vanjsko djelovanje; budući da načelo „politika na prvom mjestu” u središtu Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa predstavlja pomak prema suradnji potaknutoj ciljevima politike i osigurava da procesom programiranja bude obuhvaćena upotreba proračunskih jamstava EU-a;

K.

budući da se fondom EFOR+, uspostavljenim u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, osigurava financiranje operacija mješovitog financiranja i proračunskih jamstava, koje trebaju provoditi prihvatljivi partneri uz otvoren i suradnički pristup;

L.

budući da se člankom 36. Uredbe o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa utvrđuje posebna uloga EIB-a u okviru tog instrumenta;

M.

budući da se poduzeća i financijske institucije iz EU-a koje su djelovale u zemljama u razvoju tijekom posljednjeg desetljeća sve više suočavaju s nepoštenom konkurencijom globalnih aktera koji djeluju izvan multilateralnog sustava financiranja razvoja, kojim se predviđa skup međunarodnih pravila i propisa, kao što su posebni zahtjevi za službenu razvojnu pomoć, službeno podržani krediti, održivo kreditiranje i održivost duga, zabranjene izvozne subvencije i međunarodni standardi za borbu protiv podmićivanja i korupcije;

N.

budući da su pravilno funkcioniranje usklađenosti politika u interesu razvoja i potpora mobilizaciji domaćih resursa sastavni dio dobrog financijskog upravljanja i cilj im je povećati učinkovitost pomoći za konkretne inicijative, kao što su potpora borbi protiv korupcije, razvoj naprednih poreznih sustava i borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza;

O.

budući da je izvješće Skupine stručnjaka na visokoj razini objavljeno u listopadu 2019. među svoje preporuke uvrstilo osnivanje Europske banke za klimu i održivi razvoj (ECSDB), što je mogućnost koju su države članice odmah odbacile kao preskupu i predugu za provedbu u novom proračunskom razdoblju; budući da se, umjesto toga, Vijeće odlučilo za alternativnu opciju u odnosu na one koje je predložila Skupina stručnjaka na visokoj razini pod nazivom Status Quo+, čime se iz temelja ne mijenjaju postojeće strukture, već poziva na njihovo poboljšanje; budući da se opcijom Status Quo+ predviđaju sljedeća poboljšanja bez dodatnih troškova za države članice: poboljšanje prisutnosti EIB-a na terenu i promjena njegova poslovnog modela u smjeru razvojne banke, postupno proširenje područja djelovanja EBRD-a na supsaharsku Afriku i povećanje kapaciteta Komisije, Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i delegacija EU-a;

P.

budući da su države članice pozvale europske razvojne banke i financijske institucije da pojačaju suradnju i koordinaciju, i među sobom i s drugim multilateralnim i međunarodnim financijskim institucijama, oslanjajući se na prednosti i stručnost svake institucije čime će se povećati učinkovitost, vidljivost i učinak EFAD-a i potaknuti veće uključivanje privatnog sektora, uz nastavak nadopunjavanja i podupiranja sudjelovanja javnog sektora;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

—

uzimajući u obzir Ugovor o energetskoj povelji potpisan 1994., koji je stupio na snagu 1998.,

—

uzimajući u obzir proces modernizacije Ugovora o energetskoj povelji, koji je pokrenut 2017., i prijedlog teksta EU-a o njemu,

—

uzimajući u obzir sporazum donesen 12. prosinca 2015. u Parizu na 21. konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (Pariški sporazum),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (1),

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije (EU) 2021/1749 od 28. rujna 2021. naslovljenu „Energetska učinkovitost na prvom mjestu: od načelâ do primjene u praksi” (2), kao i priložene smjernice,

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora) (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (4),

—

uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije, posebno njegovo mišljenje 2/15 od 16. svibnja 2017. o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Republike Singapura (5), presudu od 6. ožujka 2018. u predmetu C-284/16 (prethodna odluka o predmetu Slovačka Republika/Achmea BV) (6), mišljenje 1/17 od 30. travnja 2019. o Sveobuhvatnom gospodarskom i trgovinskom sporazumu između Kanade i EU-a i njegovih država članica (7), presudu od 2. rujna 2021. u predmetu C-741/19 (prethodna odluka o predmetu Republika Moldova/Komstroy LLC) (8) i presudu od 26. listopada 2021. u predmetu C-109/20 (prethodna odluka o predmetu Republika Poljska/PL Holdings Sàrl) (9),

—

uzimajući u obzir mandat dodijeljen Radnoj skupini III. UN-ove Komisije za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) 2017. radi rada na reformi rješavanja sporova između ulagača i države,

—

uzimajući u obzir odluku Italije o povlačenju iz ECT-a od 1. siječnja 2016.,

—

uzimajući u obzir nacrt zakona o ukidanju ECT-a koji je poljska vlada donijela 10. kolovoza 2022. i uputila poljskom parlamentu 25. kolovoza 2022.,

—

uzimajući u obzir najave španjolske vlade od 12. listopada 2022., nizozemske vlade od 19. listopada 2022., francuske vlade od 21. listopada 2022., slovenske vlade od 10. studenoga 2022., njemačke vlade od 11. studenoga 2022. i luksemburške vlade od 18. studenoga 2022. o namjeri povlačenja iz ECT-a,

—

uzimajući u obzir Sporazum o prestanku bilateralnih ugovora o ulaganjima između država članica Europske unije potpisan 5. svibnja 2020. (10),

—

uzimajući u obzir svoje najnovije rezolucije, posebno one od 23. lipnja 2022. o budućnosti međunarodne investicijske politike EU-a (11) i od 20. listopada 2022. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama 2022. u Sharm El-Sheikhu, Egipat (COP27) (12),

—

uzimajući u obzir da u Vijeću nije postignuta kvalificirana većina u korist modernizacije Ugovora o energetskoj povelji kao temelj za stajalište EU-a na 33. sastanku Konferencije o Energetskoj povelji,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. listopada 2022. o sporazumu između država članica, Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju o tumačenju Ugovora o energetskoj povelji (COM(2022)0523),

—

uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da je Ugovor o energetskoj povelji međunarodni sporazum; budući da je Ugovor potpisan u prosincu 1994. i da je stupio na snagu u travnju 1998.; budući da postoje 53 potpisnika i ugovorne stranke Ugovora o energetskoj povelji, uključujući Europsku uniju, Euratom i sve države članice EU-a osim Italije, koja se povukla 2016.; budući da EU i njegove države članice čine više od polovice glasačkog članstva u Ugovoru o energetskoj povelji;

B.

budući da je prvotni cilj ECT-a bio stvoriti forum za političku suradnju između Istoka i Zapada u područjima energetike, zaštite ulaganja, trgovine i tranzita; budući da odredbe o zaštiti ulaganja iz Ugovora nisu ažurirane od 1990-ih te više nisu aktualne u usporedbi s novim standardima utvrđenima u okviru EU-ova reformiranog pristupa politici ulaganja; budući da se do 2018. nije pokušalo integrirati činjenicu da pod hitno treba ublažiti klimatske promjene i postupno ukidati ulaganja u fosilna goriva;

C.

budući da države članice još uvijek imaju 1 500 bilateralnih ugovora o ulaganjima, ratificiranih prije Ugovora iz Lisabona, kojima se i dalje štite ulaganja u fosilna goriva i koji sadržavaju stari model rješavanja sporova između ulagača i države i zastarjele odredbe i mehanizme koji nisu u skladu s vrijednostima i načelima prava EU-a; budući da nije stupio na snagu nijedan od novih međunarodnih sporazuma o ulaganjima koji se temelje na modernom pristupu koji je EU dogovorio pregovorima od početka primjene Ugovora iz Lisabona;

D.

budući da će za sprečavanje ozbiljnih klimatskih kriza i za zaštitu naše energetske sigurnosti biti potrebno ubrzati proces postupnog ukidanja fosilnih goriva kao i prijelaz na obnovljivu energiju;

E.

budući da se europskim zelenim planom želi odgovoriti na izazove klimatskih promjena i uništavanja okoliša; budući da sve politike EU-a moraju doprinositi tom cilju, uključujući politiku ulaganja;

F.

budući da je Međuvladin panel o klimatskim promjenama u svojem izvješću o ublažavanju klimatskih promjena za 2022., objavljenom u travnju 2022., opisao ECT kao „ozbiljnu prepreku ublažavanju klimatskih promjena”;

G.

budući da je za energetsku tranziciju potrebno ubrzati globalna ulaganja u čistu energiju i potaknuti europska energetska poduzeća da ulažu u obnovljivu energiju;

H.

budući da je, s obzirom na sve veću pravnu i političku zabrinutost u vezi s Ugovorom o energetskoj povelji, u studenom 2018. pokrenut postupak modernizacije koji su inicirali EU i njegove države članice, a koji je bio usmjeren na standarde za zaštitu ulaganja, kao i na ograničenje zaštite koja se pruža fosilnim gorivima te na poticanje održivog razvoja; budući da je 27. studenog 2018. Konferencija o Energetskoj povelji odobrila popis tema za modernizaciju; budući da je u srpnju 2019. Vijeće Komisiji dalo mandat za pregovore o modernizaciji Ugovora o energetskoj povelji; budući da je EU u svibnju 2020. podnio prijedlog za modernizaciju Ugovora o energetskoj povelji; budući da je 15. veljače 2021. EU Tajništvu Energetske povelje podnio dodatni prijedlog za rješavanje pitanja definicije gospodarske aktivnosti u energetskom sektoru, poznatog i kao izuzeće od fosilnih goriva;

I.

budući da su ugovorne stranke 24. lipnja 2022. postigle načelni dogovor o modernizaciji Ugovora o energetskoj povelji; budući da izmjene Ugovora uključuju promjenu u standardima za zaštitu ulaganja ECT-a i upućivanje na pravo zemalja da poduzmu regulatorne mjere zbog razloga kao što su zaštita okoliša ili djelovanje u području klime;

J.

budući da pravni tekst konačnog sporazuma još nije službeno objavljen, što ne zadovoljava razinu transparentnosti drugih sporazuma EU-a o trgovini i ulaganjima;

K.

budući da su od zaključenja pregovora Njemačka, Francuska, Španjolska, Nizozemska, Poljska, Slovenija i Luksemburg, koje zajedno čine više od 70 % stanovništva EU-a, najavile da se namjeravaju povući iz Ugovora o energetskoj povelji; budući da se Italija 2016. povukla iz ECT-a; budući da druge države članice još uvijek razmatraju mogućnost povlačenja iz ECT-a;

L.

budući da u Vijeću nije postignuta kvalificirana većina u korist modernizacije Ugovora o energetskoj povelji kao temelj za usvajanje modernizacije na Konferenciji o Energetskoj povelji u studenom 2022.; budući da je zbog toga modernizacija uklonjena s dnevnog reda Konferencije o Energetskoj povelji;

M.

budući da EU ima pravo na broj glasova jednak broju njegovih država članica koje su ugovorne stranke Ugovora; budući da države članice mogu koristiti svoje pravo glasa samo ako EU ne ostvari svoje pravo glasa; budući da bi se ratifikacija u onim državama članicama EU-a koje su stranke ECT-a morala provesti u skladu s njihovim nacionalnim propisima ratifikacije i podjelom nadležnosti između EU-a i država članica;

N.

budući da bi, u skladu s političkim smjernicama Komisije, Parlament trebao dati suglasnost za modernizaciju ECT-a prije nego što EU počne privremeno primjenjivati modernizirani ugovor; budući da bi Parlament trebao dati suglasnost za izlazak EU-a iz Ugovora o energetskoj povelji;

O.

budući da je zabrinjavajući broj potraživanja vezanih za ulaganja usmjeren na mjere zaštite okoliša; budući da se razne zemlje, uključujući države članice, tuži u vezi s klimatskim politikama, postupnim ukidanjem fosilnih goriva ili pravednom tranzicijom; budući da je Ugovor o energetskoj povelji sporazum o zaštiti ulaganja s najvećim brojem sporova; budući da je trenutačno u tijeku više od 40 arbitražnih predmeta o ulaganjima unutar EU-a; budući da je, od 1. lipnja 2022., prema podacima Tajništva Energetske povelje, u okviru ECT-a pokrenuto najmanje 150 arbitražnih predmeta o ulaganjima, od kojih je jedna trećina povezana s ulaganjima u fosilna goriva te da se u oko 70 % slučajeva radi o arbitražnim predmetima o ulaganjima unutar EU-a na temelju ECT-a;

P.

budući da je Ugovor o energetskoj povelji trenutno nespojiv s Ugovorima EU-a jer sudovima za ulaganja omogućuje da tumače i primjenjuju pravo EU-a bez uvođenja potrebnih zaštitnih mjera kojima se čuva regulatorna autonomija EU-a i jer negativno utječe na funkcioniranje institucija EU-a u skladu s ustavnim okvirom EU-a;

Q.

budući da je Sud Europske unije u svojoj presudi od 6. ožujka 2018. u predmetu C-284/16 (prethodna odluka o predmetu Slovačka Republika/Achmea BV) utvrdio da su arbitražne klauzule između ulagača i države u međunarodnim sporazumima sklopljenima između država članica EU-a u suprotnosti s Ugovorima EU-a i da se zbog toga ne mogu primjenjivati nakon datuma na koji je posljednja stranka bilateralnog ugovora o ulaganjima unutar EU-a postala država članica EU-a; budući da je Sud Europske unije primjenom istih načela u svojoj presudi od 2. rujna 2021. u predmetu C-741/19 (Republika Moldova/Komstroy LLC) utvrdio da se članak 26. stavak 2. točka (c) ECT-a mora tumačiti na način da se ne primjenjuje na sporove između države članice EU-a i ulagača iz druge države članice EU-a u vezi s ulaganjem potonjeg u prvonavedenu državu članicu; budući da je jasno utvrđeno da se presude Suda Europske unije primjenjuju retroaktivno; budući da su arbitri u svojim vijećanjima ignorirali te presude Suda Europske unije;

R.

budući da je EU predvodnik u reformi politike ulaganja; budući da je od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona i na inzistiranje te uz podršku Parlamenta, EU donio reformirani model o zaštiti ulaganja i odlučio zamijeniti mehanizam rješavanja sporova između ulagača i države sustavom sudova za ulaganja, pokrenuo pregovore o multilateralnom sudu za ulaganja, donio zakonodavstvo za reguliranje stranih subvencija kojima se narušava unutarnje tržište i donio zakonodavstvo za provjeru ulaznih izravnih stranih ulaganja; budući da su ti događaji važni koraci u pravom smjeru za moderniziranu i održivu politiku ulaganja; budući da je još mnogo toga potrebno učiniti kako bi se ostvario napredak u tom programu reformi;

S.

budući da EU podupire tekuće pregovore u Radnoj skupini III. UNCITRAL-a i uspostavu multilateralnog suda za ulaganja;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.