1.

Okvirnu odluku Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009.,

treba tumačiti na način da:

pravosudno tijelo izvršenja ne može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga na temelju razloga za odbijanje koji proizlazi iz samog prava države članice izvršenja, a ne iz Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena. S druge strane, to pravosudno tijelo može primijeniti nacionalnu odredbu kojom se predviđa odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga ako bi ono dovelo do povrede temeljnog prava utvrđenog u pravu Unije, pod uvjetom da doseg te odredbe nije širi od dosega članka 1. stavka 3. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena, a kako ga tumači Sud Europske unije.

2.

Članak 1. stavke 1. i 2. i članak 6. stavak 1. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299,

treba tumačiti na način da:

pravosudno tijelo izvršenja ne može provjeriti je li europski uhidbeni nalog izdalo za to nadležno pravosudno tijelo i odbiti izvršenje tog naloga kada ocijeni da to nije bio slučaj.

3.

Članak 1. stavak 3. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, u vezi s člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

treba tumačiti na način da:

pravosudno tijelo izvršenja koje je pozvano odlučiti o predaji osobe protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog ne može odbiti njegovo izvršenje zbog toga što se ta osoba izlaže opasnosti da joj nakon predaje državi članici izdavateljici sudi za to nenadležan sud osim ako,

U tom smislu nije od odlučujuće važnosti okolnost da je osoba o kojoj je riječ mogla, pred sudovima države članice izdavateljice, istaknuti svoja temeljna prava kako bi osporila nadležnost pravosudnog tijela izdavatelja i protiv nje izdani europski uhidbeni nalog.

4.

Članak 1. stavak 3. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, u vezi s člankom 47. drugim stavkom Povelje o temeljnim pravima,

treba tumačiti na način da:

u situaciji u kojoj osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog navodi da se izlaže opasnosti da joj nakon predaje državi članici izdavateljici sudi za to nenadležan sud, postojanje izvješća Radne skupine o samovoljnom zadržavanju koje se izravno ne odnosi na situaciju te osobe ne može samo za sebe opravdati odbijanje pravosudnog tijela da izvrši taj europski uhidbeni nalog, ali to tijelo može, s druge strane, uzeti navedeno izvješće u obzir, uz ostale elemente, kako bi ocijenilo postoje li sustavni ili opći nedostaci u funkcioniranju pravosudnog sustava u toj državi članici odnosno nedostaci koji utječu na sudsku zaštitu skupine osoba koju je moguće objektivno utvrditi, a kojoj pripada spomenuta osoba.

5.

Članak 15. stavak 2. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299,

treba tumačiti na način da mu se:

protivi to da pravosudno tijelo izvršenja odbije izvršenje europskog uhidbenog naloga zbog toga što se osoba protiv koje je izdan izlaže opasnosti da joj nakon predaje državi članici izdavateljici sudi za to nenadležan sud a da pritom nije prethodno zatražilo dopunske informacije od pravosudnog tijela koje izdaje uhidbeni nalog.

6.

Okvirnu odluku 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299,

treba tumačiti na način da joj se:

ne protivi izdavanje više uzastopnih europskih uhidbenih naloga protiv tražene osobe kako bi je država članica predala nakon što je odbila izvršenje prvog europskog uhidbenog naloga izdanog protiv nje, pod uvjetom da izvršenje novog europskog uhidbenog naloga ne dovede do povrede članka 1. stavka 3. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena, i da je izdavanje tog naloga proporcionalno.

1.

Članak 10. točku (a) Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP, u vezi s člankom 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

treba tumačiti na način da

je obrada biometrijskih i genetskih podataka koju policijska tijela provode radi obavljanja aktivnosti istraživanja, borbe protiv kriminaliteta i očuvanja javnog poretka, dopuštena pravom države članice u smislu članka 10. točke (a) te direktive, ako pravo te države članice sadržava pravnu osnovu koja je dovoljno jasna i precizna za dopuštanje navedene obrade. Činjenica da se nacionalnim zakonodavnim aktom koji sadržava takvu pravnu osnovu usto upućuje na Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), a ne na Direktivu 2016/680, ne može sama po sebi dovesti u pitanje postojanje takvog dopuštenja, pod uvjetom da je iz tumačenja svih primjenjivih odredaba nacionalnog prava dovoljno jasno, precizno i nedvojbeno da je predmetna obrada biometrijskih i genetskih podataka obuhvaćena područjem primjene te direktive, a ne uredbe.

2.

Članak 6. točku (a) Direktive 2016/680 kao i članke 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima

treba tumačiti na način da

im se ne protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje da nadležni kazneni sud, u slučaju kada osoba protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti odbije dobrovoljnu suradnju u prikupljanju svojih biometrijskih i genetskih podataka radi njihova upisa u evidenciju, mora dopustiti mjeru prisilnog izvršenja tog prikupljanja, pri čemu ne raspolaže ovlašću ocjene postoje li ozbiljni razlozi za vjerovati da je ispitanik počinio kazneno djelo zbog kojeg je protiv njega podnesen prijedlog za podizanje optužnice, pod uvjetom da se nacionalnim pravom jamči naknadan djelotvoran sudski nadzor uvjeta podnošenja tog prijedloga za podizanje optužnice, iz čega proizlazi dopuštenje za provedbu navedenog prikupljanja.

3.

Članak 10. Direktive 2016/680, u vezi s njezinim člankom 4. stavkom 1. točkama (a) do (c) te člankom 8. stavcima 1. i 2.,

treba tumačiti na način da

mu se protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje sustavno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka svake osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti, radi upisa tih podataka u evidenciju, a da se pritom ne propisuje obveza nadležnog tijela da provjeri i dokaže, s jedne strane, da je to prikupljanje strogo nužno za ostvarenje konkretnih zadanih ciljeva i, s druge strane, da se ti ciljevi ne mogu postići mjerama kojima se manje zadire u prava i slobode ispitanika.

1.

Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 24. veljače 2021., Braesch i dr./Komisija (T-161/18, EU:T:2021:102).

2.

Tužba koju su u prvostupanjskom postupku podnijeli Anthony Braesch, Trinity Investments DAC, Bybrook Capital Master Fund LP, Bybrook Capital Hazelton Master Fund LP i Bybrook Capital Badminton Fund LP radi poništenja Odluke Komisije C(2017) 4690 final od 4. srpnja 2017. o državnoj potpori SA.47677 (2017/N) – Italija, nova potpora i izmijenjeni plan restrukturiranja Bance Monte dei Paschi di Siena odbacuje se kao nedopuštena.

3.

Nalaže se Anthonyju Braeschu i društvima Trinity Investments DAC, Bybrook Capital Master Fund LP, Bybrook Capital Hazelton Master Fund LP i Bybrook Capital Badminton Fund LP da osim vlastitih troškova snose i troškove Komisije koji se odnose kako na prvostupanjski postupak tako i na žalbeni postupak.

1.

Članak 58. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ, u vezi s načelima proporcionalnosti i transparentnosti zajamčenima u članku 18. stavku 1. prvom podstavku te direktive

treba tumačiti na način da:

javni naručitelj može kao kriterije za odabir propisati obveze proizašle iz posebnih propisa primjenjivih na aktivnosti koje će se možda morati obaviti u okviru izvršenja ugovora o javnoj nabavi i koje nisu od velike važnosti.

2.

Načela proporcionalnosti i transparentnosti zajamčena u članku 18. stavku 1. prvom podstavku Direktive 2014/24

treba tumačiti na način da im se:

protivi automatsko uključivanje u dokumentaciju o nabavi kriterija za kvalifikaciju koji proizlaze iz posebnih propisa primjenjivih na aktivnosti povezane s ugovorom koji treba dodijeliti i koje javni naručitelj nije namjeravao nametnuti gospodarskim subjektima o kojima je riječ.

3.

Članak 63. stavak 1. Direktive 2014/24

treba tumačiti na način da mu se:

protivi to da se ponuditelja isključi iz postupka javne nabave zato što nije odredio podugovaratelja kojem namjerava povjeriti izvršavanje obveza koje proizlaze iz posebnih propisa primjenjivih na aktivnosti povezane s ugovorom o kojem je riječ, a koje nisu predviđene u dokumentaciji o nabavi, kad je taj ponuditelj u okviru svoje ponude pojasnio da će te obveze izvršiti oslanjajući se na sposobnosti drugog subjekta, pri čemu oni nisu vezani podugovorom.

1.

Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2016/161 od 2. listopada 2015. o dopuni Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem detaljnih pravila za sigurnosne oznake na pakiranjima lijekova za humanu primjenu, a osobito njezine članke 25., 31., 32., 35., 36. i 44.,

treba tumačiti na način da joj se:

ne protivi nacionalni propis koji se odnosi na uspostavu sučelja kao alata za pristup nacionalnom repozitoriju koje je u vlasništvu javnih tijela koja njime i upravljaju.

2.

Delegiranu uredbu 2016/161, a osobito njezine članke 25., 31., 32., 35., 36. i 44.,

treba tumačiti na način da joj se:

ne protivi nacionalni propis kojim se, s jedne strane, ljekarnama nalaže obveza korištenja sučelja koje je u vlasništvu javnih tijela koja njime i upravljaju svaki put kad izdaju lijekove koji se financiraju iz nacionalnog zdravstvenog sustava i, s druge strane, obvezuje tijelo za upravljanje nacionalnim repozitorijem da navedeno sučelje integrira u taj repozitorij.

1.

Žalba se odbija.

2.

Europskom parlamentu nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova Fernanda Carbaja Ferrera.

1.

Članak 18. stavak 1. i članak 57. stavak 4. točku (g) Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ

treba tumačiti na način da im se:

protivi nacionalni propis ili praksa prema kojima se, kada javni naručitelj raskine ugovor o javnoj nabavi dodijeljen zajednici gospodarskih subjekata zbog značajnih ili postojanih nedostataka koji su uzrokovali neispunjavanje ključnog zahtjeva u okviru tog ugovora, svaki član te zajednice automatski uvrštava na popis nepouzdanih dobavljača te mu se na taj način privremeno onemogućava, u načelu, sudjelovanje u novim postupcima javne nabave.

2.

Članak 18. stavak 1. i članak 57. stavak 4. točku (g) Direktive 2014/24

treba tumačiti na način da se:

gospodarski subjekt koji je član zajednice koja je uspješni ponuditelj u okviru javne nabave, u slučaju raskida tog ugovora zbog neispunjavanja ključnog zahtjeva, a kako bi dokazao da je njegovo uvrštavanje na popis nepouzdanih dobavljača neopravdano, može pozivati na bilo koji element, uključujući onaj koji se odnosi na treće osobe, kao što je to glavni partner unutar te zajednice, a kojim se može dokazati da on nije uzrok nedostataka koji su doveli do raskida navedenog ugovora i da se od njega nije moglo razumno zahtijevati da učini više nego što je učinio kako bi otklonio te nedostatke.

3.

Članak 1. stavke 1. i 3. Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014.

treba tumačiti na način da:

država članica – koja u okviru utvrđivanja uvjetâ primjene fakultativne osnove za isključenje predviđene člankom 57. stavkom 4. točkom (g) Direktive 2014/24 propiše da se članovi zajednice gospodarskih subjekata koja je uspješni ponuditelj u okviru javne nabave, u slučaju raskida tog ugovora zbog neispunjavanja ključnog zahtjeva, uvrštavaju na popis nepouzdanih dobavljača i, na taj način, privremeno isključuju, u načelu, iz sudjelovanja u novim postupcima javne nabave – mora osigurati pravo tih subjekata na podnošenje djelotvornog pravnog lijeka protiv njihova uvrštavanja na taj popis.

—

dopusti žalbu;

—

ukine pobijano rješenje Općeg suda od 16. lipnja 2022. u predmetu T-83/20 i, s obzirom na to da je stvar spremna za odlučivanje, kao nastavak tužbenog postupka, proglasi opozvanim žig Europske unije br. 10 237 543 s učinkom od 15. studenoga 2017. također u odnosu na usluge „emitiranje emisija i priloga s vijestima”;

—

nositelju žiga Europske unije naloži snošenje troškova žalbenog postupka i ovog postupka;

—

podredno, vrati tužbu Općem sudu na ponovno suđenje.

1.

Protivi li se člancima 63., 64. i 66. Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1), upravna praksa poreznog tijela – kao što je ona o kojoj je riječ u konkretnom slučaju, u okviru koje se određuju dodatne obveze plaćanja poreznom obvezniku, strukovnom društvu s ograničenom odgovornošću (SPRL) preko kojeg upravitelji u slučaju nesolventnosti mogu obavljati svoju profesiju – koja se sastoji od toga da se oporezivi događaj i obveza obračuna poreza određuju u trenutku u kojem su isporučene usluge u okviru postupka u slučaju nesolventnosti, ako je nagradu upravitelju u slučaju nesolventnosti odredio stečajni sud ili skupština vjerovnika, s posljedičnom obvezom poreznog obveznika da izda račune najkasnije petnaestog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je nastao oporezivi događaj za potrebe PDV-a?

2.

Protivi li se člancima 63., 64. i 66. Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, upravna praksa poreznog tijela kao što je ona o kojoj je riječ u konkretnom slučaju, a koja se sastoji u tome da se poreznom obvezniku, strukovnom društvu s ograničenom odgovornošću (SPRL) preko kojeg upravitelji u slučaju nesolventnosti mogu obavljati svoju profesiju, određuju dodatne obveze plaćanja jer je taj porezni obveznik izdao račune i naplatio PDV tek u trenutku primitka plaćanja za usluge isporučene u okviru postupka u slučaju nesolventnosti, iako je skupština vjerovnika utvrdila da se plaćanje nagrade upravitelju u slučaju nesolventnosti uvjetuje raspoloživošću sredstava na računima dužnikâ?

3.

Je li u slučaju sporazuma o suradnji između robnih marki (co-branding), sklopljenog između jednog odvjetničkog ureda i poreznog obveznika, za priznavanje prava na odbitak dovoljno da porezni obveznik prilikom dokazivanja postojanja izravne i neposredne veze između ulaznih i izlaznih transakcija koje je izvršio porezni obveznik, nakon sklapanja sporazuma dokaže povećanje prometa odnosno vrijednosti oporezivih transakcija bez dodatne popratne dokumentacije? U slučaju potvrdnog odgovora, koje kriterije treba uzeti u obzir kako bi se odredio stvarni opseg prava na odbitak?

4.

Treba li opće načelo prava Unije o poštovanju prava obrane tumačiti na način da u slučaju kad se tijekom nacionalnog upravnog postupka u kojem se donosi odluka o prigovoru protiv poreznog rješenja kojim je utvrđeno plaćanje dodatnog PDV-a, prihvate činjenični i pravni argumenti koji su novi u odnosu na argumente sadržane u izvješću o poreznom nadzoru na kojem se temelji odluka o donošenju navedenog rješenja, te su poreznom obvezniku odobrene sudske mjere privremene zaštite u vidu odgode izvršenja dužničkog instrumenta dok sud koji odlučuje o meritumu ne donese odluku, sud koji odlučuje o meritumu može smatrati da nije povrijeđeno to načelo a da pritom ne mora provjeravati je li postupak mogao imati drukčiji ishod bez te nepravilnosti?

1.

Treba li načelo dobrog financijskog upravljanja, u vezi s načelom ekvivalentnosti, tumačiti na način da mu se protivi to da pravna osoba koja upravlja profitnim poduzećem i koja je korisnik financiranja bespovratnim sredstvima EFRR-a može od javnog tijela države članice zahtijevati kamate na zakašnjelo plaćanje (zatezne kamate) koje se odnose na zakašnjelo plaćanje prihvatljivih izdataka za razdoblje u kojem je bio na snazi upravni akt koji je isključivao njihov povrat i koji je naknadno poništen sudskom odlukom?

2.

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje, je li za određivanje iznosa kamata na zakašnjelo plaćanje relevantna pogreška korisnika financiranja koja je utvrđena tom odlukom, s obzirom na činjenicu da je sâmo javno tijelo nadležno za upravljanje sredstvima iz europskih fondova na kraju, odnosno nakon donošenja navedene odluke, utvrdilo da su svi izdaci prihvatljivi?

3.

Je li prilikom tumačenja načela ekvivalentnosti s obzirom na trenutak priznavanja kamata na zakašnjelo plaćanje korisniku financiranja bespovratnim sredstvima EFRR-a relevantno pravilo nacionalnog prava kojim se predviđa da je jedina posljedica u slučaju utvrđivanja nepravilnosti izostanak dodjeljivanja predmetne financijske pogodnosti ili, ovisno o slučaju, njezino oduzimanje (povrat iznosa koji se ne duguju), i to u visini u kojem su dodijeljeni bez plaćanja kamata, iako je korisnik tih iznosa uživao korist koja proizlazi iz njihove uporabe do trenutka povrata i, samo u slučaju da se taj povrat ne izvrši u utvrđenom zakonskom roku od 30 dana od dostave dužničkog instrumenta, dopušta li se odredbama članka 42. stavaka 1. i 2. Ordonanțe de urgență a Guvernului nr. 66/2011 (Uredba sa zakonskom snagom br. 66/2011) plaćanje kamata nakon isteka navedenog roka?

4.

Protivi li se odredbama članka 288. trećeg stavka UFEU-a, u okolnostima poput onih u predmetnom slučaju, to da se nacionalnim pravnim pravilom primjena Direktive 2011/7/EU (1) proširi i na ugovor o dodjeli financiranja bespovratnim sredstvima EFRR-a koji su sklopili javno tijelo nadležno za upravljanje sredstvima iz europskih fondova i pravna osoba koja upravlja profitnim poduzećem?

—

ukine pobijanu presudu;

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2019/1688 od 8. listopada 2019. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz smjesa uree i amonijeva nitrata podrijetlom iz Rusije, Trinidada i Tobaga te Sjedinjenih Američkih Država (1) u dijelu u kojem se odnosi na prvi, drugi, treći i četvrti dio prvog tužbenog zahtjeva te prvi i četvrti dio četvrtog tužbenog zahtjeva koje su žalitelji istaknuli u svojoj tužbi pred Općim sudom, s obzirom na to da stanje postupka to dopušta;

—

podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

naloži Komisiji snošenje troškova žalbenog postupka i postupka pred Općim sudom.

1.

Treba li Direktivu 2014/23/EU o dodjeli ugovorâ o koncesiji (1), kao i opća načela koja proizlaze iz Ugovora, a osobito članke 15., 16., 20. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članak 3. Ugovora o Europskoj uniji te članke 8., 49., 56., 12., 145. i 151. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti na način da se primjenjuju na koncesije za priređivanje igre bingo koje su dodijeljene na temelju postupka javnog nadmetanja provedenog 2000. te su istekle i zatim se u više navrata produljio njihov učinak zakonskim odredbama koje su stupile na snagu nakon stupanja na snagu Direktive i nakon isteka roka za njezino prenošenje?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, protivi li se Direktivi 2014/23/EU tumačenje ili primjena nacionalnih zakonskih pravnih pravila ili praksi primjene tih pravnih pravila, kojima se upravnom tijelu uskraćuje diskrecijska ovlast da na zahtjev zainteresiranih osoba pokrene upravni postupak čiji je cilj izmjena uvjeta izvršavanja koncesija uz pokretanje ili bez pokretanja novog postupka dodjele, ovisno o tome smatra li se da ponovno pregovaranje o ugovornoj ravnoteži predstavlja značajnu izmjenu, u slučajevima u kojima nastupe nepredviđeni i nepredvidljivi događaji koji se ne mogu pripisati strankama i koji znatno utječu na uobičajene uvjete rizika poslovanja sve dok traju ti uvjeti i dovoljno dugo kako bi se eventualno ponovno uspostavili izvorni uvjeti izvršavanja koncesija?

3.

Protivi li se Direktivi 89/665/EEZ (2), kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU, tumačenje ili primjena nacionalnih pravnih pravila ili praksi primjene tih pravnih pravila, kojima se zakonodavcu ili javnoj upravi omogućuje da sudjelovanje u postupku ponovne dodjele koncesije za igre uvjetuje time da koncesionar mora prihvatiti sustav tehničkog produljenja, također i u slučaju u kojem ne postoji mogućnost ponovnog pregovaranja o uvjetima izvršavanja koncesije kako bi se ponovno uspostavila ravnoteža između tih uvjeta zbog nepredviđenih i nepredvidljivih događaja koji se ne mogu pripisati strankama i koji znatno utječu na uobičajene uvjete rizika poslovanja sve dok traju ti uvjeti i dovoljno dugo kako bi se eventualno ponovno uspostavili izvorni uvjeti izvršavanja koncesija?

4.

U svakom slučaju, protivi li se člancima 49. i 56. UFEU-a te načelima sigurnosti i učinkovitosti pravne zaštite, kao i načelu zaštite legitimnih očekivanja, tumačenje ili primjena nacionalnih zakonskih pravnih pravila ili praksi primjene tih pravnih pravila kojima se upravnom tijelu uskraćuje diskrecijska ovlast da na zahtjev zainteresiranih osoba pokrene upravni postupak čiji je cilj izmjena uvjeta izvršavanja koncesija uz pokretanje ili bez pokretanja novog postupka dodjele, ovisno o tome smatra li se da ponovno pregovaranje o ugovornoj ravnoteži predstavlja značajnu izmjenu, u slučajevima u kojima nastupe nepredviđeni i nepredvidljivi događaji koji se ne mogu pripisati strankama i koji znatno utječu na uobičajene uvjete rizika poslovanja sve dok traju ti uvjeti i dovoljno dugo kako bi se eventualno ponovno uspostavili izvorni uvjeti izvršavanja koncesija?

5.

Protivi li se člancima 49. i 56. UFEU-a te načelima sigurnosti i učinkovitosti pravne zaštite, kao i načelu zaštite legitimnih očekivanja, tumačenje ili primjena nacionalnih pravnih pravila ili praksi primjene tih pravnih pravila kojima se zakonodavcu ili javnoj upravi omogućuje da sudjelovanje u postupku ponovne dodjele koncesije za igre uvjetuje time da koncesionar mora prihvatiti sustav tehničkog produljenja i u slučaju u kojem ne postoji mogućnost ponovnog pregovaranja o uvjetima izvršavanja koncesije kako bi se ponovno uspostavila ravnoteža između tih uvjeta zbog nepredviđenih i nepredvidljivih događaja koji se ne mogu pripisati strankama i koji znatno utječu na uobičajene uvjete rizika poslovanja sve dok traju ti uvjeti i dovoljno dugo kako bi se eventualno ponovno uspostavili izvorni uvjeti izvršavanja koncesija?

6.

Općenitije, protivi li se člancima 49. i 56. UFEU-a te načelima sigurnosti i učinkovitosti pravne zaštite, kao i načelu zaštite legitimnih očekivanja, nacionalno zakonodavstvo kao što je ono koje je relevantno u sporu u glavnom postupku kojim se za operatore dvorana za igru bingo predviđa plaćanje visoke naknade za tehničko produljenje na mjesečnoj osnovi koja se nije predviđala u izvornim aktima o koncesiji, čiji je iznos isti za sve vrste gospodarskih subjekata i koju zakonodavac povremeno mijenja bez ikakve dokazane veze s obilježjima i tijekom pojedinog koncesijskog odnosa?

1.

Treba li Direktivu 2014/23/EU o dodjeli ugovorâ o koncesiji (1), kao i opća načela koja proizlaze iz Ugovora, a osobito članke 49. i 56. UFEU-a tumačiti na način da se primjenjuju na koncesije za priređivanje igre bingo koje su dodijeljene na temelju postupka javnog nadmetanja provedenog 2000. te su istekle i zatim se u više navrata produljio njihov učinak zakonskim odredbama koje su stupile na snagu nakon stupanja na snagu Direktive i nakon isteka roka za njezino prenošenje?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, protivi li se Direktivi 2014/23/EU tumačenje ili primjena nacionalnih zakonskih pravnih pravila ili praksi primjene tih pravnih pravila, kojima se upravnom tijelu uskraćuje diskrecijska ovlast da na zahtjev zainteresiranih osoba pokrene upravni postupak čiji je cilj izmjena uvjeta izvršavanja koncesija uz pokretanje ili bez pokretanja novog postupka dodjele, ovisno o tome smatra li se da ponovno pregovaranje o ugovornoj ravnoteži predstavlja značajnu izmjenu, u slučajevima u kojima nastupe nepredviđeni i nepredvidljivi događaji koji se ne mogu pripisati strankama i koji znatno utječu na uobičajene uvjete rizika poslovanja sve dok traju ti uvjeti i dovoljno dugo kako bi se eventualno ponovno uspostavili izvorni uvjeti izvršavanja koncesija?

3.

Protivi li se Direktivi 89/665/EEZ (2), kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU, tumačenje ili primjena nacionalnih pravnih pravila ili praksi primjene tih pravnih pravila, kojima se zakonodavcu ili javnoj upravi omogućuje da sudjelovanje u postupku ponovne dodjele koncesije za igre uvjetuje time da koncesionar mora prihvatiti sustav tehničkog produljenja, također i u slučaju u kojem ne postoji mogućnost ponovnog pregovaranja o uvjetima izvršavanja koncesije kako bi se ponovno uspostavila ravnoteža između tih uvjeta zbog nepredviđenih i nepredvidljivih događaja koji se ne mogu pripisati strankama i koji znatno utječu na uobičajene uvjete rizika poslovanja sve dok traju ti uvjeti i dovoljno dugo kako bi se eventualno ponovno uspostavili izvorni uvjeti izvršavanja koncesija?

4.

U svakom slučaju, protivi li se člancima 49. i 56. UFEU-a te načelima sigurnosti i učinkovitosti pravne zaštite, kao i načelu zaštite legitimnih očekivanja, tumačenje ili primjena nacionalnih zakonskih pravnih pravila ili praksi primjene tih pravnih pravila kojima se upravnom tijelu uskraćuje diskrecijska ovlast da na zahtjev zainteresiranih osoba pokrene upravni postupak čiji je cilj izmjena uvjeta izvršavanja koncesija uz pokretanje ili bez pokretanja novog postupka dodjele, ovisno o tome smatra li se da ponovno pregovaranje o ugovornoj ravnoteži predstavlja značajnu izmjenu, u slučajevima u kojima nastupe nepredviđeni i nepredvidljivi događaji koji se ne mogu pripisati strankama i koji znatno utječu na uobičajene uvjete rizika poslovanja sve dok traju ti uvjeti i dovoljno dugo kako bi se eventualno ponovno uspostavili izvorni uvjeti izvršavanja koncesija?

5.

Protivi li se člancima 49. i 56. UFEU-a te načelima sigurnosti i učinkovitosti pravne zaštite, kao i načelu zaštite legitimnih očekivanja, tumačenje ili primjena nacionalnih pravnih pravila ili praksi primjene tih pravnih pravila kojima se zakonodavcu ili javnoj upravi omogućuje da sudjelovanje u postupku ponovne dodjele koncesije za igre uvjetuje time da koncesionar mora prihvatiti sustav tehničkog produljenja i u slučaju u kojem ne postoji mogućnost ponovnog pregovaranja o uvjetima izvršavanja koncesije kako bi se ponovno uspostavila ravnoteža između tih uvjeta zbog nepredviđenih i nepredvidljivih događaja koji se ne mogu pripisati strankama i koji znatno utječu na uobičajene uvjete rizika poslovanja sve dok traju ti uvjeti i dovoljno dugo kako bi se eventualno ponovno uspostavili izvorni uvjeti izvršavanja koncesija?

6.

Općenitije, protivi li se člancima 49. i 56. UFEU-a te načelima sigurnosti i učinkovitosti pravne zaštite, kao i načelu zaštite legitimnih očekivanja, nacionalno zakonodavstvo kao što je ono koje je relevantno u sporu u glavnom postupku kojim se za operatore dvorana za igru bingo predviđa plaćanje visoke naknade za tehničko produljenje na mjesečnoj osnovi koja se nije predviđala u izvornim aktima o koncesiji, čiji je iznos isti za sve vrste gospodarskih subjekata i koju zakonodavac povremeno mijenja bez ikakve dokazane veze s obilježjima i tijekom pojedinog koncesijskog odnosa?

1.

Treba li članak 3. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95 (1) izravno primijeniti na potraživanja na temelju kojih Republika Austrija preko privatnopravnih sredstava zahtijeva povrat potpora koje je podnositeljima zahtjeva za potpore dodijelila ugovorom u okviru programa koji predstavlja agrookolišnu mjeru u skladu s Uredbom (EZ) br. 1698/2005 (2), zbog toga što je primatelj potpore povrijedio ugovorne obveze?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li članak 3. stavak 1. treći podstavak Uredbe navedene u prvom pitanju tumačiti na način da je riječ o radnji istrage ili sudskog postupka kojom se prekida rok zastare i u slučaju kad davatelj potpore nakon prvog izvansudskog potraživanja povrata ponovno, a u svakom slučaju i u nekoliko navrata, zahtijeva plaćanje te traži izvansudsku opomenu umjesto da zahtijeva potraživanje povrata pokretanjem postupka pred sudom?

3.

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje, je li primjena tridesetogodišnjeg roka zastare iz nacionalnog građanskog prava na potraživanja povrata iz prvog pitanja u skladu s pravom Unije, a osobito s načelom proporcionalnosti?

—

poništi presudu Općeg suda od 21. rujna 2022., u predmetu T-95/21, Portugalska Republika/Europska komisija, EU:T:2022:567, kojom je odbijena tužba kojom je Portugalska Republika zahtijevala poništenja članaka 1. i 4. do 6. Odluke Europske komisije od 4. prosinca 2020. 2020 o programu potpore SA.21259 (2018/C) (ex 2018/NN) koji je proveo Portugal u korist područja Zona Franca da Madeira (ZFM) – Režim III (1);

—

naloži Europskoj komisiji snošenje svih troškova postupka, uključujući troškove Portugalske Republike i troškove u vezi s postupkom privremene pravne zaštite (T-95/21 R).

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

—

poništi rješenje Općeg suda (osmo vijeće) od 7. listopada 2022. doneseno u predmetu OG i dr./Komisija, T-101/22, neobjavljeno, EU:T:2022:661,

—

ako Sud smatra da mu stanje postupka to dopušta, ulazeći pritom u meritum predmeta, prihvati zahtjeve istaknute u prvostupanjskom postupku i stoga poništi članak 1. Delegirane uredbe (EU) 2021/2288 Komisije od 21. prosinca 2021. o izmjeni Priloga Uredbi 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu razdoblja prihvaćanja potvrda o cijepljenju izdanih u formatu EU digitalne COVID potvrde na kojima je navedeno da je dotična osoba potpuno cijepljena primarnom serijom cjepiva (1) i također poništi članke 1. do 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2022/503 od 29. ožujka 2022. o izmjeni Uredbe (EU) 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu izuzimanja maloljetnika iz razdoblja prihvaćanja potvrda o cijepljenju izdanih u formatu EU digitalne COVID potvrde (2),

—

podredno prethodnom zahtjevu, ako Sud smatra da ga stanje postupka sprečava da uđe u meritum, vrati predmet Općem sudu kako bi on odlučio o zahtjevima iznesenim u tužbama za poništenje podnesenima u prvostupanjskom postupku,

—

Europskoj komisiji naloži snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

1.

pobijanim Delegiranim uredbama izravno se utječe na pravni položaj žalitelja jer nisu države članice te koje su odlučile da potvrde istječu 270 dana od završetka primarne serije cjepiva. O tome se odlučuje Delegiranim uredbama koje je odobrila Komisija i, osim toga, na temelju njih dolazi do tog automatskog gubitka valjanosti.

2.

Delegiranim uredbama se automatski i bez potrebe za intervencijom ijedne države članice poništava valjanost potvrda o cijepljenju osim ako se njihovi imatelji ne pristanu docijepiti novom dozom cjepiva, što znači da je riječ o mjeri neizravnog nametanja cijepljenja koja utječe na pravni položaj žaliteljâ.

1.

Proizlazi li neposredno već iz članka 6. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2017/1369 (1) obveza za dobavljače ili trgovce proizvoda povezanih s označivanjem energetske učinkovitosti da u svojim oglasima trebaju upućivati na razred energetske učinkovitosti i raspon razreda energetske učinkovitosti a da navedeno pravno pravilo ne podliježe uvjetu pojašnjenja delegiranim aktom?

2.

3.

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje:

je li u tom pogledu do stupanja na snagu novih delegiranih akata potpuno odgođena obveza za dobavljače ili trgovce proizvoda povezanih s označivanjem energetske učinkovitosti da u svojim oglasima trebaju upućivati na razred energetske učinkovitosti i raspon razreda energetske učinkovitosti?

1.

Jesu li područjem primjene Direktive 2014/42 (1), konkretno njezina članka 4., i Okvirne odluke 2005/212 (2), konkretno njezina članka 2., obuhvaćeni nacionalni propisi na temelju kojih nacionalni sud donosi odluku o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u zasebnom postupku koji se odnosi na nezakonito stečenu imovinu, koji se od glavnog kaznenog postupka odvaja prije nego što se utvrdi počinjenje kaznenog djela i prije nego što se osobu proglasi krivom za to djelo, a u kojima se također predviđa oduzimanje na temelju dokumenata iz kaznenog spisa?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li smatrati da su propisi koji se odnose na pristup dokumentima iz spisa postupka koji se vodi u pogledu nezakonito stečene imovine u skladu s pravom na pošteno suđenje utvrđenim člankom 47. Povelje i člankom 8. stavkom 1. Direktive 2014/42?

3.

Treba li načelo nadređenosti prava Unije tumačiti na način da mu se protivi to da ustavni sud države članice, koji odlučuje o ustavnoj tužbi podnesenoj protiv nacionalnih propisa koji su proglašeni neusklađenima s pravom Unije, presudi da je načelo pravne sigurnosti primjenjivo i da se pravni učinci navedenih propisa zadržavaju u odnosu na razdoblje tijekom kojeg su ti propisi bili na snazi?

—

utvrdi da je Republika Portugal povrijedila obveze koje ima na temelju članka 49. stavka 1. Priloga VI. i članka 59. stavka 3. Direktive 2005/36/EZ te članaka 45., 49. i 56. UFEU-a jer je na snazi zadržala članak 2. Zakona br. 25/2018 od 14. lipnja, kojim se stavak 7. dodaje članku 25. Zakona br. 31/2009 od 3. srpnja, kako je izmijenjen Zakonom br. 40/2005, u kojem se navodi da „nositelji sveučilišne diplome inženjera građevinarstva iz Priloga VI. Direktivi 2005/36/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija, kako je izmijenjena Direktivom 2013/55/EU od 20. studenoga 2013., koji su započeli svoje obrazovanje u akademskim godinama navedenim u tom prilogu i koji dokažu, u okviru odredaba Odluke br. 73/73 od 28. veljače, da su između 1. studenoga 2009. i 1. studenoga 2017. potpisali arhitektonski projekt koji je dobio odobrenje općine, mogu izraditi projekte posebno predviđene tom odlukom, pod uvjetima koji su u njoj utvrđeni i u skladu s pravnim režimom koji je na snazi u pogledu te djelatnosti, pri čemu ipak i dalje moraju poštovati obveze utvrđenih ovim zakonom te, po potrebi, dostavljaju dokaze o njihovom ispunjenju nadležnim upravnim tijelima”,

—

Republici Portugal naloži snošenje troškova.

a.

ograničavaju stečena prava građevinskih inženjera koji su započeli svoje obrazovanje u akademskim godinama navedenim u Direktivi na način da svi građevinski inženjeri koji su svoje obrazovanje započeli u akademskim godinama koje im prethode nemaju mogućnosti ostvarivanja stečenih prava.

b.

za izvođenje arhitektonskog projekta zahtijeva, na diskriminatoran način i bez ikakvog temelja u Direktivi, da je građevinski inženjer između 1. studenoga 2009. i 1. studenoga 2017. potpisao arhitektonski projekt koji je dobio odobrenje općine. Taj je zahtjev posebno teško ispuniti budući da od 2015. portugalske lokalne vlasti sustavno odbijaju arhitektonske projekte koje su podnijeli inženjeri koji su stekli prava na temelju Direktive 2005/36/EZ.

Komisija je 24. siječnja 2019. poslala pismo opomene Portugalskoj Republici. Zatim je Portugalskoj Republici 29. veljače 2020. poslano obrazloženo mišljenje na koje ona nije odgovorila.

1.

Treba li članak 14. stavak 2. točku (b) u vezi s člankom 14. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 178/2002 (1) tumačiti na način da mu se protivi pravilo odnosno tumačenje koje pruža država članica, prema kojem se hrana smatra neprikladnom za prehranu ljudi kada nije osigurana mogućnost njezine predviđene uporabe a da ne moraju postojati razlozi navedeni u članku 14. stavku 5. Uredbe (EZ) br. 178/2002 zbog kojih se smatra da je hrana neprihvatljiva za prehranu ljudi (zbog njezinog zagađenja vanjskim uzročnikom ili na neki drugi način, ili zbog truljenja, kvarenja ili raspadanja)?

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje:

2.

Treba li članak 14. stavak 2. točku (b) u vezi s člankom 14. stavkom 5. Uredbe br. 178/2002 tumačiti na način da treba smatrati da je riječ o hrani koja je neprikladna za prehranu ljudi kada se njezinom predviđenom konzumacijom znatno (kod prosječne odrasle osobe s tjelesnom težinom od 70 kilograma peterostruko) prekoračuje vrijednost koju Europska agencija za sigurnost hrane u okviru ocjene dodatka (sadržanog u) hrani smatra vrijednošću prihvatljivog dnevnog unosa (Acceptable Daily Intake – ADI)?

1.

Treba li članak 50. stavak 3. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2) od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1307/2013) tumačiti na način da se njime državi članici dopušta da kao kriterij prihvatljivosti utvrdi da korisnik potpore poljoprivrednu djelatnost mora kontinuirano obavljati kao pretežitu i kao samostalni poduzetnik od dana podnošenja zahtjeva za isplatu 90 % iznosa potpore do kraja razdoblja njezina korištenja?

2.

U slučaju niječnog odgovora, treba li navedeni kriterij prihvatljivosti tumačiti kao obvezu koju je korisnik preuzeo?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na drugo prethodno pitanje, treba li članak 64. stavak 1. i članak 77. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 tumačiti na način da se u slučaju neispunjavanja obveze može izreći administrativna kazna čiji iznos treba, s obzirom na načelo proporcionalnosti, utvrditi na temelju članka 64. stavka 4. točke (b) i članka 77. stavka 4. točke (b) navedene uredbe, odnosno treba li navedene odredbe tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se nalaže povrat cijelog iznosa potpore a da se ne uzme u obzir trajanje razdoblja u kojem se obveza nije ispunjavala?

4.

Treba li članak 64. stavak 2. točku (e) i članak 77. stavak 2. točku (e) [Uredbe br. 1306/2013] tumačiti na način da „neispunjavanje […] manje značajne prirode” obuhvaća situaciju u kojoj korisnik potpore, u razdoblju od pet godina trajanja obveze, 176 dana nije poštovao odredbu o kontinuiranom obavljanju pretežite djelatnosti, uzimajući u obzir to da je tijekom cijelog tog razdoblja obavljao samo poljoprivrednu djelatnost i od nje ostvarivao prihode?

—

ukine presudu Općeg suda Europske unije od 9. studenoga 2022. u predmetu T-655/19, Ferriera Valsabbia i Valsabbia Investimenti/Komisija;

—

konačno odlučujući na temelju članka 61. Statuta Suda, poništi Odluku Komisije C(2019) 4969 final od 4. srpnja 2019. koja se odnosi na navodnu povredu članka 65. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, donesenu u predmetu AT.37956 – Betonsko-armaturne šipke, u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;

—

na temelju članka 138. Poslovnika, naloži Komisiji snošenje troškova postupka kako pred Općim sudom tako i pred Sudom.

—

ukine presudu Općeg suda Europske unije od 9. studenoga 2022. u predmetu T-656/19, Alfa Acciai/Komisija;

—

konačno odlučujući na temelju članka 61. Statuta Suda, poništi Odluku Komisije C(2019) 4969 final od 4. srpnja 2019. koja se odnosi na navodnu povredu članka 65. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, donesenu u predmetu AT.37956 – Betonsko-armaturne šipke, u dijelu u kojem se odnosi na žalitelja;

—

na temelju članka 138. Poslovnika, naloži Komisiji snošenje troškova postupka kako pred Općim sudom tako i pred Sudom.

—

kao glavno, ukine presudu Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 9. studenoga 2022. donesenu u predmetu T-667/19, u dijelu u kojem je odbijen glavni zahtjev društva Ferriere Nord za poništenje Odluke Europske komisije od 4. srpnja 2019. C(2019) 4969 final;

—

shodno tome, poništi navedenu odluku Komisije;

—

podredno, ukine presudu Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 9. studenoga 2022. donesenu u predmetu T-667/19, u dijelu u kojem je odbijen podredni zahtjev društva Ferriere Nord za djelomično poništenje Odluke Europske komisije od 4. srpnja 2019. C(2019) 4969 final, a slijedom toga i za smanjenje izrečene novčane kazne;

—

shodno tome, djelomično poništi navedenu odluku Komisije te, slijedom toga, utvrdi smanjenje izrečene novčane kazne.

—

U svakom slučaju, naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka u oba stupnja.

(A)

Žalbeni razlozi istaknuti radi potpunog ukidanja presude Općeg suda u dijelu u kojem su odbijeni tužbeni razlozi društva Ferriere Nord za potpuno poništenje Komisijine odluke od 4. srpnja 2019.

(B)

Žalbeni razlozi istaknuti radi djelomičnog ukidanja presude Općeg u dijelu u kojem su odbijeni tužbeni razlozi društva Ferriere Nord za djelomično poništenje Komisijine odluke od 4. srpnja 2019., a slijedom toga i za smanjenje iznosa novčane kazne.

—

utvrdi da je Savezna Republika Njemačka povrijedila obveze koje ima na temelju članka 6. stavka 2. i članka 4. stavka 1. drugog podstavka Direktive 92/43/EEZ (1), u vezi sa stanišnim tipovima 6510 (nizinske livade košanice) i 6520 (planinske livade košanice) koji su zaštićeni mrežom Natura 2000 time što

—

opće i strukturno nije poduzela odgovarajuće korake kako bi se izbjeglo pogoršanje stanišnih tipova 6510 i 6520 u za to označenim područjima i

—

opće i strukturno nije proslijedila Komisiji ažurirane podatke o stanišnim tipovima 6510 i 6520 u za to označenim područjima;

—

naloži Saveznoj Republici Njemačkoj snošenje troškova postupka.

1.

Tužba se odbija.

2.

GEA Group AG će, osim vlastitih, snositi i troškove Europske komisije u predmetima T-640/16, T-640/16 RENV i C-823/18 P.

1.

Poništava se Odluka SGS 21/000067 Vijeća Europske unije od 14. siječnja 2021.

2.

Vijeće će, uz vlastite, snositi i troškove Emilija De Capitanija.

3.

Kraljevina Belgija, Kraljevina Nizozemska, Republika Finska i Kraljevina Švedska snosit će vlastite troškove.

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvo Neratax LTD snosit će vlastite troškove kao i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društva Intrum Hellas AE Daicheirisis Apaitiseon Apo Daneia kai Pistoseis.

1.

Tužba se odbija.

2.

Società Navigazione Siciliana SCpA snosit će troškove.

1.

Tužba se odbija.

2.

Zielonogórski Klub Żużlowy Sportowa S.A. snosit će troškove.

1.

Tužba se odbija.

2.

Osobi NS nalaže se snošenje troškova.

1.

Tužba se odbija.

2.

Svaka stranka snosit će vlastite troškove.

1.

Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 1. travnja 2022. (predmet R 1107/2021-1).

2.

EUIPO-u se nalaže snošenje troškova.

1.

Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 1. travnja 2022. (predmet R 1105/2021-1).

2.

EUIPO-u se nalaže snošenje troškova.

—

naloži poništenje odluke Europske središnje banke od 1. rujna 2022. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) kojom je odbijeno potpuno otkrivanje dopisivanja i razmjene dokumenata između Europske središnje banke i Irske središnje banke u vezi s Odlukom Europske središnje banke 2013/211/EU (1), kako je zatražio tužitelj

—

naloži plaćanje tužiteljevih troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je pobijana odluka protivna članku 4. stavku 1. točki (a) četvrtoj alineji Odluke Europske središnje banke 2004/258/EC (2). Tuženik je pogriješio kada je tužitelju odbio pristup traženim informacijama zbog toga što bi otkrivanje dokumenata, u cijelosti ili djelomično, ugrozilo javni interes u pogledu zaštite cjelovitosti euronovčanica.

2.

Drugi tužbeni zahtjev koji se temelji na tvrdnji da je pobijana odluka protivna članku 4. stavku 1. točki (c) Odluke 2004/258. Tuženik je pogriješio kada je tužitelju odbio pristup traženim dokumentima, u cijelosti ili djelomično, zbog toga što je razmjena stajališta između ESB-a i nacionalnih središnjih banaka povjerljiva informacija koja je zaštićena pravom Zajednice.

3.

Treći tužbeni zahtjev koji se temelji na tvrdnji da je pobijana odluka protivna članku 4. Odluke 2004/258/EZ. Tuženik je pogrešno utvrdio da ne postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje u slučaju kada je tužitelj zatražio pomoć u sudskom postupku i kada odbijanje otkrivanja sprječava ili otežava ostvarivanje prava na informiranje u skladu s Direktivom 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3).

4.

Četvrti tužbeni zahtjev koji se temelji na tvrdnji da pobijanom odlukom nije pruženo valjano obrazloženje za odbijanje pristupa traženim dokumentima.

5.

Peti tužbeni zahtjev koji se temelji na tvrdnji da je pobijana odluka protivna pravu na dobru upravu i pravu na djelotvoran pravni lijek iz članka 41., odnosno članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311148), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311142), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311133), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311153), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311144), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311128), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311156), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311127), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311141), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311146), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311164), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311174), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311154), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311170), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311159), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311125), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311149), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311176), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311132), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311143), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D311124), zaprimljenim 13. listopada 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D313509), od 28. studenoga 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

utvrdi da je mjera o kojoj je tužitelj obaviješten obaviješću koju je donio načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnikâ Uprave za financijska i socijalna prava zastupnikâ pri Glavnoj upravi za financije Europskog parlamenta, koja se odnosi na ponovni izračun prava na starosnu mirovinu, a koja je priopćena preporučenim pismom (Prot. br. D313497), od 28. studenoga 2022., kojom je Europski parlament ponovno izračunao njegova prava na starosnu mirovinu i naložio povrat iznosa isplaćenog na temelju prethodnog izračuna mirovine nepostojeća ili da je poništi u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu povrat svih neosnovano zadržanih iznosa uvećanih za zatezne kamate od dana zadržavanja do isplate kao i da postupi u skladu s presudom koja će biti donesena te da poduzme sve potrebne korake, radnje ili mjere kako bi zajamčio neposrednu i potpunu uspostavu prvotnog iznosa mirovine;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti donositelja akta koji negativno utječe, bitnoj povredi postupka zbog nepostojanja obrazloženja i posljedičnoj povredi članka 41. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove i pogrešnoj primjeni članka 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj povredi načela pravne sigurnosti, načela zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava i posljedičnoj povredi članka 1. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u i intervenijentu (ako je primjenjivo) snošenje troškova.

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

—

djelomično poništi Provedbenu odluku Europske komisije 2022/2261 (EU) 2022 o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka koji su nastali državama članicama u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (1), u dijelu u kojem se odnosi na jednokratne financijske ispravke koji se primjenjuju na Rumunjsku zbog povrede prava Unije u odnosu na plaćanja za godine podnošenja zahtjeva 2018. i 2019. (financijske godine 2019. i 2020.) – u iznosu od 2 515 141,78 eura;

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti koju je Komisija počinila prilikom isključenja određenih iznosa iz financiranja Unije na temelju članka 52. Uredbe br. 1306/2013

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja iz članka 296. drugog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2022/2231 od 14. studenoga 2022. o provedbi Uredbe (EU) br. 359/2011 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Iranu (1), u dijelu koji se odnosi na uvrštenje tužitelja u Prilog I. Uredbi Vijeća (EU) br. 359/2011;

—

proglasi neprimjenjivom Uredbu Vijeća (EU) br. 359/2011 od 12. travnja 2011. o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Iranu (2) (u daljnjem tekstu: Uredba 359/2011), u dijelu koji se odnosi na uvrštenje tužitelja u Prilog I. Uredbi Vijeća (EU) br. 359/2011; i

—

Vijeću Europske unije naloži snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji se na tvrdnji da je Vijeće počinilo očitu pogrešku pri utvrđivanju činjenica i očitu pogrešku u primjeni članka 263. UFEU-a i članka 3. stavka 1. i 2. te članka 12. stavka 2. Uredbe 395/2011.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji se na tvrdnji da je Vijeće povrijedilo svoju obvezu obrazlaganja (u dovoljnoj mjeri) i obrazlaganja koje ispunjava primjenjive standarde kvalitete (osobito u pogledu objektivnosti primijenjenih kriterija, uzimanja u obzir tužiteljevih interesa, proporcionalnosti u donošenju odluka, uzimanja u obzir interesa dobavljača iz EU-a, jednakog postupanja prema tužitelju, poštovanja načela zabrane diskriminacije, izbjegavanja arbitrarnosti u donošenju odluka i izbjegavanja zlouporabe ovlasti u donošenju odluka), što je protivno člancima 263. i 296. UFEU-a i članku 3. stavcima 1. i 2. te članku 12. stavku 2. Uredbe 395/2011.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je Vijeće povrijedilo tužiteljevo pravo na obranu, a posebno pravo na saslušanje i pravo na djelotvoran sudski nadzor, što je protivno članku 296. UFEU-a i članku 12. stavku 2. Uredbe 395/2011.

—

poništi odluku od 6. travnja 2022. o otkazu njegova ugovora o radu;

—

naloži Europskoj komisiji da tužitelju isplati iznos koji je određen ex aequo et bono radi naknade prouzrokovane neimovinske štete kao i da joj naloži snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, njegovih prava obrane, dužnosti brižnog postupanja i načela proporcionalnosti.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 2. točke (c) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti.

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka pred Općim sudom i pred žalbenim vijećem, uključujući osobito tužiteljeve troškove.

—

Povreda članka 25. stavka 1. točke (a) i članka 3. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u i društvu The Feed.com, Inc. snošenje vlastitih troškova postupka te da solidarno snose troškove društva Feed SA, uključujući troškove postupka pred EUIPO-om.

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je njome:

—

vrati predmet EUIPO-u kako bi se proglasio opoziv žiga THE FEED br. 12 392 651 za „usluge internetske maloprodajne trgovine u vezi sa zamjenama za obrok, energetskom hranom, hranjivim pločicama, energetskim gelovima, energetskim pripravcima, dodatcima prehrani i energetskim napitcima; prodaju zamjena za obrok, energetske hrane, hranjivih pločica, energetskih gelova, energetskih pripravaka, dodataka prehrani i energetskih napitaka”;

—

naloži EUIPO-u i društvu The Feed.com, Inc. da solidarno naknade troškove koje je društvo Feed SA imalo u okviru ovog postupka i postupaka pred EUIPO-om.

—

poništi pobijanu odluku;

—

predmet vrati EUIPO-u na ponovno odlučivanje ili

—

preinači pobijanu odluku tako što će utvrditi da ne postoje relativni razlozi za odbijanje registracije žiga Europske unije br. 18 204 993 CHERRY Passion za sve proizvode iz razreda 30 i da žig treba registrirati;

—

naloži snošenje troškova u tužiteljevu korist.

—

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—

Povreda načela zaštite legitimnih očekivanja i načela pravne sigurnosti;

—

Povreda članka 94. stavka 1. i članka 95. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

—

prihvati tužbu;

—

poništi pobijane akte;

—

naloži tuženiku plaćanje naknade štete u iznosu od 4 000 eura;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, osobito zbog manjka dosljednosti u pobijanim aktima, posebice kad je riječ o odnosu između brojčanih ocjena i opisnih ocjena iz izvješća o ocjeni.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni što se tiče tužiteljeve brojčane ocjene, zbog manjka kohezije i dosljednosti između navedene ocjene i opisnih ocjena iz izvješća.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravila kojima je uređena izrada izvješćâ o ocjeni, na zlouporabi postupka i zlouporabi ovlasti kao i na povredi dužnosti nepristranosti, osobito zbog toga što je prvi tužiteljev ocjenjivač izmijenio svoj nacrt izvješća uzimajući u obzir razvoj događaja u drugom postupku koji se odnosi na tužitelja, odnosno u postupku administrativne istrage.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na prekoračenju propisanih rokova za sastavljanje spornog izvješća.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje se tiču činjenica i izračuna. Tužitelj u tom pogledu smatra da je primjena pogrešnih koeficijenata i pravila o zaokruživanju dovela do pogrešne ukupne ocjene.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na saslušanje, zbog toga što se razgovor između tužitelja i njegova ocjenjivača žalbe odnosio samo na dio primjedbi koje je tužitelj iznio na nacrt izvješća.

—

djelomično poništi pobijanu odluku (točke 1. i 2. izreke) i utvrdi da nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 53. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009, te slijedom toga potvrdi prvostupanjsku odluku i u cijelosti odbije zahtjev za proglašenje ništavim žiga Europske unije br. 016757262 „PREDATOR”;

—

naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih troškova u postupku pred Općim sudom i, u skladu s člankom 190. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda, nužnih troškova koji su mu nastali u postupku pred žalbenim vijećem;

—

u slučaju intervencije druge stranke pred žalbenim vijećem, naložiti joj snošenje vlastitih troškova.

—

Povreda članka 53. stavka 1. točke (a), u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (kodificirana verzija);

—

povreda načela slobodne ocjene dokaza i članka 95. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća, u vezi s člankom 55. stavcima 1. i 2., i l. i člankom 22. stavkom 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625.

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka, uključujući troškove nastale u postupku povodom prigovora i žalbenog postupka.