Rezolucija Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Zajednička borba protiv egzistencijalne prijetnje: socijalni partneri i civilno društvo za provedbu ambicioznih klimatskih mjera”

(2023/C 75/01)

Izvjestitelji i izvjestiteljice:

Peter SCHMIDT Isabel CAÑO AGUILAR Sandra PARTHIE Josep PUXEU ROCAMORA Neža REPANŠEK Lutz RIBBE

Pravna osnova:	pravilo 50. Poslovnika rezolucija
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	26.10.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	573
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	104/1/0

Godišnji sastanak Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (COP 27) održat će se od 6. do 18. studenoga u Sharm El-Sheikhu u Egiptu.

U skladu s memorandumom Predsjedništva Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) od 22. veljače 2022., EGSO je osnovao Ad hoc skupinu za Konferenciju stranaka (COP) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) kako bi se pripremila rezolucija EGSO-a za COP, usklađena sa sljedećim prioritetima COP-a i pregovaračkim procesima UNFCCC-a te kako bi se Odbor u cjelini bolje upoznao s procesom UNFCCC-a i uključio se u pregovore o klimatskim promjenama.

Ta skupina sastoji se od šest članova i članica iz stručne skupine NAT i jedne predstavnice mladih koja redovito sudjeluje u njezinom radu, u skladu sa samoinicijativnim mišljenjem „Ususret strukturiranom angažmanu mladih u području klime i održivosti u postupku donošenja odluka EU-a” (1). Skupina se u posljednjih nekoliko mjeseci sastala s relevantnim organizacijama i institucijama, kao što su Europska komisija, Odbor regija, Ured na visokoj razini za klimatske predvodnike i praćenje djelovanja u području klime, kao i s predstavnicima civilnog društva (mladi, poduzeća, poljoprivrednici, sindikati i nevladine organizacije za zaštitu okoliša) u svrhu razmjene informacija i traženja sinergija. U svim tim razgovorima naglasak je bio na klimatskoj krizi.

Godina 2022. postaje godina u kojoj klimatske promjene uzrokuju ekstremne vremenske nepogode više nego ikad prije: od izrazito jakih toplinskih valova i požara u Europi i dijelovima južne Azije do katastrofalnih poplava u Pakistanu i Bangladešu i dugotrajne suše u istočnoj Africi, zbog koje su život izgubile tisuće ljudi, a milijuni su raseljeni ili su na rubu gladi.

S tim u vezi, u nedavnom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (2) navodi se da, ako želimo da se globalno zagrijavanje zadrži na 1,5 oC, emisije stakleničkih plinova moraju doseći vrhunac „najkasnije do 2025.”, da se emisije moraju smanjiti za 50 % do 2030. te da je za to nužno znatno i hitno smanjenje emisija u svim sektorima. Međutim, predviđa se da će postojeće politike dovesti do povećanja od oko 2,7 oC, a trenutačne obveze zemalja (nacionalno utvrđeni doprinosi) ograničit će zagrijavanje na 2,4 oC (3).

Ruska invazija na Ukrajinu drastično je povećala složenost ionako teške socioekonomske situacije. Međutim, klimatska kriza iziskuje hitno djelovanje. Svaka posebna mjera koja se usvoji mora biti iznimna i vremenski ograničena, a Europska unija mora ubrzati preoblikovanje svoje energetske i klimatske politike kako bi se odgovorilo na kratkoročne šokove i istodobno napredovalo prema neizbježnoj dekarbonizaciji društava. Europa mora biti predvodnik u djelovanju u području klime i premostiti jaz između ambicija i mjera politike.

U rezoluciji koju su pripremili članovi i članice Ad hoc skupine, institucije i vlade EU-a pozivaju se da u skladu sa znanstvenim spoznajama i informacijama povećaju klimatske ambicije, a poseban se naglasak stavlja na ulogu organiziranog civilnog društva u ubrzavanju djelovanja u području klime. Socijalna otpornost može se ojačati samo uz pomoć osnaženog civilnog društva, socijalnih aktera i pokreta na terenu.

Mi smo posljednja generacija koja može zaustaviti klimatske promjene, a EGSO, kao glas europskog civilnog društva, treba imati vodeću ulogu u promicanju transformacija prema ugljično neutralnim, uključivim i socijalno pravednim društvima.

Preporuke za politiku Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Povećanje klimatskih ambicija radi svladavanja klimatske krize i unapređenja djelovanja EU-a u području klime

Kao glas organiziranog civilnog društva u Europi i djelujući u svojstvu savjetodavnog tijela Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije te kao dio globalne zajednice civilnog društva,

1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ističe da je Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) usvojena prije 30 godina s krajnjim ciljem stabiliziranja koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja bi spriječila opasno antropogeno ometanje klimatskog sustava (članak 2.) i da taj cilj nije postignut;

2.

ističe da smo se zahvaljujući Pariškom sporazumu 2015. godine odmaknuli od kvalitativnog cilja Konvencije o promjeni klime (sprečavanje ometanja klimatskog sustava) i prihvatili kvantitativni cilj „zadržavanj[a] povećanja globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 oC iznad razine u predindustrijskom razdoblju te ulaganj[a] napora u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 oC iznad razine u predindustrijskom razdoblju” (4);

3.

naglašava da cilj od 1,5 oC neće biti dovoljan da se izbjegnu dramatične posljedice klimatskih promjena. Kao što se vidjeti iz priloženih podataka, klimatske promjene već utječu na sve regije diljem svijeta. Poplave, suše, oluje, požari i toplinski valovi eksponencijalno rastu, s razornim društvenim učinkom i gospodarskim posljedicama koje se svake godine mjere u milijardama (5);

4.

ističe da živimo u klimatskoj krizi i da, unatoč tome što se ciljevi UNFCCC-a trenutno ne uspijevaju postići, ne bismo smjeli odustati od članka 2. Konvencije;

5.

čvrsto je uvjeren da odluke o politikama moraju biti u skladu sa znanošću i znanstvenim informacijama te ističe da je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) odredio jasne referentne vrijednosti: emisije moraju doseći vrhunac najkasnije do 2025. (6), a da bi se zadržala mogućnost ostvarenja cilja od 1,5 oC, svijet mora do 2030. godine smanjiti emisije za 45 % u odnosu na 2010.;

6.

napominje da je invazija Rusije na Ukrajinu dodatno pogoršala već tešku situaciju koju karakteriziraju inflacija, visoke cijene energije i hrane te moguće nestašice energije, što u velikoj mjeri negativno utječe na život građana i, barem u kratkoročnom razdoblju, stvara ozbiljne socijalne i ekonomske izazove. EGSO smatra da je zbog trenutne situacije europsko djelovanje u području klime još hitnije potrebno i da je zbog nove geopolitičke situacije još izraženija potreba da EU ubrza preoblikovanje svoje energetske i klimatske politike;

7.

uvjeren je da je potrebno ojačati europski zeleni plan kako bi se postigao cilj dekarbonizacije gospodarstva, dodatno smanjile ovisnosti o vanjskim faktorima, osigurala otpornost i intenzivirala pravedna tranzicija, kao i da se izvanredna odstupanja od dogovorenih ciljeva mogu odobriti isključivo na ograničeno vremensko razdoblje (7); vjeruje da bi razvoj otvorene strateške autonomije trebao osigurati smanjenje ovisnosti o energiji, kritičnim sirovinama i hrani;

8.

potiče EU da preuzme vodeću ulogu i poziva Europsku komisiju i države članice EU-a da u skladu s Klimatskim paktom iz Glasgowa ažuriraju nacionalno utvrđene doprinose; poziva na pravednu raspodjelu na svjetskoj razini, utemeljenu na pravičnosti, povijesnoj odgovornosti i kapacitetima;

9.

pozdravlja odluke Europskog parlamenta o sustavu trgovanja emisijama (8) i ponorima ugljika (9), koje su dovele do blagog povećanja cilja EU-a za smanjenje emisija, što – iako nedovoljno – predstavlja poziv na povećanje nacionalno utvrđenih doprinosa u EU-u;

10.

izražava zabrinutost zbog činjenice da su mnoge zemlje najavile dugoročne planove za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. ili 2060. koji nisu popraćeni razmjernim kratkoročnim i srednjoročnim planovima, pa stoga poziva Europsku komisiju da intenzivira diplomatske aktivnosti EU-a na promicanju usvajanja okvirâ politika sličnih europskom zelenom planu u međunarodnoj zajednici; spreman je poduprijeti te aktivnosti kroz suradnju s organizacijama civilnog društva u cijelom svijetu, vodeći se pritom Programom održivog razvoja do 2030. i ciljevima održivog razvoja kao smjernicama za predstojeće odlučujuće godine;

11.

traži od EU-a da dodatno razvije sektorske pristupe za prilagođene mjere ili „klimatske klubove” koji bi se mogli osnivati među zemljama s najambicioznijim klimatskim programima kako bi se potaknulo brže djelovanje drugih država. Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) mogao bi poslužiti kao sredstvo za to;

12.

smatra da je potrebno odlučno i jasno definirano djelovanje kako bi članak 6. Pariškog sporazuma postao operativan i kako bi se dovršio Pariški pravilnik, kojim se uspostavlja okvir za dobrovoljnu međunarodnu suradnju na temelju koje bi zemlje mogle smanjiti emisije radi ispunjavanja svojih obveza, pritom izbjegavajući probleme povezane s dvostrukim računanjem i rizik od lažnih ugljičnih kredita;

Preispitivanje postojećeg gospodarskog modela u svrhu poduzimanja djelotvornih koraka u pogledu ublažavanja i prilagodbe te osiguravanje primjerenog pristupa financijskim sredstvima za borbu protiv klimatskih promjena

13.

ističe da radi ubrzavanja tranzicije prema klimatski neutralnom društvu moramo preispitati svoj postojeći gospodarski model kako bismo promijenili način na koji konzumiramo i proizvodimo, kao i način na koji vrednujemo samodostatnost te poziva EU da predloži novu viziju prosperiteta za ljude i planet, koja bi se temeljila na načelu okolišne održivosti, pravu na pristojan život i zaštiti društvenih vrijednosti (10);

14.

predlaže novi okvir upravljanja za razradu tih transformacijskih promjena te potiče vlade i regionalne vlasti da osnuju povjerenstva za pravednu tranziciju kako bi se socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva, uključujući organizacije mladih, omogućilo da iznose preporuke te da pregovaraju i razvijaju nacionalne i regionalne planove za pravednu tranziciju (11); smatra da su postojeće inicijative za suočavanje s društvenim izazovima zelene transformacije i dalje fragmentirane (12);

15.

smatra da će brzi pomak prema dekarboniziranom gospodarstvu sa sobom nositi ogromne izazove za građane, radnike, poduzeća i regije, naročito one koje se najviše oslanjaju na sektore i industrije s velikim emisijama ugljika (13) i da bi određivanje nacionalnih doprinosa trebalo uključivati i detaljno mapiranje i analizu učinka koji će tranzicija imati na zapošljavanje i vještine u raznim zemljama, podregijama i sektorima, uključujući i na podizvođače i kasnije faze u lancima vrijednosti, koji bi trebali biti popraćeni nacionalnim planovima za zapošljavanje i strategijama za pravednu tranziciju (14), na temelju načela pravedne tranzicije Međunarodne organizacije rada; stoga podržava prijedlog proizašao iz Konferencije o budućnosti Europe (15) da se osigura pravedna tranzicija u kojoj se s pomoću odgovarajućeg financiranja tranzicije i daljnjeg istraživanja štite radnici i radna mjesta;

16.

naglašava da će za odgovornost privatnog sektora za postizanje cilja dekarbonizacije biti potrebna brza transformacija sustavâ dosad nezabilježenih razmjera te ističe da privatni sektor ima ključnu ulogu u tom procesu;

17.

uvažava napore koje u brojnim slučajevima i na raznovrsne načine poduzeća i poduzetnici u cijelom EU-u ulažu u razvijanje poslovnih rješenja za ublažavanje izazova povezanih s klimatskim promjenama i prilagodbu njima te smatra da bi se protiv klimatskih promjena trebalo boriti inovativnim i odgovornim poslovnim modelima, i to stavljanjem naglaska na mjerljive ciljeve održivosti, uključujući smanjenu upotrebu vode, energije i kemikalija;

18.

zabrinut je zbog toga što uslijed smanjenja emisija stakleničkih plinova u EU-u dolazi do povećanja emisija u inozemstvu radi zadovoljavanja potrošnje u EU-u, što dovodi do učinka prelijevanja stakleničkih plinova (16) te smatra da u pristup EU-a koji se temelji na inventaru stakleničkih plinova treba uključiti i emisije stakleničkih plinova povezane s uvezenim proizvodima, da prednost moramo dati razdvajanju socioekonomskog napretka od negativnih učinaka na klimu i bioraznolikost, bez obzira na to dolazi li do njih u EU-u ili u zemljama izvoznicama, kao i da je CBAM mjera kojom se podupire postizanje tog cilja;

19.

napominje da se, kao što je naglasila znanstvena zajednica, klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti uzajamno intenziviraju; poziva na holistički pristup zaštiti okoliša kojim bi se rješavao problem povezanosti između gubitka bioraznolikosti i klimatskih promjena te predlaže da se ponovno razmotre i povećaju površine zaštićenih područja, kao i napori za zaštitu preostalih prirodnih resursa u okviru Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. (17);

20.

zabrinut je zbog činjenice da klimatske promjene nesrazmjerno utječu na najranjivije osobe i da se zajednice koje su najmanje odgovorne za globalne emisije suočavaju s najgorim posljedicama, a ne raspolažu uvijek resursima da se s njima nose;

21.

ističe da mjere prilagodbe poprimaju sve veću važnost s obzirom na to da su neuobičajene klimatske pojave sve učestalije i da je od presudne važnosti bolje predviđati učinke klimatskih promjena; naglašava da se u Pariškom sporazumu ističe važnost procesa planiranja prilagodbe na nacionalnoj razini tako što se sve zemlje obvezuje na izvještavanje o postignutom napretku; ujedno poziva na to da se u svim područjima vodi računa o uključivosti kako bi se izbjeglo povećanje postojećih nejednakosti;

22.

poziva na to da razvijene zemlje povećaju ukupni doprinos financiranju borbe protiv klimatskih promjena i da se pritom pridaje jednaka važnost financiranju ublažavanja i prilagodbe jer će, ako se za to ne osiguraju dodatna financijska sredstva, planiranje i provedba prilagodbe biti ograničeni, naročito u zemljama u razvoju; poziva na poduzimanje daljnjih koraka kako bi se osiguralo poštovanje tog načela s obzirom na to da ublažavanje klimatskih promjena štiti buduće naraštaje od pogoršavanja klimatske krize, dok prilagodba tim promjenama štiti sadašnje i buduće naraštaje od ekstremnih vremenskih nepogoda uzrokovanih već postojećim klimatskim promjenama (18); podsjeća na to da se trenutno samo 25 % ukupnih financijskih sredstava za klimu izdvaja za financiranje prilagodbe klimatskim promjenama i da se ne ostvaruju ranija obećanja da će se do 2025. godine sredstva za tu svrhu povećati na 40 % (19);

23.

pozdravlja doprinos Komisije Fondu za prilagodbu u iznosu od 100 milijuna eura, a države članice EU-a istodobno potiče da do 2025. udvostruče financijska sredstva za prilagodbu u odnosu na razinu iz 2019. te poziva na ulaganje dodatnih napora kako bi se prikupilo 100 milijardi američkih dolara za „plan provedbe”; ističe činjenicu da trenutno ne postoji globalni mehanizam financiranja kojim bi se podupirao oporavak od gubitaka i štete koje dotični ljudi trpe te poziva države članice EU-a i Komisiju da se obvežu na uspostavu „financijskog mehanizma za gubitke i štetu” kako bi se sanirale posljedice klimatskih promjena;

24.

smatra da u okviru djelovanja u interesu klimatske pravde vlade i institucije EU-a moraju osmisliti sveobuhvatnu europsku politiku migracija i azila okrenutu budućnosti koja bi pružala zaštitu osobama raseljenima zbog klimatskih promjena, pri čemu bi prvi korak trebao biti službeno priznavanje statusa klimatskih izbjeglica;

Jačanje djelotvornih sektorskih mjera radi postizanja klimatske neutralnosti

25.

ističe da su kružno gospodarstvo i biogospodarstvo poticajni faktori za osmišljavanje nove vizije prosperiteta za ljude i da ih treba dodatno ubrzati (20) te naglašava da strategije kružnog gospodarstva koje se provode u svim sektorima i zemljama imaju potencijal za smanjenje globalnih emisija stakleničkih plinova za 39 %; (21) izražava zabrinutost zbog toga što je stopa kružnosti u EU-u samo 12 % unatoč opsežnom procesu ažuriranja zakonodavstva pokrenutom 2015. prvim akcijskim planom EU-a za kružno gospodarstvo i smatra da se daljnji napredak može postići samo kroz uključivanje svih komponenata civilnog društva, prije svega kako bi se prevladale preostale političke, kulturne, infrastrukturne, upravljačke i financijske prepreke (22);

26.

poziva na to da se tranzicijske strategije za uspostavu održivih prehrambenih sustava na odgovarajući način uključe u nacionalno utvrđene doprinose i napominje da, iako mnoge zemlje u svojim nacionalno utvrđenim doprinosima navode potencijal koji za ublažavanje i prilagodbu ima poljoprivreda, vrlo ih je malo postavilo ciljeve u pogledu drugih faza prehrambenog sustava (23), što znači da velik broj prilika nije iskorišten (24): ponavlja svoje preporuke da se donesu sveobuhvatne prehrambene politike, kao što je strategija „od polja do stola”, uključujući i klimatske mjere, te da se osigura strukturirano sudjelovanje dionika u cijelom lancu opskrbe hranom (25) i na svim razinama upravljanja, a prije svega da se proizvođači stave u središte poljoprivrednih strategija i da ih se uključi u izradu politika;

27.

zabrinut je zbog situacije u Africi, čiji je udio u globalnim emisijama manji od 4 %, što je u velikom nesrazmjeru s činjenicom da je Afrika jedna od najranjivijih regija na svijetu; s obzirom na to da se sastanak COP 27 održava u Africi, odlučno apelira na EU da prioritetno stavi na raspolaganje financijske i tehničke resurse te resurse za izgradnju kapaciteta za Afriku kako bi se poduprle obveze koje je taj kontinent preuzeo na sastanku COP 21 u Parizu; ujedno traži da EU uzme u obzir činjenicu da većina afričkih nacionalno utvrđenih doprinosa sadrži ciljeve ublažavanja i prilagodbe koji ovise o primanju odgovarajuće međunarodne potpore, što otvara pitanje zaštite visokovrijednih ekosustava očuvanja kao što su šume i savane, kao i pitanje ekstrakcije fosilnih goriva;

28.

poziva na to da se odmah obustave subvencije za fosilna goriva i pozdravlja Komunikaciju o planu REPowerEU jer se u njoj iznose rješenja koja su u skladu s ciljevima zelenog plana i europske energetske unije (26) (27); smatra da vlade moraju uspostaviti okvir za ulaganja u revolucionarne tehnologije u područjima kao što su energetska učinkovitost i proizvodnja obnovljive energije, i to podupiranjem istraživanja, inovacija i razvoja, te da bi propisi trebali biti osmišljeni tako da omogućuju i unapređuju razvoj i prihvaćanje novih tehnologija na tržištu, uključujući mjere na strani potražnje kako bi se stvorila vodeća tržišta i poticaji za potrošnju proizvoda s niskim emisijama ugljika (28);

29.

pozdravlja digitalna rješenja kojima se omogućuju zaštita okoliša i prelazak na održivost u prometu, energetskim sustavima, zgradama, poljoprivredi i drugim sektorima, ali ujedno napominje da sveukupno gledajući digitalizacija dosad nije doprinijela smanjenju potražnje za energijom i smanjenju emisija ugljika pa stoga naglašava da su potrebne politike potpore kako bi se ublažili povratni i indukcijski učinci (29);

30.

naglašava da klimatske promjene imaju ozbiljne posljedice i za poduzeća, naročito MSP-ove (primjerice, prekid lanaca opskrbe i šteta na proizvodnim postrojenjima zbog ekstremnih vremenskih pojava) i prisiljavaju ih da uvode ponekad skupe promjene u svoje poslovne i operativne modele i provode ulaganja kako bi se nosila s regulatornim i drugim zahtjevima; smatra da treba podupirati one koji ranije uvode nove održive poslovne modele kako bi se spriječilo da zbog svoje inovativnost budu stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju;

31.

naglašava da se u okviru potpore privatnom sektoru moraju poštovati načela pravednog pristupa financijskim instrumentima za MSP-ove i da se potpora treba zasnivati isključivo na klimatskim ciljevima (30) te da će u svim lancima vrijednosti trebati učiniti mnogo toga i da će biti potrebna međusektorska suradnja;

32.

smatra da su usklađivanje i standardizacija ključni za prilagođavanje razmjera rješenja potrebama industrijskih sektora, uz pomoć tehnologije, jačanja vještina i regulative, što bi vlade EU-a trebale podupirati na međunarodnoj razini, te da će naročito za MSP-ove biti ključno da im se osiguraju prateći instrumenti i izgradnja kapaciteta kako bi ispunili nove zahtjeve i povećali svoj pristup tržištu u EU-u;

Osnaživanje civilnog društva u cilju ubrzavanja djelovanja u području klime i poziv na uvođenje novog okvira upravljanja

33.

ističe da razmjer potrebnog djelovanja iziskuje integrirane, višerazinske politike i međusektorska rješenja, uz istinski angažman civilnog društva, pa stoga predlaže uvođenje novog okvira upravljanja kako bi se razradile te transformacijske promjene;

34.

smatra da bi se na razini radnog mjesta tim novim okvirom upravljanja trebao zajamčiti socijalni dijalog osiguravanjem radničkih prava i sudjelovanja radnika, kao i jačanjem kolektivnih ugovora;

35.

osim toga, smatra da treba ojačati i širi dijalog, uz sudjelovanje regija, ruralnih aktera i gradova, socijalnih partnera, zadruga i civilnog društva, kako bi se zajamčile socijalna pravda i vjerodostojnost te kako bi se konkretiziralo obećanje da nitko ne smije biti zapostavljen (31). Na primjer, olakšavanjem aktivnosti prozumenata može se ubrzati tranzicija prema čišćem energetskom sustavu, stvoriti novi gospodarski modeli i pomoći u zaštiti najranjivijih skupina u našim društvima, primjerice kako ih se ne bi isključilo iz sustava grijanja i rasvjete i iz informacijske tehnologije;

36.

čvrsto je uvjeren da radi bržeg ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima, kao i radi jačanja socijalne otpornosti treba zaista podupirati i poticati inicijative odozdo prema gore i građanske inicijative i time osloboditi potencijal kulture suradnje i rješenja odozdo prema gore; vjeruje da je jednako tako potrebno više ulagati u socijalne inovacije kako bi posvuda došlo do kulturnih i društvenih promjena potrebnih za to da zaštita klime postane dio svakodnevnog života poduzeća, javnih vlasti i domaćinstava;

37.

smatra da se pitanje roda ne bi trebalo rješavati kao zasebni i izolirani problem, već da ga treba smatrati osnovnim pitanjem kako bi se izbjeglo usvajanje mjera i politika u kojima se to pitanje ne uzima u obzir. Klimatske promjene nemaju jednak učinak na sve segmente stanovništva, a ako se klimatske politike ne osmisle na ispravan način, mogle bi perpetuirati nepravde i neuravnoteženosti te vrste. Na primjer, nejednako sudjelovanje žena u postupcima donošenja odluka i na tržištu rada povećava nejednakosti i ženama često onemogućuje puno sudjelovanje u planiranju klimatskih politika, njihovoj izradi i provedbi (32);

38.

uvjeren je da će se snažnijim angažmanom mladih u postupcima donošenja odluka – od sastavljanja zakonodavnih prijedloga i inicijativa do provedbe, nadzora i praćenja – najbolje uzeti u obzir međugeneracijska dimenzija tih promjena (33). EGSO zbog toga od 2021. u službeno izaslanstvo EU-a na sastancima Konferencije stranaka UNFCCC-a uključuje predstavnika ili predstavnicu mladih i obvezao se na to da će u svom radu davati više prostora stavovima mladih i njihovih organizacija; odlučno preporučuje strankama i drugim dionicima da usvoje sličan pristup;

39.

napominje da se autohtoni narodi nalaze u prvim redovima borbe protiv klimatskih promjena – oni su čuvari više od 80 % preostale bioraznolikosti planeta (34); pozdravlja njihov sve veći angažman u klimatskoj politici i potiče stranke da ih aktivno uključe u provedbu klimatskih mjera;

40.

EGSO se obvezuje da će poduzeti mjere za provedbu navedenih preporuka o politikama.

---

(1)  SL C 429, 11.12.2020., str. 44.

(2)  https://www.ipcc.ch/2022/04/04/ipcc-ar6-wgiii-pressrelease/

(3)  https://climateactiontracker.org/global/temperatures/

(4)  Pariški sporazum

(5)  Izvor: Economic losses from weather and climate-related extremes in Europe reached around half a trillion euros over past 40 years (Ekonomski gubici uzrokovani ekstremnim vremenskim i klimatskim pojavama u Europi u posljednjih 40 godina popeli su se na oko pola bilijuna eura), Europska agencija za okoliš; New report: World counts the cost of a year of climate breakdown (Novo izvješće: svijet računa koliko ga je koštala jedna godina klimatskog raspada), britansko dobrotvorno društvo koje se bori protiv siromaštva u svijetu Christian Aid, Media Centre; The Costs of Extreme Weather Events Caused by Climate Change (Cijena ekstremnih vremenskih nepogoda uzrokovanih klimatskim promjenama), Euromediteranski centar za klimatske promjene – CMCC; Billion-Dollar Weather and Climate Disasters (Vremenske i klimatske katastrofe koje su koštale najmanje milijardu dolara), Nacionalni centri za informacije o okolišu – NCEI.

(6)  Climate Change 2022: Mitigation of Climate Change (Klimatske promjene 2022.: ublažavanje klimatskih promjena), IPCC.

(7)  Rezolucija EGSO-a „Rat u Ukrajini i njegove gospodarske, socijalne i okolišne posljedice” (SL C 290, 29.7.2022., str. 1.).

(8)  Klimatske promjene: Parlament traži brže djelovanje i energetsku neovisnost EU-a.

(9)  Paket mjera „Spremni za 55 %”: Parlament se slaže s povećanjem ambicija u pogledu ponora ugljika do 2030.

(10)  Mišljenje EGSO-a „Održivo gospodarstvo kakvo trebamo” (SL C 106, 31.3.2020., str. 1.).

(11)  Mišljenje EGSO-a „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti” (SL C 275, 18.7.2022., str. 101.).

(12)  Mišljenje EGSO-a „Socijalni dijalog u kontekstu zelene tranzicije” (SL C 486, 21.12.2022., str. 95.).

(13)  Mišljenje EGSO-a „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti” (SL C 275, 18.7.2022., str. 101.).

(14)  Mišljenje EGSO-a „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti” (SL C 275, 18.7.2022., str. 101.).

(15)  Konferencija o budućnosti Europe – preporuke koje je usvojio europski panel građana i građanki.

(16)  Izvješće o održivom razvoju Europe 2021., SDSN Europa.

(17)  Mišljenje EGSO-a u pripremi (NAT/841) „Ciljevi EU-a za obnovu prirode u okviru Strategije EU-a za bioraznolikost”.

(18)  Mišljenje EGSO-a „Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (SL C 374, 16.9.2021., str. 84.).

(19)  António Guterres: 50 % svih financijskih sredstava za klimu potrebno je za prilagodbu.

(20)  Mišljenje EGSO-a „Stvaranje sinergija među različitim planovima za kružno gospodarstvo” (SL C 14, 15.1.2020., str. 29.).

(21)  Circularity Gap Report 2021 Climate Change Mitigation through the Circular Economy (Izvješće o stanju kružnosti za 2021.: Ublažavanje klimatskih promjena uz pomoć kružnog gospodarstva).

(22)  Mišljenje EGSO-a „Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (SL C 374, 16.9.2021., str. 84.).

(23)  Enhancing NDCs For Food Systems – recommendations for decision-makers | NDC Action Project (Jačanje nacionalno utvrđenih doprinosa u području prehrambenih sustava – preporuke za donositelje odluka, Projekt za mjere za nacionalno utvrđene doprinose).

(24)  Mišljenje EGSO-a „Sigurnost opskrbe hranom i održivi prehrambeni sustavi” (SL C 194, 12.5.2022., str. 72.).

(25)  Mišljenje EGSO-a „Od polja do stola: strategija održive prehrane” (SL C 429, 11.12.2020., str. 268.).

(26)  Mišljenja EGSO-a „Klimatska pravda” (SL C 81, 2.3.2018., str. 22.). i „Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (SL C 374, 16.9.2021., str. 84.).

(27)  Mišljenje EGSO-a „REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju” (SL C 323, 26.8.2022., str. 123.).

(28)  Mišljenje EGSO-a „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti” (SL C 275, 18.7.2022., str. 101.).

(29)  Mišljenje EGSO-a „Digitalizacija i održivost – trenutačno stanje i potreba za djelovanjem iz perspektive civilnog društva” (SL C 429, 11.12.2020., str. 187.).

(30)  Mišljenje EGSO-a „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti” (SL C 275, 18.7.2022., str. 101.).

(31)  Mišljenje EGSO-a „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti” (SL C 275, 18.7.2022., str. 101.).

(32)  2020 Pocket Guide to Gender Equality under the UNFCCC (Kratki vodič o pitanju rodne ravnopravnosti u okviru UNFCCC-a za 2020.), organizacija WEDO.

(33)  Mišljenje EGSO-a u pripremi (NAT/788) „Ususret strukturiranom angažmanu mladih u području klime i održivosti u postupku donošenja odluka EU-a” (SL C 429, 11.12.2020., str. 44).

(34)  Indigenous peoples defend Earth’s biodiversity but they’re in danger (Autohtoni narodi brane biološku raznolikost planeta Zemlje, ali su i sami ugroženi).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Digitalna suverenost: ključni stup digitalizacije i rasta u EU-u”

(samoinicijativno mišljenje)

(2023/C 75/02)

Izvjestitelj:

Philip VON BROCKDORFF

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	Samoinicijativno mišljenje
Nadležna Stručna skupina:	Jedinstveno tržište, proizvodnja i potrošnja
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.10.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	26.10.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	573
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	185/0/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Unatoč značajnom napretku u povećanju digitalne suverenosti EU-a, još uvijek postoji velika ovisnost o tehnološkim poduzećima sa sjedištem izvan EU-a. To ograničava vodstvo i stratešku autonomiju EU-a u digitalnom svijetu, a time i potencijal gospodarskog rasta EU-a.

1.2.

U internetskom okruženju u kojem i dalje prevladavaju tehnološka poduzeća iz trećih zemalja, postavlja se pitanje o stupnju kontrole koju građani, poduzeća i vlade EU-a imaju nad svojim digitalnim podacima. To se možda u kontekstu aktualne krize ne čini prioritetnim, no potreba za rješavanjem pitanja neravnoteže digitalne suverenosti ne smije se zanemariti.

1.3.

S obzirom na navedeno, EGSO smatra da EU treba smanjiti ovisnost o tehnološkim divovima iz trećih zemalja tako da uloži dvostruko veće napore u razvoj sigurnog i uključivog digitalnog gospodarstva koje bi se temeljilo na vrijednostima i moglo natjecati s tehnološkim divovima iz trećih zemalja te da stavi naglasak na pouzdanu povezivost, sigurnost podataka i umjetnu inteligenciju.

1.4.

EGSO stoga poziva na to da se ulaganje u digitalni sektor u znatnoj mjeri usmjeri na otvorenu stratešku autonomiju u digitalnom gospodarstvu. To bi trebalo uključivati ulaganje u digitalne kapacitete, obrazovanje i strukovno osposobljavanje, infrastrukturu i tehnologiju. Poziva i na uspostavu jednakih uvjeta tržišnog natjecanja u digitalnoj transformaciji, pri čemu bi prava radnika bila zaštićena i poduzeća svih veličina mogla bi istodobno postojati i širiti poslovanje bez prekomjerne regulacije.

1.5.

EGSO uviđa da su inovacije kao što su računalstvo u oblaku i umjetna inteligencija postale važna strateška sredstva u EU-u koja pozitivno doprinose potencijalu rasta gospodarstva EU-a. Međutim, EU zaostaje u globalnoj utrci koja se vodi za razvoj novih tehnologija u digitalnom svijetu, a i privatna ulaganja EU-a u određene tehnologije zaostaju za sličnim ulaganjima u SAD-u i Kini.

1.6.

EGSO poziva na ulaganje dodatnih napora kako bi se uspostavila javno-privatna partnerstva u području digitalnih tehnologija i poduprla opsežna istraživanja EU-a u području novih tehnologija, prije svega kako EU ne bi zaostajao za istraživačkim kapacitetima SAD-a i Kine.

1.7.

EGSO tvrdi da je postojeća neravnoteža u digitalnoj suverenosti djelomično prisutna zbog nacionalnih prepreka koje i dalje sprečavaju ostvarenje istinskog jedinstvenog tržišta. Trenutno je jedinstveno tržište u osnovi spoj više manjih nacionalnih tržišta, koja ne dosežu razmjere potrebne da bi se bilo koje poduzeće sa sjedištem u EU-u moglo natjecati s digitalnim divovima ovog svijeta. Osim toga, unutar EU-a postoje razlike u razini digitalnog razvoja, infrastrukture i kapaciteta.

1.8.

EGSO poziva Komisiju da nastavi s radom na svojem regulatornom okviru za digitalni sektor čiji je cilj zaštita građana EU-a od ekscesa digitalnog svijeta i ujedno pružanje okvira za antropocentričnije i etičnije okruženje.

1.9.

Jednako je važno da internetske platforme, ekosustavi i aktivnosti na internetu postanu otvoreniji, pravedniji i predvidljiviji uz pravila koja obuhvaćaju transparentnost i neutralnost algoritama i da se uzmu u obzir razmjena podataka i interoperabilnost.

1.10.

EGSO podupire pozive upućene EU-u da razvije infrastrukturu u oblaku i podatkovnu infrastrukturu kako bi izgradio svoju digitalnu suverenost i riješio pitanje goleme neravnoteže na tržištu pohrane u oblaku i pohrane podataka, na kojem gotovo u potpunosti prevladavaju poduzeća iz trećih zemalja.

1.11.

EGSO također prepoznaje potencijal EU-a da postane svjetski predvodnik u prikupljanju i obradi podataka, što je okosnica digitalnog gospodarstva. Podatkovni okvir EU-a za prikupljanje i razmjenu podataka ima golemi potencijal u strateškim sektorima kao što su zdravstvo, tržište rada i promet.

1.12.

EGSO poziva na ažuriranje politike tržišnog natjecanja i zaštite potrošača na jedinstvenom tržištu. Pritom treba obratiti pozornost i na prakse poduzeća iz trećih zemalja koje narušavaju tržišno natjecanje, kao i na sve veći utjecaj kineskih digitalnih poduzeća u EU-u. S tim u vezi EGSO pozdravlja nove propise kao što su Akt o digitalnim tržištima i Prijedlog europskog Akta o čipovima.

1.13.

EGSO uviđa da mala i srednja poduzeća (MSP) u velikoj mjeri utječu na oblikovanje digitalne suverenosti EU-a, posebno svojom interakcijom s velikim tehnološkim poduzećima EU-a.

1.14.

Naposljetku, EGSO ističe da je u razvoju digitalne suverenosti EU-a važno obrazovanje na svim razinama (strukovno ili akademsko).

2.   Kontekst

2.1.

Digitalna suverenost može se okvirno opisati kao autonomija kojom vlade i poduzeća uspostavljaju vlastite podatke, hardver i softver i njima upravljaju. Već se predugo izražava zabrinutost zbog izrazite ovisnosti EU-a o malom broju velikih tehnoloških poduzeća koja posluju izvan EU-a.

2.2.

Dokaz izrazite ovisnosti EU-a o tehnološkim poduzećima izvan EU-a jest to da se prema procjenama 92 % svih podataka zapadnog svijeta pohranjuje na poslužiteljima u vlasništvu SAD-a. To uključuje podatke na internetu, podatke preuzete s društvenih mreža i podatke kojima upravljaju nacionalne vlade (1).

2.3.

Stoga ne iznenađuje da je takvo stanje dovelo do sve veće bojazni da poduzeća iz EU-a i nacionalne vlade možda nemaju potpunu kontrolu nad podacima i da se i dalje uvelike oslanjaju na velika tehnološka poduzeća izvan EU-a, što tehnološkim poduzećima sa sjedištem u EU-u otežava natjecanje s konkurentskim poduzećima u SAD-u. Prisutna je zabrinutost i zbog toga što EU polako ali sigurno gubi svoju sposobnost za djelotvornu provedbu zakonodavstva u digitalnom okruženju.

2.4.

Zabrinjavajuće je to što ta golema ovisnost o tehnološkim poduzećima sa sjedištem u SAD-u ograničava vodstvo i stratešku autonomiju EU-a u digitalnom svijetu, što bi posljedično moglo ograničiti potencijal gospodarskog rasta EU-a. Utjecaj tehnoloških poduzeća iz trećih zemalja na gospodarstvo ne može se zanemariti. Jednako vrijedi i za njihov utjecaj na građane EU-a i njihove obrasce potrošnje, ali i na to kako oblikuju svoju interakciju sa sugrađanima u EU-u i izvan njega.

2.5.

Danas velika tehnološka poduzeća iz trećih zemalja znaju više o nama no što to možda znaju naši najbliži članovi obitelji i prijatelji te je nedostatak privatnosti zabrinjavajući. Zapravo, ne kontroliramo sami svoje podatke na internetu, nego to čine velika tehnološka poduzeća, a internet i dalje u velikoj mjeri nije reguliran. Inicijativama kao što je Opća uredba o zaštiti podataka EU-a (2) pokušala su se definirati nova pravila u tom pogledu. Problem je to što se tehnološka poduzeća razvijaju brže no što to EU može pratiti kako bi riješio navedeni problem. Velika tehnološka poduzeća često posluju u područjima u kojima imaju znatnu informacijsku prednost pred regulatornim tijelima te su uglavnom nesputana u praćenju kretanja građana na internetu, prikupljanju informacija pri tome i iskorištavanju tih saznanja radi dobiti.

2.6.

U tom kontekstu predsjednica Komisije izdvojila je digitalnu politiku kao jedan od glavnih prioriteta tijekom njezina mandata 2019. – 2024. i zauzela se za tehnološku suverenost. Međutim, još smo daleko od postizanja tog cilja, a sama Komisija izrazila je zabrinutost zbog toga što tehnološka poduzeća iz trećih zemalja namjerno ne poštuju pravila i temeljne vrijednosti EU-a. Posljednjih se godina digitalno gospodarstvo konsolidiralo oko tih tehnoloških divova, koji upotrebljavaju kolačiće za upravljanje podacima i održavaju oligopolistički položaj na tržištu. Europski parlament izrazio je zabrinutost zbog sigurnosnih prijetnji povezanih sa sve većom kineskom tehnološkom prisutnošću u EU-u, a posebno je pozvao na djelovanje na razini EU-a kako bi se smanjio sve veći kineski utjecaj u 5G infrastrukturi.

2.7.

Zabrinjavajuće je to što cijeli sektori gospodarstva EU-a i dalje uvelike ovise o velikim internetskim platformama sa sjedištem u trećim zemljama. Time se države članice lišavaju vlastite digitalne suverenosti u ključnim područjima kao što su autorska prava, zaštita podataka i oporezivanje. Ta se zabrinutost proteže i na druga područja kao što su e-trgovina i dezinformacije na internetu.

2.8.

U internetskom okruženju u kojemu prevladavaju tehnološka poduzeća iz trećih zemalja postavlja se pitanje mogu li građani EU-a povratiti kontrolu nad svojim digitalnim podacima i može li EU djelotvorno riješiti pitanje neravnoteže u pogledu digitalne suverenosti i to u razumnom roku. Razmatranja tih pitanja nalaze se u odjeljcima 3. i 4.

3.   Opće napomene

3.1.

EU ponajprije mora uložiti dvostruko veće napore u razvoj sigurnog i uključivog digitalnog gospodarstva temeljenog na vrijednostima da bi smanjio ovisnost o velikim tehnološkim divovima iz trećih zemalja i mogao se s njima natjecati te staviti naglasak na pouzdanu povezivost, sigurnost podataka i umjetnu inteligenciju. EGSO smatra da je aspekt gospodarstva koji se temelji na vrijednostima posebno važan i stavlja naglasak na socijalnu i etičku dimenziju, kao i na prava radnika u digitalnom gospodarstvu.

3.2.

Komisija je na razvoj digitalnog gospodarstva odgovorila 2021. godine izradom Digitalnog kompasa za digitalno desetljeće EU-a, usmjerenog na infrastrukturu, javnu upravu, poduzeća i vještine. Kompasom se postavljaju ciljevi na razini EU-a i na nacionalnoj razini, predlaže čvrst zajednički okvir upravljanja za praćenje napretka i uklanjanje nedostataka i predlažu dodatni višedržavni projekti kojima se kombiniraju ulaganja iz EU-a, država članica i privatnog sektora. To je dopunjeno Aktom o digitalnim tržištima, zakonodavnim okvirom čiji je cilj osigurati viši stupanj tržišnog natjecanja na europskim digitalnim tržištima sprečavanjem velikih poduzeća da zloupotrebljavaju svoju tržišnu snagu i omogućivanjem ulaska na tržište novim akterima. Nedavno je u Prijedlogu europskog Akta o čipovima naveden cilj povećanja proizvodnje mikročipova u cijelom EU-u kako bi se odgovorilo na rastuću potražnju i smanjila ovisnost o dobavljačima iz trećih zemalja. Time bi se suzbila dominacija Kine, posebno u proizvodnji poluvodičkih čipova.

3.3.

U kontekstu oporavka gospodarstva EU-a nakon pandemije i povećanja cijena, EGSO poziva na uspješnu provedbu Digitalnog kompasa i poziva vlade EU-a da poduzećima pruže poticaje za daljnja ulaganja u digitalne kapacitete i ljudske resurse. Tim bi se ulaganjem doprinijelo jačanju strateške autonomije u digitalnoj transformaciji gospodarstva EU-a. Ulaganja vlada EU-a u poboljšanje digitalnih kapaciteta, infrastrukture i tehnologije također se smatraju izuzetno važnima.

3.4.

EGSO uviđa da su inovacije kao što su računalstvo u oblaku i umjetna inteligencija postale važna strateška sredstva u EU-u, koja pozitivno doprinose potencijalu rasta gospodarstva EU-a. Međutim, EU i dalje zaostaje u globalnoj utrci koja se vodi za razvoj novih tehnologija u digitalnom svijetu. Primjerice, u području umjetne inteligencije privatna ulaganja EU-a zaostaju za sličnim ulaganjima u SAD-u i Kini. Isto vrijedi i u slučaju tehnologija za prikupljanje podataka i pristup podacima te kvantno računalstvo, pri čemu ulaganje EU-a u tehnologije lanca blokova i interneta stvari također zaostaje za sličnim ulaganjima u SAD-u i Kini.

3.5.

EGSO također primjećuje različite financijske instrumente koji su uspostavljeni za smanjenje razlike u odnosu na ulaganja SAD-a i Kine u digitalne tehnologije. Ti bi instrumenti svakako mogli poduprijeti istraživanje i inovacije u području digitalnih tehnologija, no, kako je istaknuto u točki 3.3., potrebna su dodatna ulaganja, stoga EGSO poziva na ulaganje dodatnih napora kako bi se uspostavila javno-privatna partnerstva u području digitalnih tehnologija i poduprla opsežna istraživanja EU-a u području novih tehnologija, prije svega kako EU ne bi zaostajao za istraživačkim kapacitetima SAD-a i Kine.

3.6.

EGSO smatra da digitalna suverenost nije samo pitanje nadoknade zaostatka EU-a ili preuzimanja vodstva u digitalnom razvoju. Nije ni pitanje toga je li pod izgovorom digitalne suverenosti zapravo riječ o protekcionističkoj naravi EU-a. Radi se o stvaranju jednakih uvjeta tržišnog natjecanja za tehnološka poduzeća sa sjedištem u EU-u u cilju, kako je navedeno u naslovu ovog samoinicijativnog mišljenja, poboljšanja potencijala gospodarskog rasta EU-a i time osiguravanja koristi za društvo EU-a u cijelosti.

3.7.

Postoje valjani razlozi zašto bi se prema tehnološkim poduzećima sa sjedištem u EU-u možda trebalo postupati na povlašteniji način nego s poduzećima iz trećih zemalja ako žele biti među glavnim globalnim predvodnicima u digitalnom sektoru. Međutim, EGSO tvrdi da je postojeća neravnoteža u digitalnoj suverenosti djelomično prisutna zbog nacionalnih prepreka koje i dalje sprečavaju ostvarenje istinskog jedinstvenog tržišta. Trenutno je jedinstveno tržište u osnovi spoj više manjih nacionalnih tržišta, koja ne dosežu razmjere potrebne da bi se bilo koje poduzeće sa sjedištem u EU-u moglo natjecati s digitalnim divovima ovog svijeta, kao što je primjerice Microsoft. Osim toga, i unutar EU-a postoje razlike u razini razvoja i infrastrukture. Stoga nije iznenađujuće da na digitalnom tržištu i dalje prevladavaju poduzeća iz trećih zemalja.

3.8.

Isto tako, EGSO smatra da će rješavanje pitanja digitalne suverenosti pomoći otkloniti zabrinutost u pogledu privatnosti i osobnih podataka, oporezivanja, nabave podataka i javne nabave. To se neće promijeniti preko noći unatoč čvršćem regulatornom okviru. Oporezivanje se posebno istaknulo kao kontroverzno područje jer tehnološka poduzeća sa sjedištem u SAD-u mogu ostvarivati prihode putem interakcije s klijentima u EU-u, pri čemu se postavlja pitanje fizičke prisutnosti, koja ja obično preduvjet za oporezivanje.

3.9.

Naposljetku, EGSO je već u jednom prethodnom mišljenju (3) istaknuo važnost digitalne suverenosti kao ključnog stupa gospodarskog, socijalnog i okolišnog razvoja Europe i naglasio da se ta suverenost mora temeljiti na globalnoj konkurentnosti i čvrstoj suradnji među državama članicama. To je ključan preduvjet da EU postane svjetski predvodnik na međunarodnoj sceni, posebno u pogledu pouzdanosti digitalnih tehnologija.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO poziva države članice da djelotvorno provode regulatorni okvir za digitalni sektor čiji je cilj zaštititi građane EU-a od ekscesa digitalnog svijeta, a ujedno i osigurati okvir za antropocentričnije i etičnije okruženje. Smatra da će regulatorni okvir pomoći u djelotvornijem upravljanju digitalnim sektorom EU-a. Osim toga, zaštita radnika i pravo na kolektivno pregovaranje trebali bi olakšati prijelaz na digitalizaciju. Istodobno bi tehnološkim poduzećima iz EU-a trebalo omogućiti dovoljno prostora za inovacije i brži rast u usporedbi s tehnološkim poduzećima izvan EU-a, uz poticanje međunarodnih partnerstava kad god je to moguće.

4.2.

Donošenje pravila za podatke EU-a pomoći će formalno povećati suverenost EU-a, no to neće biti dovoljno da tehnološka poduzeća EU-a dostignu globalni doseg poduzeća sa sjedištem u trećim zemljama. To se može ostvariti samo postavljanjem političkog smjera, ulaganjem u istraživanja i inovacije i uklanjanjem postojećih nedostataka na jedinstvenom tržištu.

4.3.

To podrazumijeva na budućnost usmjereniji pristup regulatornom okviru koji će oblikovati digitalno gospodarstvo u predstojećem razdoblju. Jednako je važno da internetske platforme, ekosustavi i aktivnosti na internetu postanu otvoreniji, pravedniji i predvidljiviji uz pravila koja obuhvaćaju transparentnost i neutralnost algoritama i da se uzmu u obzir razmjena podataka i interoperabilnost.

4.4.

Kad je riječ o izgradnji digitalne suverenosti EU-a, EGSO poziva na veću koordinaciju među nacionalnim jurisdikcijama, posebno regulatornim tijelima u tom području. Potrebno je preispitati postojeće upravljačke strukture kako bi se učvrstio kontakt među državama članicama i olakšalo zajedničko donošenje odluka povezanih s digitalnim sektorom. EGSO smatra da će to biti ključno za potporu nastojanjima da se ostvari određeni oblik digitalne suverenosti. EGSO istodobno upozorava na rizik pretjerane regulacije koja bi mogla narušiti potencijalni gospodarski rast.

4.5.

EGSO podupire pozive upućene EU-u da razvije infrastrukturu u oblaku i podatkovnu infrastrukturu kako bi izgradio svoju digitalnu suverenost i riješio pitanje goleme neravnoteže na tržištu pohrane u oblaku i pohrane podataka, na kojem gotovo u potpunosti prevladavaju poduzeća iz trećih zemalja. Time bi se također pomoglo smanjiti sigurnosne rizike za građane EU-a. U tom kontekstu EGSO ponovno ističe svoju potporu inicijativi EU-a za projekt Gaia-X, kojim se nastoji osigurati sigurno okruženje za upravljanje podacima građana, poduzeća i vlada.

4.6.

EGSO također prepoznaje potencijal EU-a da postane svjetski predvodnik u prikupljanju i obradi podataka, što je okosnica digitalnog gospodarstva. Podatkovni okvir EU-a za prikupljanje i razmjenu podataka ima golemi potencijal u strateškim sektorima kao što su zdravstvo, tržište rada i promet. Time bi se građanima i poduzećima omogućio pristup podacima na razini EU-a (u skladu s pravilima o zaštiti privatnosti i podataka) i poboljšala bi se učinkovitost jedinstvenog tržišta.

4.7.

EGSO u tom pogledu poziva na ažuriranje politike tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu i ispravljanje postojećih neravnoteža. Pritom treba obratiti pozornost i na prakse poduzeća iz trećih zemalja koje narušavaju tržišno natjecanje, kao i na sve veći utjecaj kineskih digitalnih poduzeća u EU-u.

4.8.

EGSO uviđa da će ostvarenje digitalne suverenosti ovisiti o: i. načinu na koji će se tehnološka poduzeća sa sjedištem u EU-u prilagoditi zakonodavnom okviru, ii. mjerama za uklanjanje nedostataka na jedinstvenom tržištu i iii. istraživanjima i inovacijama EU-a u digitalnom sektoru i mogućnostima za ulaganje. Istodobno EGSO ne može zanemariti ulogu koju bi MSP-ovi mogli imati u oblikovanju digitalne suverenosti EU-a. MSP-ovi možda nemaju financijska sredstva za izravno oblikovanje digitalnog gospodarstva, no zasigurno mogu doprinijeti interakcijom s velikim tehnološkim poduzećima EU-a.

4.9.

Konačno, EGSO ističe važnost obrazovanja na svim razinama (strukovnog ili akademskog) u razvoju digitalne suverenosti EU-a: obrazovne institucije moraju ulagati u relevantna istraživanja i inovacije te se mora stvoriti okvir za kvalificirano osoblje koje je sposobno podržati digitalnu strategiju EU-a. Preporučuje se i koordinirani pristup u svim obrazovnim ustanovama u EU-u.

---

(1)  https://www.weforum.org/agenda/2021/03/europe-digital-sovereignty/

(2)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(3)  SL C 365, 23.9.2022., str. 13.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Pripravnost za izvanredne događaje”

(samoinicijativno mišljenje)

(2023/C 75/03)

Izvjestitelj:

Paul RÜBIG

Odluka Plenarne skupštine:	24.2.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Jedinstveno tržište, proizvodnja i potrošnja
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.10.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	26.10.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	573
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	184/8/9

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) traži od Europske komisije i država članica da hitno izrade plan za značajno povećanje autonomije jedinstvenog tržišta EU-a u pogledu postrojenja za proizvodnju energije, proizvodnje hrane i vode i rudarenja potrebnih sirovina te da pritom zajamče suverenitet u području nužnih tehnologija. Taj suverenitet EU-a mora se sastojati od odgovarajućeg istraživanja i razvoja, obrade materijala, projektiranja, proizvodnje, instaliranja, pokretanja i održavanja postrojenja unutar jedinstvenog tržišta EU-a s ciljem izbjegavanja energetskog siromaštva i nezaposlenosti među građanima i potrošačima u EU-u. Najučinkovitiji oblik pripravnosti za izvanredna stanja temelji se na otpornosti, tehničkoj ili socijalnoj. Stalna poboljšanja otpornosti energetskih sustava na prirodne, političke ili bilo koje druge prijetnje trebala bi biti integrirana u sve energetske politike.

1.2.

EGSO preporučuje da EU hitno definira kratkoročne mjere za izgradnju postrojenja za proizvodnju energije unutar jedinstvenog tržišta EU-a kako bi se postigao cilj autonomije EU-a.

1.3.

EGSO procjenjuje da se rasprostranjena i dugotrajna nestašica energije u Europi može spriječiti poduzimanjem sljedećih mjera: — otvorenošću tehnologije (u pogledu aplikacija za proizvodnju i uporabu energije), — jačanjem i razvojem jedinstvenog europskog tržišta energije, — unapređenjem suradnje i koordinacije s partnerima sličnih stajališta, kao i bliskijom suradnjom sa susjednim državama i državama koje nisu članice EU-a, — provođenjem ambiciozne trgovinske politike i diversifikacijom opskrbe, — rješavanjem problema neusklađenosti na tržištu rada, — poboljšanjem komunikacije i informiranja, — ubrzanjem razvoja inovacija i digitalizacije, — olakšavanjem pristupa financijama, — osiguravanjem dostatnih ulaganja (kako bi se, među ostalim, olakšala zelena tranzicija), — osmišljavanjem politika koje bi bile realistične. Na primjer, u području energije i klime moramo preispitati paket „Spremni za 55 %” kako bismo uspostavili ravnotežu između ispunjavanja ciljeva do 2030. i 2050. i pronalaženja gospodarski i društveno prihvatljivog puta kroz tu tranziciju. Dobit od trgovanja emisijama trebala bi se koristiti za financiranje gornje granice cijene plina na temelju američkog indeksa Henry Hub i za ulaganja u nova postrojenja za proizvodnju energije u EU-u.

1.4.

Kako bi se izbjeglo preispitivanje vremenskih okvira za zeleni plan i kako bi se provele realistične energetske politike, mogućnosti, postupci procjene utjecaja i rizika za zeleni plan i energetsku politiku EU-a trebali bi uključivati ne samo učinak mjera na klimu nego i učinak na kupovnu moć potrošača iz EU-a te učinak na konkurentnost gospodarstva EU-a, doprinoseći tako očuvanju radnih mjesta u EU-u.

1.5.

S obzirom na ozbiljnost krize, EGSO smatra da u odgovoru na ovu krizu ne bi trebalo isključiti nikakve mjere.

1.6.

EGSO smatra da bi, u okviru skupa mjera koje treba poduzeti, dio odgovora trebao biti provedba strateškog plana EU-a za energetsku tehnologiju (SET) i plana REPowerEU, a posebno: — poboljšanje energetske učinkovitosti i promicanje kružnosti, — provedba plana REPowerEU za okončanje ovisnosti EU-a o ruskim fosilnim gorivima, — skladištenje veće količine plina i koordinirane operacije popunjavanja spremnika; praćenje i optimizacija tržišta električne energije; usmjeravanje ulaganja ka energetskim sustavima i poboljšanje povezanosti u neposrednom susjedstvu u okviru rada Agencije za suradnju energetskih regulatora (ACER) (1), Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC), Europske mreže operatora transportnih sustava za plin ENTSO-G (2), Europske mreže operatora prijenosnih sustava za električnu energiju ENTSO-E (3) te zajednica znanja i inovacija (ZZI) Europskog instituta za inovacije i tehnologiju u područjima energetskih inovacija, sirovina i proizvodnje, uzimajući u obzir razvoj europske okosnice za vodik i struktura za spremanje vodika, H2 i CO2, — izgradnja 1 000 postrojenja za proizvodnju energije u EU-u s 14-dnevnim postupkom odobravanja i početak ulaganja s 50 % financijske potpore EU-a iz prihoda od trgovanja emisijama.

1.7.

EGSO preporučuje da se potrošače potiče i podupire da ulažu u vlastitu proizvodnju i učinkovitost energije. Za to će biti potrebne informativne kampanje i porezni poticaji.

1.8.

Osim toga, EGSO smatra da bi EU trebao izgraditi novu prometnu infrastrukturu za prijenos energije i energenata (cijevi iz sjeverne Afrike u Španjolsku) te za energiju iz obnovljivih izvora kao što su vodik, biometan i amonijak („Campfire”).

1.9.

Kao odgovor na krizu, EGSO preporučuje niz kratkoročnih mjera: — osigurati druge izvore, osobito nafte, ugljena, plina, uranija, vode, hrane i hrane za životinje, — izraditi planove i koncepte za uštedu i racioniranje energije u svih 27 država članica EU-a: — pri racioniranju bi trebalo imati jasne prioritete, npr. s energetski intenzivnim sektorom trebalo bi pregovarati o planovima racioniranja energije u energetski intenzivnim industrijama, a u okviru WTO-a o novim trgovinskim sporazumima s novim prioritetima za hranu, hranu za životinje, vodu i higijenu, — prioritet bi trebalo dati skladištenju i dostavi električne energije i plina bolnicama, ustanovama za medicinsku skrb, hitnim službama te ustanovama za skrb za starije i ranjive osobe, — izdati pravila za očuvanje dostatnih rezervi nafte i plina, — promicati uštedu energije i nove izvore energije, — intenzivirati istraživanje i razvoj u EU-u u području energije, osobito alternativnih izvora energije, energije fuzije, skladištenja energije, tehnologija vodika i amonijaka, energetske učinkovitosti energetski intenzivnih industrijskih procesa i potrošačkih uređaja, — ubrzati postupke javnog odobravanja novih projekata kojima se osigurava dodatna energija u kratkom i srednjem roku, npr. stanice za istovar vodika u lukama EU-a, cjevovodi i lučka postrojenja za uplinjavanje ukapljenog plina (LNG), — od svih poduzeća u EU-u koja proizvode ili pružaju proizvode i usluge potrebne u kriznim situacijama tražiti da osiguraju vlastite zalihe električne energije za slučaj nužde, ažuriraju svoje planove u slučaju opasnosti i redovito organiziraju osposobljavanje za izvanredne situacije itd. (npr. poduzeća koja se bave telekomunikacijama i emitiranjem, hitne službe, javni IT poslužitelji i opskrbljivači električnom energijom).

1.10.

Osim kratkoročnih mjera, EGSO preporučuje i niz srednjoročnih i dugoročnih mjera:

1.10.1.

EGSO traži od Europske komisije da izradi planove i poduzme sljedeće koordinirane mjere i aktivnosti na razini EU-a: — primijeniti postupke elektrolize/pirolize za metan i parnog reformiranja metana kako bi se proizveli vodik i tvrdi ugljik, — iskoristiti raznolike i dugotrajne rezerve metana kao sirovine za vodik (nositelj energije) i ugljik te u potpunosti istražiti njihove koristi kao poboljšivača tla za poljoprivredu kako bi se povećali prinosi i poboljšala sigurnost opskrbe hranom, — znatno ubrzati nabavu kritične energetske infrastrukture, tj. pojednostavniti i racionalizirati propise EU-a kojima se usporava nabava kritične energetske infrastrukture, — donijeti novu Okvirnu direktivu EU-a o vodama. Prednost treba dati osiguravanju brze opskrbe energijom, — pojednostaviti novu regulativu EU-a o lancu opskrbe i staviti naglasak na osiguravanje održive opskrbe EU-a kritičnim sirovinama i robom, o čemu se pregovara u bilateralnim trgovinskim sporazumima, — ojačati proizvodne lance i transportne sustave kako bi se nadoknadili mogući budući problemi s raspoloživošću ključnih sirovina za poduzeća iz EU-a (industrija i obrt), — smanjiti ovisnost o uvozu ključnih materijala i prefabriciranih proizvoda, — usredotočiti se na tehnološki suverenitet/autonomiju EU-a, — razviti infrastrukturu prekogranične elektroenergetske mreže (380 kV ili više), — osigurati proizvodnju transformatora za promjenu napona električne energije (visoki/niski, izmjenična/istosmjerna struja), — ponovno pokrenuti tisuće projekata proizvodnje energije (hidroenergija, geotermalna energija, skladištenje hidroenergije itd.) koji su godinama bili zapostavljani zbog slabe isplativosti (uslijed jeftinog plina iz Rusije) ili zbog birokratskih prepreka, — istražiti nove tehnologije eksploatacije. U EU-a postoji nekoliko regija sa znatnim ležištima prirodnog plina koji se može vaditi novim tehnologijama koje su nedavno razvila europska sveučilišta. S obzirom na cilj EU-a u pogledu energetskog suvereniteta, odnosno energetske autonomije, EU bi trebao ozbiljno razmotriti te nove tehnologije i potaknuti regije da ih isprobaju, — ponovno razmotriti mogućnost lokalne proizvodnje plina/ulja i e-goriva ako je to moguće i potrebno ili povećati postojeću proizvodnju kao kratkoročnu mjeru.

1.10.2.

Izuzetno je važno poboljšati strukovno osposobljavanje i vještine električara i poljoprivrednika te stvoriti radna mjesta u sektoru gospodarenja vodom.

1.10.3.

EGSO preporučuje da se poveća broj europskih studenata u području znanosti, tehnologije, inženjerstva, matematike (STEM) jer on i dalje stagnira, dok su azijske zemlje znatno povećale broj studenata iz fizike, IKT-a i inženjerstva. EGSO preporučuje uvođenje inicijativa i poticaja za povećanje broja dodatnih inženjera, tehničara i visokotehnoloških radnih mjesta u Europi kako bi se postigli ciljevi tehnološkog suvereniteta/autonomije.

1.10.4.

Naposljetku, EGSO smatra važnim održavati kupovnu moć građana i potrošača iz EU-a na visokoj razini usredotočujući se na tehnološki suverenitet/autonomiju EU-a, čime će se smanjiti ovisnost EU-a o uvozu (tehnologije i energije) i povećati broj visokotehnoloških radnih mjesta u Europi.

1.11.

Kada sažmemo zaključke i preporuke, postavlja se pitanje nije li došlo do promjene redoslijeda prioriteta kod potrošača, odnosno nije li umjesto okoliša, koji je bio na prvom mjestu, nakon kojeg su slijedile cijene pa sigurnost opskrbe, sada na prvo mjesto došla sigurnost opskrbe, potom cijene i tek onda okoliš.

2.   Opće napomene

2.1.

Definicija „upravljanja izvanrednim događajima”: „upravljanje izvanrednim događajima” znači organizacija i upravljanje resursima i nadležnostima za postupanje sa svim humanitarnim aspektima izvanrednih događaja, tj.: — prevencija, — pripravnost, — odgovor, — ublažavanje, — oporavak.

2.2.

Nitko ne zna koliko će dugo trajati ovaj brutalni rat u Ukrajini, koliko će infrastrukture biti uništeno ili koliko će milijuna ukrajinskih izbjeglica pobjeći u države članice EU-a, što dodaje milijune novih potrošača jedinstvenom tržištu.

2.3.

Rat u Ukrajini zasigurno će imati dramatične posljedice za EU jer se EU u velikoj mjeri oslanja na fosilna goriva i sirovine koji se uvoze iz Rusije i Ukrajine. U svrhu postizanja autonomije/suvereniteta, jednog od glavnih ciljeva EU-a, hitno se preporučuje ulaganje u vlastita rudarska i proizvodna postrojenja za energiju.

2.4.

U nekim je europskim zemljama 100 % prirodnog plina 2021. uvezeno iz Rusije, a u nekima je oko 70 % nafte uvezeno iz Rusije. Od rujna 2022. neke zemlje EU-a (npr. Poljska, Bugarska i sve tri baltičke države) prestale su uvoziti plin iz Rusije, a mnoge zemlje EU-a uspjele su znatno smanjiti uvoz ruskog prirodnog plina povećanjem uvoza plina iz drugih zemalja, ponajprije UPP-a putem terminala za UPP. To je u EU-u izazvalo naglo povećanje cijena plina, koje i dalje rastu. Od srpnja 2022. prosječne cijene plina u EU-u bile su otprilike osam puta više nego u SAD-u, što je negativno utjecalo na konkurentnost EU-a.

2.5.

Stoga raste rizik od gubitka velikog broja radnih mjesta u EU-u. Prema Euroferu industrija čelika EU-a izravno zapošljava 330 000 visokokvalificiranih osoba, a neizravno podupire još do 2,2 milijuna. Industrija aluminija, cementa, papira, stakla kao i kemijska industrija isto tako izravno i neizravno zapošljavaju stotine tisuća osoba. Unutar jedinstvenog tržišta postrojenja za proizvodnju energije mogla bi osigurati stotine tisuća novih dobro plaćenih radnih mjesta doprinoseći tako povećanju kupovne moći potrošača iz EU-a.

2.6.

Kad je riječ o sigurnosti opskrbe hranom, Europske će zemlje sustavno nastojati smanjiti svoju ovisnost o opskrbi pšenicom iz Ukrajine i Rusije. Moramo razmotriti mogućnost subvencija za gnojiva, osigurati zemljište za proizvodnju hrane i hrane za životinje te koristiti poljoprivredno-prehrambeni otpad za proizvodnju bioplina.

3.   Pripravnost u slučaju katastrofe (4)

3.1.

EU je učinio mnogo u pogledu priprema za izvanredne događaje, no rat u Ukrajini pokazao je da mora nastaviti ulagati napore, pa čak ih i pojačati, u sljedećim područjima: — nestanak struje (pad elektroenergetskog sustava) uzrokovan tehničkim kvarovima, kibernapadima itd. koji može utjecati na: — komunikacijske sustave, — sanitarne sustave, vodoopskrbu i pročišćavanje otpadnih voda, — kontinuitet poslovanja industrije, — planove racioniranja električne energije i plina za potrošače i industriju u EU-u. Taj se rizik dramatično povećao od izbijanja rata u Ukrajini, — narušena raspoloživost sirovina zbog raspada proizvodnog lanca ili transportnog sustava (npr. prometni zastoj s 400 velikih teretnih brodova u šangajskoj luci u travnju 2022. kao posljedica zatvaranja Šangaja zbog bolesti COVID-19), — kiberprijetnje ili kiberincidenti: kako bi EU mogao ostvariti poslovnu otpornost i osigurati kontinuitet poslovanja radi zaštite opskrbe potrebne potrošačima u EU-u? — ostali napadi: poduzeća moraju biti opremljena da izdrže napade i da se brzo od njih oporave.

3.2.

Izvanredni događaji i katastrofe naglašavaju važnost 17 UN-ovih ciljeva održivog razvoja (5). Katastrofe mogu biti prirodne (6), uzrokovane industrijskim ili tehnološkim nesrećama (nesreće sa strojevima koje je prouzrokovao čovjek, atomske, biološke i kemijske katastrofe), ratne, političke i građanske katastrofe (7), epidemije i glad, a mogu biti izazvane i proizvodnjom hrane i hrane za životinje.

4.   Važne organizacije unutar Europske komisije

4.1.

EU-u ne nedostaju nadležna i specijalizirana tijela koja bi mogla pomoći u usmjeravanju rasprave i pripravnosti za izvanredne događaje. To su konkretno: — GU ECHO (Europska civilna zaštita i europske operacije humanitarne pomoći) (8), — ERCC (Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije) (9), — Mreža znanja Unije u području civilne zaštite (10), — Mehanizam EU-a za civilnu zaštitu (UCPM) (11).

5.   Trenutačni primjeri mogućih kritičnih izvanrednih događaja za države članice EU-a, posebno u području postrojenja za proizvodnju energije

5.1.

Raspad lanca opskrbe u proizvodnji energije iz fosilnih goriva (ugljen, nafta, prirodni plin, uranij). Fosilna goriva činila su 2021. približno 80 % ukupne primarne energije koja se upotrebljava u EU-u, od čega je većina bila iz uvoza.

5.2.

Nestanak struje i naknadni prekidi komunikacije uzrokovani tehničkim kvarovima, kibernetičkim ili terorističkim napadima. Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora nestalna je: vjetar ne puše i sunce ne sja uvijek kada su EU-u potrebne velike količine energije, stoga svako povećanje kapaciteta za proizvodnju energije iz vjetra i fotonaponske energije unutar EU-a mora biti popraćeno izgradnjom vrlo velikih postrojenja za skladištenje energije.

5.3.

Sposobnost osiguravanja ključnih sirovina (bakar, litij, kobalt, rijetki zemni elementi itd.) kroz nove strategije jedinstvenog tržišta EU-a za rudarstvo, recikliranje itd.

5.4.

Sposobnost osiguravanja konkurentnog jedinstvenog tržišta za nabavu polugotovih proizvoda (npr. od početka rata u Ukrajini automobilska industrija EU-a bilježi ozbiljan nedostatak kablova ukrajinske proizvodnje).

5.5.

Materijalni zahtjevi za golem broj vjetroturbina potrebnih za postizanje ciljeva dekarbonizacije proizvodnje električne energije premašuju godišnju globalnu proizvodnju bakra za faktor 14 (25 milijuna tona u usporedbi s 350 milijuna potrebnih tona), godišnju globalnu proizvodnju aluminija za faktor 7,2, a godišnju globalnu proizvodnju posebnog čelika potrebnog za vjetroturbine za faktor 3,9. Solarne ploče uglavnom se proizvode u Kini.

5.6.

Hitno su potrebne vrlo velike zalihe fosilnih goriva dok se u EU-u ne izgradi dovoljan broj postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

6.   Odgovor

6.1.

S obzirom na obujam potrošnje energije u EU-u zelena tranzicija EU-a trajat će otprilike dva desetljeća. Na sastanku Vijeća u Versaillesu preporučeno je ubrzanje tranzicije, što je vrlo izazovan zadatak.

6.2.

Glavno usko grlo koje sprečava bržu tranziciju nije povezano samo s novcem, već i s materijalima za otprilike 700 000 velikih vjetroturbina od 5 MW potrebnih u cijelom EU-u te s materijalima za milijune fotonaponskih instalacija, energiju fuzije, postrojenja za hidroenergiju i skladištenje energije. Osim toga, morat će se izgraditi postrojenja za geotermalnu energiju te skladištenje vodika, amonijaka i CO2. Kako bi se distribuirala znatno povećana količina proizvedene decentralizirane električne energije, uvelike će se morati proširiti mreža visokonaponskih i srednjenaponskih dalekovoda.

6.3.

Svaka od tih 700 000 velikih vjetroturbina od 5 MW (koje obično proizvode 12,5 GWh električne energije godišnje) visoka je oko 200 metara, ima temelje od oko 2 000 tona armiranog betona, potrebno joj je otprilike 600 tona specijalnog čelika, 20 tona bakra te određena količina vrlo rijetkih zemnih elemenata koji se moraju uvoziti uglavnom iz Kine ili Rusije. Kad se te količine potrebnog materijala pomnože s otprilike 700 000 vjetroturbina potrebnih unutar EU-a, postaje jasno da će nam biti potrebna ogromna količina betona, čelika, bakra i drugih materijala u čijoj bi proizvodnji nastale ogromne dodatne količine CO2. U slučaju rijetkih zemnih elemenata (za električne generatore i baterije) kao što su neodimij, disprosij itd., problem nestašice još je veći i bilo bi ga vrlo teško riješiti do 2050.

7.   Ublažavanje

7.1.

Ako Njemačka nastavi graditi vjetroturbine po stopi iz 2021., izgradnja 70 000 vjetroturbina potrebnih za zeleni plan trajala bi 160 godina.

7.2.

Ukratko, mnogi inženjeri tvrde da je postizanje ciljeva zelenog plana do 2050. vrlo zahtjevno zbog nedostatka materijala (elementi rijetkih zemalja, bakar, čelik itd.) te nužnih inženjera i kvalificiranih radnika (npr. električara).

8.   Prevencija

8.1.

Mnoge energetski intenzivne industrije, uključujući industriju čelika, kemijsku industriju i industriju cementa, trebaju do 2050. prijeći na obnovljivi zeleni vodik ili amonijak proizveden iz električne energije iz obnovljivih izvora. Mnogi nisu svjesni da je za tranziciju svih tih energetski intenzivnih industrija potrebno otprilike deset puta više električne energije iz obnovljivih izvora nego za prelazak na e-mobilnost i dekarbonizaciju industrije čelika.

8.2.

U proizvodnji željeza i čelika ostvaruje se četvrtina svih industrijskih emisija CO2 u svijetu. U svijetu je 2020. proizvedeno oko 1 870 milijuna tona čelika, od čega oko 57 % u Kini i 7 % u EU-u. Od 1 870 milijuna tona čelika proizvedenih u svijetu, oko 1 300 milijuna tona (65 %) proizvedeno je u integriranim visokim pećima u kojima se željezna ruda reducira koksom stvarajući vrlo visoke razine emisija CO2 (približno 1,4 tone CO2 po toni od čelika).

8.3.

U 27 država članica EU-a godišnje se proizvodi oko 150 milijuna tona čelika, od čega oko 90 milijuna tona u visokim pećima. Da bi se (do 2050.) u proizvodnji tih 90 milijuna tona sirovog željeza (reduciranog koksom u visokim pećima) prešlo na zeleno željezo dobiveno pomoću obnovljivog vodika potrebno je oko 360 TWh obnovljive električne energije godišnje. Količina od 360 TWh godišnje ogromna je količina obnovljive energije! To je više obnovljive električne energije nego što je potrebno za elektrifikaciju svih osobnih automobila u cijelom EU-u. Za proizvodnju te električne energije iz obnovljivih izvora za industriju čelika u EU-u bit će potrebno najmanje 30 000 velikih vjetroturbina.

8.4.

Kad je riječ o Europskoj uniji, proizvodnja električne energije 2019. iznosila je približno 2 904 TWh, od čega je samo oko 35 % bilo iz obnovljivih izvora, a oko 38 % (1 112 TWh) proizvedeno je iz fosilnih goriva te oko 26 % u nuklearnim postrojenjima (765 TWh). Samo 13 % električne energije proizvedeno je iz energije vjetra, 12 % u hidroelektranama, 4 % u solarnim elektranama, 4 % iz bioenergije i 2 % iz geotermalnih izvora. Najveći dio (1 005 TWh) električne energije iz obnovljivih izvora u Europskoj uniji 2019. proizveden je iz energije vjetra (367 TWh, 42 % svih obnovljivih izvora energije). Dodatnih 39 % proizvedeno je u hidroelektranama (345 TWh), 12 % u solarnim elektranama (125 TWh), a preostalih 6 % iz proizvedeno je iz bioenergije (55 TWh).

8.5

Proširenje pumpno-akumulacijskih hidroelektrana nužno je za stabilizaciju mreže u slučaju naglog pada elektroenergetskog sustava.

8.6.

Hidroenergija mora dobiti istaknutije mjesto na popisu prioriteta energetske i klimatske politike. Održivo razvijene hidroelektrane moraju biti priznate kao obnovljivi izvori energije. Vlade bi u svoje dugoročne strategije izgradnje, energetske planove i programe poticaja za energiju iz obnovljivih izvora trebale uključiti velike i male hidroelektrane, jednako kao i nestalne obnovljive izvore energije.

---

(1)  Agencija EU-a za suradnju energetskih regulatora.

(2)  https://www.entsog.eu/.

(3)  https://www.entsoe.eu/.

(4)  https://civil-protection-humanitarian-aid.ec.europa.eu/what/humanitarian-aid/disaster-preparedness_hr.

(5)  https://sdgs.un.org/goals.

(6)  https://www.conserve-energy-future.com/10-worst-natural-disasters.php.

(7)  https://www.samhsa.gov/find-help/disaster-distress-helpline/disaster-types/incidents-mass-violence.

(8)  https://civil-protection-humanitarian-aid.ec.europa.eu/index_hr.

(9)  https://erccportal.jrc.ec.europa.eu/.

(10)  https://civil-protection-knowledge-network.europa.eu/.

(11)  https://civil-protection-humanitarian-aid.ec.europa.eu/what/civil-protection/eu-civil-protection-mechanism_hr.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Digitalni euro”

(samoinicijativno mišljenje)

(2023/C 75/04)

Izvjestitelj:

Juraj SIPKO

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležno tijelo:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.10.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	26.10.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	573
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	183/1/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Brz proces tehnoloških inovacija u financijskom sektoru omogućio je središnjim bankama diljem svijeta da postupno razviju digitalne valute. Poput ostalih središnjih banaka u svijetu, Europska središnja banka (Eurosustav ESB-a) u srpnju 2021. donijela je odluku o pokretanju „faze ispitivanja” prije mogućeg uvođenja digitalnog eura. EGSO izražava zadovoljstvo činjenicom da ESB nastavlja raditi na uvođenju digitalnog eura. Eurosustav ESB-a usvajanju digitalnog eura pristupa postupno, u skladu s utvrđenim vremenskim rasporedom. Međutim, još nije donesena odluka o uvođenju digitalnog eura.

1.2.

EGSO smatra da su za uvođenje digitalnog eura vrlo važne financijska i digitalna uključivost. Stoga očekuje da će cijelo europodručje ostvariti koristi od digitalnog eura. Digitalni euro trebao bi omogućiti bržu i učinkovitiju provedbu platnih transakcija.

1.3.

EGSO napominje da će digitalni euro biti novi oblik novca. S tim u vezi naglašava da je pri razmatranju njegova uvođenja potrebno uzeti u obzir sve pozitivne aspekte i prilike koje se nude, ali da je ujedno potrebno istaknuti i sve moguće rizike, osobito u pogledu financijskog sektora. Stoga će pri osmišljavanju digitalnog eura biti potrebno uzeti u obzir praćenje i nadzor mogućih rizika, kao i upravljanje tim rizicima.

1.4.

EGSO smatra da je financijska stabilnost jedno od ključnih pitanja kad je riječ o uvođenju digitalnog eura. Stoga će u narednom razdoblju biti važno da ESB poduzme sve potrebne mjere nadzora kako bi se suzbile nezakonite transakcije, osobito u svrhu pranja novca i financiranja terorizma, kao i u cilju borbe protiv kibernapada.

1.5.

Dok se vrše pripreme za eventualno uvođenje digitalnog eura, EGSO smatra da postoji mogućnost za povećanje učinkovitosti i konkurentnosti platnog sustava. Digitalni euro mogao bi smanjiti rizik i istodobno pospješiti financijsku stabilnost.

1.6.

EGSO podupire mjere koje je Eurosustav ESB-a proveo za uvođenje digitalnog eura. Budući da je riječ o vrlo složenom projektu na koji uvelike utječe i trenutačni dinamičan razvoj inovativnih tehnologija, važno je da ESB utvrdi različite mogućnosti izvedbe. U skladu s time bit će važno omogućiti transakcije koje se izvršavaju na internetu i izvan njega. Nadalje, sustavi će morati biti međusobno kompatibilni u prekograničnim platnim transakcijama.

1.7.

EGSO pomno prati rad ESB-a na usvajanju digitalnog eura, što će i dalje činiti. Stoga će, kako postupak odlučivanja na razini Eurosustava ESB-a bude napredovao, biti važno poduzeti sve značajne i sistemske mjere kako bi se odabrao najprikladniji model koji omogućuje privatnost te financijsku uključivost i stabilnost. ESB trenutačno istražuje i pregledava različite vrste dizajna.

1.8.

S obzirom na to da je riječ o složenom i iznimno zahtjevnom projektu koji se tiče svih stanovnika država članica Europske unije, EGSO naglašava potrebu da se u sljedeće faze pripreme, pregovora i rasprava o uvođenju digitalnog eura uključi civilno društvo.

2.   Opće napomene

2.1.

Kontinuirani razvoj tehnologije dovodi do brze digitalizacije u svim sektorima gospodarstva, uključujući opću društvenu strukturu. Brz razvoj i utjecaj tehnoloških inovacija vidljiv je i u financijskom sektoru te u institucijama koje pružaju platne usluge. Brz proces digitalizacije odvija se i u javnom sektoru.

2.2.

Središnje banke diljem svijeta trenutačno raspravljaju i odlučuju o tome hoće li uvesti digitalnu valutu središnje banke (engl. central bank digital currency). Digitalnu valutu kao zakonito sredstvo plaćanja dosad su usvojile središnja banka Bahama i središnja banka Nigerije, a mogućnost njezina uvođenja istražuje više od 110 zemalja svijeta.

2.3.

Narodna Republika Kina (1) prva je država skupine G20 koja je uspješno pokrenula projekt digitalne valute, koji zasad nije povezan s drugim središnjim bankama u svijetu. U siječnju 2022. Sustav saveznih rezervi SAD-a objavio je studiju o prednostima i nedostacima uvođenja digitalnog dolara.

2.4.

Trenutačno otprilike 90 % središnjih banaka, koje čine 95 % svjetskog BDP-a, razmatra usvajanje digitalne valute (2). Otprilike polovica središnjih banaka u svijetu razvija ili provodi probna ispitivanja u vezi s uvođenjem digitalnih valuta središnje banke. Nadalje, dvije trećine središnjih banaka planira uvesti digitalnu valutu središnje banke za maloprodajne transakcije u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju.

2.5.

Postoji opća suglasnost da se nakon što središnje banke uvedu digitalne valute mogu očekivati niži troškovi i učinkovitije, brže i sigurnije platne transakcije.

2.6.

Taj postupak kojim središnje banke usvajaju digitalne valute povezan je s dinamičnim kretanjima na tržištu kriptovaluta. Nadalje, taj proces digitalizacije dodatno je ubrzan zbog pojave i brzog širenja bolesti COVID-19.

2.7.

Pri donošenju odluka o uvođenju digitalnih valuta središnje banke bit će važno uzeti u obzir učinak takvog poteza na makrofinancijsku stabilnost. Očekuje se da će države koje su odlučile usvojiti i potencijalno primjenjivati digitalne valute ostvariti znatne koristi, i to ne samo u pogledu brzine, učinkovitosti i opsega aktivnosti nego i u pogledu neometanog funkcioniranja sustava plaćanja i namire.

2.8.

Uvođenje digitalnog eura koje planira Europska središnja banka (ESB) trebalo bi biti usmjereno na očuvanje uloge javnih sredstava kao temelja platnog sustava te pridonijeti europskoj strateškoj autonomiji i gospodarskoj učinkovitosti. Trebalo bi pridonijeti i pravednijem, raznolikijem i otpornijem europskom tržištu maloprodajnog platnog prometa, istodobno osiguravajući visoku razinu privatnosti i sigurnosti. Eurosustav je posvećen osiguravanju visokih standarda privatnosti. Međutim, u regulatorni bi okvir trebalo uvrstiti više razine privatnosti od onih koje su prisutne u trenutačnim platnim rješenjima.

3.   Glavne napomene

3.1.

EGSO ističe da bi se ESB u svojim nastojanjima da uvede digitalni euro trebao usredotočiti na smanjivanje i uklanjanje potencijalnih rizika. Kad je riječ o samom digitalnom euru, raspravlja se o nekoliko modela, među ostalim o modelu utemeljenom na provjeri koju provodi treća strana i modelu koji se zasniva na istorazinskoj provjeri, s mogućnošću povezivanja putem interneta ili izvan njega (3).

3.2.

EGSO očekuje da će strategija ESB-a za usvajanje digitalnog eura podrazumijevati ispitivanje svih mogućih rizika i biti usmjerena na poduzimanje mjera za njihovo uklanjanje.

3.3.

EGSO naglašava da bi planovi ESB-a za uvođenje digitalnog eura trebali biti usmjereni i na održavanje financijske stabilnosti i osiguravanje neometane monetarne tranzicije. Stoga je bitno nastaviti s daljnjim podrobnim analizama različitih značajki dizajna digitalnog eura, među ostalim njegova učinka na makrofinancijsku stabilnost.

3.4.

EGSO očekuje da će se u okviru tehnološkog razvoja trebati uzeti u obzir i drugi mogući rizici povezani s tim procesom. Stoga će se strategija ESB-a za digitalni euro suočiti s dvama izazovima, odnosno osiguravanjem financijske stabilnosti i neometane tranzicije monetarne politike s jedne strane i osiguravanjem dinamičnog procesa tehnološkog razvoja i inovacija s druge strane.

3.5.

EGSO očekuje da će se pri izvršavanju inozemnih plaćanja trebati poduzeti sve potrebne mjere za suzbijanje financiranja terorizma i ostalih nezakonitih operacija (4). S tim u vezi EGSO uočava znatne mogućnosti za obostrano korisnu međunarodnu suradnju i koordinaciju između središnjih banaka i međunarodnih monetarnih financijskih i gospodarskih institucija (5).

3.6.

EGSO napominje da je pri procjeni različitih oblika novca potrebno razmotriti njihove funkcije, odnosno funkcije pohrane vrijednosti, obračunske jedinice i sredstva razmjene. Digitalni euro ponajprije bi se trebao upotrebljavati kao sredstvo plaćanja te ne bi trebao postati instrument za financijska ulaganja kako bi se izbjegle negativne posljedice za financijski sektor.

3.7.

Da bi se funkcija plaćanja mogla iskoristiti do maksimuma, EGSO smatra da financijskih sredstava mora biti dovoljno i da ne smiju podlijegati nikakvim ograničenjima. EGSO također ističe da će za uzajamne odnose plaćanja i namire biti važno prihvaćanje i fizičkih i pravnih osoba. Međutim, bit će potrebno osmisliti alate kojima će se spriječiti upotreba digitalnog eura za ulaganje (6).

3.8.

EGSO očekuje da će se ESB, dok bude razmatrao uvođenje digitalnog eura, suočiti s određenim izazovima, osobito u pogledu sigurnosti i učinkovitosti plaćanja, financijske uključivosti, uključujući financijsku stabilnost i prijenos monetarne politike itd. Planovi privatnih korporacija za uvođenje digitalnih valuta ubrzali su projekte povezane s digitalnim valutama središnjih banaka. Vrlo je važno da ESB predvidi daljnje natjecanje s digitalnim valutama iz privatnog sektora (7).

3.9.

EGSO ističe da će biti važno da ESB odluči kako će postaviti uvjete za sprečavanje potencijalnog nefunkcioniranja tržišta. i kako postupati s privatnim bankama i financijskim institucijama koje pružaju domaće i inozemne platne usluge. ESB će stoga u pripremnoj fazi morati donijeti važnu odluku o odabiru modela digitalne valute središnje banke.

3.10.

Priznati modeli digitalne valute središnje banke zasad su sljedeći: izravni model, neizravni model, prijelazni model i hibridni model. Nadalje, EGSO ističe da će jedan od najvećih zadataka u korištenju jednog od mogućih modela za uvođenje digitalne valute ESB-a biti interoperabilnost među središnjim bankama (8).

3.11.

EGSO očekuje da će prekogranični platni sustavi za maloprodajne transakcije u kojima se koristi digitalni euro biti dovoljno brzi, cjenovno povoljniji, transparentniji, sigurniji i mnogo pristupačniji.

3.12.

EGSO naglašava da će međusobna povezanost maloprodajnih plaćanja olakšati izvršavanje pojedinačnih transakcija u okviru različitih modela koje će pojedine središnje banke usvojiti pri uvođenju digitalnog eura. Što je bolja interoperabilnost među pružateljima platnih usluga, to su korisnici i pružatelji usluga zadovoljniji.

3.13.

EGSO predviđa da će digitalni euro biti novi oblik novca. Tehnološke inovacije dovode do dva oblika digitalnih valuta: (a) digitalne imovine središnje banke i (b) privatne digitalne imovine. U tom je kontekstu potrebno uzeti u obzir ne samo potencijalnu konkurenciju već i poziciju digitalnog eura u međunarodnim monetarnim odnosima kao druge najvažnije rezervne valute.

4.   Posebne preporuke

4.1.

EGSO ističe da će, ako dođe do uvođenja digitalnog eura, ESB u suradnji s komercijalnim bankama osigurati da gotovina i dalje bude dostupna i da se može koristiti u maloprodajnom poslovanju (9).

4.2.

EGSO ističe da bi ESB trebao pratiti sve moguće rizike. Stabilna kriptovaluta (engl. stablecoin) bit će važna mjera za osiguravanje stabilnosti valute u lancu blokova (10). Stoga će biti važno utvrditi način na koji će ESB postupati s tim oblikom digitalne valute, odnosno stabilnom kriptovalutom, koja bi također mogla biti povezana s digitalnim eurom.

4.3.

EGSO naglašava da će gotovina i dalje biti veoma važna za uključivost valute. Određeni dijelovi društva, osobito starije osobe i osobe u financijski osjetljivom položaju, nemaju uvijek pristup digitalnim računima i kreditnim karticama. Za njih je gotovina jedino sredstvo plaćanja. Usto, gotovina služi kao zaštita od prekomjernog zadiranja u privatnu sferu građana. Povećana količina novčanica u gospodarstvu dokaz je povjerenja u tu vrstu novca, koje se vjerojatno stvorilo nakon i zbog financijske krize 2008.

4.4.

EGSO napominje da trenutačno gotovo sve središnje banke u svijetu koje su donijele strategiju za uvođenje digitalne valute središnje banke nastoje utvrditi i isprobavaju oblik, sustav, dizajn i model svojih budućih digitalnih valuta.

4.5.

EGSO uviđa nedoumicu s kojom se ESB suočava zbog tehnoloških inovacija (11): kako nastaviti s aktualnom digitalizacijom eura i pritom osigurati povezanost s drugim digitalnim valutama središnjih banaka, a istodobno zajamčiti financijsku uključivost i makroekonomsku i financijsku stabilnost.

4.6.

EGSO smatra da uvođenje digitalnog eura nije predviđeno kao rješenje svih problema povezanih s tehnološkom revolucijom. Može se očekivati znatno smanjenje metoda gotovinskog plaćanja. Nadalje, bit će potrebno riješiti pitanje monetarnog suvereniteta i podrške postupku digitalizacije povezanom sa stranim plaćanjima i prijenosima, što obuhvaća i ključno pitanje financijske uključenosti. Sve su to otvorena pitanja s kojima se ESB i danas suočava.

4.7.

EGSO napominje da sve države članice ne mogu imati jednak pristup digitalnom euru s obzirom na razlike na nacionalnoj razini. Stoga će se pri prelasku na digitalni euro ponajprije trebati voditi računa o opsegu njegove uporabe u pojedinačnoj zemlji. Digitalni euro bit će na raspolaganju svim građanima europodručja, jednako kao gotovina, neovisno o zemlji. Njegova se uporaba može razlikovati ovisno o navikama i standardima pojedinačnih zemalja.

4.8.

EGSO shvaća da će pri osmišljavanju različitih značajki tijekom uvođenja digitalnog eura trebati posebno voditi računa o uvjetima privatnosti, kao i o trenutku stavljanja na tržište, a bit će važno i upotrebljavati postojeću infrastrukturu i novu tehničku strukturu kako bi se zajamčila sigurnost platnih transakcija i postupaka u pogledu identifikacije korisnika.

4.9.

EGSO vjeruje da će digitalni euro u stvarnosti imati visoki stupanj zaštite privatnosti. Iako vremenski okvir još nije precizno utvrđen, u ovoj je fazi važno izvršiti pomne pripreme. Usto, EGSO napominje da će ESB pri izdavanju digitalnog eura uzeti u obzir sve zahtjeve u vezi sa sprečavanjem pranja novca i financiranja terorizma, no to ne znači da će sam provoditi provjere u skladu sa smjernicama „upoznaj svojeg klijenta” (engl. know-your-customer (KYC)). Te bi provjere primjerice mogli provoditi nadzirani subjekti, ovisno o tome kako će digitalni euro biti osmišljen.

4.10.

EGSO smatra da će procjena nacionalnog suvereniteta i učinka na europski bankarski sustav također biti važna. Europski platni sustav trenutačno nije u cijelosti ujednačen, no činjenica da je dostupan i fizičkim i pravnim osobama velika je prednost. Od svjetske financijske krize naovamo relativno je učinkovit, stabilan i siguran.

4.11.

EGSO poziva na dovršetak bankovne unije. Potpuna i istinska bankovna unija pridonijela bi daljnjem jačanju otpornosti i ujednačenosti europskog bankarskog sektora. To je ključno i korisno i kad je riječ o mogućem digitalnom euru.

4.12.

EGSO ističe da komercijalne banke u zemljama europodručja trenutačno ostvaruju koristi od povoljnih uvjeta za obavljanje platnih transakcija. U tom se kontekstu od komercijalnih banaka i drugih institucija u financijskom sektoru, uključujući institucije koje pružaju platne usluge, očekuje da intenzivno surađuju s ESB-om na osmišljavanju i uvođenju digitalnog eura.

4.13.

Tijekom uvođenja i provedbe digitalnih valuta središnje banke u zemljama europodručja bit će potrebno uzeti u obzir barem sljedeće vrlo bitne aspekte: i. nakon usvajanja digitalnog eura kao osnovnog sredstva plaćanja i dalje će morati postojati mogućnost izvršavanja platnih transakcija u gotovini; ii. digitalni euro mora se moći upotrebljavati i biti dostupan unutar europodručja, a po mogućnosti i u inozemstvu; i iii. digitalizacija treba značiti da se digitalni euro može upotrebljavati u transakcijama pod novim uvjetima koji nisu postojali za gotovinska plaćanja.

4.14.

EGSO pretpostavlja da ESB priprema i da je spreman provesti niz mjera usmjerenih na uvođenje digitalnog eura u skladu s usvojenim vremenskim okvirom. Ujedno ističe da je potrebno vrlo blisko surađivati kako bi se osigurao visoki stupanj međusobne povezanosti platnih sustava, i to ne samo unutar država članica europodručja nego i s drugim središnjim bankama diljem svijeta te s relevantnim monetarnim financijskim institucijama, koje će također pružati potrebnu tehničku pomoć.

4.15.

Uvođenje digitalnog eura iziskivat će uvođenje cijelog niza materijalnih i sistemskih uvjeta kako bi se osiguralo njegovo učinkovito funkcioniranje. Budući da će to utjecati na sve građane država članica europodručja, uključujući i države članice EU-a, bit će prijeko potrebno u sljedeće faze rasprava o usvajanju i uvođenju digitalnog eura uključiti civilno društvo i istraživačku i akademsku zajednicu.

---

(1)  Kina je 2014. pokrenula projekt digitalnog juana, koji je bio u uporabi tijekom Zimskih olimpijskih igara 2022. Digitalni juan zasad se upotrebljava samo na kineskom državnom području.

(2)  Više informacija potražite na: https://news.bitcoin.com/105-countries-are-exploring-central-bank-digital-currencies-cbdc-tracker-shows/.

(3)  Više informacija potražite nahttps://www.ecb.europa.eu/paym/digital_euro/investigation/governance/shared/files/ecb.degov220504_magdesignfeatures.en.pdf?2e15ee7911b93a720fbdebe09cfa1a79.

(4)  Za više informacija vidjeti najnovije mišljenje EGSO-a „Paket zakonodavnih mjera za sprečavanje pranja novca” (SL C 152, 6.4.2022., str. 89.).

(5)  Sljedeće su institucije u najvećoj mjeri uključene u proces uvođenja digitalne valute središnje banke: Međunarodni monetarni fond, Banka za međunarodne namire, Svjetska banka i druge javne i privatne monetarne, financijske i gospodarske institucije.

(6)  Više informacija potražite na https://www.ecb.europa.eu/paym/digital_euro/investigation/governance/shared/files/ecb.degov220711_tools.en.pdf?fb2430528d8f964513dd66ffcd8cbaf7.

(7)  Privatne digitalne valute (kriptovalute) mogu se natjecati s digitalnim valutama središnje banke. Privatne digitalne valute doživjele su znatan porast nakon svjetske financijske krize.

(8)  Za povezivanje različitih modela prekograničnih platnih sustava bitna je njihova kompatibilnost.

(9)  Za više informacija vidjeti prethodno mišljenje EGSO-a „Strategija za plaćanja malih vrijednosti za EU” (SL C 220, 9.6.2021., str. 72.).

(10)  Stabilna kriptovaluta je kriptovaluta čija je cijena fiksna, a tržišna cijena vezana na drugu imovinu. Za razliku od drugih kriptovaluta, poput bitcoina, stabilna kriptovaluta može se vezati na imovinu poput određenih rezervi ili konvertibilnih valuta kojima se može trgovati na burzama, uključujući američki dolar ili euro.

(11)  Tehnološki razvoj u tom se kontekstu temelji na postupku decentralizacije financija, kao što su primjerice eksperimenti koje provode velika tehnološka društva. Diem/Libra i uvođenje valute e-CNY rezultat su revolucionarnog tehnološkog procesa.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Dokapitalizacija poduzeća iz EU-a – Inovativno prema održivom i uključivom oporavku”

(samoinicijativno mišljenje)

(2023/C 75/05)

Izvjestitelj:

Antonio GARCÍA DEL RIEGO

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.10.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	26.10.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	573
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	186/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Na temelju najnovijih dokaza procjenjuje se da manjak vlasničkog i hibridnog kapitala iznosi od 450 do 600 milijardi EUR. To ugrožava brojna poduzeća, osobito s obzirom na to da se javljaju nove gospodarske napetosti i da su poduzeća u EU-u prezadužena. Poduzeća iz EU-a većinom se oslanjaju na financiranje koje pružaju banke, zbog čega je potrebno poticati druge izvore financiranja. To iziskuje uključivanje aktera kao što su upravitelji imovinom, osiguravajuća društva i mirovinski fondovi.

1.2.

U tom kontekstu EGSO preporučuje izradu okvira kojim bi se poboljšali hibridni financijski instrumenti kako bi ih se moglo jednostavno provesti, kako bi ojačali bilance poduzeća i omogućili im da održavaju svoja ulaganja bez povećanja zaduženosti. To bi poduzećima omogućilo da ostanu konkurentna i da se prilagode budućnosti poboljšanjem svoje zelene i digitalne transformacije.

1.3.

Visoko podređeni instrumenti najbolja su moguća alternativa iz nekoliko razloga: i. oni već postoje i uređeni su u različitim europskih zemljama, što ih čini sigurnim instrumentom za mikropoduzeća i mala i srednja poduzeća (MMSP-ove); ii. za razliku od sofisticiranijih alternativnih rješenja kao što su obveznice ili dionice, riječ je o prilagodljivim dugoročnim rješenjima jednostavnima za provedbu za poduzeća svih veličina; iii. proizvod su spojiv s obiteljskim poduzećima, koja predstavljaju 60 % svih poduzeća u EU-u, a obitelji najčešće žele zadržati nadzor nad njima.

1.4.

Da bi bili djelotvorno rješenje, ti bi instrumenti morali imati kvazivlasnički status kako se u bilancama ne bi iskazivali kao dug i kako bi se u slučaju likvidacije poduzeća u pogledu redoslijeda isplate nalazili odmah iza vlasničkog kapitala.

1.5.

Za postizanje snažnog učinka na poduzeća svih veličina najbolju opciju predstavlja model suradnje privatnih i javnih institucija, uključujući banke, upravitelje imovinom i javni sektor te institucijske ulagače (osiguravatelje i mirovinske fondove).

1.6.

Ova preporuka doprinosi ostvarenju dugoročnog cilja jer pruža rješenje koje se može provesti u kratkom roku i kojim bi se poduprla unija tržišta kapitala. Model instrumenta na razini EU-a mogao bi imati koristi od vidljivosti, likvidnosti i veličine jedinstvenog tržišta i biti veoma privlačan institucijskim ulagačima koji traže profile rizika povezane s dugom i hibridnim instrumentima, ali s većim povratom, ispunjavajući pritom potrebe manjih poduzeća. Ako njime bude obuhvaćen čitav EU, uspješni bi se okvir mogao razviti u dobro definiranu kategoriju imovine kojom se potiču ulaganja i integracija EU-a.

2.   Kontekst mišljenja

2.1.

Mala i srednja poduzeća okosnica su gospodarstva; u 27 država članica EU-a predstavljaju 99,8 % svih poduzeća, u njima je zaposleno gotovo dvije trećine (65 %) radnika te predstavljaju više od polovice (53 %) dodane vrijednosti koju stvara nefinancijski poslovni sektor (1). Ona predstavljaju realno gospodarstvo i glavni su čimbenik socijalne kohezije u mnogim europskim regijama. U 2020. postojalo je više od 22,5 milijuna MSP-ova. Iako je MSP-ova srednje veličine tek nešto manje od 200 000, oni predstavljaju 17,3 % dodane vrijednosti i 16 % zaposlenosti (2).

2.2.

Tijekom 2020. i u jednom dijelu 2021. gospodarstvo je bilo snažno pogođeno pandemijom bolesti COVID-19, ali brzi odgovor vlada i privremene javne mjere spriječili su snažan val stečajeva povezanih s pandemijom bolesti COVID-19, prvenstveno putem rješenja usmjerenih na likvidnost i kratkoročne probleme koji su nastali zbog prezaduženosti poduzeća iz EU-a.

2.3.

Završetak većine javnih mjera potpore koje su već dodijeljene podudara se s novim napetostima kojima su zahvaćena globalna i europska gospodarstva, kao što su energetska kriza, inflacija, završetak prilagodljive monetarne politike ESB-a, širenje premija rizika, povećani troškovi financiranja, poteškoće u lancima opskrbe i ruska invazija na Ukrajinu.

2.4

Položaj Europe kao predvodnika zelene tranzicije zahtijevat će značajna ulaganja od javnih i privatnih agenata. MSP-ovi bi zbog svojeg oslabljenog položaja mogli naići na poteškoće u prilagodbi novim standardima i mogli bi zaostajati za velikim korporacijama ili poduzećima srednje veličine iz drugih dijelova svijeta.

2.5

Budući da je veliki udio poduzeća prezadužen (3) i da su im istodobno potrebna dugoročna sredstva kako bi se suočila s predstojećim izazovima, potrebna su nova rješenja kojima se jača kapital MMSP-ova te malih poduzeća srednje tržišne kapitalizacije. Postojeće inicijative na europskoj razini, kao što je EIB-ov program ESCALAR, najčešće su usmjerene na korporacije s visokom stopom rasta koje se smatraju rastućim poduzećima ili na poduzeća u početnim fazama koja se financiraju sredstvima iz fondova poduzetničkog kapitala. Novim rješenjima trebala bi se dopuniti već postojeća rješenja i trebala bi biti usmjerena na postojeća i uhodana mikropoduzeća i MSP-ove te mala poduzeća srednje tržišne kapitalizacije, koja čine većinu europskih poduzeća.

2.6.

Neke su države pokrenule selektivne mjere kojima žele ojačati sposobnost poduzeća za ulaganja, izbjegavajući pritom rizik od „zombifikacije”. U Španjolskoj i Francuskoj ti programi predstavljaju više od 30 milijardi EUR za 15 000 poduzeća (4) pri čemu su glavni instrument duboko podređeni zajmovi, a kriterij prihvatljivosti kreditni rejting kako bi se zajamčilo da su primatelji održiva poduzeća.

3.   Opće napomene

3.1.

S obzirom na prezaduženost europskih poduzeća, potreban je instrument za dokapitalizaciju koji im omogućuje da zadrže ili povećaju svoja ulaganja. Javna su tržišta dosad razmjerno dobro pružala potporu postojećim uvrštenim društvima, ali privatna tržišta ne raspolažu dubinom potrebom za pružanje potpore manjim poduzećima. Nedostatak vlasničkog i hibridnog kapitala s kojim bi se EU mogao suočiti zbog pandemije i smanjenja državnih mjera potpore procjenjuje se na 450 do 600 milijardi EUR (5).

3.2.

Mikropoduzeća, MSP-ovi i mala poduzeća srednje tržišne kapitalizacije najčešće izjavljuju da teže dolaze do financiranja od velikih poduzeća, osobito u slučaju dugoročnog financiranja.

3.2.1.

Kako proizlazi iz Istraživanja o pristupu poduzeća financiranju (6), prilikom podnošenja zahtjeva za zajam veći udio tvrdi da se suočava s preprekama (7 % MSP-ova u usporedbi s 4 % velikih poduzeća), da imaju niže stope uspješnosti (72 % u odnosu na 85 %) te više stope odbijanja (6 % u odnosu na 2 %), kao i nepovoljnije uvjete.

3.2.2.

Obiteljska poduzeća predstavljaju više od 60 % svih europskih poduzeća (u Španjolskoj ta brojka iznosi 85 %, a u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj 75 % (7)). Za ta je poduzeća manje vjerojatno da će tražiti alternative vlasničkom kapitalu za dugoročno financiranje, zbog kojih bi morala prepustiti nadzor nad poduzećem.

3.3.

Osim toga, MSP-ovi najčešće imaju manje diversificirani portfelj vanjskih financijskih instrumenata, koji su često utemeljeni na bankama i predviđeni za kratkoročnu uporabu. i. Ovisnost MSP-ova o bankama i dalje je visoka u eurozoni, u kojoj 70 % vanjskog financiranja ovisi o bankama, za razliku od SAD-a, gdje ta brojka iznosi 40 % (8). ii. 63 % velikih poduzeća izjavilo je da upotrebljavaju sredstva za fiksna ulaganja (9), u usporedbi s 38 % MSP-ova te samo 28 % mikropoduzeća.

3.4.

Stoga se u ovom samoinicijativnom mišljenju preporučuje izrada zajedničkog okvira za visoko podređene financijske instrumente kojim se potiče dokapitalizacija poduzeća iz EU-a. Tim bi se okvirom trebalo osigurati da se tim instrumentima uzme u obzir kvazivlasnički kapital, tako da ne utječe na omjer duga poduzeća i njihov korporativni rejting.

3.4.1.

U ovom se mišljenju EU poziva na kolektivno djelovanje s ciljem pravilne izrade tog zajedničkog okvira u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, kojim bi se odobrila intervencija Unije kada se ciljevi djelovanja mogu bolje ostvariti na razini Unije zbog razmjera i učinaka predloženog djelovanja.

3.4.2.

Taj okvir za visoko podređene instrumente trebao bi: i. omogućiti zatvaranje prethodno spomenutog manjka financiranja u dugoročnom financiranju radi jačanja bilanci i pružanja potpore ulaganjima; ii. pružiti instrument obiteljskim poduzećima za jačanje njihovih dugoročnih ulaganja bez potrebe za odricanjem nadzora nad svojim poduzećem jer studije pokazuju da su spremna distribuirati dio dobiti i/ili izdavati hibridne instrumente (10); iii. biti spojiv s praksama glavnih financijskih pružatelja (komercijalne banke, upravitelji imovinom, javni sektor) kako bi ga većina poduzeća mogla koristiti; iv. pomoći u privlačenju institucijskih ulagača kao što su osiguravajuća društva i mirovinski fondovi, podložno Uredbi (11) o upakiranim investicijskim proizvodima za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode, koji upravljaju štednjom i ključan su akter za usmjeravanje više sredstava prema realnom gospodarstvu.

3.5.

Postoje različiti visoko podređeni instrumenti koji bi se mogli upotrijebiti za jačanje bilanci MSP-ova i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije, kao što su obveznice, konvertibilne obveznice, programi s dvostrukim razredima dionica i hibridni zajmovi (kao što su participativni zajmovi): i. izdavanje obveznica najčešće upotrebljavaju poduzeća velike tržišne kapitalizacije i najčešće se upotrebljavaju za velike emisije. Te su obveznice složene i skupe. Primjerice, iako je uporaba korporativnih obveznica znatno porasla tijekom posljednjih godina, ukupno postoji tek 2 000 aktivnih izdavatelja, i to uglavnom većih poduzeća (12); ii. glavna prednost privatnih zamjenjivih obveznica jest činjenica da su, jer se radi o privatnom ugovoru, izrazito fleksibilne u smislu strukture. Međutim, to također podrazumijeva nisku razinu sigurnosti za manja poduzeća, koja su najčešće manje financijski pismena, kao i visoke troškove transakcije. Najčešće ih upotrebljavaju sofisticirani pružatelji poduzetničkog kapitala; iii. strukture dionica dvostruke klase odnose se na izdavanje dviju klasa dionica, od kojih jedna nosi ograničena glasačka prava ili nikakva, ali istodobno osigurava vlasnički kapital. Iako je u nekim državama članicama taj instrument dozvoljen (13) (kao što su nordijske zemlje, Poljska, Portugal i Italija), u mnogim drugima (kao što su Njemačka, Francuska i Španjolska) nije, a njegovu je širu primjenu teže postići jer bi zahtijevala visok stupanj prilagodbe poduzeću koje izdaje dionice; iv. hibridni zajmovi dužnički su instrumenti koji su duboko podređeni i usmjereni na dugoročno razdoblje (obično uključuju razdoblja odgode). Riječ je o instrumentu koji je reguliran u brojnim jurisdikcijama, čime se poduzećima pruža viša razina sigurnosti, a postupak je brži jer se proizvod ne stvara u svakoj operaciji. Povrh toga, njime se poduzeća ne sankcioniraju u smislu zaduženosti jer se nalazi na posljednjem mjestu u redoslijedu otplate, prije vlasničkog kapitala.   Raspoređivanje Izvedivost Dosadašnja uspješnost Zaštita poduzeća Zaštita ulagatelja Obveznice Niska Visoka Niska Srednja Visoka Zamjenjive obveznice Srednja Srednja Niska Niska Visoka Dvostruki razredi dionica Niska Srednja Srednja Visoka Srednja Hibridni zajmovi Visoka Visoka Srednje visoka Visoka Srednja Izvor: Inbonis Rating.

3.6.

Instrument hibridnog zajma najbolje je alternativno rješenje iz nekoliko razloga: i. predstavlja dugoročno rješenje koje je lako provesti i koje pruža veću zaštitu poduzećima u usporedbi s obveznicama ili dionicama; ii. kad je riječ o MMSP-ovima, osigurava da nema slabljenja ili gubitka kontrole, dok pruža prednosti u vezi s troškovima, kao što su porezni odbitak ili niži troškovi izdavanja; iii. zajmodavcima nudi privlačan povrat bez potrebe za uključivanjem vlasnika u korporativne odluke; iv. participativni zajmovi, koji su vrsta hibridnog zajma, već postoje i uređeni su u brojnim europskim zemljama, kao što su Španjolska (préstamos participativos), Francuska (prêts participatifs), Njemačka (Partiarisches Darlehen) ili, odnedavno, Portugal (empréstimos participativos) (14).

3.6.1.

Hibridni zajmovi odabrani su instrument za različite javne i privatne inicijative kojim se želi riješiti problem nedostatka financiranja kapitala u čitavom EU-u: ovaj se hibridni participativni zajam upotrebljava u barem šest programa u trima državama članicama, kao i u nekim programima Europskog investicijskog fonda: i. Francuska ima Relance, program podređenog duga u vrijednosti od 12,7 milijardi EUR koji je podržala vlada, koji je usmjeren na 10 000 poduzeća, prvenstveno MSP-ova, te u kojem se upotrebljavaju participativni zajmovi i podređene obveznice. Taj program distribuiraju banke, a financiraju institucionalni ulagači; ii. u Španjolskoj je uspostavljen Fond za dokapitalizaciju poduzeća pogođenih pandemijom bolesti COVID-19 u vrijednosti od 1 milijarde EUR, namijenjen MSP-ovima i poduzećima srednje tržišne kapitalizacije koja imaju poteškoće u pogledu solventnosti, ali su održiva, u okviru kojeg se upotrebljavaju participativni zajmovi; iii. u Španjolskoj je također uspostavljen petnaestogodišnji Fond potpore za produktivna industrijska ulaganja ukupne vrijednosti od 9 milijardi EUR (600 milijuna EUR godišnje), koji se financira javnim sredstvima i u okviru kojeg se upotrebljavaju redovni dug, participativni zajmovi i vlasnički kapital, a usmjeren je na poduzeća koja provode projekte industrijskog ulaganja; iv. u Valenciji je regionalna razvojna banka, Instituto Valenciano de Finanzas, pokrenula nekoliko programa financiranja u okviru kojih se upotrebljavaju participativni zajmovi u svrhu pružanja potpore MSP-ovima i strateškim poduzećima srednje tržišne kapitalizacije koja provode projekt ulaganja, u vrijednosti od ukupno 400 milijuna EUR godišnje; v. Nizozemska je pokrenula program za pružanje potpore MSP-ovima putem podređenih zajmova u vrijednosti od 400 milijuna EUR.

3.7.

Kako bi se zajamčilo učinkovito uvođenje programa koji obuhvaća sve MMSP-ove i koje ima najveći mogući učinak, najbolje je izabrati onaj operativni program u kojem postoji više javnih i privatnih inicijatora i distributera koji možda nisu isti. Inicijatori uključuju banke, upravitelje imovinom i javni sektor, dok ulagači mogu biti vlastite banke, javni sektor ili institucijski ulagači (osiguratelji i mirovinski fondovi.. Taj se okvir odnosi na nove transakcije, a ne na sekuritizaciju postojećih. To je, primjerice, učinjeno u Francuskoj s programom Relance (15).

3.8.

Ublažavanje potencijalno percepiranih rizika programa hibridnih zajmova koji se distribuira u odgovarajućoj mjeri u čitavoj Europi: Percipirani rizik Rješenje Nadzor nad usporednim bankarskim sustavom Uključivanjem alata za upravljanje rizikom, kao što je kreditni rejting, uklonio bi se rizik od usporednog bankarskog sustava. Istiskivanje banaka Instrumentom hibridnih zajmova ponovno bi se uspostavila solventnost poduzeća, zbog čega bi banke bile spremne nastaviti s pružanjem zajmova. Spojivost s inicijativom za olakšicu za smanjenje povlaštenog poreznog tretmana duga (engl. Debt Equity Bias Reduction Allowance (DEBRA)) Ovom se inicijativom također nastoji izbjeći prezaduženost poduzeća, što znači da je spojiva s glavnim ciljem inicijative DEBRA. Ponovno uspostavljanje solventnosti neodrživih poduzeća Uvođenjem tržišnih standarda kao što je kreditni rejting spriječilo bi se da neodrživa poduzeća ostvaruju pristup tim instrumentima. Taj je zahtjev uključen u brojne javne programe u kojima se upotrebljavaju participativni zajmovi.

4.   Posebne napomene

4.1.

Predloženi okvir za hibridne zajmove trebao bi ispunjavati određene standarde koji ga čine atraktivnim svim dionicima: poduzećima, pružateljima financijskih usluga koji djeluju kao distributeri i institucijskim ulagačima.

4.2.

Ključno je da se za tu vrstu hibridnog zajma okvirom osigura status vlasničkog kapitala sa sljedećim učincima: i. za izračun omjera duga i kapitala tako da ne povećava postojeću zaduženost ili da ne utječe pretjerano na omjer duga i kapitala. Primjerice, u Francuskoj se člankom 313-14 monetarnog i financijskog zakona utvrđuje da se „participativni zajmovi, za potrebe procjene financijskog stanja poduzeća koja ih primaju, tretiraju kao vlasnički kapital”; ii. za potrebe smanjenja kapitala. To je, primjerice, slučaj sa španjolskim propisima, u kojima se navodi da su participativni zajmovi uključeni u izračun vlasničkog kapitala u svrhu smanjenja kapitala i prestanka poduzeća te da se prijevremena otplata ili amortizacija participativnih zajmova može dogoditi samo ako nakon toga slijedi povećanje kapitala u istom iznosu (16); iii. u slučaju nesolventnosti, taj hibridni zajam trebao bi imati podređeni status i biti uvršten iza običnih dugova ili običnih vjerovnika te ispred dioničara. Kada dug ne bi bio tako strukturiran, vjerojatno bi se ugrozila sposobnost poduzeća da se zadužuju iz tradicionalnih izvora. Jedan je od ciljeva Akcijskog plana za uniju tržišta kapitala postizanje veće konvergencije među različitim sustavima za nesolventnost u državama članicama EU-a.

4.2.1.

Postoje slučajevi u kojima hibridni zajmovi imaju status vlasničkog kapitala u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI) i Baselom II. Na primjer, ako je hibridni zajam bez roka dospijeća, smatra se vlasničkim kapitalom u skladu s pravilima MSFI-ja zbog njegova duboko podređenog statusa (17). Općenito, hibridni instrumenti mogu se smatrati vlasničkim kapitalom ako nisu zajamčeni, ako su podređeni i u cijelosti isplaćeni, ako se ne mogu otkupiti na inicijativu vlasnika, ako se mogu upotrijebiti za pokrivanje gubitaka i ako se obveza plaćanja kamata može odgoditi (18).

4.2.2.

EGSO predlaže izmjenu Računovodstvene direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (19) kako bi računovodstveni postupak bio usklađen za hibridne zajmove ili ostale vrste duga s dospijećem duljim od osam godina (20) i razdobljem počeka od najmanje tri godine te s promjenjivom kamatnom stopom, čiji je jedan dio povezan s „uspješnošću”, koja se definira na temelju procjene (npr. s obzirom na rast, profitabilnost itd.). Tom bi se izmjenom olakšao izračun hibridnih zajmova kao vlasničkog kapitala prilikom izračuna neto vrijednosti poduzeća za potrebe trgovačkog prava, dok bi se u računovodstvene svrhe smatrali vlasničkim kapitalom ili vlastitim sredstvima.

4.3

U svrhu izbjegavanja nesigurnosti, instrument bi se u ostale (npr. porezne i zakonske) svrhe i dalje trebao smatrati dugom, što znači da izdavanje instrumenta sličnog vlasničkom kapitalu ne bi trebalo obuhvaćati gubitak glasačkih prava za poduzeća.

4.3.1

Za poduzeća i ulagatelje također je važno da redovne kamate koje se plaćaju na instrument subordiniranog duga ne podliježu oporezivanju po odbitku ili oduzimanju na izvoru, kako bi se prihod od kamata primao na bruto osnovi.

4.4.

U pogledu ulagateljske strane, kvazivlasnički instrument kao što je predloženi instrument smatrao bi se prihvatljivim instrumentom za Europske fondove za dugoročna ulaganja (engl. European Long-Term Investment Funds (ELTIF)), u skladu s člankom 10. Uredbe o ELTIF-u (21), čime bi bilo omogućeno da odmah postanu dio financijskog ekosustava.

4.4.1.

Europski fondovi za dugoročna ulaganja kasnije se mogu stavljati na tržište u EU-u objavom prospekta ili dokumenta s ključnim informacijama sukladnog sa zahtjevom Uredbe o prospektu, odnosno Uredbe (22) o upakiranim investicijskim proizvodima za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode. Time bi se malim ulagateljima olakšala integracija u privatni dug i realno gospodarstvo, što još nije postignuto inicijativama skupnog pozajmljivanja.

4.4.2.

U svrhu jačanja baze ulagatelja, instrument bi u idealnom slučaju trebao uključivati tržišne standarde kao što su kreditni rejtinzi agencija registriranih pri ESMA-i ili procjene pokazatelja prema okolišnim, socijalnim i upravljačkim kriterijima.

4.5.

Naposljetku, ovom bi se inicijativom poduprla unija tržišta kapitala. Pristup na razini EU-a, zajednički europski model instrumenta, mogao bi ostvariti koristi od vidljivosti, likvidnosti i veličine jedinstvenog tržišta i biti privlačan institucijskim ulagačima koji traže profile rizika povezane s dugom i hibridnim instrumentima, ali s boljim povratima, ispunjavajući pritom potrebe manjih poduzeća. Ako njime bude obuhvaćen čitavi EU, uspješni bi se okvir mogao razviti u dobro definirani razred imovine kojim se potiču ulaganja i integracija EU-a.

---

(1)  Godišnje izvješće o europskim malim i srednjim poduzećima za 2020./2021., Europska komisija, srpanj 2021.

(2)  Godišnje izvješće o europskim malim i srednjim poduzećima za 2020./2021., Europska komisija, srpanj 2021.

(3)  Udio duga povećao se za 18,8 postotnih bodova od kraja 2019. do početka 2021. te je dosegnuo najvišu razinu od 164,4 %. Ekonomski bilten ESB-a, br. 2/2022.

(4)  Ministarstvo gospodarstva Francuske, COFIDES, SEPIDES, Instituto Valenciano de Finanzas.

(5)  Dokapitalizacija poduzeća iz EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19, AFME i PwC.

(6)  Anketa o pristupu financiranju za poduzeća (SAFE), Europska komisija, studeni 2021.

(7)  Obiteljska poduzeća u Europi, EFB.

(8)  Razlika u financiranju europskih MSP-ova, Euler Hermes.

(9)  Anketa o pristupu financiranju za poduzeća (SAFE), Europska komisija, studeni 2021.

(10)  Dokapitalizacija poduzeća iz EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19, AFME i PwC.

(11)  Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) (SL L 352, 9.12.2014., str. 1.).

(12)  Povećanje nebankovnog financiranja i njegove posljedice na transmisiju monetarne politike, 2021., ESB.

(13)  Studija o zaštiti manjinskih dioničara, završno izvješće, Europska komisija.

(14)  Pravni okvir participativnih zajmova odobren je Uredbom sa zakonskom snagom 11/2022 od 12. siječnja.

(15)  Dispositif de garantie aux fonds de prêts participatifs et d’obligations subordonnées (francuski program državnih jamstava za fondove s participativnim zajmovima i podređenim obveznicama), Europska komisija.

(16)  Rezolucija Instituta za računovodstvo i reviziju (Instituto de Contabilidad y Auditoría de Cuentas) od 20. prosinca 1996.

(17)  Odluka Komisije SA.60113 (2021/N) – Finska – Potpora društvu Finnair zbog pandemije bolesti COVID-19.

(18)  Basel II. 4. Hibridni dug/instrumenti kapitala, Prilog 1.a. Definicija kapitala. (d) hibridni dug/instrumenti kapitala.

(19)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(20)  Treba imati na umu da je to otprilike prosječan životni vijek poduzeća, a kad je riječ o privatnom kapitalu, još je manji (pet godina).

(21)  Uredba (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o europskim fondovima za dugoročna ulaganja (SL L 123, 19.5.2015., str. 98.).

(22)  Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (SL L 168, 30.6.2017., str. 12.).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora – Dodatna razmatranja o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci – Godišnji pregled održivog rasta 2022.

(COM(2021) 740 final)

(samoinicijativno mišljenje)

(2023/C 75/06)

Izvjestiteljica:

Judith VORBACH

Odluka Plenarne skupštine:	24.3.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.10.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	27.10.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	573
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	133/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Od usvajanja prvog mišljenja o godišnjem pregledu održivog rasta 2022. situacija se drastično promijenila zbog ruske agresije na Ukrajinu. U ovom su mišljenju procjene rasta realnog BDP-a EU-a smanjene, a prognoze inflacije u europodručju revidirane su na najviše razine dosad, što je uvelike potaknuto porastom cijena na tržištu plina. EGSO uviđa da su svi ključni ciljevi ekonomske politike usmjerene na blagostanje izloženi pritisku, dok su geoekonomska rascjepkanost i napetosti, kao i COVID-19, i dalje veliki čimbenici rizika.

1.2.

EGSO izričito ponavlja svoj poziv na uravnotežen pristup ekonomskoj politici kako bi se riješili dugotrajni problemi i kako bi se odgovorilo na aktualne krize. Ciljevi EU-a koji su istaknuti u članku 3. UEU-a temelj su prošlog, sadašnjeg i budućeg blagostanja, političke stabilnosti, uzlazne konvergencije, konkurentnosti i otpornosti EU-a. Ne smije se dopustiti da aktualna kriza ugrozi pravednost i ciljeve u pogledu okoliša. Kad je riječ o poskupljenjima, hitno je potrebno zaštititi najranjivija i posebno izložena poduzeća, prije svega MSP-ove. Osim toga, ključno je zaštititi kupovnu moć kućanstava s niskim i srednjim dohotkom, koja čine velik dio gospodarske potražnje. U središtu bi trebala biti i solidarnost s ukrajinskim narodom, jačanje strateške autonomije EU-a i težnja ka miru.

1.3.

Mehanizam za oporavak i otpornost postao je ključni instrument za ostvarivanje prioriteta politike EU-a u okviru europskog semestra (u daljnjem tekstu: semestar). Pomogao je u stabilizaciji gospodarstva tijekom pandemije i presudan je u odgovoru na aktualnu krizu. EGSO poziva na to da se nacionalni planovi za oporavak i otpornost provedu tako da konkretno utječu na dobrobit ljudi. Budući da će preporuke za pojedinu zemlju imati značajniju ulogu, EGSO poziva na pomno praćenje i uravnotežen pristup. EGSO poziva na reformu semestra kojom bi se jamčilo kvalitetno sudjelovanje organiziranog civilnog društva. Kad je riječ o nacionalnim planovima za oporavak i otpornost, EGSO pozdravlja preporuku „oslanjanja na uspješnu primjenu načela partnerstva” i poziva na to da sudjelovanje organiziranog civilnog društva postane obvezno.

1.4.

EGSO pozdravlja povećanje ciljeva u pogledu energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti, naglašava da okolišna održivost mora biti u središtu, a istodobno poziva i na reformu europskog tržišta električne energije, koju hitno treba podržati. Potrebna su golema ulaganja za promicanje zelene tranzicije i jačanje strateške autonomije, stoga EGSO poziva Komisiju da iznese strukturiran prikaz u kojemu bi se navelo koji bi se fondovi EU-a trebali upotrebljavati i u kojoj bi mjeri ulaganja trebali pokrivati programi EU-a, države članice odnosno privatni ili kombinirani instrumenti financiranja. Preporučuje da se uspostavi Fond za klimatsku prilagodbu i, u budućnosti, razmotri jačanje instrumenta Next Generation EU i/ili programa InvestEU. Upozorava i na to da pri restrukturiranju financijskih fondova ili sastavljanju novog višegodišnjeg financijskog okvira nije poželjno smanjivati sredstva namijenjena za socijalne ciljeve.

1.5.

Dovršetak jedinstvenog tržišta trebao bi pospješiti uzlaznu konvergenciju među državama članicama. Trebalo bi ukloniti poremećaje i prepreke na tom putu, a regije bi trebalo potaknuti da oslobode svoj puni potencijal. Potreban je napredak u dovršetku tržišta kapitala i bankovne unije, kao i u provedbi strategije održivog financiranja koja je jednako potrebna kao i osiguravanje stabilnosti financijskog tržišta. EGSO poziva na pravedan i uravnotežen pristup poboljšanju poslovnog okruženja i produktivnosti. Osposobljavanje i istraživanje i dalje su ključni alati za poticanje konkurentnosti, pravedne dvostruke tranzicije i strateške autonomije. EGSO pozdravlja prijedloge istaknute u komunikaciji „Naš europski model rasta”, no naglašava i važnost jačanja strateške autonomije, premještanja proizvodnje ključnih proizvoda u EU i nezanemarivanja socijalnih i okolišnih ciljeva u lancima opskrbe.

1.6.

Komisija s pravom tvrdi da je javnu potporu za poticanje privatnih ulaganja potrebno dobro usmjeriti na projekte s jasnom dodanom vrijednosti, kao i da bi politika tržišnog natjecanja trebala imati ključnu ulogu. EGSO naglašava važnost transparentnosti i praćenja kako bi se osigurao integritet i ostvarili postavljeni ciljevi. Neočekivane učinke trebalo bi izbjeći tako da se ne subvencioniraju ulaganja koja bi se svakako provela, a javni proračuni ne bi se smjeli pretjerano izlagati rizicima. U konačnici, mjere državne potpore trebalo bi povezati s otvaranjem kvalitetnih radnih mjesta i poštovanjem prava radnika, okolišnih standarda i fiskalnih obveza.

1.7.

EGSO podupire preporuke Komisije da se automatskim stabilizatorima dopusti da djeluju i da povećaju ulaganja te da se tijekom 2023. nastavi primjenjivati opća klauzula o odstupanju. Međutim, suzdržan je kad je riječ o ograničavanju rasta državno financiranih tekućih rashoda tako da ostanu ispod srednjoročnog potencijalnog društvenog proizvoda i o namjeri da se u proljeće 2023. procijeni važnost pokretanja postupaka u slučaju prekomjernog deficita. Zasad se fiskalna pravila EU-a gotovo nisu provodila, a sankcije se nikad nisu primijenile. EGSO ponovno poziva na modernizaciju fiskalnog okvira postavljanjem realnih ciljeva i uključivanjem zlatnog pravila bez ugrožavanja srednjoročne fiskalne održivosti, pri čemu bi istodobno trebalo iznijeti smjernice za prijelazno razdoblje. Treba očuvati stabilnu vrijednost eura uravnoteženim monetarnim i fiskalnim pristupom u skladu s dobrim makroekonomskim upravljanjem. Naposljetku, EGSO naglašava da je preduvjet za fiskalnu održivost pravedan sustav rashoda i prihoda.

2.   Opće napomene

2.1.

EGSO je u veljači 2022. donio mišljenje „Godišnji pregled održivog rasta 2022.” (1). EU je tada upravo izlazio iz najozbiljnije recesije u njegovoj povijesti (2) tijekom koje su poduzete dosad neviđene mjere potpore kako bi se ublažila šteta i izbjegla nestabilnost. EU je zahvaljujući instrumentu Next Generation EU dosegao novu fazu ekonomske politike i solidarnosti. Komisija je semestru dodijelila značajnu ulogu u Mehanizmu za oporavak i odgovornost i time povećala njegovu važnost u koordinaciji politike, a EGSO je ponovno pozvao na aktivnije sudjelovanje organiziranog civilnog društva. EGSO je pozdravio program za konkurentnu održivost i istaknuo da bi njegove četiri dimenzije – okolišnu održivost, produktivnost, pravednost i makroekonomsku stabilnost – trebalo izjednačiti kako bi se postigli namjeravani pospješujući učinci te pravedna zelena i digitalna tranzicija.

2.2.

Kao i prethodnih godina, u dodatnom mišljenju uzima se u obzir tekući postupak semestra i pruža se doprinos za sljedeći ciklus. To je osobito važno ove godine. Od ruske agresije na Ukrajinu geopolitička situacija drastično se promijenila, prioriteti su se izmijenili, a politika se prilagodila, kako je prikazano u komunikacijama „Plan REPowerEU” (3) i „Naš europski model rasta” (4). Semestar, koji i sam prolazi sustavnu promjenu, pokazao se kao vjerodostojan okvir za koordinaciju politike EU-a tijekom pandemije. U proljetnom paketu ponovno su sveobuhvatno razmotrene posljedice aktualne krize. Slično predmetnoj komunikaciji (5), i ovo je mišljenje strukturirano oko dimenzija programa za konkurentnu održivost.

2.3.

Rat u Ukrajini i sankcije koje su uslijedile, zajedno s mjerama protiv širenja bolesti koje su uvedene u Kini i usporavanjem rasta u SAD-u, pogađaju gospodarstvo EU-a. Brzo povećanje cijena energije i prehrambenih sirovina doprinosi inflaciji, koja umanjuje kupovnu moć i narušava konkurentnost. EU je ranjiv zbog svojeg zemljopisnog položaja, velike ovisnosti o uvozu goriva i snažne uključenosti u globalne vrijednosne lance. U ljetnoj prognozi procjene rasta realnog BDP-a snižene su na 2,7 % za 2022., dok su prognoze inflacije za istu godinu revidirane na rekordno visoku prosječnu vrijednost od 8,3 % (6). Komisija naglašava da su prognoze iznimno nesigurne zbog „nezabilježenih razmjera i jačine šokova koje je izazvao rat”. Dodatna povećanja cijena, u kombinaciji sa sekundarnim učincima, mogla bi pojačati stagflacijske sile te postoji vjerojatnost političkih posljedica. Geopolitička napetost i COVID-19 i dalje su veliki čimbenici rizika (7).

2.4.

Novonastala kriza stavlja pritisak na ostvarenje svih ključnih ciljeva ekonomske politike usmjerene na blagostanje (8), konkretno okolišnu održivost, održiv i uključiv rast, punu zaposlenost i kvalitetan rad, pravednu raspodjelu, zdravlje i kvalitetu života, financijsku stabilnost, stabilnost cijena, uravnoteženu trgovinu temeljenu na pravednoj i konkurentnoj industrijskoj i ekonomskoj strukturi te stabilne javne financije. EGSO izričito ponavlja svoj poziv na uravnotežen pristup politici, koji bi bio usmjeren na sve te ciljeve kako bi se riješili dugogodišnji problemi i kako bi se primjereno odgovorilo na aktualne krize u skladu s člankom 3. UEU-a. Poštovanje ciljeva i načela EU-a bilo je temelj blagostanja EU-a u prošlosti te je i osnova za sadašnju i buduću političku stabilnost, uzlaznu konvergenciju, konkurentnost i otpornost na nove krize. Odgovor EU-a na rusku agresiju ne smije ugroziti pravednost i okolišne ciljeve.

2.5.

Razlozi za nezabilježena poskupljenja mnogostruki su te uključuju i propuste europske politike. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen s pravom je izjavila da postojeći sustav tržišta električne energije više ne funkcionira i da ga treba reformirati (9). EGSO poziva Komisiju i Vijeće da brzo potaknu reformu energetskog tržišta EU-a i da se u okviru toga uhvate u koštac sa štetnom kratkoročnom volatilnošću i dugoročnim povećanjima cijena. Odlučno poziva na poduzimanje drastičnih, izvanrednih, ali i privremenih mjera. Neke su od mogućih polaznih točaka rangiranje izvora energije, europska burza energije (EU Energy Exchange, EEX), zlouporaba tržišne snage i učinak spekulativnih transakcija i visokofrekventnog trgovanja. Cijene električne energije trebalo bi utvrđivati odvojeno od cijena plina te bi trebalo uzimati u obzir gornju granicu cijena. Neočekivani profit trebao bi podlijegati nametima, vodeći pritom računa da se ne odvrate ulaganja u niskougljična rješenja.

2.6.

Ključni naglasak prioriteta EU-a mora biti solidarnost s ukrajinskim narodom, jačanje strateške autonomije EU-a i težnja ka miru. To je u skladu s člankom 21. UEU-a u kojemu se, među ostalim, navodi da Unija treba provoditi politike u cilju „zaštite svojih vrijednosti, temeljnih interesa, sigurnosti, neovisnosti i cjelovitosti”, „učvršćivanja i podrške demokraciji” i „očuvanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti”. U tom cilju EGSO također priznaje ciljeve sadržane u Izjavi Vijeća iz Versaillesa, konkretno jačanje suvereniteta EU-a smanjenjem njegovih strateških ovisnosti, povećanje sigurnosti opskrbe u području kritičnih sirovina i postupno ukidanje ovisnosti o Rusiji u pogledu fosilnih goriva. EGSO pozdravlja korake koji se poduzimaju kako bi se postupno ukinula ovisnost o fosilnim gorivima i poziva na daljnje djelovanje u tom smjeru.

2.7.

Mehanizam za oporavak i otpornost postao je ključni instrument za ostvarivanje prioriteta politike EU-a u okviru semestra i, naravno, već je presudno pomogao u stabilizaciji gospodarstva tijekom pandemije kako bi se pojačala usporedna tranzicija i unaprijedila suradnja Komisije i država članica. Odsad će Mehanizam za oporavak i otpornost imati ključnu ulogu u mobilizaciji i usmjeravanju sredstava za odgovor na novonastalu krizu i provedbu inicijative REPowerEU. Države članice pozivaju se da u svojim nacionalnim planovima za oporavak i otpornost predlože posebno poglavlje za inicijativu REPowerEU na temelju novih preporuka za pojedine zemlje. EGSO ističe važnost provedbe ažuriranih nacionalnih planova za oporavak i otpornost na djelotvoran i održiv način kako bi imali pozitivan i konkretan učinak na dobrobit ljudi. Međutim, povezivanjem ostvarenja ciljeva utvrđenih u nacionalnim planovima za oporavak i otpornost s isplatom tranši Mehanizma za oporavak i otpornost preporuke za pojedine zemlje postaju značajnije. Ta izmjena postupaka mora se pratiti i ocjenjivati, stoga EGSO poziva Komisiju i Vijeće da osiguraju uravnotežen pristup.

2.8.

Konkretno, na nacionalnoj razini potrebna je veća uključenost socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u postupak semestra kako bi se osiguralo da sve skupine društva budu primjereno zastupljene, kako bi se potaknula prilagođena rješenja koja organizirano civilno društvo u potpunosti podupire i kako bi se u nacionalnim planovima za oporavak i odgovornost preuzela veća odgovornost. EGSO poziva na reformu semestra kojom bi se zajamčilo djelotvorno i kvalitetno sudjelovanje putem direktive ili uredbe. Tijekom službenog procesa savjetovanja koji se temelji na pravilima i transparentnim postupcima, organizacije civilnog društva treba propisno obavijestiti u pisanom obliku te im treba pružiti dovoljno vremena da analiziraju prijedloge i sastave nacrt svojih primjedbi i prijedloga. Uz uključivanje ili odbacivanje tih prijedloga treba priložiti obrazloženje sadržano u javnim dokumentima.

2.9.

U kontekstu nacionalnih planova za oporavak i otpornost EGSO cijeni preporuku Komisije o „[oslanjanju] na uspješnu primjenu načela partnerstva u programiranju i provedbi kohezijske politike”, na što je EGSO pozvao u svojem mišljenju „Godišnji pregled održivog rasta 2022.” Uključenost organiziranog civilnog društva mora postati obvezna. U svojoj prvoj rezoluciji (10) o uključenosti civilnog društva u izradu planova EGSO je zaključio da je ona uvelike nedovoljna u većini država članica te je pozvao na utvrđivanje minimalnih standarda za takvo savjetovanje. U svojoj drugoj rezoluciji (11) EGSO je pozvao brojne države članice da poboljšaju uključenost organiziranog civilnog društva, transparentnu provedbu i praćenje, kao i pružanje informacija javnosti, uz poticanje daljnjeg dijaloga o nacionalnim planovima za oporavak i otpornost sa svim dionicima, što bi moglo pomoći i u sprečavanju zloupotrebe i prijevare. Štoviše, u rezoluciji se navode dobre prakse, kao što je osnivanje tijela za praćenje koje uključuje organizirano civilno društvo, koje može poslužiti kao primjer drugim državama članicama. EGSO-ova Skupina za europski semestar na svojoj je godišnjoj konferenciji ponovno pozvala na to da sudjelovanje civilnog društva postane zakonski obvezno (12). Poziv na odgovarajuće sudjelovanje organizacija civilnog društva te lokalnih i regionalnih vlasti očituje se i u zajedničkom izvješću o vlastitoj inicijativi Odbora za proračune i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku o provedbi Mehanizma za oporavak i otpornost (13), u kojem se daje doprinos Europskog parlamenta izvješću o preispitivanju provedbe tog mehanizma, koje je Europska komisija donijela 29. srpnja 2022 (14).

3.   Posebne napomene

3.1.   Energetska i okolišna održivost

3.1.1.

Komisija s pravom naglašava da će ubrzavanje dekarbonizacije „[smanjiti] ovisnost EU-a o fosilnim gorivima i istodobno pridonijeti postizanju klimatskih ciljeva EU-a za 2030.”. EGSO naglašava da okolišna održivost mora biti u središtu te pozdravlja cilj povećanja energije iz obnovljivih izvora na najmanje 45 % u ukupnoj kombinaciji izvora energije EU-a, uz cilj energetske učinkovitosti koji podrazumijeva pad energetske potrošnje od 13 % do 2030. u okviru plana REPowerEU. Slično tome, pozdravljaju se preporuke u pogledu ulaganja u energiju, koje bi se trebale usmjeriti, među ostalim, na potporu ranjivim kućanstvima, promicanje održive mobilnosti i dekarbonizaciju industrije, istraživanje i inovacije te unapređenje infrastrukture, među ostalim u prekograničnom kontekstu.

3.1.2.

Prije rata u Ukrajini već je postojao jaz između investicijskih potreba i financiranja. Da bi se do 2030. postigao prijelazni cilj od 55 %-tnog pada emisija u odnosu na 1990., dodatne godišnje investicijske potrebe procijenjene su na 520 milijardi EUR (15). Javljaju se dodatne potrebe za usavršavanjem i prekvalifikacijom, prilagodbom klimatskim promjenama i ključnim tehnologijama, kao što su baterije. S druge strane, oko 30 % proračuna EU-a za razdoblje 2021. – 2027. potrošit će se na zelenu tranziciju. Očekuje se da će se tijekom ovog desetljeća oko 100 milijardi EUR osigurati u okviru kohezijske politike, a 224,1 milijarda EUR u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost (16). Prema analizi Komisije, uz sredstva koja su potrebna za ostvarivanje ciljeva prijedlogâ iz paketa „Spremni za 55 %”, plan REPowerEU zahtijevat će ulaganje dodatnih 210 milijardi EUR u razdoblju do 2027. Za mobilizaciju financijskih sredstava predlažu se različite mogućnosti, koje se u velikoj mjeri oslanjaju na kreditnu komponentu Mehanizma za oporavak i otpornost. EGSO poziva Komisiju da iznese strukturiran prikaz u kojemu bi se navelo koji bi se fondovi EU-a trebali upotrebljavati i u kojoj bi mjeri ulaganja trebala biti obuhvaćena programima EU-a, privatnim ulaganjima država članica ili kombiniranim instrumentima financiranja.

3.1.3.

S obzirom na hitnost i zajednički interes ubrzavanja energetske tranzicije, EGSO izričito preporučuje da države članice brzo i sveobuhvatno iskoriste mogućnosti koje nude instrument Next Generation EU, nacionalni planovi za oporavak i otpornost i novi plan REPowerEU. Ako se pokaže da postojeće mjere nisu dovoljne za zadovoljavanje potreba financiranja koje bi se mogle povećati, bit će potrebne dodatne mjere. EGSO poziva na uspostavu Fonda za klimatsku prilagodbu (17) kako bi se pružila hitna potpora u slučaju katastrofa. Osim toga, čak i da se uvede zlatno pravilo, određene države članice možda ipak ne bi imale kapacitet za prikupljanje potrebnih iznosa bez ugrožavanja vlastite fiskalne održivosti. Stoga bi trebalo razmotriti jačanje instrumenta Next Generation EU i/ili programa InvestEU. Povezivanje bespovratnih sredstava i/ili zajmova s ulaganjima u energetsku tranziciju moglo bi biti prekretnica. EGSO poziva na pravedan i uravnotežen pristup poboljšanju poslovnog okruženja i produktivnosti. U svakom slučaju, tijekom restrukturiranja postojećih fondova i u kontekstu novog višegodišnjeg financijskog okvira EGSO upozorava da nije poželjno smanjivati sredstva namijenjena za socijalne ciljeve i pravednu tranziciju.

3.1.4.

Komisija s pravom naglašava da će „preobrazba europskog gospodarstva uspjeti samo ako bude pravedna i uključiva te ako svi budu mogli ostvariti korist od mogućnosti koje donosi usporedna tranzicija” (18). To ne smiju ostati tek pusta obećanja. EGSO ponovno poziva na evidentiranje i analiziranje utjecaja koji će tranzicija imati na zapošljavanje i vještine (19). U razdobljima nesigurnosti i kriza socijalni dijalog i dobro korporativno upravljanje, uz sudjelovanje radnika i uključenost socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u oblikovanje politika trebalo bi pretočiti u nešto više. U konačnici, svi aspekti okolišne održivosti, uključujući bioraznolikost i sprečavanje onečišćenja, trebali bi ostati pri vrhu ljestvice prioriteta. Načelo nenanošenja bitne štete trebalo bi primjenjivati i u kontekstu ažuriranih nacionalnih planova za oporavak i otpornost.

3.2.   Produktivnost

3.2.1.

Dovršetak jedinstvenog tržišta trebao bi pospješiti gospodarsku i socijalnu uzlaznu konvergenciju među državama članicama. EGSO se slaže s Komisijom da je potrebno ukloniti poremećaje i prepreke na jedinstvenom tržištu. Pomoć regijama da oslobode svoj puni potencijal neće doprinijeti samo integriranijem jedinstvenom tržištu nego će i povećati produktivnost EU-a i doprinijeti energetskoj održivosti jer se kapacitet za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora bitno razlikuje od jedne regije do druge. Potrebno je ostvariti napredak u dovršetku tržišta kapitala i bankovne unije te istodobno osigurati stabilnost financijskog tržišta kako bi se pospješilo pouzdano i stabilno financiranje i ulaganje. Konkretno, pozajmljivanje za instrument Next Generation EU jača tržišta kapitala EU-a i međunarodnu ulogu eura. Osim toga, EGSO ističe okvir održivog financiranja kojemu je cilj usmjeriti privatna ulaganja prema održivosti te istodobno naglašava važnost razmatranja rizika povezanih s klimom.

3.2.2.

EGSO pozdravlja sveobuhvatni pristup politici koji uključuje ulaganja i reforme kako bi se poboljšalo poslovno okruženje i promicala produktivnost na pravedan i uravnotežen način. Reforme bi se trebale usmjeriti na učinkovitu javnu upravu, suvremenu prometnu infrastrukturu, kvalitetno osposobljavanje i obrazovanje te resursnu učinkovitost. EGSO se slaže s Komisijom da su neophodni neovisni, kvalitetni i djelotvorni pravosudni sustavi te funkcionalni okviri za suzbijanje korupcije. Istraživanja i inovacije, zajedno s obrazovanjem, i dalje su ključni alati za poticanje produktivnosti, konkurentnosti, zelene i digitalne tranzicije, uzlazne konvergencije i strateške autonomije EU-a. EGSO pozdravlja preporuke Komisije da se, među ostalim, olakšaju prijenosi znanja, potiču izvrsnost i inovacije u poslovanju te privuku talenti.

3.2.3.

EGSO iznosi sljedeće napomene o komunikaciji „Naš europski model rasta”. Komisija ističe mjere za smanjenje strateške ovisnosti, kao što su međunarodna partnerstva, industrijski savezi, javna i privatna ulaganja i osobito diversifikacija lanaca opskrbe. EGSO naglašava koliko je važno da EU promiče program slobodne trgovine na pravedan način bez zanemarivanja okolišnih i socijalnih ciljeva u lancima opskrbe. Kad je riječ o opskrbi kritičnim sirovinama i zalihama, EU ne bi trebao stvarati novu ovisnost o državama koje ne dijele vrijednosti EU-a, nego bi trebao stremiti strateškoj autonomiji. Osim toga, proizvodnju ključnih proizvoda, kao što su lijekovi, trebalo bi premjestiti u EU kako bi se osigurala njihova dostupnost u slučaju izvanrednog stanja.

3.2.4.

Digitalizacija je pokretač zelene tranzicije, produktivnosti i konkurentnosti. Komisija s pravom naglašava četiri područja djelovanja: digitalno obrazovanje, vještine i kompetencije, sigurnu i održivu digitalnu infrastrukturu i infrastrukturu za povezivost, digitalnu transformaciju poslovanja i digitalizaciju javnih usluga i obrazovnih sustava. Da bi se postigli ti ciljevi, potrebno je više ulagati u ključne digitalne tehnologije, uključujući kibersigurnost, umjetnu inteligenciju, podatkovne prostore i poluvodiče. EGSO poziva na održivu digitalizaciju zaštitom socijalnih prava, poboljšanjem energetske učinkovitosti i smanjenjem elektroničkog otpada i upotrebe vode.

3.2.5.

Komisija tvrdi da će većina ulaganja za financiranje usporedne tranzicije i za poboljšanje otpornosti dolaziti iz privatnog sektora, dok bi javna ulaganja trebala biti dobro usmjerena i pomoći u privlačenju privatnih ulaganja te ispraviti tržišne neuspjehe. Zapravo, cilj je EU-a mobilizirati najmanje 1 bilijun EUR tijekom sljedećeg desetljeća putem proračuna EU-a i povezanih instrumenata. Komisija s pravom tvrdi da javnu potporu treba dobro usmjeriti na projekte s jasnom dodanom vrijednošću, kao i da bi politika tržišnog natjecanja trebala imati ključnu ulogu. Posebno u kontekstu programa InvestEU ili sličnih programa EGSO naglašava potrebu za transparentnošću i praćenjem kako bi se osigurao integritet i ostvarili postavljeni ciljevi. Neočekivane učinke trebalo bi izbjeći tako da se ne subvencioniraju ulaganja koja bi se ionako provela. Dodjela sredstava mora biti transparentna, a rizici bi trebali biti podijeljeni na zakonski obvezujući način kako javni sektori ne bi bili preopterećeni. U usporedbi s javnim financiranjem ne bi trebali nastati veći troškovi, a mjere državne potpore trebalo bi povezati s otvaranjem kvalitetnih radnih mjesta i poštovanjem prava radnika, okolišnih standarda i fiskalnih obveza.

3.3.   Pravednost

3.3.1.

Iako je EU relativno prosperitetan prema svjetskim standardima, nejednakosti među državama članicama i regijama te unutar njih samih velik su problem. Komisija ukazuje na to da su, zahvaljujući brzoj reakciji politike, tijekom 2019. i 2020. ukupna nejednakost u dohotku i rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti bili relativno stabilni, dok su srednjoročne posljedice još neizvjesne. Nerazmjerno su pogođeni mnogi koji su se već nalazili u lošijim uvjetima. Poskupljenja su najteže pogodila kućanstva s nižim dohotkom. Osim toga, cijene stambenih nekretnina nastavile su izrazito rasti te je u nekim državama članicama zabilježen najbrži porast u cijelom desetljeću, a istodobno se počinju povećavati kamatne stope. Milijunima ljudi smanjio se raspoloživi dohodak i jedva spajaju kraj s krajem. Prisutna je velika neizvjesnost, u porastu su klimatski izazvane katastrofe, a usporedna tranzicija prouzročuje strukturne promjene.

3.3.2.

Socijalna održivost nije sama sebi cilj nego je i preduvjet za stabilnu gospodarsku i političku situaciju, pravednu produktivnost i konkurentnost. Smanjenje realnog dohotka i nejasna očekivanja ne utječu samo na dobrobit pojedinca nego i na ekonomsku potražnju, a time i na planove ulaganja, proizvodnju i rast. Osim toga, iako se bankarski sektor pokazao otpornim, a neprihodonosni krediti su se znatno smanjili, osim u slučaju triju država članica, ako dođe do daljnje ekonomske recesije, ta bi otpornost mogla biti ugrožena. EGSO upozorava na opasnost od takvih sekundarnih učinaka. Kad je riječ o poskupljenjima, hitno je potrebno zaštititi najranjivije skupine i kupovnu moć kućanstava s niskim i srednjim dohotkom, koja stvaraju glavni dio potražnje.

3.3.3.

EGSO srdačno pozdravlja mjere koje su poduzete radi zaštite najranjivijih skupina i ublažavanja društvenog učinka višestrukih kriza u EU-u, kao što je primjerice instrument SURE, i radi potpore osobama koje bježe iz Ukrajine. Također je suglasan s Komisijom u pogledu važnosti osiguravanja pristupa kvalitetnom obrazovanju na svim razinama, odgovarajuće pokrivenosti mrežom socijalne sigurnosti i cjenovno pristupačnih i socijalnih stanova, zajedno s djelotvornim, otpornim i održivim zdravstvenim sustavima. EGSO skreće pozornost na potrebu da se potpora pruži i mladima koji su pogođeni energetskom krizom. Dakako, ključna je cjelovita provedba europskog stupa socijalnih prava: njegova provedba u ciklusu europskog semestra zajedno s njegovim praćenjem putem pregleda socijalnih pokazatelja korak je u pravom smjeru. Posljednje, no ne i manje važno, reforme i ulaganja u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost, koji doprinose socijalnoj uključenosti i otpornosti, iznimno su dobrodošli.

3.3.4.

Iz razgovora koji su se vodili u kontekstu rezolucije EGSO-a o uključenosti organiziranog civilnog društva vidljivo je da je socijalna dimenzija relativno nedovoljno razvijena u nekim nacionalnim planovima za oporavak i otpornost. EGSO preporučuje da se pozornost posveti distributivnim učincima i da se pomno razmotri europski stup socijalnih prava u kontekstu nacionalnih planova za oporavak i otpornost. Osim toga, EGSO traži procjenu ulaganja potrebnih za provedbu stupa i naglašava važnost postizanja ravnoteže između ekonomskih sloboda i socijalnih odnosno radničkih prava. Prava kojima se štite radnici na nacionalnoj razini nikad se ne bi smjela kategorizirati kao administrativne prepreke na tržištu (20). Pri jačanju jedinstvenog tržišta trebalo bi jednako poštovati socijalna i radnička prava kako bi osigurao pravedan napredak EU-a prema gospodarskoj, socijalnoj i okolišnoj održivosti.

3.4.   Makroekonomska stabilnost

3.4.1.

Omogućivanje i provedba opsežne nacionalne fiskalne potpore i fiskalne potpore EU-a bili su presudan doprinos očuvanju ekonomske, socijalne i političke stabilnosti, osobito jer su povećali povjerenje. Osim toga, iako je gospodarski oporavak ozbiljno narušen od izbijanja rata, ekspanzivni fiskalni pristup 2022. vrlo će vjerojatno ponovno pomoći ublažiti učinak najnovije krize i očuvati stabilnost. EGSO podupire preporuke Komisije da se automatskim stabilizatorima dopusti da djeluju te da povećaju ulaganja za provedbu dvostruke tranzicije. Posebno je vrlo zadovoljan jer će se opća klauzula o odstupanju i dalje primjenjivati tijekom 2023. s obzirom na to da se, naravno, gospodarsko stanje EU-a nije vratilo u normalu i države članice moraju moći brzo reagirati prema potrebi. Primivši na znanje činjenicu da je Europska središnja banka povećala kamatne stope prvi put nakon 11 godina, EGSO odlučno poziva na mjere kako bi razlike u prinosima europskih obveznica ostale umjerene i kako bi se spriječila previranja na financijskom tržištu. Cilj je ne ugroziti privatna ulaganja u energetsku tranziciju i izbjeći recesiju. Iako ti ciljevi mogu iziskivati opsežnu upotrebu instrumenata Europske središnje banke, sama monetarna politika neće moći na održiv način ograničiti trenutačnu dinamiku cijena.

3.4.2.

EGSO pozdravlja diskrecijske fiskalne mjere za ublažavanje učinaka visokih cijena energije, koje se procjenjuju na 0,6 % BDP-a EU-a u 2022., za najranjivije i posebno izložene industrijske grane. Međutim, nestašica energije i učinak na cijene druge robe mogli bi biti važni i srednjoročno, zajedno s tekućim geopolitičkim napetostima i daljnjom silaznom putanjom gospodarstva EU-a. Osim toga, loši izgledi za rast zajedno s povećanim cjenovnim pritiscima donose nove dileme u ekonomskoj politici EU-a. Stoga, EGSO podupire preporuku Komisije da bi EU trebao biti spreman odgovoriti na razvoj gospodarske situacije. Tu situaciju treba pomno razmotriti kako bi se prepreke zbog kojih je neophodan stabilizirajući fiskalni impuls mogle uočiti u početnoj fazi te kako bi se mogla predvidjeti potreba za proširenjem mjera potpore.

3.4.3.

EGSO je suzdržan kad je riječ o ograničavanju rasta državno financiranih tekućih rashoda tako da ostanu ispod srednjoročnog potencijalnog društvenog proizvoda u državama članicama s visokim razinama duga te istodobno naglašava da se pri svakoj kontroli primarnog tekućeg rashoda moraju uzeti u obzir društvene posljedice i upozorava da nije poželjno smanjivati potrošnju u socijalnom, zdravstvenom i obrazovnom sektoru. Umjesto toga, razlike među državama članicama trebalo bi rješavati na način koji je usmjeren na blagostanje, na primjer, poticanjem istraživanja i razvoja i unapređenjem osposobljavanja. EGSO izražava sumnju i u u pogledu ocjene relevantnosti prijedloga da se u proljeće 2023. pokrenu postupci u slučaju prekomjernog deficita te ističe činjenicu da se fiskalna pravila EU-a vrlo slabo provode (21), a sankcije druge faze postupka u slučaju prekomjernog deficita nikad se nisu primijenile jer bi u razdoblju gospodarskih poteškoća dodatno pogoršale situaciju. Osim toga, EGSO dovodi u pitanje moguću primjenu postupaka u slučaju prekomjernog deficita dok je klauzula o odstupanju i dalje aktivna.

3.4.4.

EGSO ponovno ističe svoja razmatranja u pogledu nedostataka aktualnog fiskalnog okvira i ponovno poziva na njegovu modernizaciju, među ostalim, postavljanjem realnih i operativnih ciljeva u pogledu deficita i duga (22), uključivanjem zlatnog pravila ulaganja i dopuštanjem veće fleksibilnosti i razlikovanja među državama bez ugrožavanja srednjoročne fiskalne održivosti. Treba očuvati stabilnu vrijednost eura uravnoteženim monetarnim i fiskalnim pristupom u skladu s dobrim makroekonomskim upravljanjem. EGSO također poziva Komisiju da predstavi smjernice za prijelazno razdoblje tijekom kojeg se ne bi trebao pokretati postupak u slučaju prekomjernog deficita dok revidirani okvir ne stupi na snagu (23). Osim toga, Europski parlament u svojoj rezoluciji od 8. srpnja 2021. naglašava „da je važno imati jasan put prema reformiranom fiskalnom okviru prije deaktivacije opće klauzule o odstupanju” te ističe da bi „primjena postojećeg fiskalnog okvira, posebno planova prilagodbe, dovela do smanjenja duga velikom brzinom, što bi moglo ugroziti oporavak gospodarstava”. Naposljetku, kako bi se izbjegli rizici za stabilnost i povećali kapacitet za odgovor na krizu i pripravnost na nju, trebalo bi razmotriti stvaranje odgovarajućih fondova EU-a.

3.4.5.

EGSO u potpunosti podupire preporuku da se i dalje zajednički radi na jačanju borbe protiv agresivnog poreznog planiranja i utaje poreza, kao i posljedičnog učinka prelijevanja među državama članicama, te poziva na koordinirano djelovanje. EGSO pozdravlja sporazum OECD-a o reformi oporezivanja trgovačkih društava i potiče države članice da ga hitno provedu. EU bi trebao promicati taj sporazum na međunarodnoj razini, posebno s velikim trgovinskim partnerima. Osim toga, prebacivanje poreznog opterećenja s rada (uz pomno razmatranje distribucijskog učinka) na poticanje usporedne tranzicije poželjna je strategija. Na primjer, porez na imovinu ima manji učinak narušavanja i omogućio bi porezno rasterećenje rada. Osim toga, EGSO skreće pozornost na činjenicu da se, u kontekstu osiguravanja razborite fiskalne politike, uzimaju u obzir samo mjere povezane s rashodom, a ne mjere koje se temelje na prihodu. Sve u svemu, pravedan sustav prihoda preduvjet je za fiskalnu održivost i za ponovnu uspostavu dobrih javnih financija, posebno u teško zaduženim zemljama.

---

(1)  Vidjeti Mišljenje EGSO-a „Godišnji pregled održivog rasta za 2022.” (SL C 275, 18.7.2022., str. 50.).

(2)  Vidjeti Europska gospodarska prognoza. Proljeće 2020. (europa.eu), stranica 1.

(3)  COM(2022) 230 final.

(4)  Europska komisija, komunikacija „Prema zelenom, digitalnom i otpornom gospodarstvu: naš europski model rasta”.

(5)  Europski semestar 2022.: Komunikacija o proljetnom paketu – Europska komisija (europa.eu).

(6)  Ljetna gospodarska prognoza 2022.: Ruski rat pogoršava izglede (europa.eu).

(7)  Proljetna gospodarska prognoza 2022.: Ruska invazija stavlja na kušnju gospodarsku otpornost EU-a – Europska komisija (europa.eu).

(8)  Vidjeti Mišljenje EGSO-a „Godišnji pregled održivog rasta za 2022.” (SL C 275, 18.7.2022., str. 50.).

(9)  Govor predsjednice Komisije Ursule von der Leyen tijekom rasprave na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta (8.6.2022.) o zaključcima s izvanrednog sastanka Europskog vijeća održanog 30. i 31. svibnja 2022.

(10)  SL C 155, 30.4.2021., str. 1.

(11)  Vidjeti rezoluciju EGSO-a „Uključivanje organiziranog civilnog društva u nacionalne planove za oporavak i otpornost: kako ga možemo poboljšati?” (SL C 323, 26.8.2022., str. 1.).

(12)  Godišnja konferencija Skupine za europski semestar 2022. – Europski gospodarski i socijalni odbor (europa.eu).

(13)  2021/2251 (INI), točka 88.

(14)  COM(2022) 383 final.

(15)  U odnosu na 683 milijarde EUR uložene godišnje tijekom prošlog desetljeća. U srednjem scenariju dodatne godišnje investicijske potrebe procijenjene su na prosječni iznos od 360 milijardi EUR do 2030. Vidjeti Bruegel Policy Contribution izdanje br. 18/21 – rujan 2021. Nakon 2030. bit će potrebno čak još više ulaganja.

(16)  COM(2022) 231 final.

(17)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Financiranje Fonda za klimatsku prilagodbu iz Kohezijskog fonda i instrumenta Next Generation EU” (SL C 486, 21.12.2022., str. 23.).

(18)  Komunikacija Europske komisije „Prema zelenom, digitalnom i otpornom gospodarstvu” (COM(2022) 83 final).

(19)  Mišljenje EGSO-a „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti” (SL C 275, 18.7.2022., str. 101.).

(20)  Vidjeti Mišljenje EGSO-a o temi „Godišnji pregled održivog rasta 2022.” (SL C 275, 18.7.2022., str. 50.), točka 3.2.3.

(21)  Prema prognozama MMF-a iz listopada 2015. nije se očekivalo da će se devet država članica pridržavati pravila o smanjenju duga za jednu dvadesetinu tijekom sljedeće tri godine. Nije provedena druga faza postupka u slučaju prekomjernog deficita (Bruegel Policy Contribution, ožujka 2016.).

(22)  Klaus Regling, direktor Europskog stabilizacijskog mehanizma, predlaže da se udio duga prilagodi sa 60 % na 100 % uz održavanje godišnjeg deficita u iznosu od 3 % BDP-a.

(23)  SL C 429, 11.12.2020., str. 227. i SL C 105, 4.3.2022., str. 11.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora – Dodatni elementi za razmatranje u vezi s Preporukom za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja

(COM(2021) 742 final)

(samoinicijativno mišljenje)

(2023/C 75/07)

Izvjestitelj:

Juraj SIPKO

Odluka Plenarne skupštine:	22.3.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.10.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	27.10.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	573
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	170/1/2//

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO napominje da trenutačan gospodarski razvoj europodručja i Europske unije obilježava vrlo visoka razina gospodarske, zemljopisno-gospodarske i političke nesigurnosti. Ta nesigurnost proizlazi iz dva sistemska šoka koji su u tijeku, odnosno kontinuirane raširenosti bolesti COVID-19 i ruske invazije na Ukrajinu. Postoji i nova opasnost povezana s fragmentacijom u sektorima međunarodne trgovine, plaćanja, kapitala i financijskih tržišta, uključujući i proizvodnju, istraživanje i promet. Sistemski rizici doveli su do ogromnog gomilanja javnog duga i rasta inflacije. Međutim, rješavanje pitanja klimatskih promjena i dalje je najveći izazov s kojim se suočavaju europodručje i države članice EU-a.

1.2.

EGSO ponavlja da se još ne nazire kraj borbe protiv COVID-a 19. Stoga bi trebalo poduzeti sve sadržajne i sustavne mjere kako bi se ta bolest suzbila, a istodobno se pripremati za moguće druge epidemije i pandemije. EGSO naglašava, a to je potvrdilo i iskustvo u protekle dvije godine, da je stopa povrata ulaganja najveća u zdravstvenom sektoru.

1.3.

EGSO podržava okončanje ruske agresije i rata u Ukrajini te ponovnu uspostavu teritorijalne cjelovitosti Ukrajine. Time se mogu stvoriti uvjeti za otporan, uključiv i održiv gospodarski rast u zemljama europodručja i državama članicama Europske unije.

1.4.

EGSO pomno prati vrlo nepovoljna inflacijska kretanja koja uglavnom proizlaze iz sve većih cijena robe, hrane i energije, a i iz poremećaja u lancima opskrbe. U toj situaciji povećanje kamatnih stopa nije djelotvorno sredstvo. Prestroga monetarna politika mogla bi povećati rizik od recesije i uzrokovati odgađanje hitno potrebnih privatnih ulaganja u energetsku tranziciju. EGSO stoga Europskoj središnjoj banci (ESB) preporučuje da provede odgovarajuću procjenu proporcionalnosti i pažljivo analizira nuspojave strože monetarne politike i njezine posljedice na dugoročne ciljeve u pogledu stabilnosti cijena. Međutim, EGSO potiče Europsku središnju banku da smanji temeljnu inflaciju, a da pritom ne ugrozi gospodarski oporavak EU-a. Zbog navedenih rizika ESB bi trebao oprezno pristupati normalizaciji monetarne politike.

1.5.

S obzirom na naglo povećanje cijena energije i hrane, EGSO preporučuje da donositelji ekonomske politike na razini država članica uspostave funkcionirajuću i djelotvornu mrežu socijalne sigurnosti za najranjivije skupine stanovništva, uključujući najteže pogođene segmente srednje klase kako nitko ne bi bio zapostavljen.

1.6.

EGSO izražava zabrinutost u pogledu stalnog gomilanja javnog duga. Stoga preporučuje da se poduzmu koraci za srednjoročnu fiskalnu konsolidaciju. EGSO smatra da se nacionalni proračuni mogu popuniti uz pomoć pravednog oporezivanja i djelotvornog korištenja javnih sredstava.

1.7.

EGSO ističe da je aktivacija opće klauzule o odstupanju zbog pandemije COVID-a 19 bila ispravna odluka. Iako je produljena do 2023., bit će potrebno razmotriti dodatno produljenje ako sistemski rizici budu i dalje postojali. EGSO stoga očekuje od Europske komisije da bez odgađanja pripremi konkretne mjere za reformu Pakta o stabilnosti i rastu.

1.8.

Unatoč napretku postignutom u uspostavi financijske unije potrebno je usvojiti i provesti sve sadržajne i sistemske mjere kako bi se dovršila bankovna unija i unija tržišta kapitala. S tim u vezi EGSO poziva odgovorne organizacije i nadležne institucije da udruže snage radi stvaranja financijske unije.

1.9.

EGSO ističe negativan učinak fragmentacije i skreće pozornost na nestabilnost tržišta državnih obveznica na tržištima europodručja. Stoga pozdravlja najavu Europske središnje banke od 15. lipnja 2022. o pripremi mjera za rješavanje problema fragmentacije u europodručju.

1.10.

EGSO podržava preobrazbu gospodarstava europodručja. Istodobno sreće pažnju na egzistencijalni rizik povezan s klimatskim promjenama. S obzirom na to i unatoč nepredviđenom složenom zemljopisno-gospodarskom razvoju događaja, preporučuje prelazak na energiju iz obnovljivih izvora i upotrebu financijskih resursa dostupnih u okviru plana za oporavak i drugih financijskih resursa, uključujući financijsku potporu iz privatnog sektora.

1.11.

Zemlje europodručja se, kao i druge države EU-a, trenutačno suočavaju sa sistemskim šokovima, rizicima i prijetnjama. Stoga, s obzirom na kritično razdoblje u kojem se čovječanstvo nalazi, EGSO poziva sve države i nadležne međunarodne institucije na suradnju kako bi se riješili problemi povezani sa svim dosad nezabilježenim sistemskim šokovima, rizicima i prijetnjama s kojima se svijet trenutačno suočava. Odgađanje donošenja i provedbe mjera moglo bi imati dalekosežne posljedice, ne samo u pogledu materijalnog gubitka, nego nadasve u pogledu ljudskih života.

2.   Kontekst i pozadina

2.1.

Trenutačno postoje dva realna sistemska šoka, odnosno COVID-19 i ruska invazija na Ukrajinu, koji su uz posljedičnu zemljopisno-gospodarsku fragmentaciju doveli do visoke razine nesigurnosti. Štoviše, sve veće cijene robe i hrane dovele su do znatnih socioekonomskih rizika u europodručju i EU-u. S obzirom na egzistencijalnu prijetnju koju predstavljaju klimatske promjene, prelazak na zeleno gospodarstvo jedan je od najvećih izazova za europodručje i države članice EU-a.

2.2.

Današnja gospodarska kretanja prate dosad neviđeni, realni vanjski šokovi za zemlje europodručja. Stoga se, s gledišta odnosnih makroekonomskih pokazatelja, ta kretanja ne mogu smatrati stabilnima. Osim toga, određene države članice europodručja suočavaju se s dugotrajnim strukturnim izazovima na putu izgradnje održivih, otpornih i uključivih gospodarstava.

2.3.

Prije tih dvaju sistemskih šokova inflacija je bila relativno niska u gotovo svim državama članicama europodručja. Relativno niže stope inflacije zabilježene su čak i prije početka klimatske krize, a određene su države europodručja zabilježile čak i deflaciju. Trenutna dinamika inflacije iziskuje široku primjenu instrumenata koje ESB-u stoje na raspolaganju. Inflacija je trenutačno jedan od najvećih rizika za održiv, otporan i uključiv gospodarski rast u europodručju. Smanjenje i stabilizacija inflacije te održavanje njezine razine unutar ciljne inflacije, odnosno ispod 2 %, ne mogu se postići bez odgovarajućih promjena u monetarnoj politici Europske središnje banke. U tom je kontekstu Upravno vijeće poduzelo mjere potrebne za ispunjavanje mandata ESB-a da održi stabilnost cijena i očuva financijsku stabilnost. U bliskoj budućnosti važno je da ESB oprezno pristupi normalizaciji monetarne politike.

2.4.

Inflacija je na najvećoj razini od osnivanja europske monetarne unije. To je rezultat cijelog niza čimbenika koji su doveli do postupnog povećanja stopa inflacije čak i tijekom produbljivanja globalne krize uzrokovane pandemijom COVID-a 19. Gospodarski oporavak u europodručju koji je trenutačno u tijeku dodatno je pogoršao to negativno kretanje zbog smanjene opskrbe. Većim cijenama pridonijela je i ruska invazija na Ukrajinu. Legitimno je pitanje u kojoj se mjeri monetarnom politikom Europske središnje banke, uz upotrebu svih dostupnih instrumenata koji su joj na raspolaganju, može usporiti rast inflacije te je postupno vratiti na utvrđenu ciljnu vrijednost i zadržati unutar tih granica, a da se pritom ne ugroze stabilnost jedinstvene valute i gospodarski oporavak od krize uzrokovane COVID-om 19.

2.5.

Trenutačna inflacijska kretanja nisu ni privremena ni kratkoročna (kao što je navedeno u jesen 2021.), nego otkrivaju visoku razinu nesigurnosti. U drugoj polovici prošle godine povećanja cijena bila su uglavnom posljedica cijena energije, poremećaja u lancima opskrbe, neobično naglog povećanja cijena robe i većih troškova prijevoza. S obzirom na to da su razlozi za trenutnu dinamiku cijena složeni, inflacija se neće moći smanjiti samo uz pomoć monetarne politike. Potrebna je diversifikacija u uvozu energije, a time i smanjena ovisnost o opskrbi iz Rusije. Diversifikacija državama članicama europodručja ujedno pruža povijesnu priliku da pokrenu hitne strukturne reforme (npr. administrativne reforme, reforme pravosuđa i reforme za jačanje vladavine prava) i smanje ovisnost o uvozu tradicionalne ulazne energije. Usto je potrebna i tržišna intervencija da bi se kontrolirala trenutno volatilna dinamika cijena na energetskom tržištu. U tom pogledu EGSO pozdravlja hitnu intervenciju koju Komisija predlaže za rješavanje problema visokih cijena energije.

2.6.

Istodobno postoje dokazi da su unatoč sve većim cijenama energije brojna poduzeća uspjela povećati svoju jediničnu dobit. Analiza ESB-a pokazuje da je dobit ključni element koji doprinosi ukupnoj domaćoj inflaciji jer su poduzeća prenijela veće troškove na potrošače, a zaštitila i proširila profitne marže. Tržišne intervencije u energetskom sektoru također bi mogle ublažiti dinamiku cijena.

2.7.

Trenutačna povećanja cijena uglavnom su povezana s opskrbom. Taj trend negativno utječe na konkurentnost europodručja, dovodi do većih troškova i vrši pritisak za rast plaća u doba gospodarskog pada. Ako se taj štetan obrazac nastavi, mogao bi dovesti do stagflacije (iako trenutačno nije prisutan u svim zemljama europodručja). Povijesno gledano, stagflacija je zabilježena prije gotovo 40 godina. Ne može se isključiti da bi vanjski sistemski šokovi, ako se nastave, mogli dovesti do neželjene stagflacije. S druge strane, EGSO skreće pozornost na moguće negativne učinke na potražnju ako smanjenje realne plaće zahvati osobe s niskim i srednjim primanjima.

2.8.

Tijekom 2021. kretanje gospodarskog rasta bilo je relativno povoljno u svim državama članicama europodručja te se nije očekivalo naglo usporavanje ulaganja i trgovinskih tokova zbog visoke razine gospodarske nesigurnosti. Globalna kriza uzrokovana pandemijom COVID-a 19 mogla bi produbiti jaz u pogledu gospodarskog rasta u europodručju ako se ne usvoje i ne provedu strukturne reforme. Trend u smjeru divergencije mogao bi znatno utjecati na konvergenciju i pogoršati to nepovoljno kretanje u svim državama članicama europodručja.

2.9.

Kratkoročno, izgledi za mogući rast ulaganja nisu ohrabrujući. Instrumenti koji su doneseni u svrhu oporavka nakon COVID-a 19 (Mehanizam za oporavak i otpornost) donekle su oslabili zbog neizvjesnosti u pogledu ulaganja koju je prouzročio rat u Ukrajini. Stoga je važno da se pojedinačna gospodarstva mogu nositi s kontinuiranim poremećajima u trgovinskim i investicijskim tokovima, kao i s kontinuiranom neizvjesnošću u svjetskom gospodarstvu, a ponajviše s visokom razinom neizvjesnosti u državama članicama europodručja.

2.10.

Usporavanje gospodarskog rasta proizlazi i iz znatnih povećanja cijena energije s kojima se suočavaju kućanstva. Neke su države članice poduzele mjere za rješavanje problema rasta cijena u obliku subvencija, promjena u PDV-u, uključujući dodatne socijalne doprinose i socijalne energetske tarife za kućanstva s najnižim primanjima. Stoga treba preispitati učinkovitu upotrebu energije u kućanstvima i promijeniti navike u potrošnji energije. Sve veće cijene energije dovele su do postupnog istiskivanja iz potrošačke košarice drugih proizvoda za kojima više ne postoji tolika potražnja. Štoviše, veće cijene energije za kućanstva dovode do promjene obrasca potrošnje u kućanstvima i velikog pada u potrošnji određenih potrošačkih proizvoda. Međutim, energija je osnovna roba te se njezina potrošnja može smanjiti samo u određenoj mjeri, što znači da će ta poskupljenja osobito pogoditi siromašnija kućanstva.

2.11.

COVID-19 imao je vrlo negativan utjecaj na javne financije u državama članicama europodručja. Opća klauzula o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu aktivirana je u ožujku 2020. kako bi se savladala kriza uzrokovana COVID-om 19. Uspostavljen je i privremeni okvir za državne potpore, koji omogućuje širu upotrebu fiskalnih poticaja radi potpore poslovnom sektoru, a i radi održavanja socijalne stabilnosti.

2.12.

Fiskalni odgovor i smanjenje proizvodnje doveli su do velikog povećanja udjela državnog duga, osobito u nekim državama članicama u kojima je razina duga visoka. Od presudne je važnosti da se održivost javnog duga i dalje osigurava njegovim postupnim smanjenjem. Budući da će, srednjoročno, cijene energije i dalje biti visoke, bit će potrebno preispitati tržišne mehanizme i mehanizme uspostave cijena, ali i donijeti daljnje fiskalne mjere potpore kako bi se pružila potpora kućanstvima i poduzećima koja su osobito pogođena povećanjima cijena energije.

2.13.

Sve veća potrošnja na sigurnost i druge ključne prioritete mogla bi dovesti do privremenog slabljenja gospodarskog položaja europodručja u svjetskom gospodarstvu. U tom se kontekstu države članice europodručja suočavaju s velikim izazovom, a to je kako uz pomoć svih dostupnih instrumenata, u kombinaciji s djelotvornim pojedinačnim politikama, uključujući i diplomatske instrumente, osigurati usmjerenost na postizanje održivog gospodarskog rasta i zadržavanje udjela gospodarstva europodručja u odnosu na druge globalne konkurente.

2.14.

U novije se vrijeme tečaj eura smanjio u odnosu na američki dolar zbog nepovoljnih geopolitičkih promjena, a taj je pad započeo u svibnju 2021. Deprecijacija eura, druge najveće rezervne valute, uglavnom proizlazi iz različitih monetarnih politika Europske središnje banke i Sustava saveznih rezervi (FED).

2.15.

Na temelju te analize Europska komisija predstavila je gospodarske izglede (srpanj 2022.), na koje najviše utječe situacija u Ukrajini. U tim se izgledima, prema predviđanjima Komisije, pretpostavlja da će ove godine gospodarski rast iznositi 2,7 % u državama članicama EU-a i 2,6 % u europodručju, dok će se iduće godine smanjiti na 1,5 % odnosno 1,4 %. Predviđa se da će prosječna inflacija ove godine doseći 7,6 % u EU-u i 7,6 % u europodručju, dok se za iduću godinu očekuje da će pasti na 4,6 % odnosno 4 %.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO naglašava da na kratkoročan, ali i srednjoročan gospodarski razvoj zemalja europodručja utječu, a mogle bi i još više utjecati, posljedice ruske invazije na Ukrajinu. To je nepovoljno kretanje sistemsko i bez presedana u poslijeratnoj povijesti. Stoga ga je vrlo teško usporediti s drugim šokovima koji su kroz povijest negativno utjecali na gospodarska kretanja u europodručju. U svakom slučaju postoji vrlo visoka razina nesigurnosti zbog koje je još teže utvrditi izglede budućih kretanja.

3.2.

EGSO ističe da putanja odnosnih makroekonomskih i mikroekonomskih pokazatelja u zemljama europodručja nije ohrabrujuća. Razina nesigurnosti iznimno je visoka. Konkretno, postoji niz nepoznatih varijabli, uglavnom geopolitičke i ekonomske prirode, koje bi mogle utjecati na ionako iznimno visoku razinu nesigurnosti.

3.3.

EGSO smatra da inflacijska kretanja predstavljaju velik rizik za socioekonomski napredak u zemljama europodručja. Trenutačan rizik inflacije uglavnom je povezan s opskrbom i poremećajima u lancima vrijednosti. Stanje u Ukrajini, osobito u području ulazne energije, uključujući cijene robe, i mjere za ograničavanje širenja bolesti COVID-a 19 doveli su do promjena na strani ponude.

3.4.

Današnja dinamika inflacije iziskuje opsežnu upotrebu instrumenata ESB-a za postizanje stabilnosti cijena s pomoću akomodativne monetarne politike. ESB bi trebao oprezno pristupiti normalizaciji monetarne politike. Štoviše, očekuje se da će monetarna politika nastaviti podupirati ekonomsku politiku u zemljama europodručja.

3.5.

EGSO naglašava da u državama članicama rizik inflacije nije obuzdan i da su pokušaji njegova uklanjanja tek djelomični. S obzirom na trenutno nepovoljno kretanje inflacije i njezine posljedice za kućanstva te kretanja u pogledu konkurentnosti, EGSO poziva sve nadležne i odgovorne institucije da usvoje i provedu sve hitne mjere kako bi se ublažili negativni cjenovni šokovi. Istodobno treba spriječiti previranja na tržištu državnih obveznica u europodručju (1).

3.6.

EGSO pozdravlja objavu programa REPowerEU. Očekuje da će taj program pridonijeti postupnom smanjenju ovisnosti o ulaznoj energiji iz Ruske Federacije, a omogućuje i postupno uklanjanje najvećih rizika povezanih s troškovima koji predstavljaju veliku prijetnju stabilnosti cijena u zemljama europodručja.

3.7.

EGSO očekuje od programa REPowerEU dodatna dva ključna doprinosa: i. program REPowerEU mogao bi potaknuti veliko povećanje ulaganja u odabranim sektorima i područjima, čime bi se ostvarila zamisao koja je prethodila ruskoj invaziji na Ukrajinu. Osnovna je zamisao da će ova godina biti važna u smislu povećanja ulaganja, osobito u odabranim područjima od javnog interesa; ii. program REPowerEU ujedno bi trebao znatno pridonijeti najvažnijim strukturnim promjenama s kojima se suočava današnja generacija te time ispuniti ključne ciljeve povećanja konkurentnosti, održivosti i otpornosti gospodarstava europodručja u svrhu postizanja glavnih ciljeva utvrđenih u zelenom planu.

3.8.

EGSO pomno prati kako se ulaganja iz temelja preraspoređuju u odnosu na izvorne planove ulaganja. Može se očekivati da će u sektorima povezanima s restrukturiranjem energije i provedbom prioriteta zemalja EU-a iz zelenog plana rast ulaganja biti manji. Nije jasno kakvi su izgledi u sektorima i područjima koja nisu izravno povezana s time. U tom će kontekstu biti važno pratiti razvoj malih i srednjih poduzeća u tradicionalnim gospodarskim sektorima (koja nisu strateški nužna i ne teže izvrsnosti na svjetskoj razini) iskorištavanjem mogućih prilika u pojedinačnim regijama.

3.9.

EGSO snažno podupire posvećivanje dužne pažnje ne samo ispunjavanju trenutačnih ključnih prioriteta, nego i osiguravanju ujednačenih rezultata u području inovacija u svim regijama, europodručju i cijelom EU-u. Ako se taj cilj podcijeni, mogao bi se pogoršati trend divergencije između regija u europodručju i državama članicama EU-a.

3.10.

EGSO pozdravlja mogućnost veće konvergencije zahvaljujući rastu u nekoć slabije razvijenim državama članicama europodručja, u kojima se rast dugoročno povećava brže od prosjeka u europodručju. U tom kontekstu treba navesti da bi COVID-19 i rat koji je u tijeku u Ukrajini mogli dovesti do pogoršanja stanja i divergencije u državama članicama europodručja, što ne pridonosi ostvarivanju osnovnih zamisli utvrđenih u Ugovoru iz Maastrichta.

3.11.

EGSO pozdravlja i podupire trenutačnu raspravu o osmišljavanju novog institucijskog okvira za javne financije u državama članicama EU-a. Odbor u tom kontekstu ističe da je ažuriranje fiskalnih pravila iz Pakta o stabilnosti i rastu prije svega povezano s izazovom usklađivanja financijske stabilnosti i očitih potreba za javnim ulaganjem.

3.12.

EGSO smatra da ima prostora za zajedničku koordinaciju i povezivanje raznih vrsta politika kojima se nastoji osigurati održiv javni dug. Nadalje, u opravdanim je slučajevima potrebno poduprijeti fiskalne strategije u skladu sa srednjoročnim pristupom fiskalnoj korekciji koja bi bila usredotočena na oporavak i otpornost. Odbor očekuje da će se pronaći realna i izvediva rješenja koja će rezultirati platformom za javne financije koju bi trebalo uvesti bez odlaganja.

3.13.

Budući da su javni proračuni pod pritiskom slijedom krize uzrokovane COVID-om 19, daljnje kompenzacijske mjere za pružanje potpore kućanstvima i poduzećima kako bi se nosila s energetskom krizom moraju biti ciljane i djelotvorne. EGSO s pravom razumije i uvažava trenutačne razloge za zaštitu sigurnosnih, humanitarnih i socijalnih potreba i njihov utjecaj na nacionalne proračune u europodručju. U tom kontekstu pozdravlja odluku Komisije da produlji aktivaciju klauzule o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu te poziva Komisiju da što prije iznese konkretne prijedloge reformi za Pakt o stabilnosti i rastu.

3.14.

EGSO je u više navrata naveo da su, kao i u prošlosti, a još više danas, potrebni veći napori kako bi se ojačao položaj europodručja u međunarodnom kontekstu. Trenutačno se gospodarstva europodručja suočavaju s novim izazovima povezanima sa sveukupnim sigurnosnim rizikom i strukturnim promjenama. Osim toga, gospodarska i politička kretanja mogla bi utjecati na položaj eura u međunarodnom monetarnom sustavu i sustavu plaćanja. Okončanje ruske agresije i rata u Ukrajini te ponovna uspostava teritorijalne cjelovitosti Ukrajine mogli bi dovesti do oživljavanja svjetskog gospodarstva i ekonomskog jačanja gospodarstva europodručja unutar njega.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO je uvjeren da će – radi osiguravanja relativne socioekonomske stabilnosti u državama članicama europodručja u kontekstu visoke razine geopolitičke i gospodarske nesigurnosti povezane s rizicima od sve veće inflacije i sve većeg javnog duga – pri korištenju sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost biti važno fokusirati se na ispravne prioritete. Tim se instrumentom državama članicama omogućuje zajedničko izdavanje obveznica na tržištima kapitala i dosad je bio vrlo djelotvoran. EGSO stoga itekako pozdravlja njegovu praktičnu upotrebu i u budućnosti. U vezi s time, EGSO smatra da bi se Mehanizam za oporavak i otpornost mogao koristiti i nakon 2026.

4.2

EGSO naglašava da bi ruska invazija na Ukrajinu koja je u tijeku mogla dovesti do neželjene recesije i čak stagflacije u određenim zemljama europodručja. Stoga je danas više nego ikad potrebno pomno pratiti ta nepovoljna kretanja, a nužne su i preventivne mjere za suočavanje s njima.

4.3.

EGSO napominje da kretanja u području nezaposlenosti i tržišta rada upućuju na relativnu stabilnost. Odbor istodobno ističe relativno velike razlike među nacionalnim stopama nezaposlenosti u odnosu na razdoblje prije 2008. U nekim državama članicama europodručja prevladava strukturna nezaposlenost, u kombinaciji s nedostatkom kvalificirane radne snage. Upravo taj relativni nedostatak visokokvalificirane radne snage ne omogućuje dovoljno prostora za povećanje konkurentnosti u odabranim sektorima i područjima. EGSO u tom kontekstu napominje da u državama članicama europodručja i u EU-u općenito i dalje ima dovoljno prilika, koje još nisu iskorištene, za usavršavanje i prekvalifikaciju.

4.4.

EGSO je iznimno zabrinut zbog negativnih kretanja u pogledu nejednakosti i zbog sve većeg siromaštva u državama članicama europodručja i cijelom EU-u. Nejednakost je, u najširem smislu riječi, u velikoj mjeri ujedno naslijeđe globalne financijske krize. Pandemija COVID-a 19 dodatno je pogoršala to nepovoljno kretanje. Sve veće cijene energije i hrane trenutačno utječu na najranjivije skupine stanovništva, kao i na kućanstva s niskim i srednjim primanjima. EGSO zbog toga hitno poziva sve nadležne institucije da uspostave mrežu socijalne zaštite koja bi djelotvorno funkcionirala i u kojoj nitko ne bi bio zapostavljen.

4.5.

EGSO ponovno skreće pozornost na moguć nepredviđen razvoj daljnjih mutacija, pandemija i epidemija. Pojava i brzo širenje bolesti COVID-19 pokazali su da zdravstveni sustav uopće nije bio spreman za pandemiju. Stoga su temeljitija priprema i prije svega odgovornija politika svih nadležnih tijela i institucija u tom području od iznimne važnosti. EGSO napominje da, kao što su to pokazala kretanja protekle dvije godine, najveći povrat ulaganja proizlazi iz ulaganja u zdravstvo i prevenciju.

4.6.

EGSO naglašava da je pružanje potpore osiguravanju dodatne likvidnosti otkad je izbila pandemija COVID-a 19 bila ispravna odluka. Međutim, budući da su u određenim djelatnostima aktivnosti obustavljene, sada će se trebati usmjeriti na osiguravanje solventnosti određenih poduzeća. Bit će potrebna i dodatna likvidnost za potporu rastu nakon pandemije. EGSO stoga smatra da je od presudne važnosti nastaviti s uspostavom unije tržišta kapitala i bankovne unije.

4.7.

EGSO ističe da je u svjetskom gospodarstvu trenutno u tijeku proces fragmentacije. Ruska invazija na Ukrajinu dovela je do fragmentacije u međunarodnoj trgovini, međunarodnim plaćanjima, međunarodnim tečajnim i financijskim odnosima, međunarodnom prometu, međunarodnoj znanosti i istraživanjima, globalnim lancima vrijednosti i drugim područjima. Taj je postupak vrlo negativno utjecao na socioekonomska kretanja u zemljama europodručja.

4.8.

EGSO napominje da je trenutačna visoka razina gospodarske i zemljopisno-gospodarske nesigurnosti, popraćena visokim rizicima, najsloženija situacija u cjelokupnoj povijesti projekta europske integracije. S obzirom na nepredvidivost budućih socioekonomskih kretanja, postoji velika potreba za time da nadležne institucije donesu i provedu cijeli niz mjera za smanjenje i uklanjanje vanjskih šokova za gospodarstva država članica europodručja.

---

(1)  EGSO stoga pozdravlja najavu ESB-a od 15. lipnja 2022. da namjerava raditi na instrumentu za suzbijanje fragmentacije u europodručju.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Poboljšanje mobilnosti radne snage radi potpore gospodarskom oporavku”

(samoinicijativno mišljenje)

(2023/C 75/08)

Izvjestitelj:

Philip VON BROCKDORFF

Odluka Plenarne skupštine	20.1.2022.
Pravna osnova	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini	29.9.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju	26.10.2022.
Plenarno zasjedanje br.	573
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani)	101/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) se u brojnim mišljenjima osvrnuo na važnost mobilnosti radne snage i napomenuo da se ona unutar EU-a tijekom godina povećava, ali samo umjerenim tempom.

1.2.

EGSO smatra da treba temeljitije analizirati zašto se, osim zbog ograničenja uzrokovanih pandemijom, broj radno sposobnih osoba koje se kreću po EU-u povećava u manjem postotku nego prethodnih godina. Također poziva na izradu studije za utvrđivanje gospodarskog troška trenutačnog stanja tržišta rada.

1.3.

EGSO preporučuje da se na nacionalnoj razini poduzmu djelotvornije mjere, s naglaskom na aktivnim politikama tržišta rada poput povlastica uz zaposlenje za radnike iz EU-a i trećih zemalja.

1.4.

EGSO poziva Europsku komisiju da u europski semestar, u okviru preporuka po državama članicama, uključi pokazatelje za praćenje nacionalnih politika koje na određeni način ograničavaju mobilnost radnika širom EU-a.

1.5.

EGSO poziva Komisiju i da analizira negativni razvoj događaja povezan s mobilnošću radne snage, a posebno s odljevom mozgova iz određenih sektora i regija. Istodobno, paralelno s mjerama za promicanje uzlazne socijalne i gospodarske konvergencije, treba poduzimati mjere za suzbijanje odljeva mozgova.

1.6.

EGSO također preporučuje da države članice, kako bi izbjegle zlouporabu, poboljšaju kvalitetu svojih relevantnih portala uključivanjem minimalnih radnih uvjeta propisanih nacionalnim zakonodavstvom. EGSO također poziva na ulaganje dodatnih napora u poboljšanje jezičnih vještina.

1.7.

EGSO poziva države članice da olakšaju mobilnost osoba s invaliditetom.

1.8.

EGSO također smatra da je rodna ravnopravnost važna za poboljšanje mobilnosti radne snage u EU-u, kako je navedeno u dokumentu SOC/731 (1).

1.9.

EGSO poziva Europsku komisiju da kontinuirano prati koordinaciju sustava socijalne sigurnosti i osigura zajednička rješenja za novonastale situacije poput rada na daljinu iz inozemstva. Nadalje, poziva na ulaganje većih napora za uspostavu europskog broja socijalnog osiguranja kojim bi se mogle prevladati prepreke koje otežavaju pristup socijalnoj sigurnosti u prekograničnim situacijama.

1.10.

EGSO napominje da su dobri uvjeti rada i zapošljavanja, kao i aspekti koji utječu na kvalitetu života (npr. dostupnost dobrih škola i rekreacijskih objekata) neophodni da bi poduzeća zadržala konkurentsku prednost i privukla kvalificirane radnike.

1.11.

EGSO također napominje da je pandemija bolesti COVID-19 jasno povećala mogućnosti rada na daljinu. Sve je više radnika zainteresirano za kratkoročni ili privremeni rad na daljinu iz inozemstva. Sa zadovoljstvom iščekuje skorašnje pregovore sa socijalnim partnerima o direktivi o tom pitanju.

1.12.

EGSO poziva na uspostavu mreža informacijskih točaka u cijelom EU-u, koje bi, među ostalim, pružale internetske, ali i telefonske usluge i usluge uživo te tako radnicima i poslodavcima pomogle rješavati probleme u područjima poput bankarskih usluga i usluga osiguranja.

1.13.

Naposljetku, EGSO naglašava da je tekuća statistička analiza tokova mobilnosti radne snage važna jer pomaže u rješavanju problema neusklađenosti vještina na tržištima rada EU-a i ocjenjivanju posljedica događaja poput rata u Ukrajini i kretanja radno sposobnog stanovništva unutar država članica EU-a i među njima.

2.   Opće napomene

2.1.

U vrijeme izrazite gospodarske nesigurnosti, kada se gospodarske prognoze revidiraju naniže, a kamatne stope u europodručju vjerojatno će rasti kako bi se uhvatilo u koštac s predstojećim visokim stopama inflacije, mobilnost radne snage u EU-u mogla bi imati ključnu ulogu u gospodarskom oporavku EU-a i njegovim izgledima za rast. Općenito se smatra da slobodno kretanje radnika i usluga pridonosi gospodarskom rastu i koheziji u Uniji, kao i stvaranju mogućnosti za zapošljavanje na jedinstvenom tržištu. Učinak je jasan: povećanjem mobilnosti u svrhu popunjavanja postojećih slobodnih radnih mjesta unapređuje se raspodjela resursa za rad i poboljšavaju gospodarski rezultati i blagostanje, osobito ako su ponuđeni uvjeti rada pravedni. Tržište rada u EU-u također se zasniva na načelu jednakog postupanja kako je utvrđeno u članku 45. UFEU-a i definirano u više akata sekundarnog zakonodavstva. Općenito gledajući, gospodarstvo EU-a može ostvariti koristi od povećane mobilnosti radne snage. Međutim, pojedinačne države članice mogle bi ostvariti i koristi i gubitke, ovisno o dugoročnim učincima smjera tokova mobilnosti. U kratkoročnoj bi perspektivi koristi od mobilnosti radne snage ostvarile zemlje pošiljateljice za koje je svojstvena strukturna nezaposlenost. No neto učinci za zemlje primateljice uvelike bi, među ostalim, ovisili o uvjetima rada koji se nude radnicima.

2.2.

EGSO je u nekoliko svojih mišljenja spominjao važnost mobilnosti radne snage i nap.ominjao da se mobilnost radne snage unutar EU-a tijekom godina povećavala, no umjerenim tempom i da, u postotcima, i dalje zaostaje za onom u SAD-u. Prema studiji koju je provela Glavna uprava za regionalnu politiku Europske komisije, u SAD-u stanovništvo koje se preselilo u drugu državu čini oko 2,8 % ukupnog radno sposobnog stanovništva, dok u EU-u taj udio iznosi oko 1,2 % (2).

2.3.

Prema Eurostatovoj statistici o stanovništvu za 2019., 13 milijuna radno sposobnih osoba u EU-u (u dobi od 20 do 64 godine) preselilo se iz jedne države članice u drugu. Međutim, broj mobilnih radno sposobnih radnika u EU-u povećao se u manjem postotku nego prethodnih godina, a pandemija nije pomogla u povećanju brojki.

2.4.

U anketi EU-a o radnoj snazi iz 2019. dobiven je podatak o 11,9 milijuna mobilnih radno sposobnih radnika u EU-u (građani EU-a koji borave u državi članici koja nije njihova zemlja državljanstva), od kojih su 9,9 milijuna bili aktivni mobilni radnici (građani EU-a zaposleni u drugoj državi članici bez potrebe za ishođenjem radne dozvole). To je 4,2 % ukupne radne snage u tada 28 država članica. Jasno je da su se izlaskom Ujedinjene Kraljevine iz EU-a smanjile prilike za zapošljavanje građana EU-a te su sada glavna odredišta Njemačka, Francuska, Italija i Španjolska.

2.5.

Rumunjska i Poljska najvažnije su zemlje podrijetla aktivnih mobilnih radnika, dok su glavni sektori gospodarske aktivnosti za mobilne radnike u EU-u proizvodnja te trgovina na veliko i malo. Ostali relativno važni sektori su građevinarstvo i promet, socijalna skrb, usluge u kućanstvu, turizam i poljoprivreda.

2.6.

Prekograničnih radnika je u 28 država članica EU-a bilo 1,5 milijuna, a taj se broj smanjio kad je Ujedinjena Kraljevina izašla iz EU-a. Danas su glavne zemlje boravišta prekograničnih radnika Francuska, Njemačka i Poljska, dok su drugi značajni tokovi između Slovačke, Mađarske i Austrije. EGSO napominje da je mobilnost radne snage unutar EU-a motivirana različitim razlozima, ovisno o osobnoj situaciji, među ostalim razlikama u plaćama između zemlje domaćina i zemlje boravišta prekograničnog radnika. Odluka o preseljenju u inozemstvo radi zapošljavanja može se temeljiti na kombinaciji nekoliko razloga, koji uključuju sezonsko zapošljavanje u sektorima kao što su poljoprivreda i turizam. U novije vrijeme sve slabija kupovna moć građana u cijelom EU-u mogla bi radnu snagu odvratiti od mobilnosti, osobito ako povećanje cijena bude utjecalo i na cijenu unajmljenog smještaja.

2.7.

Proteklih se godina povećala mobilnost visokoobrazovanih mobilnih radnika, a toj kategoriji pripada više od trećine mobilnih radnika u EU-u. Nasuprot tome, udio niskokvalificiranih mobilnih radnika pao je za isti postotak koliko iznosi povećanje broja visokoobrazovanih mobilnih radnika. Valja napomenuti da je mobilnost visokokvalificiranih mobilnih radnika važan aspekt razvoja gospodarstva utemeljenog na znanju. Najvažnija odredišta u EU-u za visokokvalificirane mobilne radnike jesu Njemačka, Španjolska, Francuska, Belgija i Austrija. Visokokvalificirani mobilni radnici uglavnom rade kao stručnjaci u poslovnom sektoru, obrazovanju, znanosti i inženjerstvu, a čini se da je prekvalificiranost vrlo česta pojava. Procjenjuje se da 55 % visokokvalificiranih mobilnih radnika čine žene.

2.8.

Prema demografskim projekcijama Eurostata, očekuje se povećanje prosječne dobi građana EU-a. Važno je napomenuti i da se očekuje pad udjela radno sposobnog stanovništva u cjelokupnoj populaciji, posebno osoba u dobi od 20 do 39 godina. Nasuprot tome, u starijim dobnim skupinama bit će znatnih razmjernih povećanja. Ta demografska kretanja uvelike će utjecati na potencijalni broj mobilnih radnika u EU-u u predstojećim godinama s obzirom na to da se ljudi najčešće sele na početku radnog vijeka, a vjerojatnost za preseljenje smanjuje se kako stare. To je potkrijepljeno dokazima: za osobe u dobi od 20 do 29 i 30 do 39 godina zabilježen je veći godišnji odljev u usporedbi sa starijim dobnim skupinama.

2.9.

Budući da broj osoba u mlađim dobnim skupinama pada i u zemljama pošiljateljicama, očekuje se da će to dovesti do smanjenja broja mobilnih radnika u EU-u. No smanjenje tokova mobilnosti moglo bi biti manje od očekivanog jer će zbog starenja stanovništva EU-a doći do povećane potražnje za specijaliziranom zdravstvenom i socijalnom skrbi, što iziskuje povećano zapošljavanje mobilnih radnika.

2.10.

Iz navedenog proizlazi da tokovi mobilnosti u EU-u i dalje predstavljaju izazov koji ograničava ponudu i dovodi do neusklađenosti u većini sektora, uključujući IT i industriju visoke tehnologije. Pandemija zasigurno nije pogodovala takvoj situaciji s obzirom na to da su na mobilnost unutar EU-a utjecala ograničenja kretanja i druge restriktivne mjere kao što su zatvaranja granica i zabrane putovanja. U tokovima od juga do sjevera prije pandemije prevladavala je mobilnost radne snage koja se kretala u smjeru od istoka prema zapadu, a očekuje se da će se to nastaviti s obzirom na priljev izbjeglica iz ratom pogođene Ukrajine. U svakom slučaju, što se prije mobilnost građana EU-a vrati na razine prije pandemije, to bolje. Broj aktivnih osoba koje se kreću na tržištu rada smanjio se za 4 % u razdoblju od 2019. do 2020. (3).

2.11.

Uzajamno priznavanje diploma i kvalifikacija ključno je za popunjavanje slobodnih radnih mjesta za koje trajno nedostaje radne snage i za olakšavanje mobilnosti. Međutim, trebalo bi poboljšati sustav priznavanja kako bi mogao djelotvorno funkcionirati i kako bi se njime poduprla mobilnost radne snage. Problem se uglavnom pojavljuje pri uzajamnom priznavanju strukovnih kvalifikacija, a ne na akademskoj ili stručnoj razini. Pritom je važno napomenuti da se pristup uzajamnom priznavanju razlikuje kad je riječ o akademskim i strukovnim kvalifikacijama. Također valja imati na umu da u skladu s člankom 166. UFEU-a EU u cijelosti poštuje odgovornost država članica za sadržaj i ustroj strukovnog osposobljavanja, istodobno podupirući i dopunjujući njihovo djelovanje.

3.   Posebne napomene

3.1.

EGSO smatra da treba temeljitije analizirati zašto se, osim zbog ograničenja uzrokovanih pandemijom, broj radno sposobnih osoba koje se kreću po EU-u povećava u manjem postotku nego prethodnih godina. Usto poziva da se provede studija kako bi se utvrdili gospodarski troškovi trenutačnog stanja na tržištu rada, koje se odlikuje rascjepkanošću među državama članicama („troškovi neujedinjenog tržišta rada u EU-u”).

3.2.

EGSO preporučuje poduzimanje učinkovitijih nacionalnih mjera politike poput poticaja za mobilnost, među ostalim kružnu mobilnost (ulaganjem u zemlje podrijetla putem programa razmjene i uzajamnog učenja), s naglaskom na mjerama aktivnih nacionalnih politika tržišta rada (npr. povlastice uz zaposlenje za radnike iz EU-a i trećih zemalja). U tom pogledu smatra da bi se mobilnost dodatno potaknula kad bi se tražiteljima zaposlenja pružila financijska potpora, primjerice pokrivanjem troškova premještanja, kako bi mogli prihvatiti posao u drugoj državi članici ili drugoj regiji. Usto treba uložiti dodatne napore za pružanje boljih informacija o radnim mjestima u drugim državama EU-a i pomoći pri premještanju kako bi se osigurala logistička potpora potrebna pri preseljenju u drugu državu, npr. pronalazak smještaja, prijava za potrebe oporezivanja, pronalazak škole za djecu, eventualna pomoć u pronalasku zaposlenja za partnere itd. Preporučuje da se uz pomoć alata umjetne inteligencije uspostavi zajednička mreža na razini EU-a na kojoj bi se nalazile sve ponude za poslove u državama članicama EU-a radi boljeg usklađivanja profila i uvjeta za zaposlenje. Jednako tako, potrebno je pružiti veći broj ciljanih poticaja kako bi se nezaposlene radnike potaknulo na preseljenje u države članice u kojima prevladavaju niske stope nezaposlenosti. Nedostatak kvalificirane radne snage najhitniji je problem s kojim se suočavaju europska poduzeća, kako je navedeno u izvješću ESB-a o pristupu financiranju za poduzeća (SAFE) od 1. lipnja 2022.

3.3.

EGSO izražava žaljenje zbog daljnje rascjepkanosti tržišta rada u EU-u. Mobilnost radne snage žrtva je dosadašnjeg nesustavnog pristupa. Ubuduće treba izbjeći nepovezivanje politika, osobito na nacionalnoj razini. Budući da je potrebno očuvati načelo jednakog postupanja prema lokalnim i mobilnim radnicima, EGSO poziva Europsku komisiju da u europski semestar, u okviru preporuka za pojedine zemlje, uključi pokazatelje za praćenje nacionalnih politika koje na određeni način ograničavaju mobilnost radnika u EU-u.

3.4.

Povećanje mobilnosti radnika i stručnjaka u EU-u moguće je samo uz bolju provedbu postojećih odredbi, pristup informacijama i suradnju među državama članicama. Smatra da je uloga Europske komisije od presudne važnosti u svim navedenim pitanjima. Napominje da pojedine države članice možda nisu sklone usvajati dodatne reforme jedinstvenog tržišta jer strahuju da bi one mogle dovesti do kratkoročnih gubitaka radnih mjesta, posebno u državama koje već zaostaju i u niskoproduktivnim državama i sektorima. U teoriji bi slobodno kretanje radne snage pridonijelo rješavanju problema, ali bi s nacionalnog gledišta u međuvremenu moglo dovesti do gubitka resursa i potencijalnog odljeva mozgova i kvalificirane radne snage. Stoga će Europska komisija možda trebati analizirati negativna kretanja povezana s mobilnošću radne snage, i to osobito odljev mozgova iz određenih sektora i regija. Istodobno, paralelno s mjerama za promicanje uzlazne socijalne i gospodarske konvergencije, treba poduzimati mjere za suzbijanje odljeva mozgova. Uviđa da bi to moglo obuhvaćati nekoliko varijabli, uključujući demografske izglede i njihov učinak na veličinu i sastav radno sposobnog stanovništva u zemljama pošiljateljicama i primateljicama.

3.5.

Budući da je potrebno stalno održavati obrazovne standarde i standarde vrednovanja, poziva države članice da smanje birokraciju i pridržavaju se temeljnog načela jednakog postupanja. U tom su smislu nužna daljnja poboljšanja mehanizama za uzajamno priznavanje i portala za profesionalnu mobilnost. Prima na znanje važna poboljšanja u pogledu portala za profesionalnu mobilnost EURES, internetske platforme Europass i sustava za klasifikaciju europskih vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja (ESCO) te poziva države članice da svoje relevantne portale poboljšaju uključivanjem minimalnih uvjeta rada koji se traže u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. To je osobito važno za izbjegavanje zlouporabe uvjeta rada mobilnih radnika u prekograničnim regijama i radnika iz trećih zemalja. Također poziva na poduzimanje dodatnih napora u cilju poboljšanja jezičnih vještina jer je nedostatak tih vještina golema prepreka slobodnom kretanju u EU-u.

3.6.

EGSO poziva države članice da olakšaju mobilnost osoba s invaliditetom. U tom je kontekstu relevantno donošenje zajedničke europske definicije invaliditeta, u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, kao i uzajamno priznavanje invaliditeta u državama članicama.

3.7.

EGSO smatra da je rodna ravnopravnost važan čimbenik za poboljšanje mobilnosti radne snage u EU-u, kako je navedeno u dokumentu SOC/731. To bi trebalo biti dio šire obveze poštovanja standarda demokracije i jednakosti za sve kao načina da se pomogne povećati mobilnost radne snage.

3.8.

EGSO preporučuje da države članice domaćini osobama koje u njima rade osiguraju pristup osposobljavanju, primjerice programima učenja jezika, kada počnu stjecati radno iskustvo ili započnu program prekvalifikacije, a ako je potrebno i kasnije, kako bi se riješio problem nedostatka radne snage u određenim sektorima i poduprla digitalna tranzicija i mjere za postizanje klimatski neutralnog gospodarstva.

3.9.

EGSO također napominje da bi se programom Erasmus+ mogla unaprijediti mobilnost radne snage diljem EU-a i upućuje na studiju provedenu 2011. (4) u kojoj se analizira kako studiranje u inozemstvu utječe na mobilnost na tržištu rada kasnije u životu, pri čemu se sudjelovanje u programu Erasmus koristilo kao neovisan izvor razlika u studiranju u inozemstvu. U studiji je utvrđeno da studiranje u inozemstvu znatno povećava vjerojatnost rada u inozemstvu nakon stjecanja akademske kvalifikacije. Vjerojatnost rada u inozemstvu nakon stjecanja diplome otprilike je za 15 postotnih bodova veća kod osoba s diplomom koje su studirale u inozemstvu.

3.10.

EGSO pozdravlja poboljšanu koordinaciju sustava socijalne sigurnosti u EU-u, no s izvjesnom zabrinutošću primjećuje da se mobilni radnici, a osobito oni prekogranični i pogranični, i dalje suočavaju s teškoćama u pristupu sustavima socijalne zaštite. Stoga poziva Europsku komisiju da kontinuirano prati koordinaciju sustava socijalne sigurnosti i osigura zajednička rješenja za nove situacije, primjerice rad na daljinu iz inozemstva. Nemoguće je u dovoljnoj mjeri naglasiti važnost koordiniranog djelovanja na razini Unije. Države članice moraju osigurati socijalna prava mobilnih radnika u svakom trenutku, uključujući u kriznim situacijama. Priznaje da se mirovinski sustavi u EU-u razlikuju, ali poziva na ulaganje većih napora u bolju koordinaciju i provedbu mirovinskih prava mobilnih radnika, po mogućnosti ciljanim preporukama po državama članicama u okviru europskog semestra. Nadalje, poziva na ulaganje većih napora u uspostavu europskog broja socijalnog osiguranja kojim bi se mogle prevladati prepreke koje otežavaju pristup socijalnoj sigurnosti u prekograničnim situacijama.

3.10.1.

Treba napomenuti da bi paneuropski osobni mirovinski proizvod (PEPP) (5) trebao biti posebno privlačan samozaposlenim osobama i mobilnim radnicima koji rade tijekom svog radnog vijeka rade u raznim zemljama. Mogućnost prekogranične promjene pružatelja PEPP-a nesumnjivo će pridonijeti mobilnosti radne snage iako se još ne zna u kojoj mjeri jer PEPP-ovi još nisu dostupni.

3.10.2.

EGSO je koncept PEPP-a prilikom njegova uvođenja pozdravio kao ključan korak u poticanju građana EU-a da se na odgovarajući način pobrinu za svoju mirovinu i kao bitan sastavni dio unije tržišta kapitala. Međutim, s obzirom na to da se ponuda PEPP-ova tek treba realizirati, EGSO smatra da je u kontekstu akcijskog plana za uniju tržišta kapitala (6) u okviru mjere br. 9 potrebno uložiti dodatne napore kako bi se potaknulo sudjelovanje u programima strukovnog mirovinskog osiguranja.

3.11.

EGSO napominje da je pandemija bolesti COVID-19 jasno povećala mogućnosti rada na daljinu (7). Sve je više radnika zainteresirano za kratkoročni ili privremeni rad na daljinu iz inozemstva. Sa zanimanjem iščekuje skorašnje pregovore socijalnih partnera o reviziji i ažuriranju Autonomnog sporazuma o radu na daljinu iz 2002., koji će se predložiti za usvajanje u obliku pravno obvezujućeg sporazuma koji se provodi direktivom.

3.12.

EGSO napominje da su dobri uvjeti rada i zapošljavanja, kao i aspekti koji utječu na kvalitetu života (npr. dostupnost dobrih škola i kvalitetnih i održivih usluga) neophodni da bi poduzeća zadržala konkurentsku prednost i privukla kvalificirane radnike. Također ističe važnost tekućih ulaganja u formalno i neformalno osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi se podržala tranzicija na digitalno i ugljično neutralno gospodarstvo. U dinamičnom okruženju koje se brzo mijenja ključno je brzo i učinkovito se prilagoditi promjenjivim potrebama tržišta rada i istodobno prepoznati posljedice manjka radne snage na postojeću radnu snagu. U tom je kontekstu relevantan okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o digitalizaciji, u kojem se obje strane obvezuju na usavršavanje ili prekvalifikaciju u cilju svladavanja digitalnih izazova s kojima se suočavaju poduzeća.

3.13.

EGSO ističe da treba digitalizirati postupke povezane s mobilnošću radne snage i upućivanjem radnika kako bi se poboljšala razmjena informacija među nacionalnim tijelima i uklonile nerazmjerne prepreke. To će ujedno pridonijeti ispravnom praćenju i provedbi pravila. Slaže se s Rezolucijom Europskog parlamenta od 20. svibnja 2021.„Utjecaj pravila EU-a na slobodno kretanje radnika i usluga: mobilnost radne snage unutar EU-a kao sredstvo za usklađivanje potreba i vještina na tržištu rada” (2020/2007(INI)) (8), u kojoj se preporučuje uspostava jedinstvene službe za pomoć radnicima i budućim poslodavcima u području mjerodavnih pravila EU-a, čije bi digitalno i fizičko sjedište bilo u Europskom nadzornom tijelu za rad (ELA). Kako je utvrđeno u članku 5. Uredbe o ELA-i, ELA unapređuje dostupnost, kvalitetu i pristupačnost informacija o mobilnosti radne snage, među ostalim putem jedinstvenih internetskih stranica na razini Unije koje djeluju kao jedinstveni portal za pristup izvorima informacija i uslugama na razini Unije i na nacionalnoj razini na svim službenim jezicima EU-a. Nadalje, ELA bi trebala podupirati države članice u ažuriranju nacionalnih internetskih stranica.

3.14.

EGSO poziva države članice da digitaliziraju javne usluge, i to osobito relevantne usluge socijalnog osiguranja, kako bi olakšale mobilnost europskih radnika u EU-u i istodobno zajamčile prenosivost prava i usklađenost s obvezama u pogledu mobilnosti radnika i stručnjaka.

3.15.

EGSO istodobno poziva na uspostavu mreža informacijskih točaka u cijelom EU-u, koje bi, među ostalim, pružale internetske, ali i telefonske usluge i usluge uživo te tako radnicima i poslodavcima pomogle rješavati probleme u područjima poput bankarskih usluga i usluga osiguranja.

3.16.

EGSO naglašava da je tekuća statistička analiza tokova mobilnosti radne snage važna jer pomaže u rješavanju problema neusklađenosti vještina na tržištima rada EU-a i ocjenjivanju posljedica događaja poput rata u Ukrajini i kretanja radno sposobnog stanovništva unutar država članica EU-a i među njima. Svjestan je činjenice da je usklađivanje na europskoj razini mnogo teže nego na nacionalnoj ili regionalnoj razini. Ipak, smatra da je uloga savjetnika EURES-a u pružanju kompetentne potpore mobilnim radnicima od ključne važnosti.

3.17.

Relevantno je i istraživanje o mobilnosti radnika iz trećih zemalja i njihovim uvjetima rada. Zabrinut je zbog nesigurnih uvjeta rada s kojima se radnici iz trećih zemalja suočavaju u državama članicama i poziva na strožu provedbu pravila. Ujedno napominje da mobilnost radne snage iz država članica EU-a neće biti dovoljna za rješavanje problema nedostatka vještina. Stoga će biti potrebno olakšati i unaprijediti migraciju radne snage iz trećih zemalja. U tom pogledu pozdravlja nedavni paket mjera za migracijsku politiku, ali ponavlja da treba poduzeti učinkovite korake kako bi se nezaposlenim građanima EU-a omogućio ulazak na tržište rada.

---

(1)  SL C 443, 22.11.2022., str. 63.

(2)  https://epc2010.princeton.edu/papers/100976

(3)  Godišnje izvješće o mobilnosti radne snage unutar EU-a (2021.).

(4)  Parey i Waldinger (2011.) Studying abroad and the effect on international labour market mobility; evidence from the introduction of Erasmus (Studiranje u inozemstvu i učinak na mobilnost na međunarodnom tržištu rada; opažanja nakon uvođenja programa Erasmus).

(5)  Mišljenje EGSO-a „Paneuropski osobni mirovinski proizvod” (SL C 81, 2.3.2018., str. 139.).

(6)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Unija tržišta kapitala za ljude i poduzeća – novi akcijski plan” (SL C 155, 30.4.2021., str. 20.).

(7)  SL C 220, 9.6.2021., str. 13., SL C 220, 9.6.2021., str. 106.

(8)  SL C 15, 12.1.2022., str. 137.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Poboljšanje ravnopravnosti u EU-u”

(samoinicijativno mišljenje)

(2023/C 75/09)

Izvjestiteljica:	Ozlem YILDIRIM
Suizvjestitelj:	Cristian PÎRVULESCU

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	29.9.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	26.10.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	573
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani)	140/13/31

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podsjeća da se u preambuli Povelje Europske unije o temeljnim pravima navodi da se „Unija […] temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti”. Također naglašava važnost njezina članka 20., kojim se utvrđuje načelo jednakosti svih osoba pred zakonom.

1.2.

Osim toga, EGSO ističe i da, osim što se primjenom načela jednakosti zabranjuje diskriminacija, ono ujedno promiče i dosljednu primjenu vladavine prava.

1.3.

EGSO snažno potiče Vijeće, Parlament i Komisiju da dodatno razviju zaštitu od diskriminacije u pristupu robi i uslugama, posebno usvajanjem Prijedloga direktive o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (1).

1.4.

EGSO smatra da postoje čvrsti temelji u obliku Povelje Europske unije o temeljnim pravima i da se instrumenti za zaštitu temeljnih prava moraju ujednačeno razvijati u cijeloj Uniji. Nadalje, nužno je u to uključiti sve interakcije, sva okruženja i sve situacije u kojima može doći do diskriminacije. Razlike u pravnoj zaštiti dovode do neprihvatljive hijerarhije između pojedinih prava i ostavlja čitave skupine osoba nezaštićenima.

1.5.

Postojeći europski sustav zaštite u osnovi se temelji na tome da pojedinačne žrtve traže primjenu sudske i pravne zaštite. Međutim, više istraživanja pokazuje da se prijavljivanjem kršenja i sudskim postupcima ne može odgovoriti na strukturnu, intersekcijsku i sustavnu dimenziju nejednakosti i da pokretanje sudskih postupaka od strane žrtava ima slab utjecaj, statistički je vrlo rijetko i upotrebljava se samo kao krajnja mjera (2).

1.6.

EGSO naglašava da se složeni oblici nejednakosti i diskriminacije uzrokovani socijalnim strukturama mogu riješiti samo dosljednom i složenom politikom, konkretnim sredstvima i dugoročnim angažmanom. Senzibilizacija javnosti, vidljivost i osposobljavanje važni su instrumenti koje bi trebalo primjenjivati u svim komponentama društva.

1.7.

EGSO smatra da se promicanje ravnopravnosti i zaštita temeljnih prava moraju uključiti u širu društvenu viziju, pri čemu bi se multiplicirali i osnažili instrumenti s pomoću kojih države članice i europske institucije pružaju potporu pojedincima i javnim i privatnim akterima.

1.8.

EGSO smatra da EU mora aktivno promicati priznavanje općeg načela jednakosti i pozitivnih obveza u cilju provedbe tog načela. Nadalje, u tu svrhu institucije moraju početi razvijati sljedeću generaciju mjera za promicanje jednakosti u Europi.

1.9.

Iako EGSO uviđa da tehnološki razvoj mnogim građanima omogućuje jednostavniji pristup pravima, ističe da taj razvoj zapravo može stvoriti i nove nejednakosti i da je zbog toga potrebno poduzeti mjere kako bi se pratilo i primjenjivalo načelo jednakog postupanja.

1.10.

Kako bi se riješio problem tereta spora za pojedince, sudskoj zaštiti dala jačina proporcionalna praksama koje osuđuje i kako bi pravni okvir postao djelotvorna prijetnja u svrhu reguliranja diskriminacije, EGSO se zalaže za to da EU donese zakone za usvajanje normi kojima bi se u državama članicama olakšala provedba kolektivnih tužbi, kojima bi se poboljšao pristup sudskoj zaštiti i njezin učinak u cilju borbe protiv diskriminacije i zaštite načela jednakog postupanja.

1.11.

EGSO smatra da EU mora osigurati da tijela država članica pružaju sigurnost, jednakost postupanja i zaštitu političkih i sindikalnih aktera te udruga, kao odraz njegovih vrijednosti demokracije, vladavine prava i nediskriminacije na temelju političkih stajališta.

1.12.

Mora se poboljšati i sposobnost svih građanskih aktera, posebno onih uključenih u zaštitu ljudskih prava, za rad s postojećim pravnim instrumentima i za suradnju s javnim institucijama.

2.   Opće napomene

2.1.

EGSO podsjeća da se u preambuli Povelje Europske unije o temeljnim pravima navodi da se „Unija […] temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti”. Također naglašava važnost njezina članka 20., kojim se utvrđuje načelo jednakosti svih osoba pred zakonom.

2.2.

Osim toga, EGSO ističe i da, osim što se primjenom načela jednakosti zabranjuje diskriminacija, ono ujedno promiče i dosljednu primjenu vladavine prava.

2.3.

Europska unija danas prepoznaje višestruke oblike nejednakosti i njihovu intersekcijsku dimenziju, primjerice rodnu, etničku, socijalnu, generacijsku nejednakost itd.

2.4.

Više od 20 godina nakon donošenja Ugovora iz Amsterdama svi europski i nacionalni pokazatelji ukazuju na postojanost diskriminacije na temelju etničkog podrijetla, rase, spola, seksualne orijentacije, mišljenja, uvjerenja, invaliditeta i dobi kad je riječ o zapošljavanju, pristupu robi, obrazovanju i javnim uslugama i socijalnoj zaštiti.

2.5.

Ta postojanost diskriminacije proizlazi iz složenih procesa koji se često akumuliraju i koji su rezultat integriranih procesa kao i sustava i standarda koji stvaraju i ponavljaju izravnu ili neizravnu diskriminaciju. Zbog isprepletenosti izvora nejednakosti stvaraju se situacije koje su sustavne i stvarna su prepreka promicanju jednakosti (3).

2.6.

EGSO primjećuje kroz rad svojih članova i članica, ali i kroz aktivnosti koje se provode izravno u državama članicama, pogoršanje opće društvene klime i sve veće širenje diskriminirajućeg ponašanja prema ranjivim osobama. Stoga je očito da postoji jasna potreba za brzim i usklađenim djelovanjem na nacionalnoj i europskoj razini.

2.7.

Osim toga, nakon gotovo dvije godine krize povezane s pandemijom COVID-a 19, nekoliko agencija UN-a, uključujući Međunarodnu organizaciju rada (4), upućuje na zabrinjavajuće znakove pogoršanja socijalnih i teritorijalnih nejednakosti. Ta je kriza pogoršala socijalne i gospodarske nejednakosti i znatno utjecala na europska poduzeća smanjivši njihovu sposobnost očuvanja i otvaranja radnih mjesta.

2.8.

Kao posljedica toga, siromašne društvene skupine ili skupine u nesigurnom položaju osjetljivije su na diskriminaciju, koja se kombinira s drugim čimbenicima ranjivosti. EGSO naglašava da je potrebno usredotočiti se na specifičnu prirodu te diskriminacije i razviti snažnu politiku za borbu protiv diskriminacije gospodarski i socijalno ugroženog stanovništva u EU-u.

2.9.

EGSO naglašava da se složeni oblici nejednakosti i diskriminacije uzrokovani socijalnim strukturama mogu riješiti samo snažnom politikom, konkretnim sredstvima i dugoročnim angažmanom. Potrebna je veća i znatna potpora nacionalnim tijelima za promicanje jednakosti i ljudskih prava, posebno u pogledu poboljšanja njihove neovisnosti i povećanja broja osoblja i financijskih sredstava. Senzibilizacija javnosti, vidljivost i osposobljavanje važni su instrumenti koje bi trebalo primjenjivati u svim komponentama društva i javnih politika.

2.10.

EGSO smatra da se promicanje ravnopravnosti i zaštita temeljnih prava moraju uključiti u širu društvenu viziju, pri čemu bi se multiplicirali i osnažili instrumenti s pomoću kojih države članice i europske institucije pružaju potporu pojedincima i javnim i privatnim akterima.

2.11.

EGSO ponovno izražava svoju punu potporu novom Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava i smatra da postoje brojni elementi preklapanja između tog plana i promicanja ravnopravnosti, zaštite temeljnih prava i borbe protiv diskriminacije (5). Presudno je posvetiti veću pozornost njihovoj provedbi kako bi se ostvarili zadani ciljevi.

2.12.

Nadovezujući se na svoja prethodna mišljenja (6), EGSO uvažava rad EU-a u području rodne ravnopravnosti, borbe protiv diskriminacije na temelju etničkog podrijetla, rase ili dobi, vjere, mišljenja ili uvjerenja, zaštite prava LGBTQIA+ osoba, prava osoba s invaliditetom, kao i integracije Roma i zaštite prava migranata.

2.13.

Kao što je Odbor već istaknuo, Povelja ima potencijal koji institucije za zaštitu ljudskih prava, organizacije civilnog društva i socijalni partneri još nisu iskoristili. Potrebna su poboljšanja kako bi se povećao njezin učinak u osiguravanju zaštite, prevencije, promicanja, provedbe i primjene načela jednakosti (7).

2.14.

Postojeći europski sustav zaštite u osnovi se temelji na tome da pojedinačne žrtve traže primjenu sudske i pravne zaštite. Međutim, sva istraživanja pokazuju da se prijavljivanjem kršenja i sudskim postupcima ne može odgovoriti na strukturnu, intersekcijsku i sustavnu dimenziju nejednakosti i da pokretanje sudskih postupaka od strane žrtava ima slab utjecaj, statistički je vrlo rijetko i upotrebljava se samo kao krajnja mjera (8).

2.15.

Danas se borba protiv diskriminacije u području zapošljavanja ograničava na situacije koje odgovaraju isključivo kriterijima iz članka 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (spol, rasno ili etničko podrijetlo, vjera ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolna orijentacija).

2.16.

Osim toga, zaštita prava EU-a u pogledu pristupa robi i javnim uslugama ograničava se na kriterije rasnog ili etničkog podrijetla i rodne ravnopravnosti. Nijedan drugi oblik kršenja ravnopravnosti ne tretira se sam po sebi i zaštita od diskriminacije razlikuje se ovisno o kriteriju na kojem se temelji.

2.17.

Danas se zaštita od diskriminacije razlikuje od jedne države članice do druge. Neke pružaju zaštitu od svih oblika diskriminacije iz članka 19. u pogledu pristupa robi i uslugama, dok druge pružaju širu zaštitu od one povezane s kriterijima iz tog članka. Stoga zaštita od diskriminacije, a time i zaštita ravnopravnosti, među državama članicama znatno varira.

2.18.

S obzirom na navedeno, potrebno je utvrditi sljedeće korake koje treba poduzeti kako bi se prevladala aktualna ograničenja provedbe mehanizma djelotvorne zaštite ravnopravnosti u Europskoj uniji u cilju uključivosti.

3.   Posebne napomene

3.1.   Promicanje provedbe općeg načela jednakosti u državama članicama

3.1.1.

Trenutačno stanje u Europi pokazuje da je načelo jednakosti težnja koja je i dalje podložna znatnoj nesigurnosti. Primjerice, Komisija je sama navela da je u razdoblju pandemije bolesti COVID-19 jednak pristup zdravstvenoj zaštiti bio velik izazov u Europi (9).

3.1.2.

Dok danas neke europske zemlje prenose opće načelo jednakosti u svoje zakonodavne okvire zaštitom prava na jednako postupanje u civilnom društvu, gospodarskim odnosima i odnosima s državom, druge kažnjavaju samo diskriminaciju koja je izričito zabranjena zakonom i ne predviđaju pozitivnu obvezu provedbe načela jednakosti (10).

3.1.3.

Ta razlika stvara znatan jaz između europskih građana i osoba koje borave u Europi u pogledu područja primjene načela jednakosti, njegove zakonske zaštite i zahtjeva za njegovu učinkovitu provedbu.

3.1.4.

EGSO poziva Komisiju da primi na znanje strukturne poteškoće koje onemogućuju potpuno ostvarenje načela jednakosti, a koje se očituju u ograničenjima onoga što je postignuto i aktualnim razmjerima nejednakosti u Europi. Nacionalne organizacije za promicanje jednakosti i ljudskih prava trebale bi aktivno sudjelovati u tom kontinuiranom postupku ocjenjivanja.

3.1.5.

EGSO smatra da je ključno da Unija donese ambicioznu politiku za promicanje načela jednakosti i jednakih mogućnosti, u skladu s vrijednostima utvrđenima u Ugovoru o Europskoj uniji i Povelji o temeljnim pravima, mobilizacijom svih svojih područja nadležnosti. U tu svrhu EGSO podržava novu inicijativu Europske komisije, utemeljenu na člancima 157. i 19. Ugovora, koja je usmjerena na djelotvornost nacionalnih tijela za promicanje jednakosti i razvoj njihova potencijala, njihovih višestrukih uloga i kapaciteta.

3.1.6.

Unija mora osigurati konkretna sredstva za prenošenje općeg načela jednakosti u pravno načelo primjenjivo na sve države članice, koje bi omogućilo zaštitu koja nadilazi nejednako postupanje povezano sa sedam kriterija diskriminacije iz članka 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Upotreba strukturnih fondova bila bi, na primjer, jedno od učinkovitih sredstava za djelotvornu provedbu mjera za borbu protiv diskriminacije.

3.1.7.

Priznavanje općeg načela jednakog postupanja, stvaranje pozitivnih obveza i priznavanje njihove sustavne dimenzije načini su na koje se može poboljšati borba protiv gospodarskih i socijalnih nejednakosti.

3.2.   Borba protiv nejednakosti i diskriminacije u digitalnom području

3.2.1.

Iako EGSO uviđa da tehnološki razvoj mnogim građanima omogućuje jednostavniji pristup pravima, smatra da taj tehnološki razvoj zapravo stvara i nove nejednakosti u pristupu pravima i uslugama i da je zbog toga potrebno poduzeti mjere kako bi se zaštitilo načelo jednakog postupanja.

3.2.2.

Digitalna transformacija državnih službi i pristupa robi i uslugama (posebno osnovnim uslugama) dovela je do znatne promjene u odnosu s korisnicima uklanjanjem fizičkih prepreka, ali i stvaranjem novih digitalnih prepreka. Ona dijelu građana, a posebno osobama u najnesigurnijem položaju, najpotrebitijim osobama i osobama s invaliditetom, kao i većini starijih osoba u Europi, onemogućuje pristup pravima i uslugama (11).

3.2.3.

Ti nedostaci iziskuju razvoj i provedbu novih javnih politika digitalne uključenosti i uspostavu pozitivnih obveza za javne i privatne subjekte u pogledu korisnika, uključujući jednostavan i besplatan pristup.

3.2.4.

Osim tehničkih poteškoća digitalnog pristupa i u vezi s alatima koji proizlaze iz algoritama (12) i biometrijskih tehnologija (13), EGSO napominje da se suočavamo s novim problemima kršenja prava i novim oblicima diskriminacije.

3.2.5.

Kao što pokazuje rad Vijeća Europe (14) i Agencije za temeljna prava (15), algoritamske odluke stvaraju alate za donošenje odluka s diskriminirajućim predrasudama koje se temelje na automatiziranoj reprodukciji rezultata. Najrelevantniji pravni instrumenti za ublažavanje rizika od diskriminacije koja se temelji na umjetnoj inteligenciji jesu zakonodavstvo o nediskriminaciji i zakonodavstvo o zaštiti podataka. Ako se budu učinkovito provodili, oba pravna instrumenta mogla bi pomoći u borbi protiv nezakonite diskriminacije.

3.2.6.

EGSO smatra da je za kontrolu tih učinaka potrebno uspostaviti snažnu javnu politiku koja bi se primjenjivala na cijelo europsko unutarnje tržište kao i na gospodarske subjekte izvan Europe, što, u skladu s Aktom o digitalnim uslugama koji će se donijeti, iziskuje uvođenje kontrole automatiziranog donošenja odluka, provjere podataka, evaluacije, procjena učinka i ispravka u razvoju i primjeni tih tehnologija. Donošenje Direktive o digitalnim uslugama također može pomoći u pronalaženju rješenja.

3.3.   Razvoj zaštite jednakog postupanja i borba protiv diskriminacije u svijetu rada

3.3.1.

EGSO naglašava ključnu važnost zapošljavanja kao pitanja integracije i ostvarenja obećanja jednakosti za sve.

3.3.2.

Unatoč povijesnom zalaganju EU-a za ravnopravnost žena u zapošljavanju, trenutačna situacija podsjeća nas na to da žene tradicionalno prve trpe posljedice kriza (gospodarskih, socijalnih, zdravstvenih i drugih). Rodna ravnopravnost na radnome mjestu i dalje je jedan od glavnih izazova s kojima se suočavaju europske zemlje. Zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19 stopa zaposlenosti žena pala je na globalnoj razini u svim dobnim skupinama i kategorijama zanimanja na 61,8 % (16).

3.3.3.

Te se rodne nejednakosti akumuliraju s drugim oblicima nejednakosti. Istraživanje Eurostata iz 2019. pokazalo je da je 68 % osoba s invaliditetom bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, u usporedbi s 28,4 % osoba u općoj populaciji (17). Nadalje, 21 % osoba koje su se izjasnile kao pripadnici skupine LGBT navelo je da su se osjećale diskriminirano na radnome mjestu, a isto je navelo i 25 % osoba podrijetlom iz zemalja Magreba, Afrike ili romskog podrijetla (18).

3.3.4.

Istraživanje Eurobarometra o diskriminaciji iz 2020. pokazalo je da 59 % Europljana smatra da je glavni uzrok diskriminacije etničko podrijetlo ili boja kože, a istraživanja pokazuju da je ona posebno izražena pri zapošljavanju, gdje znatno utječe na jednake mogućnosti i socijalnu integraciju. Trebalo bi uvesti učinkovite metode za utvrđivanje takve diskriminacije na sudu, kao što je metoda Clerc, koju priznaju francuski vrhovni sudovi, a kojom se omogućuje usporedba razvoja karijere osoba zaposlenih na istoj razini (19).

3.3.5.

Danas je europska politika borbe protiv diskriminacije pri zapošljavanju ograničena na pravni okvir kojim se omogućuje utvrđivanje situacija diskriminacije na sudu, čime se potencijalnim žrtvama nameće vrlo velik teret borbe protiv diskriminacije upotrebom jednog ili više instrumenata pravne zaštite protiv poslodavca, pružatelja usluga ili države.

3.3.6.

Komisija već dugo uviđa da je diskriminacija posljedica kolektivnih pojava. Pojedinačni sporovi žrtvama mogu biti vrlo naporni. Kao vrlo česta pojava zabilježeno je odustajanje od pokretanja postupka u slučaju diskriminacije (20). Diskriminacija pri zapošljavanju rijetko je predmet sporova, a kad je riječ o diskriminaciji u pristupu robi i uslugama, gotovo da nema tužbi. Izvansudski mehanizmi i postupci za promicanje jednakosti mogli bi se ojačati, kao i potpora dobrovoljnom pravnom radu i sudskim sporovima od javnog interesa.

3.3.7.

Kako bi se riješio problem tereta spora za pojedince, sudskoj zaštiti dala jačina proporcionalna praksama koje osuđuje i kako bi pravni okvir postao djelotvoran odvraćajući faktor u svrhu reguliranja diskriminacije, EGSO se zalaže za to da EU donese zakone za usvajanje postupovnih alata kojima bi se u državama članicama olakšao pristup pravima. To se može učiniti, primjerice, primjenom mehanizama kolektivne tužbe, kojim bi se poboljšao pristup sudskoj zaštiti i njezin učinak u cilju borbe protiv diskriminacije i zaštite načela jednakog postupanja.

3.3.8.

Osim toga, ako Europska unija namjerava učinkovito suzbiti diskriminaciju na tržištu rada, sudski spor ne može biti jedini način rješavanja slučajeva kolektivne i sustavne diskriminacije.

3.3.9.

Europska unija mora proširiti svoje djelovanje protiv diskriminacije izvan okvira sudske zaštite uvođenjem primjene anticipativnih alata kako bi mogla djelovati prije pojave nejednakosti, ispraviti takve prakse i spriječiti diskriminaciju.

3.3.10.

EGSO smatra da treba uvesti usporedive politike u području diskriminacije na temelju svih kriterija iz članka 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Stoga poziva Komisiju da: i. preuzme obvezu, u okviru svoje politike zapošljavanja i borbe protiv diskriminacije, učinkovite provedbe postojećih mjera ili donošenja novih mjera za promicanje jednakosti pri zapošljavanju i jamčenja djelotvorne provedbe postojećeg zakonodavstva; ii. donese mjere za proširenje analize diskriminacije na radnome mjestu i poticanje obveza poslodavaca u pogledu evaluacije, izvješćivanja i praćenja; iii. podupre poduzeća u razvoju praksi protiv diskriminacije i za uključivost.

3.4.   Proširenje i ujednačavanje opsega zaštite od diskriminacije u Uniji

3.4.1.

EGSO odlučno poziva Europsku uniju da dodatno razvije zaštitu od diskriminacije u pristupu robi i uslugama, posebno usvajanjem Prijedloga direktive o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju.

3.4.2.

EGSO napominje da se trenutačnim sustavom zaštite od diskriminacije u pristupu robi i uslugama stvara hijerarhija zaštite na temelju kriterija diskriminacije, što ovisno o tim kriterijima dovodi do nejednake zaštite pojedinih osoba.

3.4.3.

Iako je načelo nediskriminacije osnova zaštite temeljnih prava u Uniji, sve dok se odgađa donošenje Prijedloga direktive, Europska unija neće ispuniti svoju misiju jednakog ostvarivanja prava u europskom javnom prostoru.

3.4.4.

EGSO poziva Vijeće, Parlament i Komisiju da se pobrinu za to da se taj prijedlog direktive usvoji u verziji koja bi uključivala njegove opće prijedloge u vezi s poboljšanjem pristupa pravima i pravnim lijekovima, uključujući mehanizme za olakšavanje pristupa pravima usvajanjem postupka kolektivne tužbe, kako bi se osigurala djelotvornost, i priznavanje nadležnosti nacionalnih tijela za borbu protiv diskriminacije.

3.4.5.

Europska unija trebala bi povećati napore i suradnju na terenu kako bi se osiguralo poštovanje dostojanstva i temeljnih prava LGBTQIA+ osoba bez iznimke i jačanje njihova sudjelovanja u javnom životu te kako bi se osiguralo da ni u kojim okolnostima ne budu žrtve progona.

3.5.

EGSO smatra da bi se Unija trebala aktivno zalagati za promicanje priznavanja općeg načela i pozitivnih obveza u pogledu jednakih mogućnosti. Institucije EU-a također moraju podupirati nacionalne organizacije koje promiču jednakost i ljudska prava usvajanjem obvezujućih standarda kako bi one mogle u potpunosti iskoristiti svoj potencijal i zajamčiti djelotvornu primjenu postojećeg zakonodavstva.

3.6.   Obnova zaštite od političke diskriminacije, diskriminacije temeljem članstva u sindikatu i građanske diskriminacije

3.6.1.

EGSO napominje da se posljednjih godina politički, sindikalni i građanski aktivisti, kao i aktivisti iz udruženja radnika, diljem Europe suočavaju s poteškoćama u ostvarivanju slobode izražavanja i djelovanja, primjerice u ostvarivanju prava na prosvjed kako bi izrazili svoje zahtjeve ili prava na pregovaranje.

3.6.2.

EGSO smatra da i Unija i države članice moraju u skladu sa svojim zakonodavstvom i primjenjivim međunarodnim instrumentima djelotvorno osigurati da njihova tijela političkim akterima, socijalnim partnerima i udrugama jamče sigurnost, jednako postupanje i zaštitu, kao odraz njihovih vrijednosti demokracije, vladavine prava i nediskriminacije na temelju političkih stajališta.

3.6.3.

Sve države članice ratificirale su Konvenciju MOR-a br. 87 o slobodi okupljanja i udruživanja te Konvenciju br. 98 MOR-a o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje. Sloboda udruživanja i pravo na organiziranje isto se tako moraju poštovati i promicati. Važno je da se na nacionalnoj razini i na razini EU-a održavaju rasprave o tome na koji način osigurati da radnici imaju pristup sindikalnom zastupanju te ostvaruju svoja prava na kolektivno organiziranje i kolektivno djelovanje (21). U skladu s međunarodno priznatim standardima Međunarodne organizacije rada, EGSO izrazito potiče države članice i Komisiju da u skladu sa svojim zakonodavstvom, sustavima odnosa između poslodavca i radnika i primjenjivim međunarodnim instrumentima učinkovito štite slobodu udruživanja i pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje.

3.7.   Učinkovito djelovanje nacionalnih institucija u promicanju jednakosti, zaštiti temeljnih prava i borbi protiv diskriminacije

3.7.1.

Primjena europskih i nacionalnih propisa u tom području prečesto ima znatna ograničenja povezana s pravnim, institucionalnim, organizacijskim i financijskim aspektima svake države članice.

3.7.2.

Odbor smatra da bi trebalo donijeti konkretne planove, uključujući financijsku potporu, kako bi se poboljšali kapaciteti nacionalnih institucija.

3.7.3.

Odbor potiče Komisiju da izradi program pomoći za nacionalne institucije nadležne u području ljudskih prava kako bi se poboljšali, ojačali i racionalizirali njihovi kapaciteti (izrada i priznavanje međunarodnih standarda i usklađenost s njima), uključujući senzibilizaciju javnosti i poboljšanje znanja i odgovaranje na specifične potrebe svih skupina.

3.7.4.

Mora se poboljšati i sposobnost svih socijalnih i građanskih aktera, posebno onih uključenih u zaštitu ljudskih prava, za rad s postojećim pravnim instrumentima i za suradnju s javnim institucijama. Nužno je jače podržati socijalne aktere i organizacije civilnog društva koje žrtvama diskriminacije osiguravaju pristup pravima. Potpora koja im se pruža može biti u obliku osposobljavanja, podizanja svijesti, prijenosa znanja i najboljih praksi, financijske i organizacijske potpore te zaštite od napada i kampanja ocrnjivanja.

3.7.5.

Kao što je već prije predložio, Odbor ponovno ističe da je potrebno uspostaviti učinkovit i pristupačan mehanizam za otkrivanje i prijavljivanje fizičkih i verbalnih napada, zastrašivanja i uznemiravanja, među ostalim i kada se odvijaju putem zlouporabe sudskih postupaka ili govora mržnje protiv organizacija civilnog društva, uključujući i one koje štite ljudska prava (22). Kada se ti napadi odvijaju u digitalnom okruženju, moraju se brzo otkriti, a pripadajuće objave ukloniti.

---

(1)  COM(2008) 426.

(2)  Agencija za temeljna prava, Jednakost u EU-u dvadeset godina nakon početka provedbe direktiva o jednakosti, travanj 2021.

(3)  Mulder, J., Indirect sex discrimination in employment (Neizravna spolna diskriminacija u zapošljavanju), Europska mreža pravnih stručnjaka u području rodne ravnopravnosti i nediskriminacije, Europska komisija, 2020.

(4)  Vidjeti prije svega 8. izdanje izvješća Međunarodne organizacije rada o utjecaju aktualne krize na svijet rada, listopad 2021.; Međunarodna organizacija rada, COVID-19: Monitor Međunarodne organizacije rada – 8. izdanje, 27. listopada 2021.

(5)  Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava, COM(2021) 38 (SL C 374, 16.9.2021., str. 38.).

(6)  Vidjeti mišljenja: „Položaj žena s invaliditetom” (SOC/579) (SL C 367, 10.10.2018., str. 20.), „Položaj Romkinja” (SOC/585) (SL C 110, 22.3.2019., str. 20.), „Izrada programa EU-a za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020.–2030.” (SOC/616) (SL C 97, 24.3.2020., str. 41.), „Upravljanje raznolikošću u državama članicama EU-a” (SOC/642) (SL C 10, 11.1.2021., str. 7.), „Strategija o ravnopravnosti LGBTIQ osoba 2020.–2025.” (SOC/667) (SL C 286, 16.7.2021., str. 128.), „Akcijski plan za integraciju i uključivanje za razdoblje 2021.–2027.” (SOC/668) (SL C 286, 16.7.2021., str. 134.), „Strategija o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021.–2030.” (SOC/680) (SL C 374, 16.9.2021., str. 50.) i Novi strateški okvir za jednakost, uključivanje i sudjelovanje Roma za razdoblje nakon 2020.

(7)  Mišljenje „Strategija za jačanje primjene Povelje o temeljnim pravima u EU-u” (SOC/671) (SL C 341, 24.8.2021., str. 50.).

(8)  Agencija Europske unije za temeljna prava, Jednakost u EU-u 20 godina nakon početka provedbe direktiva o jednakosti, op. cit.

(9)  Europska komisija, Solidarnost u zdravstvu: smanjenje zdravstvenih nejednakosti u EU-u (COM(2009) 567 final.).

(10)  Crowley, N., Making Europe more Equal: A legal Duty? (Učiniti Europu ravnopravnijom: zakonska obveza?), Equinet, 2016.

(11)  Pravobranitelj, Dématérialisation et inégalités d’accès aux services publics (Dematerijalizacija i nejednakosti u pristupu javnim uslugama), 2019. i Dématérialisation des services publics: trois ans après, où en est-on? (Dematerijalizacija javnih službi: stanje tri godine kasnije), 2022.

(12)  Gerards, J. Xenidis, R., Algorithmic discrimination in Europe (Algoritamska diskriminacija u Europi), Europska mreža pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju, Europska komisija, 2020.

(13)  Pravobranitelj, Technologies biométriques: L’impératif respect des droits fondamentaux (Biometrijske tehnologije: Važnost poštovanja temeljnih prava), 2021.

(14)  Vijeće Europe, Zuiderveen Borgesius, F., Discrimination, Artificial Intelligence and algorithmic decision-making (Diskriminacija, umjetna inteligencija i algoritamske odluke), 2018.

(15)  Agencija Europske unije za temeljna prava, Getting the Future Right: Artificial intelligence and fundamental rights (Dobro se pripremiti za budućnost: Umjetna inteligencija i temeljna prava), 2021.

(16)  Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), Gender equality and the socio-economic impact of the COVID-19 pandemic (Rodna ravnopravnost i socioekonomske posljedice pandemije bolesti COVID-19).

(17)  Eurostat, Income inequalities (Nejednakosti u prihodima), 2019.

(18)  Agencija Europske unije za temeljna prava, Jednakost u EU-u 20 godina nakon početka provedbe direktiva o jednakosti, op. cit.

(19)  Chappe. V.A., La preuve par comparaison: méthode des panels et droit de la non-discrimination (Usporedni dokaz: metoda panela i pravo na nediskriminaciju), Sociologies pratiques, 2011/2, br. 23, str. 45–55., Okvirna odluka pravobranitelja br. 2022-139 od 31. kolovoza 2022.; Kasacijski sud: Komora za socijalna pitanja, 10. srpnja 1998., br.o90-41231; Komora za socijalna pitanja, 4. srpnja 2000., br. 98-43285; Komora za socijalna pitanja, 28. lipnja 2006., br.o04-46419.

(20)  Agencija Europske unije za temeljna prava, Jednakost u EU-u 20 godina nakon početka provedbe direktiva o jednakosti, op. cit.

(21)  Vidjeti i mišljenje „Pristojne minimalne plaće diljem Europe” (SOC/632), točke 4.5.3. i 4.5.6. (SL C 429, 11.12.2020., str. 159.).

(22)  Mišljenje „Strategija za jačanje primjene Povelje o temeljnim pravima u EU-u” (SOC/671) (SL C 341, 24.8.2021., str. 50.).