OBAVIJEST KOMISIJE

Smjernice za utvrđivanje prisutnosti poremećajnih uređaja s obzirom na emisije lakih vozila homologiranih sa stvarnim emisijama tijekom vožnje (RDE), teških vozila te zaštitu od nedopuštenih zahvata

(2023/C 68/01)

IZJAVA O ODRICANJU OD ODGOVORNOSTI Ova je obavijest sa smjernicama dopuna Obavijesti C(2017) 352 final, koja se odnosi na prisutnost poremećajnih uređaja u lakim vozilima prije uvođenja ispitivanja RDE-a. U njoj su preneseni zaključci sastanaka stručnjaka Foruma o homologaciji i nadzoru tržišta. Na sastancima su sudjelovale službe Komisije i stručnjaci iz država članica. Smjernice su namijenjene olakšavanju provedbe Uredbe (EZ) br. 715/2007 (1) i Uredbe (EZ) br. 595/2009 (2) za laka i teška vozila, ali same po sebi nisu pravno obvezujuće. Svako vjerodostojno tumačenje zakonodavstva trebalo bi proizlaziti isključivo iz tih uredbi i drugih primjenjivih pravnih tekstova ili načela, kao što su Uredba Komisije (EU) 2017/1151 (3) i Uredba Komisije (EU) br. 582/2011 (4) , uključujući sve akte kojima su izmijenjene. Smjernice služe kao pomoć nadležnim tijelima i subjektima tako što im predstavljaju dobre prakse za djelotvornu provedbu primjenjivog prava, ali samo je Sud Europske unije nadležan za vjerodostojno tumačenje zakonodavstva Unije.

1.   Uvod

Koncept poremećajnog uređaja je sastavni dio europskih propisa o emisijama iz vozila. Definicija i zabrana (uključujući neke iznimke) poremećajnih uređaja za laka vozila jasno su navedene u članku 3. stavku 10. te članku 5. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007. Za teška vozila ta je zabrana propisana u članku 5. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 595/2009 (vidjeti Prilog I.).

Sukladnost određenih vrsta poremećajnih uređaja bila je predmet nekoliko zahtjeva za prethodnu odluku pred Sudom. Sud je razmotrio ovo pitanje u predmetu C-693/18 u kojem je smatrao da se iznimka od zabrane uporabe poremećajnih uređaja mora usko tumačiti (5). Nadalje, Sud je u predmetima C-128/20, C-134/20 i C-145/20 odlučio da poremećajni uređaj koji je u uobičajenim uvjetima vožnje radio veći dio godine kako bi zaštitio motor od oštećenja ili nesreće i osigurao siguran rad vozila ne može biti obuhvaćen iznimkom iz članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe (EZ) br. 715/2007 (6).

Komisija je početkom 2017. objavila prve smjernice u vezi s pomoćnim strategijama kontrole emisija (AES) i poremećajnim uređajima (7) za laka vozila homologirana bez ispitivanja stvarnih emisija tijekom vožnje (RDE). Te su prve smjernice sadržavale i detaljne smjernice za procjenu AES-a. Budući da su one poslije postale dio zakonodavstva, u ovom ih se dokumentu ne ponavlja.

Cilj je ovog dokumenta utvrditi dobre prakse za otkrivanje prisutnosti nezakonitih poremećajnih uređaja na lakim i teškim vozilima, čime će se dopuniti prva obavijest sa smjernicama, pri čemu će fokus biti na vozilima homologiranima u skladu s normama Euro 6d i 6d-temp te Euro VI koracima od A do E.

U ovom dokumentu također se razmatra i potreba za zaštitom vozila od nedopuštenih zahvata promicanjem odgovarajućeg ispitivanja sustava za kontrolu emisija te ispitivanja brojača kilometara vozila u okviru nadzora tržišta.

O nacrtu ovog dokumenta raspravljalo se s državama članicama u okviru Foruma za razmjenu informacija o provedbi te sa svim dionicima u radnoj skupini za motorna vozila. Zaprimljene su primjedbe koje su uzete u obzir u mjeri u kojoj je to bilo moguće.

DIO A: Poremećajni uređaji i AES

2.   Definicije i opće obveze

Područje primjene: laka vozila

Koncept poremećajnih uređaja koji se primjenjuje kad je riječ o lakim vozilima definiran je u članku 3. stavku 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007:

„poremećajni uređaj” („defeat device”) znači svaki dio koji je konstruiran da ustanovljava temperaturu, brzinu vozila, brzinu vrtnje motora (RPM), stupanj prijenosa u mjenjaču, podtlak u cjevovodu, ili bilo koji drugi parametar za potrebe aktiviranja, modulacije, usporavanja ili prekidanja funkcije nekog dijela u sustavu za kontrolu emisije, pri čemu se smanjuje učinkovitost sustava za kontrolu emisije, u uvjetima koje je razumno očekivati da mogu nastupiti u uobičajenom radu i upotrebi vozila

Zabrana korištenja poremećajnih uređaja i iznimke utvrđeni su u članku 5. stavku 2. te uredbe:

„Uporaba poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisije zabranjena je. Zabrana se ne primjenjuje:

(a)	ako je potreba za uređajem opravdana radi zaštite motora od oštećenja ili od prometne nezgode i radi sigurnog rada vozila;

(b)	ako uređaj ne radi nakon paljenja motora; ili

(c)	ako su uvjeti suštinski uključeni u postupke ispitivanja za provjeravanje emisija nastalih isparavanjem i prosječnih emisija iz ispušne cijevi.”

Međutim, zabranu treba tumačiti zajedno s pravilima utvrđenima u Uredbi Komisije (EU) 2017/1151, koja se odnosi na korištenje pomoćnih strategija kontrole emisija.

Relevantne definicije utvrđene su u članku 2. Uredbe (EU) 2017/1151:

i članku 5. stavku 11.:

U skladu s Prilogom III.A Uredbi (EU) 2017/1151 primjenjuje se sljedeće:

Područje primjene: teška vozila

Koncept poremećajne strategije koji se primjenjuje kad je riječ o teškim vozilima definiran je u članku 3. stavku 8. Uredbe (EZ) br. 595/2009:

U nastavku se pod terminom „poremećajni uređaji” podrazumijevaju i „poremećajne strategije” za teška vozila. Zabrana korištenja poremećajnih strategija utvrđena je u članku 5. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 595/2009:

Bitna je razlika između te dvije uredbe to da se za laka vozila iznimke primjenjuju na poremećajne uređaje, a za teška vozila navedene su iznimke za korištenje pomoćnih strategija kontrole emisija u stavku 5.1.2. Priloga 10. Pravilniku UNECE-a (8) br. 49, Revizija 6.:

„AES ne smanjuje učinkovitost kontrole emisija u odnosu na BES u uvjetima koje je razumno moguće očekivati da će se susresti u normalnom radu i uporabi vozila, osim ako AES ispunjava uvjete jedne od sljedećih specifičnih iznimki:

(a)	njegov se rad znatno uključuje u primjenjiva ispitivanja homologacije, uključujući ispitne postupke izvan ciklusa sukladno stavku 6. Priloga VI. ovoj Uredbi i odredbe za uporabu postavljene u članku 12. ove Uredbe (9);

(b)	aktivira se u svrhu zaštite motora i/ili vozila od oštećenja ili nesreće;

(c)	aktivira se jedino za vrijeme pokretanja ili zagrijavanja motora kako je određeno ovim Prilogom;

(d)

njegov se rad koristi kao zamjena kontrole jednog tipa reguliranih emisija u svrhu očuvanja kontrole drugog tipa reguliranih emisija u posebnim uvjetima okoline i rada koji nisu bitno uključeni u homologacijska ispitivanja ili ispitivanja za odobrenje. Cjelokupan utjecaj takvog AES-a nadomješta učinke ekstremnih uvjeta okoline tako da omogućava prihvatljivu kontrolu svih reguliranih emisija.”

3.   Obrazloženje

3.1.    Poremećajni uređaji u lakim vozilima

Razine emisija iz ispušne cijevi moraju biti manje od graničnih vrijednosti emisija u ispitivanjima WLTP-om i ispitivanjima RDE-a, koja se provode u skladu s Uredbom (EU) 2017/1151. U skladu s iznimkama definicije poremećajnog uređaja zabrana poremećajnog uređaja ne primjenjuje se unutar područja ispitivanja koja se primjenjuju u ispitivanjima emisija. Ta je iznimka uvedena jer emisije u svim regulatornim ispitivanjima moraju u svakom slučaju ostati ispod graničnih vrijednosti.

Stoga za vozila homologirana s RDE-om i dalje postoji velik rizik od poremećajnih uređaja u područjima koja se ne ispituju, tj. izvan područja ispitivanja RDE-a, iako je područje ispitivanja stvarnih emisija tijekom vožnje dovoljno široko.

Zabranjenim poremećajnim uređajem trebalo bi smatrati i mehanizam kojim vozilo može otkriti da je na ispitivanju pa u skladu s tim namjerno prilagoditi rad kako bi razine emisija bile niže od onih koje bi inače ispustilo. Slično tome, AES koji nije deklariran pa stoga ni ocijenjen automatski bi se smatrao poremećajnim uređajem. Stoga svako spominjanje poremećajnih uređaja u nastavku može uključivati AES-e koji nisu deklarirani ni homologirani. Homologacijska tijela trebala bi tijelu za nadzor tržišta (10), Komisiji ili drugim priznatim trećim stranama koje provode relevantna ispitivanja na zahtjev dostaviti odgovarajući deklarirani i homologirani AES.

Valja napomenuti da provjera prisutnosti poremećajnih uređaja može uključivati i druge tipove ispitivanja emisija, npr. ispitivanje emisija nastalih isparavanjem (ispitivanje tipa 4.).

3.2.    Poremećajni uređaji u teškim vozilima

Odredbama za sukladnost u uporabi (ISC) iz Uredbe (EU) br. 582/2011 uvodi se provjera sukladnosti emisija vozila PEMS-om. Na temelju demonstracijskog ispitivanja provedenog u trenutku homologacije i ispitivanja ISC-a jamči se da će emisije iz motora uvijek biti manje od graničnih vrijednosti, što znači da se može osloniti na to da će vozilo biti sukladno s njima u svim uobičajenim uvjetima uporabe.

Kad je riječ o teškim vozilima, zabranjenim poremećajnim uređajem/strategijom trebalo bi smatrati i mehanizam kojim vozilo može otkriti da je na ispitivanju pa u skladu s tim namjerno prilagoditi rad kako bi razine emisija bile niže od onih koje bi inače ispustilo. Slično tome, AES koji nije deklariran pa stoga ni ocijenjen automatski bi se smatrao zabranjenim poremećajnim uređajem/strategijom. Stoga svako spominjanje poremećajnih uređaja u nastavku teksta može uključivati AES-e koji nisu deklarirani ni homologirani.

Iako je područje ispitivanja PEMS-om dovoljno široko, i dalje postoji velik rizik od poremećajnih uređaja u područjima koja se ne ispituju, koji mogu biti prisutni izvan dopuštenih uvjeta ispitivanja sukladnosti u uporabi PEMS-om.

4.   Kako otkriti potencijalni poremećajni uređaj

Kako bi se tijelima država članica pomoglo u ispunjavanju njihovih obveza, ovim se dokumentom uvodi metodologija za otkrivanje poremećajnih uređaja. Glavni su ciljevi sljedeći:

—	osigurati dosljedan odabir vozila i „ispitivanje poremećajnih uređaja”,

—	utvrditi preporučenu metodologiju radi dosljednosti u ispitivanju i procjeni među različitim tijelima/laboratorijima. Tom metodologijom uvode se neregulirani uvjeti ispitivanja (ili kategorije nereguliranih uvjeta ispitivanja) koji bi mogli aktivirati poremećajni uređaj.

4.1.    Odabir vozila

U skladu s Uredbom (EU) 2018/858 (11) i „[p]rilikom provođenja ispitivanja i pregleda” uključene strane (Komisija, tijela) trebale bi uzeti u obzir „utvrđena načela za ocjenu rizika” (12) o kojima se raspravlja u okviru Foruma za razmjenu informacija o provedbi zakonodavstva EU-a o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila. U tu svrhu za potrebe definicije uzorka vozila mogu poslužiti sljedeći kriteriji:

—

Tržišni udio: Poželjno je upotrebljavati podatke o prodaji koji su izravno dostupni u državi članici EU-a. Za laka vozila mogu se upotrebljavati podaci o prodaji iz najnovijih verzija baza podataka za praćenje CO2 dostupnih na https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/data/co2-cars-emission-20 te https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/data/vans-16 (ili iz njihovih posljednjih godišnjih verzija). Za laka i teška vozila preporučuje se da ispitivanje započne s vozilima koja se, na razini EU-a, prodaju u velikom broju. Međutim, treba ispitati i vozila koja se prodaju u manjem broju kako bi se povećala nasumičnost ispitivanja.

—	Tehnička definicija: emisijske norme, tehnologija pogonskog sustava, gorivo i naknadna obrada mogli bi se smatrati drugim kriterijem.

—

Utjecaj na okoliš: informacije o stvarnim emisijama vozila tijekom vožnje mogu biti dostupne iz alternativnih metoda, kao što su ispitivanje na daljinu, ugrađene jedinice za praćenje itd. Iako se na temelju tih informacija ne može potvrditi prisutnost poremećajnog uređaja, one služe kao pokazatelj za otkrivanje anomalija. Ako je riječ o pouzdano utvrđenim informacijama (dobro definirani ispitni protokoli, velik broj vozila ispitanih prema istom protokolu), one mogu biti dobar temelj za utvrđivanje utjecaja ispitanih vozila na okoliš i treba ih iskoristiti za odabir vozila za dodatna ispitivanja. Za utvrđivanje mogućih utjecaja vozila na okoliš može se upotrijebiti nekoliko tehnika i izvora podataka. Dvije su preporučene i ukratko prikazane u nastavku. Preporučuju se sljedeće tehnike:

—

daljinsko praćenje voznog parka ugrađenim senzorima (npr. NOx, motor), koje se naziva i „pojednostavnjeni sustavi za praćenje emisija” (SEMS). Ta mogućnost može biti posredan način koreliranja visokih emisija s motorom i radnim parametrima vozila, no potrebno je definirati strategije evaluacije podataka;

—

uređaji za daljinsko istraživanje (RSD) kojima se velik broj vozila prati s fiksne ili mobilne lokacije (ispitivanje s praćenjem vozila). Podaci iz RSD-a moraju se upotrebljavati u kombinaciji s pristupom bazama registracijskih podataka kako bi se utvrdio odnos tipa vozila i primjenjive emisijske norme. Informacije su pouzdane kad se za znatan broj vozila istog tipa utvrdi da imaju visoke emisije.

Kako bi se ti podaci stavili na raspolaganje, pokrenuta je Zajednička akcija za daljinsko istraživanje i procjenu rizika za sukladnost u pogledu emisija kao inicijativa tijela država članica EU-a za nadzor tržišta i homologacijskih tijela u okviru Foruma EU-a za razmjenu informacija o provedbi. U okviru istraživačkih projekata CARES (13) i NEMO (14) razvijeni su precizni sustavi daljinskog praćenja emisija jednostavni za uporabu. Cilj te akcije bit će osmisliti metodologiju za prikupljanje i razmjenu podataka o emisijama vozila iz RSD-a i druge tehnike kako bi se poduprla metodologija procjene rizika prilikom odabira tipa vozila.

Mogu se razmotriti druge tehnike za utvrđivanje vozila s najvećim emisijama pod uvjetom da se utjecaj vozila na okoliš procjenjuje u sličnim uvjetima ispitivanja (npr. ispitivanje vozila u laboratoriju primjenom voznih ciklusa i/ili uvjeta koji se razlikuju od regulatornog ispitivanja).

Informacije o vozilu čija je dostava zakonski propisana (15) moraju se staviti na raspolaganje svim relevantnim stranama (države članice, tehničke službe, treće strane i Komisija) kako bi ispitivanje bilo moguće.

4.2.    Metodologija ispitivanja poremećajnih uređaja i procjena rezultata

4.2.1.   Uvod

Metodologija uvedena u ovom odjeljku podlijegat će redovitom preispitivanju Foruma za razmjenu informacija o provedbi zakonodavstva EU-a o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila. Tim preispitivanjem ocijenit će se prikladnost graničnih vrijednosti emisija uvedenih u stavku 4.2.3.1. na temelju najnovijih podataka o emisijama koje prikupe tijela koja sudjeluju.

U nastavku su navedene različite mogućnosti ispitivanja, međutim, treba imati u vidu da nije potrebno primijeniti sve dolje navedene metode na svako ispitno vozilo. Nadležno tijelo ili priznata treća strana trebali bi za svaki pojedinačni slučaj odlučiti koje su metode najprikladnije na temelju odgovarajuće procjene rizika u kojoj će uzeti u obzir moguću nesukladnost, vjerojatnost njezine pojave i druge moguće pokazatelje, npr. ozbiljnost pojave.

Traženje poremećajnih uređaja (DD) moglo bi se podijeliti na dvije najvažnije vrste:

slučaj A) „DD s otkrivanjem granica”: uređaji/strategije koji se aktiviraju na temelju trenutačno propisanih ispitnih granica ili njihovih zamjenskih vrijednosti (npr. temperatura okoline, nadmorska visina, trajanje vožnje, potrošeno gorivo te rasponi dinamike vožnje); ili

slučaj B) „DD s otkrivanjem ispitivanja”: uređaji/strategije koji se aktiviraju na temelju prisutnosti ispitne opreme (npr. povećanje protutlaka u ispušnoj cijevi, signali na stražnjim ultrazvučnim senzorima, povezivanje uređaja za snimanje podataka na ulazu OBD-a) ili utvrđivanja položaja vozila (tj. sve na temelju čega vozilo može otkriti da se provodi ispitivanje emisija iz ispušne cijevi tijekom vožnje). Ti „DD-ovi s otkrivanjem ispitivanja” primjenjuju se prvenstveno na ispitivanja PEMS-om na cesti jer vozila koja se ispituju u laboratoriju obično moraju raditi u „načinu rada za dinamometar s valjcima” kako bi se ispitivanje emisija izvelo bez aktiviranja sigurnosnih uređaja itd.

Pristup primijenjen u oba slučaja prikazan je u tablici u nastavku. Iako je fokus na DD-ovima koji rade na principu otkrivanja granica, ne smije se zanemariti ni traženje DD-ova s otkrivanjem ispitivanja jer bi se rizik od pojave takvih strategija s vremenom mogao povećati.

Table 1.

Različiti slučajevi poremećajnih uređaja

	Slučaj A DD s otkrivanjem granica	Slučaj B DD s otkrivanjem ispitivanja
Ispitna oprema	u skladu s regulatornim zahtjevima (Lab, PEMS)	ograničeno zadiranje u vozilo (izostanak povezivanja na OBD ulaz vozila, moguće bez uređaja za mjerenje protoka ispušnih plinova) kao što je praćenje vozila s daljinskim mjerenjem ispušnih plinova, SEMS
Odabir uvjeta ispitivanja	u skladu sa stavkom 4.2.2.1.	uz slučaj A mogućnost provođenja ispitivanja tijekom vožnje na različitim lokacijama ublažila bi rizik od pojave strategije koja bi se temeljila na prepoznavanju položaja vozila
Procjena podataka o emisijama	u skladu sa stavkom 4.2.3	ad hoc

4.2.2.   Ispitivanje za slučaj A (DD s otkrivanjem granica)

4.2.2.1.   Odabir uvjeta ispitivanja (modaliteti)

U svim slučajevima potrebno je uključiti barem ispitivanje vozila regulatornim metodologijama. To je važan korak prema osiguravanju da vozilo/motor nisu neispravni, da nisu loše održavani ili da ne postoje drugi slični problemi zbog kojih bi se neopravdano povećala razina emisija.

Kako bi se otkrila prisutnost poremećajnih uređaja iz slučaja A, vozila je potrebno ispitati u varijacijama standardnih ispitnih uvjeta koji se nazivaju „modalitetima”. Skup modaliteta nije fiksan: on mora biti otvoren jer je potrebno detektirati specifične reakcije tehnologije koje su odgovor na složen skup parametara i jer uvjeti moraju biti nepredvidljivi.

Ta opća načela prikazana su u Table 2 za laka i teška vozila (16).

Table 2.

Emisijske norme, regulatorna ispitivanja emisija i mogući modaliteti za slučaj A)

Emisijske norme	Primjenjiva regulatorna ispitivanja emisija	Mogući modaliteti za otkrivanje DD-ova
Laka vozila
Euro 5 Euro 6b,c	NEDC u skladu s Uredbom UNECE-a br. 83 (17)	Prilagođeni NEDC, drugi ciklusi, uklanjanje svih prepoznatljivih uvjeta tipičnih za ispitivanje na ispitnom stolu (otvoreni poklopac motora, kotači koji se ne okreću, nedostatak GPS signala ili kretanja kotača itd.), pomoćni uređaji, ispitivanja tijekom vožnje
Euro 6d-Temp Euro 6d	WLTP u skladu s Uredbom EU-a 2017/1151 Ispitivanja RDE-a u skladu s Uredbom EU-a 2018/1832	Prilagođeni WLTP, WLTP tijekom vožnje radi usporedbe, drugi ciklusi, uklanjanje svih prepoznatljivih uvjeta tipičnih za ispitivanje na ispitnom stolu (otvoreni poklopac motora, kotači koji se ne okreću, nedostatak GPS signala ili kretanja itd.), pomoćni uređaji, ispitivanja tijekom vožnje izvan „područja ispitivanja” RDE-a (npr. izvan raspona nadmorske visine i/ili temperature i/ili raspona dinamike vožnje propisanih za ispitivanje RDE-a)
Teški motori/vozila
Euro VI	WHTC u slučaju ispitivanja motora i ispitivanja cijelih vozila PEMS-om u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 582/2011 (18)	Ispitivanja vozila tijekom vožnje ili u laboratoriju (npr. ekvivalent WHVC-a s fazama različitog redoslijeda) izvan „dopuštenih uvjeta” ISC-a (npr. u smislu nadmorske visine i/ili temperature okoliša)

Posljedica najmanje jednog ispitnog parametra u ispitivanju emisija može biti nešto od sljedećeg, što može dovesti do povećanja emisija:

—	aktivacija poremećajnog uređaja,

—	prelazak na AES,

—	izmijenjeni fizički odgovor motora i/ili tehnologija za kontrolu emisija koji prirodno izaziva promjena uvjeta (npr. utjecaj temperature okoline na zagrijavanje sastavnih dijelova), ali koji ne nastaje na nalog softvera generiran na temelju izmjerenih signala/parametara (19).

„Modaliteti” su skupovi ispitnih uvjeta u kojima se mogu uočiti povećanja emisija, a time i aktivnost uređaja/strategija. U ispitivanjima koja traju između 30 minuta (uobičajeno trajanje u laboratoriju) i najdulje 2 sata (laka vozila) ili 3 sata (teška vozila) utjecaj povećanja emisija uzrokovanog AES-om može se primijetiti:

—	ako je AES/poremećajni uređaj dovoljno dugo aktivan,

—	ako odgovarajuće povećanje emisija nije statistički razrijeđeno na ukupne emisije tijekom cijelog ispitivanja.

Stoga se preporučuje ispitivanje „najboljim dostupnim modalitetima”: što su kraći to će bolje detektirati kratkotrajne aktivacije AES-a, pod uvjetom da je minimalno trajanje modaliteta u skladu s preporučenom praksom iz stavka 4.2. Mogu se uzeti u obzir i modaliteti s dugim trajanjem, npr. za situacije u kojima opterećenje motora dugo ostaje visoko (npr. uvjeti s velikim korisnim teretom i/ili koji uključuju penjanje i/ili vožnju autocestom).

4.2.2.2.   Kategorizacija modaliteta

Kako bi se olakšala procjena dobivenih emisija za različite modalitete, utvrđene su kategorije koje su povezane s graničnim vrijednostima iz stavka 4.2.3.1. To se odnosi samo na slučaj A (DD s otkrivanjem granica).

—

Kategorija 1. uključuje sva regulirana ispitivanja, kao što su WLTP s hladnim motorom, gradsko i cijelo ispitivanje RDE-a s hladnim i sa zagrijanim motorom i ispitivanja ISC-a za teška vozila, i na koja se primjenjuju granične vrijednosti emisija. Ta kategorija uključuje i ispitivanja s ograničenim promjenama u odnosu na regulirane uvjete (npr. uključena klima tijekom WLTP-a s hladnim motorom, WLTP-a sa zagrijanim motorom, WHVC-a s hladnim i sa zagrijanim motorom): u tom slučaju parametri izvan reguliranih uvjeta ispitivanja ne bi trebali dovesti do znatne promjene u fizičkom odgovoru sustava motora).

—	Kategorija 2. uključuje neregulirana ispitivanja čije su udaljenosti reda veličine udaljenosti iz regulatornih ispitivanja.

—	Kategorija 3. uključuje sva ostala ispitivanja koja nisu obuhvaćena kategorijama 1. i 2. ili koja omogućuju „nenajavljeno ispitivanje”. Ta kategorija uključuje i ispitivanja kako bi se utvrdilo prilagođava li vozilo svoju strategiju tijekom ispitivanja emisija iz ispušne cijevi (slučaj B).

Pri definiranju modaliteta i njegovu pripisivanju jednoj od kategorija odgovorno tijelo trebalo bi pažljivo razmotriti sljedeće karakteristike:

—

prijeđenu udaljenost (ili trajanje) modaliteta: minimalna udaljenost (ili trajanje) trebala bi biti u skladu s vrijednostima utvrđenima reguliranim uvjetima. Za laka vozila najmanja preporučena udaljenost iznosi 16 km (tj. najmanja „regulirana udaljenost ispitivanja RDE-a”). Za teška vozila najkraće preporučeno trajanje treba odgovarati radu motora u WHTC ciklusu. Za hibridna vozila (npr. PHEV) treba uzeti u obzir udio vožnje na električni pogon;

—	dopušteni su kraći modaliteti, ali u tom se slučaju ne bi primjenjivale granične vrijednosti iz stavka 4.2.3.1. i trebalo bi primijeniti ad hoc strategije procjene (vidjeti stavak 4.2.3.2.);

—	kondicioniranje vozila, tj. odgovara li modalitet ispitivanju za koje je vozilo „hladno” u skladu s definicijom primjenjivog propisa (primjer: prva faza WLTP-a).

Table 3.

Primjeri ispitnih modaliteta unutar različitih kategorija

Kategorija	Laka vozila	Teška vozila
1.	— WLTP — WLTP s otvorenim poklopcem motora, spuštenim prozorima, upaljenim svjetlima i uključenom klimom... — rute sukladne s ispitivanjem RDE-a (cijelo ispitivanje ili urbane faze) u umjerenim ili proširenim uvjetima	— rute sukladne s ispitivanjem sukladnosti u uporabi PEMS-om za ispitivanje cijelog vozila — WHTC ispitivanja motora
2.	— WLTP na ispitnoj stazi — WLTP u laboratorijskim varijacijama temperature okoline, ponavljanje odabranih faza ispitnog ciklusa — WLTP s ponovljenim ili promijenjenim fazama, sve na bilo kojoj temperaturi okoline između –7 °C i +35 °C — drugi laboratorijski ciklusi, kao cjeloviti ciklusi ili faze (npr. CADC (20), BAB (21), TfL (22)) — ispitivanja nesukladna s ispitivanjem RDE-a (23), npr (24).: — pretjerana dinamika vožnje — prekoračenje kumulativnog povećanja visine — posebna ispitivanja s uvjetima vožnje koji se ne mogu obuhvatiti ispitivanjem stvarnih emisija tijekom vožnje, npr. duga vožnja autocestom — ispitivanja koja su u pogledu temperature okoline i/ili nadmorske visine izvan područja ispitivanja RDE-a	— WHVC laboratorijska ispitivanja za testiranje vozila — drugi laboratorijski ciklusi (tj. nekoliko WHVC-a s promjenama redoslijeda faza; npr. U/R/M/M/R/U (25)) — rute koje nisu sukladne s ispitivanjem sukladnosti u uporabi PEMS-om zbog npr.: — male mase korisnog tereta — specifičnih ispitivanja u kojima se primjenjuju uvjeti vožnje koji se ne mogu obuhvatiti ispitivanjem sukladnosti u uporabi PEMS-om: kratka gradska vožnja, dugačak vožnja na autocesti — ispitivanja koja su u pogledu temperature okoline i/ili nadmorske visine izvan dopuštenih uvjeta ispitivanja sukladnosti u uporabi PEMS-om
3.	prilagođeno ispitivanje emisija nastalih isparavanjem, funkcionalne provjere OBD-a, praćenje vozila s daljinskim mjerenjem ispušnih plinova, ispitivanje RDE-a s povezivanjem na OBD ili SEMS ili bez tog povezivanja	funkcionalne provjere OBD-a, praćenje vozila s daljinskim mjerenjem ispušnih plinova, ispitivanje PEMS-om bez povezivanja na OBD

Prva napomena:

primjeri ispitnih matrica navedeni su u Prilogu III.

Druga napomena:

razvrstavanje ispitivanja u pojedine kategorije je odgovornost homologacijskog tijela i treba biti utemeljeno na podacima o AES-u koji se dostavljeni u trenutku homologacije.

4.2.3.   Procjena rezultata ispitivanja za slučaj A (DD s otkrivanjem granica)

Emisije iz ispušne cijevi vozila tijekom cijelog ispitivanja (ili dijela ispitivanja) trebaju biti izražene kao „omjeri emisija” (ER). Omjeri emisija definiraju se kao emisije vozila tijekom ispitivanja podijeljene s primjenjivom graničnom vrijednosti emisija (26).

Za laka vozila ER se izračunava uzimajući u obzir odredbe Uredbe (EU) 2017/1151 kako su se primjenjivale u trenutku homologacije. Za modalitete u okviru nereguliranih emisija (tj. unutar kategorija 2. i 3. definiranih u stavku 4.2.2.2.) ne primjenjuju se korekcije za proširene uvjete i/ili CO2.

Za teška vozila ER se izračunava uzimajući u obzir odredbe Uredbe (EU) br. 582/2011 kako su se primjenjivale u trenutku homologacije.

Za onečišćujuće tvari bez faktora sukladnosti i neregulirane u stvarnim uvjetima vožnje (npr. CO za ispitivanja stvarnih emisija lakih vozila tijekom vožnje) emisije tijekom vožnje moraju se podijeliti s primjenjivom graničnom vrijednosti. U tom se slučaju izračunani ER ne upotrebljava za provjeru sukladnosti vozila, već kako bi se procijenilo jesu li emisije neuobičajene u skladu sa stavcima 4.2.3.1. i 4.2.3.2.

Table 4.

Brojčani primjeri br. 1 za izračun ER-a: laka vozila

	Izmjerene emisije	Primjenjiva granična vrijednost emisija (Euro 6, vanjski izvor paljenja)	Faktor sukladnosti PEMS-a	Izračun ER-a
Laboratorij (vrećica)	NOx 35 mg/km	60  mg/km	nije primjenjivo	ER = 35 / 60 = 0,58
Laboratorij (PEMS za vozilo u skladu s normom Euro 6d)	NOx 35 mg/km	60  mg/km	1,43	ER = 35 / (60 x 1,43 ) = 0,41
Tijekom vožnje (PEMS za vozilo u skladu s normom Euro 6d)	NOx 35 mg/km	60  mg/km	1,43	ER = 35 / (60 x 1,43 ) = 0,41

Table 5.

Brojčani primjeri br. 2: teška vozila

	Izmjerene emisije NOx	Primjenjiva granična vrijednost emisija (Euro VI, kompresijsko paljenje)	Faktor sukladnosti PEMS-ISC-a	Izračun ER-a
Tijekom vožnje (PEMS za vozila u skladu s normom Euro VI)	125  mg/kWh	460  mg/kWh	1,5	ER = 125 / (460 x 1,5 ) = 0,18

4.2.3.1.   Metoda A: ER u odnosu na granične vrijednosti emisija (kategorije 1. i 2.)

U načelu, glavni je cilj odredbi o AES-u omogućiti zaštitu vozila/motora u iznimnim i ekstremnim radnim okolnostima i to samo ako nisu dostupne alternativne metode/tehnologije za koje nije potreban AES (27). Stoga bi homologacijsko tijelo prilikom prihvaćanja AES-a trebalo pažljivo razmotriti učestalost njegova rada i njegova utjecaja na okoliš. I učestalost i utjecaj AES-a na okoliš trebali bi biti ograničeni u najvećoj mogućoj mjeri.

Metoda A nipošto nije poticaj na prekoračenje graničnih vrijednosti emisija, čak ni u nereguliranim uvjetima. Njezina je glavna svrha otkriti prisutnost pomoćnih strategija kontrole emisija i odrediti prioritet istraga. Granične vrijednosti predložene u nastavku temelje se na stečenim iskustvima korištenja ispitnih podataka iz vozila različitih emisijskih normi i tehnologija. Omjeri emisija ispod tih graničnih vrijednosti i iznad primjenjivih granica (što odgovara graničnoj vrijednosti od 1) i dalje mogu biti uzrokovani nezakonitim strategijama. Za vozila homologirana na temelju ranijih verzija Uredbe (EZ) br. 715/2007 primjenjuju se granične vrijednosti iz prethodnih smjernica.

Table 6.

Granične vrijednosti emisija prema normama Euro 6d-TEMP i 6d (laka vozila)/Euro VI (teška vozila)

	Kategorija 1.	Kategorija 2.
Granična vrijednost 1	1,05	1,3
Granična vrijednost 2	1,3	2,5

Granične vrijednosti primjenjuju se na sve regulirane onečišćujuće tvari, osim THC-a (ako se ne mjere PEMS-om za laka vozila).

4.2.3.2.   Metoda B: Relativna analiza ER-a (kategorije 2. i 3.)

Osim analize primjenom graničnih vrijednosti iz stavka 4.2.3.1. ER-ovi se mogu usporediti s vrijednostima dobivenima za ispravna vozila za iste onečišćujuće tvari i modalitete.

Primjenom te metode vozilo se može klasificirati kao „statistički netipično” čim njegove emisije odstupaju od emisija zabilježenih za njegovu tehnološku skupinu pod istim uvjetima. Taj pristup zahtijeva znatnu količinu „povijesnih” podataka o emisijama iz različitih vozila.

Metoda bi se s vremenom trebala poboljšati s obzirom na to da će „slika” ispravnog funkcioniranja vozila postati jasnija sa sve većim brojem ispitivanja. Trenutačno se može primjenjivati na temelju podataka prikupljenih za laka vozila homologirana u skladu s normama Euro 6d-TEMP i 6d, na primjer koristeći podatke navedene u godišnjem izvješću o emisijama za 2019. Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) (28).

4.2.3.3.   Dijagrami odlučivanja

4.2.4.   Opći pristup za slučaj B (DD s otkrivanjem ispitivanja)

U ovom slučaju uređaje/strategije aktivira otkrivanje opreme za ispitivanje PEMS-om ili položaja vozila. Stoga se preporučuje da se ti parametri variraju primjenom najboljih dostupnih praksi.

Kad je riječ o otkrivanju opreme za ispitivanje PEMS-om: vozilo bi po mogućnosti trebalo ispitati u uvjetima (npr. ispitna staza na kojoj se upotrebljavaju ciklusi predloženi u stavku 4.2.2.1.) s dovoljnim stupnjem ponovljivosti. To bi trebalo omogućiti usporedbu između ispitivanja provedenih standardnim PEMS-om (s povezivanjem na EFM i OBD) i mjernom opremom koja je potpuno neovisna o vozilu (tj. bez spajanja na EFM i OBD, po mogućnosti jednostavnijom opremom kao što je SEMS).

Kad je riječ o otkrivanju položaja vozila, provođenje ispitivanja sukladnih s ispitivanjem RDE-a na različitim lokacijama te česta promjena tih lokacija trebali bi znatno ublažiti rizik od pojave takvih strategija.

4.2.5.   Komplementarna analiza

4.2.5.1.   Detaljna analiza emisija

Za slučajeve kad su rezultati ispitivanja blizu graničnih vrijednosti emisija ili kako bi se bolje razumjelo što aktivira AES, rezultati ispitivanja mogu se analizirati i po podskupovima, npr. fazama laboratorijskih ciklusa vožnje, uvjetima vožnje na cesti (grad, ruralno područje, autocesta).

Kao primjer te analize omjeri emisija između uvjeta vožnje u gradu i na autocesti mogu ukazati na različite strategije kontrole emisija i njihovu učinkovitost jer se opterećenje motora u ta dva okruženja znatno razlikuje. Za tu vrstu dopunske analize rezultati se ne mogu provjeriti u odnosu na metodu A prethodno prikazanu u dokumentu. Trebalo bi ih analizirati na relativan način, tj. uspoređivanjem rezultata s najboljim odnosno najgorim slučajevima dobivenima za isto gorivo, emisijsku normu i/ili tehnologije za kontrolu emisija.

4.2.5.2.   Analiza upravljačkog modula motora (ECM)

U slučaju sumnjivih rezultata ispitivanja ili naznaka uporabe poremećajnih uređaja sumnja se može potkrijepiti ili ukloniti softverskom analizom. Potrebno je pokazati softver upravljačkog modula motora (ECM) i dokumentaciju o funkcionalnom okviru/softveru, zajedno s potpunim skupom A2L i Hex-datoteka u kojima proizvođač deklarira stvarne primijenjene varijable i vrijednosti podataka o ECM-u. ECM-ov će se softver analizirati kako bi se utvrdilo postoje li funkcije koje mogu uzrokovati neovlaštenu modulaciju ili isključivanje sustava za smanjenje emisija.

Mogući poremećajni uređaji mogu se provjeriti mjerenjima RDE-a tako što će se provjeriti učinkovitost sustava za kontrolu emisija u uvjetima koji su prethodno otkriveni softverskim analizama (npr. ponovno zagrijavanje katalizatora, promjene temperature okoline itd.). Rezultate analiza softvera trebalo bi u svakom slučaju provjeriti dodatnim fizičkim ispitivanjima PEMS-om ili drugim odgovarajućim mjernim instrumentima. Zaključci proizašli iz tih ispitivanja mogu biti i da su potrebne dodatne analize softvera.

4.3.    Pregled modaliteta ispitivanja i strategija procjene

Modaliteti ispitivanja (uvedeni u stavku 4.2.), granične vrijednosti preporučene za pokretanje istraga (4.2.3.1.) i/ili podaci o emisijama dobiveni za različite modalitete i koji se mogu koristiti za relativnu analizu (4.2.3.2.) ne bi trebali biti fiksni, već će podlijegati godišnjem preispitivanju i ažuriranju Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije (JRC).

4.4.    Neprihvatljive pomoćne strategije kontrole emisija (AES)

Komisija trenutačno smatra da pomoćne strategije kontrole emisija uvrštene u tablicu 7 u nastavku nisu prihvatljive zbog velikog povećanja emisija ili postojanja boljih tehnologija za izbjegavanje štete. U skladu s nedavnim presudama Suda proizvođač je obvezan primijeniti tehničke uređaje koji mogu biti u skladu s ograničenjima iz Uredbe (EU) 2017/1151 (29), a potreba za poremećajnim uređajem mogla bi postojati samo ako se u trenutku homologacije nijednim drugim tehničkim rješenjem nisu mogli izbjeći neposredni rizici od oštećenja ili havarije motora (30). Dodatni dokazi nalaze se u Prilogu IV.

Homologacijsko tijelo može smatrati primjerenim AES s tog popisa samo uz odgovarajuće obrazloženje nužnosti u skladu s metodologijama opisanima u Uredbi (EU) 2017/1151 odnosno Uredbi (EU) br. 582/2011 i to samo u iznimnim slučajevima.

Očekuje se da će se taj popis dodatno ažurirati novim predmetima kako se oni budu pojavljivali, uzimajući u obzir tehničke informacije koje su dostavila nacionalna tijela na temelju vlastitog iskustva te kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak.

Table 7.

Primjeri neprihvatljivih pomoćnih strategija kontrole emisija  (33)

AES	Opaženo ponašanje
Smanjenje ili deaktivacija EGR-a odnosno kontrole emisija koji premašuju ono što je opisano (31) u BES-u s pokretanjem sa zagrijanim motorom.	Veće emisije u slučaju pokretanja sa zagrijanim motorom nego u slučaju pokretanja s hladnim motorom.
Smanjenje ili deaktivacija EGR-a koji premašuju ono što je opisano (31) u BES-u na temperaturama okoline višima od –4 °C (32).	Veće emisije u donjem dijelu „toplinskog prozora” zbog mogućeg povećanja stope EGR-a radi izbjegavanja kondenzacije i/ili čađenja.
Smanjenje ili deaktivacija EGR-a koji premašuju ono što je opisano (31) u BES-u na visokim temperaturama okoline.	Veće emisije u gornjem dijelu „toplinskog prozora” zbog mogućeg smanjenja stope EGR-a radi izbjegavanja pregrijavanja motora.
Parametri koji nisu izravno povezani s fizičkom pojavom koja bi mogla zahtijevati uporabu AES-a, kao što su mjerač vremena, broj okretaja, brzina vozila, zakretni moment motora, potrošnja goriva itd.	Korištenje zamjenske vrijednosti koja nije izravno povezana s prirodnom pojavom (tj. velika brzina vozila ili temperatura okoline koja se upotrebljava za smanjenje učinkovitosti sustava EGR-a ili SCR-a ili isključenje EGR-a kako bi se izbjegla kondenzacija).
Promjena doze reaktanta tijekom razdoblja prinude.	Doziranje reaktanta (AdBlue) smanjuje se ili zaustavlja tijekom razdoblja prinude, što rezultira većim emisijama od onih tijekom BES-a, bez ikakvog valjanog opravdanja.
Obogaćivanje benzinskim gorivom.	Obogaćivanje goriva koje se može koristiti za zaštitu od pregrijavanja na velikoj brzini vrtnje motora. To dovodi do povećanja emisija CO u dinamičnim uvjetima vožnje.

DIO B: Zaštita od nedopuštenih zahvata

5.   Zaštita od nedopuštenih zahvata na brojaču kilometara i sustavima za kontrolu emisija

Nedopušteni zahvati (34) na sustavima za kontrolu emisija radi njihova uklanjanja ili izmjene njihove uporabe te povećanja emisija vozila izričito su zabranjeni u skladu s važećim propisima (35).

Člankom 3. točkama 4. i 5. Uredbe (EU) 2017/1151 te odjeljkom 2.3. njezina Priloga I. o odredbama za sigurnost elektroničkog sustava nadalje se zahtijeva da proizvođači ugrađuju sustave za odvraćanje od izmjena sustavâ za kontrolu emisija i brojača kilometara u lakim vozilima. Slične odredbe uključene su u članak 3. točku 8. Uredbe (EU) br. 582/2011 i točku 2.1. Priloga X. za teška vozila.

Brojni dokazi pokazuju da nedopušteni zahvati na sustavima za kontrolu emisija mogu biti prisutni na svim tipovima motornih vozila (36) , (37) , (38). Najočitiji razlog za tu praksu ekonomska je dobit za korisnika vozila koji ne mora platiti reagens ili zamijeniti neispravan filtar čestica. Među drugim su razlozima povećanje snage ili smanjenje potrošnje goriva. Slični nedopušteni zahvati redovita su pojava i kad je riječ o brojaču kilometara (39) , (40) , (41) , (42), isto tako radi ekonomske dobiti umjetnim predstavljanjem vozila kao novijeg. U izvješću JRC-a Vehicles Odometer and Emission Control Systems: Digital Tampering and Countermeasures (Brojači kilometara vozila i sustavi za kontrolu emisija: digitalni nedopušteni zahvati i protumjere) (43) detaljno su opisani mogući sljedeći koraci za sprječavanje digitalnih nedopuštenih zahvata koje je potrebno razraditi. Stoga je važno da se ispravna primjena mjera za sprečavanje nedopuštenih zahvata koje poduzimaju proizvođači provjeri jednostavnim ispitivanjima već tijekom nadzora tržišta.

5.1.   Predložena metodologija za provjeru sukladnosti sa zahtjevima za sprečavanje nedopuštenih zahvata 28

Metodologija za sustave za kontrolu emisija

Kako bi se potvrdilo da je proizvođač ugradio odgovarajuću zaštitu od nedopuštenih zahvata i manipulacije sustavima za kontrolu emisija, važno je da laboratorij za svako ispitano vozilo pokuša manipulirati sustavom za kontrolu emisija uporabom barem jednog od sustava nedopuštenih zahvata za kontrolu emisija dostupnih na tržištu.

Ako je manipulacija izvediva, vozilo ne ispunjava odredbe o sigurnosti elektroničkih sustava propisane u Uredbi (EU) 2017/1151 odnosno Uredbi (EU) br. 582/2011 jer se na vozilu mogu izvršiti nedopušteni zahvati.

Tijela za nadzor tržišta trebala bi svake godine na različite načine (kao što su AdBlue deaktivatori, uklanjanje DPF-ova, fizičko i elektroničko neovlašteno manipuliranje EGR-om i TWC-om itd.) probati izvesti nedopuštene zahvate na sustavima za kontrolu emisija kako bi se pokušale otkriti sve mogućnosti za izvođenje nedopuštenih zahvata. Nalaze treba unijeti u ICSMS, objaviti ih, raspraviti o njima na Forumu te ih staviti na raspolaganje javnosti.

Laboratorij isto tako može osmisliti vlastite odgovarajuće provjere za ispitivanje primjerene zaštite sustava za kontrolu emisija, kao što su analiza softvera ili druge složenije sigurnosne provjere sustava.

Metodologija za nedopuštene zahvate na brojaču kilometara

Kako bi se potvrdilo da je proizvođač ugradio odgovarajuću zaštitu od nedopuštenih zahvata i manipulacije brojačem kilometara, najbolja je praksa da laboratorij pokuša izvesti manipulaciju brojača kilometara koristeći jedan od relevantnih instrumenata dostupnih na tržištu. Ako je manipulacija uspješna, vozilo ne ispunjava odredbe o sigurnosti elektroničkih sustava propisane Uredbom (EU) 2017/1151 pa bi ga trebalo opozvati radi ažuriranja softvera kojim se uklanja mana koja omogućuje neovlaštene zahvate.

Tijela za nadzor tržišta trebala bi unijeti svoje nalaze u ICSMS (44) te o njima raspravljati na Forumu. Ta bi se izvješća trebala objaviti.

---

(1)  SL L 171, 29.6.2007., str. 1.

(2)  SL L 188, 18.7.2009., str. 1.

(3)  SL L 175, 7.7.2017., str. 1.

(4)  SL L 167, 25.6.2011., str. 1.

(5)  Vidjeti točku 112. presude u predmetu C-693/18.

(6)  Vidjeti točku 2. presuda u predmetima C 128/20, C 134/20 i C 145/20 od 14. srpnja 2022.

(7)  OBAVIJEST KOMISIJE o smjernicama za evaluaciju pomoćnih strategija kontrole emisija i otkrivanje poremećajnih uređaja u vezi s primjenom Uredbe (EZ) br. 715/2007 o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6), C(2017) 352 final.

(8)  SL L 171, 24.6.2013., str. 1.

(9)  Dio a u skladu s Uredbom (EU) br. 582/2011 kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 133/2014, Prilog VI. točka 4.

(10)  Članak 7. stavak 3. Uredbe EU 2018/858.

(11)  SL L 151, 14.6.2018., str. 1.

(12)  Članak 8. stavak 1. Uredbe (EU) 2018/858.

(13)  CARES | Daljinsko praćenje emisija u gradskom zraku (cares-project.eu).

(14)  Projekt | Nemo (nemo-cities.eu).

(15)  Za laka vozila u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2017/1151 u vezi s Dodatkom 1. Prilogu II. toj uredbi.

Za teške motore u skladu s člankom 12. Uredbe (EU) br. 582/2011 u vezi s Prilogom II. toj uredbi.

(16)  Tablica je nepotpuna. Tumači se ovisno o specifičnim uvjetima koji se odnose na određeni homologacijski znak.

(17)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A42019X0253&qid=1658915552410

(18)  U tom slučaju ispitivanje PEMS-om dovoljno je za dokazivanje sukladnosti motora sa zahtjevima WHTC-a te se može izbjeći njegovo vađenje.

(19)  Imajte na umu da bi čak i u tom slučaju emisije i dalje morale biti unutar graničnih vrijednosti.

(20)  CADC: Common Artemis Driving Cycles.

(21)  BAB: ADAC Highway Cycle (BAB 130).

(22)  TfL: Transport for London Cycle.

(23)  Koja imaju barem minimalnu udaljenost od 16 km, ali nesukladna su s drugim zahtjevima.

(24)  Napomena: predloženi popis modaliteta nije sveobuhvatan, a točni uvjeti ispitivanja ovisit će o situacijama u vožnji kakve postoje u stvarnom životu.

(25)  Tri faze ispitivanja su: „U” se odnosi na urbano, „R” na ruralno i „M” na autocestu.

(26)  Primjenjive granične vrijednosti emisija za ispitivanja emisija tijekom vožnje uključuju dodatna dopuštena odstupanja kako bi se uzela u obzir mjerna nesigurnost PEMS-a kako je propisano u relevantnim uredbama.

(27)  Kao što je preventivno održavanje ili senzor protoka kako bi se izbjeglo i detektiralo onečišćenje EGR-a.

(28)  Zajednički istraživački centar – ispitivanje emisija lakih vozila 2019. – https://ec.europa.eu/jrc/en/publication/eur-scientific-and-technical-research-reports/joint-research-centre-2019-light-duty-vehicles-emissions-testing.

(29)  Vidjeti točku 79. u predmetu C-134/20.

(30)  Vidjeti točku 69. u predmetu C-128/20.

(31)  Kako je opisano u proširenoj opisnoj dokumentaciji.

(32)  Ako se ne kompenzira drugim sustavima za kontrolu emisija.

(33)  Za homologacije tipa dodijeljene nakon objave ovog dokumenta.

(34)  „Nedopušteni zahvat” znači isključivanje, namještanje ili preinaka sustava za kontrolu emisija vozila ili pogonskog sustava, obuhvaćajući sva programska rješenja ili druge elemente logike nadzora u tim sustavima, čiji je predviđeni ili nepredviđeni učinak povećanje emisija vozila.

(35)  Članak 7. Uredbe (EZ) br. 595/2009.

(36)  Izvješće o stanju švicarskih kontrola teških kamiona, neslužbeni dokument GRPE-75-06, lipanj 2017.

(37)  ACEA Adblue radionica o emulatorima, 5. prosinca 2017.

(38)  Investigation of NOx manipulation in heavy-duty vehicles (Istraživanje manipulacije NOx-a u teškim vozilima), Danska agencija za sigurnost cestovnog prometa, 2018.

(39)  Research for TRAN Committee – Odometer tampering: measures to prevent it (Istraživanje za odbor TRAN – Neovlašteno mijenjanje stanja brojača kilometara: mjere sprječavanja), studija iz 2017.

(40)  https://www.fiaregion1.com/mileage-fraud/

(41)  https://unece.org/DAM/trans/doc/2015/wp29grsg/GRSG-108-37e.pdf

(42)  Tachomanipulation bei Gebrauchtwagen erkennen | ADAC

(43)  https://circabc.europa.eu/d/a/workspace/SpacesStore/079d3ad8-7121-4c8b-bb57-f5ba13c4407c/JRC%20Vehicles%20Odometer%20and%20Emission%20Control%20System%20Digital%20Tampering.pdf

(44)  Članak 12. stavak 1. Uredbe (EU) 2018/858.

Tečajna lista eura (1)

23. veljače 2023.

(2023/C 68/02)

1 euro =

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,0616
JPY	japanski jen	143,32
DKK	danska kruna	7,4429
GBP	funta sterlinga	0,88140
SEK	švedska kruna	11,0579
CHF	švicarski franak	0,9892
ISK	islandska kruna	152,70
NOK	norveška kruna	10,9545
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	23,686
HUF	mađarska forinta	381,43
PLN	poljski zlot	4,7438
RON	rumunjski novi leu	4,9146
TRY	turska lira	20,0355
AUD	australski dolar	1,5551
CAD	kanadski dolar	1,4366
HKD	hongkonški dolar	8,3291
NZD	novozelandski dolar	1,7039
SGD	singapurski dolar	1,4249
KRW	južnokorejski von	1 376,59
ZAR	južnoafrički rand	19,4076
CNY	kineski renminbi-juan	7,3227
IDR	indonezijska rupija	16 141,05
MYR	malezijski ringit	4,7071
PHP	filipinski pezo	58,351
RUB	ruski rubalj
THB	tajlandski baht	36,848
BRL	brazilski real	5,4765
MXN	meksički pezo	19,4512
INR	indijska rupija	87,6695

---

(1)  Izvor: referentna tečajna lista koju objavljuje ESB.

Informativna obavijest Komisije u skladu s postupkom iz članka 16. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici

Obveze pružanja javnih usluga redovitog zračnog prijevoza

(Tekst značajan za EGP)

(2023/C 68/03)

Država članica	Italija
Predmetni zračni putovi	Reggio Calabria – Torino, u oba smjera Reggio Calabria – Venecija, u oba smjera Reggio Calabria – Bologna, u oba smjera
Datum stupanja na snagu obveza javnih usluga	27. svibnja 2023.
Adresa na kojoj se mogu dobiti tekst i sve informacije i/ili dokumentacija o obvezi javnih usluga	Za dodatne informacije: Ministarstvo infrastrukture i prometa Odjel za održivu mobilnost Glavna uprava za zračne luke, zračni promet i satelitske usluge Via Giuseppe Caraci, 36 00157 Rim ITALIJA Tel. +39 0644127190 Nacionalna agencija za civilno zrakoplovstvo (ENAC) Odjel za zračni promet i izdavanje dozvola Viale Castro Pretorio, 118 00185 Rim ITALIJA Tel. +39 0644596532 Internetske stranice: http://www.mit.gov.it http://www.enac.gov.it E-pošta: dg.ta@pec.mit.gov.it osp@enac.gov.it

Informativna obavijest Komisije u skladu s postupkom iz članka 17. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici

Javni natječaj za obavljanje redovitog zračnog prijevoza u skladu s obvezama obavljanja javnih usluga

(Tekst značajan za EGP)

(2023/C 68/04)

Država članica	Italija
Predmetni zračni putovi	Reggio Calabria – Bologna i obratno
Razdoblje valjanosti ugovora	Od 27. svibnja 2023. do 26. svibnja 2025.
Rok za podnošenje ponuda	2 mjeseca od datuma objave ove obavijesti
Adresa na kojoj se mogu dobiti tekst javnog natječaja i sve informacije i/ili dokumentacija u vezi s javnim natječajem i s obvezom obavljanja javnih usluga	ENAC Direzione Trasporto Aereo e Licenze Viale Castro Pretorio br. 118 00185 Rim ITALIJA Tel. +39 0644596247 E-pošta: osp@enac.gov.it Internetske stranice: http://www.mit.gov.it http://www.enac.gov.it

Informativna obavijest Komisije u skladu s postupkom iz članka 17. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici

Javni natječaj za obavljanje redovitog zračnog prijevoza u skladu s obvezama obavljanja javnih usluga

(Tekst značajan za EGP)

(2023/C 68/05)

Država članica	Italija
Predmetni zračni putovi	Reggio Calabria – Torino i obrnuto
Razdoblje valjanosti ugovora	Od 27. svibnja 2023. do 26. svibnja 2025.
Rok za podnošenje ponuda	2 mjeseca od datuma objave ove obavijesti
Adresa na kojoj se mogu dobiti tekst javnog natječaja i sve informacije i/ili dokumentacija u vezi s javnim natječajem i s obvezom obavljanja javnih usluga	ENAC Direzione Trasporto Aereo e Licenze Viale Castro Pretorio br. 118 00185 Rim ITALIJA Tel. +39 0644596247 E-pošta: osp@enac.gov.it Internetske stranice: http://www.mit.gov.it http://www.enac.gov.it

Informativna obavijest Komisije u skladu s postupkom iz članka 17. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici

Javni natječaj za obavljanje redovitog zračnog prijevoza u skladu s obvezama obavljanja javnih usluga

(Tekst značajan za EGP)

(2023/C 68/06)

Država članica	Italija
Predmetni zračni putovi	Reggio Calabria – Venecija i obratno
Razdoblje valjanosti ugovora	Od 27. svibnja 2023. do 26. svibnja 2025.
Rok za podnošenje ponuda	2 mjeseca od datuma objave ove obavijesti
Adresa na kojoj se mogu dobiti tekst javnog natječaja i sve informacije i/ili dokumentacija u vezi s javnim natječajem i s obvezom obavljanja javnih usluga	ENAC Direzione Trasporto Aereo e Licenze Viale Castro Pretorio br. 118 00185 Rim ITALIJA Tel. +39 0644596247 E-pošta: osp@enac.gov.it Internetske stranice: http://www.mit.gov.it http://www.enac.gov.it

OBAVIJEST U SKLADU S ČLANKOM 29. STAVKOM 2. PRAVILNIKA O OSOBLJU

Objava slobodnog radnog mjesta direktora Uprave za rashode (BUDG.A) u Glavnoj upravi za proračun (razred AD 14) u Bruxellesu

COM/2023/10426

(2023/C 68/07)

Europska komisija objavila je oglas (referentni broj COM/2023/10426) za slobodno radno mjesto direktora Uprave za rashode (BUDG.A) u Glavnoj upravi za proračun (razred AD 14).

Tekst oglasa za slobodno radno mjesto na 24 jezika dostupan je na posebnoj internetskoj stranici Komisije, na kojoj možete i podnijeti svoju prijavu: https://europa.eu/!jRN9r6

Prethodna prijava koncentracije

(Predmet M.11035 – STENA / MIDSONA)

Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka

(Tekst značajan za EGP)

(2023/C 68/08)

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1. („Uredba o koncentracijama”).

(2)  SL C 366, 14.12.2013., str. 5.

Objava obavijesti o odobrenju standardne izmjene specifikacije proizvoda za naziv u sektoru vina iz članka 17. stavaka 2. i 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33

(2023/C 68/09)

Ova obavijest objavljuje se u skladu s člankom 17. stavkom 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33 (1).

OBAVIJEST O ODOBRENJU STANDARDNE IZMJENE

„Carnuntum”

PDO-AT-A0217-AM01

Datum obavijesti: 29.11.2022.

OPIS I RAZLOZI ODOBRENE IZMJENE

1.   Najveći prinos po hektaru

Najveći prinos po hektaru prije berbe 2020. iznosio je 9 000 kg/ha, a nakon berbe 2020. utvrđen je na 10 000 kg/ha.

2.   Sorte vinove loze

Do berbe 2019. za vina ZOI-ja Carnuntum bile su bez ograničenja dopuštene sve sorte koje su odobrene za kvalitetna vina u Austriji. Od berbe 2019. ograničen je popis mogućih sorti.

JEDINSTVENI DOKUMENT

1.   Naziv(i)

Carnuntum

2.   Vrsta oznake zemljopisnog podrijetla

ZOI – zaštićena oznaka izvornosti

3.   Kategorije proizvoda od vinove loze

1.

Vino

4.   Opis vina

1.   Carnuntum ZOI „weiß”

SAŽETI TEKSTUALNI OPIS

Bijela vina ZOI-ja Carnuntum proizvode se od sorti Chardonnay, Weißburgunder i Grüner Veltliner.

Boja: zelenkastožuta do blijedo zlatnožuta.

Miris: Ako se vino ne čuva u drvenim bačvama, miris mu je prožet svježim notama jabuka i agruma. U dodiru s drvenom bačvom razvijaju se note prženog maslaca i ekstraktivne note, s aromama bijelog kruha, suhog voća i grožđica.

Okus: Ako prevladava udio sorte Grüner Veltliner, vino ima okus pikantnog bijelog papra s aromama jabuke, kruške, agruma i koštuničavog voća. Vina Carnuntum u kojima dominiraju Chardonnay ili Weißburgunder, osim klasičnih voćnih aroma (jabuka, ponešto dunje i egzotično voće), imaju i pikantnu notu (livadno cvijeće, ali i orašasti plodovi).

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % vol.)	15,0
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % vol.)	9,0
Najmanja ukupna kiselost	4,0 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)	18
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)	200

2.   Carnuntum ZOI „rot”

SAŽETI TEKSTUALNI OPIS

Crna vina ZOI-ja Carnuntum proizvode se od glavnih sorti Zweigelt i Blaufränkisch.

Boja: tamno crvenkastoljubičasta.

Miris: Miris se odlikuje aromama vanilije i višnje, ali ima i naznake paprike, crnog ribiza ili cimeta, što daje voćno-baršunasti buke.

Okus: Ako je u vinu velikim dijelom prisutna sorta Zweigelt, okus mu je sočan i s voćnim notama zrelih višanja i ponekad šljiva. Vina ZOI-ja Carnuntum općenito imaju umjeren sadržaj tanina i blage začinske note. Ako je u vinu velikim dijelom prisutna sorta Blaufränkisch, vino ima izražen okus šumskog voća ili trešnje, a karakterizira ga tipično jaka kiselost. Za razliku od vina u kojima prevladava sorta Zweigelt, ova vina imaju gustu strukturu i izražene tanine.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % vol.)	15,0
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % vol.)	12,0
Najmanja ukupna kiselost	4,0 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)	20
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)	150

5.   Postupci proizvodnje vina

5.1.   Posebni enološki postupci

—

5.2.   Najveći prinosi

1.	Carnuntum ZOI 10 000 kg grožđa po hektaru

6.   Razgraničeno zemljopisno područje

Oznaka izvornosti „Carnuntum” obuhvaća administrativni okrug Bruck an der Leitha i sudski okrug Schwechat u Donjoj Austriji.

7.   Sorte vinove loze

Blaufränkisch – Frankovka

Chardonnay – Morillon

Grüner Veltliner – Weißgipfler

Weißer Burgunder – Klevner

Weißer Burgunder – Pinot Blanc

Weißer Burgunder – Weißburgunder

Zweigelt – Blauer Zweigelt

Zweigelt – Rotburger

8.   Opis povezanosti

Carnuntum ZOI

Klima: Prevladava tipična panonska klima s vrućim, suhim ljetima i hladnim, suhim zimama. Ljeta i jeseni odlikuju se velikim razlikama u dnevnoj i noćnoj temperaturi. Nakon visokih dnevnih temperatura slijede niske noćne temperature. Međutim, obližnji Dunav i Nežidersko jezero ublažavaju i stabiliziraju temperaturu i vlažnost.

Tlo: Sastav tla na području ZOI-ja Carnuntum vrlo je raznolik i obuhvaća sve od gustih muljevitih tala i lesi do pjeskovito-šljunčanih slojeva. Tlo sadržava naslage mora Paratetis i nekadašnjeg Dunava. Te su naslage prekrivene velikom količinom vapnenačkog materijala, što je tipično za naslage nekadašnjih mora.

Povezanost: Razlike između dnevnih i noćnih temperatura bijelim vinima ZOI-ja Carnuntum omogućuju prepoznatljive voćne note jabuke, kruške i agruma jer grožđe noću pri nižim temperaturama proizvodi manje šećera i više aroma. Vapnenačka tla (u kombinaciji s odgovarajućom podlogom) bijelim vinima daju izraženu kiselost, što pak dodatno pojačava njihove voćne arome.

Crna vina ZOI-ja Carnuntum proizvedena od sorata Zweigelt i Blaufränkisch također profitiraju od razlika u dnevnoj i noćnoj temperaturi, koje pogoduju razvoju aroma zrelih višanja i šljiva. Stabilizirajući učinak Nežiderskog jezera crnim vinima ZOI-ja Carnuntum omogućuje dugo dozrijevanje u jesen, pa je za njih tipičan umjeren udio tanina. Prevladavajuća vapnenačka tla stvaraju u mnogim crnim vinima ZOI-ja Carnuntum blage začinske note.

9.   Osnovni dodatni uvjeti (pakiranje, označivanje, ostali zahtjevi)

Proizvodnja

Pravni okvir:

nacionalno zakonodavstvo

Vrsta dodatnog uvjeta:

Odstupanje u pogledu proizvodnje na razgraničenom zemljopisnom području

Opis uvjeta:

Austrijskim Zakonom o vinu za sva vina sa ZOI-jem propisano je da se proizvodnja vina sa ZOI-jem mora odvijati u vinogradarskoj regiji (područja podrijetla sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla) u kojoj se nalazi područje ZOI-ja ili u susjednoj vinogradarskoj regiji. Austrija stoga općenito primjenjuje odstupanje predviđeno člankom 5. Uredbe (EU) 2019/33.

Za proizvodnju ZOI-ja Carnuntum utvrđeni su dodatni uvjeti: Budući da se područje ZOI-ja Carnuntum nalazi u blizini drugih vinogradarskih područja Donje Austrije i Gradišća, postoje vinari izvan tog područja koji za proizvodnju svojih vina kupuju grožđe s područja ZOI-ja Carnuntum. Kako bi se vina koja nisu proizvedena na području ZOI-ja Carnuntum najučinkovitije kontrolirala, proizvodnja vina ZOI-ja Carnuntum izvan vinogradarskog područja može se obavljati samo ako se prijavi Regionalnom odboru za vino Carnuntum i on ga odobri. Naziv „ZOI Carnuntum” mora biti naveden na svim odgovarajućim računima, dostavnicama i otpremnim listovima.

Pravni okvir:

nacionalno zakonodavstvo

Vrsta dodatnog uvjeta:

pakiranje unutar razgraničenog zemljopisnog područja

Opis uvjeta:

Austrijskim Zakonom o vinu nisu utvrđena opća pravila o punjenju vina sa ZOI-jem u boce.

Kako bi se zajamčili kvaliteta i tipična svojstva ZOI-ja Carnuntum, za njegovo punjenje u boce utvrđeni su sljedeći uvjeti: Punjenje u boce izvan vinogradarskog područja Carnuntum može se obavljati samo ako se prijavi Regionalnom odboru za vino Carnuntum i on ga odobri. Naziv „ZOI Carnuntum” mora biti naveden na odgovarajućim računima, dostavnicama i otpremnim listovima.

Poveznica na specifikaciju proizvoda

https://info.bml.gv.at/themen/landwirtschaft/landwirtschaft-in-oesterreich/pflanzliche-produktion/wein/Weinherkunft.html

---

(1)  SL L 9, 11.1.2019., str. 2.

Objava obavijesti o odobrenju standardne izmjene specifikacije proizvoda za naziv u sektoru vina iz članka 17. stavaka 2. i 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33

(2023/C 68/10)

Ova obavijest objavljuje se u skladu s člankom 17. stavkom 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33 (1).

OBAVIJEST O ODOBRENJU STANDARDNE IZMJENE

„Weststeiermark”

PDO-AT-A0234-AM01

Datum obavijesti: 29.11.2022.

OPIS I RAZLOZI ODOBRENE IZMJENE

1.   Izmjena najvećeg prinosa po hektaru

Najveći prinos po hektaru prije berbe 2020. iznosio je 9 000 kg/ha, a nakon berbe 2020. utvrđen je na 10 000 kg/ha.

2.   Sorte vinove loze

Do berbe 2018. za vina ZOI-ja Weststeiermark bile su bez ograničenja dopuštene sve sorte vinove loze koje su odobrene za kvalitetna vina u Austriji. Od berbe 2018. ograničen je popis mogućih sorti.

JEDINSTVENI DOKUMENT

1.   Naziv(i)

Weststeiermark

2.   Vrsta oznake zemljopisnog podrijetla

ZOI – zaštićena oznaka izvornosti

3.   Kategorije proizvoda od vinove loze

1.

Vino

4.   Opis vina

ZOI Weststeiermark

SAŽETI TEKSTUALNI OPIS

U vinogradarskom području ZOI-ja Weststeiermark približno 80 % proizvodnje odnosi se na sortu Blauer Wildbacher (tradicionalni naziv: Schilcher). Blauer Wildbacher stara je autohtona sorta vinove loze.

Boja: ružičasta do rosé

Aroma: note crvenih bobica (divlje jagode, jagode, maline)

Okus: osvježavajući, živahan i kiselkast, s naglašenim notama sočnog šumskog voća i jagoda.

Mali udio vina sa ZOI-jem Weststeiermark proizvodi se od bijeloga grožđa.

Boja: zelenožuta do svjetlozlatnožuta

Aroma: voćna aroma crnog ribiza i ogrozda, ali i zelene paprike.

Okus: jabuka, svježe pokošena trava i mineralne note.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % vol.)	15,0
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % vol.)	9
Najmanja ukupna kiselost	4 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)	18
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)	200

5.   Postupci proizvodnje vina

5.1.   Posebni enološki postupci

—

5.2.    Najveći prinosi

ZOI Weststeiermark

10 000 kg grožđa po hektaru

6.   Razgraničeno zemljopisno područje

Oznaka izvornosti „Weststeiermark” obuhvaća okruge „Graz”, „Graz-Umgebung”, „Voitsberg” i „Deutschlandsberg” u pokrajini Štajerskoj.

7.   Sorte vinove loze

Blauer Wildbacher – Schilcher

8.   Opis povezanosti

ZOI Weststeiermark

Klima: Područje ZOI-ja Weststeiermark odlikuje se posebnom topografijom. Duboke doline koje se protežu od istoka prema zapadu štite od snažnih vjetrova i omogućuju znatno zagrijavanje tijekom dana. Isto tako, velika većina vinograda nalazi se na padinama, pa sunčevu svjetlost upija više nego što je uobičajeno. S druge strane, noći su vrlo hladne zbog nadmorske visine na kojoj se područje ZOI-ja Weststeiermark nalazi.

Tlo: Većina vinograda na području ZOI-ja Weststeiermark uglavnom se nalazi na većinom kiselim kristalnim čvrstim stijenama istočnog alpskog područja, a na istoku djelomično na grubim i pretežno lomljivim stijenama štajerskog bazena.

Povezanost: Zbog ekstremne temperaturne razlike između dana i noći grožđe ima nadprosječno veliku kiselost. Stoga je ružičasto vino sa ZOI-jem Weststeiermark (tradicionalni naziv „Schilcher”) najkiselije austrijsko vino. I bijela se vina u načelu odlikuju jačom kiselošću. Osim što određuje kiselost, razlika između dnevnih i noćnih temperatura zaslužna je i za karakteristične voćne arome kao što su jagoda i malina, posebno u slučaju bijelih vina iz porodice Burgunder.

9.   Osnovni dodatni uvjeti (pakiranje, označivanje, ostali zahtjevi)

Proizvodnja

Pravni okvir:

nacionalno zakonodavstvo

Vrsta dodatnog uvjeta:

odstupanje u pogledu proizvodnje na razgraničenom zemljopisnom području

Opis uvjeta:

Austrijskim Zakonom o vinu za sva vina sa ZOI-jem propisano je da se proizvodnja vina sa ZOI-jem mora odvijati u vinogradarskoj regiji (područja podrijetla sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla) u kojoj se nalazi područje ZOI-ja ili u susjednoj vinogradarskoj regiji. Austrija stoga općenito primjenjuje odstupanje predviđeno člankom 5. Uredbe (EU) 2019/33.

Za proizvodnju ZOI-ja Weststeiermark utvrđeni su dodatni uvjeti. Proizvodnja se mora odvijati na zaštićenom području ZOI-ja Steiermark (koje obuhvaća ZOI Weststeiermark, ZOI Südsteiermark i ZOI Vulkanland Steiermark). Proizvodnja izvan vinogradarskog područja ZOI-ja Steiermark može se obavljati samo ako se prijavi Štajerskom regionalnom odboru za vino i on ga odobri.

Punjenje

Pravni okvir:

nacionalno zakonodavstvo

Vrsta dodatnog uvjeta:

pakiranje unutar razgraničenog zemljopisnog područja

Opis uvjeta:

Austrijskim Zakonom o vinu nisu utvrđena opća pravila o punjenju vina sa ZOI-jem u boce.

Kako bi se zajamčili kvaliteta i tipična svojstva ZOI-ja Weststeiermark, za punjenje u boce ZOI-ja Weststeiermark utvrđeni su sljedeći uvjeti: Punjenje se mora obavljati na zaštićenom području ZOI-ja Steiermark (koje obuhvaća ZOI Weststeiermark, ZOI Südsteiermark i ZOI Vulkanland Steiermark). Punjenje u boce izvan vinogradarskog područja ZOI-ja Steiermark može se obavljati samo ako se prijavi Štajerskom regionalnom odboru za vino i on ga odobri.

Poveznica na specifikaciju proizvoda

https://info.bml.gv.at/themen/landwirtschaft/landwirtschaft-in-oesterreich/pflanzliche-produktion/wein/Weinherkunft.html

---

(1)  SL L 9, 11.1.2019., str. 2.

Objava obavijesti o odobrenju standardne izmjene specifikacije proizvoda za naziv u sektoru vina iz članka 17. stavaka 2. i 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33

(2023/C 68/11)

Ova obavijest objavljuje se u skladu s člankom 17. stavkom 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33 (1).

OBAVIJEST O ODOBRENJU STANDARDNE IZMJENE

„Neusiedlersee”

PDO-AT-A0219-AM01

Datum obavijesti: 29.11.2022.

OPIS I RAZLOZI ODOBRENE IZMJENE

1.   Najveći prinos po hektaru

Najveći prinos po hektaru prije berbe 2020. iznosio je 9 000 kg/ha, a nakon berbe 2020. utvrđen je na 10 000 kg/ha.

2.   Sorte vinove loze

Do berbe 2020. za vina ZOI-ja Neusiedlersee bile su bez ograničenja dopuštene sve sorte vinove loze koje su odobrene za kvalitetna vina u Austriji. Od berbe 2020. ograničen je popis mogućih sorti.

JEDINSTVENI DOKUMENT

1.   Naziv(i)

Neusiedlersee

2.   Vrsta oznake zemljopisnog podrijetla

ZOI – zaštićena oznaka izvornosti

3.   Kategorije proizvoda od vinove loze

1.

Vino

15.	Vino od prosušenoga grožđa

16.	Vino od prezreloga grožđa

4.   Opis vina

1.   ZOI Neusiedlersee

SAŽETI TEKSTUALNI OPIS

Vino sa ZOI-jem Neusiedlersee proizvodi se od sorte Zweigelt.

Boja: prigušena jarko crvena

Miris: tipični voćno-baršunasti buke s aromama vanilije i višnje

Okus: Ako dozrijeva u čeličnim spremnicima, vino sa ZOI-jem Neusiedlersee razvija arome zrelih višanja ili šljiva, što je tipično za sortu Zweigelt.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % vol.)	15,0
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % vol.)	12,0
Najmanja ukupna kiselost	4 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)	20
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)	150

2.   ZOI Neusiedlersee „Reserve”

SAŽETI TEKSTUALNI OPIS

Vino sa ZOI-jem Neusiedlersee može dozrijevati i u drvenim bačvama i tada mora nositi dodatnu oznaku „Reserve”.

Okus: U pozadini se javlja okus zrelih višanja ili šljiva, a u prvi plan izbijaju arome zrelih tanina, vanilije, čokolade i kompota od šljiva, dobivene skladištenjem u drvenim bačvama;

Boja: prigušena i vrlo jaka crvena

Miris: Pri dozrijevanju u drvenim bačvama ZOI Neusiedlersee „Reserve” dobiva, ovisno o stupnju prepečenosti drva, tipične note vanilije pa sve do aroma dimljene čokolade.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % vol.)	15,0
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % vol.)	13,0
Najmanja ukupna kiselost	4 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)	20
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)	150

3.   ZOI Neusiedlersee „fruchtsüß”

SAŽETI TEKSTUALNI OPIS

Vino sa ZOI-jem Neusiedlersee kategorije „fruchtsüß” proizvodi se od prezreloga grožđa.

Sorta vinove loze: Moguće su sve austrijske bijele kvalitetne sorte, a prevladava sorta Welschriesling.

Okus i miris: Moraju biti u skladu s kriterijima za tradicionalne nazive „Spätlese” i „Auslese”, a to su osobito visoka voćna slatkoća i naznake tropskog voća (npr. banana i ananas).

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % vol.)	15,0
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % vol.)	5
Najmanja ukupna kiselost	4 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)	18
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)	350

4.   ZOI Neusiedlersee „edelsüß”

SAŽETI TEKSTUALNI OPIS

Vino sa ZOI-jem Neusiedlersee kategorije „edelsüß” proizvodi se od prosušenoga grožđa.

Sorta vinove loze: Moguće su sve austrijske bijele kvalitetne sorte, a prevladava sorta Welschriesling.

Okus i miris: Moraju biti u skladu s kriterijima za tradicionalne nazive „Beerenauslese” i „Trockenbeerenauslese”, a to su osobito karakteristične arome orašastih plodova, meda i karamele.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % vol.)	15,0
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % vol.)	5
Najmanja ukupna kiselost	4 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)	40
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)	400

5.   Postupci proizvodnje vina

5.1.   Posebni enološki postupci

—

5.2.   Najveći prinosi

ZOI Neusiedlersee

10 000 kg grožđa po hektaru

6.   Razgraničeno zemljopisno područje

Zaštićena oznaka izvornosti „Neusiedlersee” obuhvaća cijeli politički okrug Neusiedl am See u Gradišću, osim općina Winden i Jois.

7.   Sorte vinove loze

Welschriesling

Zweigelt – Blauer Zweigelt

Zweigelt – Rotburger

8.   Opis povezanosti

ZOI Neusiedlersee

Klima: Područje ZOI-ja Neusiedlersee nalazi se u središtu panonske klimatske zone. Klima se odlikuje suhim, vrućim ljetima i hladnim zimama s malo snijega. Nežidersko jezero, najveće stepsko jezero središnje Europe, sa svojih 300 km2 vode i tršćaka važan je regulator klime i stvara posebnu mikroklimu. Ljeti se ta velika vodena površina danju zagrijava, a noću se nakupljena toplina ispušta u okoliš. Visoka vlažnost (zbog velike površine jezera) i jesenska magla tipični su za razdoblje dozrijevanja grožđa ZOI-ja Neusiedlersee.

Tlo: Područje ZOI-ja Neusiedlersee proteže se od sjeverne do istočne obale Nežiderskog jezera. Na sjeveroistočnoj obali jezera nalaze se černozem i laporna tla. U Seewinkelu (južnom dijelu područja ZOI-ja Neusiedlersee) prisutna su i šljunčana, pješčana i slana tla.

Povezanost: Ti se čimbenici na sljedeći način odražavaju na okus vina sa ZOI-jem Neusiedlersee:

1.	ZOI Neusiedlersee i ZOI Neusiedlersee „Reserve” proizvode se od sorte Zweigelt. Ta sorta uspijeva na tlima siromašnima hranjivim tvarima kao što su šljunčana, pješčana i slana tla u južnom dijelu Nežiderskog jezera te na tim tlima stvara tipične arome višnje, šljive i marelice.

2.

ZOI Neusiedlersee „Spätlese” i „Auslese” proizvode se od prezreloga grožđa. Suha i vruća ljeta vinogradarskog područja Neusiedlersee omogućuju posebno dugo dozrijevanje grožđa, što dodatno potiče termička regulacija zagrijanog jezera ljeti. Prezrelo grožđe razvija miris i okus s naznakama tropskog voća (npr. banana i ananas).

3.

ZOI Neusiedlersee „Beerenauslese” i „Trockenbeerenauslese” proizvode se od prosušenoga grožđa. Visoka vlažnost (zbog velike površine jezera) i jesenska magla pridonose stvaranju takozvane plemenite plijesni (Botrytis cinerea). Zbog te plijesni na grožđu kožica postaje porozna i vodopropusna. Stoga se grožđe suši još dok je neobrano u vinogradu, što mirisu i okusu daje karakteristične arome orašastih plodova, meda i karamele.

9.   Osnovni dodatni uvjeti (pakiranje, označivanje, ostali zahtjevi)

Proizvodnja

Pravni okvir:

nacionalno zakonodavstvo

Vrsta dodatnog uvjeta:

odstupanje u pogledu proizvodnje na razgraničenom zemljopisnom području

Opis uvjeta:

Austrijskim Zakonom o vinu za sva vina sa ZOI-jem propisano je da se proizvodnja vina sa ZOI-jem mora odvijati u vinogradarskoj regiji (područja podrijetla sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla) u kojoj se nalazi područje ZOI-ja ili u susjednoj vinogradarskoj regiji. Austrija stoga općenito primjenjuje odstupanje predviđeno člankom 5. Uredbe (EU) 2019/33.

Za proizvodnju ZOI-ja Neusiedlersee utvrđeni su dodatni uvjeti: Proizvodnja ZOI-ja Neusiedlersee može se odvijati izvan zaštićenog područja samo ako se vinogradi proizvođača nalaze na području ZOI-ja Neusiedlersee, a vino se proizvodi u pogonu izvan područja ZOI-ja Neusiedlersee ili ako je proizvođač s pogonom izvan područja ZOI-ja Neusiedlersee sklopio ugovor s vlasnicima vinograda koji se nalaze na području ZOI-ja Neusiedlersee.

Punjenje

Pravni okvir:

nacionalno zakonodavstvo

Vrsta dodatnog uvjeta:

pakiranje unutar razgraničenog zemljopisnog područja

Opis uvjeta:

Austrijskim Zakonom o vinu nisu utvrđena opća pravila o punjenju vina sa ZOI-jem u boce.

Kako bi se zajamčili kvaliteta i tipična svojstva ZOI-ja Neusiedlersee, za punjenje u boce tog ZOI-ja utvrđeni su sljedeći uvjeti: Punjenje u boce ZOI-ja Neusiedlersee može se obavljati izvan zaštićenog područja samo ako se vinogradi punionica nalaze na području ZOI-ja Neusiedlersee, a vino se puni u boce u punionici izvan područja ZOI-ja Neusiedlersee.

Poveznica na specifikaciju proizvoda

https://info.bml.gv.at/themen/landwirtschaft/landwirtschaft-in-oesterreich/pflanzliche-produktion/wein/Weinherkunft.html

---

(1)  SL L 9, 11.1.2019., str. 2.

Objava obavijesti o odobrenju standardne izmjene specifikacije proizvoda za naziv u sektoru vina iz članka 17. stavaka 2. i 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33

(2023/C 68/12)

Ova obavijest objavljuje se u skladu s člankom 17. stavkom 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33 (1).

OBAVIJEST O ODOBRENJU STANDARDNE IZMJENE

„Wachau”

PDO-AT-A0205-AM01

Datum obavijesti: 29.11.2022.

OPIS I RAZLOZI ODOBRENE IZMJENE

1.   Najveći prinos po hektaru

Najveći prinos po hektaru prije berbe 2020. iznosio je 9 000 kg/ha, a nakon berbe 2020. utvrđen je na 10 000 kg/ha.

2.   Sorte vinove loze

Do berbe 2020. za vina ZOI-ja Wachau bile su bez ograničenja dopuštene sve sorte vinove loze koje su odobrene za kvalitetna vina u Austriji. Od berbe 2020. ograničen je popis mogućih sorti.

JEDINSTVENI DOKUMENT

1.   Naziv(i)

Wachau

2.   Vrsta oznake zemljopisnog podrijetla

ZOI – zaštićena oznaka izvornosti

3.   Kategorije proizvoda od vinove loze

1.

Vino

4.   Opis vina

ZOI Wachau

SAŽETI TEKSTUALNI OPIS

Na području ZOI-ja Wachau proizvode se uglavnom bijela vina. Crna vina vrlo su malo zastupljena.

Boja: Većina je bijelih vina zelenkastožute ili svijetlo slamnatožute boje. Bijela vina visoke kvalitete koja dulje dozrijevaju mogu imati i srednju do jaku zlatnožutu boju, a boja mladih crnih vina može se opisati kao boja svjetlocrvene trešnje. Starija i zrela crna vina imaju jaku ljubičastocrvenu boju ili nijanse granatnocrvene i rubin-crvene boje.

Aroma: U bijelom vinu dominira jezgričavo voće kao što su jabuke ili kruške i agrumi. Što vino više dozrijeva, aroma sve više podsjeća na sušeno i egzotično voće (ananas, banana). Crna vina u Wachauu uglavnom imaju primarne arome trešnje i šljive, a nakon skladištenja u bačvi razvijaju se sekundarne arome kao što su duhan ili čokolada.

Okus: Kiselost, koja pridonosi okusu jabuke i agruma (grejp, limun, limeta), ključan je element okusa bijelih vina Wachauer. Zrelija bijela vina, posebno glavna sorta Grüner Veltliner, imaju naznake papra i marelice. Crnim vinima dominira voćni okus sa slabim taninom, a prisutne su i naznake višnje i crvenog ribiza. Vina koja se skladište u drvenim bačvama imaju nijanse dimljenog barriquea, s notama kompota i kuhanog voća.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % vol.)	15
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % vol.)	9,0
Najmanja ukupna kiselost	4 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)	18
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)	200

5.   Postupci proizvodnje vina

5.1.   Posebni enološki postupci

—

5.2.   Najveći prinosi

ZOI Wachau

10 000 kg grožđa po hektaru

6.   Razgraničeno zemljopisno područje

Zaštićena oznaka izvornosti „Wachau” obuhvaća općine Aggsbach, Bergern im Dunkelsteinerwald, Dürnstein, Mautern an der Donau, Mühldorf, Rossatz - Arnsdorf, Spitz i Weißenkirchen u Donjoj Austriji.

7.   Sorte vinove loze

Grüner Veltliner – Weißgipfler

Weißer Riesling – Rheinriesling

Weißer Riesling – Riesling

8.   Opis povezanosti

ZOI Wachau

Vinogradarsko područje Wachau odlikuje se strmim terasama na obali Dunava.

Klima: Na ovom se području susreću dva snažna utjecaja – atlantska klima sa zapada i panonska klima s istoka. Atlantska klima donosi iznadprosječne padaline, dok panonsku klimu karakteriziraju visoke dnevne temperature i hladne noći. Osim toga, Wachau je poznat po svojoj mikroklimi, što ovisi o nagibu, izloženosti i vrsti terena te o zidovima i stijenama terasa koji čuvaju toplinu. Velika vodena površina Dunava neutralizira visoke dnevne temperature, ali i jake zime. Osim toga, hladni vjetrovi iz sjevernog šumskog područja uzrokuju velike razlike između dnevne i noćne temperature, posebno u mjesecima prije berbe.

Tlo: S jedne strane, u Wachauu prevladavaju stjenovita, vremenskim utjecajima izložena tla, a s druge strane, nakon ledenog doba na planinama u zavjetrini nataložio se pijesak, tako da su se na istočnim padinama stvorile naslage lapora. Takav geološki teren i kamene terase, koje su sagrađene još u srednjem vijeku radi učinkovitijeg obrađivanja strmih padina duž Dunava, ujedno su i prepoznatljiva značajka krajolika Wachaua.

Povezanost: Stjenovita, vremenskim utjecajima izložena podloga terasa kod sorte Rheinriesling stvara arome agruma (limun, grejp), a laporasta tla zaslužna su za aromu jezgričavog voća (jabuka, kruška) kod snažnih vina punog okusa sorte Veltliner. Velike temperaturne razlike ključne su za visoku kiselost bijelih vina, a kod crnih vina ponajviše razvijaju voćni okus sa slabim taninom.

9.   Osnovni dodatni uvjeti (pakiranje, označivanje, ostali zahtjevi)

Proizvodnja

Pravni okvir:

nacionalno zakonodavstvo

Vrsta dodatnog uvjeta:

odstupanje u pogledu proizvodnje na razgraničenom zemljopisnom području

Opis uvjeta:

Austrijskim Zakonom o vinu za sva vina sa ZOI-jem propisano je da se proizvodnja vina sa ZOI-jem mora odvijati u vinogradarskoj regiji (područja podrijetla sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla) u kojoj se nalazi područje ZOI-ja ili u susjednoj vinogradarskoj regiji. Austrija stoga općenito primjenjuje odstupanje predviđeno člankom 5. Uredbe (EU) 2019/33.

Za proizvodnju ZOI-ja Wachau utvrđeni su dodatni uvjeti: Proizvodnja ZOI-ja Wachau izvan zaštićenog područja moguća je samo ako proizvođač ima poslovni nastan na zaštićenim područjima Kremstal ili Traisental, koja graniče s područjem ZOI-ja Wachau, i ako na zaštićenom području Wachau ima vinograde ili je s vlasnicima tih vinograda sklopio ugovor o dostavi grožđa.

Punjenje

Pravni okvir:

nacionalno zakonodavstvo

Vrsta dodatnog uvjeta:

pakiranje unutar razgraničenog zemljopisnog područja

Opis uvjeta:

Austrijskim Zakonom o vinu nisu utvrđena opća pravila o punjenju vina sa ZOI-jem u boce.

Kako bi se zajamčili kvaliteta i tipična svojstva ZOI-ja Wachau, za punjenje u boce ZOI-ja Wachau utvrđeni su sljedeći uvjeti: Punjenje u boce ZOI-ja Wachau može obavljati svaka punionica s poslovnim nastanom na zaštićenom području Wachau. Punjenje je dopušteno i punionicama koje imaju poslovni nastan na zaštićenim područjima Kremstal ili Traisental, koja graniče s područjem ZOI-ja Wachau, i koje na zaštićenom području Wachau imaju vinograde ili su s vlasnicima tih vinograda sklopile ugovor.

Poveznica na specifikaciju proizvoda

https://info.bml.gv.at/themen/landwirtschaft/landwirtschaft-in-oesterreich/pflanzliche-produktion/wein/Weinherkunft.html

---

(1)  SL L 9, 11.1.2019., str. 2.

Objava zahtjeva za odobrenje izmjene specifikacije proizvoda koja nije manja u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

(2023/C 68/13)

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev za izmjenu u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1) u roku od tri mjeseca od datuma ove objave.

ZAHTJEV ZA ODOBRENJE IZMJENE KOJA NIJE MANJA U SPECIFIKACIJI PROIZVODA ZAŠTIĆENE OZNAKE IZVORNOSTI/ZAŠTIĆENE OZNAKE ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

Zahtjev za odobrenje izmjene u skladu s člankom 53. stavkom 2. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012

„PIMENTÓN DE MURCIA”

EU br.: PDO-ES-0113-AM02 – 2.2.2021.

ZOI (X) ZOZP ( )

1.   Skupina koja podnosi zahtjev i legitimni interes

a)   Skupina koja podnosi zahtjev:

Consejo Regulador de la Denominación de Origen Protegida „PIMENTÓN DE MURCIA” (Regulatorni odbor za zaštićenu oznaku izvornosti „PIMENTÓN DE MURCIA”)

Avda. Santa Eulalia, 7 – Bajo

30850 Totana – Murcia

ESPAÑA

Tel. i faks 968424016

E-pošta: info@pimentondemurcia.es

b)   Legitimni interes:

Regulatorni odbor organizacija je koja predstavlja sve proizvođače i službeno je priznata kao organizacija koja upravlja tim ZOI-jem u skladu s primjenjivim zakonodavstvom (Rješenje Regionalnog ministarstva poljoprivrede, vode i okoliša od 17. prosinca 2001. kojim se odobrava propis o oznaci izvornosti „Pimentón de Murcia” i njezinu regulatornom odboru).

U prilogu se nalazi dopis s potpisom predsjednika odbora koji sadržava dokaz o njegovu legitimnom interesu te potvrdu o njegovu sastavu i funkcijama.

2.   Država članica ili treća zemlja

Španjolska

3.   Rubrika specifikacije proizvoda na koju se primjenjuje izmjena

☐	Naziv proizvoda

☒	Opis proizvoda

☒	Zemljopisno područje

☐	Dokaz o podrijetlu

☐	Način proizvodnje

☒	Povezanost

☐	Označivanje

☒	Ostalo [treba navesti] — Kontrolno tijelo — Nacionalni pravni zahtjevi

4.   Vrsta izmjene

☐	Izmjena specifikacije proizvoda registriranog ZOI-ja ili ZOZP-a koja se ne može smatrati manjom izmjenom u skladu s člankom 53. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012.

☒	Izmjena specifikacije proizvoda registriranog ZOI-ja ili ZOZP-a za koji nije objavljen jedinstveni dokument (ili istovrijedan dokument) koja se ne može smatrati manjom izmjenom u skladu s člankom 53. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012

5.   Izmjene

1.   Odjeljak B) Opis proizvoda

Izmjena analitičkih svojstava za komercijalne kategorije „Extra” i „Primera” (I. razred) opisanih u odjeljku B) Opis proizvoda, rubrika „Svojstva konačnog proizvoda”, podrubrika „Fizikalna i kemijska svojstva” (tablica).

Sadašnji tekst:

obuhvaćene su samo sljedeće komercijalne kategorije: EXTRA i PRIMERA (I. razred), definirane sljedećim analitičkim svojstvima:

Svojstva	Extra	Primera
(*1) Boja – minimalno jedinica ASTA	120	90
Najveća vlažnost izražena u %	14	14
Eterski ekstrakt suhe tvari izražen u %, najviše	20	23
Najveći udio pepela u suhoj tvari izražen u %:
— Ukupno	7,5	8
— netopljivi	0,7	1
Sirova vlakna u suhoj tvari izražena u %	27	28
Najveći kapsaicin izražen u %	0,003	0,003

Novi, izmijenjeni tekst:

obuhvaćene su samo sljedeće komercijalne kategorije: EXTRA i PRIMERA (I. razred), definirane sljedećim analitičkim svojstvima:

Svojstva	Extra	Primera
(*2) Boja – minimalno jedinica ASTA	≥ 120	≥ 90
Najveća vlažnost izražena u %	≤ 14	≤ 14
Eterski ekstrakt suhe tvari izražen u %, najviše	≤ 20	≤ 23
Najveći udio pepela u suhoj tvari izražen u %:
— ukupno	≤ 9,4	≤ 9,9
— netopljivi	≤ 0,7	≤ 1
Sirova vlakna u suhoj tvari izražena u %	≤ 27	≤ 28
Najveći kapsaicin izražen u %	≤ 0,003	≤ 0,003

Razlog:

Dva su razloga za izmjenu tablice s fizikalnim i kemijskim svojstvima.

Prvo, ova izmjena je ispravak. U sadašnjoj specifikaciji proizvoda sadržaj sirovih vlakana navodi se kao apsolutna i precizna vrijednost, a ne kao najmanja ili najveća vrijednost ili kao raspon. U važećem zakonodavstvu u to su vrijeme (Rješenje od 1. rujna 1983. o standardima kvalitete za Pimentón za izvoz, objavljeno u Službenom državnom listu br. 243, str. 27973.–27975.) analitički parametri bili navedeni kao najveće i najmanje vrijednosti, no to pojašnjenje pogreškom nije preneseno u specifikaciju proizvoda. Željeli smo uputiti na to da navedena vrijednost označava najveću vrijednost te smo usto radi jasnijeg navođenja vrijednosti i za sve ostale parametre unijeli znakove ≤ ili ≥.

Drugo, unesena je izmjena ukupnog sadržaja pepela kako bi se uzele u obzir nove analitičke tehnike, a vrijednost se prilagođava u skladu s osjetljivošću i nesigurnošću metoda koje se trenutačno primjenjuju. Ta izmjena ne utječe na svojstva konačnog proizvoda u skladu s Kraljevskim dekretom 2242/84 od 26. rujna 2007.

Jedinstveni dokument

Ova izmjena uvrštena je u odlomak 3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

2.   Odjeljak C) Zemljopisno područje

Sadašnji tekst:

C)   ZEMLJOPISNO PODRUČJE

PODRUČJE PROIZVODNJE.

Područje proizvodnje paprika za proizvodnju začinske paprike koje treba obuhvatiti oznakom izvornosti „Pimentón de Murcia” čine zemljišta u sljedećim općinama u pokrajini Murcia na jugoistoku Španjolske:

Alhama de Murcia

Beniel

Cartagena

Fortuna

Fuente Álamo

Librilla

Lorca

Molina de Segura

Murcia

Puerto Lumbreras

San Javier

Santomera

Torre Pacheco

Totana.

Ukupno područje prostire se na 484 450 ha, od čega 277 204 ha čine nasadi.

PODRUČJE PRERADE I PAKIRANJA.

Područje prerade i pakiranja obuhvaća sve općine u pokrajini Murcia.

Novi, izmijenjeni tekst:

PODRUČJE PROIZVODNJE.

Područje proizvodnje paprika za proizvodnju začinske paprike koje treba obuhvatiti oznakom izvornosti „Pimentón de Murcia” čine zemljišta u sljedećim općinama u pokrajinama Murcia, Almería, Granada i Alicante na jugoistoku Španjolske:

pokrajina Murcia:   Alhama de Murcia   Beniel   Caravaca   Cartagena   Fortuna   Fuente Álamo   Librilla   Lorca   Mazarrón   Molina de Segura   Murcia   Puerto Lumbreras   San Javier   Santomera   Torre Pacheco   Totana;

pokrajina Almería:   Pulpí   Vélez Blanco   Vélez Rubio

Pokrajina Granada:   Orce   Puebla de Don Fadrique

Pokrajina Alicante:   Elche   Guardamar del Segura   Orihuela   Pilar de la Horadada   Torrevieja.

PODRUČJE PRERADE I PAKIRANJA.

Područje prerade i pakiranja isto je kao i područje proizvodnje.

Razlog:

Zemljopisno područje definirano u specifikaciji proizvoda izmijenjeno je kako bi se u opseg područja zaštićenog ZOI-jem „Pimentón de Murcia” dodala proizvodnja paprika i začinske paprike u susjednim općinama koje dijele iste povijesne značajke, teren te klimatske i ljudske čimbenike kao i općine koje su već navedene.

Paprike od kojih se dobiva začinska paprika u tim općinama proizvode isti proizvođači koji proizvode proizvod obuhvaćen ZOI-jem. Poljoprivredna gospodarstva nalaze se jedna pored drugih, a uzgajana paprika i sorta imaju svojstva jednaka onima koja su definirana u specifikaciji proizvoda za ZOI. Proizvod se dehidrira u komorama za sušenje registriranima za ZOI. Začinsku papriku dijelom kupuju postrojenja registrirana za ZOI ili je namijenjena njima. Međutim, ti proizvođači dosad nisu ispunjavali uvjete i nisu mogli iskoristiti zaštitu ZOI-ja pri stavljanju proizvoda na tržište.

U zemljopisno područje dodane su sljedeće općine:

pokrajina Murcia:   Caravaca   Mazarrón

Pokrajina Almería:   Pulpí   Vélez Blanco   Vélez Rubio

Pokrajina Granada:   Orce   Puebla de Don Fadrique

Pokrajina Alicante:   Elche   Guardamar del Segura   Orihuela   Pilar de la Horadada   Torrevieja.

Sva proširenja odnose se na općine u samoj pokrajini ili na susjedne općine u pograničnim pokrajinama.

Zahtjev za proširenje zemljopisnog područja koji je podnio regulatorni odbor odgovor je na zahtjeve mnogih poljoprivrednika koji se nalaze na područjima susjednima trenutačno zaštićenom području.

Općine koje pripadaju pokrajini Murcia

Općine Mazarrón i Caravaca nalaze se u blizini područja s najvećom koncentracijom proizvodnje i proizvođača ZOI-ja „Pimentón de Murcia”. Nasadi su se iz Murcije na ta područja proširili 1950-ih i 1960-ih godina.

Obje općine imaju sličnu temperaturu, padaline i obrasce vlažnosti. Prosječna je temperatura u općinama Mazarrón i Caravaca, kao i u drugim općinama uvrštenima u specifikaciju, 16–20 °C u mjesecima kad započinje sadnja, a najviše temperature u srpnju i kolovozu ne prelaze 32 °C. U tim mjesecima vlažnost je iznad 40 %, a od srpnja do rujna može dosegnuti 70 %. Prosječna količina padalina u općini Mazarrón iznosi 280 mm, a u nekim dijelovima općine Caravaca bilježe se nešto veće vrijednosti.

Treba napomenuti da u gorjima Caravace presađivanje može biti potrebno odgoditi. To je već uzeto u obzir u početnoj specifikaciji proizvoda, kojom se dopušta presađivanje nakon određenog datuma bez navođenja roka.

Naposljetku, tehnike uzgoja jednake su onima na zaštićenim područjima proizvodnje jer je riječ o istim poljoprivrednicima s istim postupkom uzgoja i tradicijom koja se na tom području razvijala u isto vrijeme i u istim uvjetima.

Općine koje pripadaju pokrajinama Almería i Granada

Kao i Murcia i Alicante, pokrajine Almería i Granada nalaze se na jugoistoku Španjolske. Imaju općenito iste obrasce padalina, temperature i svojstva tla, no s očitim razlikama na lokalnoj razini.

Treba napomenuti da su padaline slične kao u sredozemnoj klimi, ali mogu se razlikovati lokalno i ovisno o okolnostima, naročito u općinama Puebla de Don Fadrique i Orce, dok Pulpí ima sušniju klimu. Lokalne razlike navedene u nastavku ne smatraju se značajnima.

Prosječna količina padalina u općinama Puebla de Don Fadrique i Orce veća je nego u drugim općinama (400 ± 50 mm godišnje). U Pulpíju, gdje je klima sušnija, prosječna količina padalina ne prelazi 300 mm godišnje (297 mm). Zabilježena količina padalina varira iz godine u godinu, vjerojatno zbog posljedica klimatskih promjena. Te se razlike ne smatraju značajnima jer su vrijednosti zabilježene u mjesecima sadnje paprika i proizvodnje ZOI-ja „Pimentón de Murcia” (od travnja do listopada) slične onima u drugim općinama (170 mm).

Paprike, točnije sorta Bola koja se koristi za ZOI „Pimentón de Murcia”, tradicionalno se uzgajaju u Almeríji i Granadi. Poduzeća i poljoprivrednici „izvezli” su ih iz doline rijeke Guadalentín kad su počeli obrađivati dotad neobrađenu zemlju, baš kao što su sredinom 20. stoljeća učinili prvi poljoprivrednici iz doline rijeke Segura, koji su zbog pojave gljivica bili prisiljeni svoje nasade preseliti u današnju dolinu rijeke Guadalentín i na ostala područja.

Međutim, ta se područja ne mogu smatrati novima, ili barem ne toliko novima za uzgoj paprika za začinsku papriku. Barem od 1987. postoje bibliografske reference o uzgoju paprika za začinsku papriku u kojima su pokrajine Almería i Granada istaknute kao proizvođači paprika za začinsku papriku. Na primjer, u knjizi El pimiento para pimentón (Paprika za začinsku papriku) autora M. Zapate et al., 1991. navode se statistički podaci o prisutnosti tog usjeva u objema pokrajinama.

Općine u pokrajini Alicante

Paprike za začinsku papriku u pokrajini Alicante uzgajaju se neprekidno od davnina.

Općine Guardamar del Segura, Orihuela i Pilar de la Horadada nalaze se u okrugu Vega Baja ili Vega Baja del Segura, a općina Elche u okrugu Bajo Vinalopó.

Salinitet tla u okruzima Vega Baja i Bajo Vinalopó iznosi od 3,5 do 3,7 dSm-1 (Razvoj prediktivnog modela za stvaranje soli u poljoprivrednim tlima u uvjetima sredozemne klime, primjena na okruge Vega Baja del Segura i Bajo Vinalopó u Alicanteu (Fernando Visconti Reluy)). Te su vrijednosti slične vrijednostima zabilježenima u okrugu Campo de Cartagena (u kojoj se nalaze općine Cartagena, Fuente Álamo, San Javier i dio općine Mazarrón) ili dolini rijeke Guadalentín (u kojoj se nalaze općine Alhama, Librilla, Lorca, Puerto Lumbreras, Totana i dio općine Mazarrón). Klima u južnom Alicanteu u kojem se nalaze dodani okruzi jednaka je klimi na postojećim područjima proizvodnje ZOI-ja.

Glavne značajke klime na proširenom području mogu se sažeti na sljedeći način: niska prosječna količina padalina (280 ± 40 mm godišnje, 291 mm godišnje u Orihueli ili 243 mm godišnje u Torrevieji), velika prosječna količina sunčeva zračenja (6 200 ± 100 MJ m-2 godišnje-1), umjereno visoka prosječna temperatura (18 ± 1 °C), gotovo bez jakih vjetrova (brzina vjetra manja od 20 km/h 80–40 % dana) i gotovo bez mraza. U duljem vremenskom razdoblju na području tih općina dolazi do cikličkih suša. Taj se fenomen pojavljuje svakih 15 do 25 godina, a suša može potrajati najmanje 24 mjeseca. Godišnja količina padalina u vrijeme suše iznosi do 60 % manje od prosjeka.

Naposljetku, kad je riječ o tradiciji uzgoja na područjima Vega Baja del Segura i Bajo Vinalopó, valja istaknuti knjigu „El Libro del Pimentón 1756–1965” (Knjiga o začinskoj paprici 1756.–1965.) Jesúsa Péreza de Espinarda, čije je prvo izdanje objavljeno 2000. Na više mjesta spominje se uzgoj paprika za začinsku papriku, npr.: „Od početka 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća uzgoj paprika za začinsku papriku postupno se proširio na cijelom području Vega del Segura (...) zbog plamenjače paprike (Phytophthora Capsici), zbog koje je trebalo stvoriti nova područja uzgoja u Campu de Cartageni, Campu de Elcheu i dolini rijeke Guadalentín.”

Dakle, prema svim pregledanim pisanim izvorima područja najveće proizvodnje u početku su se nalazila u Vegi del Seguri, točnije na području Vega Baja del Segura, gdje su podignuta postrojenja za preradu. Međutim, zbog pojave gljivica proizvodnja se morala premjestiti na područja Campo de Cartagena, Campo de Elche i u dolinu rijeke Guadalentín (kao što je navedeno u literaturi), a potonje je područje sada najveći proizvođač paprike za začinsku papriku.

Jedinstveni dokument

Ova izmjena uvrštena je u odjeljak 4. Sažeta definicija zemljopisnog područja.

3.   Odjeljak F) Čimbenici koji dokazuju povezanost sa zemljopisnim područjem, utjecaj okoliša na proizvod

Sadašnji tekst:

a)   Povijesni čimbenici

Prvi zapisi o uzgoju paprike u regiji Murcia datiraju s početka 16. stoljeća. U njima se spominju redovnici hijeronimiti, koji su uveli taj usjev i uzgajali ga na zemljištu koje su posjedovali u blizini „Ruede” i kanala za navodnjavanje „Acequia Mayor de La Ñora”.

Paprika koju su redovnici brali svake godine uskoro je počela dobivati lokalne nazive. Točnije, u regiji Murcia za slatke se crvene paprike tradicionalno upotrebljavao naziv „ñora”, i to vjerojatno zbog lokacije na kojoj su se isprva uzgajale, jer je u općini Murcia postojao ruralni okrug pod nazivom La Ñora.

Izvorno sjemenje doneseno s američkog kontinenta potječe od blago izdužene ljute divlje paprike. Iako za to nema znanstvenih dokaza, neki su autori tvrdili da se nakon nekoliko godina oblik te izvorne paprike zaoblio, a okus postao manje ljut zbog uvjeta okoliša na području Huerta de Murcia i tehnika uzgoja koje su uzgajivači primjenjivali.

Usjev se potom proširio duž cijele obale rijeke Segura, osobito na područjima u blizini Moline del Segura, a ranih 2000-ih proširio se na druga područja, kao što su dolina rijeke Guadalentín, Huerta de Murcia, Fortuna itd., te se njegova gospodarska važnost znatno povećala.

Početak industrijalizacije sektora proizvodnje paprika u regiji Murcia može se smjestiti u sredinu 19. stoljeća, kad je jedna mještanka odlučila premazati paprike uljem i ispeći ih u pećnici. Time je istaknula sjaj paprika, pa ih je mogla prodati po dobroj cijeni. Poslije je na još inventivniji način prerađivala tako pripremljene paprike: prvo ih je usitnila u mužaru, a zatim je isto pokušala u mlinu za brašno.

Podsektor proizvodnje paprika za začinsku papriku postao je 1992. jedna od najprepoznatljivijih poljoprivrednih djelatnosti u regiji Murcia, povijesno najvažnijem području za proizvodnju paprika i izvoz začinske paprike u Španjolskoj.

Paprike za začinsku papriku nedvojbeno su tradicionalan usjev regije Murcia, koji se toliko poistovjećuje s njim da se pojam pimentoneros često upotrebljava kao sinonim za stanovnike Murcije, osobito lokalni nogometni klub „Real Murcia, Club de Fútbol”. U knjizi HISTORIA DEL REAL MURCIA (Povijest nogometnog kluba Real Murcia) objašnjava se da su boje dresa nogometnog kluba sljedeće: majica u boji crvene paprike te tamnoplave (ili ponekad crne) kratke hlače.

Začinska paprika cijenjena je zbog svoje dvostruke namjene, kao bojilo i kao začin. U regionalnoj gastronomiji mnoštvo je recepata u kojima je slatka začinska paprika ključan sastojak, a najoriginalnija je pita „Torta de pimentón”, koja se priprema u Totani. Na Ibero-američkoj izložbi u Sevilli 1929. Ceh izvoznika paprike iz Murcije predstavio je zbirku recepata za regionalna španjolska jela koja sadržavaju začinsku papriku kao sastojak.

Postoji opsežna bibliografija o toj temi u regiji, a u tijeku su i razni istraživački projekti.

b)   Prirodni čimbenici

Orografija

Područje proizvodnje začinske paprike nalazi se na jugoistočnom dijelu Iberskog poluotoka u regiji Murcia i površine je 11 320 km2). Gotovo četvrtina tog područja nizine su nadmorske visine manje od 200 m, dok se 45 % nalazi na nadmorskim visinama od 200 do 600 m, a 32 % na nadmorskim visinama od 600 do 2 000 m. Reljef je složen, a njegova su glavna značajka visoki Betijski Kordiljeri na sjeverozapadu.

U geološkom smislu većina se regije nalazi na području Betijskih Kordiljera, koji su obično okruženi depresijama od materijala koji potječe iz neogena i kvartara. Planine se uglavnom protežu u smjeru jugozapad-sjeveroistok.

Tla

U toj su regiji vrlo česti materijali nastali orogenezom, osobito lapor, glina, evaporitne stijene i konglomerati.

Kvartarne naslage prisutne su na velikim prostranstvima ravnica i riječnih slivova, a ponegdje stvaraju spektakularne obronke. Ta područja općenito imaju najbolje tlo za uzgoj usjeva koji se vlaže oborinskim vodama i umjetnim navodnjavanjem.

Tla na području Campo de Cartagena i u dolini rijeke Guadalentín na kojima se uzgajaju paprike za začinsku papriku mogu se razvrstati kao slana tla. Salinitet tala s manjim sadržajem soli strukturan je i prisutan od nastanka samog tla. U drugim slučajevima razlog mogu biti kloridi dodani navodnjavanjem.

Klima

Klima se obično smatra suptropskom sredozemnom s oceanskim značajkama na područjima u blizini obale. Razine prosječne potencijalne evapotranspiracije su visoke te u srpnju i kolovozu na mnogim mjestima dostižu 180 mm. Vrlo niska prosječna količina padalina (manje od 300 mm) u kombinaciji s visokim prosječnim temperaturama utječe na ekologiju područja i svojstva tla. Ta je značajka posebno važna za udio topljive soli jer ta paprika zahtijeva neprekidnu opskrbu vodom za navodnjavanje.

Hidrografija

Najveći dio regije (97 %) smješten je u slivu rijeke Segura. Osim glavnog vodenog toka koji regijom prolazi od akumulacijskog jezera Cenajo do Beniela postoje brojne pritoke, među kojima su Moratalla, Argos, Quipar, Mula i Guadalentín na desnoj obali, od kojih potonja ima najveći sliv. Postoji i mnoštvo velikih potoka koji donose boćatu vodu, a glavni su Moro, Judío, Tinajón, Salada, Agua Amarga itd.

Većina vode za navodnjavanje područja proizvodnje tog usjeva dolazi iz kanala Tagus-Segura te iz postojećih vodonosnika, koji područje opskrbljuju vodom s visokim udjelom soli, a trenutačno se prekomjerno iskorištavaju. Znatan dio navodnjavane površine nema resursa.

Prirodna flora i usjevi

Za gospodarstvo regije Murcia karakterističan je važan poljoprivredni i poljoprivredno-prehrambeni sektor, koji uvelike ovisi o dostupnosti vode za poljoprivrednu namjenu.

Usjevi su 1996. zauzimali nešto više od 50 % ukupne površine područja, dok ostatak uglavnom čine šikare i pašnjaci (gotovo 30 %) te šume (uglavnom borovi, oko 15 %).

Navodnjavano tlo prostire se na 200 000 hektara, ali njegov znatan dio ovisi o dostupnosti vode. Gotovo polovina tog zemljišta namijenjena je uzgoju voća i povrća, koštuničavog voća (breskve, marelice itd.), agruma (limun i naranča) te u manjoj mjeri maslina, vinove loze na brajdama, prisilnih usjeva itd.

Usjevi koji ovise o oborinskim vodama zauzimaju više od 400 000 ha, ali znatan dio njih je napušten. Većinu zauzimaju nasadi žitarica s oskudnom proizvodnjom, osobito ječma koji se obično povezuje sa stočarstvom. Drvenasti usjevi uključuju bademe i vinovu lozu te u manjoj mjeri masline, rogač itd.

c)   Uvjeti uzgoja

Paprika je usjev koji uspijeva u toploj klimi i treba toplinu za rast. Smatra se da su za optimalan razvoj i proizvodnju potrebne dnevne temperature od 20 do 25 °C te noćne temperature od 16 °C do 18 °C. Kad temperature prijeđu 32 °C, dolazi do odbacivanja cvijeta, osobito u sušnim uvjetima. Ako je relativna vlažnost visoka, biljka podnosi temperature iznad 40 °C.

Usjev zahtijeva znatnu vlažnost okoline (relativna vlažnost od 50 do 70 %), osobito za vrijeme cvjetanja i zametanja plodova. U ranim fazama razvoja zahtijeva i podnosi višu relativnu vlažnost nego u kasnijim fazama.

Paprike u sezoni rasta trebaju i mnogo svjetlosti, posebno za vrijeme cvjetanja, zametanja plodova i dozrijevanja. Razine svjetlosti stoga su ograničavajući čimbenik. Nedovoljno svjetlosti uzrokuje blijeđenje biljke i izduživanje internodija i stabljika, što znači da su oslabljene i ne mogu nositi težinu uroda.

Paprike se razmnožavaju sjemenjem, koje se nakon sijanja provjerava sredinom prosinca ili početkom siječnja. Budući da temperature u tom dijelu godine nisu pogodne za klijanje ili razvoj mladih biljaka, za sadnice se koriste posebni rasadnici poznati kao „almajaras”. Riječ je o pravokutnim šupljinama u tlu koje se upotrebljavaju kao rasadnici prekriveni plastikom, a široke su oko 1,5 m ovisno o dužini poravnanog tla.

Novi, izmijenjeni tekst:

a)   Prirodni čimbenici

Orografija

Područje proizvodnje paprika obuhvaćenih ZOI-jem „Pimentón de Murcia” nalazi se na jugoistočnom dijelu Iberskog poluotoka te uključuje općine iz regija Murcia, Alicante, Almería i Granada. Reljef je složen. Zemljište koje se nalazi u općinama Alhama de Murcia, Beniel, Cartagena, Molina de Segura, Murcia, San Javier, Santomera i Torrepacheco u regiji Murcia te općinama Elche te Guardamar del Segura, Pilar de la Horadada i Orihuela u regiji Alicante nalazi se na nadmorskoj visini nižoj od 200 m. To područje čini manje od pola zemljopisnog područja.

Većina zemljišta nalazi se na srednjim ili visokim nadmorskim visinama. Općine Caravaca, Fortuna, Librilla, Lorca, Mazarrón, Puerto Lumbreras i Totana u regiji Murcia, Orce i Puebla de Don Fadrique u Granadi te Pulpí, Vélez Blanco i Vélez Rubio u Almeríji nalaze se na većim nadmorskim visinama, od 200 m do 2 000 m.

Ta razlika u nadmorskoj visini unutar definiranog područja određuje sezone uzgoja, koje se mogu razlikovati ovisno o klimi.

U geološkom smislu predmetno zemljopisno područje nalazi se na području Betijskih Kordiljera, koji su okruženi depresijama od materijala koji potječe iz neogena i kvartara. Planine se uglavnom protežu u smjeru jugozapad-sjeveroistok.

Tla

Materijali nastali orogenezom vrlo su česti, osobito lapor, glina, evaporitne stijene i konglomerati.

Kvartarne naslage prisutne su na velikim prostranstvima ravnica i riječnih slivova, a ponegdje stvaraju spektakularne obronke. Ta područja općenito imaju najbolje tlo za uzgoj usjeva koji se vlaže oborinskim vodama i umjetnim navodnjavanjem.

Tla na području Campo de Cartagena i u dolini rijeke Guadalentín na kojima se uzgajaju paprike za začinsku papriku mogu se razvrstati kao slana tla.

Tla u okruzima Vega Baja del Segura i Bajo Vinalopó također se razvrstavaju kao slana s vrijednostima iznad 3 dS/m. Salinitet tla u općinama Almería i Granada varira, a u Pulpíju je zabilježena vrijednost preko 7 dS/m.

Salinitet tala s manjim sadržajem soli strukturan je i prisutan od nastanka samog tla. U drugim slučajevima razlog mogu biti kloridi dodani navodnjavanjem.

Klima

Zemljopisno područje smješteno je na jugoistočnom dijelu Iberskog poluotoka na kojem je klima umjerena sa sredozemnim utjecajem i ponekim kontinentalnim značajkama. Karakteristično je polusušna s količinom padalina od oko 200 mm do 500 mm, a visoke razine prosječne potencijalne evapotranspiracije u srpnju i kolovozu na mnogim mjestima dosežu 180 mm.

Temperature tijekom godine mogu se iscrtati kao krivulja u obliku zvona, pri čemu se najniže bilježe se zimi. Počinju rasti u travnju i svibnju, a vrhunac dosežu u srpnju i kolovozu.

Vrlo niska prosječna količina padalina i visoke prosječne temperature u sezonama sadnje i rasta utječu na ekologiju područja i svojstva tla. Ta je značajka posebno važna za udio topljive soli jer paprika zahtijeva neprekidnu opskrbu vodom za navodnjavanje.

Hidrografija

Većina zemljopisnog područja nalazi se u slivu rijeke Segura. Ostale su važne rijeke Vélez i Chirivel, koje čine dio vodotoka sliva rijeke Guadalentín i teku okrugom Los Vélez, te rijeka Huescar, koja izvire u dolini istočno od Sagre, u općini Puebla de Don Fadrique.

Većina vode za navodnjavanje područja proizvodnje tog usjeva dolazi iz kanala Tagus-Segura te iz postojećih vodonosnika, koji područje opskrbljuju vodom s visokim udjelom soli, a trenutačno se prekomjerno iskorištavaju. Znatan dio navodnjavane površine nema resursa.

Prirodna flora i usjevi

Za gospodarstvo zemljopisnog područja obuhvaćenog tim ZOI-jem karakterističan je važan poljoprivredni i poljoprivredno-prehrambeni sektor, koji uvelike ovisi o dostupnosti vode za poljoprivrednu namjenu.

Navodnjavano tlo prostire se na više od 200 000 hektara, ali njegov znatan dio ovisi o dostupnosti vode. Gotovo polovina tog zemljišta namijenjena je uzgoju voća i povrća, koštuničavog voća (breskve, marelice itd.), agruma (limun i naranča) te u manjoj mjeri maslina, vinove loze na brajdama, prisilnih usjeva itd.

Usjevi koji ovise o oborinskim vodama zauzimaju više od 400 000 ha, ali znatan dio njih je napušten. Većinu zauzimaju nasadi žitarica s oskudnom proizvodnjom, osobito ječma koji se obično povezuje sa stočarstvom. Drvenasti usjevi uključuju bademe i vinovu lozu te u manjoj mjeri masline, rogač itd.

c)   Uvjeti uzgoja

Paprika obuhvaćena ZOI-jem „Pimentón de Murcia” usjev je koji uspijeva u toploj klimi i treba toplinu za rast. Smatra se da su za optimalan razvoj i proizvodnju potrebne dnevne temperature od 20 °C do 25 °C te noćne temperature od 16 °C do 18 °C. Kad temperature prijeđu 32 °C, dolazi do odbacivanja cvijeta, osobito u sušnim uvjetima. Ako je relativna vlažnost visoka, biljka podnosi temperature iznad 40 °C.

Usjev zahtijeva znatnu vlažnost okoline (relativna vlažnost od 50 % do 70 %), osobito za vrijeme cvjetanja i zametanja plodova. U ranim fazama razvoja zahtijeva i podnosi višu relativnu vlažnost nego u kasnijim fazama.

Paprike obuhvaćene ZOI-jem „Pimentón de Murcia” u sezoni rasta trebaju i mnogo svjetlosti, naročito za vrijeme cvjetanja, zametanja plodova i dozrijevanja. Razine svjetlosti stoga su ograničavajući čimbenik. Nedovoljno svjetlosti uzrokuje blijeđenje biljke i izduživanje internodija i stabljika, što znači da su oslabljene i ne mogu nositi težinu uroda.

Na proizvodnju paprika obuhvaćenih ZOI-jem „Pimentón de Murcia” uz uvjete uzgoja utječe i ljudski čimbenik, tj. stručnost proizvođača.

Postupak proizvodnje paprika obuhvaćenih ZOI-jem „Pimentón de Murcia” stoga se temelji na znanju i vještinama proizvođača. Odabir zemljišta, metode pripreme tla za sjetvu, odabir sjemenja te sadnja i berba imaju izravan utjecaj na svojstva konačnog proizvoda. Zato su proizvođači upoznati s potrebama paprike za ZOI „Pimentón de Murcia” svoj usjev uspjeli proširiti na susjedno zemljište s istim prirodnim značajkama, osobito kad je riječ o temperaturi, vlažnosti i količini svjetlosti.

Razmnožavanje se provodi sjemenjem odabranim od najboljih biljaka iz prethodne berbe (obično prva berba) te od paprika sušenih na suncu, koje se čuvalo na tamnome mjestu i nižim temperaturama. Sjemenje se tradicionalno čuvalo u zemljanim posudama ili limenim kutijama kako bi do početka sjetve bilo u tamnim i hladnim uvjetima.

Nakon odabira sjemenja vrijeme je za sjetvu. U tom se trenutku dodaje izdašna količina gnojiva ili stajskog gnoja, čime se sjemenje štiti od hladnoće. Zasijano se sjemenje provjerava sredinom prosinca ili početkom siječnja. Budući da u to doba godine temperature nisu pogodne za klijanje ili razvoj mladih biljaka, proizvođači su za sadnice postavljali posebne rasadnike poznate kao „almajaras”. Za zaštitu od hladnoće prekrivali su ih trskom ili grmljem te tankim slojem tla i šljunkom kako se površina ne bi stvrdnula u koru. Rasadnici „almajaras” sastojali su se od pravokutnih rupa u tlu širine oko 1,5 m i dužine koja je ovisila o strmosti zemljišta. Sjemenje se sijalo u sredinu i tvorilo neku vrstu linije. U današnje se vrijeme za zaštitu od hladnoće koriste plastični pokrovi „planteles”, koji imaju istu funkciju kao „almajaras”. Sjemenje (certificirano ili po izboru poljoprivrednika) se može sijati i u formaciji saća na pločama za sjetvu s dobrim supstratom jer mu radnici tako mogu osigurati optimalne uvjete kontrolirane temperature.

Sadnja se nikad ne obavlja prije 15. travnja, a tradicionalno se smatra da je 25. travnja, blagdan sv. Marka, najbolji datum kako bi se izbjegao mraz. Sadnja se obavlja u gredicama ili na plastičnoj foliji, a sadnice se polažu u trokutastom rasporedu u razmacima duljine dlana. Zatim se navodnjavaju plavljenjem ili lokalno, što omogućuje bolju kontrolu nad oskudnom vodom i gnojivima.

Vrijeme berbe ključno je kako bi se dobile paprike sa senzornim svojstvima proizvoda obuhvaćenog ZOI-jem. Paprike se beru ručno i isključivo kad su potpuno zrele. Idealno vrijeme berbe određuju proizvođači, koji znaju prepoznati koje su paprike na svakoj biljci dosegnule optimalnu zrelost, tj. najveći intenzitet boje, najveći sadržaj prirodnog pigmenta i najmanji sadržaj vode.

Ovisno o količini uroda, paprike se nakon branja prostiru na svojevrsnu podlogu od pruća ili odlažu na padine brežuljaka dok ne dehidriraju od sunčeve topline. Ta tradicionalna metoda sušenja očuvala se tijekom godina iako su uvedene i komore za sušenje.

Razlog:

U odjeljku o povezanosti izmijenjeni su podaci o zemljopisnom području, ali ne i o svojstvenim značajkama ili o tome kako te značajke proizvod čine prepoznatljivim. Izmijenjena su upućivanja na područje i količinu proizvodnje jer su prije toga bila ograničena na regiju Murcia.

Početni je zahtjev bio ograničen na regiju Murcia jer je područje proizvodnje paprika ondje bilo veće nego drugdje te zato što su se ondje izvorno nalazile glavne komore za sušenje i mlinovi. Uzgoj paprika varira ovisno o dostupnosti vode, odnosno iz godine u godine. Paprike koje su se za proizvodnju začinske paprike izvorno uzgajale u tim dijelovima pokrajina Murcia, Almería, Granada i Alicante imale su slična svojstva povezana sa zemljopisnim područjem. Usto, uglavnom su se mljele i sušile u Murciji. Budući da su se postrojenja za sušenje i mljevenje paprika povijesno nalazila u Murciji, začinska paprika priznata je kao „Pimentón de Murcia”. U vrijeme podnošenja zahtjeva za status ZOI-ja zaštita se tražila za taj naziv pa je zemljopisno područje bilo ograničeno na tu regiju. Područja na kojima su se uzgajale paprike, a koja sad obuhvaćaju još veći teritorij, izostavljena su iz ZOI-ja iako je njihov proizvod imao ista svojstva i prodavao se pod istim nazivom.

Područja proizvodnje protezala su se od okruga u Alicanteu do okruga u Almeríji ili Granadi, uključujući čitavu pokrajinu Murcia koja se nalazi u središtu tog područja. Usjevi su se premještali na druga zemljišta na tom području ovisno o uvjetima svake pojedine godine i čimbenicima kao što su plamenjača, bolja dostupnost vode iz određenih vodonosnika ili profitabilniji usjevi. Dakle, svake godine odabrana su druga zemljišta, a proizvodnja paprika za začinsku papriku varirala je ovisno o fluktuacijama tržišta.

Te su fluktuacije dugi niz godina uzrokovale gubitak obrađenih područja koja se sada vraćaju u upotrebu jer su proizvođači zainteresirani za njihovu promidžbu kako bi konkurirali uvezenim proizvodima koji se ne mogu uspoređivati s kvalitetom njihova izvornog proizvoda.

Kao važan dio povezanosti dodan je i opis u kojem se potvrđuju znanje i vještine proizvođača te njihov utjecaj na posebnost proizvoda.

Iz odjeljka o povezanosti izbrisani su povijesni opisi i upućivanja na knjige i bibliografske izvore.

Jedinstveni dokument

Ova izmjena uvrštena je u odjeljak 5. Povezanost sa zemljopisnim područjem.

Izmjena se ne smatra manjom za odjeljke B, C i F jer se odnosi na osnovna svojstva proizvoda te mijenja povezanost i utječe na zemljopisno područje.

4.   Odjeljak G) Kontrolno tijelo

Sadašnji tekst:

G)   KONTROLNO TIJELO

Kontrole i certificiranje privremeno obavlja nadležno tijelo, Glavna uprava za poljoprivredno-prehrambene strukture i industrije u okviru Regionalnog ministarstva poljoprivrede, vode i okoliša, dok se ne uspostavi relevantni regulatorni odbor sastavljen od predstavnika iz sektora proizvodnje i prerade i dok se ne ispune zahtjevi norme EN 45011.

Novi, izmijenjeni tekst:

G)   KONTROLNO TIJELO

Nadležno tijelo, Glavna uprava za poljoprivredno-prehrambene strukture i industrije u okviru Regionalnog ministarstva poljoprivrede, vode i okoliša, prenijelo je kontrole i certificiranje na regulatorni odbor za ZOI „Pimentón de Murcia”, koji čine predstavnici iz sektora proizvodnje i prerade i koji je akreditiran prema normi ISO/IEC 17065.

Razlog:

Izmijenjena je definicija tijela koje će provoditi kontrole. Nadležno tijelo dodijelilo je ulogu certificiranja regulatornom odboru za ZOI „Pimentón de Murcia”. Nadalje, ažurirana je primjenjiva norma ISO/IEC 17065 odobrena u rujnu 2012., „Zahtjevi za tijela koja provode certifikaciju proizvoda, procesa i usluga”, pa je ukinuta dotad važeća norma UNE-EN 45011:1998. Kako bi se organizacije, koje su već bile obvezane zahtjevima prethodne norme, prilagodile novim zahtjevima, utvrđeno je prijelazno razdoblje od tri godine od datuma odobrenja. To je razdoblje završilo.

U postupku podnošenja zahtjeva za izmjenu specifikacije regulatorno vijeće za ZOI „Pimentón de Murcia” ishodilo je akreditaciju UNE-EN ISO/IEC 17065.

5.   Odjeljak I) Zahtjevi utvrđeni odredbama Zajednice i/ili nacionalnim odredbama

Sadašnji tekst:

I)   ZAHTJEVI UTVRĐENI ODREDBAMA ZAJEDNICE I/ILI NACIONALNIM ODREDBAMA

—	Zakon 25/1970 „Statut o vinovoj lozi, vinu i alkoholu” ako je regulatorni odbor uspostavljen kao kontrolno tijelo.

—	Kraljevski dekret 2242/1984 od 26. rujna 1984., kojim se donose tehnička i zdravstvena pravila za proizvodnju, stavljanje na tržište te upotrebu pesticida (Službeni državni list (B.O.E.) br. 306 od 22. prosinca 1984.).

Novi, izmijenjeni tekst:

I)   ZAHTJEVI UTVRĐENI ODREDBAMA ZAJEDNICE I/ILI NACIONALNIM ODREDBAMA

—	Kraljevski dekret 2242/1984 od 26. rujna 1984., kojim se donose tehnička i zdravstvena pravila za proizvodnju, stavljanje na tržište te upotrebu pesticida (Službeni državni list (B.O.E.) br. 306 od 22. prosinca 1984.).

—	Rješenje Regionalnog ministarstva poljoprivrede, vode i okoliša od 20. travnja 2001., kojim se uspostavlja regulatorni odbor za oznaku izvornosti „Pimentón de Murcia”.

—	Rješenje Regionalnog ministarstva poljoprivrede, vode i okoliša od 17. prosinca 2001. o odobravanju pravila za oznaku izvornosti „Pimentón de Murcia” i njezina regulatornog odbora.

—	Kraljevski dekret 1335/2011 od 3. listopada 2011. o uspostavi postupka za obradu zahtjeva za registraciju zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te prigovora na takve zahtjeve.

Razlog:

Taj se odlomak mijenja kako bi se primjenjiva pravila uskladila s važećim zakonodavstvom.

Izmjene u odjeljcima G i I ne utječu na jedinstveni dokument.

JEDINSTVENI DOKUMENT

„PIMENTÓN DE MURCIA”

EU br.: PDO-ES-0113-AM02 – 2.2.2021.

ZOI (X) ZOZP ( )

1.   Naziv (nazivi) [ZOI-ja ili ZOZP-a]

„Pimentón de Murcia”

2.   Država članica ili treća zemlja

Španjolska

3.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1.   Vrsta proizvoda

Razred 1.8. Ostali proizvodi iz Priloga I. Ugovoru (začini itd.)

3.2.   Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Proizvod koji se dobiva mljevenjem potpuno crvenih paprika roda Capsicum annuum L., sorte „Bola”. Paprike moraju biti ubrane, zrele, zdrave, čiste, suhe i bez nametnika ili bolesti te uzgojene na razgraničenom području proizvodnje.

Organoleptička svojstva:

začinska paprika pimentón u potpunosti je slatka, karakteristične snažne arome, visoke snage bojenja, sadržaja masti i prepoznatljiva okusa. Sjajne je crvene boje. Boja i aroma vrlo su postojane.

Fizikalno-kemijska svojstva:

veličina čestica: začinska paprika pimentón mora biti mljevena tako da prolazi kroz sito br. 16 na ljestvici ASTM (jednako mrežici od 1,19 mm).

—	Metalni ostaci: arsena najviše 1 p.p.m. i olova najviše 4 p.p.m.

—	Hrana ili sastojci hrane: dodavanje jestivih biljnih ulja do najviše 8 % suhog proizvoda po masi.

—	Strane tvari: zabranjeno je dodavanje sjemenja drugih sorti paprika koje se upotrebljavaju u proizvodnji konzerviranih paprika, placenti, lapova i stabljika u količini većoj od količine samog ploda te umjetnih bojila i drugih tvari koje utječu na vrijednosti parametara za određivanje kvalitete.

Analitička svojstva začinske paprike iz komercijalne kategorije Extra:

—	boja (u vrijeme mljevenja) – minimalno jedinica ASTA: ≥ 120,

—	najveća vlažnost izražena u %: ≤ 14 %,

—	najveći eterski ekstrakt suhe tvari izražen u %: ≤ 20 %,

—	najveći udio pepela u suhoj tvari izražen u %: — ukupno: ≤ 9,4 %, — netopljivo: ≤ 0,7 %, — sirova vlakna u suhoj tvari izražena u %: 27 %, — najveći kapsaicin izražen u %: ≤ 0,003 %.

Analitička svojstva začinske paprike iz komercijalne kategorije Primera (I. razred):

—	boja (u vrijeme mljevenja) – minimalno jedinica ASTA: ≥ 90,

—	najveća vlažnost izražena u %: ≤ 14 %,

—	najveći eterski ekstrakt suhe tvari izražen u %: ≤ 23 %,

—	najveći udio pepela u suhoj tvari izražen u %: — ukupno: ≤ 9,9 %, — netopljivo: ≤ 1 %, — sirova vlakna u suhoj tvari izražena u %: 28 %, — najveći kapsaicin izražen u %: ≤ 0,003 %.

3.3.   Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)

Oba proizvoda, začinska paprika komercijalne kategorije „Extra” i začinska paprika komercijalne kategorije „Primera” (I. razred), moraju se proizvoditi od potpuno crvenih paprika roda Capsicum annuum L., sorti „Bola” ili „Americano”, uzgojenih na području proizvodnje.

3.4.   Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Proizvodnja sirovina i proizvodnja zaštićenog proizvoda.

Faze proizvodnje ili uzgoja sirovina obuhvaćaju rasadnik, pripremu tla, gnojidbu, sadnju, presađivanje, navodnjavanje i gnojidbu.

Faze prerade obuhvaćaju berbu, sušenje paprika i mljevenje osušenih ljusaka.

3.5.   Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Postupci mljevenja i pakiranja moraju se provesti brzo i u blizini kako bi se očuvala posebna svojstva proizvoda i spriječile moguće promjene vlažnosti koje bi utjecale na daljnje očuvanje.

Stoga se smatra da se u koraku koji slijedi nakon mljevenja ZOI „Pimentón de Murcia” mora pakirati na definiranom području kako bi se očuvala kvaliteta i posebna svojstva te zajamčile sljedivost proizvoda i kontrola.

3.6.   Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Pakiranje proizvoda obuhvaćenih zaštićenom oznakom izvornosti „Pimentón de Murcia” namijenjenih konzumaciji mora biti označeno etiketom s brojem ili sekundarnom etiketom koju unaprijed dostavlja regulatorni odbor u skladu s primjenjivim pravilima.

Na etiketi zaštićene začinske paprike moraju biti istaknute riječi „Denominación de Origen ‚Pimentón de Murcia’”, komercijalna kategorija „Extra” ili „Primera” (I. razred) te vrsta primijenjenog postupka sušenja, „Secado al sol” (sušeno na suncu) ili „Secado en secadero” (sušeno u komori za sušenje), uz podatke i zahtjeve utvrđene u primjenjivom zakonodavstvu.

Riječi „Pimientos desrabados”, „Pimientos sin rabo” ili „Pimientos sin pedúnculo” (paprike bez peteljke) mogu se navesti po želji.

4.   Sažeta definicija zemljopisnog područja

Definirano zemljopisno područje obuhvaća sljedeće općine u pokrajinama Murcia, Almería, Granada i Alicante:

—	pokrajina Murcia: Alhama de Murcia, Beniel, Caravaca, Cartagena, Fortuna, Fuente Álamo, Librilla, Lorca, Mazarrón, Molina de Segura, Murcia, Puerto Lumbreras, San Javier, Santomera, Torre Pacheco i Totana,

—	pokrajina Almería: Pulpí, Velez Blanco i Velez Rubio,

—	pokrajina Granada: Orce i Puebla de Don Fadrique,

—	pokrajina Alicante: Elche, Guardamar del Segura, Orihuela, Pilar de la Horadada i Torrevieja.

5.   Povezanost sa zemljopisnim područjem

Posebnost proizvoda

Ovaj proizvod svoju posebnost, zbog koje se „Pimentón de Murcia” izdvaja među ostalim začinskim paprikama, duguje organoleptičkim i fizikalno-kemijskim svojstvima kako je navedeno u točki 3.2.

Uzročna povezanost kvalitete i svojstva proizvoda opisanog u specifikaciji proizvoda:

odražava se u sljedećim prirodnim i ljudskim čimbenicima:

Prirodni čimbenici

Područje proizvodnje paprika obuhvaćenih ZOI-jem „Pimentón de Murcia” nalazi se na jugoistočnom dijelu Iberskog poluotoka te uključuje općine iz regija Murcia, Alicante, Almería i Granada. Reljef je složen. Zemljište koje se nalazi u općinama Alhama de Murcia, Beniel, Cartagena, Molina de Segura, Murcia, San Javier, Santomera i Torrepacheco u regiji Murcia te općinama Elche te Guardamar del Segura, Pilar de la Horadada i Orihuela u regiji Alicante nalazi se na nadmorskoj visini nižoj od 200 m. To područje čini manje od pola zemljopisnog područja.

Većina zemljišta nalazi se na srednjim ili visokim nadmorskim visinama. Općine Caravaca, Fortuna, Librilla, Lorca, Mazarrón, Puerto Lumbreras i Totana u regiji Murcia, Orce i Puebla de Don Fadrique u Granadi te Pulpí, Vélez Blanco i Vélez Rubio u Almeríji nalaze se na većim nadmorskim visinama, od 200 m do 2 000 m.

Ta razlika u nadmorskoj visini unutar definiranog područja određuje sezone uzgoja, koje se mogu razlikovati ovisno o klimi.

Na predmetnom zemljopisnom području vrlo su česti materijali nastali orogenezom, osobito lapor, glina, evaporitne stijene i konglomerati.

Kvartarne naslage prisutne su na velikim prostranstvima ravnica i riječnih slivova, a ponegdje stvaraju spektakularne obronke. Ta područja općenito imaju najbolje tlo za uzgoj usjeva koji se vlaže oborinskim vodama i umjetnim navodnjavanjem.

Tla na kojima se uzgajaju paprike obuhvaćene ZOI-jem „Pimentón de Murcia” mogu se razvrstati kao slana tla. Salinitet tala s manjim sadržajem soli strukturan je i prisutan od nastanka samog tla. U drugim slučajevima razlog mogu biti kloridi dodani navodnjavanjem.

Općenito gledano, klima je umjerena sa sredozemnim utjecajem i nešto kontinentalnih značajki. Karakteristično je polusušna s količinom padalina od oko 200 mm do 500 mm, a visoke razine prosječne potencijalne evapotranspiracije dosežu 180 na mnogim mjestima u srpnju i kolovozu.

Paprika obuhvaćena ZOI-jem „Pimentón de Murcia” usjev je koji uspijeva u toploj klimi i treba toplinu za rast. Smatra se da su za optimalan razvoj i proizvodnju potrebne dnevne temperature od 20 °C do 25 °C te noćne temperature od 16 °C do 18 °C. Kad temperature prijeđu 32 °C, dolazi do odbacivanja cvijeta, osobito u sušnim uvjetima. Ako je relativna vlažnost visoka, biljka podnosi temperature iznad 40 °C.

Usjev zahtijeva znatnu vlažnost okoline (relativna vlažnost od 50 % do 70 %), osobito za vrijeme cvjetanja i zametanja plodova. U ranim fazama razvoja zahtijeva i podnosi višu relativnu vlažnost nego u kasnijim fazama.

Paprike u sezoni rasta trebaju i mnogo svjetlosti, posebno za vrijeme cvjetanja, zametanja plodova i dozrijevanja. Razine svjetlosti stoga su ograničavajući čimbenik. Nedovoljno svjetlosti uzrokuje blijeđenje biljke i izduživanje internodija i stabljika, što znači da su oslabljene i ne mogu nositi težinu uroda.

Uvjeti su slični na definiranom zemljopisnom području u različitim dijelovima godine, pa se sezona sjetve i berbe može produžiti na nekim mjestima.

Ljudski čimbenici

Na proizvodnju paprika obuhvaćenih ZOI-jem „Pimentón de Murcia” uz uvjete uzgoja utječe i ljudski čimbenik, tj. stručnost proizvođača.

Postupak proizvodnje paprika obuhvaćenih ZOI-jem „Pimentón de Murcia” stoga se temelji na znanju i vještinama proizvođača. Odabir zemljišta, metode pripreme tla za sjetvu, odabir sjemenja te sadnja i berba imaju izravan utjecaj na svojstva konačnog proizvoda. Zato su proizvođači upoznati s potrebama paprike za ZOI „Pimentón de Murcia” svoj usjev uspjeli proširiti na zemljište s istim prirodnim značajkama, osobito kad je riječ o temperaturi, vlažnosti i količini svjetlosti.

Razmnožavanje se provodi sjemenjem odabranim od najboljih biljaka iz prethodne berbe (obično prva berba) te od paprika sušenih na suncu, koje se čuvalo na tamnome mjestu i nižim temperaturama. Sjemenje se tradicionalno čuvalo u zemljanim posudama ili limenim kutijama kako bi do početka sjetve bilo u tamnim i hladnim uvjetima.

Nakon odabira sjemenja vrijeme je za sjetvu. U tom se trenutku dodaje izdašna količina gnojiva ili stajskog gnoja, čime se sjemenje štiti od hladnoće. Zasijano se sjemenje provjerava sredinom prosinca ili početkom siječnja. Budući da u to doba godine temperature nisu pogodne za klijanje ili razvoj mladih biljaka, proizvođači su za sadnice postavljali posebne rasadnike poznate kao „almajaras”. Za zaštitu od hladnoće prekrivali su ih trskom ili grmljem te tankim slojem tla i šljunkom kako se površina ne bi stvrdnula u koru. Rasadnici „almajaras” sastojali su se od pravokutnih rupa u tlu širine oko 1,5 m i dužine koja je ovisila o strmosti zemljišta. Sjemenje se sijalo u sredinu i tvorilo jednu vrstu linije. U današnje se vrijeme za zaštitu od hladnoće koriste plastični pokrovi „planteles”, koji imaju istu funkciju kao „almajaras”. Sjemenje (certificirano ili po izboru poljoprivrednika) se može sijati i u formaciji saća na pločama za sjetvu s dobrim supstratom jer mu radnici tako mogu osigurati optimalne uvjete kontrolirane temperature.

Začinska paprika „Pimentón de Murcia” cijenjena je kao bojilo i začin, a ta svojstva ovise o sorti i činjenici da se paprika uzgaja u slanim tlima u prethodno opisanim uvjetima. Postupna ručna berba paprika također je od iznimne važnosti te izravno utječe na konačan proizvod jer se tako mogu birati najzrelije paprike s najintenzivnijom bojom i najmanjim sadržajem vode.

Sadnja se nikad ne obavlja prije 15. travnja, a tradicionalno se smatra da je 25. travnja, blagdan sv. Marka, najbolji datum kako bi se izbjegao mraz. Sadnja se obavlja u gredicama ili na plastičnoj foliji, a sadnice se polažu u trokutastom rasporedu u razmacima duljine dlana. Zatim se navodnjavaju plavljenjem ili lokalno, što omogućuje bolju kontrolu nad oskudnom vodom i gnojivima.

Vrijeme berbe ključno je kako bi se dobile paprike sa senzornim svojstvima proizvoda obuhvaćenog ZOI-jem. Paprike se beru ručno i isključivo kad su potpuno zrele. Idealno vrijeme berbe određuju proizvođači, koji znaju prepoznati koje su paprike na svakoj biljci dosegnule optimalnu zrelost, tj. najveći intenzitet boje, najveći sadržaj prirodnog pigmenta i najmanji sadržaj vode.

Ovisno o količini uroda, paprike se nakon branja prostiru na svojevrsnu podlogu od pruća ili odlažu na padine brežuljaka dok ne dehidriraju od sunčeve topline. Ta tradicionalna metoda sušenja očuvala se tijekom godina iako su uvedene i komore za sušenje.

Sušenje i naknadno mljevenje paprika ključni su postupci za očuvanje svojstava svježih paprika u konačnom proizvodu, začinskoj paprici „Pimentón de Murcia”. Tradicionalnom metodom sušenja (pri čemu se paprike suše izravnim izlaganjem sunčevoj svjetlosti) i metodom koja uključuje vrući zrak te kontrolirano vrijeme i temperaturu dobivaju se „ljuske” paprike s udjelom vlage od 14 % ili manje. Dehidracija se do faze mljevenja održava tako da se ljuske čuvaju u suhim prostorijama kako bi se „drobljenjem” kojem se podvrgavaju u mlinu s čekićem izvukla sva ulja koja proizvodu obuhvaćenom ZOI-jem daju prepoznatljiva svojstva.

Taj sustav proizvodnje i prerade nije se mijenjao otkako je prvo sjemenje doneseno iz Amerike u 16. stoljeću. Sustav uzgoja na sredozemnom području raširio se u skladu s klimatskim uvjetima te kako bi se najbolje iskoristila slana tla. Proizvodnja koja je započela u dolini rijeke Segura proširila se na susjedna područja kao što su Campo de Cartagena, Campo de Elche i dolina rijeke Guadalentín, od kojih je potonje najveće područje proizvodnje.

Upućivanje na objavu specifikacije

https://www.mapa.gob.es/es/alimentacion/temas/calidad-diferenciada/dop-igp/htm/DOP_Pimenton_Murcia_modif_mayor.aspx

---

(1)  SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

(*1)  U vrijeme mljevenja.

(*2)  U vrijeme mljevenja.