20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/2

Presuda Suda (šesto vijeće) od 22. prosinca 2022. – Europski parlament/Giulia Moi

(Predmet C-246/21 P) (1)

(„Žalba - Institucionalno pravo - Član Europskog parlamenta - Načelo ne ultra petita - Predmet spora - Prava obrane - Članak 232. UFEU-a - Načini rada Parlamenta - Članak 263. šesti stavak UFEU-a - Rok za podnošenje pravnog lijeka - Protužalba”)

(2023/C 63/02)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Europski parlament (zastupnici: T. Lazian, S. Seyr i M. Windisch, agenti)

Druga stranka u postupku: Giulia Moi (zastupnici: M. Pisano i P. Setzu, avvocati)

Izreka

1.	Žalba i protužalba se odbijaju.

2.	Europskom parlamentu nalaže se snošenje troškova koji se odnose na žalbu.

3.	Giuliji Moi nalaže se snošenje troškova koji se odnose na protužalbu.

(1) SL C 228, 14. 6. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/2

Presuda Suda (drugo vijeće) od 22. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret – Danska) – X/Udlændingenævnet

(Predmet C-279/21) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska - Članak 9. - Odluka br. 1/80 - Članak 10. stavak 1. - Članak 13. - Klauzula o mirovanju (standstill) - Spajanje obitelji - Nacionalni propis kojim se uvode novi, stroži uvjeti u području spajanja obitelji za bračne drugove turskih državljana koji imaju dozvolu stalnog boravka u predmetnoj državi članici - Nalaganje turskom radniku zahtjeva uspješnog polaganja ispita kojim se potvrđuje određena razina poznavanja službenog jezika te države članice - Opravdanje - Cilj osiguravanja uspješne integracije”)

(2023/C 63/03)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Østre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: X

Tuženik: Udlændingenævnet

Izreka

Članak 13. Odluke br. 1/80 Vijeća za pridruživanje od 19. rujna 1980. o razvoju pridruživanja između Europske ekonomske zajednice i Turske

treba tumačiti na način da:

nacionalno zakonodavstvo doneseno nakon stupanja na snagu te odluke u državi članici o kojoj je riječ – koje spajanje obitelji između turskog radnika koji zakonito boravi u toj državi članici i njegova bračnog druga uvjetuje time da taj radnik položi ispit kojim se potvrđuje određena razina poznavanja službenog jezika navedene države članice – čini „novo ograničenje” u smislu te odredbe. Takvo se ograničenje ne može opravdati ciljem osiguravanja uspješne integracije tog bračnog druga, s obzirom na to da se tim zakonodavstvom nadležnim tijelima ne omogućuje da uzmu u obzir ni vlastite mogućnosti integracije tog bračnog druga ni druge čimbenike, osim uspješnog polaganja takvog ispita, koji potvrđuju stvarnu integraciju navedenog radnika u dotičnoj državi članici i, prema tome, njegovu mogućnost da pomogne svojem bračnom drugu da se u njoj integrira.

(1) SL C 278, 12. 7. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/3

Presuda Suda (šesto vijeće) od 22. prosinca 2022. – Universität Koblenz-Landau/Europska izvršna agencija za obrazovanje i kulturu (EACEA)

(Predmet C-288/21 P) (1)

(„Žalba - Arbitražna klauzula - Programi Tempus IV - Sporazumi o bespovratnim sredstvima Ecesis, Diusas i Deque - Sustavne nepravilnosti i nepravilnosti koje se ponavljaju - Zahtjev za potpuno vraćanje isplaćenih sredstava - Pravo na saslušanje - Načelo proporcionalnosti - Načelo zaštite legitimnih očekivanja - Zahtjev za ponovno otvaranje usmenog dijela prvostupanjskog postupka - Članak 113. stavak 2. točka (c) Poslovnika Općeg suda”)

(2023/C 63/04)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Universität Koblenz-Landau (zastupnici: R. Di Prato i C. von der Lühe, Rechtsanwälte)

Druga stranka u postupku: Europska izvršna agencija za obrazovanje i kulturu (EACEA) (zastupnici: H. Monet i N. Sbrilli, agenti, uz asistenciju R. van der Houta, advocaat, i C. Wagnera, Rechtsanwalt)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Universität Koblenz-Landau nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 278, 12. 7. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/4

Presuda Suda (deseto vijeće) od 22. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Bucureşti – Rumunjska) – Quadrant Amroq Beverages SRL/Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală de Administrare a Marilor Contribuabili

(Predmet C-332/21) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje poreznih zakonodavstava - Direktiva 92/83/EEZ - Usklađivanje struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića - Trošarine - Etilni alkohol - Oslobođenja - Članak 27. stavak 1. točka (e) - Proizvodnja aroma namijenjenih pripremi hrane i bezalkoholnih pića s jakosti sadržaja alkohola koja ne premašuje 1,2 % volumnog udjela - Područje primjene - Načela proporcionalnosti i djelotvornosti”)

(2023/C 63/05)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Bucureşti

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Quadrant Amroq Beverages SRL

Tuženik: Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală de Administrare a Marilor Contribuabili

Izreka

Članak 27. stavak 1. točku (e) Direktive Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića,

treba tumačiti na način da:

oslobođenje predviđeno tom odredbom obuhvaća i etilni alkohol koji se upotrebljava za proizvodnju aroma koje se pak upotrebljavaju za pripremu bezalkoholnih pića s jakosti sadržaja alkohola koja ne premašuje 1,2 % volumnog udjela kao i etilni alkohol koji se već upotrebljavao za proizvodnju takvih aroma.

Članak 27. stavak 1. točku (e) Direktive 92/83

treba tumačiti na način da:

kad je etilni alkohol pušten u potrošnju u državi članici u kojoj je oslobođen od plaćanja trošarina, zbog toga što se upotrebljavao za proizvodnju aroma koje su namijenjene pripremi bezalkoholnih pića s jakosti sadržaja alkohola koja ne premašuje 1,2 % volumnog udjela i potom stavljen na tržište u drugoj državi članici, ta je država članica obvezna osigurati jednaki tretman tom etilnom alkoholu na svojem državnom području, s obzirom na to da je prva država članica pravilno primijenila oslobođenje predviđeno tom odredbom te da ne postoje indicije o utaji, izbjegavanju ili zlouporabi.

Članak 27. stavak 1. točku (e) Direktive 92/83

treba tumačiti na način da mu se:

protivi propis države članice kojim se primjena oslobođenja – predviđenog navedenom odredbom – na gospodarski subjekt koji na njezinu državnom području stavlja na tržište proizvode kupljene od prodavatelja koji se nalazi na području druge države članice u kojoj su oni proizvedeni, stavljeni u potrošnju i oslobođeni od plaćanja trošarine na temelju te odredbe, uvjetuje time da taj subjekt ima svojstvo registriranog primatelja, a taj prodavatelj svojstvo ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta, osim ako iz konkretnih, objektivnih i provjerljivih elemenata proizlazi da su ti uvjeti nužni za osiguranje pravilne i dosljedne primjene tog oslobođenja i za sprečavanje svakog oblika utaje, izbjegavanja ili zlouporabe.

(1) SL C 357, 6. 9. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/5

Presuda Suda (peto vijeće) od 22. prosinca 2022. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Conseil d'État – Belgija) – Sambre & Biesme SCRL (C-383/21), Commune de Farciennes (C-384/21)/Société wallonne du logement

(Spojeni predmeti C-383/21 i C-384/21) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Javna nabava - Direktiva 2014/24/EU - Dodjela ugovora bez pokretanja postupka poziva na nadmetanje - Ugovori o javnoj nabavi između subjekata u javnom sektoru - Članak 12. stavak 3. - Ugovori o javnoj nabavi kojima je predmet dodjela „in house” - Pojam „slična kontrola” - Pretpostavke - Predstavljanje svih sudjelujućih javnih naručitelja - Članak 12. stavak 4. - Ugovor između javnih naručitelja koji imaju zajedničke ciljeve od javnog interesa - Pojam „suradnja” - Pretpostavke - Neprenošenje u propisanim rokovima - Izravan učinak”)

(2023/C 63/06)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sambre & Biesme SCRL (C-383/21), Commune de Farciennes (C-384/21)

Tuženik: Société wallonne du logement

Izreka

Članak 12. stavke 3. i 4. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ

treba tumačiti na način da:

proizvodi izravne učinke u okviru sporova između pravnih osoba javnog prava u pogledu izravne dodjele ugovorâ o javnoj nabavi, ako država članica o kojoj je riječ nije prenijela tu direktivu u nacionalni pravni poredak u propisanim rokovima.

Članak 12. stavak 3. drugi podstavak točku (i) Direktive 2014/24

treba tumačiti na način da:

kako bi se utvrdilo da javni naručitelj zajedno s drugim javnim naručiteljima provodi kontrolu nad pravnom osobom koja je uspješni ponuditelj sličnu onoj koju provodi nad svojim poslovnim jedinicama, zahtjev iz te odredbe da javni naručitelj mora imati predstavnika u tijelima pravne osobe pod kontrolom nadležnima za odlučivanje nije ispunjen već samim time što je član upravnog odbora te pravne osobe predstavnik drugog javnog naručitelja koji je ujedno i član upravnog odbora prvog javnog naručitelja.

Članak 12. stavak 4. Direktive 2014/24

treba tumačiti na način da:

iz područja primjene te direktive nije isključen ugovor o javnoj nabavi kojim su javnom naručitelju povjerene zadaće pružanja javne usluge koje se obavljaju u okviru odnosa suradnje između drugih javnih naručitelja, kada javni naručitelj kojemu su bile povjerene takve zadaće njihovim izvršavanjem ne nastoji ostvariti ciljeve koje bi dijelio s drugim javnim naručiteljima, nego samo pridonosi ostvarenju ciljeva koji su zajednički samo tim drugim javnim naručiteljima.

(1) SL C 357, 6. 9. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/6

Presuda Suda (drugo vijeće) od 22. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Cluj – Rumunjska) – TJ/Inspectoratul General pentru Imigrări

(Predmet C-392/21) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika - Direktiva 90/270/EEZ - Članak 9. stavak 3. - Rad sa zaslonima - Zaštita očiju i vida radnika - Posebna korektivna pomagala - Naočale - Radnikova kupnja - Načini na koje poslodavac snosi troškove”)

(2023/C 63/07)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Cluj

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: TJ

Tuženik: Inspectoratul General pentru Imigrări

Izreka

Članak 9. stavak 3. Direktive Vijeća 90/270/EEZ od 29. svibnja 1990. o minimalnim zahtjevima u pogledu sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu sa zaslonima (peta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ),

treba tumačiti na način da:

„posebna korektivna pomagala”, predviđena tom odredbom, uključuju dioptrijske naočale namijenjene posebno za ispravljanje i sprečavanje teškoća s vidom u vezi s radom sa zaslonom. Osim toga, ta „posebna korektivna pomagala” nisu ograničena na pomagala kojima se koristi isključivo u poslovnom okviru.

Članak 9. stavke 3. i 4. Direktive 90/270

treba tumačiti na način da se:

obveza poslodavca da radnicima o kojima je riječ osigura posebno korektivno pomagalo, predviđena tom odredbom, može ispuniti ili tako da poslodavac izravno nabavi navedeno pomagalo ili da nadoknadi potrebne troškove koje je imao radnik, ali ne isplatom općenitog povećanja plaće radnika.

(1) SL C 391, 27. 9. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/6

Presuda Suda (peto vijeće) od 22. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Ordinario di Asti – Italija) – WP/Istituto nazionale della previdenza sociale, Repubblica italiana

(Predmet C-404/21) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Osoblje Europske središnje banke (ESB) - Prijenos mirovinskih prava stečenih u nacionalnom mirovinskom sustavu u mirovinski sustav ESB-a - Članak 4. stavak 3. UEU-a - Načelo lojalne suradnje - Uvjeti zaposlenja ESB-a - Članak 8. Priloga III.a - Nepostojanje odredbe nacionalnog prava ili sporazuma sklopljenog između dotične države članice i ESB-a”)

(2023/C 63/08)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Ordinario di Asti

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: WP

Tuženici: Istituto nazionale della previdenza sociale, Repubblica italiana

Izreka

Članke 45. i 48. UFEU-a, članak 11., stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije i članak 8. točku (a) Priloga III.a Odluci Europske središnje banke od 9. lipnja 1998. o donošenju uvjeta zapošljavanja za osoblje Europske središnje banke, kako je izmijenjena 31. ožujka 1999.

treba tumačiti na način da im se:

ne protivi, ako ne postoji sporazum sklopljen između Europske središnje banke (ESB) i dotične države članice, propis ili upravna praksa te države članice koji ne omogućuje članu osoblja ESB-a da prenese u mirovinski sustav ESB-a iznos koji odgovara mirovinskim pravima koja je stekao u mirovinskom sustavu navedene države članice. Međutim, članak 4. stavak 3. UEU-a, na temelju načela lojalne suradnje utvrđenog tom odredbom, zahtijeva da država članica kojoj ESB predlaže sklapanje sporazuma na temelju tog članka 8. točke (a) Priloga III.a o prijenosu u njegov mirovinski sustav mirovinskih prava koja su članovi njegova osoblja stekli u mirovinskom sustavu te države članice aktivno i u dobroj vjeri sudjeluje u pregovorima čiji je cilj sklapanje takvog sporazuma s ESB-om nakon otvaranja pregovora.

Pravo Unije treba tumačiti na način da sudu države članice pred kojim je član osoblja Europske središnje banke (ESB) pokrenuo postupak ne dopušta da naloži prijenos u ESB-ov mirovinski sustav mirovinskih prava koja je zainteresirana osoba stekla u mirovinskom sustavu te države članice, ako ne postoji odredba nacionalnog prava ili sporazum sklopljen između dotične države članice i ESB-a kojim se predviđa takav prijenos. S druge strane, kada zbog povrede obveze koju ima ta država članica, koja proizlazi iz načela lojalne suradnje utvrđenog u članku 4. stavku 3. UEU-a, da aktivno i u dobroj vjeri sudjeluje u pregovorima s ESB-om u cilju sklapanja sporazuma o prijenosu mirovinskih prava, taj član osoblja ESB-a ne može prenijeti u mirovinski sustav ESB-a mirovinska prava koja je stekao u okviru mirovinskog sustava navedene države članice, ta odredba zahtijeva da takav sud poduzme sve mjere predviđene nacionalnim postupovnim pravilima kako bi osigurao poštovanje te obveze nadležnog nacionalnog tijela.

(1) SL C 357, 6. 9. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/7

Presuda Suda (osmo vijeće) od 22. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – Hauptzollamt Hamburg/Shell Deutschland Oil GmbH

(Predmet C-553/21) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2003/96/EZ - Oporezivanje energenata i električne energije - Članak 5. četvrta alineja - Diferencirane stope trošarina ovisno o poslovnoj ili neposlovnoj upotrebi tih proizvoda - Fakultativna porezna oslobođenja i smanjenja - Podnošenje fakultativnog zahtjeva za smanjenje poreza nakon isteka roka predviđenog u tu svrhu, ali prije isteka roka za utvrđivanje predmetne porezne obveze - Načelo pravne sigurnosti - Načelo djelotvornosti - Načelo proporcionalnosti”)

(2023/C 63/09)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Hauptzollamt Hamburg

Tuženik: Shell Deutschland Oil GmbH

Izreka

Načelo djelotvornosti i načelo proporcionalnosti, kao opća načela prava Unije,

treba tumačiti na način da im se:

u okviru provedbe odredbe poput one iz članka 5. četvrte alineje Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije, kojom se državama članicama dopušta da pod određenim uvjetima primijene diferencirane porezne stope na potrošnju energenata i električne energije ovisno o poslovnoj ili neposlovnoj svrsi potrošnje, a na koje se odnosi ta direktiva, protivi nacionalni propis prema kojem nadležna tijela država članica moraju, automatski i bez iznimke, odbiti zahtjev za oslobođenje od poreza koji je podnesen u roku predviđenom nacionalnim pravom za utvrđivanje porezne obveze o kojoj je riječ, samo zbog toga što podnositelj zahtijeva nije poštovao rok utvrđen tim pravom za podnošenje takvog zahtjeva.

(1) SL C 490, 6. 12. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/8

Presuda Suda (peto vijeće) od 22. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) – Portugal) – IM Gestão de Ativos (IMGA) – Sociedade Gestora de Organismos de Investimento Coletivo SA i dr./Autoridade Tributária e Aduaneira

(Predmet C-656/21) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2008/7/EZ - Članak 5. stavak 2. točka (a) - Neizravni porezi na prikupljanje kapitala - Biljezi na usluge trgovanja udjelima u otvorenim investicijskim fondovima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire”)

(2023/C 63/10)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD)

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: IM Gestão de Ativos (IMGA) – Sociedade Gestora de Organismos de Investimento Coletivo SA, IMGA Rendimento Semestral, IMGA Ações Portugal Cat A, IMGA Ações América Cat A, IMGA Mercados Emergentes, IMGA Eurofinanceiras, IMGA Eurocarteira, IMGA Rendimento Mais, IMGA Investimento PPR, IMGA Alocação Moderada Cat A, IMGA Alocação Dinâmica Cat A, IMGA Global Equities Selection Cat A, IMGA Liquidez Cat A, IMGA Money Market Cat A, IMGA Euro Taxa Variável Cat A, IMGA Dívida Pública Europeia, IMGA Retorno Global Cat A, IMGA Poupança PPR, IMGA Alocação Conservadora Cat A, IMGA Iberia Equities ESG Cat A, IMGA Iberia Fixed Income ESG Cat A, IMGA Alternativo, CA Curto Prazo, IMGA Ações Europa, IMGA Flexível Cat A, CA Monetário, CA Rendimento, Eurobic PPR/OICVM Ciclo Vida 35-44, Eurobic PPR/OICVM Ciclo Vida 45-54, Eurobic PPR/OICVM Ciclo Vida + 55, Eurobic Seleção Top, IMGA European Equities Cat A

Tuženik: Autoridade Tributária e Aduaneira

Izreka

Članak 5. stavak 2. točku (a) Direktive Vijeća 2008/7/EZ od 12. veljače 2008. o neizravnim porezima na prikupljanje kapitala

treba tumačiti na način da mu se:

protivi nacionalni propis kojim se propisuje oporezivanje biljezima, s jedne strane, naknade koju financijska institucija prima od društva za upravljanje investicijskim fondovima za pružanje usluga trgovanja u svrhu novih priljeva kapitala za prikupljanje novoizdanih udjela u fondovima te, s druge strane, iznosa koje to društvo za upravljanje prima od investicijskih fondova u dijelu u kojem ti iznosi uključuju naknadu koje je navedeno društvo za upravljanje isplatilo financijskim institucijama na ime tih usluga trgovanja.

(1) SL C 37, 24. 1. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/9

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 22. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Francuska) – Syndicat Les Entreprises du Médicament (LEEM)/Ministre des Solidarités et de la Santé

(Predmet C-20/22) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Lijekovi za humanu uporabu - Direktiva 89/105/EEZ - Transparentnost mjera kojima se uređuje određivanje cijena lijekova za humanu uporabu i njihovo uključivanje u nacionalne sustave zdravstvenog osiguranja - Članak 4. - Zamrzavanje cijena svih ili određene kategorije lijekova - Nacionalna mjera koja se odnosi samo na određene lijekove razmatrane pojedinačno - Utvrđivanje najveće prodajne cijene određenih lijekova za zdravstvene ustanove”)

(2023/C 63/11)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Syndicat Les Entreprises du Médicament (LEEM)

Tuženik: Ministre des Solidarités et de la Santé Predmet

Izreka

Članak 4. stavak 1. Direktive Vijeća 89/105/EEZ od 21. prosinca 1988. o transparentnosti mjera kojima se uređuje određivanje cijena lijekova za humanu uporabu i njihovo uključivanje u nacionalne sustave zdravstvenog osiguranja

treba tumačiti na način da se:

pojam „zamrzavanje cijena svih ili određene kategorije lijekova” ne primjenjuje na mjeru čija je svrha nadzor cijena određenih lijekova razmatranih pojedinačno.

(1) SL C 119, 14. 3. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/10

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 22. prosinca 2022. – Europska investicijska banka/KL

(Predmet C-68/22 P) (1)

(„Žalba - Javna služba - Osoblje Europske investicijske banke (EIB) - Pojam „invalidnost” - Utvrđenje sposobnosti za rad - Neopravdana odsutnost - Tužbe za poništenje i naknadu štete”)

(2023/C 63/12)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska investicijska banka (zastupnici: G. Faedo i I. Zanin, agenti, uz asistenciju A. Durona, odvjetnika)

Druga stranka u postupku: KL (zastupnici: A. Champetier i L. Levi, odvjetnici)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Europskoj investicijskoj banci (EIB) nalaže se da osim vlastitih troškova snosi i troškove osobe KL.

(1) SL C 213, 30. 5. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/10

Presuda Suda (osmo vijeće) od 22. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour d'appel de Paris – Francuska) – Eurelec Trading SCRL, Scabel SA/Ministre de l’Économie et des Finances

(Predmet C-98/22) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Sudska nadležnost, priznavanje, i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima - Uredba (EU) br. 1215/2012 - Članak 1. stavak 1. - Pojam „građanska i trgovačka stvar” - Tužba tijela javne vlasti za utvrđivanje, sankcioniranje i prestanak praksi kojima se ograničava tržišno natjecanje”)

(2023/C 63/13)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Paris

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Eurelec Trading SCRL, Scabel SA

Tuženik: Ministre de l’Économie et des Finances

uz sudjelovanje: Groupement d’achat des centres Édouard Leclerc (GALEC), Association des centres distributeurs Édouard Leclerc (ACDLEC),

Izreka

Članak 1. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da:

pojam „građanska i trgovačka stvar” u smislu te odredbe ne uključuje tužbu tijela javne vlasti jedne države članice protiv društava sa sjedištem u drugoj državi članici kako bi se priznale, sankcionirale i prekinule prakse kojima se ograničava tržišno natjecanje u odnosu na dobavljače sa sjedištem u prvoj državi članici, kada to tijelo javne vlasti izvršava ovlasti pokretanja sudskih postupaka ili istražne ovlasti koje odstupaju od općih pravila koja se primjenjuju na odnose među pojedincima.

(1) SL C 198, 16. 5. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/11

Rješenje Suda (deveto vijeće) od 22. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Úrad pre verejné obstarávanie – Slovačka) – Úrad pre dohľad nad zdravotnou starostlivosťou, Všeobecná zdravotná poisťovňa, a.s., Dôvera zdravotná poist’ovňa a.s., Union zdravotná poisťovňa, a.s.

(Predmet C-204/22) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. Poslovnika Suda - Članak 267. UFEU-a - Pojam „sud” - Strukturni i funkcionalni kriteriji - Obavljanje pravosudnih ili upravnih funkcija - Obveza suradnje tijela koje upućuje zahtjev za prethodnu odluku - Direktive 89/665/EEZ i 2014/24/EU - Javna nabava - Nacionalno tijelo za nadzor postupaka javne nabave - Ovlast postupanja po službenoj dužnosti - Ovlast sankcioniranja - Odluke protiv kojih se može podnijeti pravni lijek pred sudom - Nepostojanje spora pred tijelom koje upućuje zahtjev za prethodnu odluku - Očita nedopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku”)

(2023/C 63/14)

Jezik postupka: slovački

Sud koji je uputio zahtjev

Úrad pre verejné obstarávanie

Stranke glavnog postupka

Postupak protiv: Úrad pre dohľad nad zdravotnou starostlivosťou, Všeobecná zdravotná poisťovňa, a.s., Dôvera zdravotná poist’ovňa a.s., Union zdravotná poisťovňa, a.s.

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Úrad pre verejné obstarávanie (Tijelo za nadzor javnih nabava, Slovačka), odlukom od 16. ožujka 2022., očito je nedopušten.

(1) Datum podnošenja: 16. 3. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/11

Rješenje Suda (deveto vijeće) od 8. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court (Irska) – Enniskerry Alliance, Enniskerry Demesne Management Company CLG i Protect East Meath Limited/An Bord Pleanála, The Attorney General, Irska i Louth County Council

(Predmet C-464/22) (1)

(„Okoliš - Aarhuška konvencija - Pristup pravosuđu - Zahtjev da postupak ne smije biti preskup - Područje primjene - Obveza tumačenja u skladu s nacionalnim postupovnim pravom”)

(2023/C 63/15)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court (Irska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Enniskerry Alliance, Enniskerry Demesne Management Company CLG i Protect East Meath Limited

Tuženici: An Bord Pleanála, The Attorney General, Irska i Louth County Council

Izreka

Rješenjem od 8. prosinca 2022. predsjednik devetog vijeća naložio je da se predmet C-464/22 briše iz upisnika Suda.

(1) Datum podnošenja: 11. 7. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/12

Rješenje Suda (deveto vijeće) od 8. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court – Irska) – Save Roscam Peninsula CLG, SC-F, MF, PH, Abbey Park and District Residents Association Baldoyle/An Bord Pleanála, Galway City Council, The Minister for Housing, Local Government and Heritage, Irska, The Attorney General i Fingal County Council

(Predmet C-543/22) (1)

(„Aarhuška konvencija - Pristup pravosuđu - Zahtjev da postupak ne smije biti preskup - Područje primjene - Obveza tumačenja u skladu s nacionalnim postupovnim pravom”)

(2023/C 63/16)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court (Irska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Save Roscam Peninsula CLG, SC-F, MF, PH i Abbey Park and District Residents Association Baldoyle

Tuženici: An Bord Pleanála, Galway City Council, The Minister for Housing, Local Government and Heritage, Irska, The Attorney General i Fingal County Council

Izreka

Rješenjem od 8. prosinca 2022. predsjednik devetog vijeća naložio je da se predmet C-543/22 briše iz upisnika Suda.

(1) Datum podnošenja: 11. 8. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/12

Rješenje Suda (deveto vijeće) od 8. prosinca 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court – Irska) – GY/An Bord Pleanála, The Minister for Housing, Local Government and Heritage, Irska i The Attorney General

(Predmet C-616/22) (1)

(„Aarhuška konvencija - Pristup pravosuđu - Zahtjev da postupak ne smije biti preskup - Područje primjene - Obveza tumačenja u skladu s nacionalnim postupovnim pravom”)

(2023/C 63/17)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court (Irska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: GY

Tuženici: An Bord Pleanála, The Minister for Housing, Local Government and Heritage, Irska i The Attorney General

Izreka

Rješenjem od 8. prosinca 2022. predsjednik devetog vijeća naložio je da se predmet C-616/22 briše iz upisnika Suda.

(1) Datum podnošenja: 23. 9. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. listopada 2022. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Airbnb Ireland UC/Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

(Predmet C-662/22)

(2023/C 63/18)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Airbnb Ireland UC

Tuženik: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

Prethodna pitanja

Protivi li se Uredbi (EU) 2019/1150 (1) nacionalna odredba kojom se – s ciljem promicanja pravednosti i transparentnosti u korist poslovnih korisnika usluga internetskog posredovanja, što uključuje i donošenje smjernica, promicanje kodeksa ponašanja i prikupljanje relevantnih informacija – pružateljima usluga internetskog posredovanja i internetskih tražilica nalaže upis u određeni registar, što je upis koji podrazumijeva dostavu relevantnih informacija o njihovoj organizaciji i plaćanje financijskog doprinosa, pri čemu se u slučaju nepoštovanja te obveze na pružatelje također primjenjuju sankcije?

Nalaže li se Direktivom (EU) 2015/1535 (2) da države članice moraju obavijestiti Komisiju o mjerama kojima se za pružatelje usluga internetskog posredovanja i internetskih tražilica uvodi obveza upisa u određeni registar, koja podrazumijeva dostavu relevantnih informacija o njihovoj organizaciji i plaćanje financijskog doprinosa, pri čemu se u slučaju nepoštovanja te obveze na pružatelje također primjenjuju sankcije; te, u slučaju potvrdnog odgovora, dopušta li se Direktivom privatnom subjektu da se usprotivi tomu da se na njega primjenjuju mjere o kojima Komisija nije bila obaviještena?

Protivi li se članku 3. Direktive 2000/31/EZ (3) to da nacionalna tijela donose odredbe kojima se – s ciljem promicanja pravednosti i transparentnosti u korist poslovnih korisnika usluga internetskog posredovanja, što uključuje i donošenje smjernica, promicanje kodeksa ponašanja i prikupljanje relevantnih informacija – za operatore s poslovnim nastanom u drugoj državi članici Unije predviđaju dodatne administrativn[e] i novčane obveze, poput upisa u određeni registar, što je upis koji podrazumijeva dostavu relevantnih informacija o njihovoj organizaciji i plaćanje financijskog doprinosa, pri čemu se u slučaju nepoštovanja te obveze na pružatelje također primjenjuju sankcije?

Protivi li se načelu slobode pružanja usluga iz članka 56. UFEU-a te članku 16. Direktive 2006/123/EZ (4) to da nacionalna tijela donose odredbe kojima se – s ciljem promicanja pravednosti i transparentnosti u korist poslovnih korisnika usluga internetskog posredovanja, što uključuje i donošenje smjernica, promicanje kodeksa ponašanja i prikupljanje relevantnih informacija – za operatore s poslovnim nastanom u drugoj državi članici Unije predviđaju dodatne administrativn[e] i novčane obveze, poput upisa u registar, što je upis koji podrazumijeva dostavu relevantnih informacija o njihovoj organizaciji i plaćanje financijskog doprinosa, pri čemu se u slučaju nepoštovanja te obveze na pružatelje također primjenjuju sankcije?

Nalaže li se člankom 3. stavkom 4. točkom (b) Direktive 2000/31/EZ da države članice moraju obavijestiti Komisiju o mjerama kojima se za pružatelje usluga internetskog posredovanja i internetskih tražilica uvodi obveza upisa u određeni registar, koja podrazumijeva dostavu relevantnih informacija o njihovoj organizaciji i plaćanje financijskog doprinosa, pri čemu se u slučaju nepoštovanja te obveze na pružatelje također primjenjuju sankcije; te, u slučaju potvrdnog odgovora, dopušta li se Direktivom privatnom subjektu da se usprotivi tomu da se na njega primjenjuju mjere o kojima Komisija bila nije obaviještena?

(1) Uredba (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (SL 2019., L 186, str. 57.)

(2) Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL 2015., L 241, str. 1.)

(3) Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (SL 2000., L 178, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)

(4) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL 2006., L 376, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. listopada 2022. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Expedia Inc./Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

(Predmet C-663/22)

(2023/C 63/19)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Expedia Inc.

Tuženik: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

Prethodna pitanja

Protivi li se Uredbi (EU) 2019/1150 (1) i, konkretno, članku 15. te načelu proporcionalnosti, propis države članice ili mjera koju je donijelo neovisno nacionalno tijelo, poput onih navedenih u obrazloženju, kojima se za inozemne pružatelje usluga internetskog posredovanja uvodi obveza dostave izjave koja sadržava informacije koje nemaju veze s ciljevima te uredbe?

2.	Mogu li se, u svakom slučaju, tražene informacije koje se dostavljaju u izjavi o financijskom sustavu smatrati relevantnima i potrebnima za primjerenu i učinkovitu provedbu Uredbe (EU) 2019/1150?

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. listopada 2022. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Google Ireland Limited/Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

(Predmet C-664/22)

(2023/C 63/20)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Google Ireland Limited

Tuženik: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

Prethodna pitanja

Protivi li se pravu Europske unije primjena nacionalnih odredbi poput odredbi članka 1. stavaka 515., 516. i 517. Zakona br. 178 od 30. prosinca 2020. kojima se za operatore koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici Unije, ali posluju u Italiji, predviđaju dodatne administrativne i novčane obveze, poput upisa u određeni registar i uvođenje financijskog doprinosa, te povređuje li se konkretno tom nacionalnom odredbom članak 3. Direktive o elektroničkoj trgovini (Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. (1)) na temelju koje davatelj usluga informacijskog društva, u ovom slučaju Google Ireland Limited, podliježe isključivo zakonodavstvu […] države članice u kojoj ima poslovni nastan?

Protivi li se pravu Europske unije primjena nacionalnih odredbi poput odredbi članka 1. stavaka 515., 516. i 517. Zakona br. 178 od 30. prosinca 2020. kojima se za operatore koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici Unije predviđaju dodatne administrativne i novčane obveze, te protivi li se konkretno načelu slobode pružanja usluga iz članka 56. [UFEU-a] te sličnim načelima koja proizlaze iz direktiva 2006/123/EZ (2) i 2000/31/EZ, nacionalna mjera kojom se za posrednike koji posluju u Italiji, ali koji u toj državi nemaju poslovni nastan, predviđaju dodatne obveze u odnosu na one koje su u njihovoj državi podrijetla predviđene za obavljanje iste djelatnosti?

Zahtijeva li se pravom Europske unije i, konkretno, Direktivom (EU) 2015/1535 (3) da talijanska država mora obavijestiti Komisiju o uvođenju obveze upisa pružatelja usluga internetskog posredovanja i usluga internetskih tražilica u Registar komunikacijskih operatora te, osobito, treba li članak 3. stavak 4. točku (b) drugu alineju Direktive 2000/31 tumačiti na način da se privatni subjekt koji ima poslovni nastan u državi članici koja nije Italija može usprotiviti tomu da se na njega primjenjuju mjere koje je donio talijanski zakonodavac (članak 1. stavci 515., 516. i 517. Zakona br. 178 od 30. prosinca 2020.) i kojima se može ograničiti slobodno kretanje usluge informacijskog društva ako je izostalo obavještavanje o tim mjerama u skladu s navedenom odredbom?

Protivi li se Uredbi (EU) 2019/1150 (4) i, konkretno, članku 15. te načelu proporcionalnosti, propis države članice ili mjera koju je donijelo neovisno nacionalno tijelo kojom se za pružatelje usluga internetskog posredovanja koji posluju u državi članici uvodi obveza upisa u Registar komunikacijskih operatora iz koje proizlazi niz formalnih i postupovnih obveza, obveze plaćanja doprinosa te zabrane ostvarivanja prihoda iznad određenog iznosa?

(1) Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (SL 2000., L 178, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)

(2) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL 2006., L 376, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)

(3) Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL 2015., L 241, str. 1.)

(4) Uredba (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (SL 2019., L 186, str. 57.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. listopada 2022. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Amazon Services Europe Sàrl/Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

(Predmet C-665/22)

(2023/C 63/21)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Amazon Services Europe Sàrl

Tuženik: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

Prethodna pitanja

Protivi li se Uredbi (EU) 2019/1150 (1) nacionalna odredba čiji je konkretan cilj osigurati primjerenu i učinkovitu provedbu te uredbe, također prikupljanjem relevantnih informacija, i kojom se pružateljima usluga internetskog posredovanja i internetskih tražilica nalaže obveza periodične dostave relevantnih informacija o svojim prihodima?

2.	Mogu li se, na temelju Uredbe (EU) 2019/1150, informacije koje se predviđaju izjavom o financijskom sustavu, a odnose se prvenstveno na ostvarene prihode, smatrati relevantnima i potrebnima s obzirom na cilj koji se nastoji postići tom uredbom?

Nalaže li se Direktivom (EU) 2015/1535 (2) da države članice moraju obavijestiti Komisiju o mjerama kojima se za pružatelje usluga internetskog posredovanja i internetskih tražilica uvodi obveza dostave izjave koja sadržava relevantne informacije o njihovim prihodima, pri čemu povreda te obveze dovodi do primjene novčanih sankcija i, u slučaju potvrdnog odgovora, dopušta li Direktiva da se privatni subjekt usprotivi tomu da se na njega primjenjuju mjere o kojima Komisija nije bila obaviještena?

Protivi li se članku 3. Direktive 2000/31/EZ (3) to da nacionalna tijela donose odredbe kojima se, u navedenu svrhu osiguravanja provedbe Uredbe (EU) 2019/1150, za operatore koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici Unije, ali posluju u Italiji, predviđaju dodatne administrativne i novčane obveze poput dostave izjave koja sadržava relevantne informacije o njihovim prihodima, pri čemu povreda te obveze dovodi do primjene novčanih sankcija?

Protivi li se načelu slobode pružanja usluga iz članka 56. UFEU-a te članku 16. Direktive 2006/123 (4) i [Direktivi] 2000/31/EZ to da nacionalna tijela donose odredbe kojima se, u navedenu svrhu osiguravanja provedbe Uredbe (EU) 2019/1150, za operatore koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici Unije predviđaju dodatne administrativne i novčane obveze poput dostave izjave koja sadržava relevantne informacije o njihovim prihodima, pri čemu povreda te obveze dovodi do primjene novčanih sankcija?

Nalaže li se člankom 3. stavkom 4. točkom (b) Direktive 2000/31/EZ da države članice moraju obavijestiti Komisiju o mjerama kojima se za pružatelje usluga internetskog posredovanja i internetskih tražilica uvodi obveza dostave izjave koja sadržava relevantne informacije o njihovim prihodima, pri čemu povreda te obveze dovodi do primjene novčanih sankcija i, u slučaju potvrdnog odgovora, dopušta li Direktiva da se privatni subjekt usprotivi tomu da se na njega primjenjuju mjere o kojima Komisija nije bila obaviještena?

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. listopada 2022. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Eg Vacation Rentals Ireland Limited/Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

(Predmet C-666/22)

(2023/C 63/22)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Eg Vacation Rentals Ireland Limited

Tuženik: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

Prethodna pitanja

Protivi li se pravu Europske unije primjena nacionalnih odredbi poput odredbi članka 1. stavaka 515., 516. i 517. Zakona br. 178 od 30. prosinca 2020. kojima se za operatore koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici Unije, ali posluju u Italiji, predviđaju dodatne administrativne i novčane obveze, poput upisa u određeni registar i uvođenje financijskog doprinosa, te povređuje li se konkretno tom nacionalnom odredbom članak 3. Direktive o elektroničkoj trgovini (Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. (1)) na temelju koje davatelj usluga informacijskog društva podliježe zakonodavstvu […] države članice u kojoj ima poslovni nastan?

Protivi li se pravu Europske unije primjena nacionalnih odredbi poput odredbi članka 1. stavaka 515., 516. i 517. Zakona br. 178 od 30. prosinca 2020. kojima se za operatore koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici Unije predviđaju dodatne administrativne i novčane obveze, te protivi li se konkretno načelu slobode pružanja usluga iz članka 56. [UFEU-a] te sličnim načelima koja proizlaze iz direktiva 2006/123/EZ (2) i 2000/31/EZ, nacionalna mjera kojom se za posrednike koji posluju u Italiji, ali koji u toj državi nemaju poslovni nastan, predviđa upis u registar koji podrazumijeva dodatne obveze u odnosu na one koje su u njihovoj državi podrijetla predviđene za obavljanje iste djelatnosti?

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. listopada 2022. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Amazon Services Europe Sàrl/Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

(Predmet C-667/22)

(2023/C 63/23)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Amazon Services Europe Sàrl

Tuženik: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 3. Direktive 2000/31/EZ (3) to da nacionalna tijela donose odredbe kojima se – s ciljem promicanja pravednosti i transparentnosti u korist poslovnih korisnika usluga internetskog posredovanja, što i uključuje donošenje smjernica, promicanje kodeksa ponašanja i prikupljanje relevantnih informacija – za operatore s poslovnim nastanom u drugoj državi članici Unije predviđaju dodatne administrativn[e] i novčane obveze, poput upisa u određeni registar, što je upis koji podrazumijeva dostavu relevantnih informacija o njihovoj organizaciji i plaćanje financijskog doprinosa, pri čemu se u slučaju nepoštovanja te obveze na pružatelje također primjenjuju sankcije?

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. listopada 2022. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) – T GmbH/Bezirkshautpmannschaft Spittal an der Drau

(Predmet C-671/22)

(2023/C 63/24)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: T GmbH

Tuženik: Bezirkshautpmannschaft Spittal an der Drau

Prethodna pitanja

Treba li Prilog V. točku 1.2.2. (Definicije vrlo dobrog, dobrog i umjereno dobrog ekološkog stanja jezera) Direktivi 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (1) tumačiti na način da „narušeno stanje” u tablici „Biološki elementi kvalitete”, redak „Riblja fauna”, stupac „Vrlo dobro stanje” treba razumijevati isključivo kao antropogene utjecaje na fizičko-kemijske i hidromorfološke elemente kvalitete?

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje:

Treba li navedenu odredbu tumačiti na način da odstupanje biološkog elementa kvalitete „riblja fauna” od vrlo dobrog stanja, koje je rezultat narušenih stanja različitih od antropogenih utjecaja na fizičko-kemijske i hidromorfološke elemente kvalitete, dovodi do toga da se ni biološki element kvalitete „riblja fauna” ne treba kvalificirati kao „dobro stanje” ili „umjereno dobro stanje”?

(1) (SL 2000., L 327, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 48.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. studenoga 2022. uputio Sofijski rajonen sad (Bugarska) – S.R.G./Profi Credit Bulgaria EOOD

(Predmet C-714/22)

(2023/C 63/25)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofijski rajonen sad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: S.R.G.

Tuženik: Profi Credit Bulgaria EOOD

Prethodna pitanja

1.	Treba li članak 3. točku (g) Direktive 2008/48/EZ (1) tumačiti na način da troškovi za dodatne usluge, koje su ugovorene uz ugovor o potrošačkom kreditu, kao što su troškovi za mogućnost odgode plaćanja i smanjenja obroka, čine dio efektivne kamatne stope kredita?

Treba li članak 10. stavak 2. točku (g) Direktive 2008/48/EZ tumačiti na način da pogrešno navođenje efektivne kamatne stope u ugovoru o kreditu sklopljenom između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača kao dužnika valja smatrati nepostojanjem informacija o efektivnoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu i da nacionalni sud treba primijeniti pravne posljedice predviđene u nacionalnom pravu za nepostojanje informacija o efektivnoj kamatnoj stopi u ugovoru o potrošačkom kreditu?

Treba li članak [23.] Direktive 2008/48/EZ tumačiti na način da je sankcija u obliku ništavosti ugovora o potrošačkom kreditu, koja je predviđena u nacionalnom pravu i u skladu s kojom treba otplatiti samo odobreni iznos glavnice, proporcionalna ako efektivna kamatna stopa nije jasno navedena u ugovoru o potrošačkom kreditu?

Treba li članak 4. stavke 1. i 2. Direktive 93/13/EEZ (2) tumačiti na način da troškove za paket dodatnih usluga, koje su predviđene u zasebnom, dodatnom ugovoru sklopljenom uz ugovor o potrošačkom kreditu koji je glavni ugovor, treba smatrati dijelom glavnog predmeta ugovora i da oni stoga ne mogu biti predmet ispitivanja nepoštenosti?

Treba li članak 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ u vezi s točkom 1. podtočkom (o) Priloga Direktivi tumačiti na način da je odredba u ugovoru o dodatnim uslugama sklopljenom uz potrošački kredit nepoštena ako se u toj odredbi potrošaču odobrava apstraktna mogućnost da odgodi i promijeni plan svojih plaćanja, za što je dužan platiti troškove čak i ako ne iskoristi tu mogućnost?

Treba li članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti tumačiti na način da im se protivi sustav koji u sljedećim slučajevima dopušta da potrošač snosi dio troškova postupka: 1. kada se djelomično prihvati zahtjev kojim se traži utvrđenje da se ne duguju iznosi zbog utvrđene nepoštene odredbe […]; 2. kada je potrošačevo ostvarivanje prava prilikom određivanja iznosa tražbine u praksi nemoguće ili pretjerano otežano i 3. uvijek kada postoji nepoštena odredba, uključujući slučajeve kada nepoštena odredba ni potpuno ni djelomično neposredno ne utječe na iznos vjerovnikove tražbine ili kada ta odredba nije neposredno povezana s predmetom postupka?

(1) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL 2008., L 133, str. 66.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58.)

(2) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim [odredbama] u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. studenoga 2022. uputio Supreme Court (Irska) – Friends of the Irish Environment CLG/Government of Ireland, Minister for Housing, Planning and Local Government, Irska i Attorney General

(Predmet C-727/22)

(2023/C 63/26)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Supreme Court

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Friends of the Irish Environment CLG

Druge stranke u postupku: Government of Ireland, Minister for Housing, Planning and Local Government, Irska i Attorney General

Prethodna pitanja

Treba li članak 2. točku (a) Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš (1), u vezi s člankom 3. stavkom 2. točkom (a), tumačiti na način da mjera koju je izvršno tijelo države članice donijelo iz razloga različitih od zakonodavne ili upravne prisile i ne na temelju regulatorne, upravne ili zakonodavne mjere može predstavljati plan ili program na koji se primjenjuje Direktiva, ako se tako donesenim planom ili programom utvrđuje okvir za odobravanje daljnje subvencije ili za odbijanje odobravanja provedbe te se time ispunjava kriterij iz članka 3. stavka 2. Direktive?

Treba li članak 3. stavak 1., u vezi s člankom 3. stavcima 8. i 9. Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš tumačiti na način da plan ili program koji sadržava specifičnu odredbu, iako je opisana kao „indikativna”, za dodjelu sredstava za izgradnju određenih infrastrukturnih projekata s ciljem pružanja potpore strategiji prostornog razvoja iz drugog plana, na kojem se samom po sebi temelji daljnja strategija prostornog razvoja, može predstavljati plan ili program u smislu Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš?

Ako je odgovor na prethodno navedeno pitanje potvrdan, treba li zbog činjenice da je cilj plana raspodjela sredstava taj plan smatrati proračunskim planom u smislu članka 3. stavka 8?

Treba li članak 5. Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš i Prilog I. toj direktivi tumačiti na način da, ako je na temelju članka 3. stavka 1. potrebna procjena utjecaja na okoliš, izvješće o okolišu koje se propisuje navedenom odredbom treba sadržavati procjenu najpoželjnijeg rješenja i razumnih alternativnih rješenja na usporedivoj osnovi, nakon što se utvrde razumne alternative najpoželjnijem rješenju?

Ako je odgovor na prethodno navedeno pitanje potvrdan, jesu li zahtjevi iz Direktive ispunjeni ako se razumna alternativna rješenja procjenjuju na usporedivoj osnovi prije odabira najpoželjnijeg rješenja, nakon čega se procjenjuje nacrt plana ili programa i provodi potpunija strateška procjena utjecaja na okoliš samo u odnosu na najpoželjnije rješenje?

(1) Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL 2001., L 197, str. 30.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 17.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. studenoga 2022. uputio Vrhoven administrativen sad (Bugarska) Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” – Sofija pri Centralno upravlenie na NAP/„Valentina Heights” EOOD

(Predmet C-733/22)

(2023/C 63/27)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Vrhoven administrativen sad

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” – Sofija pri Centralno upravlenie na NAP

Druga stranka u kasacijskom postupku:„Valentina Heights” EOOD

Prethodna pitanja

Treba li članak 98. stavak 2. u vezi s točkom 12. Priloga III. Direktivi Vijeća 2006/112/EZ (1)28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti na način da se snižena stopa PDV-a, koja se u toj odredbi propisuje za smještaj koji nude hoteli ili slične ustanove, može primijeniti ako te ustanove nisu klasificirane u određenu kategoriju u skladu s nacionalnim propisima države članice koja je podnijela zahtjev[?]

U slučaju niječnog odgovora na to pitanje, treba li članak 98. stavak 2. u vezi s točkom 12. Priloga III. Direktivi Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti na način da dopušta selektivnu primjenu snižene porezne stope na konkretne i posebne aspekte određene kategorije usluga ako je uvjet za to da se smještaj koji nude hoteli ili slične ustanove može pružati samo u smještajnim objektima koji su klasificirani u određenu kategoriju u skladu s nacionalnim propisima države članice koja je podnijela zahtjev ili za koje je izdana privremena potvrda o pokrenutom postupku klasifikacije u određenu kategoriju[?]

(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. prosinca 2022. uputio Østre Landsret (Danska) – Staten og Kommunernes Indkøbsservice A/S/BibMedia A/S

(Predmet C-737/22)

(2023/C 63/28)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Østre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Staten og Kommunernes Indkøbsservice A/S

Tuženik: BibMedia A/S

Prethodno pitanje

Protivi li se načelima transparentnosti i jednakog postupanja iz članka 18. Direktive o javnoj nabavi (1) te posljedičnoj zabrani pregovora, davanje mogućnosti ponuditelju koji je podnio drugu ekonomski najpovoljniju ponudu u okviru otvorenog postupka nabave s odvojenim grupama (vidjeti članke 27. i 46. Direktive o javnoj nabavi) da, nakon isteka roka za podnošenje ponuda, a u skladu s uvjetima koji su unaprijed određeni u specifikacijama, prihvati pružati usluge iz jedne grupe pod istim uvjetima kao ponuditelj koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu te kojemu je stoga dodijeljena druga grupa za koju se postupak nabave istodobno provodio?

(1) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. prosinca 2022. uputio Itä-Suomen hovioikeus (Finska) – Endemol Shine Finland Oy

(Predmet C-740/22)

(2023/C 63/29)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Itä-Suomen hovioikeus

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Endemol Shine Finland Oy

Prethodna pitanja

1.	Predstavlja li usmeni prijenos osobnih podataka obradu osobnih podataka u smislu članka 2. stavka 1. i članka 4. točke 2. Opće uredbe o zaštiti podataka (1)?

Može li se javni pristup službenim dokumentima uskladiti s pravom na zaštitu osobnih podataka, kako je predviđeno u članku 86. Uredbe, na način da su u sudskom registru osoba neograničeno dostupne informacije o kaznenim presudama ili kaznenim djelima koja je počinila fizička osoba u slučaju u kojem se traži da se informacije pruže usmeno podnositelju zahtjeva?

3.	Ovisi li odgovor na drugo pitanje o tome je li podnositelj zahtjeva trgovačko društvo ili fizička osoba?

(1) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. prosinca 2022. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) – Slovenské Energetické Strojárne A. S./Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

(Predmet C-746/22)

(2023/C 63/30)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Slovenské Energetické Strojárne A. S.

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

Prethodna pitanja

Treba li članak 23. stavak 2. Direktive Vijeća 2008/9/EZ o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, već u drugoj državi članici (1) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2008/9) tumačiti na način da je u skladu sa zahtjevima koji se u toj direktivi utvrđuju u pogledu žalbi nacionalni propis (konkretno, članak 124. stavak 3. az adóigazgatási rendtartásról szóló 2017. évi CLI. törvényja (Zakon br. CLI iz 2017. o uređenju porezne uprave; u daljnjem tekstu: Zakon o poreznoj upravi) kojim se, za potrebe ocjene zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost na temelju Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (2) (u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV-u), ne dopušta da se u fazi žalbe pozove na nove činjenice niti da se istaknu ili podnesu novi dokazi o kojima je podnositelj zahtjeva imao saznanja prije donošenja prvostupanjske odluke, a koje, iako je porezno tijelo to od njega zatražilo, nije podnio ili na koje se nije pozvao, što dovodi do materijalnog ograničenja koje prekoračuje formalne zahtjeve i zahtjeve u pogledu rokova utvrđenih Direktivom 2008/9?

Znači li potvrdan odgovor na prvo pitanje da se jednomjesečni rok naveden u članku 20. stavku 2. Direktive 2008/9 mora smatrati prekluzivnim? Je li to u skladu s pravom na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje zajamčenim člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), kao i člancima 167., 169. i 170. te člankom 171. stavkom 1. Direktive o PDV-u i temeljnim načelima porezne neutralnosti, djelotvornosti i proporcionalnosti koje je utvrdio Sud Europske unije?

Treba li tekst članka 23. stavka 1. Direktive 2008/9 o odbijanju zahtjeva za povrat u cijelosti ili djelomično tumačiti na način da je s njime u skladu nacionalni propis (konkretno, članak 49. stavak 1. točka (b) Zakona o poreznoj upravi) na temelju kojeg porezno tijelo obustavlja postupak u slučaju da porezni obveznik koji je podnio zahtjev ne odgovori na zahtjev poreznog tijela niti ispuni svoju obvezu otklanjanja nepravilnosti, zbog čega zahtjev nije moguće ocijeniti, pri čemu se postupak ne nastavlja po službenoj dužnosti?

(1) SL 2008, L 44, str. 23. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 275.)

(2) SL 2006, L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120. i ispravci SL 2018., L 125, str. 15., SL 2018., L 225, str. 1., SL 2018., L 329, str. 53., SL 2019., L 245, str. 9., SL 2019., L 289, str. 59. i SL 2020., L 191, str. 5.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/24

Žalba koju je 21. prosinca 2022. podnijela Europska središnja banka protiv presude Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 12. listopada 2022. u predmetu T-502/19, Francesca Corneli/ESB

(Predmet C-777/22 P)

(2023/C 63/31)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Europska središnja banka (zastupnici: C. Hernández Saseta, A. Pizzolla, agenti, M. Lamandini, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Francesca Corneli, Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

1.	ukine presudu Općeg suda od 12. listopada 2022., donesenu u predmetu Francesca Corneli/ESB (T-502/19, neobjavljena, EU:T:2022:627), u dijelu u kojem su njome poništene odluke ESB-a od 1. siječnja 2019. i 29. ožujka 2019.; te u tu svrhu

2.	utvrdi da je tužba koju je Općem sudu podnijela Francesca Corneli nedopuštena u smislu članka 263. stavka 4. UFEU-a i slijedom toga odbaci je u cijelosti;

3.	podredno, utvrdi zakonitost odluka ESB-a u pogledu predmeta ovog postupka i, po potrebi, uputi predmet Općem sudu kako bi on odlučio o tužbenim zahtjevima koji nisu razmatrani u pobijanoj presudi; te

4.	naloži Francesci Corneli snošenje troškova koje je ESB imao u oba stupnja postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe Europska središnja banka iznosi dva žalbena razloga.

Prvim žalbenim razlogom ESB ističe da je Opći sud počinio brojne pogreške koje se tiču prava, dijelom temeljene na iskrivljavanju činjenica, prilikom ocjene procesne legitimacije i pravnog interesa Francesce Corneli, koja ne ispunjava uvjete iz članka 263. stavka 4. UFEU-a. Konkretno, ESB smatra da je Opći sud:

i.	iskrivio relevantne činjenice kada je utvrdio da su poništene odluke utjecale na navodno postojeća „prava” Francesce Corneli kao dioničarke društva Banca Carige, koja u stvarnosti ne postoje niti na njih te odluke imaju utjecaja;

ii.	počinio pogrešku koja se tiče prava kada je poništenim odlukama pripisao izravni učinak na pravnu situaciju Francesce Corneli, koja je u vrijeme podnošenja tužbe bila jedan od preko 35 000 malih dioničara društva Banca Carige;

iii.

počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da Francesca Corneli osobno zainteresirana za poništene odluke jer je pogođena u jednom svojem svojstvu – svojstvu dioničara društva Banca Carige – koje je, prema navodima Općeg suda, isključivo određuje, pa je stoga osobno zainteresirana za poništene odluke;

iv.

počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da Francesca Corneli ima interes za poništenje poništenih odluka koji se razlikuje od interesa adresata tih odluka, odnosno društva Banca Carige, pri čemu taj zaključak nije u skladu s ustaljenom sudskom praksom o iznimnim slučajevima kad može postojati pravni interes člana društva.

Drugim žalbenim razlogom ESB ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom ocjene pravne osnove koju je ESB koristio za donošenje poništenih odluka, s obzirom na to da „značajno pogoršanje stanja kreditne institucije”, kao izraz ozbiljnih okolnosti koje se analitički opisuju u poništenim odlukama, spada u pretpostavke za poduzimanje mjere izvanredne uprave. Konkretno, ESB smatra da je Opći sud:

odbacio tumačenje koje su nacionalni sudovi dali u pogledu članka 70. Pročišćenog teksta Zakona o bankama te da je stoga počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja te odredbe i dosega upućivanja u toj odredbi na članak 69.octiesdieces stavak 1. točku (b) Pročišćenog teksta Zakona o bankama;

ii.	počinio pogrešku koja se tiče prava jer nije u cijelosti uzeo u obzir nacionalno pravo iz kojeg je jasno razvidna namjera talijanskog zakonodavca da potpuno i pravilno prenese Direktivu 2014/59/EU (1);

iii.	počinio pogrešku koja se tiče prava jer nije uzeo u obzir kontekstualno i teleološko tumačenje članaka 69.octiesdiecies i 70. Pročišćenog teksta Zakona o bankama s obzirom na cilj mjera rane intervencije, uključujući i izvanrednu upravu;

iv.	počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da tumačenje u skladu s člankom 70. Pročišćenog teksta Zakona o bankama u kontekstu članka 29. Direktive 2014/59/EU, predstavlja contra legem tumačenje talijanskog propisa.

(1) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190. i ispravak SL 2015., L 216, str. 9.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/25

Žalba koju je 23. prosinca 2022. podnio LE protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 26. listopada 2022. u predmetu T-475/20, LE/Komisija

(Predmet C-781/22 P)

(2023/C 63/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: LE (zastupnik: M. Straus, advocaat)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda o zahtjevu za poništenje ili donošenje nove odluke u vezi sa sporom o Odluci Komisije C(2020)3988 final;

—	predmet vrati na ponovno odlučivanje Općem sudu radi daljnjeg postupka u vezi s tužbenim razlozima i prigovorima osobe LE, također u ime stranaka koje su s njom povezane, protiv i u vezi s pobijanom odlukom.

Podredno,

—	odluči ili donese privremeno rješenje o ispitivanju svjedoka ili pribavljanju dokaza u prilog tužbenih zahtjeva prije donošenja odluke o glavnim zahtjevima;

—	ukine presudu Općeg suda o zahtjevu za poništenje ili donošenje nove odluke u vezi sa sporom o Odluci Komisije C(2020)3988 final, i ako tako utvrdi i presudi Sud, vrati predmet Općem sudu radi daljnjeg postupka u vezi s tužbenim razlozima i prigovorima protiv i u vezi s pobijanom odlukom.

Podrednije,

—	presudi ili naloži poduzimanje onih drugih mjera koje Sud Europske unije bude smatrao pravednim i primjerenim.

Što se postupovnog aspekta tiče:

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova ovog postupka, uključujući odvjetničke troškove koji su njoj nastali.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj je naveo četiri žalbena razloga, od kojih se neki sastoje od nekoliko dijelova. Tim žalbenim razlozima, osoba LE tvrdi da je u pobijanoj presudi Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što:

—	je temeljio svoju ocjenu sadržaja pobijane odluke na obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama Europske komisije;

—	je na odluke primijenio pretjerano stroga i netočna pravila o dokazivanju;

—	je ograničio sudski nadzor koji provodi Opći sud na minimum;

—	nije poštovao primjenjive pravne kriterije koji se odnose na postupovnopravna načela i što je ignorirao pravna načela, kao što su načela kontradiktornosti, jednakog postupanja, dobre uprave, legitimnih očekivanja te sudsku praksu u korist tužitelja;

—	se oslonio na navodne dokaze koji nisu dostavljeni niti stavljeni na raspolaganje tužitelju prije nego li je Komisija donijela Odluku.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/26

Žalba koju je 29. prosinca 2022. podnio „Sistem ecologica” production, trade and services d.o.o. Srbac protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 19. listopada 2022. u predmetu T-81/21, „Sistem ecologica” production, trade and services d.o.o./Komisija

(Predmet C-787/22 P)

(2023/C 63/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj:„Sistem ecologica” production, trade and services d.o.o. Srbac (zastupnici: D. Diris, advocaat, D. Rjabynina, advocaat)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da::

—	proglasi žalbu dopuštenom i osnovanom;

—	ukine presudu Općeg suda od 19. listopada 2022. u predmetu T-81/21;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu članka 263. UFEU-a, Uredbe br. 883/2013 (1) i Uredbe br. 1049/2001 (2), i povredu obveze obrazlaganja te nedostatno i proturječno obrazloženje pri ocjeni dopuštenosti tužbe za poništenje.

Drugi tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu članka 124. Bosansko-europskog sporazuma, članka 7. stavaka 2. i 4. Protokola 5., članka 21. u vezi s člankom 51. CFR-a i Uredbe br. 883/2013 prilikom ispitivanja primjenjivog prava i OLAF-ove odgovornosti općenito, a posebno tijekom istrage od 4. prosinca 2019.

Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu žaliteljeve povlastice protiv samoterećenja tijekom istrage od 4. prosinca 2019.

Četvrti tužbeni razlog, koji se odnosi na pogrešnu primjenu odnosno tumačenje Uredbe br. 883/2013 u vezi s OLAF-ovim internim savjetodavnim i kontrolnim mehanizmom te žaliteljevim pravom na podnošenje žalbe.

Peti tužbeni razlog, koji se odnosi na nepostojanje obrazloženja te kontradiktorno obrazloženje u pogledu žaliteljeva prava na saslušanje.

Šesti tužbeni razlog, koji se odnosi na nepostojanje obrazloženja u pogledu nepristranosti glavnog direktora OLAF-a.

Sedmi tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu i kontradiktorno obrazloženje u pogledu žaliteljeva prava na obranu, a posebno članka 9. stavka 1. Uredbe br. 883/2013 u vezi s uzorkovanjem koje je hrvatska carina provela na zahtjev OLAF-a.

(1) Uredba (EU, Euratom) No 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL 2013., L 248, str. 1.)

(2) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/27

Žalba koju je 22. prosinca 2022. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 12. listopada 2022. u predmetu T-502/19, Francesca Corneli/ESB

(Predmet C-789/22 P)

(2023/C 63/34)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: V. Di Bucci, D. Triantafyllou, A. Nijenhuis, agenti)

Druge stranke u postupku: Francesca Corneli, Europska središnja banka

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

1.	ukine presudu Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 12. listopada 2022., dostavljenu Komisiji istog dana, u predmetu T-502/19, Francesca Corneli/Europska središnja banka;

2.	odbaci kao nedopuštenu odnosno odbije kao neosnovanu tužbu podnesenu u prvostupanjskom postupku, te naloži tužiteljici snošenje troškova postupka u oba stupnja;

3.	podredno, ukine presudu Općeg suda i vrati predmet na odlučivanje Općem sudu.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe Komisija iznosi pet žalbenih razloga.

Prvim žalbenim razlogom Komisija ističe da je Opći sud povrijedio članak 263. UFEU-a jer je pogrešno utvrdio da se odluke pobijane u prvostupanjskom postupku izravno i osobno odnose na tužiteljicu iz prvostupanjskog postupka te da ona ima samostalan pravni interes za njihovo poništenje, pri čemu je također iskrivio činjenice.

Drugim žalbenim razlogom Komisija ističe da je Opći sud, razmatrajući tužbeni razlog koji se temeljio na navodnoj povredi članka 70. stavka 1. Zakonodavne uredbe br. 385 od 1. rujna 1993. o pročišćenom tekstu zakona u području bankarskih i kreditnih institucija (u daljnjem tekstu: Pročišćeni tekst Zakona o bankama), povrijedio članak 84. Poslovnika Općeg suda. Tvrdi da taj tužbeni razlog nije bio naveden u prvostupanjskoj tužbi i da ga nije bilo moguće isticati kasnije u stadiju podnošenja replike jer se ne bi temeljio na činjeničnim i pravnim okolnostima koje su se pojavile tijekom postupka. Ako je tako, Opći je sud povrijedio načelo dispozitivnosti i zabranu isticanja po službenoj dužnosti razloga za poništenje povezanog s materijalnom zakonitosti pobijanog akta.

Trećim žalbenim razlogom Komisija ističe da je Opći sud povrijedio članak 4. stavak 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013 (1) i članak 70. stavak 1. Pročišćenog teksta Zakona o bankama pogrešno tumačeći, u skladu s hermeneutičkim načelima talijanskog prava, uvjete predviđene drugom od tih odredaba za raspuštanje tijela kreditne institucije koja imaju upravne i nadzorne funkcije. Opći je sud učinio pogrešku u tekstualnom tumačenju spomenutog članka 70., nije uzeo u obzir nužnost provođenja sustavnog, povijesnog i teleološkog tumačenja koje je u skladu s Ustavom Talijanske Republike, te pritom nije uzeo u obzir ni nacionalnu sudsku praksu.

Četvrtim žalbenim razlogom Komisija tvrdi da je Opći sud povrijedio članak 288. treći stavak UFEU-a, pogrešno zaključujući da se članak 70. stavak 1. Pročišćenog teksta Zakona o bankama ne može tumačiti na način koji je u skladu s člankom 29. Direktive 2014/1059/EU (2). Konkretno, Opći je sud povrijedio dužnost da kao sud upotrijebi sve svoje napore, u granicama svojih ovlasti, uzimajući u obzir nacionalno pravo u svojoj cijelosti i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo priznaje, radi osiguravanja pune djelotvornosti predmetne direktive i postizanja rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići.

Petim žalbenim razlogom Komisija ističe da je Opći sud povrijedio članak 4. stavak 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013 te članak 288. drugi i treći stavak UFEU-a, zabranjujući Europskoj središnjoj banci da temelji svoje djelovanje na odredbama direktiva koje imaju izravan učinak te obvezujući je da primjeni nacionalno zakonodavstvo o prenošenju koje je u suprotnosti sa samim direktivama.

(1) Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013., L 287, str. 63.)

(2) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190. i ispravak SL 2015., L 216, str. 9.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/28

Žalba koju je 27. prosinca 2022. podnijela Helenska Republika protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 19 listopada 2022. u predmetu T-850/19, Grčka/Komisija

(Predmet C-797/22P)

(2023/C 63/35)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Helenska Republika (zastupnici: E. Leftheriotou, A.-E. Vasilopoulou)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj traži da se prihvati žalba i ukine pobijana presuda Općeg suda Europske unije od 19. listopada 2002. u predmetu T-850/19 (1), kojom je odbijena tužba Helenske Republike, podnesena 12. prosinca 2019. radi poništenja Provedbene odluke Komisije od 7. listopada 2019., C (2019) 7094 final, o mjerama SA.39119 (2016/C) (ex 2015/NN) (ex 2014/CP) koje je provela Helenska Republika u obliku subvencija za kamate i jamstava u vezi s požarima iz 2007., a odnosi se isključivo na poljoprivredni sektor (SL 2020, L 76, str. 4.), radi prihvaćanja spomenute tužbe i poništenja Komisijine odluke.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj iznosi dva žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešnom tumačenju i primjeni članka 107. stavka 1. UFEU-a te nedostatnom i neodgovarajućem obrazloženju pobijane presude, podijeljen je u dva dijela.

U prvom dijelu prvog žalbenog razloga ističe se da je Opći sud, pogrešno tumačeći i primjenjujući odredbu članka 107. stavka 1. UFEU-a, utvrdio da su poljoprivredna gospodarstva u područjima pogođenima požarima kojima su odobreni krediti za koje je jamčila grčka država (i to samo ta gospodarstva), ostvarila gospodarsku prednost. Nadalje, tvrdi se da on nije u dovoljnoj mjeri obrazložio taj zaključak.

U drugom dijelu prvog žalbenog razloga ističe se da je Opći sud pogrešno tumačio i primijenio odredbu članka 107. stavka 1. UFEU-a time što je utvrdio da su sporne mjere selektivnog karaktera.

Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešnom tumačenju i primjeni pojma izvanrednih okolnosti koje omogućuju neprovođenje povrata potpora, u skladu s općim načelima proporcionalnosti i dobre uprave, kao i na manjkavoj i proturječnom obrazloženju.

(1) ECLI:ECLI:EU:T:2022:638

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/30

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Xinyi PV Products (Anhui) Holdings/Komisija

(Predmet T-586/14 RENV II) (1)

(„Damping - Uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Kine - Članak 2. stavci 8. do 10., članci 19. i 20. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (koji su postali članak 2. stavci 8. do 10., članci 19. i 20. Uredbe (EU) 2016/1036) - Pravo na pristup povjerljivim dokumentima - Očita pogreška u ocjeni - Prava obrane”)

(2023/C 63/36)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd (Anhui, Kina) (zastupnici: Y. Melin i B. Vigneron, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn i T. Maxian Rusche, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: GMB Glasmanufaktur Brandenburg GmbH (Tschernitz, Njemačka) (zastupnik: R. MacLean, solicitor)

Predmet

Tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj traži poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 470/2014 оd 13. svibnja 2014. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2014., L 142, str. 1.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd nalaže se da, uz vlastite, snosi i troškove Europske komisije.

3.	Društvo GMB Glasmanufaktur Brandenburg GmbH snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 372, 20. 10. 2014.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/31

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – PT Wilmar Bioenergi Indonesia i dr./Komisija

(Predmet T-111/20) (1)

(„Subvencije - Uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije - Provedbena uredba (EU) 2019/2092 - Konačna kompenzacijska pristojba - Članak 3. točka 1. podtočka (a) Uredbe (EU) 2016/1037 - Financijski doprinos - Članak 3. točka 2. Uredbe 2016/1037 - Korist - Članak 7. stavak 1. točka (a) Uredbe 2016/1037 - Izračun iznosa subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere - Članak 3. točka 1. podtočka (a) podpodtočka iv. i članak 3. točka 2. Uredbe 2016/1037 - „Povjeravanje zadaće” privatnom tijelu ili njegovo „usmjeravanje” na to da obavlja posao koji čini financijski doprinos - Manja naknada od primjerene - Potpora prihodu ili cijeni - Članak 28. stavak 5. Uredbe 2016/1037 - Upotreba raspoloživih podataka - Članak 3. točka 2. i članak 6. točka (d) Uredbe 2016/1037 - Korist - Članak 8. stavak 8. Uredbe 2016/1037 - Prijetnja materijalne štete industriji Unije - Članak 8. stavci 5. i 6. Uredbe 2016/1037 - Uzročno-posljedična veza - Analiza pripisivanja - Analiza nepripisivanja”)

(2023/C 63/37)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: PT Wilmar Bioenergi Indonesia (Medan, Indonezija), PT Wilmar Nabati Indonesia (Medan), PT Multi Nabati Sulawesi (Sjeverni Sulawesi, Indonezija) (zastupnici: P. Vander Schueren i T. Martin-Brieu, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Kienapfel, G. Luengo i P. Němečková, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: European Biodiesel Board (EBB) (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: M.-S. Dibling i L. Amiel, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a, tužitelji, PT Wilmar Bioenergi Indonesia, PT Wilmar Nabati Indonesia i PT Multi Nabati Sulawesi, traže poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/2092 od 28. studenoga 2019. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije (SL 2019., L 317, str. 42., u daljnjem tekstu: pobijana uredba), u dijelu u kojem se ta uredba odnosi na njih.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvima PT Wilmar Bioenergi Indonesia, PT Wilmar Nabati Indonesia i PT Multi Nabati Sulawesi nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 129, 20. 4. 2020.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/31

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Autoridad Portuaria de Bilbao/Komisija

(Predmet T-126/20) (1)

(„Državne potpore - Lučki sektor - Sustav oslobođenja od poreza na dobit koji je provela Španjolska u korist luka u provinciji Vizcaya - Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem - Postojeća potpora - Prednost - Teret dokazivanja - Selektivnost - Utjecaj na trgovinu među državama članicama - Narušavanje tržišnog natjecanja - Odgovarajuće mjere”)

(2023/C 63/38)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Autoridad Portuaria de Bilbao (Bilbao, Španjolska) (zastupnici: D. Sarmiento Ramírez-Escudero i X. Codina García-Andrade, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnik: B. Stromsky, agent)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje, prvo, odluke Europske komisije C(2018) 8676 final od 8. siječnja 2019. o državnoj potpori SA.38397 (2018/E) – Oporezivanje luka u Španjolskoj, kojom je Komisija zaključila da su državne potpore u obliku oslobođenja od poreza na dobit koje je Kraljevina Španjolska dodijelila svojim lučkim upravama postojeće potpore koje su nespojive su unutarnjim tržištem te je predložila „odgovarajuće mjere”, u skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a, drugo, odluke Komisije C(2019) 1765 final od 7. ožujka 2019. o državnoj potpori SA.38397 (2018/E) – Oporezivanje luka u Španjolskoj, kojom je Komisija ispravila svoj prijedlog za poduzimanje odgovarajućih mjera i, treće, odluke Komisije C(2019) 8068 final od 15. studenoga 2019. o državnoj potpori SA.38397 (2018/E) – Oslobođenje od poreza na dobit koje se primjenjuje na lučke uprave u Španjolskoj – Odluka o primanju na znanje prihvaćanja predloženih odgovarajućih mjera (postojeća potpora), u skladu s člankom 23. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a (SL 2015., L 248, str. 9.), kojom je Komisija primila na znanje činjenicu da je Kraljevina Španjolska prihvatila predložene odgovarajuće mjere.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Lučkoj upravi Autoridad Portuaria de Bilbao nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 129, 20. 4. 2020.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/32

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – PT Ciliandra Perkasa/Komisija

(Predmet T-138/20) (1)

(2023/C 63/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: PT Ciliandra Perkasa (Jakarta-Ouest, Indonezija) (zastupnici: F. Graafsma, J. Cornelis i E. Rogiest, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Kienapfel, G. Luengo i P. Němečková, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: European Biodiesel Board (EBB) (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: M.-S. Dibling i L. Amiel, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a, tužitelj zahtijeva poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/2092 оd 28. studenoga 2019. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije (SL 2019., L 317, str. 42.), u dijelu u kojem se odnosi na njega.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu PT Ciliandra Perkasa nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 129, 20. 4. 2020.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/33

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – PT Pelita Agung Agrindustri i PT Permata Hijau Palm Oleo/Komisija

(Predmet T-143/20) (1)

(„Subvencije - Uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije - Provedbena uredba (EU) 2019/2092 - Konačna kompenzacijska pristojba - Članak 8. stavci 1. i 2. Uredbe (EU) 2016/1037 - Sniženje cijena - Cjenovni pritisak - Članak 8. stavak 5. Uredbe 2016/1037 - Uzročno-posljedična veza - Članak 3. točka 1. podtočka (a) podpodtočka iv. i članak 3. točka 2. Uredbe 2016/1037 - „Povjeravanje zadaće” privatnom tijelu ili njegovo „usmjeravanje” na to da obavlja posao koji čini financijski doprinos - Manja naknada od primjerene - Potpora prihodu ili cijeni - Članak 3. točka 2. i članak 6. točka (d) Uredbe 2016/1037 - Korist - Članak 3. točka 1. podtočka (a) podpodtočka i. i članak 3. točka 2. Uredbe 2016/1037 - Izravni prijenos sredstava - Članak 7. Uredbe 2016/1037 - Izračun iznosa koristi - Članak 8. stavci 1. i 8. Uredbe 2016/1037 - Prijetnja materijalne štete - Prava obrane”)

(2023/C 63/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: PT Pelita Agung Agrindustri (Medan, Indonezija), PT Permata Hijau Palm Oleo (Medan) (zastupnici: F. Graafsma, J. Cornelis i E. Rogiest, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Kienapfel, G. Luengo i P. Němečková, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: European Biodiesel Board (EBB) (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: M.-S. Dibling i L. Amiel, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a, tužitelji, PT Pelita Agung Agrindustri i PT Permata Hijau Palm Oleo, traže poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/2092 od 28. studenoga 2019. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije (SL 2019., L 317, str. 42., u daljnjem tekstu: pobijana uredba), u dijelu u kojem se ta uredba odnosi na njih.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvima PT Pelita Agung Agrindustri i PT Permata Hijau Palm Oleo nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 129, 20. 4. 2020.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/33

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Devin/EUIPO – Haskovska trgovsko-promišlena palata (DEVIN)

(Predmet T-526/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije DEVIN - Relativni razlozi za odbijanje - Opisni karakter - Zemljopisni naziv - Nepostojanje suprotnosti javnom poretku - Nepostojanje žiga kojim se javnost može dovesti u zabludu - Članak 7. stavak 1. točke (c), (f) i (g) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točke (c), (f) i (g) Uredbe (EU) 2017/1001) - Nepostojanje razlikovnog karaktera stečenog uporabom - Članak 7. stavak 3. i članak 52. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članak 7. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Uredbe 2017/1001) - Protutužba”)

(2023/C 63/41)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Devin EAD (Devin, Bugarska) (zastupnici: B. Van Asbroeck, G. de Villegas, i C. Haine, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Folliard-Monguiral, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Haskovska trgovsko-promišlena palata (Haskovo, Bugarska) (zastupnici: D. Dimitrova i I. Pakidanska, odvjetnice)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 28. svibnja 2020. (predmet R 2535/2019-1).

Izreka

Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 28. svibnja 2020. (predmet R 2535/2019-1). u dijelu u kojem je njome proglašen ništavim žig Europske unije broj 9 408 865 za sve navedene proizvode osim proizvoda „mineralna voda koja odgovara specifikacijama za [zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla] Devin Natural Mineral Water” iz razreda 32.

2.	Protutužba se odbija.

3.	Kad je riječ o tužbi, EUIPO će, osim vlastitih, snositi i troškove društva Devin EAD, a Haskovska trgovsko-promišlena palata snosit će vlastite troškove.

4.	Kad je riječ o protutužbi, Haskovska trgovsko-promišlena palata snosit će vlastite troškove te troškove društva Devin i EUIPO-a.

(1) SL C 339, 12. 10. 2020.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/34

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Green Power Technologies/ Zajedničko poduzeće za ključne digitalne tehnologije

(Predmet T-533/20) (1)

(„Arbitražna klauzula - Sedmi okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007.-2013.) - Sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava - Prihvatljivi troškovi - Izvješće OLAF-a kojim se utvrđuje neprihvatljivost određenih troškova - Povrat plaćenih iznosa - Teret dokazivanja - Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 - Protutužba”)

(2023/C 63/42)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Green Power Technologies, SL (Bollullos de la Mitación, Španjolska) (zastupnici: A. León González i A. Martínez Solís, odvjetnici)

Tuženik: Zajedničko poduzeće za ključne digitalne tehnologije ranije Zajedničko poduzeće ECSEL (zastupnici: O. Lambinet i A. Salaun, agenti, uz asistenciju M. Troncosa Ferrera, odvjetnika)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 272. UFEU-a tužitelj zahtijeva utvrđenje da iznosi koje je avansno platilo Zajedničko poduzeće za ključne digitalne tehnologije na temelju sporazuma Pollux (br. 100205), IoE (br. 269374), Motorbrain (br. 270693) i AGATE (br. 325630), zaključenih u okviru Sedmog okvirnog programa Europske unije za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007.-2013.), s ciljem financiranja odgovarajućih projekata i čiji se povrat zahtijeva izdavanjem obavijesti o terećenju br. 4440200016, predstavljaju prihvatljive troškove.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Prihvaća se protutužba Zajedničkog poduzeća za ključne digitalne tehnologije.

3.	Društvu Green Power Technologies, SL nalaže se da Zajedničkom poduzeću za ključne digitalne tehnologije isplati iznos od 204 302,13 eura, koji potonje zahtijeva protutužbom.

4.	Društvu Green Power Technologies nalaže se snošenje troškova postupka.

(1) SL C 371, 3. 11. 2020.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/35

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Jinan Meide Casting i dr./Komisija

(Predmet T-687/20) (1)

(„Damping - Uvoz lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza, podrijetlom iz Narodne Republike Kine - Ponovno uvođenje konačne antidampinške pristojbe - Pravna sigurnost - Legitimna očekivanja - Neretroaktivnost - Članak 10. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (koji je postao članak 10. Uredbe (EU) 2016/1036) - Proporcionalnost - Evidentiranje uvoza - Članak 14. stavak 5. Uredbe br. 1225/2009 (koji je postao članak 14. stavak 5. Uredbe 2016/1036)”)

(2023/C 63/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Jinan Meide Casting Co. Ltd (Jinan, Kina) i 10 drugih tužitelja čija se imena nalaze u prilogu presudi (zastupnici: R. Antonini, E. Monard i B. Maniatis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: K. Blanck i G. Luengo, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelji zahtijevaju poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2020/1210 оd 19. kolovoza 2020. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza i lijevanog željeza sa sferoidnim grafitom, podrijetlom iz Narodne Republike Kine, koji proizvodi društvo Jinan Meide Castings Co., Ltd na temelju presude Općeg suda u predmetu T-650/17 (SL 2020., L 274, str. 20.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Jinan Meide Casting Co. Ltd i drugim tužiteljima čija se imena nalaze u prilogu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 19, 18. 1. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/36

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Green Power Technologies/Komisija

(Predmet T-753/20) (1)

(„Arbitražna klauzula - Sedmi okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007.-2013.) - Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava - Prihvatljivi troškovi - Izvješće OLAF-a kojim se utvrđuje neprihvatljivost određenih troškova - Povrat plaćenih iznosa - Teret dokazivanja - Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 - Obveza obrazlaganja - Stjecanje bez osnove - Tužba za poništenje - Izvješće OLAF-a - Akt koji se ne može pobijati tužbom - Nedopuštenost”)

(2023/C 63/44)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Green Power Technologies, SL (Bollullos de la Mitación, Španjolska) (zastupnici: A. León González i A. Martínez Solís, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Araujo Arce i J. Estrada de Solà, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Kraljevina Španjolska (zastupnici: L. Aguilera Ruiz i Á. Ballesteros Panizo, agenti)

Predmet

Svojom tužbom tužitelj zahtijeva, s jedne strane, na temelju članka 263. UFEU-a poništenje Izvješća Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) od 9. srpnja 2018. poslovni broj B.4(2017)4393 i, s druge strane, na temelju članka 272. UFEU-a utvrđenje, kao prvo, da iznosi koje je avansno platila Europska komisija na temelju sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava br. 2567509, zaključenog u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007.-2013.), s ciljem financiranja više odgovarajućih projekata, među kojima i projekta Powair, koji se odnosi na razvoj „akumulatora od cinka na protok zraka za distribucijsku mrežu električne energije” i čiji se povrat zahtijeva izdavanjem obavijesti o terećenju br. 3242010798, predstavljaju prihvatljive troškove, i, kao drugo, da iznosi koje Komisija zahtijeva izdavanjem obavijesti o terećenju br. 3242010800, koja se odnosi na ugovornu kaznu, nisu dospjeli.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Green Power Technologies nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europske komisije.

3.	Kraljevina Španjolska će snositi vlastite troškove.

(1) SL C 53, 15. 2. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/36

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – PKK/Vijeće

(Predmet T-182/21) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv PKK-a s ciljem borbe protiv terorizma - Zamrzavanje financijskih sredstava - Zajedničko stajalište 2001/931/ZVSP - Uredba (EZ) br. 2580/2001 - Primjenjivost na oružane sukobe - Teroristička skupina - Činjenična osnova odluka o zamrzavanju financijskih sredstava - Odluka koju je donijelo nadležno tijelo - Tijelo treće države - Preispitivanje - Proporcionalnost - Obveza obrazlaganja - Prava obrane - Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu”)

(2023/C 63/45)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Kurdistan Workers’ Party (PKK) (zastupnici: A. van Eik i T. Buruma, odvjetnice)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: B. Driessen i S. Van Overmeire, agenti)

Predmet

Tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj traži poništenje:

—

Odluke Vijeća (ZVSP) 2021/142 od 5. veljače 2021. o ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2020/1132 (SL 2021., L 43, str. 14.),

—

Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2021/138 od 5. veljače 2021. o provedbi članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2020/1128 (SL 2021., L 43, str. 1.),

—

Odluke Vijeća (ZVSP) 2021/1192 od 19. srpnja 2021. o ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2021/142 (SL 2021., L 258, str. 42.),

—

Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2021/1188 od 19. srpnja 2021. o provedbi članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2021/138 (SL 2021., L 258, str. 14.),

—

Odluke Vijeća (ZVSP) 2022/152 od 3. veljače 2022. o ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2021/1192 (SL 2022., L 25, str. 13.),

—

Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2022/147 od 3. veljače 2022. o provedbi članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2021/1188 (SL 2022., L 25, str. 1.), u dijelu u kojem se ti akti odnose na njega.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Svaka stranka će snositi vlastite troškove.

(1) SL C 217, 7. 6. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/37

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – SU/EIOPA

(Predmet T-296/21) (1)

(„Javna služba - Privremeno osoblje - Ugovor na određeno vrijeme - Neproduljenje - Postupak produljenja - Uzimanje u obzir izvješćâ o ocjeni - Nedovršeno izvješće o ocjeni - Odgovornost - Materijalna šteta - Gubitak prilike - Nematerijalna šteta - Neograničena nadležnost - Izvršenje presude Općeg suda”)

(2023/C 63/46)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: SU (zastupnik: L. Levi, odvjetnica)

Tuženik: Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (zastupnici: C. Coucke i E. Karatza, agenti, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 270. UFEU-a tužiteljica SU, s jedne strane, traži poništenje odluke Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) od 15. srpnja 2020. kojom joj ta agencija nije produljila ugovor i, po potrebi, odluke od 11. veljače 2021. kojom je ta agencija odbila njezinu žalbu i, s druge strane, naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpjela zbog toga.

Izreka

1.	Poništava se odluka Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) od 15. srpnja 2020. o neproduljenju ugovora člana privremenog osoblja SU.

2.	Poništava se EIOPA-ina odluka od 11. veljače 2021. o odbijanju žalbe osobe SU.

3.	EIOPA-i se nalaže plaćanje 10 000 eura za naknadu materijalne štete nanesene osobi SU.

4.	EIOPA-i se nalaže plaćanje 5 000 eura za naknadu nematerijalne štete nanesene osobi SU.

5.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

6.	EIOPA-i se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 320, 9. 8. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/38

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – SY/Komisija

(Predmet T-312/21) (1)

(„Javna služba - Postupak zapošljavanja - Obavijest o natječaju - Otvoreni natječaj EPSO/AD/374/19 - Odluka o neuvrštavanju tužitelja na popis uspješnih kandidata na natječaju - Tužba za poništenje - Izmjena obavijesti o natječaju nakon djelomičnog održavanja pristupnih testova - Nepostojanje pravne osnove - Legitimna očekivanja - Pravna sigurnost - Viša sila - Jednako postupanje - Prednost prilagođenih uvjeta - Organizacija testova na daljinu - Visoka stopa uspješnosti internih kandidata - Tužba zbog propusta”)

(2023/C 63/47)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: SY (zastupnik: T. Walberer, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Hohenecker, T. Lilamand i D. Milanowska, agenti)

Predmet

Tužbom koja se temelji na članku 270. UFEU-a i na članku 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije tužitelj u biti zahtijeva, kao prvo, poništenje Dopune Obavijesti o otvorenom natječaju EPSO/AD/374/19 (SL 2020., C 374 A, str. 3.), kojom su izmijenjeni načini testiranja na tom natječaju zbog izbijanja pandemije bolesti COVID-19, poziva Europske komisije od 20. studenoga 2020. da pristupi testiranju, popisa uspješnih kandidata utvrđenog po provođenju tog natječaja u području prava tržišnog natjecanja, odluka koje se odnose na zapošljavanje kandidata navedenih na tom popisu uspješnih kandidata te odluke o preispitivanju povjerenstva za odabir na natječaju kojom se potvrđuje odluka da se tužitelj ne uvrsti na popis uspješnih kandidata. Kao drugo, podredno, zahtijeva da se u presudi koju treba donijeti pojasne konkretni zahtjevi koje Komisija mora slijediti kako bi se ponovno uspostavio pravni položaj u kojem se nalazio prije nezakonitosti koju je počinilo navedeno povjerenstvo za odabir, a kako bi se Komisiji omogućilo da tužitelja uvrsti na popis uspješnih kandidata. Kao treće, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da utvrdi da je Komisija povrijedila članak 265. UFEU-a time što mu je propustila dostaviti odluku povodom njegove upravne žalbe od 17. siječnja 2021.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Osoba SY snosit će vlastite troškove kao i polovicu troškova Europske komisije.

3.	Komisija će snositi polovicu vlastitih troškova.

(1) SL C 310, 2. 8. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/39

Presuda Općeg suda od 11. siječnja 2023. – Hecht Pharma/EUIPO – Gufic BioSciences (Gufic)

(Predmet T-346/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak opoziva - Verbalni žig Europske unije Gufic - Stvarna uporaba žiga - Članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001 - Uporaba koja je javna i prema van - Važnost uporabe - Priroda i oblik uporabe - Uporaba za proizvode za koje je žig registriran”)

(2023/C 63/48)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Hecht Pharma GmbH (Bremervörde, Njemačka) (zastupnici: C. Sachs i J. Sachs, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Schäfer, D. Hanf i A. Ringelhann, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Gufic BioSciences Ltd. (Mumbai, Indija) (zastupnici: A. Wehlau i T. Uhlenhut, odvjetnici)

Predmet

Tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj zahtijeva djelomično poništenje i ispravak odluke drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 3. lipnja 2021. (predmet R 2738/2019-2).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Hecht Pharma GmbH snosit će vlastite troškove i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

3.	Gufic BioSciences Ltd snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 329, 16. 8. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/40

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Hotel Cipriani/EUIPO – Altunis (CIPRIANI FOOD)

(Predmet T-358/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak opoziva - Figurativni žig Europske unije CIPRIANI FOOD - Stvarna uporaba žiga - Priroda uporabe - Članak 18. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001 - Važnost uporabe - Članak 58. stavak 1. točka (a) i članak 58. stavak 2. Uredba 2017/1001”)

(2023/C 63/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Hotel Cipriani SpA (Venecija, Italija) (zastupnici: M. Rieger-Jansen, D. Op de Beeck i W. Pors, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Ivanauskas, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Altunis-Trading, Gestão e Serviços, Sociedade unipessoal, Lda (Funchal, Portugal) (zastupnici: M. Pomares Caballero, E. Salis i T. Barber Giner, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 27. travnja 2021. (predmet R 1599/2020-4).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Hotel Cipriani SpA nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova koje su u okviru ovog postupka imali Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društvo Altunis-Trading, Gestão e Serviços, Sociedade unipessoal, Lda.

(1) SL C 338, 23. 8. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/40

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – TM/BCE

(Predmet T-440/21) (1)

(„Javna služba - Osoblje ESB-a - Postupak zapošljavanja - Obavijest o slobodnom radnom mjestu - Natječaj za radno mjesto [povjerljivi podaci su izostavljeni] - Kriteriji za odabir - Stručno iskustvo - Odbijanje prijave - Imenovanje drugog kandidata - Obveza obrazlaganja - Očita pogreška u ocjeni - Zlouporaba ovlasti - Interes službe - Odgovornost - Imovinska i neimovinska šteta”)

(2023/C 63/50)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: TM (zastupnici: L. Levi i A. Champetier, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka (zastupnici: B. Ehlers i D. Nessaf, agenti, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Svojom tužbom podnesenom na temelju članka 270. UFEU-a i članka 50.a Statuta Suda Europske unije tužitelj zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluke Europske središnje banke (ESB) od 15. prosinca 2020. da ga se ne imenuje na mjesto [povjerljivi podaci su izostavljeni] i da se na to mjesto imenuje [povjerljivi podaci su izostavljeni] i, s druge strane, naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio zbog te odluke.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Osobi TM nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 391, 27. 9. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/41

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Vanhoudt/EIB

(Predmet T-490/21) (1)

(„Javna služba - Osoblje EIB-a - Postupak zapošljavanja - Obavijest o slobodnom radnom mjestu - Odbijanje prijave - Imenovanje drugog kandidata - Obveza obrazlaganja - Nepravilnost postupka zapošljavanja - Očita pogreška u ocjeni - Odgovornost”)

(2023/C 63/51)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Patrick Vanhoudt (Gonderange, Luxemburg) (zastupnici: L. Levi i A. Champetier, odvjetnici)

Tuženik: Europska investicijska banka (zastupnici: T. Gilliams, G. Faedo i K. Carr, agenti, uz asistenciju A. Dala Ferroa, odvjetnika)

Predmet

Svojom tužbom podnesenom na temelju članka 270. UFEU-a i članka 50.a Statuta Suda Europske unije tužitelj zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluke Europske investicijske banke (EIB) od 16. prosinca 2020. kojom je odbijena njegova prijava za mjesto razine 6/5-D/E i odluke kojom je ista na to mjesto imenovala odabranog kandidata i, s druge strane, naknadu štete koju je pretrpio zbog tih odluka.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Patricku Vanhoudtu snošenje troškova.

(1) SL C 422, 18. 10. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/42

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022.– Pierre Lannier/EUIPO – Pierre Lang Trading (PL)

(Predmet T-530/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje velika slova „P” i „L” koja se preklapaju - Raniji figurativni žig Europske unije koji prikazuje velika slova „P” i „L” koja se preklapaju - Dopuštenost žalbe pred žalbenim vijećem - Aktivna procesna legitimacija - Relativni razlozi za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2023/C 63/52)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Pierre Lannier (Ernolsheim-lès-Saverne, Francuska) (zastupnik: N. Boespflug, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: E. Markakis, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Pierre Lang Trading GmbH (Beč, Austrija) (zastupnik: A. Ginzburg, odvjetnik)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj, društvo Pierre Lannier, zahtijeva poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 11. lipnja 2021. (predmet R 1915/2020-5) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Pierre Lannier nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 422, 18. 10. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/42

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Agrarfrost/EUIPO – McCain (oblik smiješka)

(Predmet T-553/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak opoziva - Trodimenzionalni žig Europske unije - Oblik smiješka - Stvarna uporaba žiga - Članak 18. stavak 1. drugi podstavak točka (a) i članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001 - Priroda uporabe - Nepostojanje izmjene razlikovnog karaktera”)

(2023/C 63/53)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Agrarfrost GmbH & Co. KG (Wildeshausen, Njemačka) (zastupnici: A. Ebert-Weidenfeller i H. Förster, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: E. Nicolás Gómez i D. Hanf, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: McCain GmbH (Eschborn, Njemačka) (zastupnici: C. Schmitt i M. Kinkeldey, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 28. lipnja 2021. (predmet R 1088/2020-5).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Agrarfrost GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 422, 18. 10. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/43

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Eurol/EUIPO – Pernsteiner (eurol LUBRICANTS)

(Predmet T-636/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Figurativni žig eurol LUBRICANTS - Raniji nacionalni verbalni žig EUROLLUBRICANTS - Dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga - Članci 15. i 57. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članci 18. i 64. Uredbe (EU) 2017/1001) - Uporaba uz suglasnost nositelja žiga - Nepostojanje izmjene razlikovnog karaktera - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2023/C 63/54)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Eurol BV (Nijverdal, Nizozemska) (zastupnici: M. Driessen i G. van Roeyen, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Ivanauskas, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: August Wolfgang Pernsteiner (Feldkirchen an der Donau, Austrija) (zastupnik: J. Öhlböck, odvjetnik)

Predmet

Svojom tužbom podnesenom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 25. srpnja 2021. (predmet R 2403/2020-2).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Eurol BV nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 471, 22. 11. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/44

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Nemport Liman İşletmeleri Ve Özel Antrepo Nakliye Ticaret/EUIPO – Newport Europe (NEMPORT LİMAN İŞLETMELERİ)

(Predmet T-18/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije NEMPORT LİMAN İŞLETMELERİ - Raniji verbalni žig Europske unije Newport - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2023/C 63/55)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Nemport Liman İşletmeleri Ve Özel Antrepo Nakliye Ticaret AŞ (Izmir, Turska) (zastupnik: V. Martín Santos, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Ivanauskas, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Newport Europe BV (Moerdijk, Nizozemska)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Uredba Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 11. studenoga 2021. (predmet R 562/2021-4).

Izreka

1.	Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Uredba Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 11. studenoga 2021. (predmet R 562/2021-4

2.	EUIPO-u se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 84, 21. 2. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/44

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Esedra/Parlament

(Predmet T-46/22) (1)

(„Javna nabava usluga - Postupak javne nabave - Cjelokupno upravljanje ustanovom za skrb o maloj djeci Europskog parlamenta u Bruxellesu - Odbijanje ponuditeljeve ponude - Neuobičajeno niska cijena - Sukladnost ponude s uvjetima predviđenim u specifikacijama - Obveza obrazlaganja - Očite pogreške u ocjeni”)

(2023/C 63/56)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Esedra (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: M. Vastmans, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: M. Pencheva i M. Kazek, agenti)

Predmet

Svojom tužbom tužitelj zahtijeva, s jedne strane, na temelju članka 263. UFEU-a, poništenje odluke Europskog parlamenta od 26. studenoga 2021., naslovljene „Postupak javne nabave br. PE PERS 2021 027 – Cjelokupno upravljanje ustanovom za skrb o maloj djeci Europskog parlamenta u Bruxellesu, u ulici Wayenberg”, kojom se odbija njegova ponuda podnesena u okviru javnog natječaja i ugovor dodjeljuje drugom ponuditelju i, s druge strane, naknadu štete na temelju članka 268. UFEU-a koju je pretrpio zbog te odluke.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Esedra će snositi vlastite troškove kao i troškove Europskog parlamenta, uključujući i troškove postupka privremene pravne zaštite.

(1) SL C 109, 7. 3. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/45

Rješenje Općeg suda od 6. prosinca 2022. – CX/Komisija

(Predmet T-735/16) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Stegovni postupak - Udaljavanje s radnog mjesta - Odluka o smanjenju tužiteljevih primitaka od rada - Obustava postupka”)

(2023/C 63/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: CX (zastupnik: É. Boigelot, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. Bohr i C. Ehrbar, agenti)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 270. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje, s jedne strane, odluke Europske komisije od 18. prosinca 2015. u dijelu u kojem se njome njegovi primici od rada smanjuju tijekom šestomjesečnog razdoblja i, s druge strane, ako je potrebno, odluke od 12. srpnja 2016. o odbijanju njegove žalbe.

Izreka

1.	Obustavlja se postupak po tužbi.

2.	Osoba CX i Komisija snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 475, 19. 12. 2016.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/45

Rješenje Općeg suda od 6. prosinca 2022. – CX/Komisija

(Predmet T-52/20) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Stegovni postupak - Udaljavanje s radnog mjesta - Odluka o ponovnom raspoređivanju na radno mjesto - Zahtjev za poništenje - Obustava postupka - Zahtjev za naknadu štete - Gubitak mogućnosti promaknuća - Očito potpuno pravno neosnovana tužba”)

(2023/C 63/58)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: CX (zastupnik: É. Boigelot, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Vernier, L. Radu Bouyon i T. Bohr, agenti)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 270. UFEU-a tužitelj zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluke Europske komisije o tome da ga se ponovno rasporedi na radno mjesto u razred AD 8 stupanj 5 u okviru izvršenja presude od 13. prosinca 2018., CX/Komisija (T-743/16 RENV, neobjavljena, EU:T:2018:937), za koju tvrdi da je saznao dopisom od 21. ožujka 2019. i, ako je potrebno, odluke od 21. listopada 2019. o odbijanju njegove žalbe i, s druge strane, naknadu štete koju je pretrpio zbog tih odluka.

Izreka

1)	Obustavlja se postupak o zahtjevu za poništenje.

2)	U preostalom dijelu tužba se odbija kao očito potpuno pravno neosnovana.

3)	Osoba CX i Komisija snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 95, 23. 3. 2020.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/46

Rješenje Općeg suda od 6. prosinca 2022. – CX/Komisija

(Predmet T-280/20) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Stegovni postupak - Udaljavanje s radnog mjesta - Obustava postupka”)

(2023/C 63/59)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: CX (zastupnik: É. Boigelot, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Vernier i T. Bohr, agenti)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 270. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje, s jedne strane, odluke Europske komisije od 28. lipnja 2019. kojom se tužitelju izriče sankcija udaljavanja s radnog mjesta bez smanjenja njegovih mirovinskih prava i, s druge strane, ako je potrebno, odluke od 12. srpnja 2016. o odbijanju njegove žalbe.

Izreka

1)	Obustavlja se postupak po tužbi.

2)	Osoba CX i Komisija snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 247, 27. 7. 2020.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/47

Rješenje Općeg suda od 15. prosinca 2022. – Leonardo/Frontex

(Predmet T-675/20) (1)

(„Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Postupak javne nabave - Usluga zračnog nadzora - Sustav letjelica na daljinsko upravljanje - Odbijanje pristupa - Zahtjev dviju glavnih stranaka za obustavu postupka - Nepovlačenje zahtjeva - Dobro sudovanje - Obustava postupka”)

(2023/C 63/60)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Leonardo SpA (Roma, Italija) (zastupnici: M. Esposito, F. Caccioppoli i G. Calamo, odvjetnici)

Tuženik: Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (zastupnici: H. Caniard, T. Knäbe i W. Szmidt, agenti, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj u bitnome zahtijeva poništenje odluke Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) od 5. listopada 2020. kojom je ta agencija odbila ponovljeni zahtjev za pristup dokumentima koji je tužitelj podnio na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.).

Izreka

1.	Obustavlja se postupak po tužbi.

2.	Društvu Leonardo SpA nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex).

(1) SL C 19, 18. 1. 2021.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/47

Rješenje Općeg suda od 19. prosinca 2022. – XH/Komisija

(Predmet T-522/21) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Promaknuće - Postupak promaknuća za 2020. - Odluka o odbijanju izmjene tužiteljičina spisa Sysper 2 - Odluka o nepromicanju tužiteljice - Rok za tužbu - Prisilnopravna narav - Polazišna točka - Zahtjev za besplatnu pravnu pomoć - Prestanak tijeka rokova - Računanje rokova - Nepravodobnost - Slučaj ili viša sila - Ispričiva greška - Nedopuštenost”)

(2023/C 63/61)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužiteljica: XH (zastupnik: K. Górny-Salwarowska, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: M. Brauhoff, L. Hohenecker i L. Vernier, agenti)

Predmet

Tužbom na temelju članka 270. UFEU-a tužiteljica zahtijeva, kao prvo, poništenje odluke Europske komisije od 24. studenoga 2020. o odbijanju izmjene njezina spisa Sysper 2, koja je potvrđena odlukom od 16. lipnja 2021. o odbijanju njezine žalbe, kao drugo, poništenje odluke Komisije od 12. studenoga 2020. o neuvrštenju njezina imena na popis dužnosnika promaknutih u 2020., koja je potvrđena odlukom od 8. lipnja 2021. o odbijanju njezine žalbe i, kao treće, naknadu pretrpljene štete.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Tužiteljici XH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 237, 20. 6. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/48

Rješenje Općeg suda od 7. prosinca 2022. – WhatsApp Ireland/Europski odbor za zaštitu podataka

(Predmet T-709/21) (1)

(„Tužba za poništenje - Zaštita osobnih podataka - Nacrt odluke vodećeg nadzornog tijela - Rješavanje sporova između nadzornih tijela pri Europskom odboru za zaštitu podataka - Obvezujuća odluka - Članak 60. stavak 4. i članak 65. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2016/679 - Akt koji se ne može pobijati - Pripremni akt - Nepostojanje izravnog utjecaja”)

(2023/C 63/62)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: WhatsApp Ireland Ltd (Dublin, Irska) (zastupnici: H.-G. Kamann, F. Louis, A. Vallery, odvjetnici, P. Nolan, B. Johnston, C. Monaghan, solicitors, P. Sreenan, D. McGrath, SC, C. Geoghegan i E. Egan McGrath, barristers)

Tuženik: Europski odbor za zaštitu podataka (zastupnici: I. Vereecken i G. Le Grand, agenti, uz asistenciju G. Ryelandta, E. de Lophema i P. Verneta, odvjetnika)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj traži poništenje obvezujuće odluke Europskog odbora za zaštitu podataka (u daljnjem tekstu: EDPB) 1/2021 od 28. srpnja 2021. o sporu između predmetnih nadzornih tijela nastalom zbog nacrta odluke u vezi s društvom WhatsApp koji je izradio Data Protection Commission (nadzorno tijelo za zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba, Irska).

Izreka

1.	Tužba se odbija kao nedopuštena.

2.	Obustavlja se postupak o zahtjevima za intervenciju Republike Finske, Europske Komisije, Europskog nadzornika za zaštitu podataka i organizacije Computer & Communication Industry Association te posljedičnim zahtjevima za povjerljivo postupanje.

3.	WhatsApp Ireland Ltd snosit će vlastite troškove, kao i troškove Europskog odbora za zaštitu podataka, osim troškova tog odbora koji su povezani sa zahtjevima za intervenciju.

4.	Europski odbor za zaštitu podataka, Republika Finska, Komisija, Europski nadzornik za zaštitu podataka i Computer & Communication Industry Association snosit će svaki svoje troškove povezane sa zahtjevima za intervenciju.

(1) SL C 2, 3. 1. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/49

Rješenje Općeg suda od 14. prosinca 2022. – ICA Traffic/Komisija

(Predmet T-717/21) (1)

(„Tužba za poništenje - Postupci javne nabave - Pregovarački postupak bez prethodne objave poziva na nadmetanje - Isporuka robota za dezinfekciju ultraljubičastim svjetlom europskim bolnicama u kontekstu krize uzrokovane bolešću COVID-19 - Najveća količina proizvoda koju je potrebno isporučiti u okviru okvirnog ugovora - Akt koji pripada u isključivo ugovorni okvir od kojega je neodvojiv - Akt koji se ne može pobijati - Nedopuštenost”)

(2023/C 63/63)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: ICA Traffic GmbH (Dortmund, Njemačka) (zastupnici: S. Hertwig i C. Vogt, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Mantl, B. Araujo Arce i M. Ilkova, agenti)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje navodne Komisijine odluke koja je objavljena u priopćenju za medije od 21. rujna 2021. o naručivanju 105 robota za dezinfekciju ultraljubičastim svjetlom za europske bolnice (COVID-19).

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Društvu ICA Traffic GmbH nalaže se snošenje troškova, uključujući i one postupka privremene pravne zaštite.

(1) SL C 2, 3. 1. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/49

Rješenje Općeg suda od 7. prosinca 2022. – Sunrise Medical i Sunrise Medical Logistics/Komisija

(Predmet T-721/21) (1)

(„Tužba za poništenje - Carinska unija - Zajednička carinska tarifa - Tarifna i statistička nomenklatura - Razvrstavanje u kombiniranu nomenklaturu - Tarifni broj - Regulatorni akt koji podrazumijeva provedbene mjere - Nepostojanje osobnog utjecaja - Nedopuštenost”)

(2023/C 63/64)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Sunrise Medical BV (Amsterdam, Nizozemska), Sunrise Medical Logistics BV (Amsterdam) (zastupnici: L. Ruessmann i J. Beck, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Hradil i M. Salyková, agenti)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelji zahtijevaju poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2021/1367 оd 6. kolovoza 2021. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu (SL 2021., L 294, str. 1.).

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Društvima Sunrise Medical BV i Sunrise Medical Logistics BV nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 24, 17. 1. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/50

Rješenje Općeg suda od 16. prosinca 2022. – EMS/EUIPO (AIRFLOW)

(Predmet T-751/21) (1)

(„Tužba za poništenje - Žig Europske unije - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Verbalni žig AIRFLOW - Apsolutni razlozi za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001 - Tužba koje je očito potpuno pravno neosnovana”)

(2023/C 63/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: EMS Electro Medical Systems GmbH (Münich, Njemačka) (zastupnici: K. Scheib i C. Schulte, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: T. Klee i E. Nicolás Gómez, agenti)

Predmet

Tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj zahtijeva poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 29. rujna 2021. (predmet R 546/2021-4).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu EMS Electro Medical Systems GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 64, 7. 2. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/50

Rješenje Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Kremer/Komisija

(Predmet T-110/22) (1)

(„Javna služba - Ugovorno osoblje - Starosna mirovina - Mirovinska prava stečena prije stupanja u službu Unije - Prijenos u mirovinski sustav Unije - Uračunavanja razdoblja mirovinskog staža - Tužba za poništenje - Zahtjev za naknadu prenesene kapitalizirane vrijednosti koja nije uračunana - Rok za žalbu - Stjecanje bez osnove - Očita nedopuštenost”)

(2023/C 63/66)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Christiane Kremer (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: D. Grisay i A. Ansay, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Mongin, M. Brauhoff i L. Radu Bouyon, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Europski parlament (zastupnici: J. Van Pottelberge i M. Windisch, agenti), Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i I. Demoulin, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 270. UFEU-a tužiteljica zahtijeva, u biti, kao prvo, s jedne strane, poništenje odluke Europske komisije od 24. veljače 2022. kojom se odbija njezina žalba koja se odnosi na poništenje obavijesti od 13. siječnja 2017. o određivanju njezinih prava na starosnu mirovinu i, s druge strane, upućivanje njezina spisa Komisijinu tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu kako bi se odredio iznos koji joj treba vratiti te, podredno, nalaganje Komisiji da isplati iznos od 55 401,07 eura na ime stjecanja bez osnove.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.	Christiane Kremer nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3.	Europski parlament i Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 158, 11. 4. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/51

Rješenje Općeg suda od 14. prosinca 2022. – Baert/Komisija

(Predmet T-111/22) (1)

(„Javna služba - Starosna mirovina - Mirovinska prava stečena prije stupanja u službu Unije - Prijenos u mirovinski sustav Unije - Uračunavanja razdoblja mirovinskog staža - Tužba za poništenje - Zahtjev za naknadu prenesene kapitalizirane vrijednosti koja nije uračunana - Rok za žalbu - Stjecanje bez osnove - Očita nedopuštenost”)

(2023/C 63/67)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Rhonny Baert (Deinze, Belgija) (zastupnici: D. Grisay i A. Ansay, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Mongin, M. Brauhoff i L. Radu Bouyon, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Europski parlament (zastupnici: J. Van Pottelberge i M. Windisch, agenti), Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i I. Demoulin, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 270. UFEU-a tužitelj zahtijeva, u biti, kao prvo, s jedne strane, poništenje navodno implicitne odluke Europske komisije od 28. veljače 2022. kojom se odbija njegova žalba koja se odnosi na poništenje obavijesti od 21. prosinca 2016. o određivanju njegovih prava na starosnu mirovinu i, s druge strane, upućivanje njegova spisa Komisijinu tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu kako bi se odredio iznos koji mu treba vratiti te, podredno, nalaganje Komisiji da isplati iznos od 31 066,80 eura na ime stjecanja bez osnove.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.	Rohnnyju Baertu nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3.	Europskom parlamentu i Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 158, 11. 4. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/52

Rješenje predsjednika Općeg suda od 24. studenoga 2022. – Belavia/Vijeće

(Predmet T-116/22 R)

(„Privremena pravna zaštita - Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja zbog stanja u Bjelarusu - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”)

(2023/C 63/68)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Belavia – Belarusian Airlines AAT (Minsk, Bjelarus) (zastupnici: N. Tuominen i L. Engelen, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: A. Boggio-Tomasaz i A. Antoniadis, agenti)

Predmet

Svojim zahtjevom na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a tužitelj u biti zahtijeva suspenziju primjene Provedbene odluke Vijeća (ZVSP) 2021/2125 od 2. prosinca 2021. o provedbi Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (SL 2021., L 430 I, str. 16.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2021/2124 od 2. prosinca 2021. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus (SL 2021., L 430 I, str. 1.), u dijelu u kojem se one na njega odnose.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/52

Rješenje Općeg suda od 21. prosinca 2022. – Suicha/EUIPO – Michael Kors (Switzerland) International (MK MARKTOMI MARKTOMI)

(Predmet T-264/22) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Figurativni žig Europske unije MK MARKTOMI MARKTOMI - Raniji figurativni žig Europske unije MK MICHAEL KORS - Relativni razlog ništavosti - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 60. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001 - Tužba koja je očito potpuno pravno neosnovana”)

(2023/C 63/69)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Lin Suicha (Wenxi, Kina) (zastupnik: J. Donoso Romero, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: D. Gája i I. Stoycheva, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Michael Kors (Switzerland) International GmbH (Manno, Švicarska) (zastupnici: J. van Manen, E. van Gelderen i L. Fresco, odvjetnici)

Predmet

Tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj zahtijeva poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 10. ožujka 2021. (predmet R 1899/2021-1).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Lin Suicha snosit će osim vlastitih troškova i troškove društva Michael Kors (Switzerland) International GmbH.

3.	Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 244, 27. 6. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/53

Rješenje Općeg suda od 9. prosinca 2022. – AMO Development/EUIPO (Medicinski instrumenti)

(Predmet T-311/22) (1)

(„Dizajn Zajednice - Dizajn Zajednice koji prikazuje medicinske instrumente - Nepostojanje zahtjeva za produljenje - Brisanje dizajna nakon isteka registracije - Zahtjev za restitutio in integrum - Članak 67. Uredbe (EZ) br. 6/2002 - Dužna pažnja - Tužba koja je očito potpuno pravno neosnovana”)

(2023/C 63/70)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: AMO Development LLC (Santa Ana, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: J. Day, solicitor, i T. de Haan, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: T. Klee i E. Markakis, agenti)

Predmet

Tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj zahtijeva poništenje odluke trećeg žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 15. ožujka 2021. (predmet R 1433/2021-3).

Izreka

1.	Tužba se odbija kao očito potpuno pravno neosnovana.

2.	Društvu AMO Development LLC nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 276, 18. 7. 2022.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/54

Tužba podnesena 14. studenoga 2022. – Portumo Madeira i dr./Komisija

(Predmet T-713/22)

(2023/C 63/71)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Portumo — Madeira — Montagem e Manutenção de Tubaria, SA (Zona Franca da Madeira) (Funchal, Portugal), Ponticelli — Consultadoria Técnica, SA (Zona Franca da Madeira) (Funchal), Ponticelli Angoil — Serviços Para a Indústria Petrolífera, SA (Zona Franca da Madeira) (Funchal) (zastupnici: M. Muñoz Pérez i P. Casillas Vázquez, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Komisije (EU) 2022/1414 оd 4. prosinca 2020. o programu potpore SA.21259 (2018/C) (ex 2018/NN) koji je proveo Portugal u korist područja Zona Franca da Madeira (ZFM) – Režim III (priopćeno pod brojem dokumenta C(2020) 8550) (1),

—	podredno, poništi članak 4. stavak 1. pobijane odluke i nalog za povrat potpore koji je u njoj sadržan,

—	podredno, poništi članak 4. stavak 1. pobijane odluke i nalog za povrat potpore koji je u njoj sadržan zbog pogrešnog načina obračuna korištenog za utvrđivanje osnove potpore,

—	naloži tuženoj instituciji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Odluke Komisije od 27. lipnja 2007. u predmetu N421/2006, Odluke Komisije od 2. srpnja 2013. u predmetu SA.34160 (2011/N), Smjernica o nacionalnim regionalnim potporama za razdoblje 2007. – 2013. i članka 107. UFEU-a stavka 3. točke (a), članaka 21., 45., 49. , 54. i 56. UFEU-a, s obzirom na to da je Komisija pojmove „djelatnosti koje se stvarno i materijalno obavljaju na Madeiri” i „stvaranje i održavanje radnih mjesta u regiji” usko tumačila.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. UFEU-a stavka 3. točke (a), s obzirom na to da usklađenost programa potpora nije izravno utvrđena na toj osnovi.

Podredno, treći tužbeni razlog, koji se temelji na ništavosti članka 4. stavka 1. pobijane odluke, u mjeri u kojoj se nalogom za naplatu sadržanim u toj odredbi povređuje članak 16. stavak 1. Uredbe (UE) 2015/1589 s obzirom na to da je protivan općim načelima zaštite legitimnih očekivanja i pravne sigurnost.

Podredno, četvrti tužbeni razlog koji se temelji na ništavosti članka 4. stavka 1. pobijane odluke, u mjeri u kojoj je utvrđivanje porezne osnovice navodne državne potpore netočno.

(1) SL 2022., L 217, str. 49.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/55

Tužba podnesena 15. studenoga 2022. – Nova Ship Invest/Komisija

(Predmet T-720/22)

(2023/C 63/72)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Nova Ship Invest, Unipessoal, Lda (Zona Franca da Madeira) (Funchal, Portugal) (zastupnici: M. Muñoz Pérez i P. Casillas Vázquez, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Komisije (EU) 2022/1414 оd 4. prosinca 2020. o programu potpore SA.21259 (2018/C) (ex 2018/NN) koji je proveo Portugal u korist područja Zona Franca da Madeira (ZFM) – Režim III (priopćenu pod brojem C(2020) 8550] (1),

—	podredno, poništi članak 4. stavak 1. pobijane odluke i nalog za povrat potpore koji je u njoj sadržan,

—	podredno, poništi članak 4. stavak 1. pobijane odluke i nalog za povrat potpore koji je u njoj sadržan zbog pogrešnog načina obračuna korištenog za utvrđivanje osnove potpore,

—	tuženoj instituciji naložiti snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Odluke Komisije od 27. lipnja 2007. u predmetu N421/2006, Odluke Komisije od 2. srpnja 2013. u predmetu SA.34160 (2011/N), Smjernica o nacionalnim regionalnim potporama za razdoblje 2007. – 2013. i članka 107. UFEU-a stavka 3. točke (a), članaka 21. UFEU-a, 45. UFEU-a, 49. UFEU-a, 54. UFEU-a i 56. UFEU-a, s obzirom na to da je Komisija pojmove „djelatnosti koje se stvarno i materijalno obavljaju na Madeiri” i „stvaranje i održavanje radnih mjesta u regiji” usko tumačila.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. UFEU-a stavka 3. točke (a) s obzirom na to da usklađenost programa potpora nije izravno utvrđena na toj osnovi.

Podredno, četvrti tužbeni razlog koji se temelji na ništavosti članka 4. stavka 1. pobijane odluke, u mjeri u kojoj se povrat nespojivih potpora temelji na netočnoj metodi utvrđivanja osnove potpore.

(1) SL 2022., L 217, str. 49.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/56

Tužba podnesena 15. studenoga 2022. – Neottolemo/Komisija

(Predmet T-724/22)

(2023/C 63/73)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Neottolemo, Lda (Zona Franca da Madeira) (Funchal, Portugal) (zastupnici: G. Leite de Campos i M. Clemente, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi članke 1. do 3., članak 4. stavke 1. do 3., članak 4. stavak 4. drugi dio rečenice, članke 5. i 6. Odluke Komisije (EU) 2022/1414 оd 4. prosinca 2020. o programu potpore SA.21259 (2018/C) (ex 2018/NN) koji je proveo Portugal u korist područja Zona Franca da Madeira (ZFM) – Režim III (priopćene pod brojem dokumenta C(2020) 8550) (1),

—	naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 108. UFEU-a stavka 2. i članaka 21. do 23. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na neotklonjivoj proturječnosti pobijane odluke i njezina obrazloženja.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela dodjeljivanja ovlasti iz članka 5. UFEU-a.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. UFEU-a s obzirom na to da u nekim od slučajeva obuhvaćenih Odlukom nema državne potpore i da se Portugalska Država neopravdano obogatila, pritom povrijedivši načelo zabrane stjecanja koristi od strane povreditelja (Portugalska Država).

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 26. UFEU-a u pogledu promicanja unutarnjeg tržišta.

(1) SL 2022., L 217, str. 49.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/56

Tužba podnesena 15. studenoga 2022. – Register.com/Komisija

(Predmet T-725/22)

(2023/C 63/74)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Register.com, LP — Sucursal em Portugal (Zona Franca da Madeira) (Funchal, Portugal) (zastupnici: G. Leite de Campos i M. Clemente, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi članke 1. do 3., članak 4. stavke 1. do 3. i članak 4. stavak 4. drugi dio rečenice, članke 5. i 6. Odluke Komisije (EU) 2022/1414 оd 4. prosinca 2020. o programu potpore SA.21259 (2018/C) (ex 2018/NN) koji je proveo Portugal u korist područja Zona Franca da Madeira (ZFM) – Režim III (1),

—	naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 108. UFEU-a stavka 2. i članaka 21. do 23. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na neotklonjivoj proturječnosti pobijane odluke i njezina obrazloženja.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela dodjeljivanja ovlasti iz članka 5. UFEU-a.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 26. UFEU-a u pogledu promicanja unutarnjeg tržišta.

(1) SL 2022., L 217, str. 49.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/57

Tužba podnesena 6. prosinca 2022. – TB/ENISA

(Predmet T-760/22)

(2023/C 63/75)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: TB (zastupnici: L. Levi i N. Flandin, odvjetnici)

Tuženik: Agencija Europske unije za kibersigurnost (ENISA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Izvješće o ocjeni karijere za 2020. proizašlo iz Odluke izvršnog direktora agencije ENISA 8/2022 od 3. veljače 2022 u dijelu u kojem sadrži sljedeće primjedbe:

—

Pod točkom B.1 „Učinkovitost”, stranica 4 – točka 2. priprema politike za borbu protiv prijevara, ažuriranje politike zaštite zviždača i kodeksa ponašanja:

—

„[…] Politika zaštite zviždača ažurirana je kao nacrt koncepta u PO-u, ali naknadno nije dostavljena na prethodno odobrenje službama Komisije, što je bio poseban preduvjet (klauzula o reviziji u odluci Upravnog odbora) da se politika o zaštiti zviždača preispita. Za kodeks ponašanja agencije ENISA, odluka službi Komisije u obliku publikacije (knjige) priložena je odluci Upravnog odbora o strategiji za borbu protiv prijevara. Stoga Upravni odbor nije usvojio Kodeks ponašanja. Akcijskim planom strategije za suzbijanje prijevara za 2021. predviđena je izrada kodeksa ponašanja u obliku odluke Upravnog odbora.”

—

Pod točkom B.1 „Učinkovitost”, stranica 4. – točka 3., postizanje optimalne razine preuzetih obveza:

—	„[…] no upravljanje proračunom još uvijek se može poboljšati (osobito za praćenje C8 i prijenose).”

—

Pod točkom B.2 „Sposobnost”, stranica 4.:

—	„[…]. Međutim, sa stajališta kretanja kapitala, bilo je nekoliko situacija u PO-u koje su dovele do iznimaka tijekom registracije, uglavnom kao naknadno preuzimanje obveza ili nepravilno korištenje sredstava C8 i C1, jedno znatno iznad 10 000,00 EUR.”

—

Pod točkom B.3 „Ponašanje”, stranica 6.:

—	„[…] Međutim, to je također dovelo do nekih situacija u kojima član privremenog osoblja predstavlja agenciju zajedno s međunarodnim partnerima za zajedničku komunikaciju (npr. ECSM pripreme s američkim partnerima).”

—	po potrebi poništi odluku od 26. kolovoza 2022. kojom se odbija tužiteljeva žalba na Izvješće o ocjeni karijere za 2020. i na Odluku 8/2022 izvršnog direktora agencije ENISA od 3. veljače 2022.;

—	naloži naknadu neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj;

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, kojim se navodi da su Izvješće o ocjeni karijere za 2020. i pobijana odluka nezakoniti jer nije bilo stvarnog dijaloga, a ponavljanje postupka ocjenjivanja zahvaćeno je povredom Upravne obavijesti 1/2021, stranice 9., i članka 6. stavka 3. Odluke br. UO/2015/15.

2.	Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi da su Izvješće o ocjeni karijere za 2020. i pobijana odluka zahvaćeni očitim pogreškama u ocjeni i da su nedovoljno obrazloženi te da su zahvaćeni povredom članka 5. Odluke br. MB/2015/15 i Upravne obavijesti 1/2021, stranica 11. i 12.

Treći tužbeni razlog, kojim se navodi da su Izvješće o ocjeni karijere za 2020. i pobijana odluka zahvaćeni povredom pravila o objektivnosti i nepristranosti, povredom članka 41. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i povredom dužnosti brižnog postupanja i obveze pružanja pomoći te ujedno navodnom povredom obveze obrazlaganja.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/58

Tužba podnesena 18. prosinca 2022. – Frajese/Komisija

(Predmet T-786/22)

(2023/C 63/76)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Giovanni Frajese (Rim, Italija) (zastupnici: O. Milanese i A. Montanari, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi

Provedbenu odluku Europske komisije od 3. listopada 2022. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu „Spikevax – elasomeran” na temelju Uredbe (EZ) 726/2004 (1) Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Odluke C (2021) 94 (final), objavljenu u Službenom listu Europske unije 30. studenoga 2022.; i

Provedbenu odluku Europske komisije od 10. listopada 2022. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu „Comirnaty – tozinameran, cjepivo protiv bolesti COVID-19 koje se temelji na mRNK-u (s modificiranim nukleozidima)” na temelju Uredbe (EZ) 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Odluke C (2020) 9598 (final), objavljenu u Službenom listu Europske unije 30. studenoga 2022.;

—	naloži drugoj stranci u postupku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju/nepotpunosti studija djelotvornosti i sigurnosti. Povreda uredbi (EZ) 507/2006 (2), (EZ) 726/2004 i Direktive 2001/83/EZ (3), Ugovorâ i propisâ Zajednice.

U tom pogledu se ističe:

—

Nepostojanje/nepotpunost studija. Obveze koje su propisane za izdavanje uvjetnog odobrenja nisu bile poštovane, a randomizirana, placebom kontrolirana, slijepa klinička ispitivanja nikada nisu dovršena. U prilozima iz provedbene odluke koje se pobijaju izričito se navodi nepostojanje studija koje se u uredbama br. 726/2004 i br. 507/2006 te Direktivi 2001/83/EZ utvrđuju kao bitni i neophodni za izdavanje AIC standarda. Odobreni lijekovi sadrže pomoćne tvari (ALC-0315, ALC-0159 i SM-102) čija je uporaba dopuštena isključivo u svrhu provođenja istraživanja uz izričitu zabranu humane i veterinarske uporabe. Nije dokazana ni ispitana sigurnost korištene tehnologije, a odgovarajući farmatoksikološki profili nisu bili analizirani.

—

Nepotpunost studija ili raniji završetak u usporedbi s prvotno planiranim rokovima Tijekom te dvije godine konstatirana je odsutnost sterilizirajuće učinkovitosti odobrenih lijekova i njihove sposobnosti da smanje ozbiljne posljedice bolesti. Takav se dokaz više ne može pružiti s obzirom na to da su placebo skupine bile cijepljene, čime su eliminirane kontrolne skupine. Nadalje, o nedostatku sigurnosti odobrenih lijekova govore brojne objavljene studije i istovjetni podaci o farmakovigilanciji u vezi s vrtoglavim povećanjem smrtnosti zabilježenim u svim zemljama članicama i izvan Europske unije u kojima se provodila intenzivna kampanja cijepljenja, što je konkretno navedeno i dokumentirano u tužbi.

—	Nepodnošenje zahtjeva za pretvorbu od strane društava. Odobrenja su pretvorena u standard samo na temelju „predočenih podataka” i bez posebnog zahtjeva za pretvorbu od strane farmaceutskih društava, što predstavlja očito kršenje pravila postupka.

—	Nepostojanje potpunog mišljenja odbora.

—	Neobavještavanje država protivno članku 10. Uredbe (EU) 726/2004.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela opreznosti.

U tom se pogledu ističe da se pobijanim provedbenim odlukama krši načelo opreznosti, kako je definirano Deklaracijom iz Rio de Janeira iz 1992. i preuzeto u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, kojem treba pribjeći kada neka pojava, proizvod ili proces mogu imati potencijalno opasne učinke, a nije moguće s dovoljnom sigurnošću utvrditi rizik. Primjena tih načela na područje zdravstva i farmaceutskih inovacija podrazumijeva da, u slučaju kad postoji znanstvena nesigurnost koja ukazuje na mogućnost ozbiljnog i nepovratnog rizika, izbor između uporabe ili neuporabe tog proizvoda nužno mora ići u korist neuporabe, pri čemu prednost trena imati zaštita zdravlja pojedinca.

(1) Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.)

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 507/2006 od 29. ožujka 2006. o uvjetnom odobrenju za stavljanje u promet lijekova za humanu primjenu koji su obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2006., L 92, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 58., str. 126.)

(3) Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL 2001., L 311, str. 67.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 56., str. 27.)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/60

Tužba podnesena 19. prosinca 2022. – PT/Komisija

(Predmet T-788/22)

(2023/C 63/77)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: PT (zastupnik: S. Orlandi, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi i presudi,

—	naloži Europskoj komisiji da tužitelju naknadi kapitaliziranu vrijednost koja predstavlja njegova mirovinska prava koja je on prenio u mirovinski sustav institucija Europske unije na temelju članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju,

—	naloži Europskoj komisiji naknadu troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog.

Tužitelj ističe stjecanje bez osnove time što je on prenio svoja mirovinska prava u mirovinski sustav institucija Europske unije (u daljnjem tekstu: MSIEU), a što je dovelo do „uračunavanja” razdoblja mirovinskog staža priznatih u MSIEU-u. Međutim, to „uračunavanje” njemu nije osiguralo nikakvo povećanje iznosa mirovine koja mu se isplaćuje na temelju članka 77. četvrtog stavka Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), čiji se izračun temelji isključivo na godinama službe (uz iznimku razdoblja mirovinskog staža priznatih na temelju prijenosa mirovinskih prava).

Odbijanje povrata prenesenih mirovinskih prava koje ne proizvodi učinke kada se primjenjuje mehanizam minimalnih troškova života iz članka 77. četvrtog stavka Pravilnika o osoblju dovodi, prema tužiteljevu mišljenju, do stjecanja bez osnove u korist Europske unije.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/60

Tužba podnesena 1. prosinca 2022. – Sberbank Europe/ESB

(Predmet T-790/22)

(2023/C 63/78)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sberbank Europe AG (Beč, Austrija) (zastupnik: O. Behrends, odvjetnik)

Tuženik: Europska središnja banka (ESB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi ESB-ovu odluku od 21. rujna 2022. kojom je ESB odbio tužiteljev zahtjev za pristup ESB-ovoj procjeni „propasti ili vjerojatne propasti” u skladu s pravilima koja uređuju javni pristup dokumentima u vezi sa Sberbank Slovenija (Sberbank banka d.d.);

—	naloži ESB-u snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, kojim se navodi da je ESB povrijedio tužiteljeva prava time što nije obradio njegov zahtjev u jednoj sveobuhvatnoj odluci kojom se uzima u obzir sve relevantne pravne aspekte, a posebno to da je ESB zanemario određene osnove za pristup, da je umjetno eliminirao određene osnove za pristup, da je pogrešno protumačio režim javnog pristupa na način koji ograničava, a ne proširuje pristup i transparentnost, da nije protumačio i primijenio sve režime pristupa na dosljedan način, da nije pružio odgovarajuće obrazloženje, da je pogriješio time što je donio zasebnu odluku o potencijalnom pravu na pristup u skladu s člankom 22. stavkom 2. Uredbe br. 1024/2013 (1) i člankom 32. stavkom 1. Uredbe br. 468/2014 (2), da je pogrešno iz razmatranja isključio načelo djelotvorne pravne zaštite u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te da je pogrešno smatrao da mora uskratiti pristup neobrađenom tekstu procjene „propasti ili vjerojatne propasti”.

2.	Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi da je pobijana odluka nedovoljno obrazložena i zahvaćena očitim pogreškama u ocjeni jer ne postoji uočljiv razlog niti objašnjenje zašto se pristup baš redigiranim dijelovima procjene „propasti ili vjerojatne propasti” morao uskratiti.

3.	Treći tužbeni razlog, kojim se navodi da je ESB pogrešno protumačio i netočno primijenio članak 4. stavak 1. točku (c) Odluke ESB-a o javnom pristupu (3), članak 27. Uredbe br. 1024/2013, članak 53. CRD IV (4) i presudu Suda u predmetu Baumeister (5).

4.	Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da je ESB pogrešno protumačio i netočno primijenio članak 4. stavak 2. Odluke ESB-a o javnom pristupu.

5.	Peti tužbeni razlog, kojim se navodi da je u pobijanoj odluci počinjena povreda postupka jer ESB nije dopustio pristup spisu u skladu s člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u postupku u kojem je pobijana odluka donesena.

(2) Uredba (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u) (SL 2014., L 141, str. 1.)

(3) Odluka Europske središnje banke European Central Bank od 4. svibnja 2004. o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke (ECB/2004/3) (2004/258/EC) (SL 2004., L 80, str. 42.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 14., str. 49.)

(4) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL 2013., L 176, str. 338.)

(5) Presuda Suda od 19. lipnja 2018., Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht/Ewald Baumeister (C-15/16, EU:C:2018:464)

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/61

Tužba podnesena 26. prosinca 2022. – Ordre néerlandais des avocats du barreau de Bruxelles i dr./Vijeće

(Predmet T-797/22)

(2023/C 63/79)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Ordre néerlandais des avocats du barreau de Bruxelles (Bruxelles, Belgija) i deset drugih tužitelja (zastupnici: P. de Bandt, T. Ghysels, J. Nowak, T. Bontinck i A. Guillerme, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi članak 1. točku 12. Uredbe Vijeća (EU) 2022/1904 od 6. listopada 2022. o izmjeni Uredbe (EU) br. 833/2014 o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini i članak 1. točku 13. Uredbe Vijeća (EU) 2022/2474 od 16. prosinca 2022. o izmjeni Uredbe (EU) br. 833/2014 o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini, u dijelu u kojem zamjenjuju i izmjenjuju stavak 2. i stavke 4. do 12. te stavak 2. i stavke 4. do 11. članka 5.n Uredbe Vijeća (EU) br. 833/2014 o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini, u dijelu u kojem se odnose na usluge pravnog savjetovanja;

—	naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnih prava zaštite privatnog života i pristupa pravosuđu, koja su predviđena u člancima 7. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jer je opća zabrana pružanja usluga pravnog savjetovanja zadiranje u pravo svakog pojedinca na obraćanje svojem odvjetniku radi pravnog savjetovanja, kao i načela profesionalne tajne i načela neovisnosti odvjetnika.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti jer uvođenje opće zabrane pružanja usluga pravnog savjetovanja nije prikladno za postizanje legitimnih ciljeva kojima teži Unija u okviru sukoba između Rusije i Ukrajine i prekoračuje ono što je strogo nužno za postizanje tih ciljeva.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti jer uvedena opća zabrana pružanja usluga pravnog savjetovanja nije ni jasna ni precizna i ne omogućuje nikakvu predvidljivost u svojoj primjeni.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/62

Tužba podnesena 28. prosinca 2022. – Ordre des avocats à la cour de Paris i Couturier/Vijeće

(Predmet T-798/22)

(2023/C 63/80)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Ordre des avocats à la cour de Paris (Pariz, Francuska), Julie Couturier (Pariz) (zastupnik: L. Donnedieu de Vabres, odvjetnica)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	se proglasi nadležnim za odlučivanje o ovoj tužbi za poništenje jer njegova nadležnost za potpuni nadzor zakonitosti nije ničime ograničena u pogledu uredbe donesene na temelju članka 215. UFEU-a, kojom se daje učinak stajalištima Unije usvojenima u okviru ZVSP-a,

—	proglasi njihove tužbe dopuštenima na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU-a,

—

—	povređuje obvezu obrazlaganja predviđenu člankom 296. UFEU-a,

—

povređuje:

—	profesionalnu tajnu odvjetnika, zaštićenu člankom 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—	pravo na „savjetovanje” s odvjetnikom, zaštićeno člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

bez poštovanja ni temeljnog sadržaja tih prava i sloboda ni načela proporcionalnosti kako je propisano člankom 52. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima,

—	naloži Vijeću snošenje troškova, u skladu s člankom 134. Poslovnika Općeg suda.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, predviđene u članku 296. UFEU-a.

—

Tužitelji u tom pogledu ističu da Vijeće ne daje nikakvo objašnjenje o razlogu za opću zabranu pružanja usluga pravnog savjetovanja u predmetima u kojima nema spora. Naime, jedina uvodna izjava u vezi s tom općom zabranom (uvodna izjava 19. Uredbe 2022/1904) sastoji se samo od puke definicije dotičnih usluga, a ne od „jasnog i nedvosmislenog” objašnjenja „razmišljanja institucije, autora akta”, kako to zahtijevaju Sud i Opći sud. Budući da ne sadržava nikakvo objašnjenje o razlogu te zabrane i o tome kako bi trebala omogućiti postizanje postavljenog cilja, ne omogućuje tužiteljima upoznavanje s opravdanjima za donesenu mjeru i nadležnom sudu provedbu nadzora.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi profesionalne tajne odvjetnika.

—

Prema mišljenju tužitelja, odvjetnik koji bi želio savjetovati pravnu osobu ili gospodarski subjekt sa sjedištem u Rusiji, ocjenjujući da takav pravni savjet ulazi u područje odstupanja od stavka 10. izmijenjenog članka 5.n Uredbe br. 833/2014, bio bi prisiljen zahtijevati prethodno odobrenje nadležnog nacionalnog tijela i stoga mu u tu svrhu otkriti strogo povjerljive informacije ne samo o sadržaju nego i postojanju savjetovanja koje mora provesti i o svojem potencijalnom klijentu. To zadiranje u profesionalnu tajnu odvjetnika nije ni prikladno za postizanje postavljenog cilja ni strogo nužno za taj cilj.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na „savjetovanje” s odvjetnikom.

—

Prema mišljenju tužitelja, uskraćivanjem osobi njezina prava na pravno savjetovanje s odvjetnikom izmijenjeni članak 5.n Uredbe br. 833/2014 sprečava je u razjašnjenju opsega svojih prava i onemogućuje joj odlučivanje o obraćanju nadležnom sudu. Međutim, pravo na savjetovanje mora biti zaštićeno s obzirom na pravo na djelotvoran pravni lijek u skladu s člankom 47. Povelje. Ta povreda prava na „savjetovanje” s odvjetnikom nije ni prikladna za postizanje postavljenog cilja ni strogo nužna za taj cilj.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/64

Tužba podnesena 30. prosinca 2022. – TZ/Vijeće

(Predmet T-803/22)

(2023/C 63/81)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: TZ (zastupnik: J. Janssen, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	dopusti i prihvati zahtjeve za poništenje istaknute u ovoj tužbi

—	poništi poglavlje III. Uredbe Vijeća (EU) 2022/1854 od 6. listopada 2022. hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije (1) u daljnjem tekstu: pobijana uredba);

—	podredno, poništi članak 15. pobijane uredbe u djelu kojim se njime dopušta retroaktivna naplata solidarnog doprinosa za 2022.; i

—	naloži Vijeću plaćanje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je pobijana uredba pogrešno donesena na temelju članka 122. stavka 1. UFEU-a i da ju je trebalo donijeti Vijeće, odlučujući jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, budući da pobijana Uredba sadržava fiskalne mjere.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da pobijana uredba predstavlja povredu prava vlasništva kako je ono utvrđeno u članku 1. Prvog protokola EKLJP-a i članku 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, i načela EU-a o zakonitosti i pravnoj sigurnosti, u mjeri u kojoj se pobijanom uredbom dopušta retroaktivna primjena.

(1) SL 2022., L 261 I, str. 1.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/64

Tužba podnesena 22. prosinca 2022. – Poljska/Europska komisija

(Predmet T-830/22)

(2023/C 63/82)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnici: B. Majczyna i S. Żyrek, agenti)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluke Europske komisije sadržane u dopisima od 12. listopada 2022. (1) i 23. studenoga 2022. (2), koje se odnose na prijeboj potraživanja po osnovi dnevnih novčanih kazni izrečenih rješenjem potpredsjednika Suda od 27. listopada 2021. (Komisija/Poljska, C-204/21 R, EU:C:2021:878), u dijelu koji se odnosi na razdoblje od 15. srpnja 2022. do 29. kolovoza 2022.,

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu tužbi tužitelj ističe tužbeni razlog koji se temelji na povredi članaka 101. i 102. u vezi s člankom 98. Uredbe 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (3) zbog primjene postupka naplate tražbina putem prijeboja, unatoč tome što je rješenjem od 27. listopada 2022. naloženo plaćanje dnevne novčane kazne do dana izvršenja rješenja potpredsjednika Suda od 14. srpnja 2021. (4), te je 15. srpnja 2022. prestala primjena odredaba čija je suspenzija primjene naložena rješenjem od 14. srpnja 2021.

(1) Dopis Europske komisije od 12. listopada 2022., Ref. ARES(2022)7041596

(2) Dopis Europske komisije od 23. studenoga 2022., Ref. ARES(2022)8087579

(3) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL 2018., L 193, str. 1.)

(4) Rješenje potpredsjednika Suda od 14. srpnja 2021., Komisija/Poljska, C-204/21 R, EU:C:2021:593.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/65

Tužba podnesena 22. prosinca 2022. – TO/EUAA

(Predmet T-831/22)

(2023/C 63/83)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: TO (zastupnik: É. Boigelot, odvjetnik)

Tuženik: Agencija Europske unije za azil (EUAA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu dopuštenom i osnovanom i posljedično;

—	poništi odluku od [povjerljivo] (1) o raskidu ugovora tužitelja, pod brojem [povjerljivo], koju je donio [povjerljivo], koja je stupila na snagu istog dana i koja mu je dostavljena [povjerljivo];

—	naloži tuženiku plaćanje privremene naknade štete za imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 45 000 eura, uz mogućnost izmjene tijekom postupka;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 1.d, 1.e stavka 2., 12., 12.a, 17. stavka 1., 22.a i 25. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, koji se analogijom primjenjuju na ugovorno osoblje u skladu s člancima 10. i 11. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, kao i na povredi članaka 8., 31. stavka 1., 41. stavka 1. i 41. stavka 2. točke (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 10. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnih i općih načela prava Europske unije, među kojima su načelo djelotvornog ostvarivanja prava obrane, načelo nediskriminacije, načelo povjerljivosti, načelo proporcionalnosti i načelo dobre uprave.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela koje nalaže upravi da odluku donese samo na temelju zakonski dopuštenih razloga, tj. relevantnih i nezahvaćenih očitim pogreškama u ocjeni činjenica i prava i prekomjernošću ili zlouporabom ovlasti.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi dužnosti brižnog postupanja i na ugrožavanju dostojanstva i ugleda tužitelja.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi, među ostalim, članaka 4., 5., 14., 16. stavka 2. točaka (b) i (e), 16. stavka 3., 17. stavka 1. točaka (e) i (g), 18. i 19. Uredbe (EU) 2018/1725 (3) Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ.

(1) Povjerljivi podaci su skriveni.

(2) SL 2013., L 248, str. 1.

(3) SL 2018., L 295, str. 39.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/66

Tužba podnesena 9. siječnja 2023. – UA/EUAA

(Predmet T-3/23)

(2023/C 63/84)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: UA (zastupnik: É. Boigelot, odvjetnik)

Tuženik: Agencija Europske unije za azil (EUAA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu dopuštenom i osnovanom i posljedično;

—

poništi odluku br. 99 pod brojem [povjerljivo] (1) koju je donio Upravni odbor EUAA-a [povjerljivo], koju je dostavilo e-poštom [povjerljivo] tajništvo Upravnog odbora i, prema potrebi, sve pripremne i provedbene akte i odluke kojom je on odlučio, među ostalim, da se „[povjerljivo] nalaže da nadoknadi štetu koju je pretrpjela Agencija zbog ozbiljnih profesionalnih propusta koji podrazumijevaju njegovu osobnu financijsku odgovornost u skladu s člankom 22. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije. Mjere i detalji provedbe te naknade štete bit će određeni zasebno u [povjerljivo]”;

—	naloži tuženiku plaćanje privremene naknade štete u iznosu od 25 000 eura za naknadu imovinske i neimovinske štete, uz mogućnost izmjene tijekom postupka;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 22. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), koji se analogijom primjenjuje na službenike u skladu s člankom 11. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, povredi Smjernica za primjenu članka 22. Pravilnika o osoblju (financijska odgovornost dužnosnika) i osobito njihovih članaka 2.1., 2.3.2. i 3.2., povredi prava obrane, osobito članaka 3., 4. i 22. Priloga IX. Pravilniku o osoblju (pravo na saslušanje), koji se primjenjuje na temelju članka 22. Pravilnika o osoblju, povredi članaka 41. stavaka 1. i 2. točke (a), 48. i 51. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni, nepostojanju činjenica koje se predbacuju, nedovoljnom obrazloženju, povredi načela non bis in idem, povredi dužnosti brižnog postupanja, načela pravne sigurnosti i dobre uprave i načela proporcionalnosti, načela jedinstvenosti javne službe i jednakosti postupanja, povredi vjerodostojnosti akata i zlouporabi ovlasti.

(1) Povjerljivi podaci su skriveni.

20.2.2023

Službeni list Europske unije

C 63/67

Tužba podnesena 10. siječnja 2023. – Illumina/Komisija

(Predmet T-5/23)

(2023/C 63/85)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Illumina, Inc. (Wilmington, Delaware, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: D. Beard, Barrister-at-Law, i F. González Díaz, M. Siragusa i T. Spolidoro, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Komisijinu odluku od 28. listopada 2022. u predmetu M.10938 – Illumina/GRAIL (u daljnjem tekstu: Odluka);

—	naloži Komisiji da tužitelju plati pravne troškove i ostale troškove koji su mu nastali u vezi s ovom tužbom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka sadržavala pogrešku koja se tiče prava te pogreške koje se tiču činjenica i pogreške u ocjeni jer je njome utvrđeno da su uvjeti za određivanje privremenih mjera u skladu s člankom 8. stavkom 5 točkom (c) Uredbe Vijeća br. 139/2004 o kontroli koncentracija između poduzetnika (1) (Uredba o koncentracijama) bili ispunjeni.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka neproporcionalna, sadržava pogreške koje se tiču činjenica i pogreške u ocjeni, nije dostatno obrazložena, i/ili je zahvaćena nedostatkom obrazloženja, u dijelu u kojem je njome utvrđeno da su privremene mjere bile nužne i primjerene ciljevima članka 8. stavka 5. točke (c) Uredbe o koncentracijama.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da su odredbe Odluke o financiranju neproporcionalne jer se njima neopravdano ograničava Illumininu sposobnost da preispita proporcionalnost zahtjeva za financiranje.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da su Odlukom provedbene ovlasti Komisije nezakonito delegirane na nadzornog povjerenika i da se na temelju nje od tužitelja zahtjeva da snosi troškove povezane s aktivnostima nadzornog povjerenika.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se Odlukom iz iznimaka obveza izdvajanja neproporcionalno isključuju tužiteljeve prethodno postojeće ugovorne obveze i da se njome ne pruža odgovarajuće obrazloženje za to isključenje.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se Odlukom na aktivnosti zapošljavanja stranaka tijekom prijelaznog razdoblja nameću pretjerana, neproporcionalna i vjerojatno neprovediva ograničenja.

(1) SL 2004., L 24, str. 1.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 63

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 66. 20. veljače 2023.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2023/C 63/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1