—

uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir članke 8., 9., 151., 153. i 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), a posebno njezine odredbe o socijalnim pravima i ravnopravnosti žena i muškaraca,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a iz 1979. o ukidanju svih oblika diskriminacije žena,

—

uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., načelo da „nitko ne smije biti zapostavljen”, a posebno cilj br. 1 kojim se nastoji iskorijeniti siromaštvo, cilj br. 5 kojim se nastoje postići rodna ravnopravnost i poboljšati životni uvjeti za žene te cilj br. 8 kojim se nastoji postići održiv gospodarski rast,

—

uzimajući u obzir strategiju rasta EU-a Europa 2020., a posebno njezin cilj smanjenja broja ljudi u EU-u koji žive ispod nacionalne granice siromaštva za 25 % do 2020., čime bi se iz siromaštva izbavilo više od 20 milijuna ljudi, kao i potrebu da se sustavi socijalne sigurnosti i mirovinski sustavi u državama članicama iskoriste u punoj mjeri kako bi se zajamčila odgovarajuća potpora dohotku,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

—

uzimajući u obzir Konvenciju br. 190 Međunarodne organizacije rada o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada,

—

uzimajući u obzir Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava,

—

uzimajući u obzir Preporuku Vijeća (EU) 2021/1004 od 14. lipnja 2021. o uspostavi europskog jamstva za djecu (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (2),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi (3) (Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020.–2025.” (COM(2020)0152),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. listopada 2005. o ženama i siromaštvu u Europskoj uniji (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o slici siromaštva žena u Europskoj uniji (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2011. o ženskom poduzetništvu u malim i srednjim poduzećima (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o naslovljenu „Siromaštvo: rodna perspektiva” (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2017. o ženama i njihovoj ulozi u ruralnim područjima (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2018. o uslugama skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2019. o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja u EU-u (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. siječnja 2020. o razlici u plaćama žena i muškaraca (13),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o rodnoj perspektivi tijekom i poslije razdoblja krize uzrokovane bolešću COVID-19 (14),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2021. naslovljenu: „Starenje Starog kontinenta – mogućnosti i izazovi povezani s politikom starenja poslije 2020.” (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2021. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvu unatoč zaposlenju (16),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. prosinca 2019. pod naslovom „Rodno ravnopravna gospodarstva u EU-u: daljnji koraci”,

—

uzimajući u obzir izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova od 5. ožujka 2020. naslovljeno „Beijing + 25: the fifth review of the implementation of the Beijing Platform for Action in the EU Member States” (Peking + 25: Peti pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a),

—

uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada od 27. svibnja 2020. naslovljeno „COVID-19 and the world of work. Fourth edition” (COVID-19 i svijet rada, četvrto izdanje),

—

uzimajući u obzir sažetak politike Eurofounda i EIGE-a od 15. srpnja 2021. naslovljen „Upward convergence in gender equality: How close is the Union of equality?” (Uzlazna konvergencija u rodnoj ravnopravnosti: Koliko je blizu Unija ravnopravnosti?),

—

uzimajući u obzir studiju Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja Glavne uprave za unutarnju politiku iz prosinca 2017. naslovljenu „Gender perspective on access to energy in the EU” (Rodna perspektiva pristupa energiji u EU-u),

—

uzimajući u obzir indekse rodne ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) za 2019. i 2020.,

—

uzimajući u obzir dokument o stajalištu organizacije Make Mothers Matter iz srpnja 2021. naslovljen „Mothers’ Poverty in the EU” (Siromaštvo majki u EU-u),

—

uzimajući u obzir procjenu Europske mreže za borbu protiv siromaštva iz veljače 2021. o Godišnjoj strategiji održivog rasta 2021. i Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2021. naslovljenu „Working towards a Socially Inclusive and Poverty-proof Recovery from the COVID-19 Pandemic” (Prema socijalno uključivom oporavku od pandemije bolesti COVID-19 koji ne dovodi do siromaštva),

—

uzimajući u obzir studiju Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja Glavne uprave za unutarnju politiku od 19. svibnja 2021. naslovljenu „COVID-19 and its economic impact on women and women’s poverty: Insights from 5 European Countries” (COVID-19 i njegov gospodarski učinak na žene i siromaštvo žena: uvidi iz pet europskih zemalja),

—

uzimajući u obzir studiju Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja Glavne uprave za unutarnju politiku od 14. lipnja 2021. naslovljenu „Gender equality: Economic value of care from the perspective of the applicable EU funds” (Rodna ravnopravnost: Gospodarska vrijednost skrbi iz perspektive primjenjivih sredstava EU-a),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. travnja 2016. o ostvarenju cilja borbe protiv siromaštva u svjetlu rastućih troškova za kućanstva (17) i mišljenje Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost o tome,

—

uzimajući u obzir rad Platforme EU-a za borbu protiv beskućništva koja je pokrenuta u lipnju 2021.,

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost (A9-0194/2022),

A.

budući da je rodna ravnopravnost jedna od temeljnih vrijednosti Unije utvrđena u članku 2. UEU-a; budući da se člankom 8. UFEU-a utvrđuje načelo rodno osviještene politike;

B.

budući da je iskorjenjivanje siromaštva jedan od prioriteta EU-a sadržan u članku 3. UEU-a i članku 34. Povelje te je jedan od glavnih ciljeva akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava u kojemu se odražava predanost EU-a borbi protiv siromaštva u svim njegovim politikama;

C.

budući da je u EU-u broj žena koje žive u siromaštvu i dalje veći od broja muškaraca koji žive u siromaštvu (18); budući da su unatoč smanjenju siromaštva u EU-u i među ženama i među muškarcima žene i dalje nerazmjerno češće pogođene siromaštvom i izložene riziku od socijalne isključenosti nego muškarci, posebno žene koje doživljavaju višedimenzionalne oblike diskriminacije; budući da je 2020. rizik od siromaštva i socijalne isključenosti (AROPE) u EU-u bio viši za žene (22,9 %) nego za muškarce (20,9 %), iako se u oba slučaja smanjio u odnosu na 2015. (24,9 % za žene i 23,1 % za muškarce); budući da su se od 2017. rodne razlike u pogledu siromaštva povećale u 21 državi članici (19); budući da se, prema podacima, stopa žena pogođenih siromaštvom uvelike razlikuje među državama članicama; budući da je zbog snažne povezanosti siromaštva žena i siromaštva djece jedno od četvero djece u EU-u izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti;

D.

budući da su prema procjenama za 2019. u zemljama EU-27 žene posebno pogođene rizikom od siromaštva (AROPE) i da stopa siromaštva iznosi 17,1 % nakon socijalnih transfera; budući da su od početka pandemije bolesti COVID-19 žene nerazmjerno pogođene u socioekonomskoj sferi, među ostalim i gubitkom radnog mjesta; budući da je stopa zaposlenosti žena još znatnije pala nego za vrijeme recesije 2008.; budući da je to, među ostalim, uzrokovano i porastom neplaćenog rada u području skrbi, rada u kućanstvu i rada na obrazovanju djece koji uglavnom obavljaju žene, što je uzrokovalo znatan porast siromaštva žena; budući da su i prije izbijanja pandemije bolesti COVID-19 na nesigurnim radnim mjestima i u radnim odnosima na nepuno radno vrijeme najviše bile zastupljene žene te da je taj trend ojačan pandemijom; budući da učinci pandemije bolesti COVID-19 još nisu u potpunosti razumljivi i da će se socioekonomski učinak i dalje osjećati u godinama koje slijede; budući da je stoga ključno razmotriti siromaštvo žena u kontekstu suočavanja s posljedicama krize uzrokovane bolešću COVID-19; budući da mjere poduzete za izlazak iz financijske krize 2008. nisu dovoljne za smanjivanje siromaštva žena; budući da smanjenje financiranja javnih socijalnih usluga i smanjenje plaća nerazmjerno utječu na žene jer se više oslanjanju na socijalne javne usluge i naknade;

E.

budući da rodno osviještena politika podrazumijeva uzimanje u obzir rodnih razlika u cijelom ciklusu politike te uvođenje intersekcijskog pristupa kojim se uzima u obzir raznolikost žena i muškaraca pri osmišljavanju, provedbi i ocjenjivanju politika, programa i projekata, radi jačanja rodne ravnopravnosti; budući da se u okviru politika EU-a dosad nisu provodile istinski osviještene politike niti su one uključivale intersekcijski pristup;

F.

budući da članak 3. stavak 3. UEU-a obvezuje Uniju na to da „suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju” i „promiče socijalnu pravdu i zaštitu [te] ravnopravnost žena i muškaraca” u skladu s konceptom socijalnog tržišnog gospodarstva; budući da je poseban cilj Akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava do 2030. smanjiti broj osoba izloženih riziku od siromaštva za najmanje 15 milijuna, od čega je pet milijuna djece; budući da su socijalni i zeleni program i program rodne ravnopravnosti međusobno povezani te su im zajednički ciljevi osiguravanja održivog rasta i osiguravanja pravedne raspodjele resursa; budući da bi u okviru rasprave o preispitivanju postojećeg modela EU-a za socioekonomsko upravljanje trebalo uzeti u obzir obvezu EU-a da smanji neravnopravnost i iskorijeni siromaštvo, posebno siromaštvo žena;

G.

budući da je posebni izvjestitelj UN-a za ekstremno siromaštvo i ljudska prava Olivier De Schutter istaknuo da bi Europska unija trebala razviti strategiju za borbu protiv siromaštva na razini Europske unije kojom bi se zajamčio strukturni i široki pristup iskorjenjivanju siromaštva žena; budući da je potreban pravedniji socijalni ugovor za Europsku uniju nakon pandemije, uključujući gospodarske politike usmjerene na smanjenje ekonomskih nejednakosti;

H.

budući da siromaštvo roditelja često dovodi do siromaštva djece; budući da se ulaganjem u politike za pružanje potpore ženama unapređuju i životni uvjeti njihovih obitelji, posebno njihove djece; budući da EU i države članice moraju poštovati, štititi i ostvarivati prava djece u skladu s UEU-a; budući da su prava djece ugrožena u stanju siromaštva; budući da je iskorjenjivanje siromaštva među djecom uključeno u 11. načelo europskog stupa socijalnih prava;

I.

budući da su obitelji sa samohranim roditeljem izloženije riziku od siromaštva i socijalne isključenosti te je kod njih vjerojatnije da će se siromaštvo prenijeti na nekoliko generacija; budući da je u 85 % obitelji sa samohranim roditeljem glava obitelji žena; budući da je 2020. 42,1 % stanovništva EU-a koje živi u kućanstvima sa samo jednom odraslom osobom i uzdržavanom djecom bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti;

J.

budući da je siromaštvo žena posljedica cjeloživotne diskriminacije; budući da rodni stereotipi i dalje utječu na podjelu rada kod kuće, u obrazovnom sustavu, na radnom mjestu i u društvu te na pristup vlasti i donošenju odluka; budući da su pružanje njege i rad u kućanstvu, koje uglavnom obavljaju žene, za njih nerazmjeran teret za koji nisu plaćene; budući da na globalnoj razini žene čine više od 70 % radnika u sektoru zdravstva i skrbi; budući da se ta vrsta radnih mjesta sustavno podcjenjuje jer su ih žene u kućanstvima uvijek obavljale te i dalje obavljaju besplatno; budući da žene imaju nižu plaću od muškarca; budući da žene imaju više ugovora na nepuno radno vrijeme zbog vremenskog siromaštva; budući da žene trpe siromaštvo unatoč zaposlenju koje dovodi do većeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti zbog niskog intenziteta rada;

K.

budući da bi posebno trebalo uzeti u obzir preporuke iz europskog stupa socijalnih prava o rodnoj ravnopravnosti, jednakim mogućnostima i aktivnoj potpori pri zapošljavanju;

L.

budući da je siromaštvo žena višedimenzionalno te se zbog toga moramo boriti protiv svih uzroka i posljedica svih aspekata siromaštva žena, među ostalim protiv materijalne deprivacije i nedostatka pristupa različitim resursima i uslugama, kojima se ograničava njihova mogućnost punog ostvarenja građanskih prava; budući da na siromaštvo žena izravno utječu nedostatak pravedne procjene posla koji uglavnom obavljaju žene, prekidi u karijeri zbog rodiljnog dopusta ili obveza skrbi, nejednaka raspodjela neplaćenih obveza skrbi i kućanskih poslova te segregacija u obrazovanju i poslije na tržištu rada; budući da siromaštvo žena dovodi do njihova isključivanja iz određenih društvenih i političkih sfera života; budući da usto nedostatak odgovarajućeg pristupa resursima i uslugama povećava rizik od siromaštva ili trajnog siromaštva žena, što pokazuje međuovisnost siromaštva i socijalne i političke isključenosti;

M.

budući da je utjecaj siromaštva na žene i muškarce različit i da je stoga potrebno uzeti u obzir i druge pokazatelje feminizacije siromaštva kao što su dob, očekivani životni vijek, nejednakosti u prihodima, razlika u plaćama između žena i muškaraca, vrsta kućanstva i socijalni transferi; budući da sinergije među različitim aktivnostima koje se provode i političkih mjera kojima se podupiru rodna ravnopravnost, zapošljavanje, obrazovanje, porezne politike i stanovanje mogu pomoći u učinkovitijoj borbi protiv duboko ukorijenjenih uzroka siromaštva i socijalne isključenosti;

N.

budući da određene skupine žena imaju povećan rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, a one uključuju samohrane majke, žene starije od 65 godina, žene s invaliditetom, žene s niskom razinom obrazovanja i žene migrantskog podrijetla;

O.

budući da je u 27 država članica EU-a broj žena u starijoj dobi veći od broja muškaraca; budući da je tijekom 2019. broj vrlo starih žena (u dobi od 85 godina ili više) bio više nego dvostruko veći od broja vrlo starih muškaraca; budući da će starenje stanovništva imati velike posljedice za vlade, poslovne subjekte i civilno društvo, što će posebno utjecati na zdravstvene sustave i sustave socijalne skrbi, tržišta rada, javne financije i mirovinska prava;

P.

budući da podaci pokazuju da je u prosjeku 29,5 % žena s invaliditetom u EU-u izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti za razliku od 27,5 % muškaraca s invaliditetom;

Q.

budući da se žene iz ranjivijih skupina, kao što su mlade žene, žene s invaliditetom, žene migrantskog podrijetla, Romkinje, pripadnice vjerskih ili etničkih manjina, kao i žene iz zajednice LGBTQI+, suočavaju s dodatnim i isprepletenim oblicima diskriminacije tijekom pristupa obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, zaposlenju i socijalnim uslugama te su stoga izložene većem riziku od siromaštva;

R.

budući da se Romi suočavaju s diskriminacijom u pristupu inicijativama za zapošljavanje kao što je Garancija za mlade; budući da javni zavodi za zapošljavanje često nemaju kapacitet da dopru do njih ili primjenjuju neizravne diskriminirajuće prakse;

S.

budući da, kad je riječ o podacima o siromaštvu, statistička jedinica za kućanstva definira siromaštvo u okviru kućanstava te ne uzima u obzir rodne nejednakosti u unutarnjoj raspodjeli sredstava, zbog čega je teško dobiti pouzdane podatke raščlanjene po spolu;

T.

budući da siromaštvo žena povećava rizik od beskućništva, smanjenog pristupa odgovarajućem stanovanju i energetskog siromaštva; budući da je potrebno donijeti prilagođene mjere politika, posebno za samohrane roditelje;

U.

budući da je rodna ravnopravnost na tržištu rada važan instrument za iskorjenjivanje siromaštva među ženama koji ne koristi samo ženama nego i cijelom gospodarstvu te pozitivno utječe na BDP, razine zaposlenosti i produktivnost; budući da bi poboljšanje rodne ravnopravnosti do 2050. dovelo do povećanja BDP-a po stanovniku EU-a od 6,1 % do 9,6 % i do dodatnih 10,5 milijuna radnih mjesta, od čega bi imali koristi i žene i muškarci;

V.

budući da se rad u sektorima u kojima u velikoj mjeri prevladavaju žene podcjenjuje i da je manje plaćen od rada u sektorima u kojima prevladavaju muškarci, usprkos tome što je ključan i ima visoku socioekonomsku vrijednost; budući da je hitno potrebno ponovno procijeniti primjerenost plaća u sektorima u kojima prevladavaju žene s obzirom na njihovu društvenu i gospodarsku vrijednost te ostvariti napredak u pogledu minimalnih plaća, minimalnog dohotka i transparentnosti plaća u propisima EU-a;

W.

budući da je pravo na rad ključan preduvjet za ekonomsku neovisnost i profesionalnu realizaciju žena kao i za ostvarenje jednakosti prava;

X.

budući da razlika u zapošljavanju između spolova u prosjeku iznosi 11,5 % i da su žene nerazmjerno više zastupljene u slabije plaćenim i nesigurnim radnim sektorima; budući da su žene više zastupljene u fleksibilnim oblicima rada, netipičnim i fleksibilnim ugovorima (rad na nepuno radno vrijeme, rad na određeno vrijeme itd.); budući da se žene suočavaju s diskriminacijom zbog trudnoće i majčinstva; budući da je razlika u plaći na temelju spola 2019. iznosila 14,1 % na razini EU-a, iako su postojale znatne razlike među državama članicama (20); budući da se od 2010. rodna razlika u zaradi povećala u 17 država članica, dok se rodna razlika u primanjima povećala u 19 država članica, što je dovelo do ukupnog povećanja rodne neravnopravnosti u zaradi i prihodima u EU-u (21); budući da je oko 10 % radno sposobnog stanovništva u EU-u izloženo riziku od siromaštva i da uglavnom žene primaju plaću manju od plaće dostatne za život, među ostalim zbog njihove veće zastupljenosti u neformalnom gospodarstvu; budući da suzbijanje neprijavljenog rada i utvrđivanje odgovarajućih i pravednih razina minimalnih plaća koje omogućuju dostojanstven životni standard mogu pridonijeti smanjenju nejednakosti plaća i razlika u plaći između spolova te siromaštva žena;

Y.

budući da se Europskom socijalnom poveljom priznaje pravo svih radnika, a time i radnica, na pravednu naknadu dostatnu za pristojan životni standard za sebe i svoju obitelj te pravo na jednaku plaću za rad jednake vrijednosti; budući da je njome utvrđeno i pravo na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti te da doprinosi smanjenju postojećih razlika u plaći između muškaraca i žena;

Z.

budući da stopa transrodnih osoba zaposlenih na plaćenim radnim mjestima iznosi samo 51 %, u usporedbi sa stopom od 69,3 % među općim stanovništvom; budući da je nezaposlenost poseban problem transrodnih žena, za koje je vjerojatnost da će biti nezaposlene gotovo tri puta veća od prosjeka općeg stanovništva (22);

AA.

budući da je samo 20,7 % žena s invaliditetom i 28,6 % muškaraca s invaliditetom zaposleno na puno radno vrijeme; budući da u nekim državama članicama osobe s invaliditetom prilikom stupanja u radni odnos često izgube svoja prava povezana s invaliditetom, zbog čega su izloženiji riziku od siromaštva unatoč zaposlenju;

AB.

budući da je 2019. razlika u mirovinama između žena i muškaraca u prosjeku iznosila 29,4 % (23) zbog neravnoteže stvorene trajnim cjeloživotnim nejednakostima; budući da ta razlika u mirovinama znači da postoji veća vjerojatnost da će se žene u starijoj dobi naći ispod granice siromaštva i s obzirom na to da je očekivani životni vijek žena dulji od očekivanog životnog vijeka muškaraca, čime se produbljuju posljedice siromaštva i socijalne isključenosti; budući da će veća uključenost na tržištu rada tijekom njihova životnog vijeka doprinijeti uklanjanju razlike u mirovinama među spolovima;

AC.

budući da tehnološka i digitalna revolucija kojoj svjedočimo poboljšava digitalni napredak i nove poslovne prilike, budući da ona mijenja gospodarske obrasce, socijalne sustave i tržište rada; budući da svi u našem društvu, a posebno žene, moraju imati priliku sudjelovati u tom blagostanju;

AD.

budući da je potrebno dodatno promicati politike usmjerene na veće sudjelovanje žena u područjima povezanima sa znanošću, tehnologijom, inženjerstvom i matematikom (STEM), kao i umjetnom inteligencijom, te usvajanje višerazinskog pristupa za uklanjanje rodnog jaza na svim razinama obrazovanja i zapošljavanja u digitalnom sektoru;

AE.

budući da djevojčice u školi postižu bolje rezultate od dječaka, ali često nailaze na veće poteškoće ili zbog obiteljskih i drugih pritisaka ne mogu pretvoriti taj uspjeh u obrazovanju u profesionalna postignuća;

AF.

budući da su žene koje žive u ruralnim područjima posebno pogođene siromaštvom; budući da mnoge žene koje žive u ruralnim područjima nisu uopće evidentirane na tržištu rada ni registrirane kao nezaposlene; budući da je stopa nezaposlenosti žena u ruralnim područjima izrazito visoka, a one koje su zaposlene imaju vrlo niska primanja; budući da žene u ruralnim područjima imaju ograničen pristup obrazovanju;

AG.

budući da bi zajednički pristup EU-a sektoru skrbi zajedno s politikama država članica stvorio znatnu dodanu vrijednost; budući da žene pružaju neplaćenu skrb češće nego muškarci i da je stoga skrb o djeci ili uzdržavanim osobama jedan od najčešćih razloga zbog kojih žene skraćuju svoje radno vrijeme ili se povlače s tržišta rada; budući da žene češće prekidaju karijeru ili rade kratkoročno, na nepuno radno vrijeme ili na nesigurnim, pa čak i neformalnim radnim mjestima koja se mogu prilagoditi rasporedu pružanja skrbi, što utječe na njihovu zaradu i doprinose koji se uplaćuju u mirovinske fondove, što potom utječe na njihovu ekonomsku neovisnost u starijoj dobi; budući da je univerzalan pristup visokokvalitetnim zdravstvenim i socijalnim uslugama i ustanovama po pristupačnim cijenama, kao što su rani i predškolski odgoj i obrazovanje ili skrb za druge uzdržavane osobe, ključan za izbjegavanje rastućeg siromaštva, posebno za žene, ali i za gospodarstvo koje služi javnom interesu; budući da ulaganje u te usluge stoga ima pozitivan učinak na ekonomsku neovisnost žena i njihovu sposobnost sudjelovanja na tržištu rada; budući da su mjere socijalne zaštite apsolutno ključne za borbu protiv siromaštva žena, i to ne samo u gospodarskom smislu nego i u pogledu njihove višedimenzionalnosti;

AH.

budući da siromaštvo pogoršava učinke rodno uvjetovanog nasilja na žene jer im veće ekonomske poteškoće otežavaju napuštanje partnera koji ih zlostavlja; budući da je rodno uvjetovano nasilje strukturni problem koji se javlja u svim socioekonomskim skupinama bez obzira na podrijetlo ili vjerovanja; budući da su žene zbog siromaštva izložene većem riziku od trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja jer su zbog njega žene i njihove obitelji ekonomski ovisne o svojim zlostavljačima; budući da rodno uvjetovano nasilje također doprinosi siromaštvu i socijalnoj isključenosti jer nasilje ima posljedice na zdravlje i može dovesti do gubitka posla i beskućništva;

AI.

budući da uznemiravanje na radnome mjestu, uključujući spolno i psihološko uznemiravanje, čije su žrtve obično žene, ima odvraćajući učinak na žene, uključujući povećano izostajanje s posla, smanjenu produktivnost, a time i gubitak prihoda, te doprinosi njihovu izlasku s tržišta rada, što negativno utječe na karijeru i ekonomsku neovisnost pojedinca; budući da prijavljivanje uznemiravanja na radnom mjestu može dovesti do otpuštanja ili izolacije žrtve;

AJ.

budući da se procjenjuje da si trenutačno jedna od deset djevojaka ne može priuštiti higijenske proizvode; budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 15. siječnja 2019. o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja u EU-u pozvao sve države članice da ukinu takozvani porez na njegu i tampone tako da iskoriste fleksibilnost uvedenu Direktivom o PDV-u i primijene izuzeće iz poreza ili stopu PDV-a od 0 % na te osnovne proizvode;

AK.

budući da ruski rat protiv Ukrajine dovodi do daljnjeg povećanja siromaštva, posebno među ženama, i zato što prisiljava ukrajinske žene i djecu da bježe u susjedne zemlje i zbog sve većih cijena osnovnih usluga i robe s kojima se suočavaju svi Europljani, ali koje posebno pogađaju osobe koje već imaju manje sredstava;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. rujna 2021. o Strategiji EU-a za suradnju u indo-pacifičkoj regiji (JOIN(2021)0024),

—

uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 16. travnja 2021. o Strategiji EU-a za suradnju u indo-pacifičkoj regiji,

—

uzimajući u obzir strategiju Nizozemske za indo-pacifičku regiju od 13. studenoga 2020. pod naslovom „Indo-pacifička regija: smjernice za jačanje suradnje Nizozemske i EU-a s partnerima u Aziji”,

—

uzimajući u obzir političke smjernice njemačke savezne vlade za indo-pacifičku regiju iz rujna 2020.,

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 1. prosinca 2021. pod naslovom „Globalna poveznica” (JOIN(2021)0030),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. veljače 2021. naslovljenu „Revizija trgovinske politike – otvorena, održiva i odlučna trgovinska politika” (COM(2021)0066),

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 12. ožujka 2019. naslovljenu „EU i Kina – strateški pregled” (JOIN(2019)0005),

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 19. rujna 2018. po naslovom „Povezivanje Europe i Azije – temelji za strategiju EU-a” (JOIN(2018)0031),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. ožujka 2021. naslovljenu „Digitalni kompas 2030.: europski pristup za digitalno desetljeće” (COM(2021)0118),

—

uzimajući u obzir govor o stanju Unije 2021. predsjednice Komisije Ursule von der Leyen od 15. rujna 2021.,

—

uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije Europske službe za vanjsko djelovanje i Ministarstva vanjskih poslova SAD-a od 3. prosinca 2021. o savjetovanjima na visokoj razini o indo-pacifičkoj regiji,

—

uzimajući u obzir 11. sastanak parlamentarnog partnerstva Azije i Europe održan u Kambodži 16. studenoga 2021.,

—

uzimajući u obzir politiku EU-a o „jedinstvenoj Kini”, kako je predstavljena u strateškom pregledu EU-a i Kine od 12. ožujka 2019.,

—

uzimajući u obzir Sveobuhvatni sporazum o ulaganjima koji su EU i Kina u načelu sklopili 30. prosinca 2020.,

—

uzimajući u obzir svoju preporuku od 21. listopada 2021. upućenu potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o političkim odnosima i suradnji EU-a i Tajvana (1),

—

uzimajući u obzir svoju preporuku od 29. travnja 2021. upućenu Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o odnosima EU-a i Indije (2),

—

uzimajući u obzir neslužbeni dokument službi Komisije od 26. veljače 2018. na temu „Povratne informacije i daljnji koraci za poboljšanje primjene i izvršenja poglavlja o trgovini i održivom razvoju u sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini te njegov akcijski plan u 15 točaka o poglavljima o trgovini i održivom razvoju”,

—

uzimajući u obzir Sporazum od 16. rujna 2010. o slobodnoj trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Koreje, s druge strane (3),

—

uzimajući u obzir Sporazum o slobodnoj trgovini (4) i Sporazum o zaštiti ulaganja od 19. listopada 2018. između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Singapura, s druge strane,

—

uzimajući u obzir Sporazum o slobodnoj trgovini (5) i Sporazum o zaštiti ulaganja od 30. lipnja 2019. između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Socijalističke Republike Vijetnama, s druge strane,

—

uzimajući u obzir Sporazum o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Japana (6),

—

uzimajući u obzir sklapanje Sporazuma o partnerstvu između Europske unije, s jedne strane, i članica Organizacije afričkih, karipskih i pacifičkih država, s druge strane,

—

uzimajući u obzir pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini između EU-a i Australije, Novog Zelanda i Indonezije, koji su u tijeku, te pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini između EU-a i Malezije, Tajlanda i Filipina, koji su trenutačno na čekanju,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o političkim odnosima EU-a s ASEAN-om (7),

—

uzimajući u obzir odluku donesenu na sastanku ministara EU-a i ASEAN-a održanom 21. siječnja 2019. o uspostavi strateškog partnerstva EU-a i ASEAN-a,

—

uzimajući u obzir 29. sastanak Zajedničkog odbora za suradnju EU-a i ASEAN-a, koji je održan 11. veljače 2022.,

—

uzimajući u obzir inauguracijski međuregionalni dijalog Međuparlamentarne skupštine Europskog parlamenta i ASEAN-a (AIPA) održan 22. lipnja 2021.,

—

uzimajući u obzir Pariški sporazum o klimatskim promjenama od 12. prosinca 2015. i Komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu (COM(2019)0640),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 27. listopada 2021. o provedbi i izvršenju trgovinskih sporazuma EU-a (COM(2021)0654),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenog 2020. o reviziji trgovinske politike EU-a (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2021. o kineskim protusankcijama protiv subjekata iz EU-a, zastupnika u Europskom parlamentu i zastupnika u nacionalnim parlamentima (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 2021. o novoj strategiji EU-a za Kinu (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o povezivosti i odnosima EU-a i Azije (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. listopada 2020. o provedbi zajedničke trgovinske politike – godišnje izvješće za 2018. (13),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2017. o provedbi Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Republike Koreje (14),

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za ribarstvo,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A9-0170/2022),

A.

budući da je indopacifička regija postala geopolitička i geoekonomska realnost; budući da zbog sve veće gospodarske, demografske i političke važnosti ta regija postaje jedan od ključnih aktera u oblikovanju međunarodnog poretka i rješavanju globalnih izazova; budući da se težište svjetskog gospodarstva premjestilo s Atlantika na Pacifik;

B.

budući da su Europa i indopacifička regija zajedno odgovorne za više od 70 % svjetske trgovine robom i uslugama te više od 60 % izravnih stranih ulaganja, a njihova je godišnja trgovina 2019. dosegla 1,5 bilijuna EUR; budući da indopacifička regija čini 60 % svjetskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) i da doprinosi dvjema trećinama svjetskog gospodarskog rasta; budući da je EU najveći ulagač u regiji, što uključuje četiri od deset najvećih svjetskih trgovinskih partnera EU-a (Kina, Japan, Južna Koreja i Indija) (15);

C.

budući da EU trenutačno ima četiri bilateralna trgovinska sporazuma u toj regiji (s Japanom, Singapurom, Južnom Korejom i Vijetnamom), pet strateških partnerstava (s ASEAN-om, Kinom, Indijom, Japanom i Južnom Korejom) i dva partnerstva o povezanosti (s Japanom i Indijom);

D.

budući da su Europska unija i ASEAN otvorili novo poglavlje u svojim dugotrajnim odnosima sklapanjem strateškog partnerstva u prosincu 2020.;

E.

budući da bi poboljšani međuparlamentarni odnosi i parlamentarna diplomacija između Europskog parlamenta i parlamenata jugoistočne Azije – putem Međuparlamentarne skupštine s ASEAN-om (AIPA) – trebali odražavati budući program širih i dubljih odnosa EU-a i ASEAN-a; budući da su Europski parlament i ASEAN prirodni partneri sa znatnim potencijalom za doprinos jačanju odnosa EU-a i ASEAN-a;

F.

budući da se odnosi EU-a i ASEAN-a temelje na zajedničkim vrijednostima i načelima međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima, učinkovitom i održivom multilateralizmu te slobodnoj i poštenoj trgovini; budući da su subjekti sa sjedištem u EU-u najveći pružatelj izravnih stranih ulaganja u regiju ASEAN-a; budući da je EU treći najveći trgovinski partner ASEAN-a i da je ASEAN u cjelini treći najveći trgovinski partner EU-a izvan Europe; budući da su pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i ASEAN-a obustavljeni uzajamnim dogovorom od 2009.;

G.

budući da napori Koreje u pogledu provedbe poglavlja o trgovini i održivom razvoju nisu optimalni; budući da su potrebna konkretnija poboljšanja;

H.

budući da nekoliko indo-pacifičkih zemalja ima koristi od carinskih povlastica EU-a u okviru općeg sustava povlastica (OSP), čime je olakšan pristup tržištima EU-a, te budući da najmanje razvijene zemlje u regiji imaju koristi od sporazuma „Sve osim oružja” bez carina i kvota (EBA); budući da su Pakistan, Filipini i Šri Lanka korisnici posebnog dogovora o poticajima za održivi razvoj i dobro upravljanje (OSP+); budući da su ti instrumenti doprinijeli gospodarskom razvoju tih zemalja, njihovu poštovanju ljudskih i radničkih prava, zaštiti okoliša i poboljšanjima u dobrom upravljanju;

I.

budući da se geopolitičko natjecanje u svjetskom poretku između glavnih aktera i dalje intenzivira, posebno između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, što znatno utječe na svjetsku trgovinu; budući da su nedavni događaji utjecali na globalne održive lance opskrbe i nabavu kritičnih sirovina, što je dovelo do povećanja cijena energije i hrane; budući da su odnosi EU-a i Kine višestrane prirode, pri čemu je Kina partner za suradnju, ali i gospodarski konkurent te stalni rival u nizu područja;

J.

budući da je Sveobuhvatni i progresivni sporazum za transpacifičko partnerstvo (CPTPP) otvoren trgovinski sporazum okrenut budućnosti čiji je cilj osigurati jednake uvjete i trgovinsko okruženje utemeljeno na pravilima u indopacifičkoj regiji, pružajući model regionalne trgovinske integracije; budući da se SAD povukao iz tog sporazuma u siječnju 2017., dok su Kina, Tajvan i Ujedinjena Kraljevina službeno podnijeli zahtjev za pristupanje 2021. godine;

K.

budući da je Regionalno sveobuhvatno gospodarsko partnerstvo (RCEP), pod vodstvom ASEAN-a, koje su također potpisale i Australija, Kina, Japan, Republika Koreja i Novi Zeland, stupilo na snagu u siječnju 2022., čime je stvoren najveći svjetski trgovinski blok; budući da RCEP namjerava promicati veću regionalnu suradnju u trgovini i ulaganjima i u digitalnoj trgovini, istodobno rješavajući regulatorna pitanja kako bi se olakšala prekogranična kretanja, uz uvrštavanje tek ograničenih odredbi o radu i okolišu;

L.

budući da je kriza prouzročena bolešću COVID-19 ubrzala niz geopolitičkih trendova koji su već bili u tijeku; budući da je, osim toga, naglasila potrebu za produbljenjem međunarodne suradnje, primjerice u zdravstvenom sektoru; budući da je također prokazala nedostatak otpornosti gospodarstava država članica i ukazala na slabe točke u globalnim lancima opskrbe i istaknula potrebu za većom diversifikacijom;

M.

budući da se geopolitička stvarnost drastično promijenila od ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., zbog čega je daljnja suradnja EU-a s indopacifičkim partnerima još važnija i hitnija kako bi se diversificirali naši trgovinski odnosi, produbila naša suradnja u području ključnih tehnologija i tehnologija u nastajanju, digitalnih pitanja i sirovina, ojačali i diversificirali lanci opskrbe, njihova otpornost i održivost te pomoglo u suočavanju s globalnim izazovima;

N.

budući da su klimatske promjene i uništavanje okoliša egzistencijalne prijetnje indo-pacifičkoj regiji, Europi i ostatku svijeta; budući da je samo 2021. više od 57 milijuna ljudi u indo-pacifičkoj regiji bilo pogođeno katastrofama povezanima s klimatskim promjenama (16);

O.

budući da, kako je navedeno u reviziji trgovinske politike, EU surađuje sa svojim partnerima kako bi se zajamčilo poštovanje univerzalnih vrijednosti, posebno promicanje i zaštita ljudskih prava; budući da to uključuje temeljne standarde rada, socijalnu zaštitu, rodnu ravnopravnost te borbu protiv klimatskih promjena i gubitak biološke raznolikosti;

P.

budući da su najudaljenije regije i prekomorske zemlje i područja EU-a, koji su ustavno povezani s državama članicama, važan dio pristupa EU-a indo-pacifičkoj regiji;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu donesenu na sastanku čelnika EU-a i Indije održanom u Portu 8. svibnja 2021.,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu i plan za strateško partnerstvo EU-a i Indije do 2025. koji su usvojeni na 15. sastanku na vrhu EU-a i Indije održanom 15. srpnja 2020. i druge zajedničke izjave donesene u području borbe protiv terorizma, klime i energetike, urbanizacije, migracija i mobilnosti te partnerstva u području voda,

—

uzimajući u obzir prve dijaloge na visokoj razini o trgovini i ulaganjima održane u veljači i travnju 2021. između izvršnog potpredsjednika Komisije i indijskog ministra trgovine i industrije,

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. studenog 2018. naslovljenu „Elementi strategije EU-a za Indiju” (JOIN(2018)0028) i popratne zaključke Vijeća od 10. prosinca 2018.,

—

uzimajući u obzir odluke Vijeća od 19. travnja 2007. o pregovaračkom mandatu za pregovore o trgovini i ulaganjima s Indijom te od 14. srpnja 2011. o mandatu za pregovore o trgovini i ulaganjima s Indijom: pregovaračke smjernice za pregovore o trgovini i ulaganjima,

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. rujna 2021. naslovljenu „Strategija EU-a za suradnju u indo-pacifičkoj regiji” (JOIN(2021)0024),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. veljače 2021. naslovljenu „Revizija trgovinske politike – otvorena, održiva i odlučna trgovinska politika” (COM(2021)0066),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa (1),

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 13. rujna 2017. o političkim odnosima EU-a s Indijom (2) i od 21. siječnja 2021. o povezivosti i odnosima EU-a i Azije (3),

—

uzimajući u obzir svoju preporuku od 29. travnja 2021. upućenu Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o odnosima EU-a i Indije (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezolucija od 7. srpnja 2021. o aspektima i posljedicama pandemije bolesti COVID-19 povezanima s trgovinom (6),

—

uzimajući u obzir zajednički prijedlog rezolucije od 29. siječnja 2020. o izmjeni indijskog Zakona o državljanstvu iz 2019.,

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A9-0193/2022),

A.

budući da su EU i Indija u svibnju 2021. sazvali sastanak čelnika nakon što su se obvezali da će se redovito sastajati na najvišoj razini i osnažiti svoje strateško partnerstvo u cilju jačanja gospodarske i političke suradnje;

B.

budući da EU i Indija, kao dvije najveće demokracije na svijetu, imaju snažne političke, gospodarske, društvene i kulturne veze; budući da, međutim, bilateralni trgovinski odnosi još nisu dosegli svoj puni potencijal;

C.

budući da su čelnici EU-a i Indije potvrdili svoju odlučnost u očuvanju i promicanju učinkovitog multilateralizma i multilateralnog poretka utemeljenog na pravilima, u čijem su središtu UN i Svjetska trgovinska organizacija (WTO);

D.

budući da je Indija na 11. izvanrednoj posebnoj sjednici Opće skupštine UN-a o rezoluciji od 24. ožujka 2022. naslovljenoj „Humanitarne posljedice agresije na Ukrajinu” bila suzdržana, dok je 140 drugih zemalja glasovalo za tu rezoluciju;

E.

budući da je EU treći po veličini trgovinski partner Indije i vodeći strani ulagač, dok je Indija deveti trgovinski partner po veličini EU-a i čini tek manje od 2,1 % ukupne trgovine robom 2021.; budući da postoji neiskorišteni potencijal za snažniju, dublju i uzajamno korisnu gospodarsku suradnju, pod uvjetom da europski standardi budu zaštićeni, koja bi mogla dovesti do stvaranja novih radnih mjesta i više prilika za oba partnera;

F.

budući da područje slobodne trgovine ASEAN-a i Indije (AIFTA), koje uključuje Sporazum o trgovini robom, Sporazum o trgovini uslugama i Sporazum o ulaganju, postoji od 2003.;

G.

budući da se u strateškom okviru EU-a za Indiju utvrđenom strateškim partnerstvom EU-a i Indije, njegovom globalnom strategijom, strategijom za Indiju, strategijom povezivanja EU-a i Azije, njegovim partnerstvom za povezanost Indije i EU-a, dijalogom o ljudskim pravima Indije i EU-a i strategijom EU-a za suradnju u Indopacifiku ističe presudna važnost suradnje s Indijom na globalnom programu djelovanja EU-a; budući da su EU i Indija 25. travnja 2022. postigli dogovor o osnivanju Vijeća za trgovinu i tehnologiju;

H.

budući da se Indija i dalje suočava s bitnim izazovima u pogledu održivog razvoja, ljudskih prava i okoliša, posebno što se tiče položaja manjina i temeljnih sloboda; budući da je Parlament izrazio zabrinutost zbog izmjene Zakona o državljanstvu iz 2019. kojom se muslimani isključuju iz zaštite državljanstvom;

I.

budući da Indija još uvijek nije ratificirala sve temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada, posebno Konvenciju o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje (Konvencija br. 87) i Konvenciju o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje (Konvencija br. 98); budući da u Indiji radna snaga u neformalnom gospodarstvu i dalje čini više od 90 % ukupne radne snage; budući da zbog toga milijuni ljudi nemaju socijalno osiguranje i žive u neizvjesnim uvjetima (7);

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

—

uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir ciljeve utvrđene člankom 3. UEU-a, posebno borbu protiv društvene isključenosti i diskriminacije, promicanje socijalne pravde, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta kao i ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju,

—

uzimajući u obzir članak 8. o rodno osviještenoj politici, u kojemu se utvrđuje cilj EU-a da ukloni nejednakosti i promiče ravnopravnost žena i muškaraca, te horizontalnu socijalnu klauzulu iz članka 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir ciljeve socijalne politike utvrđene u člancima 151. i 153. UFEU-a,

—

uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju, posebno njezin članak 15. o pravima osoba s invaliditetom na neovisnost, društvenu integraciju i sudjelovanje te članak 23. o pravu starijih osoba na socijalnu zaštitu,

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), posebno njezin članak 25. o pravu starijih osoba na neovisnost i dostojan život te članak 26. o integraciji osoba s invaliditetom, kao i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koju se upućuje u članku 6. UEU-a,

—

uzimajući u obzir načela europskog stupa socijalnih prava, posebno načelo 17. o uključenosti osoba s invaliditetom i načelo 18. o pravu na dugotrajnu skrb,

—

uzimajući u obzir UN-ovo Desetljeće zdravog starenja za razdoblje 2021.–2030. i okvir Svjetske zdravstvene organizacije za postizanje integriranog kontinuiteta dugotrajne skrbi (1),

—

uzimajući u obzir akcijski plan za europski stup socijalnih prava i njegove glavne ciljeve za 2030.,

—

uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, posebno cilj br. 3. „Dobro zdravlje i dobrobit”, cilj br. 5. „Rodna ravnopravnost”, cilj br. 8. „Dostojanstven rad i gospodarski rast” i cilj br. 10. „Smanjenje nejednakosti”,

—

uzimajući u obzir tematsko izvješće neovisnog stručnjaka UN-a o utjecaju bolesti COVID-19 na ostvarivanje svih ljudskih prava starijih osoba od 22. srpnja 2020. A/75/2020 (2) i njezinu izjavu o autonomiji i skrbi za starije osobe s 30. sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava (3),

—

uzimajući u obzir konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada (MOR), a posebno Konvenciju br. 149 o osoblju za medicinsku njegu iz 1977. i popratnu Preporuku br. 157, Konvenciju br. 183 o zaštiti majčinstva iz 2000. i popratnu Preporuku br. 191, Konvenciju br. 189 o radnicima u kućanstvu iz 2011. i popratnu Preporuku br. 201, Konvenciju br. 190 o nasilju i uznemiravanju iz 2019. i popratnu Preporuku br. 206 te Preporuku br. 202 o minimalnim razinama socijalne zaštite,

—

uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada od 19. prosinca 2019. naslovljeno The Employment Generation Impact of Meeting SDG Targets in Early Childhood Care, Education, Health and Long-Term Care in 45 Countries (Učinak ostvarenja ciljeva održivog razvoja na otvaranje radnih mjesta u predškolskoj skrbi, obrazovanju te zdravstvenoj i dugotrajnoj skrbi u 45 zemalja),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju MOR-a donesenu na 109. zasjedanju Međunarodne konferencije rada u lipnju 2021. o globalnom pozivu na djelovanje za pristup oporavku od krize uzrokovane bolešću COVID-19 koji je usmjeren na čovjeka, uključiv, održiv i otporan,

—

uzimajući u obzir izvješće MOR-a od 7. ožujka 2022. naslovljeno Care at work: Investing in care leave and services for a more gender equal world of work („Skrb na djelu: Ulaganje u dopust radi skrbi i usluge za rodno ravnopravniji svijet rada”,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD),

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta (UNCRC),

—

uzimajući u obzir političke smjernice predsjednice Komisije Ursule von der Leyen,

—

uzimajući u obzir program rada Komisije za 2022.,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o uspostavi Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) (4),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/2221 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. prosinca 2020. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu dodatnih sredstava i provedbenih mehanizama radi pružanja pomoći u sanaciji krize u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 i njezinih socijalnih posljedica te u pripremi zelenog, digitalnog i otpornog oporavka gospodarstva (REACT-EU) (6),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/522 o uspostavi Programa djelovanja Unije u području zdravlja (program „EU za zdravlje”) za razdoblje 2021.–2027. (7)

—

uzimajući u obzir zajedničku inicijativu OECD-a i Europske komisije „Stanje zdravlja u EU-u”,

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (8),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (9),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (10),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2022/431 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2022. o izmjeni Direktive 2004/37/EZ o zaštiti radnikâ od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu (11),

—

uzimajući u obzir Preporuku Vijeća (EU) 2021/1004 od 14. lipnja 2021. o uspostavi europskog jamstva za djecu (12),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020., naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020.–2025.” (COM(2020)0152),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. naslovljenu „Inicijativa za potporu ravnoteži između poslovnog i privatnog života zaposlenih roditelja i skrbnika” (COM(2017)0252),

—

uzimajući u obzir Akcijski plan za poticanje socijalne ekonomije i stvaranje radnih mjesta od 9. prosinca 2021.,

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije o starenju od 27. siječnja 2021. (COM(2021)0050),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije iz 2021. naslovljenu „Dugoročna vizija za ruralna područja”,

—

uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju donesenu na četvrtoj ministarskoj konferenciji Gospodarske komisije UN-a za Europu o starenju održanoj u Lisabonu 22. rujna 2017., pod nazivom „Održivo društvo za sve uzraste: Ostvarivanje potencijala duljeg života”,

—

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 4. ožujka 2021. o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama (COM(2021)0093),

—

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji od 28. listopada 2020. (COM(2020)0682),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) SOC/687-EESC-2021 od 19. siječnja 2022. naslovljeno „Prema novom modelu skrbi za starije osobe: pouke izvučene iz pandemije bolesti COVID-19”,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) SOC/535 – EESC-2016 od 21. rujna 2012. naslovljeno „Prava njegovatelja koji žive u kućanstvu”,

—

uzimajući u obzir Izvješće o dugotrajnoj skrbi za 2021. Odbora za socijalnu zaštitu i Europske komisije (GU EMPL) naslovljeno Trends, challenges and opportunities in an ageing society (Trendovi, izazovi i prilike u društvu koje stari),

—

uzimajući u obzir mišljenje stručne skupine od 23. lipnja 2021. za učinkovite načine ulaganja u zdravlje o potpori mentalnom zdravlju zdravstvenih radnika i drugih ključnih radnika,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) od 14. lipnja 2021. o socioekonomskom učinku bolesti COVID-19 na rodnu ravnopravnost (ST 8884/21),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2018. o uslugama skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova (13),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o rodnoj perspektivi tijekom i poslije razdoblja krize uzrokovane bolešću COVID-19 (14),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o Strategiji EU-a za rodnu ravnopravnost (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2022. o Akcijskom planu EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP) III (16),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o pristupu pristojnim i cjenovno pristupačnim mogućnostima stanovanja za sve (17),

—

uzimajući u obzir Preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja od 22. svibnja 2019. (18),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2021. o pravima djece u pogledu strategije EU-a o pravima djeteta (19),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. srpnja 2020. o strategiji za javno zdravlje EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19 (20),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2022. o jačanju Europe u borbi protiv raka – put prema sveobuhvatnoj i koordiniranoj strategiji (21),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2020. o jakoj socijalnoj Europi za pravednu tranziciju (22),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2021. o starenju Starog kontinenta – mogućnosti i izazovi povezani s politikom starenja poslije 2020. (23),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2021. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030.” (COM(2021)0101),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. lipnja 2020. o europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020. (24),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. studenoga 2018. o položaju žena s invaliditetom (25),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. lipnja 2021. naslovljenu „Strateški okvir EU-a za zdravlje i sigurnost na radu za razdoblje 2021. – 2027. – Sigurnost i zdravlje na radu u svijetu rada koji se mijenja” (COM(2021)0323),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2022. o novom strateškom okviru EU-a za zdravlje i sigurnost na radu nakon 2020. (uključujući bolju zaštitu radnika od izloženosti štetnim tvarima, stresa na radu i povreda nastalih čestim ponavljanjem pokreta) (26),

—

uzimajući u obzir izvješće Europskog sindikalnog instituta i Europske federacije sindikata javnih službi o transparentnosti plaća te ulozi rodno neutralnog ocjenjivanja i klasifikacije radnih mjesta u javnim službama,

—

uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 8. studenoga 2019. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti (27),

—

uzimajući u obzir aktivnosti Europskog nadzornog tijela za rad, a posebno suradnju s državama članicama u borbi protiv neprijavljenog rada,

—

uzimajući u obzir indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova za 2021. i njegovu tematsku usmjerenost na zdravlje,

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost (A9-0189/2022),

A.

budući da su socijalna prava dio ljudskih i ustavnih prava, a prava žena temeljna ljudska prava, i budući da Venecijanska komisija Vijeća Europe, Europski sud za ljudska prava i Povelja naglašavaju da su ljudska prava dio vladavine prava; budući da se akcijskim planom za europski stup socijalnih prava utvrđuju konkretne inicijative za provedbu načela ključnih u smislu izgradnje snažnije socijalne Europe za pravednu tranziciju i oporavak, kao što su rodna ravnopravnost, jednake mogućnosti, ravnoteža između poslovnog i privatnog života, skrb o djeci i potpora djeci, uključenost osoba s invaliditetom i dugotrajna skrb; budući da će proširenje i jačanje vrijednosti i prava radne snage u sektoru skrbi biti preduvjet za provedbu tih inicijativa, među ostalim inicijativa koje se odnose i na 17. i na 18. načelo; budući da bi europski semestar i pregled socijalnih pokazatelja trebali biti upotrijebljeni za izgradnju pravednijeg, ravnopravnog, održivog i otpornog društva; budući da je uživanje u najvišem mogućem standardu zdravstvene zaštite temeljno pravo i potrebno je svim politikama i aktivnostima Unije zajamčiti i provesti visoku razinu zdravstvene zaštite; budući da je pristup kvalitetnim javnim uslugama odlučujući čimbenik kvalitete života kao dio strategije za skrb i povećana ulaganja u taj sektor;

B.

budući da djeca čine 18,3 % stanovništva EU-a (28); budući da je 2020. 47,5 % kućanstava u EU-u imalo najmanje jedno dijete, a 14 % kućanstava činila su djeca i samohrani roditelj (29), od kojih su većina žene;

C.

budući da veliku većinu formalnih i neformalnih, plaćenih i neplaćenih, pružatelja skrbi čine žene; budući da obveze u pogledu skrbi u kućanstvu oblikuju mogućnost, trajanje i vrstu plaćenog rada koji žene mogu obavljati tijekom cijelog radnog vijeka, što utječe na njihovu sposobnost sudjelovanja u društvenom, gospodarskom, kulturnom i političkom životu; budući da se stereotipima koji se odnose na žene kao bolje pružatelje skrbi i percepcijom neplaćene skrbi i rada u kućanstvu kao „ženskog rada” osnažuje model „muškarac hranitelj obitelji – žena njegovateljica”, koji i dalje oblikuje pristup socijalnim pravima te stoga utječe na gospodarsku neovisnost žena; također pridonosi podcjenjivanju i gospodarskoj nevidljivosti skrbi, posebno doprinosa pružatelja skrbi koji su članovi obitelji, kao i podcjenjivanju njegovatelja u privatnim i javnim institucijama;

D.

budući da 80 % ukupne dugotrajne skrbi u Europi osiguravaju neformalni pružatelji skrbi (30), velikom većinom žene, koje ne rade u pravednim radnim uvjetima, u većini slučajeva neplaćene i/ili bez odgovarajuće potpore, zbog čega taj sektor snažno karakterizira njegov rodni aspekt; budući da je pružanje neformalne skrbi povezano s nedostatkom prava, kao što su pravo na bolovanje i godišnji odmor, kao i rodiljni, očinski i roditeljski dopust, smanjenjem stopa zaposlenosti, povećanjem stopa siromaštva i socijalne isključenosti, pogoršanjem mentalnog zdravlja i povećanim osjećajem socijalne izolacije i usamljenosti, što negativno utječe na njihovo fizičko i mentalno zdravlje, dobrobit i socijalnu uključenost; budući da je procijenjeno da doprinos žena u neplaćenim poslovima skrbi donosi dodatnih 11 USD (31) globalnom gospodarstvu svake godine, što iznosi 9 % globalnog BDP-a (32);

E.

budući da je 15,4 % mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET) u toj situaciji jer skrbe o djeci ili onesposobljenim odraslim osobama ili imaju druge obiteljske obveze; budući da 88 % NEET-ova čine žene (33);

F.

budući da je nužno priznati da se sva ljudska bića od djetinjstva do starosti u različitoj mjeri oslanjaju na skrb ovisno, između ostalog, o dobi, socioekonomskom statusu, fizičkom stanju i osobnom podrijetlu; budući da je potrebno razlikovati skrb i potporu za osobe s invaliditetom ili zdravstvenim poteškoćama; budući da se društvena i gospodarska vrijednost poslova skrbi, i plaćenih i neplaćenih, ne cijeni i ne priznaje te je treba ponovno procijeniti i staviti u središte gospodarskih politika; budući da je potrebno hitno odgovoriti na socijalne učinke, učinke na rodnu ravnopravnost i ekonomske učinke na osobe koje su odgovorne za pružanje skrbi, posebno s obzirom na demografske promjene;

G.

budući da su države članice i EU obvezani Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD), uključujući njezinim člankom 19. o donošenju učinkovitih i odgovarajućih mjera kojima se jamči jednako pravo svih osoba s invaliditetom na neovisnost te sudjelovanje i uključenost u zajednicu; budući da je jednak i učinkovit pristup cjenovno pristupačnim i kvalitetnim uslugama skrbi i pomoći ključan preduvjet za neovisan život osoba s invaliditetom, njihovo sudjelovanje u životu u zajednici i socijalnu uključenost;

H.

budući da skrb obuhvaća sve usluge kojima se potiče autonomija i neovisnost osoba kojima je potrebna skrb, kao i one kojima se odgovara na fizičke, psihološke, emotivne, socijalne i osobne potrebe te potrebe u kućanstvu pojedinaca i skupina u ranjivoj situaciji; budući da bi skrb trebala biti priznata kao pravo kojim se jamči jednako ostvarivanje prava, dostojanstvo, autonomija, uključenost i dobrobit osoba koje trebaju skrb; budući da Europska unija može dopuniti i poduprijeti djelovanje država članica u poboljšanju usluga skrbi za osobe koje primaju skrb i one koje pružaju skrb;

I.

budući da se poslovi skrbi odnose na raspon usluga koje pružaju pojedinci, obitelji, zajednice, plaćeni pružatelji usluga, javne organizacije i državne institucije u različitim okruženjima, od institucija do privatnih kućanstava;

J.

budući da Komisija osobne i kućanske usluge definira kao „široki raspon aktivnosti kojima se doprinosi dobrobiti obitelji i pojedinaca u njihovu domu, uključujući skrb o djeci, dugotrajnu skrb i skrb za osobe s invaliditetom, kućanske poslove, dopunsku nastavu, popravke u kućanstvu, vrtlarstvo i podršku za IKT”; budući da osobne i kućanske usluge uključuju usluge skrbi i one koje nisu povezane sa skrbi, kao i izravne i neizravne usluge; budući da se na globalnoj razini osobne i kućanske usluge nazivaju „radom u kućanstvu”; budući da se uključivanjem radnika u kućanstvu u radnu snagu u sektoru skrbi stoga priznaje da pružanje skrbi ne uključuje samo osobnu skrb, već i neizravnu skrb koju pružaju nesrodnici, čime se ispunjavaju potrebni preduvjeti za pružanje osobne skrbi; budući da su u osobnim i kućanskim uslugama aktivnosti skrbi i aktivnosti koje nisu povezane sa skrbi veoma isprepletene te veliki dio radnika obavlja oboje te stoga pripada radnoj snazi u sektoru skrbi;

K.

budući da su pristup kvalitetnoj skrbi i stvaranje okruženja prilagođenih starijim osobama ključni za duži, zdraviji i aktivan život; budući da se predviđa porast broja osoba u EU-u kojima je potrebna dugotrajna skrb s 30,8 milijuna u 2019. na 38,1 milijun u 2050. (34); budući da se nekoliko država članica već suočava s nedostatkom radne snage u sektoru dugotrajne skrbi koji će se samo povećavati kako se povećava potražnja za uslugama dugotrajne skrbi i budući da to zahtijeva ulaganja u radnu snagu te njihove dostojanstvene uvjete zapošljavanja i radne uvjete;

L.

budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 naglasila ključnu ulogu radnika u sektoru osobnih i kućanskih usluga u našim društvima, ukazujući na hitnu potrebu za potpunim priznavanjem tih radnika u svim državama članica uz kolektivna pregovaračka prava, socijalnu sigurnost i socijalnu zaštitu; budući da su zbog stalnog nedostatka odgovarajućeg priznavanja tih radnika u nekoliko država članica mnogi od njih izgubili posao tijekom pandemije bolesti COVID-19 bez mogućnosti da ostvare korist od državnih programa naknade plaće i programa za očuvanje radnih mjesta; budući da je pandemija dovela do gubitka smještaja za brojne radnike u sektoru osobnih i kućanskih usluga te ih izložila nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu;

M.

budući da se, unatoč činjenici da svaki pojedinac tijekom cijelog života barem jednom preuzme ulogu skrbnika i primatelja skrbi, događa stigmatizacija i stereotipizacija međuovisnosti, fizičkih ili mentalnih poteškoća, bolesti, slabosti i potrebe za skrbi i pomoći preklapaju s diskriminacijama na drugim osnovama, prije svega na osnovi roda i seksualne orijentacije, dobi, invaliditeta, nacionalnosti, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, kao i socioekonomskog ili migrantskog podrijetla te drugih nepovoljnih položaja, čime se pogoršava rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti;

N.

budući da stanovništvo EU-a stari i 2018. 19 % građana EU-a bilo je u dobi od 65 ili više godina (35); budući da su diskriminacija na temelju dobi te nezadovoljene, neprimijećene i nepriznate potrebe za skrbi još uvijek trajni problemi u sektoru skrbi u Europi; budući da se broj osoba koje ovise o pomoći drugih ili im je potrebna zdravstvena i dugotrajna skrb povećava s dobi;

O.

budući da su reumatske i mišićno-koštane bolesti među najzastupljenijim, onesposobljavajućim i opterećujućim nezaraznim bolestima na svijetu koje pogađaju više od 100 milijuna Europljana i čine više od 50 % godina života s invaliditetom (YLD) u Europi; budući da su zbog zastupljenosti, onesposobljavajućih posljedica i povezanosti s visokom učestalosti komorbiditeta osobe koje boluju od reumatskih i mišićno-koštanih bolesti znatan izvor potražnje za dugotrajnom formalnom i neformalnom skrbi u Europi;

P.

budući da su mnogi njegovatelji i radnici u kućanstvu pripadnici etničke manjine ili migranti (36) koji se suočavaju s vrlo nesigurnim situacijama i intersekcijskom diskriminacijom zbog svoje rase ili etničkog podrijetla, roda, socioekonomskog statusa i nacionalnosti te rade kao njegovatelji koji žive u kućanstvu s često neograničenim radnim vremenom, čime se krši zakonodavstvo o radnom vremenu u formalnom i neformalnom gospodarstvu; budući da su ti radnici uglavnom žene bez službenog ugovora o radu te su stoga izloženiji iskorištavanju i često nemaju pristup svojim pravima, posebno u pogledu pristupa dostojanstvenom radu i socijalnoj zaštiti;

Q.

budući da u svim državama članicama nedostaju dovoljno kvalitetne, dostupne, raspoložive i cjenovno prihvatljive usluge skrbi, među ostalim u ruralnim regijama koje su posebno pogođene starenjem stanovništva; budući da je praćenje formalne i neformalne skrbi te oblika i sredstava postojećih usluga skrbi otežano nedostatkom podataka, uključujući raščlanjene podatke, nedostatkom pokazatelja kvalitete, kao što su europska ispitivanja utrošenog vremena (ETUS) za evaluaciju i praćenje pruženih usluga, planova provedbe, nedostatak znanja među pružateljima zdravstvene skrbi o bolestima koje uzrokuju privremeni invaliditet;

R.

budući da je jedno od najvažnijih temeljnih prava u pogledu skrbi i pomoći pravo na odabir vrste i mjesta pružanja usluge; budući da je pravo na odabir vrste skrbi često narušeno nedovoljnom dostupnošću pomoći i osobne asistencije kod kuće; budući da države članice rijetko dovoljno podupiru osobnu asistenciju i mnogi si ju ne mogu priuštiti; budući da čak 75 % starijih osoba kojima je potrebna dugotrajna skrb navodi da bi bile ispod praga rizika od siromaštva kad bi bile prisiljene platiti usluge kućne njege po punoj tržišnoj cijeni (37); budući da čak i u većini gospodarski najrazvijenijih zemalja sustavi socijalne zaštite pokrivaju manje od 40 % ukupnih troškova dugotrajne skrbi za osobe s umjerenim potrebama (38); budući da države članice moraju osigurati pružanje kvalitetnih, prikladno financiranih i funkcionalnih usluga skrbi, sustave socijalne zaštite i bolju integraciju kvalitetne dugotrajne skrbi u okviru njih, što je od ključne važnosti za povećanje razine socijalne pravednosti i doprinijet će rodnoj ravnopravnosti;

S.

budući da je pandemija bolesti COVID-19 produbila i istaknula postojeće nejednakosti i izazove, ukazujući na brojne strukturne probleme ukorijenjene u europskom sustavu socijalne skrbi, tj. kao što su nedostatna sredstva za ustanove za skrb i zdravstvene sustave ili nedostatak ulaganja; u pogledu pristupa uslugama formalne skrbi i kućanskim uslugama, uključujući pravovremeno, cjenovno pristupačno i kvalitetno liječenje, te je naglasila postojeće krize u sektoru skrbi uzrokovane znatno povećanim radnim opterećenjem u sektoru, nedostatkom radne snage u sektoru skrbi, nedovoljno financiranim preopterećenim sustavima zdravstvene zaštite i prekomjernim oslanjanjem na neformalnu neplaćenu skrb ili neprijavljeni rad; budući da to dovodi do povećanja psihosocijalnih rizika s kojima se suočavaju njegovatelji koji su ostali u sektoru, koji su uglavnom žene; budući da su izazovi pandemije rezultirali usamljenošću i društvenom izolacijom te povećali rizik od zlostavljanja, zanemarivanja, pogoršanja fizičkog i mentalnog zdravlja osoba kojima je potrebna skrb te opće dobrobiti svih generacija u cijelom EU-u, posebno tamo gdje su prije pandemije razine ulaganja u skrb bile niže (39); budući da se ti dugotrajni učinci na zdravlje i dobrobit pojedinaca te njezine društvene i gospodarske posljedice tek trebaju u potpunosti procijeniti i uključiti u relevantna područja politike;

T.

budući da potrebe neformalnih pružatelja skrbi u Europi nisu zadovoljene, a pandemija bolesti COVID-19 ukazala je na poteškoće neformalnih pružatelja skrbi i osoba koje primaju neformalnu skrb te otkrila nerazmjerno oslanjanje na žene i djevojčice (40); budući da su nedostatak priznavanja radnika koji pružaju osobne i kućanske usluge i/ili pogrešna klasifikacija njihovog radnog statusa značili da mnogi koji su izgubili zaposlenje tijekom pandemije bolesti COVID-19 nisu bili u mogućnosti pristupiti mjerama socijalne zaštite;

U.

budući da je pandemija bolesti COVID-19 pogoršala postojeće rodne nejednakosti, posebno u pogledu povećanja opsega neplaćenog rada u području skrbi i neravnoteže između poslovnog i privatnog života te je dovela do dvostrukog opterećenja za mnoge žene, koje su odrađivale dulje smjene na poslu i pružale dodatnu neformalnu skrb kod kuće; budući da je prije pandemije bolesti COVID-19 (41)37,5 % žena u EU-u svakodnevno skrbilo o djeci, starijim osobama ili osobama s invaliditetom, u usporedbi s 24,7 % muškaraca; budući da je pandemija u prosjeku dovela do oko 13 dodatnih sati neplaćenog rada tjedno za žene (42); budući da su žene koje rade od kuće, žene zaposlene na nepuno radno vrijeme ili nezaposlene žene izložene još većem pritisku jer su nastavile obavljati većinu obiteljskih obveza i rada u kućanstvu (43); budući da još nisu u potpunosti poznati svi učinci pandemije bolesti COVID-19 i da će se socioekonomski učinak na žene i dalje osjećati;

V.

budući da su prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji do polovice smrtnih slučajeva od bolesti COVID-19 u Europi činile osobe koje borave u ustanovama za dugotrajnu skrb (44); budući da je više od 70 % socijalnih i zdravstvenih radnika koji su se na prvoj liniji borili protiv pandemije bolesti COVID-19 bilo žene, od kojih su se mnoge suočile s učincima i dugotrajnim posljedicama infekcije bolešću COVID-19, izolacijom te s dosad nezabilježenim razinama stresa, tjeskobe, depresije i suicidalnih misli, pa čak i s posttraumatskim stresnim poremećajem; budući da je 2021. 30 % medicinskih sestara u EU-u napustilo tu profesiju (45); budući da su visoka učestalost bolesti COVID-19 i stopa smrtnosti od bolesti COVID-19 u ustanovama za dugotrajnu skrb, među ostalim zbog nedostatka pristupa zaštitnoj opremi, testiranju i liječenju, naglasile sustavne slabosti povezane s presporim prijelazom s institucionalne skrbi na usluge skrbi u obitelji i u zajednici, nedostacima osoblja uzrokovanim poteškoćama u privlačenju i zadržavanju radnika, lošim uvjetima zapošljavanja i radnim uvjetima, nemogućnosti napredovanja u karijeri radnika u sektoru skrbi, poteškoćama za prekogranične pružatelje skrbi te nedostatkom potpore i pristupa socijalnoj sigurnosti za neformalne pružatelje skrbi;

W.

budući da je, uz nezadovoljene medicinske potrebe, pandemija bolesti COVID-19 značajno negativno utjecala na pristup obrazovanju, pristojnom stanovanju i uslugama koje su ključne za dobrobit i razvoj djece, stvarajući dodatno opterećenje u pogledu obveza skrbi i obrazovanja za sve roditelje, a prvenstveno sve žene i samohrane roditelje (46); budući da empirijski dokazi potvrđuju da se smanjenjem usluga skrbi i povećanjem neplaćenih poslova skrbi koje su obavljale žene tijekom pandemije bolesti COVID-19 ponovno uspostavilo i ojačalo rodne nejednakosti;

X.

budući da pružanje kvalitetne skrbi ovisi o postojanju dovoljno brojne, dobro obučene, motivirane i specijalizirane radne snage, stvaranju privlačnih i pristojnih radnih uvjeta socijalnim dijalogom i kolektivnim pregovaranjem, odgovarajućim i pravednim plaćama te integriranim uslugama i odgovarajućem financiranju; budući da se sektor skrbi već dugo suočava s manjkom radne snage i da je u razdoblju od 2019. do 2020. 421 000 radnika napustilo sektor rezidencijalne skrbi (47); budući da su kvalitetni poslovi skrbi kvalificirano zanimanje koje zahtijeva osposobljavanje i iskustvo te da će se potražnja za kvalificiranim njegovateljima samo povećati u narednim godinama; budući da zapošljavanje i trajno osposobljavanje na radnom mjestu profesionalizacijom sektora mogu doprinijeti većoj kvaliteti pružanja usluga skrbi; budući da u kontekstu načina pružanja dugotrajne skrbi te razvoja praksi i tehnologije pružatelji skrbi sakupljaju znanje koje treba priznati; budući da se direktiva o stečenim pravima (2001/23/EZ) mora primjenjivati svaki put kada se ugovori o radu prenose na pružatelja skrbi u ulozi preuzimatelja;

Y.

budući da je u Europskoj uniji najmanje 3,1 milijun radnika koji pružaju osobne i kućanske usluge zaposleno na neprijavljen način, da ih se ne priznaje i da nemaju temeljna prava radnika kao što su kolektivno pregovaranje, socijalna sigurnost i socijalna zaštita (48); budući da neprijavljeni rad dovodi do manje razine zaštite za radnike, omogućava iskorištavanje i zlostavljanje te smanjuje prihode država članica; budući da su uvjeti državljana trećih zemalja bez osobnih dokumenata koji rade u sektoru skrbi posebno izazovni u pogledu njihovih socijalnih prava i pristupa pristojnim radnim uvjetima;

Z.

budući da je Europska platforma za borbu protiv neprijavljenog rada pretvorena u stalnu radnu skupinu Europskog nadzornog tijela za rad (ELA) u cilju jačanja suradnje s tijelima država članica u borbi protiv neprijavljenog rada;

AA.

budući da studije pokazuju da bi više od 90 % starijih osoba htjelo živjeti u vlastitim domovima u odmakloj dobi; međutim, samo 20 % starijih osoba provede posljednje godine života u privatnom smještaju, dok mnogi žive u ustanovama za institucionalnu skrb (49); budući da postoji nedostatak usluga skrbi koje su prilagođene potrebama i sklonostima pojedinca; budući da to zahtijeva (50) transformaciju struktura skrbi, tj. prelazak s centraliziranih ustanova za skrb na na skrb usmjerenu na pacijenta, obiteljsku skrb i skrb u zajednici kako bi se bolje podržala autonomija osoba kojima je potrebna skrb i pomoć, što donosi konkretne gospodarske i socijalne koristi te povećava razinu dobrobiti za primatelje skrbi; budući da rezidencijalna skrb često ne zadovoljava standarde potpore neovisnosti osoba koje se koriste tim uslugama i da se često povezuje s krajem života osobe, umjesto mjestom za dostojanstven život, razvijanje i daljnje sudjelovanje u društvenom i kulturnom životu; budući da se taj prelazak nije dogodio ili se događa presporo, nema dovoljno resursa i potrebno je uzeti u obzir različite potrebe i slabosti zajednica, na primjer u pogledu prihoda i drugih nejednakosti; budući da bi države članice trebale ulagati u tom smjeru;

AB.

budući da je važno provoditi daljnja istraživanja o zlostavljanju u svim okruženjima skrbi, informirati o čimbenicima koji dovode to tih praksi, podizati razinu osviještenosti, osposobljavanje, otkrivanje i borbu protiv zlostavljanja za sve profesije u sektoru skrbi i stvarati javne platforme za prijavljivanje takvih praksi;

AC.

budući da je tržište rada često rodno segregirano i pridaje malo važnosti sektorima u kojima žene čine većinu radne snage; budući da je 2020. bruto satnica žena bila u prosjeku 13,0 % niža od bruto satnice muškaraca u EU-u (51);

AD.

budući da je skrb i dalje često podcijenjena i rijetko se priznaje te da neformalni pružatelji skrbi primaju nedostatnu financijsku naknadu ili je uopće ne primaju; budući da su pridavanje male važnosti poslovima skrbi i radu u kućanstvu u pogledu plaće i radnih uvjeta, kao i njihova nevidljivost usko povezani s prevladavajućim rodnim ulogama i normama prema kojima su žene njegovateljice, a muškarci hranitelji te sa začaranim krugom „dvostrukog obezvređivanja”, pri čemu je skrb često delegirana najviše obespravljenim skupinama društva zbog nedostatka vrijednosti, što pak dovodi do smanjenja vrijednosti aktivnosti skrbi jer ju provode skupine koje su najviše obespravljene te zbog činjenice da se kućna njega i druge osobne i kućanske usluge skrbi pružaju iza zatvorenih vrata;

AE.

budući da feminizacija sektora skrbi pridonosi rodnim razlikama u zaposlenosti, plaćama i mirovinama zbog udjela žena koje rade u formalnoj i neformalnoj skrbi te može dovesti do povećanog rizika od siromaštva, kao i do smanjenja poreza koji se plaćaju državama članicama, uz godišnji gubitak BDP-a za Europu u iznosu od 370 milijardi EUR (52);

AF.

budući da žene i migranti, posebno mobilni radnici iz EU-a i iz trećih zemalja, prevladavaju u sektoru skrbi, od kojih žene čine 76 % od ukupno 49 milijuna prijavljenih njegovatelja u EU-u (53) i više od 85 % u neplaćenoj skrbi u svim državama članicama, ako se uzme u obzir i dnevni i tjedni angažman (54);

AG.

budući da u sektoru pružanja dugotrajne skrbi radi 6,3 milijuna stručnjaka, među kojima su žene prekomjerno zastupljene (one čine udio od 81 %), i da raste broj radnika starijih od 50 godina, radnika koji rade nepuno radno vrijeme, u nesigurnim uvjetima i putem platformi kao i radnika migranata, neformalnih te mobilnih radnika, uključujući njegovatelje koji žive u kućanstvu (oko 8 % radnika u sektoru skrbi nije domaće stanovništvo); budući da su 2020. radnici migranti i mobilni radnici činili 28 % osobnih njegovatelja (55); budući da su deficiti skrbi u nekim regijama EU-a pogoršani tim „odljevom pružatelja skrbi” i pojavom globalnih lanaca skrbi; budući da je zbog toga nemoguće razmišljati o skrbi samo unutar nacionalnih granica; budući da još uvijek postoje prepreke koje otežavaju slobodno pružanje usluga skrbi u EU-u; budući da su ti radnici ključni za naše društvo, kako u pogledu javnog zdravlja tako i u pogledu socijalne uključenosti korisnika skrbi, koji su ponekad izolirani;

AH.

budući da je u svim državama članicama plaća u sektoru skrbi i rada u kućanstvu znatno niža od prosječne plaće i niža od plaće koju radnici dobivaju za isti posao u drugim sektorima, posebno u zdravstvu (56); budući da je to posljedica neformalnog rada, niže pokrivenosti kolektivnim pregovaranjem u tim sektorima, kao i podcjenjivanja sektora u kojima prevladavaju žene, kao što je sektor skrbi; budući da zaposlenici koji rade u profitnim i neprofitnim sektorima često nemaju pristup zastupanju radnika i kolektivnom pregovaranju; budući da je razlika u odnosu na prosječnu plaću najmanja u državama članicama s kolektivnim ugovorima za dijelove sektora (57); budući da su zastupanje radnika, uključujući sindikate, i kolektivno pregovaranje ključni u zastupanju i obrani prava i interesa radnika u svim okruženjima skrbi, kao i u podizanju i održavanju standarda u cijelom sektoru skrbi;

AI.

budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 naglasila nekoliko problema u pogledu uvjeta zapošljavanja radnika u dugotrajnoj skrbi; budući da su radnici u dugotrajnoj skrbi bili izloženi još većem riziku od zaraze bolešću COVID-19 od zdravstvenih radnika u bolnicama zbog nedostatka osobne zaštitne opreme i odgovarajućeg osposobljavanja za provedbu protokola za zaraze i drugih preventivnih aktivnosti;

AJ.

budući da unatoč tome što pruža emocionalno zadovoljstvo velikoj većini njegovatelja, pružanje skrbi često ima negativne učinke na fizičko i mentalno zdravlje pružatelja i stvara poteškoće u usklađivanju skrbi s plaćenim radom, što je posebno važno u slučaju pružateljica skrbi (58); budući da je mentalno zdravlje formalnih i neformalnih pružatelja skrbi nerazmjerno pogođeno tijekom pandemije bolesti COVID-19; budući da su se tijekom pandemije povećali mentalni problemi zbog kojih se teret skrbi povećao; budući da je pružanje skrbi često povezano s radom u smjenama, ponuđenom u kratkom roku i s dugim radnim vremenom; budući da su zdravstveni rizici i loša kvaliteta radnog vremena glavni uzroci relativno visokog izostajanja s posla u sektoru dugotrajne skrbi; budući da 38 % stručnih pružatelja skrbi smatra da zbog nepovoljnih učinaka svojeg rada neće moći nastaviti raditi do navršenih 60 godina (59);

AK.

budući da je u Europi 33 % radnika u dugotrajnoj skrbi bilo izloženo nekoj vrsti nepovoljnog društvenog ponašanja (uključujući verbalno zlostavljanje, prijetnje i ponižavajuće ponašanje) te da se samo 22 % radnika u dugotrajnoj skrbi smatra vrlo zadovoljnim svojim radnim uvjetima; (60)

AL.

budući da postoje različiti oblici zapošljavanja formalnih njegovatelja koji žive u kućanstvu, kao što su poduzeća za skrb ili agencije za privremeno zapošljavanje i posrednici;

AM.

budući da žene čine većinu osoba koje primaju skrb, a 44 milijuna osoba u EU-u pruža neformalnu dugotrajnu skrb članovima obitelji, susjedima ili prijateljima (61), uglavnom žene, te da 12 % žena i 7 % muškaraca koji pružaju neformalnu dugotrajnu skrb to čini više od 40 sati tjedno (62); budući da gotovo 30 % osoba starijih od 65 godina živi s dvije ili više nezaraznih bolesti; budući da nezarazne bolesti predstavljaju znatan i sve veći teret za pacijente, njegovatelje, društva i zdravstvene sustave;

AN.

budući da velik broj primatelja skrbi kojima je potrebna neformalna skrb, što je izravna posljedica nedostupnosti i cjenovne nepristupačnosti kvalitetnih profesionalnih usluga koje su prilagođene njihovim potrebama, kao i uobičajenog izbora mnogih država članica da se oslanjaju na neplaćenu neformalnu skrb kao glavni izvor pružanja skrbi (63); budući da pružanje neformalne skrbi mora biti izbor umjesto nužnost zbog nedostatka dostupnih usluga skrbi;

AO.

budući da znatan udio službenog sektora njegovatelja koji žive u kućanstvu djeluje u sivoj zoni, što negativno utječe na kvalitetu kućne njege; budući da nema dovoljno podataka na temelju kojih bi se mogao točno utvrditi broj njegovatelja u sivoj zoni;

AP.

budući da žene u EU-u u pružanju neplaćene skrbi i radu u kućanstvu tjedno provedu 13 sati više od muškaraca (64); budući da su pristup cjenovno pristupačnim i kvalitetnim uslugama formalne dugotrajne skrbi za uzdržavane članove obitelji te nejednaka raspodjela neplaćene skrbi i kućanskih poslova između muškaraca i žena ključni čimbenici kojima se utvrđuje hoće li žene biti i ostati zaposlene te kakva će biti kvaliteta poslova koje obavljaju; budući da se 7,7 milijuna žena, u odnosu na samo 450 000 muškaraca, u EU-u zbog svojih obveza u području neformalne skrbi i dalje nalazi izvan tržišta rada, a 29 % žena zaposlenih na nepuno radno vrijeme smatra da su obveze skrbi glavni razlog za zapošljavanje na nepuno radno vrijeme (65); budući da samo 6 % muškaraca kaže da je glavni razlog za rad na nepuno radno vrijeme obveza skrbi, u usporedbi s 29 % žena, a samo 64 % očeva u EU-u svakodnevno pruža skrb (66);

AQ.

budući da žene također češće prekidaju karijeru, obično rade kraće sate i vjerojatnije su zaposlene na nepuno radno vrijeme, na nesigurnom radnom mjestu ili privremeno; budući da su sektorska segregacija, nejednaka raspodjela neplaćene skrbi i kućanskih poslova ključni uzroci trajne razlike u zaposlenosti, plaćama i mirovinama te većeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti žena; budući da je 2020. razlika u mirovinama između žena i muškaraca u prosjeku iznosila 27 % (67); budući da jednaka raspodjela neplaćene skrbi i kućanskih poslova, što znači jednaka uključenost muškaraca, ima jasan pozitivan učinak na udio žena u plaćenom zaposlenju i smanjenje razlike u plaćama na temelju spola; budući da su obveze skrbi o djeci uzrok promjene u zapošljavanju za 60 % žena u usporedbi sa 17 % zaposlenih muškaraca te dovode do smanjenja broja radnih sati za 18 % zaposlenih žena i čak 3 % muškaraca (68); budući da su raspoloživost, dostupnost i cjenovna pristupačnost visokokvalitetnih ustanova za skrb o djeci ključne kako bi se osobama, posebno ženama, koje skrbe o drugima omogućilo sudjelovanje na tržištu rada; budući da su tegobe u području javnog zdravlja, kao što je migrena, češće u žena (69) i da je velik udio pogođenih žena još uvijek na prvoj liniji kad je riječ o skrbi o djeci i kućanskim poslovima;

AR.

budući da su te razlike potvrđene na globalnoj razini jer su žene u prosjeku 3,2 puta više vremena (201 radnih dana godišnje) posvetile neplaćenom pružanju skrbi od muškaraca (63 radna dana) te su te razlike najizraženije u slučaju djevojčica i žena koje žive u zemljama sa srednjim dohotkom, s nižim obrazovnim postignućima, koje žive u ruralnim područjima i imaju djecu mlađu od školske dobi (70);

AS.

budući da su žene značajno zastupljene među ključnim radnicima (4 od 16 drugih profesionalnih kategorija koje se smatraju ključnima imaju više od 50 % žena u svojoj radnoj snazi u EU-u) (71) kao što su stručni pružatelji skrbi, čije se zadaće uglavnom ne mogu obavljati na daljinu, i u sektorima koji su najteže pogođeni pandemijom te su stoga bile izložene visokom riziku od zaraze, velikom radnom opterećenju, narušavanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života i gubitku zaposlenja; budući da su se radni i životni uvjeti posebno pogoršali za žene s malom djecom u plaćenom radnom odnosu (72);

AT.

budući da je skrb i dalje jedno od glavnih područja u kojima se nastavljaju rodni arhetipovi, što je dodatno pojačano nedostatkom ulaganja u kvalitetne usluge i rodnom pristranošću u drugim politikama koje nerazmjerno utječu na samoodređenje žena u društvenom i profesionalnom životu, kao što je sustav poreznih olakšica;

AU.

budući da poduzeća socijalne ekonomije mogu imati znatan potencijal i pridonositi olakšavanju reintegracije njegovatelja na tržište rada;

AV.

budući da nekoliko država članica i regija u EU-u i dalje ne uspijeva ostvariti cilj pružanja skrbi za 90 % djece u dobi između tri godine i obvezne školske dobi te za 33 % djece u dobi od tri godine i mlađe; budući da nedostatak infrastrukture kojom se nudi kvalitetna i pristupačna skrb o djeci za sve, osobito usluge u ranom djetinjstvu, posebno pogađa djecu iz obitelji u nepovoljnom položaju, što se odražava u ispodprosječnim stopama upisa djece s invaliditetom, djece iz romske zajednice i drugih manjinskih zajednica, djece migranata, djece koja žive u siromaštvu i djece iz drugih skupina u nepovoljnom položaju, koja bi imala najviše koristi od rane skrbi o djeci (73);

AW.

budući da je 2020. godine 22,2 % djece u EU-u, tj. njih gotovo 18 milijuna bilo izloženo riziku od siromaštva i društvene isključenosti; budući da se djeca iz obitelji s niskim prihodima, djeca beskućnici, djeca s invaliditetom, djeca migrantskog podrijetla, djeca manjinskog etničkog podrijetla, posebno romska djeca, djeca u institucionalnoj skrbi, djeca u nesigurnim obiteljskim situacijama, djeca koju odgaja samohrani roditelj, djeca iz obitelji pripadnika LGBTIQ+ skupine te djeca iz obitelji u kojima su roditelji odsutni zbog posla suočavaju s ozbiljnim poteškoćama, poput teških stambenih uvjeta ili prenapučenosti, preprekama u pristupu temeljnim i osnovnim uslugama; budući da je kod djece s invaliditetom u EU-u neproporcionalno veća vjerojatnost smještaja u institucionalnu skrb nego što je to slučaj kod djece bez invaliditeta te se čini da je kod njih daleko manja vjerojatnost da će imati koristi od nastojanja da se omogući prijelaz s institucionalne na skrb koja se temelji na zajednici te obiteljsku skrb (74); budući da je europsko jamstvo za djecu instrument EU-a čija je svrha spriječiti i suzbiti siromaštvo te društvenu isključenost, što će se postići na način da se djeci kojoj je potrebna pomoć zajamči slobodan i učinkovit pristup osnovnim uslugama skrbi, kao što su rani i predškolski odgoj i obrazovanje, obrazovne i školske aktivnosti, zdravstvena zaštita i najmanje jedan zdravi obrok po školskom danu, kao i da se svoj djeci koja je potrebna pomoć zajamči djelotvoran pristup zdravoj prehrani i odgovarajućem stanovanju (75); budući da je dostupnost cjenovno pristupačne kvalitetne skrbi o djeci i obrazovanja ključna za osobni razvoj i dobrobit djece; budući da postoji nedvosmislena pozitivna korelacija između pristupa uslugama skrbi o djeci s jedne strane te zapošljavanja i prihoda muškaraca i osobito žena s druge strane (76);

AX.

budući da je pristup kvalitetnim uslugama skrbi, a naročito dugotrajnoj skrbi, u sve većoj mjeri uvjetovan osobnim i obiteljskim prihodima, mjestom boravišta, dostupnošću usluga i kapacitetom isporuke te geografskom dostupnošću i slobodnim kapacitetima pružatelja usluga; budući da se procjenjuje da dvije od tri osobe kojima je potrebna skrb nemaju pristup uslugama skrbi, uglavnom zbog njihove nedostupnosti i cjenovne nepristupačnosti (77); budući da se kućanstva s niskim primanjima, nižim razinama obrazovanja i migrantska kućanstva suočavaju s najvećim poteškoćama u pristupu formalnim uslugama dugotrajne kućne njege; budući da je diljem EU-a trećina, a u pet država članica čak i više od polovice kućanstava, izvijestila da su im potrebne profesionalne usluge dugotrajne skrbi, ali im ne mogu pristupiti zbog financijskih razloga (78); budući da bi pristup zdravstvenoj zaštiti i skrbi trebao biti univerzalan, učinkovit, neovisno o ekonomskim uvjetima ili različitom boravištu ili administracijskim situacijama i statusu; budući da su osobe s nižim prihodima također skupina koja češće ima potrebe za skrbi (79);

AY.

budući da digitalne tehnologije imaju potencijal za pružanje potpore i formalnim i neformalnim pružateljima skrbi te smanjenje opterećenja s kojim se suočavaju, na primjer, pri prijevozu pacijenata na savjetovanja koja bi se mogla održati na internetu; budući da istraživanje Eurocarers iz 2021. upućuje na to da se 78 % neformalnih pružatelja skrbi nikada nije koristilo tehnologijama povezanima sa skrbi (80); budući da je potrebno uzeti u obzir digitalizaciju i internet stvari u sektoru skrbi, ali oni ne bi trebali u potpunosti zamijeniti ljudsku interakciju povezanu sa skrbi; budući da bi trebalo poticati istraživačke i pilot-projekte kako bi se ispitala izvedivost i djelotvornost digitalnih usluga; budući da starije osobe, posebno one koje primaju skrb, imaju poteškoća u pristupu digitalnim uslugama; budući da bi pristup digitalnim uslugama, među ostalim pristup digitalnoj pismenosti, trebalo smatrati pravom primatelja skrbi; budući da je drastični prelazak na rad na daljinu ukazao na potrebu za boljom provedbom, revizijom i ažuriranjem zakonodavstva povezanog s radnim uvjetima u digitalnom okruženju i upotrebom umjetne inteligencije u profesionalnom životu;

AZ.

budući da se žene koje se suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom suočavaju i s dodatnim preprekama u pristupu uslugama zdravstvene zaštite i skrbi te da se posebna pozornost mora posvetiti rješavanju posljedica implicitnih pristranosti u pogledu pristupa privatnim i javnim uslugama koje nastaju na temelju trajnih stereotipa i nedovoljne zastupljenosti određenih skupina u tim institucijama;

BA.

budući da posebnu pozornost treba posvetiti vrlo starim osobama kako bi se, kada je to potrebno, pomoglo osobama koje su izgubile svoju neovisnost i kako bi se spriječila njihova izolacija;

BB.

budući da je potrebno na odgovarajući način uzeti u obzir važnost prevencije i gerijatrijske rehabilitacije za zdravo i dostojanstveno starenje;

BC.

budući da je potrebno preoblikovati zdravstvenu njegu pružanjem, gdje je to moguće, besplatne ili cjenovno pristupačne kućne zdravstvene njege;

BD.

budući da bi povećano ulaganje u gospodarstvo skrbi u skladu s ciljevima održivog razvoja do 2035. na globalnoj razini stvorilo dodatnih gotovo 300 milijuna radnih mjesta (81); ona bi uključivala 96 milijuna izravnih radnih mjesta u sektoru skrbi o djeci, 136 milijuna izravnih radnih mjesta u dugotrajnoj skrbi i 67 milijuna neizravnih radnih mjesta u sektorima koji nisu u sektoru skrbi; budući da bi ta razina otvaranja radnih mjesta zahtijevala ulaganje od 3,2 % svjetskog BDP-a, uzimajući u obzir ukupne troškove umanjene za porezne prihode (82); budući da Europska komisija procjenjuje da se do 2030. u sektoru skrbi u EU-u očekuje da se otvori 8 milijuna novih radnih mjesta (83);

BE.

budući da će demografske promjene i prateće starenje stanovništva povećati potražnju za uslugama skrbi; budući da automatizacija vjerojatno neće zamijeniti poslove pružanja skrbi niti smanjiti njihovu količinu; budući da bi to trebalo potaknuti EU i države članice da ulažu u gospodarstvo skrbi kao obećavajući sektor u kojem se otvaraju radna mjesta, u okviru digitalne tranzicije, kako bi se povećao broj kvalificiranog osoblja i privuklo više ljudi u taj sektor;

BF.

budući da standardi kvalitete za skrb, posebno za usluge socijalne skrbi, i dalje ne postoje ili nisu primjereni;

BG.

budući da su sektoru skrbi potrebna znatna ulaganja, sredstva i reforme; budući da je 2018. procijenjeni godišnji investicijski jaz u socijalnoj infrastrukturi u Europi iznosio 100 – 150 milijardi EUR (84); budući da se u Izvješću o starenju stanovništva za 2021. predviđa povećanje javnih rashoda potrebnih za pokrivanje troškova dugotrajne skrbi i pomoći u iznosu do 2,9 % BDP-a godišnje 2070., u usporedbi s 1,7 % 2016., dok se scenarijem „zdravog starenja” taj trošak može znatno smanjiti, a potpuna pokrivenost potreba za dugotrajnom skrbi znatno ga povećava;

BH.

budući da je ključno razumjeti interakciju između formalne i neformalne skrbi; budući da se uslugama formalne skrbi može pružiti potpora neformalnim pružateljima skrbi, primjerice tako da im se omogući da uzmu dopust i da im se osigura osposobljavanje; budući da su nedostatak službenog priznanja neformalnih njegovatelja i povezani nedostatak podataka o njima i njihovim potrebama prepreke za tu interakciju;

BI.

budući da pružanje skrbi ovisi o prikladno financiranim i funkcionalnim javnim uslugama i sustavima socijalne zaštite;

BJ.

budući da se profili neformalnih pružatelja skrbi znatno razlikuju; budući da se njihove potrebe razlikuju ovisno o njihovu socioekonomskom kontekstu, sudjelovanju na tržištu rada, potrebama njihovih primatelja skrbi i vremenu koje provode na skrb o uzdržavanim osobama;

BK.

budući da su neurodegenerativne bolesti, kao što su Alzheimerova bolest i drugi oblici bolesti koje onemogućuju sjećanje, i dalje nedovoljno dijagnosticirane u većini europskih zemalja; budući da postoje jasne naznake da će se trenutačni broj od 9 milijuna potvrđenih slučajeva demencije do 2050. udvostručiti; budući da su žene i dalje nerazmjerno pogođene demencijom (85);

BL.

budući da je u veljači 2021. Europski ombudsman na vlastitu inicijativu pokrenuo istragu o ulozi Komisije u postupku deinstitucionalizacije u EU-u, s naglaskom na ispunjavanje obveze Komisije da osigura da države članice upotrebljavaju sredstva EU-a na način kojim se promiče prelazak s ustanova za rezidencijalnu skrb na neovisan život i sudjelovanje u životu zajednice;

BM.

budući da je mehanizam predviđen Direktivom o privremenoj zaštiti iz 2001. prvi put aktiviran kao odgovor na masovni priljev izbjeglica, prije svega žena s djecom i drugih uzdržavanih osoba koje bježe od rata u Ukrajini, čime se raseljenim osobama jamči jednak pristup tržištu rada i stanovanju, zdravstvenoj pomoći i pristupu obrazovanju za djecu; budući da će aktivacija navedenog mehanizma imati značajan izravan učinak na sektor skrbi, čime će se povećati broj osoba u EU-u kojima su potrebne sveobuhvatne i personalizirane usluge skrbi, ali i broj neformalnih i formalnih pružatelja skrbi;

BN.

budući da se podaci o kvaliteti usluga skrbi gotovo isključivo temelje na nestandardnim anketama o zadovoljstvu klijenata;

BO.

budući da poteškoće povezane s pružanjem odgovarajućeg, pristojnog i cjenovno pristupačnog stanovanja, posebno za starije osobe, samce, osobe s invaliditetom, osobe kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost, obitelji s malom djecom i samohrane roditelje, znatno otežavaju pristup kvalitetnim uslugama skrbi;

BP.

budući da u 11 zemalja OECD-a medijalna plaća za radnike u dugotrajnoj skrbi iznosi samo 9 EUR po satu, dok plaće bolničkih radnika, od kojih većinu čine muškarci, u prosjeku iznose 14 EUR po satu (86);

BQ.

budući da više od polovine njegovatelja tvrdi da ne zarađuju dovoljno za osnovne potrebe kao što su stanovanje i hrana, a 31 % nema odgovarajući pristup osobnoj zaštitnoj opremi (87);

BR.

budući da većina njegovatelja ne zarađuje dovoljno da bi sebi i svojim obiteljima mogla priuštiti pristojan životni standard (88);

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

68.

69.

70.

71.

72.

73.

74.

75.

76.

77.

78.

79.

80.

81.

82.

83.

84.

85.

86.

87.

88.

89.

90.

91.

92.

93.

94.

95.

96.

97.

98.

99.

100.

101.

102.

103.

104.

105.

106.

107.

108.

109.

110.

111.

112.

113.

114.

115.

116.

117.

—

uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članke 4., 6., 9., 114., 153., 169. i 191. te posebno članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članke 2., 3., 14., 15., 21., 31., 32. i 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja),

—

uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegovo načelo 10.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

—

uzimajući u obzir Strategiju UN-a o mentalnom zdravlju i dobrobiti iz 2018.,

—

uzimajući u obzir manifest Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od 18. svibnja 2020. o oporavku od pandemije bolesti COVID-19 s naglaskom na zdravlje,

—

uzimajući u obzir kampanju povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja 2021. Svjetske zdravstvene organizacije „Pružimo skrb za mentalno zdravlje svima: učinimo to realnošću”,

—

uzimajući u obzir Europski okvir WHO-a za djelovanje u području mentalnog zdravlja za 2021.–2025.,

—

uzimajući u obzir studiju o zdravstvenoj politici Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) od 8. lipnja 2021. naslovljenu „A New Benchmark for Mental Health Systems: Tackling the Social and Economic Costs of Mental Ill Health” (Novo mjerilo za sustave mentalnog zdravlja: suočavanje sa socijalnim i ekonomskim troškovima lošeg metalnog zdravlja) te reviziju mentalnog zdravlja i rada od 4. studenoga 2021. naslovljenu „Fitter Minds, Fitter Jobs: from Awareness to Change in Integrated Mental Health, Skills and Work Policies” (Na zdravom radnom mjestu, zdravi zaposlenici: od podizanja svijesti do promjene u integriranim politikama mentalnog zdravlja, vještina i rada),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi (2),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (4),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim aspektima organizacije radnog vremena (5),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (6),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/654/EEZ od 30. studenoga 1989. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za mjesto rada (7),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 90/270/EEZ od 29. svibnja 1990. o minimalnim zahtjevima u pogledu sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu sa zaslonima (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o strategiji za javno zdravlje EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19 (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. veljače 2022. o osnaživanju mladih u Europi: zapošljavanje nakon pandemije i socijalni oporavak (12),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. rujna 2021. o pravednim radnim uvjetima, pravima i socijalnoj zaštiti radnika koji rade preko platformi – novi oblici zapošljavanja povezani s digitalnim razvojem (13),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 24. listopada 2019. o ekonomiji dobrobiti (14) kojima se poziva na sveobuhvatnu strategiju EU-a za mentalno zdravlje,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 08. lipnja 2020. o poboljšanju dobrobiti na radnom mjestu,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. lipnja 2021. naslovljenu „Strateški okvir EU-a za zdravlje i sigurnost na radu za razdoblje 2021.–2027.: Sigurnost i zdravlje na radu u svijetu rada koji se mijenja” (COM(2021)0323),

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Europske komisije od 14. listopada 2005. naslovljenu „Poboljšanje mentalnog zdravlja stanovništva: ususret strategiji za mentalno zdravlje za Europsku uniju” (COM(2005)0484),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. srpnja 2021. o zaposlenosti i socijalnim kretanjima u Europi naslovljeno „Towards a strong social Europe in the aftermath of the COVID-19 crisis: reducing disparities and addressing distributional impacts” (Ususret snažnoj socijalnoj Europi nakon krize prouzročene bolešću COVID-19: smanjenje razlika i rješavanje distribucijskih učinaka),

—

uzimajući u obzir Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit iz 2008.,

—

uzimajući u obzir izvješće Europskog foruma mladih od 17. lipnja 2021. naslovljeno „Beyond Lockdown: the ‘pandemic scar’ on young people” (Nakon ograničenja kretanja: ‚ožiljak’ koji je pandemija ostavila na mladima),

—

uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 9. studenoga 2021. naslovljeno „Impact of COVID-19 on young people in the EU” (Utjecaj bolesti COVID-19 na mlade u EU-u), i izvješće od 10. svibnja 2021. naslovljeno „Living, working and COVID-19: Mental health and trust decline across EU as pandemic enters another year”, (Život, rad i COVID-19: pad mentalnog zdravlja i povjerenja u cijelom EU-u dok pandemija ulazi u svoju drugu godinu),

—

uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) 7. prosinca 2020. naslovljeno „Preventing musculoskeletal disorders in a diverse workforce: risk factors for women, migrants and LGBTI workers” (Sprečavanje mišićno-koštanih poremećaja u raznolikoj radnoj snazi: čimbenici rizika za žene, migrante i LGBTI radnike),

—

uzimajući u obzir izvješće EU-OSHA-e od 7. listopada 2011. naslovljeno „Mental health promotion in the workplace – a good practice report” (Promicanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu – izvješće o dobroj praksi),

—

uzimajući u obzir izvješće agencije EU-OSHA od 22. listopada 2021. naslovljeno „Telework and health risks in the context of the COVID-19 pandemic: evidence from the field and policy implications” (Rad na daljinu i zdravstveni rizici u okolnostima pandemije bolesti COVID-19: dokazi s terena i utjecaj na politiku),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2012. naslovljeno „European Year of Mental Health – Better work, better quality of life” (Europska godina mentalnog zdravlja – bolji rad, veća kvaliteta života) (15),

—

uzimajući u obzir mišljenje stručne skupine Komisije za učinkovite načine ulaganja u zdravlje od 23. lipnja 2021. naslovljeno „Supporting mental health of health workforce and other essential workers” (Potpora mentalnom zdravlju zdravstvenih radnika i drugih ključnih radnika),

—

uzimajući u obzir zajedničko izvješće EU-OSHA-e i Eurofounda od 13. listopada 2014. naslovljeno „Psychosocial risks in Europe: prevalence and strategies for prevention” (Psihosocijalni rizici u Europi: pojavnost i strategije prevencije),

—

uzimajući u obzir Istraživanje o iskustvu zaposlenika iz 2021. koje je provelo društvo Willis Towers Watson,

—

uzimajući u obzir predstavke podnesene Odboru za predstavke, primjerice br. 0956/2018 i br. 1186/2018,

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0184/2022),

A.

budući da je pravo na tjelesno i mentalno zdravlje temeljno ljudsko pravo te budući da svako ljudsko biće ima pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja; budući da Svjetska zdravstvena organizacija mentalno zdravlje definira kao „stanje mentalne dobrobiti koje ljudima omogućava da se nose sa životnim stresovima, ostvare vlastite mogućnosti, funkcionalno uče i rade te doprinose svojoj zajednici” (16); budući da je mentalno zdravlje povezano i s drugim temeljnim pravima kao što su pravo na ljudsko dostojanstvo, kako je utvrđeno u članku 1. Povelje EU-a o temeljnim pravima, te pravo na integritet osobe, uključujući mentalni integritet, kako je utvrđeno člankom 3. Povelje;

B.

budući da istraživanja pokazuju da je pandemija bolesti COVID-19 oblikovala organizacijske prakse i prakse upravljanja te promijenila radne uvjete brojnih radnika u Europi u pogledu radnom vremena, dobrobiti i fizičkog okoliša radnog mjesta; budući da je na zdravstvene i ključne radnike stavljen ogroman pritisak; budući da su se ti radnici trebali nositi sa zahtjevnim radnim okruženjem, nedostatkom zaštite i strahom za vlastitu sigurnost, što je imalo negativan psihološki utjecaj; budući da razumijevanje problema s mentalnim zdravljem ne znači samo biti svjestan mentalnog poremećaja u skladu s dijagnostičkim kriterijima Međunarodne klasifikacije bolesti za statistiku mortaliteta i morbiditeta (primjerice, depresija) (17), nego i nastojati promicati dobrobit, izbjegavati nerazumijevanje i stigmatizaciju te osmisliti i provesti prave mjere i liječenje radi upravljanja tim poremećajima (18);

C.

budući da je pandemija dovela do naglog povećanja obveza skrbi u kombinaciji s radom, što je nerazmjerno utjecalo na žene i povećalo rodne razlike u pogledu neplaćene skrbi; budući da je to imalo negativan učinak na mentalno zdravlje ljudi s obvezama skrbi jer su se brojni radnici morali nositi s puno većim stresom preuzimajući veće obveze skrbi o djeci i školovanja kod kuće tijekom zabrane kretanja ili pružanjem neformalne skrbi ili obavljanjem bilo koje druge vrste posla za rodbinu koja ovisi o njima;

D.

budući da su istraživanja pokazala da je pandemija dovela do porasta rada na daljinu u velikim razmjerima, što je imalo pozitivne posljedice kao što su veća fleksibilnost i samostalnost, te u nekim slučajevima, bolja ravnotežu između poslovnog i privatnog života; međutim, budući da te pozitivne strane ne nadmašuju uvijek negativne posljedice kao što je prekomjerna povezanost, brisanje granica između poslovnog i privatnog života pojedinca, veći intenzitet rada i stres povezan s tehnologijom; budući da je prema istraživanjima Eurofounda o bolesti COVID-19 pandemija nametnula brojne izazove radnicima koji rade na daljinu; budući da se, iako znatan porast rada na daljinu može donijeti korist radnicima i poduzećima, i pravo na fizičko i mentalno zdravlje mora očuvati i promicati u tom kontekstu;

E.

budući da su psihosocijalni rizici najčešći zdravstveni rizici povezani s radom na daljinu; budući da je rašireniji rad na daljinu povezan s dugim radnim vremenom i stresom povezanim s radom; budući da prema EU-OSHA-i psihosocijalni rizici mogu dovesti do negativnih psiholoških, fizičkih i socijalnih ishoda kao što su anksioznost povezana s radom, sindrom izgaranja na poslu ili depresija; budući da uvjeti rada koji dovode do psihosocijalnih rizika mogu uključivati prekomjerno radno opterećenje, sukobljene zahtjeve, pomanjkanje jasnoće u pogledu uloge pojedinca, pomanjkanje uključenosti u odluke koje utječu na same radnike, pomanjkanje utjecaja na način izvršenja posla, loše upravljanje organizacijskim promjenama, nedostatak sigurnosti radnog mjesta, neučinkovitu komunikaciju, nedostatak potpore od rukovodstva ili kolega, psihološko ili seksualno uznemiravanje te nasilje treće strane; budući da države članice nemaju iste zakonski obvezujuće zajedničke standarde i načela za psihosocijalne rizike, što dovodi do de facto nejednake zakonske zaštite radnika;

F.

budući da se sve veći broj poslodavaca u upravljanju svojim radnicima koristi digitalnim alatima kao što su aplikacije, softver i umjetna inteligencija; budući da algoritamsko upravljanje kao takvo predstavlja nove izazove za budućnost rada, primjerice kontrolu i nadzor koje omogućuje tehnologija s pomoću alata za predviđanje i označavanje, praćenje napretka i uspješnosti na daljinu u stvarnom vremenu i praćenje vremena, te podrazumijeva znatne rizike za zdravlje i sigurnost radnika, posebno njihovo mentalno zdravlje i pravo na privatnost i ljudsko dostojanstvo; budući da digitalizacija i napredne nove tehnologije kao što su umjetna inteligencija i strojevi koji se temelje na umjetnoj inteligenciji transformiraju prirodu rada; budući da se oko 40 % odjela za ljudske resurse u međunarodnim kompanijama sada koristi aplikacijama koje se temelje na umjetnoj inteligenciji, a 70 % njih smatra to visokim prioritetom za svoju organizaciju; budući da je novo digitalno gospodarstvo potrebno regulirati kako bi se njime poticao zajednički prosperitet i osigurala dobrobit cjelokupnog društva;

G.

budući da to novo stanje zahtijeva da donesemo novu i širu definiciju zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu koje se više ne može odvajati od mentalnog zdravlja;

H.

budući da je pandemija bolesti COVID-19 nerazmjerno utjecala na mentalnu dobrobit zdravstvenih radnika i radnika koji pružaju dugotrajnu skrb, od kojih većinu čine žene, kao i ranjivih skupina koje uključuju etničke manjine, LGBTIQ+ zajednicu, starije osobe, samohrane roditelje, osobe s invaliditetom i postojećim problemima s mentalnim zdravljem, osobe nižeg socioekonomskog statusa, nezaposlene te osobe koje žive u najudaljenijim regijama i udaljenim, slabo povezanim područjima; budući da se mentalno zdravlje mladih znatno pogoršalo tijekom pandemije, uz probleme povezane s mentalnim zdravljem koji su se udvostručili u nekoliko država članica i velik utjecaj na zapošljavanje mladih i smanjenje njihovih prihoda, ali i gubitak posla; budući da devet milijuna adolescenata u Europi (u dobi od 10 do 19 godina) živi s poremećajima mentalnog zdravlja, pri čemu anksioznost i depresija čine više od polovice tih slučajeva;