KOMUNIKACIJA KOMISIJE

Financijske sankcije u postupcima zbog povrede

(2023/C 2/01)

1.   UVOD – RAZVOJ PROPORCIONALNOG I ODVRAĆAJUĆEG PRISTUPA

U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) ako Komisija uputi državu članicu Sudu Europske unije („Sud”) zbog neispunjavanja obveze iz Ugovorâ, Komisija može predložiti Sudu da toj državi članici izrekne financijske sankcije u dvije situacije:

—	ako država članica nije poduzela potrebne mjere kako bi postupila u skladu s prethodnom presudom Suda kojom je utvrđena povreda prava Unije (članak 260. stavak 2. UFEU-a) (1),

—	ako država članica nije ispunila svoju obvezu priopćavanja mjera za prenošenje direktive donesene u skladu sa zakonodavnim postupkom (članak 260. stavak 3. UFEU-a).

U oba slučaja sankcija koju Sud izriče može se sastojati od paušalnog iznosa, kojim se kažnjava nastavak povrede do objave presude Suda ili do postizanja potpune usklađenosti, ako do toga dođe ranije, i dnevne novčane kazne, kojom se predmetna država članica potiče da okonča povredu što prije nakon objave presude. Komisija predlaže Sudu iznose financijskih sankcija, ali na Sudu je da u okviru svoje diskrecijske ovlasti (2) utvrdi iznose koje smatra primjerenima okolnostima i proporcionalnima utvrđenoj povredi i sposobnosti plaćanja predmetne države članice (3).

Mogućnost da Sud izrekne financijske sankcije državama članicama i da Komisija zatraži izricanje takvih sankcija predviđena je već u Ugovoru iz Maastrichta iz 1992. Radi osiguranja transparentnosti i jednakog postupanja Komisija je od 1996. objavila niz komunikacija i bilješki u kojima objašnjava svoju politiku i metodu izračuna financijskih sankcija (4).

Ova je Komunikacija revizija svih komunikacija Komisije o financijskim sankcijama donesenih od 1996. do 2021. (popis se nalazi u Prilogu II.). Njome se njihov sadržaj zamjenjuje i dopunjuje te ih se, prema potrebi, ažurira s obzirom na najnoviju sudsku praksu Suda. To se posebice odnosi na uklanjanje upućivanja na institucionalnu težinu predmetne države članice u izračunu financijskih sankcija koje Komisija predlaže Sudu (vidjeti odjeljak 3.4.).

Ova se Komunikacija primjenjuje i u odnosu na Ugovor o Euratomu u mjeri u kojoj se njegovim člankom 106.a propisuje primjena članka 260. UFEU-a na pitanja obuhvaćena tim ugovorom.

2.   OPĆA NAČELA

Iako je Sud taj koji donosi konačnu odluku o izricanju sankcija iz članka 260. UFEU-a, Komisija ima važnu ulogu jer pokreće postupak pred Sudom i predlaže mu iznos financijskih sankcija. Radi transparentnosti i jednakog postupanja Komisija dosljedno objavljuje kriterije na temelju kojih predlaže financijske sankcije.

Komisija smatra da bi se izrečene financijske sankcije trebale temeljiti na trima temeljnim kriterijima (5):

—	težini povrede,

—	njezinu trajanju,

—	potrebi da se zajamči da će financijska sankcija djelovati kao sredstvo za odvraćanje od daljnjih povreda.

Kako bi se sankcije bile djelotvorne, važno je odrediti dovoljno visoke iznose da se postigne odvraćajući učinak. Ako bi sankcije bile samo simbolične, mehanizam sankcioniranja iz članka 260. UFEU-a, koji je dopunski u odnosu na postupak zbog povrede, ne bi bio koristan i doveo bi se u pitanje njegov krajnji cilj, a to je osigurati potpunu usklađenost s pravom Unije.

Sankcije koje Komisija predlaže Sudu trebale bi biti dosljedne i predvidljive za države članice i trebalo bi ih odrediti metodom kojom se poštuju načela proporcionalnosti i jednakog postupanja prema svim državama članicama. Osim toga, jasna i jedinstvena metoda omogućuje Komisiji da pravilno opravda izračun iznosa sankcija koje predlaže Sudu (6).

Komisija sustavno predlaže Sudu da predmetnoj državi članici odredi plaćanje paušalnog iznosa i novčane kazne. To vrijedi za tužbe podnesene na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a (nepostupanje u skladu s prethodnom presudom Suda) i članka 260. stavka 3. UFEU-a (nepriopćavanje mjera za prenošenje zakonodavne direktive).

Prema tome, ako država članica ispravi povredu tijekom sudskog postupka, Komisija ne povlači svoju tužbu, nego i dalje zahtijeva da se naloži plaćanje paušalnog iznosa te da se na taj način obuhvati trajanje povrede do trenutka njezina ispravka. Ako država članica okonča povredu, Komisija nastoji odmah obavijestiti Sud o tome neovisno o fazi sudskog postupka. Jednako postupa i ako država članica u skladu s presudom donesenom na temelju članka 260. stavka 2. ili 3. UFEU-a ispravi situaciju, te stoga prestane obveza plaćanja novčane kazne.

Financijske sankcije koje plaćaju države članice kako je odredio Sud, u obliku paušalnog iznosa ili novčane kazne, čine „ostale prihode” Unije u smislu članka 311. UFEU-a i Odluke 2007/436/EZ, Euratom (7).

2.1.   Načelo proporcionalnosti

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda (8) financijske sankcije trebale bi biti primjerene okolnostima i proporcionalne utvrđenoj povredi i sposobnosti plaćanja predmetne države članice. Komisija u svakom pojedinom slučaju pažljivo ispituje kako najbolje uzeti u obzir ta načela pri primjeni različitih kriterija koji se koriste za izračun sankcija koje predlaže Sudu. Konkretno, pri određivanju sankcija trebalo bi, prema potrebi, unaprijed predvidjeti mogućnost promjene okolnosti (9).

Iz načela proporcionalnosti i, konkretnije, načela predlaganja sankcija primjerenih okolnostima može se izvući nekoliko zaključaka.

U nekim slučajevima može biti primjereno predložiti novčane kazne na temelju matematičke degresivne formule kako bi se uzeo u obzir napredak države članice prema ispunjavanju njezinih obveza prema Uniji. Primjerice, to bi bio slučaj ako je država članica krši pravo Unije jer upravlja brojnim nezakonitim odlagalištima, ako neki od njezinih gradova ne poštuju standarde kvalitete komunalnih otpadnih voda ili neke njezine zone kvalitete zraka nisu u skladu s propisima. Ako je moguće matematički ocijeniti napredak države članice u postizanju usklađenosti (npr. kao postotak svih odlagališta, gradova ili zona kvalitete zraka u kojima je postignuta usklađenost s propisima) za povrede koje se odnose na obvezu koja se isključivo „temelji na rezultatima”, Komisija može Sudu predložiti degresivnu formulu (10).

U nekim situacijama Komisija može predložiti da se obračunane novčane kazne plate tek nakon proteka određenih redovitih vremenskih razmaka, na primjer šest mjeseci ili godine dana od presude Suda donesene na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a (11). To može biti primjereno ako se usklađenost može ocjenjivati samo u redovitim vremenskim razmacima ili ako metoda za ocjenu usklađenosti ovisi o dostupnosti rezultata praćenja. To se može propisati relevantnim zakonodavstvom. Time se osigurava da novčana kazna koju predlaže Komisija doista odgovara broju dana trajanja povrede, što se ponekad može utvrditi tek nakon isteka određenog razdoblja, kad postanu dostupne dostatne informacije o usklađenosti.

2.2.   Načela povezana s člankom 260. stavkom 3. UFEU-a

Svrha je članka 260. stavka 3. UFEU-a (12) potaknuti države članice da prenesu direktive donesene zakonodavnim postupkom (13) u rokovima koje je utvrdio zakonodavac Unije i time osigurati istinsku djelotvornost zakonodavstva Unije. To nije samo pitanje zaštite općih interesa koji se nastoje ostvariti zakonodavstvom Unije, nego prije svega zaštite interesa europskih građana, koji uživaju prava i koristi koji proizlaze iz takvog zakonodavstva. Iz oba ta aspekta kašnjenja su neprihvatljiva. Naposljetku, vjerodostojnost prava Unije u cjelini dovodi se u pitanje kad država članica zakonodavstvo Unije prenese u nacionalno pravo kasnije nego što je trebala.

To znači da su za povrede obuhvaćene člankom 260. stavkom 3. UFEU-a, odnosno povrede obveze priopćavanja mjera za prenošenje direktive donesene zakonodavnim postupkom, upućivanja Sudu izravno popraćena zahtjevom Sudu za izricanje financijskih sankcija predmetnoj državi članici. Za razliku od povreda koje su isključivo obuhvaćene područjem primjene članka 258. UFEU-a, za izricanje financijskih sankcija u slučaju takvih povreda nije potreban drugi, zaseban postupak.

Člankom 260. stavkom 3. UFEU-a izričito se predviđa da financijska sankcija koju izriče Sud ne smije premašiti iznos koji je predložila Komisija.

Dosljedno je mišljenje Komisije da bi se mehanizam sankcija predviđen člankom 260. stavkom 3. UFEU-a u načelu trebao primjenjivati u svim slučajevima u kojima država članica ne ispuni obvezu obuhvaćenu tom odredbom. Za sve je zakonodavne direktive jednako važno da ih države članice prenesu u rokovima utvrđenima tim direktivama. Komisija je sebi zadala ciljni rok od 12 mjeseci za upućivanje predmeta povrede Sudu ako se direktiva dotad ne prenese.

Članak 260. stavak 3. UFEU-a ne primjenjuje se na situaciju kad država članica ne ispuni obvezu priopćavanja mjera za prenošenje direktiva koje nisu donesene zakonodavnim postupkom. Ako država članica prekrši obvezu priopćavanja mjera koje se odnose na takve nezakonodavne direktive, Komisija najprije takvu povredu upućuje Sudu u okviru postupka zbog povrede predviđenog člankom 258. UFEU-a, a, ako država članica ne postupi u skladu s presudom kojom je utvrđena povreda, ponovno upućuje predmet Sudu na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a. Isto tako, članak 260. stavak 3. UFEU-a ne može se primijeniti ako država članica ne priopći mjere za prenošenje direktiva donesenih na temelju članaka 31. i 32. Ugovora o Euratomu. U takvim slučajevima Komisija primjenjuje isti postupak dvostrukog upućivanja kao za nezakonodavne direktive donesene u skladu s UFEU-om.

Članak 260. stavak 3. UFEU-a odnosi se na potpuno ili djelomično nepriopćavanje mjera za prenošenje zakonodavne direktive. Do djelomičnog nepriopćavanja može doći ako priopćene mjere za prenošenje ne obuhvaćaju cijelo državno područje predmetne države članice ili ako je obavijest nepotpuna jer ne uključuje sve mjere za prenošenje koje se odnose na određeni dio direktive.

Obveza države članice da priopći mjere za prenošenje iz članka 260. stavka 3. UFEU-a uključuje obvezu pružanja dovoljno jasnih i preciznih informacija (14) o tome kojim se nacionalnim odredbama prenose odgovarajuće odredbe direktive. Nepružanje takvih jasnih i preciznih informacija može se sankcionirati na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a.

Komisija smatra da obavijesti o mjerama za prenošenje u kojima se za svaku odredbu direktive ne navodi nedvosmisleno nacionalna odredba kojom se osigurava njezino prenošenje opravdavaju upućivanje predmeta Sudu na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a. Bez takvih podataka Komisija ne može provjeriti je li država članica stvarno i u potpunosti prenijela predmetnu direktivu. Međutim, u skladu s načelom proporcionalnosti, ako je obavijest sama po sebi razumljiva, Komisija ne bi uputila predmet Sudu na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a, čak i ako se u toj obavijesti ne navodi za svaku odredbu zakonodavne direktive odgovarajuća nacionalna mjera za prenošenje. Komisija stoga upućuje predmet na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a samo ako nije jasno navedeno kojim se odredbama nacionalnog prava prenose odredbe određene direktive. Te bi informacije trebalo navesti u dokumentima s objašnjenjima, kojima se može dodati korelacijska tablica u kojoj se odredbe direktive sustavno povezuju s odredbama nacionalnog prava.

Direktive obično sadržavaju klauzulu kojom se države članice obvezuju na upućivanje na direktivu izravno u odredbama nacionalnog prava donesenima radi prenošenja direktive ili pri objavi tih odredaba („klauzula o upućivanju”). Tom se obvezom zainteresiranim stranama omogućuje da utvrde opseg svojih prava i obveza u određenom području uređenom pravom Unije.

Sud je u više navrata presudio da je uz klauzulu o upućivanju potrebna posebna mjera za prenošenje (15). Samo upućivanje države članice, pri priopćavanju mjera za prenošenje Komisiji, na postojeće nacionalno zakonodavstvo ne može se smatrati posebnom mjerom za prenošenje. Akti nacionalnog prava koji prethode direktivi mogu se smatrati posebnom mjerom za prenošenje ako država članica na njih upućuje u službenoj objavi u kojoj se nedvosmisleno navode postojeći zakoni ili drugi propisi na temelju kojih smatra da ispunjava obveze iz direktive. Takvu službenu objavu treba navesti u obavijesti koja se šalje Komisiji.

Svaki spor povezan s primjerenosti priopćenih mjera za prenošenje, tj. pitanje prenose li se tim mjerama ispravno odgovarajuće odredbe direktive, rješava se postupkom predviđenim člankom 258. UFEU-a.

3.   NOVČANE KAZNE

Kazna koju države članice trebaju platiti iznos je koji se u načelu izračunava prema danu kašnjenja – pri čemu se ne dovodi u pitanje drugo referentno razdoblje u posebnim slučajevima – počevši od datuma na koji Sud donese presudu na temelju članka 260. stavka 2. ili 3. UFEU-a do datuma na koji država članica okonča povredu. Novčanom kaznom nastoji se potaknuti predmetnu državu članicu da što prije nakon donošenja presude Suda okonča povredu svojih obveza.

Iznos dnevne novčane kazne izračunava se na sljedeći način:

—	množenjem paušalne osnovice koeficijentom težine i koeficijentom trajanja povrede,

—	množenjem dobivenog rezultata iznosom koji se određuje za svaku državu članicu (faktor „n”) na temelju njezine sposobnosti plaćanja.

Dobivena metoda izračuna novčane kazne sažeta je u sljedećoj formuli:

Dp = (F-Rap × Cs × Cd) × n pri čemu je: DP = dnevna novčana kazna, F-Rap = paušalna osnovica za izračun novčane kazne, CS = koeficijent težine, CD = koeficijent trajanja, n = faktor „n”, koji je određen na temelju sposobnosti plaćanja predmetne države članice.

3.1.   Paušalna osnovica

Paušalna osnovica definira se kao fiksni iznos na koji se primjenjuju koeficijenti množenja. Njome se uzima u obzir povreda načela zakonitosti, koje se primjenjuje na sve slučajeve u skladu s člankom 260. UFEU-a. Utvrđena je na razini kojom se osigurava:

—	da Komisija pri primjeni koeficijenta težine zadržava široku marginu prosudbe,

—	da je iznos je razuman za sve države članice,

—	da je iznos, kad se pomnoži koeficijentom težine, dovoljno visok da se vrši dostatan pritisak na predmetnu državu članicu.

Paušalna osnovica za izračun novčanih kazni utvrđena je u točki 1. Priloga I.

3.2.   Primjena koeficijenta težine (faktor od 1 do 20)

Povreda koju počini država članica i koja se odnosi na nepostupanje u skladu s presudom ili nepriopćavanje mjera za prenošenje direktive donesene zakonodavnim postupkom uvijek se smatra teškom. Kako bi se iznos kazne prilagodio posebnim okolnostima predmeta, Komisija određuje koeficijent težine na temelju dvaju parametara: važnosti pravila Unije koja su prekršena ili nisu prenesena i učinaka povrede na opće i posebne interese.

S obzirom na razmatranja iznesena u nastavku težina povrede određuje se koeficijentom koji utvrđuje Komisija u rasponu od najmanje 1 do najviše 20.

3.2.1.    Nepostupanje u skladu s presudom (članak 260. stavak 2. UFEU-a)

3.2.1.1.   Važnost prekršenih odredaba

Kako bi utvrdila težinu kontinuirane povrede prava Unije, Komisija uzima u obzir prirodu i opseg predmetnih odredaba, a ne njihov položaj u hijerarhiji pravnih normi. Primjerice, povreda načela nediskriminacije uvijek bi se trebala smatrati vrlo teškom povredom, bez obzira na to proizlazi li iz kršenja načela utvrđenog Ugovorom ili kršenja načela utvrđenog u uredbi ili direktivi. Povrede koje utječu na temeljna prava ili četiri temeljne slobode zaštićene Ugovorom općenito bi trebalo smatrati posebno teškima i kazniti odgovarajućom novčanom kaznom.

Ako Komisija podnese tužbu na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a, činjenica da država članica nije postupila u skladu s presudom koja je dio ustaljene sudske prakse (primjerice ako se ta presuda temelji na sličnim presudama donesenima u postupku zbog povrede ili kao odgovor na zahtjev za prethodnu odluku) trebala bi se smatrati otegotnom okolnosti. To je osobito slučaj ako je Sud prethodno utvrdio da predmetna država članica krši slične odredbe prava Unije.

Otegotnom se okolnošću smatra i ako država članica nije u potpunosti surađivala s Komisijom tijekom postupka koji je prethodio upućivanju predmeta Sudu na temelju članka 260. stavka 2. prvog podstavka UFEU-a.

Ako je država članica donijela mjere koje smatra dostatnima za ispravljanje povrede koju je navodno počinila, ali ih Komisija smatra nedostatnima, trebalo bi postupiti drukčije nego ako država članica nije poduzela nikakve mjere kako bi ispravila tu povredu (ako država članica očito krši članak 260. stavak 1. UFEU-a).

Naposljetku, treba uzeti u obzir olakotne okolnosti, primjerice ako presuda koju treba izvršiti otvara stvarna pitanja tumačenja ili je postizanje usklađenosti u kratkom roku po samoj svojoj prirodi otežano (npr. zbog potrebe za planiranjem, odobravanjem, financiranjem i izgradnjom infrastrukture radi postizanja usklađenosti).

3.2.1.2.   Učinci povrede na opće i posebne interese

Učinke povreda na opće ili posebne interese trebalo bi procijeniti za svaki slučaj pojedinačno, primjerice uzimajući u obzir:

—	gubitak vlastitih sredstava Unije,

—	ozbiljnu štetu za financijske interese Unije,

—	učinak povrede na funkcioniranje Unije (kao što su povrede isključivih nadležnosti Unije iz članka 2. stavka 1. UFEU-a u vezi s člankom 3. UFEU-a, kao i povrede koje utječu na sposobnost nacionalnih pravosudnih sustava da doprinesu učinkovitom izvršenju prava EU-a),

—	tešku ili nepopravljivu štetu za zdravlje ljudi ili okoliš,

—	gospodarsku ili drugu štetu koju su pretrpjeli pojedinci i gospodarski subjekti,

—	financijske iznose povezane s povredom,

—	moguću financijsku prednost koju država članica ostvaruje nepostupanjem u skladu s presudom Suda,

—	relativnu važnost povrede uzimajući u obzir promet ili dodanu vrijednost predmetnoga gospodarskog sektora,

—	broj stanovnika na koje povreda utječe,

—	odgovornost Unije u odnosu na treće zemlje,

—	prirodu povrede, tj. sustavnu ili strukturnu narav povrede ili činjenicu da država članica ustraje u nepravilnoj primjeni prava EU-a.

Usto bi se moglo razmotriti je li povreda jednokratna ili se ponavlja prethodna povreda.

Kad za potrebe izračuna iznosa novčane kazne uzima u obzir interese pojedinaca, Komisiji pritom nije cilj dobiti naknadu štete i gubitka pretrpljenih zbog povrede jer se takva sudska zaštita može ostvariti u postupcima pred nacionalnim sudovima. Njezin je cilj sagledati učinke povrede iz perspektive dotičnih pojedinaca ili gospodarskih subjekata. Stoga, na primjer, učinci nisu isti ako se povreda odnosi na konkretan slučaj nepravilne primjene (nepriznavanje kvalifikacije) ili na neprenošenje direktive o priznavanju kvalifikacija, koje bi ugrozilo interese cijele profesije.

3.2.2.   Neispunjavanje obveze priopćavanja mjera za prenošenje (članak 260. stavak 3. UFEU-a)

Za tužbe podnesene na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a, kad je riječ o potpunom nepriopćavanju mjera za prenošenje, Komisija sustavno primjenjuje koeficijent težine 10. U Uniji, koja se zasniva na poštovanju vladavine prava, sve zakonodavne direktive treba smatrati jednako važnima i države članice moraju ih u potpunosti prenijeti u rokovima koji su u njima utvrđeni.

Kad je riječ o djelomičnom nepriopćavanju mjera za prenošenje, za određivanje koeficijenta težine nižeg od 10 potrebno je uzeti u obzir važnost nedostatka u prenošenju mjera. Usto se mogu uzeti u obzir učinci povrede na opće i posebne interese (vidjeti razmatranja u odjeljku 3.2.1.2.).

3.3.   Primjena koeficijenta trajanja

Za potrebe izračuna iznosa novčane kazne koji odražava trajanje povrede:

—	za tužbe na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a u obzir se uzima razdoblje od datuma prve presude Suda do datuma na koji Komisija odluči uputiti predmet Sudu;

—	za tužbe na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a u obzir se uzima razdoblje od dana nakon isteka roka za prenošenje predmetne direktive do donošenja odluke Komisije o upućivanju predmeta Sudu.

Koeficijent trajanja izražava se kao množitelj koji iznosi od 1 do 3. Izračunava se po stopi od 0,10 mjesečno od datuma prve presude ili od dana nakon isteka roka za prenošenje predmetne direktive.

Sud (16) je potvrdio da se trajanje povrede mora uzeti u obzir pri izračunu novčane kazne i pri izračunu paušalnog iznosa jer svaka od tih dviju sankcija ima posebnu svrhu.

3.4.   Sposobnost plaćanja države članice

Iznos novčane kazne treba biti proporcionalan i imati odvraćajući učinak. Odvraćajući učinak novčane kazne ima dva aspekta. Sankcija mora biti dovoljno visoka kako bi se osiguralo sljedeće:

—	da država članica okonča povredu (stoga sankcija mora biti viša od koristi koju država članica ostvaruje povredom),

—	da država članica ne ponovi povredu.

Visina sankcije koja je potrebna za odvraćanje razlikovat će se ovisno o sposobnosti plaćanja država članica. Taj odvraćajući učinak odražava se u faktoru „n”. Definira se kao ponderirani geometrijski prosjek bruto domaćeg proizvoda (BDP) (17) predmetne države članice u usporedbi s prosječnim BDP-om država članica, s ponderom dva, i broja stanovnika predmetne države članice u usporedbi s prosječnim brojem stanovnika država članica, s ponderom jedan. Taj faktor predstavlja sposobnost plaćanja predmetne države članice u odnosu na sposobnost plaćanja drugih država članica:

Način izračuna faktora „n” u skladu s ovom Komunikacijom izmijenjen je u odnosu na način na koji se taj faktor prethodno izračunavao. U prethodnim komunikacijama uzimao se u obzir BDP država članica, ali i njihova institucionalna težina. Potonja je vrijednost izražena u obliku zamjenske referentne vrijednosti, što je u novije vrijeme broj zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu dodijeljenih svakoj državi članici.

U presudi od 20. siječnja 2022. u predmetu Komisija/Grčka (18) Sud je ispitao elemente koji se smatraju relevantnima za procjenu sposobnosti plaćanja države članice za potrebe izricanja financijskih sankcija na temelju članka 260. UFEU-a. U toj je presudi Sud utvrdio da „ne dovodeći u pitanje mogućnost Komisije da predloži financijske sankcije koji se temelje na nizu kriterija, posebice kako bi se omogućilo zadržavanje razumne razlike između različitih država članica […] treba se osloniti na BDP Helenske Republike kao glavni čimbenik za ocjenu njezine platežne sposobnosti, ne uzimajući u obzir institucionalnu snagu Helenske Republike […]” (19). Sud je u presudi naveo da „cilj koji se sastoji u određivanju sankcija koje su u dovoljnoj mjeri odvraćajuće ne zahtijeva da se nužno mora uzeti u obzir institucionalna snaga odnosne države članice u Uniji” i da „uzimanje u obzir institucionalne snage odnosne države članice očito nije neophodno da bi se osiguralo dostatno odvraćanje i da se tu državu članicu navede da promijeni svoje trenutno ili buduće ponašanje […]” (20).

Komisija je stoga odlučila revidirati svoju metodu izračuna faktora „n”, koji se sad prvenstveno temelji na BDP-u država članica, a zatim na njihovu broju stanovnika kao demografskom kriteriju kojim se omogućuje da se zadrže razumna odstupanja među državama članicama. Uzimanjem u obzir broja stanovnika država članica u trećini izračuna faktora „n”, varijacija faktora „n” država članica smanjuje se na razumnu mjeru, u usporedbi s izračunom koji se temelji isključivo na BDP-u država članica. Time izračun faktora „n” dobiva element stabilnosti jer nije vjerojatno da će se broj stanovnika znatno mijenjati na godišnjoj osnovi. S druge strane, BDP države članice može se znatno češće mijenjati tijekom godine, naročito u razdobljima gospodarske krize. Međutim, s obzirom na to da se na BDP-u države članice i dalje temelje dvije trećine izračuna, on ostaje glavni čimbenik za procjenu njezine sposobnosti plaćanja.

Faktori „n” za svaku državu članicu utvrđeni su u točki 3. Priloga I.

4.   PLAĆANJE PAUŠALNIH IZNOSA

Kako bi u potpunosti vodila računa o odvraćajućem učinku plaćanja paušalnog iznosa te o načelima proporcionalnosti i jednakog postupanja, Komisija u prijedlogu koji upućuje Sudu:

—	određuje fiksni minimalni paušalni iznos i

—	utvrđuje metodu izračuna koja se temelji na dnevnom iznosu pomnoženom brojem dana trajanja povrede. Ta se metoda primjenjuje kad rezultat izračuna premašuje fiksni minimalni paušalni iznos.

4.1.   Minimalni paušalni iznosi

Svaki put kad uputi predmet Sudu na temelju članka 260. UFEU-a, Komisija predlaže barem fiksni minimalni paušalni iznos, utvrđen za svaku državu članicu u skladu s njezinim faktorom „n”, neovisno o rezultatu izračuna iz odjeljka 4.2.

Taj fiksni minimalni paušalni iznos odražava načelo prema kojem svako ustrajno nepostupanje države članice u skladu s presudom Suda ili neprenošenje zakonodavne direktive, neovisno o otegotnim okolnostima, dovodi u pitanje načelo zakonitosti u zajednici koja se zasniva na vladavini prava, što zahtijeva djelotvornu sankciju. Minimalnim paušalnim iznosom izbjegava se i predlaganje isključivo simboličnih iznosa koji ne bi imali odvraćajući učinak i mogli bi dovesti u pitanje, a ne ojačati, autoritet presuda Suda.

Minimalni paušalni iznos za svaku državu članicu utvrđen je u točki 5. Priloga I.

4.2.   Metoda izračuna paušalnog iznosa

Metoda izračuna paušalnog iznosa općenito je slična metodi izračuna novčane kazne:

—	paušalna osnovica množi se koeficijentom težine,

—	rezultat se množi faktorom „n”,

—	rezultat se množi brojem dana trajanja povrede (vidjeti odjeljak 4.2.1.).

Metoda izračuna paušalnog iznosa sažeta je u sljedećoj formuli:

LS = F-Rals × Cs × n × dy pri čemu je: LS = paušalni iznos, F-Rals = paušalna osnovica za izračunavanje paušalnog iznosa, Cs = koeficijent težine, n = faktor koji je određen na temelju sposobnosti plaćanja predmetne države članice, dy = broj dana trajanja povrede.

Ako rezultat tog izračuna premašuje minimalni paušalni iznos za predmetnu državu članicu, Komisija predlaže Sudu paušalni iznos koji se dobiva navedenom formulom.

4.2.1.    Broj dana trajanja povrede

Za izračun paušalnog iznosa dnevni iznos množi se brojem dana trajanja povrede. Taj se broj definira na sljedeći način:

—	kad je riječ o tužbama na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a, to je broj dana od dana objave prve presude do dana okončanja povrede ili, ako se povreda ne okonča, do dana objave presude na temelju članka 260. UFEU-a,

—	kad je riječ o tužbama na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a, to je broj dana od dana nakon isteka roka za prenošenje utvrđenog u predmetnoj direktivi do dana okončanja povrede ili, ako se povreda ne okonča, do dana objave presude na temelju članka 260. UFEU-a.

Za tužbe na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a dan od kojeg počinje teći rok koji treba uzeti u obzir pri izračunu paušalnog iznosa definira se kao datum donošenja presude kojom se utvrđuje da je predmetna država članica prekršila pravo Unije (21).

Prema mišljenju Suda država članica mora „odmah” započeti s izvršenjem takve presude i taj se postupak mora dovršiti „u najkraćem mogućem roku” (22). Naravno, prije podnošenja tužbe na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a Komisija mora ostaviti državi članici dovoljno vremena da izvrši takvu presudu, a rok se utvrđuje s obzirom na povredu o kojoj je riječ. Međutim, ako je državi članici dan razuman rok, a nije postignuto potpuno izvršenje presude, mora se smatrati da država članica od datuma na koji je donesena presuda kojom se utvrđuje povreda nije ispunila svoju obvezu da odmah pokrene postupak izvršenja i da ga što prije dovrši.

Kad je riječ o tužbama na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a, dan od kojeg počinje teći relevantni rok je dan nakon isteka roka za prenošenje utvrđenog u predmetnoj direktivi.

4.2.2.    Ostali elementi metode izračuna paušalnog iznosa

Za izračun paušalnog iznosa Komisija primjenjuje isti koeficijent težine i isti fiksni faktor „n” kao za izračun novčane kazne (vidjeti odjeljke 3.2. i 3.4.). Pri određivanju paušalnog iznosa na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a Komisija uzima u obzir stupanj prenošenja kako bi utvrdila težinu propusta.

Paušalna osnovica za izračun paušalnog iznosa niža je nego za novčane kazne. Pravedno je da dnevni iznos novčane kazne bude viši od paušalnog iznosa jer je ponašanje predmetne države članice nakon donošenja presude na temelju članka 260. UFEU-a štetnije jer znači da se povreda nastavila i nakon donošenja takve presude.

Paušalna osnovica za izračun paušalnog iznosa utvrđena je u točki 2. Priloga I.

Za razliku od izračuna novčane kazne, pri izračunu paušalnog iznosa ne primjenjuje se koeficijent trajanja jer se trajanje povrede uzima u obzir množenjem dnevnog iznosa brojem dana trajanja povrede.

5.   PRIJELAZNA PRAVILA ZA UJEDINJENU KRALJEVINU

Ujedinjena Kraljevina povukla se iz Unije 31. siječnja 2020. Međutim, na temelju Sporazuma o povlačenju, koji je stupio na snagu 1. veljače 2020., i dalje je bila obvezna primjenjivati i poštovati pravo Unije do kraja prijelaznog razdoblja (koje je isteklo 31. prosinca 2020.).

Osim toga, u skladu s člankom 12. stavkom 4. Protokola o Irskoj/Sjevernoj Irskoj i člankom 12. Protokola o suverenim područjima Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske na Cipru, Komisija i Sud zadržavaju ovlasti koje su im dodijeljene Ugovorima u vezi s primjenom prava Unije koje se na temelju tih protokola primjenjuje na Ujedinjenu Kraljevinu i u njoj, u odnosu na Sjevernu Irsku i suverena područja. U skladu s člankom 160. Sporazuma o povlačenju Sud zadržava nadležnost na temelju članaka 258., 260. i 267. UFEU-a u pogledu tumačenja i primjene određenih odredaba dijela petog tog sporazuma.

U skladu s tim odredbama Komisija može zatražiti od Suda da izrekne financijske sankcije Ujedinjenoj Kraljevini nakon 31. prosinca 2020. U tom slučaju Komisija će predložiti financijske sankcije koje su proporcionalne težini predmetne povrede, njezinu trajanju i sposobnosti plaćanja Ujedinjene Kraljevine. U tu svrhu Komisija će primjenjivati istu formulu koja je utvrđena za države članice u ovoj Komunikaciji (23).

6.   DATUM NA KOJI OBVEZA PLAĆANJA SANKCIJE PROIZVODI UČINKE

Ako Sud državi članici izrekne sankciju na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a, datum na koji obveza plaćanja te sankcije proizvodi učinak obično je datum na koji je Sud donio presudu.

Ako Sud izrekne sankciju državi članici na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a, tom je odredbom određeno da obveza plaćanja „proizvodi učinke od dana koji Sud odredi u svojoj presudi”. Time se Sudu omogućuje da odredi da je datum od kojeg obveza počinje proizvoditi učinke datum donošenja presude ili kasniji datum. Sud dosad nije iskoristio mogućnost određivanja kasnijeg datuma od datuma donošenja presude.

7.   DATUM POČETKA PRIMJENE

Pravila i kriterije utvrđene u ovoj Komunikaciji Komisija će nakon njezine objave u Službenom listu primjenjivati na sve odluke o upućivanju predmeta Sudu na temelju članka 260. UFEU-a.

---

(1)  Ili ako država članica nije poduzela potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom kojom je utvrđena povreda odluke o državnoj potpori na temelju članka 108. stavka 2. UFEU-a.

(2)  Ta je diskrecijska ovlast ograničena u slučajevima iz članka 260. stavka 3. UFEU-a, u kojima Sud ne može naložiti plaćanje većeg iznosa od onoga koji je odredila Komisija.

(3)  Vidjeti presudu od 12. srpnja 2005., Komisija/Francuska (C-304/02, EU:C:2005:444, točka 103.), presudu od 14. ožujka 2006., Komisija/Francuska (C-177/04, EU:C:2006:173, točka 61.) i presudu od 10. siječnja 2008., Komisija/Portugal (C-70/06, EU:C:2008:3, točka 38.).

(4)  Vidjeti Prilog II. „Popis prethodnih komunikacija o financijskim sankcijama”.

(5)  Sadržaj tih kriterija dosljedno je potvrđen u sudskoj praksi Suda. Vidjeti, među ostalim, presudu od 4. srpnja 2000. u predmetu Komisija/Grčka (C-387/97, EU:C:2000:356, točka 92.), presudu od 25. veljače 2021., Komisija/Španjolska (C-658/19, EU:C:2021:138, točka 63.), presudu od 16. srpnja 2020., Komisija/Irska (C-550/18, EU:C:2020:564, točka 81.) i presudu od 25. veljače 2021., Komisija/Španjolska (C-658/19, EU:C:2021:138, točka 73.).

(6)  Vidjeti presudu od 16. srpnja 2020., Komisija/Rumunjska (C-549/18, EU:C:2020:563, točka 51.),

(7)  Odluka Vijeća 2007/436/EZ, Euratom od 7. lipnja 2007. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (SL L 163, 23.6.2007., str. 17.).

(8)  Predmet C-658/19, Komisija/Španjolska (EU:C:2021:138, točka 63.), predmet C-550/18, Komisija/ Irska (EU:C:2020:564, točka 81.), predmet C-658/19, Komisija/Španjolska (EU:C:2021:138, točka 73.).

(9)  Vidjeti presudu od 25. studenoga 2003., Komisija/Španjolska (C-278/01, EU:C:2003:635).

(10)  Vidjeti predmet C-278/01 Komisija/Španjolska, koji se odnosi na standarde kvalitete vode za kupanje utvrđene Direktivom 76/160/EEZ, u kojem je Sud naveo da je „državama članicama posebno teško postići potpunu provedbu” i da je „zamislivo da bi tužena država članica mogla znatno povećati opseg svoje provedbe Direktive, ali je ne bi mogla potpuno provesti u kratkom roku”. U tim okolnostima, kao što je presudio Sud, „sankcija kojom se ne uzima u obzir napredak koji je država članica možda ostvarila u ispunjavanju svojih obveza nije primjerena okolnostima niti je proporcionalna utvrđenoj povredi”.

(11)  Vidjeti točke od 43. do 46. presude u predmetu C-278/01, Komisija/Španjolska, te točke 111. i 112. presude u predmetu C-304/02, Komisija/Francuska.

(12)  Vidjeti presudu od 8. srpnja 2019. u predmetu Komisija/Belgija (C-543/17, EU:C:2019:573), u kojoj je Sud prvi put primijenio sustav sankcija iz članka 260. stavka 3. UFEU-a.

(13)  Riječ je o direktivama donesenima redovnim ili posebnim zakonodavnim postupkom predviđenim Ugovorima. Iz tih su postupaka posebno isključene delegirane i provedbene direktive koje Komisija donosi na temelju članaka 290. i 291. UFEU-a, i direktive donesene u skladu s Ugovorom o Euratomu.

(14)  Vidjeti presudu u predmetu C-543/17, Komisija/Belgija, točke 51. i 59.

(15)  Vidjeti presudu od 29. listopada 2009., Komisija/Poljska (C-551/08, EU:C:2009:683, točka 23.), presudu od 11. lipnja 2015., Komisija/Poljska (C-29/14, EU:C:2015:379, točka 49.), presudu od 4. listopada 2018., Komisija/Španjolska (C-599/17, EU:C:2018:813, točka 21.), i presudu od 16. srpnja 2020., Komisija/Irska (C-550/18, EU:C:2020:564, točka 31.).

(16)  Vidjeti točku 84. presude u predmetu C-304/02 Komisija/Francuska.

(17)  Izvor: Nominalni BDP – Eurostat. Eurostat redovito objavljuje podatke o BDP-u za države članice (nama_10_gdp).

(18)  Presuda od 20. siječnja 2022., Komisija/Grčka (C-51/20, EU:C:2022:36).

(19)  Presuda u predmetu C-51/20, Komisija/Grčka, točka 116.

(20)  Presuda u predmetu C-51/20, Komisija/Grčka, točke 113. i 115.

(21)  Vidjeti predmet C-304/02, Komisija/Francuska.

(22)  Vidjeti presudu od 12. studenoga 2019., Komisija/Irska (C-261/18, EU:C:2019:955, točka 123.).

(23)  

Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji

(Predmet M.10944 – MITSUBISHI / HERE)

(Tekst značajan za EGP)

(2023/C 2/02)

Dana 19. prosinca 2022. Komisija je donijela odluku da se ne protivi prethodno spomenutoj prijavljenoj koncentraciji te je ocijenila da je ona sukladna s unutarnjim tržištem. Odluka se temelji na članku 6. stavku 1. točki (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (1). Puni tekst odluke dostupan je samo na engleskom jeziku, a objavit će se nakon što se iz njega uklone sve moguće poslovne tajne. Odluka će biti dostupna:

—	na internetskoj stranici Komisije posvećenoj tržišnom natjecanju, u odjeljku za koncentracije (http://ec.europa.eu/competition/mergers/cases/). Odluke o spajanju mogu se pretraživati na različite načine, među ostalim po trgovačkom društvu, broju predmeta, datumu i sektoru,

—	u elektroničkom obliku na internetskoj stranici EUR-Lexa (http://eur-lex.europa.eu/homepage.html?locale=hr) pod brojem dokumenta 32022M10944. EUR-Lex omogućuje mrežni pristup pravnim dokumentima Europske unije.

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1.

Kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka u svojim glavnim operacijama refinanciranja (1):

2,50 % na dan 1. siječnja 2023.

Tečajna lista eura (2)

3. siječnja 2023.

(2023/C 2/03)

1 euro =

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,0545
JPY	japanski jen	137,93
DKK	danska kruna	7,4370
GBP	funta sterlinga	0,88048
SEK	švedska kruna	11,1430
CHF	švicarski franak	0,9879
ISK	islandska kruna	151,70
NOK	norveška kruna	10,5280
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	24,124
HUF	mađarska forinta	403,33
PLN	poljski zlot	4,6831
RON	rumunjski novi leu	4,9310
TRY	turska lira	19,7566
AUD	australski dolar	1,5708
CAD	kanadski dolar	1,4414
HKD	hongkonški dolar	8,2392
NZD	novozelandski dolar	1,6932
SGD	singapurski dolar	1,4188
KRW	južnokorejski von	1 346,51
ZAR	južnoafrički rand	18,0190
CNY	kineski renminbi-juan	7,2863
IDR	indonezijska rupija	16 471,95
MYR	malezijski ringit	4,6439
PHP	filipinski pezo	59,020
RUB	ruski rubalj
THB	tajlandski baht	36,254
BRL	brazilski real	5,6656
MXN	meksički pezo	20,5283
INR	indijska rupija	87,4095

---

(1)  Stopa primijenjena na najnoviju operaciju izvršenu prije navedenog datuma. U slučaju ponude s promjenjivom kamatnom stopom, kamatna stopa je marginalna stopa.

(2)  Izvor: referentna tečajna lista koju objavljuje ESB.

SAŽETAK ODLUKE KOMISIJE

od 10. siječnja 2022.

o odbijanju nadležnosti u smislu članaka 1. i 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (1) (Predmet C.1886 – Iliad – poziv na djelovanje na temelju članka 265.)

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2022)78)

(Vjerodostojan je samo tekst na francuskom jeziku)

(2023/C 2/04)

1.   STRANKE I TRANSAKCIJA

(2)

TF1 je društvo kći koje je 43,7 % u vlasništvu društva Bouygues S.A. („Bouygues”). Bouygues djeluje u građevinskom, telekomunikacijskom i medijskom sektoru. Glavna djelatnost društva TF1 je, izravno ili preko njegovih društava kćeri, uređivanje televizijskih kanala. TF1 obavlja i druge djelatnosti povezane sa svojom glavnom djelatnosti uređivanja televizijskih kanala: audiovizualnu i kinematografsku produkciju, stjecanje audiovizualnih prava, stavljanje na tržište digitalnih zaslona za oglašavanje, izdavanje i distribuciju DVD-ova i glazbenih CD-ova, razvoj proizvoda nastalih na temelju matičnog kanala, razvoj digitalnih i interaktivnih usluga.

(3)

M6 je društvo kći koje je 48,26 % u vlasništvu društva RTL Group S.A. („RTL”), koje je pak 76,28 % u vlasništvu društva Bertelsmann SE & Co. KGaA („Bertelsmann”). Glavna djelatnost društva M6 je, izravno ili preko njegovih društava kćeri, uređivanje televizijskih kanala. Osim toga, M6 obavlja niz djelatnosti povezanih sa svojom glavnom djelatnosti uređivanja televizijskih kanala: audiovizualnu i kinematografsku produkciju, stjecanje audiovizualnih prava, stavljanje na tržište digitalnih zaslona za oglašavanje, izdavanje i distribuciju DVD-ova i glazbenih CD-ova, razvoj proizvoda nastalih na temelju matičnog kanala, razvoj digitalnih usluga. Naposljetku, M6 kontrolira radijsku grupaciju RTL France, koja je nositeljica nekoliko dozvola za emitiranje radijskih programa u kontinentalnoj Francuskoj i razvija različite djelatnosti povezane s korištenjem radijskih usluga.

(4)

[Opis Transakcije]. Nakon Transakcije Bouygues će biti vlasnik približno 30 % kapitala Novog subjekta, dok će Bertelsmann, preko RTL-a, biti vlasnik približno 16 % kapitala Novog subjekta.

2.   ČINJENIČNO STANJE I POSTUPAK

(5)

TF1, M6, Bouygues i RTL najavili su 17. svibnja 2021. zaključivanje memoranduma o razumijevanju o otvaranju isključivih pregovora za spajanje djelatnosti društava TF1 i M6. Bouygues i RTL potpisali su 17. svibnja 2021. dva memoranduma o razumijevanju. Nakon potpisivanja tih memoranduma o razumijevanju 8. srpnja 2021. potpisan je okvirni sporazum između društava Bouygues i RTL te sporazum o poslovnom spajanju između društava TF1 i M6 („Sporazumi”). Bouygues i RTL sporazumjeli su se o nacrtu dioničarskog ugovora koji će se potpisati nakon zaključivanja Transakcije („Dioničarski ugovor”).

(6)

Dana 29. listopada 2021. francusko tijelo za tržišno natjecanje (fr. Autorité de la concurrence, „ADLC”) poslalo je nekoliko sudionika na tržištu, među ostalima društvu Iliad, upitnik za prikupljanje mišljenja o Transakciji (2). U uvodu upitnika ADLC navodi da se „taj upitnik odnosi na predviđeno osnivanje zajedničkog pothvata društava TF1 i M6 i nastanak Novog subjekta. Novi subjekt bit će pod isključivom kontrolom društva Bouygues”. Stoga se u uvodu u ispitivanje tržišta navodi da „ta Transakcija podliježe odobrenju ADLC-a, neovisnog francuskog upravnog tijela zaduženog za regulaciju tržišnog natjecanja”.

(7)

Iliad je 10. studenoga 2021. dostavio Komisiji Poziv na djelovanje (3). Konkretno, Iliad je naveo da će, suprotno navodima ADLC-a, Novi subjekt podlijegati zajedničkoj kontroli društava Bouygues i Bertelsmann i da stoga postoji značaj za Uniju.

3.   ZNAČAJ ZA CIJELU UNIJU

3.1.   Pravni kontekst

(8)

U smislu članka 4. stavka 1. Uredbe o koncentracijama, Komisija je isključivo nadležna za ocjenjivanje koncentracija od značaja za cijelu Uniju. U članku 1. Uredbe o koncentracijama navode se dva skupa alternativnih pragova kojima se utvrđuje je li koncentracija od značaja za cijelu Uniju.

(9)

U skladu s člankom 1. stavkom 2. Uredbe o koncentracijama koncentracija je od značaja za cijelu Uniju ako i. ukupan prihod svih predmetnih poduzetnika na svjetskom tržištu premašuje 5 milijardi EUR, i ii. ukupan prihod unutar Unije svakog od najmanje dvaju predmetnih poduzetnika premašuje 250 milijuna EUR, osim ako svako od predmetnih poduzetnika više od dvije trećine svojeg ukupnog prihoda u Uniji ostvari u istoj državi članici.

(10)

Koncentracija koja ne dostiže pragove iz članka 1. stavka 2. Uredbe o koncentracijama od značaja je za cijelu Uniju ako: i. ukupan prihod svih predmetnih poduzetnika na svjetskom tržištu premašuje 2,5 milijardi EUR, ii. ukupan prihod svih predmetnih poduzetnika u svakoj od najmanje tri države članice premašuje 100 milijuna EUR, iii. ukupan prihod svakog od najmanje dvaju predmetnih poduzetnika u svakoj od najmanje tri države članice iz točke ii. premašuje 25 milijuna EUR, i iv. ukupan prihod unutar Unije svakog od najmanje dvaju predmetnih poduzetnika premašuje 100 milijuna EUR, osim ako svaki od predmetnih poduzetnika više od dvije trećine svojeg prihoda unutar Unije ostvaruje u istoj državi članici (članak 1. stavak 3. Uredbe o koncentracijama).

(11)

U svrhu utvrđivanja nadležnosti predmetni poduzetnici oni su koji sudjeluju u koncentraciji, odnosno spajanju ili stjecanju kontrole u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe o koncentracijama (4).

(12)

U okviru stjecanja isključive kontrole predmetni su poduzetnici poduzetnik stjecatelj i ciljni poduzetnik (5).

(13)

U okviru stjecanja zajedničke kontrole nad novoosnovanim zajedničkim pothvatom nakon što poduzetnik koji nad nekim prethodno postojećim društvom kćeri ili djelatnosti ima isključivu kontrolu pridonese prethodno postojeće društvo kćer ili djelatnost, svaki poduzetnik koji ima zajedničku kontrolu smatra se predmetnim poduzetnikom. U tom je slučaju prihod zajedničkog pothvata dio prihoda prvobitnog matičnog društva (6).

3.2.   Prihod

(14)

Bouygues je 2020. ostvario prihod od 34,7 milijardi EUR na globalnoj razini, [prihod] milijardi EUR u Uniji i [prihod] milijardi EUR u Francuskoj. Stoga je Bouygues više od dvije trećine svojeg ukupnog prihoda unutar Unije ostvario u Francuskoj.

(15)

Bertelsmann je 2020. ostvario prihod od 17,3 milijarde EUR na globalnoj razini, [prihod] milijardi EUR u Uniji i [prihod] milijardi EUR u Francuskoj. Stoga Bertelsmann nije više od dvije trećine svojeg ukupnog prihoda unutar Unije ostvario u Francuskoj.

(16)

M6 je 2020. ostvario prihod od 1,27 milijardi EUR na globalnoj razini, [prihod] milijardi EUR u Uniji i [prihod] milijardi EUR u Francuskoj. Stoga je M6 više od dvije trećine svojeg ukupnog prihoda unutar Unije ostvario u Francuskoj.

(17)

Uzme li se u obzir prihod bilo Bouyguesa i M6 ili Bouyguesa i Bertelsmanna, nema sumnje da njihovi prihodi prelaze pragove iz članka 1. stavka 2. točaka (a) i (b). Međutim, ako se uzmu u obzir samo prihodi Bouyguesa i M6, Transakcija ne bi bila od značaja za cijelu Uniju s obzirom na to da Bouygues i M6 više od dvije trećine svojih prihoda unutar Unije ostvaruju u Francuskoj. Ako se uzmu u obzir prihodi Bouyguesa i Bertelsmanna, Transakcija bi bila od značaja za cijelu Uniju s obzirom na to da Bertelsmann ne ostvaruje više od dvije trećine svojih prihoda unutar Unije u Francuskoj.

(18)

Stoga je potrebno utvrditi na koje se poduzetnike odnosi Transakcija.

3.3.   Poduzetnici na koje se odnosi Transakcija

(19)

ADLC i Bouygues smatraju da će Novi subjekt biti pod isključivom kontrolom Bouyguesa (7). U tom bi slučaju predmetni poduzetnici bili Bouygues i M6 te koncentracija ne bi bila od značaja za cijelu Uniju.

(20)

Suprotno tomu, Iliad tvrdi da će Novi subjekt biti pod zajedničkom kontrolom Bouyguesa i Bertelsmanna (8). U tom bi slučaju predmetni poduzetnici bili Bouygues i Bertelsmann (9) te bi koncentracija bila od značaja za cijelu Uniju.

(21)

Kako bi se utvrdilo na koje se poduzetnike odnosi Transakcija, najprije je potrebno utvrditi prirodu kontrole koja će se izvršavati nad Novim subjektom.

3.3.1.   Priroda kontrole nad Novim subjektom

3.3.1.1.   Uvod u upravljanje Novim subjektom

(22)

Nakon Transakcije Bouygues će biti vlasnik približno 30 % kapitala Novog subjekta, dok će Bertelsmann, preko RTL-a, biti vlasnik približno 16 % kapitala Novog subjekta.

(23)

Kad je riječ o glavnoj skupštini Novog subjekta („Glavna skupština”) člankom 2.5. Dioničarskog ugovora propisuje se da bi Bouygues i Bertelsmann trebali, prije svakog sastajanja Glavne skupštine, dogovoriti zajedničko stajalište o svim točkama dnevnog reda. U slučaju neslaganja Bertelsmann će u načelu morati glasati u korist Bouyguesa.

(24)

Upravni odbor Novog subjekta („Upravni odbor”) sastojat će se od 12 članova. Bouygues će moći imenovati četiri člana, uključujući glavnog izvršnog direktora („glavni izvršni direktor”) Upravnog odbora (10), i predložiti dva neovisna člana. Bertelsmann će moći imenovati dva direktora, uključujući potpredsjednika Upravnog odbora, i predložiti [broj neovisnih članova koje predloži Bertelsmann]. U skladu s člankom 2.1.4. Dioničarskog ugovora, odluke Upravnog odbora donose se većinom danih glasova. U slučaju izjednačenog broja glasova glavni izvršni direktor ima odlučujući glas. Člankom 2.1.2. Dioničarskog ugovora propisuje se da će Bouygues i Bertelsmann morati postići dogovor o zajedničkom stajalištu o svim točkama dnevnog reda Upravnog odbora. U slučaju neslaganja Bertelsmann će u načelu morati glasati u korist Bouyguesa.

3.3.1.2.   Iliadovi argumenti

(25)

Iliad smatra da će Novi subjekt biti pod zajedničkom kontrolom Bouyguesa i Bertelsmanna.

(26)

U prilog svojem stajalištu Iliad najprije tvrdi da struktura Transakcije kako su je predvidjeli Bouygues i Bertelsmann ide u prilog zaključku da će Novi subjekt biti pod zajedničkom kontrolom Bouyguesa i Bertelsmanna. Stoga Iliad ističe da će nakon zaključenja Transakcije Bertelsmann (preko RTL-a) imati u vlasništvu 16 % kapitala Novog subjekta. Bertelsmann će stoga biti drugi dioničar Novog subjekta.

(27)

Stoga, kao prvo, Iliad tvrdi da će Bertelsmann biti ključni dionik u vlasništvu kapitala Novog subjekta, prvenstveno zbog RTL-ova znanja i iskustva u audiovizualnom sektoru. Iz razgovora s Thomasom Rabeom, glavnim direktorom Bertelsmanna, i Olivierom Roussatom, glavnim direktorom Bouyguesa, proizlazi da se Bouygues i Bertelsmann smatraju dugoročnim partnerima i imaju zajedničku viziju tržištâ (11). Isto je ponovljeno u izlaganju ulagačima prilikom kojeg su TF1 i M6 potvrdili da će RTL i dalje biti dugoročni strateški dioničar (12). Osim toga, Iliad ističe da, ako ni Bouygues ni RTL pojedinačno nemaju dovoljnu glasačku moć za uspostavu većine na glavnim skupštinama, većina bi se mogla dobiti samo zajedničkim ostvarivanjem glasačkih prava (13).

(28)

Kao drugo, Iliad smatra da će Bouygues i RTL biti strateški partneri u okviru zajedničkog djelovanja. Zajedničko djelovanje u smislu članka L.233-10 francuskog Trgovačkog zakonika definira se kao dogovor između osoba „u svrhu stjecanja, ustupanja ili ostvarivanja glasačkih prava kako bi se provela zajednička politika u pogledu društva ili kako bi se stekla kontrola nad tim društvom”. Postojanje takvog djelovanja bilo bi, među ostalim, pokazatelj kojim bi se ADLC koristio za ocjenjivanje prirode kontrole koju jedan ili više poduzetnika izvršavaju nad drugim poduzetnikom (14).

(29)

Kao treće, Iliad smatra da će Bertelsmann biti prvenstveno zastupljen u Upravnom odboru (15). Iliad posebno napominje da će prvi glavni izvršni direktor Novog subjekta biti Nicolas de Tavernost, sadašnji predsjednik društva M6. Iliad isto tako napominje da broj članova Upravnog odbora dodijeljenih zasebno društvu Bouygues (četiri) i društvu Bertelsmann (tri) ne omogućava ni jednom od tih društava da djeluju pojedinačno (16).

(30)

Naposljetku, Iliad navodi da su Bouygues i Bertelsmann razvili zajedničku strategiju, kako je potvrđeno u priopćenjima za medije i izlaganjima ulagačima (17).

3.3.1.3.   Argumenti ADLC-a i Bouyguesa

(31)

ADLC i Bouygues smatraju da struktura Transakcije osigurava Bouyguesu isključivu kontrolu nad Novim subjektom (18).

(32)

Kad je riječ o Općoj skupštini, Bouygues ističe da će u skladu s člankom 2.5. Dioničarskog ugovora Bouygues i Bertelsmann morati surađivati prije svake Glavne skupštine kako bi pokušali utvrditi zajedničko stajalište za svako buduće glasovanje. U slučaju neslaganja između Bouyguesa i Bertelsmanna prednost će imati stajalište koje predlaže Bouygues, a Bertelsmann će morati glasovati u korist odluka koje podupire Bouygues (19). Iz analize dosadašnjih stopa sudjelovanja društava TF1 i M6 na glavnim skupštinama moglo bi se zaključiti da će kombinirana glasačka prava Bouyguesa i Bertelsmanna tim poduzetnicima osigurati de facto većina na glavnim skupštinama.

(33)

Kad je riječ o Upravnom odboru, Bouygues napominje da se člankom 2.1.1. Dioničarskog ugovora propisuje da će Upravni odbor Novog subjekta činiti 12 članova, od kojih će Bouygues imenovati polovinu, uključujući predsjednika koji će imati odlučujući glas (20).

(34)

Slično kao za pripremu glavnih skupština Bouygues navodi da se Dioničarskim ugovorom propisuje razdoblje savjetovanja Bouyguesa i Bertelsmanna prije svake sjednice Upravnog odbora (21). U slučaju neslaganja između Bouyguesa i Bertelsmanna prednost će imati stajalište koje predlaže Bouygues, a Bertelsmann će morati glasovati u korist odluka koje podupire Bouygues (22). Bertelsmann se može odmaknuti od stajališta Bouyguesa samo u iznimnim slučajevima. Konkretno, člankom 2.1.2. Dioničarskog ugovora propisuje se da Bertelsmann neće biti obvezan prihvatiti položaj Bouyguesa ako Bertelsmann ili neki od njegovih predstavnika u Upravnom odboru smatra da bi odluka bila nezakonita ili suprotna društvenom interesu Novog subjekta (23). Osim toga, u članku 2.1.4. navode se pitanja o kojima Bertelsmann neće biti obvezan glasati u korist Bouyguesa, ali bi se to trebalo odnositi samo na iznimne odluke koje mogu utjecati na vrijednost Novog subjekta (24).

(35)

Naposljetku, Bouygues navodi da će kontrolirati sve strateške odluke Novog subjekta, uključujući njegov poslovni plan i proračun, njegova ulaganja i imenovanje rukovoditelja. U tom pogledu Bouygues ističe da su činjenična pitanja na koja se oslanja Iliad kako bi zaključio da postoji zajednička strategija Bouyguesa i Bertelsmanna samo priopćenja za medije koja ne sadržavaju cijeli sadržaj Sporazuma i Dioničarskog ugovora (25).

3.3.1.4.   Ocjena Komisije

(A)   Pravni kontekst

(36)

Konsolidiranom obavijesti o nadležnosti propisuje se da postoji zajednička kontrola kada dva ili više poduzetnika ili osoba imaju mogućnost izvršavati odlučujući utjecaj nad drugim poduzetnikom. Odlučujućim utjecajem Komisija obično smatra ovlast blokiranja odluka koje određuju poslovnu strategiju poduzetnika. Poduzetnici koji steknu zajedničku kontrolu nad drugim poduzetnikom stoga se moraju usuglasiti o poslovnoj politici zajedničkog pothvata te se pozivaju da surađuju (26).

(37)

Komisija primjenjuje nekoliko kriterija kako bi utvrdila postojanje zajedničke kontrole.

(38)

Iako zajednička kontrola može postojati kada dva matična društva imaju jednaka glasačka prava i broj predstavnika u tijelima nadležnima za odlučivanje, Komisija smatra da to nije nužan uvjet. Stoga se zajednička kontrola može provoditi i ako nema jednakosti glasova. To je prije svega slučaj kada manjinski dioničari imaju dodatna prava, kao što je pravo veta na strateške odluke za Novi subjekt (27). Pravo veta koje dovodi do zajedničke kontrole obično se odnosi na odluke povezane s pitanjima kao što su proračun, poslovni plan, velika ulaganja ili imenovanje višeg rukovodstva.

(39)

Osim toga, Komisija smatra da zajedničko ostvarivanje glasačkih prava može dovesti do zajedničke kontrole. Stoga čak i bez posebnog prava veta dva ili više poduzetnika koji steknu manjinske udjele u drugom poduzetniku mogu nad njime steći zajedničku kontrolu (28). To može biti slučaj kad manjinski udjeli objedinjeni pružaju sredstva kontrole nad ciljanim poduzetnikom. Takvo usklađeno postupanje može proizlaziti iz pravno obvezujućeg sporazuma ili se temeljiti na činjeničnoj osnovi, pogotovo ako postoje snažni zajednički interesi (29).

(40)

Naposljetku, Komisija uzima u obzir druge elemente, uključujući postojanje odlučujućeg glasa (30). Postojanje zajedničke kontrole podrazumijeva da nijedno matično društvo nema odlučujući glas jer bi to dovelo do isključive kontrole društva koje ima odlučujući glas (31). Svejedno može postojati zajednička kontrola ako su u praksi relevantnost i učinkovitost tog odlučujućeg glasa ograničene (32).

(B)   Pravo veta koje Bertelsmann ima u Novom subjektu

(41)

Kako je utvrđeno u navedenim stavcima 22.–24. i bez iznimke, Bertelsmann će morati glasati u korist Bouyguesa i na sjednicama Upravnog odbora i na glavnim skupštinama.

(42)

Člankom 2.1.4. Dioničarskog ugovora iznimno [je predviđen mehanizam kojim se Bertelsmannu omogućuje da ne glasa u korist prijedloga u iznimnim slučajevima i za određene odluke, koje su taksativno navedene] (33). Komisija smatra da je mehanizam izuzimanja iz članka 2.1.4. Dioničarskog ugovora sličan pravu veta Bertelsmanna za ta pitanja. [Pojedinosti o funkcioniranju Dioničarskog ugovora]. Stoga će Bertelsmann imati pravo veta na pitanja navedena u članku 2.1.4. Dioničarskog ugovora.

(43)

Na početku članka 2.1.4. Dioničarskog ugovora naveden je popis pitanja za koje Bertelsmann iznimno ima pravo veta. Ta pitanja uključuju izmjene statutâ, zamjenu revizora, izmjene politike raspodjele dividendi, izmjene pravila upravljanja, povećanja kapitala, znatno povećanje duga i angažman Novog subjekta u svim novim aktivnostima koje su izvan opsega predmeta poslovanja. Kad je riječ o pravima veta, Komisija smatra da u skladu sa stavkom 66. Konsolidirane obavijesti o nadležnosti, ta pitanja ne obuhvaćaju strateške odluke Novog subjekta. Pravo veta za ta pitanja koja se tiču samog postojanja Novog subjekta ne mogu sama po sebi omogućiti Bertelsmannu zajedničku kontrolu nad Novim subjektom. Ta prava veta odgovaraju onima koja u pravilu imaju manjinski dioničari kako bi se zaštitili financijski interesi njih kao ulagača u zajedničkom pothvatu.

(44)

Člankom 2.1.4. Dioničarskog ugovora Bertelsmannu se isto tako dodjeljuje pravo veta za određene vrste ulaganja. Bertelsmann će zadržati pravo da ne slijedi prijedloge Bouyguesa o i. ulaganjima, prodaji ili stjecanju vrijednosnih papira, aktivnostima ili imovini u iznosu većem od [iznos praga] EUR po transakciji, ii. stjecanjima prava na audiovizualni sadržaj za iznos veći od [iznos praga] EUR po transakciji i godišnje, iii. ugovore o distribuciji u iznosu većem od [iznos praga] EUR po transakciji i godišnje, iv. osnivanje bilo kakvog zajedničkog pothvata ili uspostavljanje partnerstva ili bilo kakvog drugog jamstva od kojih svaki godišnje iznosi [iznos praga] EUR, i v. bilo koje pokretanje spora u vrijednosti većoj od [iznos praga] EUR. U tom pogledu Komisija napominje da su iznosi pragova utvrđeni u Dioničarskom ugovoru veći od vrijednosti gotovo svih ulaganja društva TF1 u posljednjih deset godina (i svih ulaganja društva M6) (34). Time se stoga Bertelsmannu ne osigurava veto na uobičajeno poslovanje Novog subjekta. S obzirom na visinu tako utvrđenih iznosa, ta prava veta sličnija su običnim pravima zaštite manjinskih dioničara.

(45)

S obzirom na to Komisija smatra da Bertelsmann neće moći zajednički provoditi kontrolu nad Novim subjektom na temelju pravâ veta iz članka 2.1.4. Dioničkog ugovora.

(46)

Prvog glavnog izvršnog direktora Novog subjekta imenovat će Bouygues i Bertelsmann (35). Ta će osoba biti jedan od četiri člana Upravnog odbora koje će imenovati Bouygues. Za vrijeme razdoblja zadržavanja (36) Bouygues će moći, nakon savjetovanja s Bertelsmannom u okviru kojeg potonji nema pravo veta na konačnu odluku, razriješiti dužnosti glavnog izvršnog direktora Novog subjekta. Kad je riječ o imenovanju budućih glavnih izvršnih direktora, Bouygues će morati predložiti popis od […] kandidata […], a Bertelsmann će moći uložiti veto na jednog kandidata (37). Bouygues će stoga imati zadnju riječ za izbor [glavnog izvršnog direktora], osim ako će Bertelsmann smatrati da postoje ozbiljne sumnje u pogledu etičnosti kandidata (38). […] (39). Iz toga proizlazi da će za vrijeme razdoblja zadržavanja i nakon njega Bouygues imati zadnju riječ pri imenovanju i razrješenju dužnosti glavnog izvršnog direktora Novog subjekta. Bertelsmann će imati pravo veta samo na […] i na imenovanje kandidata za kojeg smatra da postoje ozbiljne etičke sumnje. S druge strane, Bertelsmann neće imati pravo veta na ostavku glavnog izvršnog direktora. Stoga su prava veta koja ima Bertelsmann u procesu imenovanja glavnog izvršnog direktora Novog subjekta slična pravu na savjetovanje i usklađena s uobičajenom zaštitom manjinskih dioničara. Komisija napominje i da će Bouygues moći razriješiti dužnosti prvog glavnog izvršnog direktora Novog subjekta bez odgode.

(47)

Stoga Komisija smatra da Bertelsmann neće moći zajednički provoditi kontrolu nad Novim subjektom zbog svojeg sudjelovanja u imenovanju i razrješenju dužnosti glavnog izvršnog direktora Novog subjekta.

(48)

Kad je riječ o planu poslovanja i proračunu, Komisija napominje da se člankom 2.2.1. Dioničarskog ugovora osniva odbor za reviziju zadužen za pripremu proračuna i poslovnog plana koji će se sastojati od jednog člana Upravnog odbora kojeg će imenovati Bouygues i jednog člana Upravnog odbora kojeg će imenovati Bertelsmann (40). [Bouygues i Bertelsmann dogovorit će prvi poslovni plan] (41). Osim toga, naknadni poslovni planovi, koje Bertelsmann mora prihvatiti osim ako smatra da su oni suprotni interesima Novog subjekta (42), morat će poštovati ciljeve u pogledu prihoda, sinergija i ulaganja […] koje su dogovorili Bouygues i Bertelsmann (43). Stoga, [kad je riječ o budućim poslovnim planovima, Bouygues će zbog svoje prevage u Upravnom odboru moći nametnuti način glasanja u Upravnom odboru] (44). Ti budući poslovni planovi i proračuni smatraju se strateškim odlukama Novog subjekta.

(49)

Stoga Komisija smatra da Bertelsmann neće moći zajednički provoditi kontrolu nad Novim subjektom na temelju mehanizma za raspravu i usvajanja budućih poslovnih planova i proračuna Novog subjekta.

(50)

Komisija napominje da nijedno pravo ne omogućuje Bertelsmannu pravo veta na strateške odluke Novog subjekta.

(C)   Zajedničko ostvarivanje glasačkih prava

(51)

Kad je riječ o glavnim skupštinama, osim određenih pitanja navedenih u članku 2.1.4. Dioničarskog ugovora (o kojima je riječ u navedenim točkama (43)-(45)), Bertelsmann se neće moći protiviti stajalištu Bouyguesa.

(52)

No u Upravnom odboru, osim određenih pitanja navedenih u članku 2.1.4. Dioničarskog ugovora i imenovanja glavnog izvršnog direktora Novog subjekta (o čemu je riječ u navedenim točkama (43)-(47)), Bertelsmann ima pravo na prigovor na svaku odluku koju smatra nezakonitom ili suprotnom društvenom interesu Novog subjekta (članak 2.1.2. Dioničarskog ugovora).

(53)

Pojam društvenog interesa ne podliježe posebnim uvjetima. No, kako je istaknuo Bouygues, i. iznimka iz članka 2.1.2. Dioničarskog ugovora uobičajena je i ne primjenjuje se posebno u audiovizualnom sektoru, ii. i primjenjuje se samo u ekstremnim situacijama, iii. jer ona ima za cilj izbjeći da članovi koje je imenovao Bertelsmann snose građanskopravnu i/ili kaznenu odgovornost (45). U tom smislu Komisija napominje da je doseg iznimke ograničen u svojem području primjene.

(54)

Iz toga slijedi da Bertelsmann neće imati de jure mogućnost izvršavanja odlučujućeg utjecaja nad Novim subjektom u skladu s odredbama Dioničarskog ugovora. Međutim, valja ocijeniti bi li se zajedničko ostvarivanje glasačkih prava moglo provoditi i de facto.

(55)

Prvo, Bertelsmann posjeduje znanje i iskustvo u audiovizualnom sektoru koje nadilazi djelatnosti Novog subjekta. Osim toga, čak i ako Bertelsmann neće moći nametnuti svoje stajalište, Bouygues i Bertelsmann morat će surađivati kako bi mogli dogovoriti zajedničku glasačku poziciju prije bilo koje sjednice Upravnog odbora ili Glavne skupštine Novog subjekta. U tom smislu ne bi se moglo isključiti da Bouygues i Bertelsmann djeluju kao jedan subjekt u tijelima Novog subjekta nadležnima za odlučivanje. Sljedeći glavni izvršni direktor Novog subjekta isto će tako i dalje imati nekoliko uloga u Bertelsmannu (46).

(56)

No Bouygues ima vlastito znanje i iskustvo u audiovizualnom sektoru i neće ni na koji način ovisiti o Bertelsmannu u tom pogledu. S druge strane, Bertelsmann neće imati značajne poslovne odnose s Novim subjektom (47). Naposljetku, Bouygues će zadržati pravo razrješenja dužnosti glavnog izvršnog direktora Novog subjekta bez mogućnosti Bertelsmanna da se tome usprotivi.

(57)

Iz toga proizlazi da nijedan element ne može potkrijepiti postojanje snažnog zajedničkog interesa Bouyguesa i Bertelsmanna.

(58)

Ako nema snažnih zajedničkih interesa, Komisija smatra da mogućnost promjena koalicija među manjinskim dioničarima obično isključuje postojanje de facto zajedničke kontrole. Međutim, u ovom je slučaju moguće da se Bouygues u okviru Upravnog odbora ili Glavne skupštine udruži s drugim manjinskim dioničarima kad je riječ o pitanjima za koja bi Bertelsmannu bilo u interesu glasati suprotno od Bouyguesa.

(59)

Osim toga, Komisija napominje da je u slučaju neslaganja Bouyguesa i Bertelsmanna Bertelsmann dužan zadržati svoje udjele samo za vrijeme Razdoblja zadržavanja [trajanje Razdoblja zadržavanja]. Po isteku tog razdoblja, Bertelsmann će moći prodati svoje dionice i tako dati Bouyguesu pravo prvokupa za [iznos udjela] vlasničkog udjela. Ostatak udjela moći će se slobodno prodati [pod uvjetom da izbor kupca ne dovodi do poteškoća u pogledu konkurentnosti]. Stoga Komisija smatra da moguće neslaganje neće imati učinak na trajnost Novog subjekta.

(60)

Komisija iz toga zaključuje da se Sporazumima i Dioničarskim ugovorom ne omogućava zajedničko de facto ostvarivanje glasačkih prava.

(D)   Odlučujući glas

(61)

U svakom slučaju, u stavku 82. Konsolidirane obavijesti o nadležnosti predviđeno je da zajednička kontrola znači da nijedno matično društvo nema odlučujući glas jer bi to dovelo do isključive kontrole društva koje ima odlučujući glas.

(62)

U ovom će slučaju Bouygues kontrolirati polovinu Upravnog odbora, uključujući glavnog izvršnog direktora (48), koji će imati odlučujući glas. U tom smislu glas Bertelsmanna nije nužan za prihvaćanje stajališta Bouyguesa u Upravnom odboru, osim ako se ne radi o određenim pitanjima iz članka 2.1.4. Dioničarskog ugovora (za koja ne postoji praksa udruživanja glasova). Slično tomu, Bertelsmann će se u Upravnom odboru moći suprotstaviti stajalištu Bouyguesa samo u pogledu određenih pitanja iz članka 2.1.4. Dioničarskog ugovora (za koja ne postoji praksa udruživanja glasova).

(63)

Stoga zbog odlučujućeg glasa koji ima Bouygues Bertelsmann neće imati zajedničku kontrolu nad Novim subjektom.

(E)   Isključiva kontrola nad Novim subjektom

(64)

Kako je prethodno utvrđeno, Komisija smatra da će Bouygues imati moć imenovanja polovine Upravnog odbora Novog subjekta. Zbog odredaba francuskog Trgovačkog zakonika (49), glavni izvršni direktor Novog subjekta, kojeg će imenovati Bouygues, imat će odlučujući glas u slučaju izjednačenog broja glasova. U tom će smislu Bouygues moći nametnuti svoje odluke Upravnom odboru Novog subjekta. Komisija smatra da ta prava omogućuju Bouyguesu isključivu pravnu kontrolu nad Novim subjektom.

(65)

Osim toga, sukladno odredbama članka 2.5. Dioničarskog ugovora i uz iznimku određenih pitanja iz članka 2.1.4. Dioničarskog ugovora (koja ne omogućavaju zajedničku kontrolu), Bertelsmann će morati glasati u korist Bouygues na glavnim skupštinama. U tom će smislu Bouygues zapravo kontrolirati oko 46 % glasačkih prava u okviru Glavne skupštine Novog subjekta. Prema konsolidiranim statističkim podacima koje je predstavio Bouygues, to čini više od polovine stvarno zastupljenih glasačkih prava na glavnim skupštinama (50). Stoga Komisija smatra da će Bouygues imati i isključivu de facto kontrolu nad Novim subjektom. U tablici u nastavku navedeni su konsolidirani povijesni podaci o sudjelovanju na glavnim skupštinama društava TF1 i M6 od 2019. Tablica 1. Konsolidirani povijesni podaci društava TF1 i M6 o sudjelovanju Godina Konsolidirana stopa sudjelovanja Procijenjena stopa kapitala u vlasništvu Bouyguesa Stopa sudjelovanja Bouyguesa u odnosu na ukupan broj konsolidiranih glasova 2021. […] % 46  % [Više od pola] % 2020. […] % 46  % [Više od pola] % 2019. […] % 46  % [Više od pola] % Izvor: Odgovor Bouyguesa na zahtjev za podacima RFI 2, pitanje 3

(66)

Stoga Komisija smatra da će Bouygues imati isključivu kontrolu na Novim subjektom, kako pravno tako i činjenično.

(F)   Zaključak o načinu kontrole nad Novim subjektom

(67)

Zbog navedenih razloga Komisija smatra da će Bouygues imati isključivu kontrolu nad Novim subjektom.

3.3.2.   Zaključak o poduzetnicima na koje se odnosi Transakcija

(68)

Komisija smatra da su zbog isključive kontrole Bouyguesa nad Novim subjektom poduzetnici na koje se odnosi Transakcija Bouygues (uključujući TF1) kao poduzetnik stjecatelj i M6 kao ciljni poduzetnik.

3.4.   Zaključak o značaju Transakcije za cijelu Uniju

(69)

Uzimajući u obzir da i Bouygues i M6 ostvaruju više od dvije trećine svojih prihoda u Francuskoj, Komisija smatra da Transakcija ne čini koncentraciju od značaja za cijelu Uniju.

4.   ZAKLJUČAK

(70)

Komisija nije nadležna za ocjenjivanje Transakcije.

(71)

O ovoj će se odluci obavijestiti društvo Iliad te će se ona objaviti u Službenom listu bez svih povjerljivih elemenata ili poslovnih tajni.

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1. („Uredba o koncentracijama”). S učinkom od 1. prosinca 2009. Ugovorom o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) uvedene su određene promjene, kao što je zamjena izraza „Zajednica” izrazom „Unija” i izraza „zajedničko tržište” izrazom „unutarnje tržište”. U ovoj Odluci upotrebljava se terminologija UFEU-a.

(2)  Poziv na djelovanje, Prilog 1.

(3)  Dana 30. studenoga 2021.u odgovoru na Komisijin zahtjev za dostavljanje primjedaba („Primjedbe društva Bouygues”) Bouygues je obavijestio Komisiju da je Poziv na djelovanje „potpisao predsjednik upravnog odbora dioničkog društva Iliad, koji nije ovlašten za zastupanje, a stoga ni za djelovanje u ime i za račun društva Iliad.” U ispravi o ratifikaciji (u smislu članka 1156. stavka 3. i članka 1998. stavka 2. francuskog Građanskog zakonika) i ponavljanju dostavljenom Komisiji 6. prosinca 2021. Iliad je potvrdio da je glavni direktor Iliada usmeno opunomoćio predsjednika upravnog vijeća Iliada kako bi Komisiji uputio Poziv na djelovanje (vidjeti odgovor koji je Iliad dao na zahtjev za podacima (RFI) 1). Stoga Komisija smatra da je Iliad valjano uputio Poziv na djelovanje.

(4)  Konsolidirana obavijest o nadležnosti Komisije u okviru Uredbe o koncentracijama, kako je izmijenjena (SL C 43, 21.2.2009., str. 10.), točka 129. („Konsolidirana obavijest o nadležnosti”).

(5)  Konsolidirana obavijest o nadležnosti, točka 134.

(6)  Konsolidirana obavijest o nadležnosti, točka 139.

(7)  Vidjeti analizu primjenjivosti Uredbe o koncentracijama na Transakciju ADLC-a od 30. studenoga 2021., str. 7. i Primjedbe društva Bouygues, str. 10.

(8)  Poziv na djelovanje, str. 1.–3.

(9)  To podrazumijeva i M6.

(10)  Prvi glavni izvršni direktor Novog subjekta bit će Nicolas de Tavernost, sadašnji predsjednik društva M6.

(11)  Poziv na djelovanje, Prilog 2., točka 7.

(12)  Poziv na djelovanje, Prilog 2., točka 8.

(13)  Poziv na djelovanje, Prilog 2., stavci 10.–12.

(14)  Poziv na djelovanje, Prilog 2., točke 16.–20.

(15)  Poziv na djelovanje, Prilog 2., točke 22.–23.

(16)  Poziv na djelovanje, Prilog 2., točke 24.–26.

(17)  Poziv na djelovanje, Prilog 2., stavci 27.–33.

(18)  Vidjeti analizu primjenjivosti Uredbe o koncentracijama na Transakciju ADLC-a od 30. studenoga 2021., str. 7. i Primjedbe društva Bouygues, str. 10.

(19)  Primjedbe društva Bouygues, str. 5.

(20)  Primjedbe društva Bouygues, str. 8.

(21)  Primjedbe društva Bouygues, str. 5.–6.

(22)  Primjedbe društva Bouygues, str. 5.

(23)  Primjedbe društva Bouygues, str. 6.

(24)  Primjedbe društva Bouygues, str. 6 i str. 9.

(25)  Primjedbe društva Bouygues, str. 9.

(26)  Konsolidirana obavijest o nadležnosti, točka 62.

(27)  Konsolidirana obavijest o nadležnosti, točka 65.

(28)  Konsolidirana obavijest o nadležnosti, točka 74.

(29)  Konsolidirana obavijest o nadležnosti, stavci 74.–76.

(30)  Konsolidirana obavijest o nadležnosti, točka 82.

(31)  Konsolidirana obavijest o nadležnosti, točka 82.

(32)  Konsolidirana obavijest o nadležnosti, točka 82.

(33)  Ta obveza ne obuhvaća neovisne članove koje su predložili Bouygues i Bertelsmann.

(34)  Bouygues potvrđuje da je društvo TF1 premašilo te iznose pragova samo tri puta od 2011., a društvo M6 ih nikad nije premašilo. Osim toga, kao odgovor na zahtjev za podacima RFI 2, Bouygues potvrđuje da, ako je to relevantno, konsolidacija povijesnih podataka između društava TF1 i M6 ne dovodi do dodatnog prekoračenja iznosa pragova iz članka 2.1.4. (vidjeti RFI 2, odgovor na pitanje 2. i prilog). Stoga Komisija procjenjuje da su iznosi pragova dovoljno visoki da se Bertelsmannu ne omogući pravo veta na strateške odluke Novog subjekta.

(35)  Dioničarski ugovor, članak 2.3.

(36)  U članku 3.2. Dioničarskog ugovora navodi se da će, bez iznimke, Bertelsmann morati zadržati svoje udjele u Novom subjektu za vrijeme [određenog razdoblja] („Razdoblje zadržavanja”).

(37)  Dioničarski ugovor, članak 2.3.

(38)  Dioničarski ugovor, članak 2.1.2.

(39)  Dioničarski ugovor, članak 2.3.

(40)  Dioničarski ugovor, članak 2.2.1.

(41)  Dioničarski ugovor, članak 2.2.1. Osim toga, u svojem odgovoru na zahtjev za podacima RFI 2, Bouygues je potvrdio da se Bouyguesu Sporazumima omogućava da u kratkom roku izmijeni poslovni plan i poništi prvi proračun (vidjeti RFI 2, odgovor na pitanje 5.(b)).

(42)  Dioničarski ugovor, članak 2.1.2.

(43)  Dioničarski ugovor, članak 2.2.1.

(44)  Vidjeti gore navedenu točku (62).

(45)  Vidjeti RFI 2, odgovor na pitanje 1.

(46)  Poziv na djelovanje, Prilog 2, točka 23.

(47)  U svojem odgovoru na zahtjev za podacima RFI 2, Bouygues je potvrdio da će se prekinuti unutargrupni odnosi između M6 i Bertelsmanna (vidjeti RFI 2, odgovor na pitanje 4.(b)) Bouygues isto tako ističe da bi Novi subjekt, kao i svaki drugi gospodarski subjekt, mogao bi biti podložan tome da kupuje od društava kćeri Bertelsmanna po tržišnim uvjetima.

(48)  Opći sud Europske unije već je zaključio da, kako bi se primijenila Uredba o koncentracijama, neovisnost predstavnika kojeg je imenovao neki od dionika nema utjecaja na sposobnost tog neovisnog predstavnika da uzme u obzir stajališta dionika koji ga je imenovao (za to vidjeti presudu Općeg suda Europske unije od 23. veljače 2006. u predmetu T-282/02 Cementbouw Handel & Industrie/Komisija, točka 74.). Ako nema dokaza o protivnom, Komisija smatra da će dva neovisna člana Upravnog odbora Novog subjekta koje je imenovao Bouygues glasati u korist Bouyguesa.

(49)  Francuski Trgovački zakonik, članak L.225-37.

(50)  Vidjeti RFI 2, odgovor na pitanje 3.