Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2022/C 482/01)

Posljednja objava

SL C 472, 12.12.2022.

Prethodne objave

SL C 463, 5.12.2022.

SL C 451, 28.11.2022.

SL C 441, 21.11.2022.

SL C 432, 14.11.2022.

SL C 424, 7.11.2022.

SL C 418, 31.10.2022.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Rješenje Suda od 3. studenoga 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Judiciaire de Perpignan – Francuska) – RV/Institut national de la statistique et des études économiques (INSEE) i dr.

(Predmet C-32/21) (1)

(Brisanje)

(2022/C 482/02)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Judiciaire de Perpignan

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: RV

Tuženik: Institut national de la statistique et des études économiques (INSEE), Préfet des Pyrénées-Orientales, Commune de Serralongue

Izreka

1.	Predmet C-32/21 briše se iz upisnika Suda.

---

(1)  Datum podnošenja: 19. 1. 2021.

Žalba koju su 3. prosinca 2021. podnijeli Coordination nationale médicale santé – environnement (CNMSE), European Forum for Vaccine Vigilance (EFVV), Children's Health Defense Europe (CHD Europe), Ligue nationale pour la liberté des vaccinations, Terra Sos-tenible protiv rješenja Općeg suda (peto vijeće) od 27. rujna 2021. u predmetu T-633/20, CNMSE i dr./Parlament i Vijeće

(Predmet C-749/21 P)

(2022/C 482/03)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Coordination nationale médicale santé – environnement (CNMSE), European Forum for Vaccine Vigilance (EFVV), Children's Health Defense Europe (CHD Europe), Ligue nationale pour la liberté des vaccinations, Terra Sos-tenible (zastupnik: J.-C. Teissedre, avocat)

Druge stranke u postupku: Europski parlament, Vijeće Europske unije

Sud Europske unije (osmo vijeće) odbacio je rješenjem od 15. rujna 2022. žalbu kao djelomično očito nedopuštenu i odbio kao djelomično očito neosnovanu te naložio žaliteljima snošenje vlastitih troškova.

Žalba koju je 17. lipnja 2022. podnio Mandelay Magyarország Kereskedelmi Kft. (Mandelay Kft.) protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 6. travnja 2022. u predmetu T-516/20, Mandelay/EUIPO – Qx World

(Predmet C-405/22 P)

(2022/C 482/04)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Mandelay Magyarország Kereskedelmi Kft. (Mandelay Kft.) (zastupnici: V. Luszcz, C. Sár i E. Ulviczki, ügyvédek)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo

Sud Europske unije (vijeće za dopuštanje žalbi) odlučio je rješenjem od 8. studenoga 2022. ne dopustiti žalbu i naložio Mandelayu Kft. snošenje vlastitih troškova.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. srpnja 2022. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Novo Banco SA – Sucursal en España, Banco de Portugal, Fundo de Resolução/C.F.O.

(Predmet C-498/22)

(2022/C 482/05)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Novo Banco SA – Sucursal en España, Banco de Portugal, Fundo de Resolução

Druga stranka u žalbenom postupku: C.F.O.

Prethodna pitanja

1.

Je li tumačenje članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 (1) koje podrazumijeva da se u državi članici domaćinu priznaju učinci odluke nadležnog upravnog tijela matične države članice koja nije objavljena kako je propisano člankom 6. stavcima 1. do 4. Direktive 2001/24 u skladu s temeljnim pravom na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), općim načelom pravne sigurnosti te načelom jednakosti i zabranom svake diskriminacije na temelju državljanstva iz članka 21. stavka 2. Povelje?

2.

Je li u skladu s temeljnim pravom na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje i općim načelom pravne sigurnosti tumačenje članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 koje podrazumijeva da se u državi članici domaćinu priznaju odluke nadležnog upravnog tijela matične države članice kojom su određene obveze i odgovornosti izuzete iz prijenosa redovnog poslovanja i niza imovinskih elemenata banke na koju se primjenjuju mjere restrukturiranja na „banku za premošćivanje” ako je sâmo naknadno postupanje „banke za premošćivanje”, koja je pod nadzorom tijela javne vlasti koje primjenjuje pravo Unije, među potrošačima u državi članici domaćinu stvorilo legitimno očekivanje da je preuzela pasivu koja odgovara odgovornostima i obvezama koju je banka na koju se primjenjuju mjere restrukturiranja imala u odnosu na potrošače?

3.

Je li u skladu s temeljnim pravom na vlasništvo iz članka 17. Povelje, načelom visoke razine zaštite potrošača iz članka 38. Povelje, člankom 6. stavkom 1. Direktive 1993/13/EZ (2) od 5. travnja i općim načelom pravne sigurnosti tumačenje članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 koje podrazumijeva da se u državi članici domaćinu priznaju učinci odluke nadležnog upravnog tijela matične države članice kojom se na „banku za premošćivanje” prenosi položaj vjerovnika u ugovoru o hipotekarnom zajmu, ali se propadajućoj banci ostavlja obveza da zajmoprimcu potrošaču nadoknadi iznose naplaćene primjenom nepoštene odredbe iz tog ugovora?

---

(1)  Direktiva 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (SL 2001., L 125, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 14.)

(2)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. srpnja 2022. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Novo Banco SA – Sucursal en España, Banco de Portugal, Fundo de Resolução/J.M.F.T., M.H.D.S.

(Predmet C-499/22)

(2022/C 482/06)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Novo Banco SA – Sucursal en España, Banco de Portugal, Fundo de Resolução

Druge stranke u žalbenom postupku: J.M.F.T., M.H.D.S.

Prethodna pitanja

1.

Je li tumačenje članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 koje podrazumijeva da se u državi članici domaćinu priznaju učinci odluke nadležnog upravnog tijela matične države članice koja nije objavljena kako je propisano člankom 6. stavcima 1. do 4. Direktive 2001/24 (1) u skladu s temeljnim pravom na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), općim načelom pravne sigurnosti te načelom jednakosti i zabranom svake diskriminacije na temelju državljanstva iz članka 21. stavka 2. Povelje?

2.

Je li u skladu s temeljnim pravom na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje i općim načelom pravne sigurnosti tumačenje članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 koje podrazumijeva da se u državi članici domaćinu priznaju učinci odluke nadležnog upravnog tijela matične države članice kojom su određene obveze i odgovornosti izuzete iz prijenosa redovnog poslovanja i niza imovinskih elemenata banke na koju se primjenjuju mjere restrukturiranja na „banku za premošćivanje” ako je sâmo naknadno postupanje „banke za premošćivanje”, koja je pod nadzorom tijela javne vlasti koje primjenjuje pravo Unije, među potrošačima u državi članici domaćinu stvorilo legitimno očekivanje da je preuzela pasivu koja odgovara odgovornostima i obvezama koju je banka na koju se primjenjuju mjere restrukturiranja imala u odnosu na potrošače?

3.

Je li u skladu s temeljnim pravom na vlasništvo iz članka 17. Povelje, načelom visoke razine zaštite potrošača iz članka 38. Povelje i općim načelom pravne sigurnosti tumačenje članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 koje podrazumijeva da se u državi članici domaćinu priznaju učinci odluke nadležnog upravnog tijela matične države članice kojom se na „banku za premošćivanje” prenosi položaj vjerovnika u ugovornim odnosima sklopljenim s bankom na koju se primjenjuju mjere restrukturiranja, ali se propadajućoj banci ostavlja obveza da potrošaču vrati iznose koje je platio u okviru ugovora poništenih zbog pogreške prilikom davanja suglasnosti koja je uzrokovana time što banka nije pružila dovoljno informacija?

---

(1)  Direktiva 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (SL 2001., L 125, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 14.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. srpnja 2022. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Novo Banco SA – Sucursal en España, Banco de Portugal, Fundo de Resolução/Proyectos, Obras y Servicios de Badajoz SL

(Predmet C-500/22)

(2022/C 482/07)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Novo Banco SA – Sucursal en España, Banco de Portugal, Fundo de Resolução

Druga stranka u žalbenom postupku: Proyectos, Obras y Servicios de Badajoz SL

Prethodna pitanja

1.

Je li tumačenje članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 (1) koje podrazumijeva da se u državi članici domaćinu priznaju učinci odluke nadležnog upravnog tijela matične države članice koja nije objavljena kako je propisano člankom 6. stavcima 1. do 4. Direktive 2001/24 u skladu s temeljnim pravom na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), općim načelom pravne sigurnosti te načelom jednakosti i zabranom svake diskriminacije na temelju državljanstva iz članka 21. stavka 2. Povelje?

2.

Je li u skladu s temeljnim pravom na vlasništvo iz članka 17. Povelje i općim načelom pravne sigurnosti tumačenje članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 koje podrazumijeva da se u državi članici domaćinu priznaju učinci odluke nadležnog upravnog tijela matične države članice kojom su na propadajuću banku na koju su primijenjene mjere sanacije ponovno prenesene obveze i odgovornosti koje proizlaze iz obveznice nadređenog potraživanja koju je kupila treća strana ako su te obveze i odgovornosti bile dio imovine „banke za premošćivanje”?

---

(1)  Direktiva 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (SL 2001., L 125, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 14.)

Žalba koju je 15. rujna 2022. podnio Jean-Marc Colombani protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 6. srpnja 2022. u predmetu T-129/21, Colombani/ESVD

(Predmet C-595/22 P)

(2022/C 482/08)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Jean-Marc Colombani (zastupnik: N. de Montigny, avocate)

Druga stranka u postupku: Europska služba za vanjsko djelovanje

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

prihvati žalbu i ukine presudu Općeg suda Europske unije od 6. srpnja 2022. u predmetu T-129/21, Colombani/ESVD;

konačno odluči o predmetu i:

—	poništi odluku ESVD-a od 17. travnja 2020. kojom je odbijena žaliteljeva kandidatura za mjesto direktora zone Sjeverna Afrika i Bliski istok (obavijest o slobodnom radnom mjestu 2020/48);

—	poništi odluku ESVD-a od 6. srpnja 2020. kojom je odbijena žaliteljeva kandidatura za mjesto voditelja delegacije Europske unije u Kanadi (obavijest o slobodnom radnom mjestu 2020/134);

naloži drugoj stranci u žalbenom postupku snošenje troškova koje je žalitelj snosio u okviru ovog i prvostupanjskog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žalitelj ističe dva žalbena razloga.

U svojem prvom žalbenom razlogu žalitelj se poziva na više pogrešaka koje je Opći sud počinio presudivši da je zahtjev za poništenje odluke od 17. travnja 2020. nedopušten.

Smatrajući da se žalitelj nagodbom od 9. veljače 2021. sklopljenom s ESVD-om u okviru predmeta T-507/20, Colombani/ESVD, obvezao odreći svog prava na osporavanje odluke o odbijanju njegove kandidature za mjesto direktora, Opći je sud (i) počinio pogreške koje se tiču prava u svojem tumačenju nagodbe; (ii) donio odluku infra petita; (iii) povrijedio žaliteljev interes za poništenje pobijane odluke; i (iv) počinio pogrešku prilikom analize uvjeta potrebnih za pozivanje na postojanje mane volje koja je na strani žalitelja postojala za vrijeme potpisivanja te nagodbe.

U svojem drugom žalbenom razlogu žalitelj se poziva na povredu svojih postupovnih prava koju je Opći sud počinio time što ispitivanje merituma predmeta ograničio samo na odluku od 6. srpnja 2020., isključivši u potpunosti analizu merituma tužbenih razloga u dijelu u kojem se odnose i na odluku od 17. travnja 2020.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. rujna 2022. uputio Hof van beroep te Brussel (Belgija) – IAB Europe/Gegevensbeschermingsautoriteit; Uz sudjelovanje: TR i dr.

(Predmet C-604/22)

(2022/C 482/09)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van beroep te Brussel

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: IAB Europe

Druga stranka u žalbenom postupku: Gegevensbeschermingsautoriteit

Uz sudjelovanje: TR, UV, SP, Fundacja Panoptykon, Stichting Bits of Freedom, Ligue des Droits Humains VZW

Prethodna pitanja

1.

(a) Treba li članak 4. točku 1. Uredbe (EU) 2016/679 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ u vezi s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da je niz znakova kojim se preferencije korisnika interneta u kontekstu obrade njegovih osobnih podataka evidentiraju na strukturiran i strojno čitljiv način sa stajališta (1) sektorske organizacije, koja svojim članovima na raspolaganje stavlja standard kojim im propisuje na koji se način taj niz znakova u praktičnom i tehničkom smislu mora generirati, pohraniti i/ili distribuirati, i sa stajališta (2) stranaka, koje su taj standard na svojim internetskim stranicama ili u svojim aplikacijama implementirale te stoga na taj način imaju pristup tom nizu znakova, osobni podatak u smislu te odredbe? (b) Je li s tim u vezi važna okolnost da implementacija standarda podrazumijeva i to da je navedeni niz znakova dostupan zajedno s IP adresom? (c) Je li odgovor na pitanja pod (a) i (b) drukčiji ako sama ta sektorska organizacija koja propisuje standarde nema zakonski pristup osobnim podacima koje njezini članovi obrađuju u okviru tog standarda?

2.

(a) Treba li članak 4. točku 7. i članak 24. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ u vezi s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da se sektorska organizacija koja propisuje standarde smatra voditeljem obrade ako svojim članovima nudi standard za upravljanje privolama koji osim obvezujućeg tehničkog okvira sadržava odredbe kojima se detaljno utvrđuje kako se ti podaci o privolama, koji predstavljaju osobne podatke, moraju pohranjivati i distribuirati? (b) Je li odgovor na pitanje pod (a) drukčiji ako sama ta sektorska organizacija nema zakonski pristup osobnim podacima koje njezini članovi obrađuju u okviru tog standarda? (c) U slučaju da se sektorska organizacija koja propisuje standarde treba smatrati voditeljem obrade kada je riječ o preferencijama korisnika interneta ili zajedničkim voditeljem obrade, proteže li se u tom slučaju ta (zajednička) odgovornost sektorske organizacije koja propisuje standarde automatski i na daljnju obradu trećih strana kojima su preferencije korisnika interneta stavljene na raspolaganje, poput ciljanog oglašavanja izdavača i prodavatelja?

---

(1)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravak SL 2021., L 74, str. 35.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. rujna 2022. uputio Tribunale di Pistoia (Italija) – QX/Agos Ducato SpA

(Predmet C-610/22)

(2022/C 482/10)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale di Pistoia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: QX

Tuženik: Agos Ducato SpA

Prethodno pitanje

---

(1)  Direktiva Vijeća 87/102/EEZ od 22. prosinca 1986. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na kreditiranje potrošača (SL 1987., L 42, str. 48.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. rujna 2022. uputio Conseil d'État (Belgija) – XXX/Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides

(Predmet C-614/22)

(2022/C 482/11)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Žaliteljica: XXX

Druga stranka u postupku: Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides

Prethodna pitanja

1.

Može li članak 23. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (1), koji nije prenesen u belgijsko pravo kako bi se predvidjela dodjela dozvole boravka ili odobrenje međunarodne zaštite majci djeteta kojemu je u Belgiji odobren status izbjeglice i koje je ondje došlo u pratnji svoje majke, imati izravan učinak? U slučaju potvrdnog odgovora, dodjeljuje li se člankom 23. Direktive 2011/95/EU, u slučaju neprenošenja, majci djeteta kojemu je u Belgiji odobren status izbjeglice i koje je ondje došlo u pratnji svoje majke pravo da traži povlastice navedene u člancima 24. do 35., među kojima je dozvola boravka koja joj omogućuje da zakonito živi u Belgiji sa svojom obitelji, ili pravo na odobravanje međunarodne zaštite čak i ako ta majka pojedinačno ne ispunjava uvjete potrebne za odobravanje međunarodne zaštite?

2.

Nalaže li se korisnim učinkom članka 23. Direktive 2011/95, u vezi s člancima 7., 18. i 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, državi članici koja nije uredila svoje nacionalno pravo na način da članovi obitelji [u smislu članka 2. točke (j) navedene direktive] korisnika takvog statusa mogu, iako pojedinačno ne ispunjavaju uvjete za odobravanje istog statusa, tražiti određene povlastice, da se navedenim članovima obitelji prizna pravo na izvedeni status izbjeglice kako bi mogli tražiti navedene povlastice radi održavanja obiteljskog jedinstva?

3.

Nalaže li se člancima 20. i 23. Direktive 2011/95, u vezi s člancima 7., 18. i 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, državi članici koja nije uredila svoje nacionalno pravo na način da roditelji maloljetnog izbjeglice mogu imati pravo na povlastice navedene u člancima 24. do 35. Direktive, da imaju pravo na izvedenu međunarodnu zaštitu kako bi najbolji interes djeteta bio primarni cilj i kako bi se osigurala djelotvornost statusa izbjeglice potonjeg djeteta?

---

(1)  SL 2011., L 337, str. 9. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 248. i ispravak SL 2020., L 76, str. 37.)

Žalba koju su 23. rujna 2022. podnijeli HV i HW protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 13. srpnja 2022. u predmetu T-864/19, AI i dr./ECDC

(Predmet C-615/22 P)

(2022/C 482/12)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: HV i HW (zastupnici: L. Levi i A. Champetier, avocates)

Druge stranke u postupku: Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti, AI i HY

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	ukine pobijanu presudu.

—

proglasi da je žalba podnesena Općem sudu osnovana u mjeri u kojoj se njome zahtijeva poništenje odluke od 11. veljače 2019. kojom je odbijen zahtjev žalitelja za naknadu štete od 11. listopada 2018., poništi, ako je to potrebno, odluku od 10. rujna 2019. kojom je odbijena žalba žalitelja od 10. svibnja 2019. i žaliteljima dodijeli isplata financijske naknade za imovinsku i neimovinsku štetu koju su pretrpjeli.

—	odredi naknadu troškova koje su žalitelji snosili u oba postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Povreda načela obveze pružanja pomoći kako je to određeno u članku 24. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, u vezi ili neovisno o Priručniku za povjerljive savjetnike ECDC-a. Pogreška koja se tiče prava pri određivanju opsega takve obveze u nedostatku formalnog zahtjeva za pružanje pomoći. Povreda obveze da se osiguraju zdravi, sigurni i dostojanstveni uvjeti rada.

Pogreška u pravnoj kvalifikaciji činjenica time što je odlučeno da na temelju elemenata spisa tuženiku nije nastala obveza pružanja pomoći. Iskrivljavanje činjenica i dokaza.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. listopada 2022. uputio Förvaltningsrätten i Göteborg, migrationsdomstolen (Švedska) – A.L./Migrationsverket

(Predmet C-629/22)

(2022/C 482/13)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Förvaltningsrätten i Göteborg, migrationsdomstolen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: A.L.

Tuženik: Migrationsverket

Prethodna pitanja

1.

Na koji način treba tumačiti članak 6. stavak 2. Direktive o vraćanju (1)? Treba li ga tumačiti na način da od državljanina treće zemlje treba zatražiti da se iz države članice u kojoj nezakonito boravi odmah vrati u državu članicu u kojoj ima valjanu dozvolu boravka, osim ako je trenutni odlazak državljanina treće zemlje nužan zbog razloga javnog poretka ili nacionalne sigurnosti?

2.

Pruža li Direktiva o vraćanju ili neki drugi akt Unije smjernice o tome koja je posljedica činjenice da nacionalno tijelo nije izdalo potreban zahtjev u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive o vraćanju? Znači li neizdavanje potrebnog zahtjeva da su odluka o udaljavanju i odluka o zabrani povratka nevaljane?

3.	Ako članak 6. stavak 2. Direktive o vraćanju predviđa izdavanje takvog zahtjeva i takve posljedice, je li ta odredba dovoljno jasna i precizna da bi imala izravan učinak?

4.	Je li nacionalno zakonodavstvo, kao što je švedsko pravilo u članku 6.a poglavlja 8. Zakona o stranim državljanima, koje predviđa dodatne iznimke od moguće obveze izdavanja [zahtjeva] u skladu s pravom Unije?

---

(1)  Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.).

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. listopada 2022. uputio Sąd Apelacyjny w Warszawie (Poljska) – Rzecznik Praw Dziecka i dr.

(Predmet C-638/22)

(2022/C 482/14)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Apelacyjny w Warszawie

Stranke glavnog postupka

Podnositelji zahtjeva: T.C., Rzecznik Praw Dziecka, Prokurator Generalny

uz sudjelovanje: M.C., Prokuratora Prokuratury Okręgowej we Wrocławiu

Prethodno pitanje

Protivi li se članku 11. stavku 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/2000 (1) te članku 22., članku 24., članku 27. stavku 6. i članku 28. stavcima 1. i 2. Uredbe Vijeća (EU) br. 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinačena) (2) u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, primjena nacionalne odredbe prema kojoj se, u predmetima koji se odnose na odvođenje osobe koja je pod roditeljskom skrbi ili štićenik i koji se vode na temelju Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, sklopljene 25. listopada 1980. u Haagu, na zahtjev glavnog državnog odvjetnika, pravobranitelja za djecu ili pučkog pravobranitelja podnesen Sądu Apelacyjnom w Warszawie (Žalbeni sud u Varšavi) u roku od najviše dva tjedna od pravomoćnosti rješenja o odvođenju osobe koja je pod roditeljskom skrbi ili štićenik, automatski suspendira izvršenje tog rješenja?

---

(1)  SL 2003., L 338, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 133.)

(2)  SL 2019., L 178, str. 1.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. listopada 2022. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) – R. A. i dr./Luminor Bank AS, koji zastupa Luminor Bank AS Lithuanian Branch

(Predmet C-645/22)

(2022/C 482/15)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Aukščiausiasis Teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelji u prvostupanjskom postupku, žalitelji i podnositelji žalbe u kasacijskom postupku: R. A. i dr.

Tuženik u prvostupanjskom postupku i podnositelj žalbe u kasacijskom postupku: Luminor Bank AS, koji zastupa Luminor Bank AS Lithuanian Branch

Prethodna pitanja

1.

Mogu li se članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ (1) tumačiti na način da sud, ako potrošač izrazi volju da se ugovor održi na snazi zamjenom nepoštene odredbe koju sadržava, nakon što utvrdi da ugovor ne može ostati valjan nakon uklanjanja odredbe za koju se utvrdilo da je nepoštena, može odlučiti o pitanju zamjene nepoštene odredbe a da prethodno nije ocijenio mogućnost utvrđenja ništetnosti ugovora u cijelosti?

2.	Ovisi li odgovor na prvo pitanje o tome može li nacionalni sud zamijeniti nepoštenu odredbu sadržanu u ugovoru dispozitivnom odredbom ili odredbom nacionalnog prava koja se primjenjuje na temelju zajedničkog sporazuma između strana predmetnog ugovora?

---

(1)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim [odredbama] u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. listopada 2022. uputio Visoki upravni sud (Hrvatska) – Kolin Inşaat Turizm Sanayi ve Ticaret A.Ș. protiv Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave

(Predmet C-652/22)

(2022/C 482/16)

Jezik postupka: hrvatski

Sud koji je uputio zahtjev

Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Kolin Inşaat Turizm Sanayi ve Ticaret A.Ș.

Tuženik: Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave

Prethodna pitanja

1.

Dopušta li članak 76. Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (1) u vezi s člankom 36. te Direktive naručitelju da uzme u obzir dokumente koje je ponuditelj prvi put dostavio nakon proteka roka za dostavu ponuda, a koji dokumenti nisu bili obuhvaćeni inicijalnom ponudom i kojima se dokazuju činjenice koje ponuditelj nije naveo u inicijalnoj ponudi?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, treba li članak 76. Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ u vezi s člankom 36. te Direktive tumačiti na način da im se protivi to da nakon što je poništena prva odluka o odabiru i predmet vraćen naručitelju na ponovni postupak pregleda i ocjene ponuda javni naručitelj traži od gospodarskog subjekta nadopunu dokumenata kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta za sudjelovanje u postupku javne nabave, a koji nisu bili obuhvaćeni inicijalnom ponudom, poput popisa izvršenih radova, nadopunjenog referencom koja nije bila na izvornom popisu radova odnosno koja nije bila sastavni dio inicijalne ponude?

3.

Treba li članak 76. Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ u vezi s člankom 36. te Direktive tumačiti na način da im se protivi to da nakon što je poništena prva odluka o odabiru i predmet vraćen naručitelju na ponovni postupak pregleda i ocjene ponuda gospodarski subjekt dostavi javnom naručitelju dokumente kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta za sudjelovanje u postupku javne nabave, a koji nisu bili obuhvaćeni inicijalnom ponudom, poput popisa izvršenih radova, nadopunjenog referencom koja nije bila na izvornom popisu radova odnosno koja nije bila sastavni dio inicijalne ponude?

---

(1)  SL 2014., L 94, str. 243.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. listopada 2022. uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Litva) – Bruc Bond UAB/Lietuvos bankas

(Predmet C-661/22)

(2022/C 482/17)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas

Stranke glavnog postupka

Žalitelj (tužitelj u prvostupanjskom postupku): Bruc Bond UAB

Druga stranka u žalbenom postupku (tuženik u prvostupanjskom postupku): Lietuvos bankas

Prethodno pitanje

U okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, ako institucija za platni promet prihvati novčana sredstva bez konkretnog platnog naloga da ih prenese istog ili sljedećeg radnog dana te ona na računu koji je kod nje otvoren radi izvršavanja platnih transakcija ostanu dulje od rokova za izvršenje platne usluge koji su predviđeni u zakonodavstvu, treba li radnje institucije za platni promet smatrati:

(a)

dijelom platne usluge ili platne transakcije u smislu članka 4. točke 3. odnosno točke 5. Direktive (EU) Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (1), koje izvršava institucija za platni promet; ili

(b)

izdavanjem elektroničkog novca u smislu članka 2. točke 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (2) [?]

---

(1)  Direktiva (EU) Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL 2015., L 337, str. 35.)

(2)  Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL 2009., L 267, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 11., str. 94.)

Presuda Općeg suda od 19. listopada 2022. – SC/Eulex Kosovo

(Predmet T-242/17 RENV) (1)

(„Arbitražna klauzula - Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Međunarodno civilno osoblje međunarodnih misija Europske unije - Uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme - Interni natječaj - Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme - Ugovorna odgovornost - Izvanugovorna odgovornost - Tužba za naknadu štete - Nadležnost Općeg suda - Dopuštenost - Postupak zbog ogluhe”)

(2022/C 482/18)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: SC (zastupnik: A. Kunst, odvjetnica)

Tuženik: Eulex Kosovo (Priština, Kosovo) (zastupnici: L.-G. Wigemark, agent, uz asistenciju E. Raoult, odvjetnice)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članaka 272. i 268. UFEU-a, tužitelj od Općeg suda u bitnome zahtijeva da – nakon što utvrdi, kao prvo, da Eulex Kosovo nije ispunio svoje ugovorne i izvanugovorne obveze i kao drugo, da su odluka o neprihvaćanju njegove prijave nakon internog natječaja održanog 19. srpnja 2016. za mjesto državnog odvjetnika i odluka o neproduljenju njegova posljednjeg ugovora o radu koje je posljedica toga, nezakonite – Eulexu Kosovo naloži da naknadi imovinsku i neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu toga.

Izreka

1.

Eulexu Kosovo nalaže se osobi SC isplatiti naknadu pretrpljene imovinske štete jednaku iznosu 19 mjesečnih bruto plaća, kojem valja dodati dnevnice i dodatak na plaću, u iznosu koji bi odgovarao slučaju da je potonji ugovor o radu bio produljen do 14. lipnja 2018., kao i naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu, procijenjenu ex æquo et bono na iznos od 50.000 eura.

2.	Eulexu Kosovo nalaže se snošenje troškova u vezi s ovim postupkom i s postupkom u predmetima C-730/18 P i T-242/17.

---

(1)  SL C 231, 17. 7. 2017.

Presuda Općeg suda od 9. studenoga 2022. – Ferriera Valsabbia i Valsabbia Investimenti/Komisija

(Predmet T-655/19) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište betonsko- armaturnih šipki - Odluka kojom se, nakon prestanka važenja UEZUČ-a, utvrđuje povreda članka 65. UEZUČ-a na temelju Uredbe (EZ) br. 1/2003 - Utvrđivanje cijena - Ograničenje i nadzor proizvodnje i prodaje - Odluka donesena nakon poništenja prethodnih odluka - Održavanje novog saslušanja u nazočnosti tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje - Prava obrane - Načelo dobre uprave - Razuman rok - Obveza obrazlaganja”)

(2022/C 482/19)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Ferriera Valsabbia SpA (Odolo, Italija), Valsabbia Investimenti SpA (Odolo) (zastupnici: D. Fosselard, D. Slater i G. Carnazza, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Rossi, G. Conte i C. Sjödin, agenti, uz asistenciju P. Manzinija, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije C(2019) 4969 final od 4. srpnja 2019., koja se odnosi na povredu članka 65. UEZUČ-a (predmet AT.37956 – Betonsko-armaturne šipke), u dijelu u kojem se njome utvrđuje da su tužitelji povrijedili tu odredbu te im se nalaže solidarno plaćanje novčane kazne u iznosu od 5,125 milijuna eura.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvima Ferriera Valsabbia SpA i Valsabbia Investimenti SpA nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 399, 25. 11. 2019.

Presuda Općeg suda od 9. studenoga 2022. – Alfa Acciai/Komisija

(Predmet T-656/19) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište betonsko- armaturnih šipki - Odluka kojom se, nakon prestanka važenja UEZUČ-a, utvrđuje povreda članka 65. UEZUČ-a na temelju Uredbe (EZ) br. 1/2003 - Utvrđivanje cijena - Ograničenje i nadzor proizvodnje i prodaje - Odluka donesena nakon poništenja prethodnih odluka - Održavanje novog saslušanja u nazočnosti tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje - Prava obrane - Načelo dobre uprave - Razuman rok - Obveza obrazlaganja”)

(2022/C 482/20)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Alfa Acciai SpA (Brescia, Italija) (zastupnici: D. Fosselard, D. Slater i G. Carnazza, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Rossi, G. Conte i C. Sjödin, agenti, uz asistenciju P. Manzinija, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije C(2019) 4969 final od 4. srpnja 2019., koja se odnosi na povredu članka 65. UEZUČ-a (predmet AT.37956 – Betonsko-armaturne šipke), u dijelu u kojem se njome utvrđuje da je tužitelj povrijedio u odredbu te mu se nalaže plaćanje novčane kazne u iznosu od 3,587 milijuna eura.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Alfa Acciai SpA nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 399, 25. 11. 2019.

Presuda Općeg suda od 9. studenoga 2022. – Feralpi/Komisija

(Predmet T-657/19) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište betonsko-armaturnih šipki - Odluka kojom se, nakon prestanka važenja UEZUČ-a, utvrđuje povreda članka 65. UEZUČ-a na temelju Uredbe (EZ) br. 1/2003 - Utvrđivanje cijena - Ograničenje i nadzor proizvodnje i prodaje - Odluka donesena nakon poništenja prethodnih odluka - Održavanje novog saslušanja u nazočnosti tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje - Prava obrane - Načelo dobre uprave - Razuman rok - Obveza obrazlaganja - Proporcionalnost - Načelo non bis in idem - Prigovor nezakonitosti - Jedinstvena, složena i trajna povreda - Dokaz sudjelovanja u zabranjenom sporazumu - Javno distanciranje - Neograničena nadležnost”)

(2022/C 482/21)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Feralpi Holding SpA (Brescia, Italija) (zastupnici: G. Roberti i I. Perego, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Rossi, G. Conte i C. Sjödin, agenti, uz asistenciju P. Manzinija, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije C(2019) 4969 final od 4. srpnja 2019., koja se odnosi na povredu članka 65. UEZUČ-a (predmet AT.37956 – Betonsko-armaturne šipke), i/ili ukidanje ili smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tužitelju.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Feralpi Holding SpA nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 399, 25. 11. 2019.

Presuda Općeg suda od 9. studenoga 2022. – Ferriere Nord/Komisija

(Predmet T-667/19) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište betonsko- armaturnih šipki - Odluka kojom se, nakon prestanka važenja UEZUČ-a, utvrđuje povreda članka 65. UEZUČ-a na temelju Uredbe (EZ) br. 1/2003 - Utvrđivanje cijena - Ograničenje i nadzor proizvodnje i prodaje - Odluka donesena nakon poništenja prethodnih odluka - Održavanje novog saslušanja u nazočnosti tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje - Prava obrane - Načelo dobre uprave - Razuman rok - Obveza obrazlaganja - Proporcionalnost - Načelo non bis in idem - Prigovor nezakonitosti - Dokaz sudjelovanja u zabranjenom sporazumu - Otegotne okolnosti - Ponavljanje povrede - Olakotne okolnosti - Jednako postupanje - Neograničena nadležnost”)

(2022/C 482/22)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Ferriere Nord SpA (Osoppo, Italija) (zastupnici: W. Viscardini, G. Donà i B. Comparini, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Rossi, G. Conte i C. Sjödin, agenti, uz asistenciju M. Moretta, odvjetnika)

Intervenijent u potporu tuženiku: Vijeće Europske unije (zastupnici: O. Segnana i E. Ambrosini, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije C(2019) 4969 final od 4. srpnja 2019., koja se odnosi na povredu članka 65. UEZUČ-a (predmet AT.37956 – Betonsko-armaturne šipke), i podredno, za smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tužitelju.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Ferriere Nord SpA nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3.	Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 399, 25. 11. 2019.

Presuda Općeg suda od 19. listopada 2022. – Grčka/Komisija

(Predmet T-850/19) (1)

(„Državne potpore - Djelatnosti povezane s proizvodnjom, preradom i stavljanjem na tržište poljoprivrednih proizvoda - Programi potpora koje je Grčka dodijelila u obliku subvencija za kamate i državnih jamstava za postojeće zajmove i nove zajmove kako bi popravila štetu prouzročenu prirodnim nepogodama ili drugim izvanrednim događajima - Odluka kojom se programi potpora proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem i nezakonitima te se nalaže povrat isplaćenih potpora - Potpora ograničena na pogođena zemljopisna područja - Prednost - Selektivnost - Načelo dobre uprave - Trajanje postupka - Legitimna očekivanja - Rok zastare - Članak 17. Uredbe (EU) 2015/1589”)

(2022/C 482/23)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Helenska Republika (zastupnici: E. Tsaousi, E. Leftheriotou i A.-V. Vasilopoulou, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Bouchagiar i T. Ramopoulos, agenti)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a Helenska Republika zahtijeva poništenje Odluke Komisije (EU) 2020/394 оd 7. listopada 2019. o mjerama SA.39119 (2016/C) (ex 2015/NN) (ex 2014/CP) koje je provela Helenska Republika u obliku subvencija za kamate i jamstava u vezi s požarima iz 2007. (ova se odluka odnosi isključivo na poljoprivredni sektor) (SL 2020., L 76, str. 4.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Helenskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 68, 2. 3. 2020.

Presuda Općeg suda od 19. listopada 2022. – Sogia Ellas/Komisija

(Predmet T-347/20) (1)

(„Državne potpore - Djelatnosti povezane s proizvodnjom, preradom i stavljanjem na tržište poljoprivrednih proizvoda - Programi potpora koje je Grčka dodijelila u obliku subvencija za kamate i državnih jamstava za postojeće zajmove i nove zajmove kako bi popravila štetu prouzročenu prirodnim nepogodama ili drugim izvanrednim događajima - Odluka kojom se programi potpora proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem i nezakonitima te se nalaže povrat isplaćenih potpora - Potpora ograničena na pogođena zemljopisna područja - Prednost - Selektivnost - Načelo privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu - Načelo dobre uprave - Pravo na saslušanje - Trajanje postupka - Legitimna očekivanja - Rok zastare - Članak 17. Uredbe (EU) 2015/1589”)

(2022/C 482/24)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Sogia Ellas AE (Atena, Grčka) (zastupnici: P. Bernitsas, M. Androulakaki, A. Patsalia i E. Kalogiannis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Bouchagiar i T. Ramopoulos, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Myloi Sogias AE (Maroussi, Grčka) (zastupnici: S. Pappas i A. Pappas, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje Odluke Komisije (EU) 2020/394 оd 7. listopada 2019. o mjerama SA.39119 (2016/C) (ex 2015/NN) (ex 2014/CP) koje je provela Helenska Republika u obliku subvencija za kamate i jamstava u vezi s požarima iz 2007. (ova se odluka odnosi isključivo na poljoprivredni sektor) (SL 2020., L 76, str. 4.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvo Sogia Ellas AE snosit će vlastite troškove i troškove Europske komisije.

3.	Društvo Myloi Sogias AE snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 271, 17. 8. 2020.

Presuda Općeg suda od 19. listopada 2022. – Lenovo Global Technology Belgium/Zajedničko poduzeće za europsko računalstvo visokih performansi

(Predmet T-717/20) (1)

(„Javna nabava - Postupci javne nabave - Nabava, dostava, instaliranje i održavanje superračunala Leonardo za subjekt domaćin Cineca - Odbijanje ponuditeljeve ponude - Jednako postupanje - Načelo dobre uprave - Očita pogreška u ocjeni”)

(2022/C 482/25)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Lenovo Global Technology Belgium BV (Machelen, Belgija) (zastupnici: S. Sakellariou, G. Forwood i F. Abou Zeid, odvjetnici)

Tuženik: Zajedničko poduzeće za europsko računalstvo visokih performansi (zastupnici: P.-E. Partsch i F. Dewald, odvjetnici)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: L. André, M. Ilkova, P.-J. Loewenthal, C. Vollrath i T. Van Noyen, agenti)

Predmet

Tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke Ares(2020)5103538 Zajedničkog poduzeća za europsko računalstvo visokih performansi (EuroHPC) od 29. rujna 2020. o odbijanju njegove ponude za seriju br. 3 u okviru postupka javne nabave SMART 2019/1084 u vezi s nabavom, dostavom, instaliranjem i održavanjem superračunala Leonardo, za subjekt domaćin Cineca i dodjeli ugovora drugom ponuditelju.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvo Lenovo Global Technology Belgium BV snosit će vlastite troškove kao i troškove Zajedničkog poduzeća za europsko računalstvo visokih performansi (EuroHPC).

3.	Europska komisija snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 53, 15. 2. 2021.

Presuda Općeg suda od 19. listopada 2022. – Greenwich Polo Club/EUIPO – Lifestyle Equities (GREENWICH POLO CLUB)

(Predmet T-437/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije GREENWICH POLO CLUB - Raniji verbalni žig Europske unije BEVERLY HILLS POLO CLUB - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Opseg ispitivanja koje mora provesti žalbeno vijeće - Članak 71. Uredbe 2017/1001 - Članak 27. stavak 2. Delegirane uredbe (EU) 2018/625”)

(2022/C 482/26)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Greenwich Polo Club, Inc. (Greenwich, Connecticut, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: R. Zammitt, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: T. Frydendahl i J. Ivanauskas, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Lifestyle Equities CV (Amsterdam, Nizozemska) (zastupnik: S. Terpstra, odvjetnik)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužitelj zahtijeva poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 10. svibnja 2021. (predmet R 300/2020-1) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između intervenijenta, društva Lifestyle Equities CV i njega.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Greenwich Polo Club, Inc. nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 401, 4. 10. 2021.

Presuda Općeg suda od 19. listopada 2022. – Kaczorowska/EUIPO – Groupe Marcelle (MAESELLE)

(Predmet T-716/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije MAESELLE - Raniji figurativni žig Europske unije MARCELLE - Relativni razlog za odbijanje - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2022/C 482/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužiteljica: Katarzyna Kaczorowska (Varšava, Poljska) (zastupnik: P. Kurcman, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: M. Chylińska i D. Gája, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Groupe Marcelle Inc. (Lachine, Quebec, Kanada)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužiteljica zahtijeva poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 6. rujna 2021. (predmet R 670/2021-4).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Katarzyna Kaczorowska snosit će troškove.

---

(1)  SL C 2, 3. 1. 2022.

Presuda Općeg suda od 19. listopada 2022. – Kaczorowska/EUIPO – Groupe Marcelle (MAESELLE)

(Predmet T-718/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije MAESELLE - Raniji figurativni žig Europske unije MARCELLE - Relativni razlog za odbijanje - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2022/C 482/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužiteljica: Katarzyna Kaczorowska (Varšava, Poljska) (zastupnik: P. Kurcman, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: M. Chylińska i D. Gája, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Groupe Marcelle Inc. (Lachine, Quebec, Kanada)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a, tužiteljica zahtijeva poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 6. rujna 2021. (predmet R 671/2021-4).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Katarzyna Kaczorowska snosit će troškove.

---

(1)  SL C 2, 3. 1. 2022.

Rješenje Općeg suda od 27. listopada 2022. – Coulter Ventures/EUIPO – iWeb (R)

(Predmet T-457/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Povlačenje prigovora - Obustava postupka”)

(2022/C 482/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Coulter Ventures LLC (Columbus, Ohio, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: R. Dissmann, L. Jones i M. Lotz, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: M. Eberl i D. Gája, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: iWeb GmbH (Berlin, Njemačka) (zastupnik: T. Boddien, odvjetnik)

Predmet

Tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 2. lipnja 2021. (predmet R 2789/2019-4).

Izreka

1.	Obustavlja se postupak po tužbi.

2.	Društvima Coulter Ventures LLC i iWeb GmbH nalaže se snošenje vlastitih troškova i, svakome od njih, polovice troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

---

(1)  SL C 391, 27. 9. 2021.

Tužba podnesena 16. rujna 2022. – Robin Wood i dr./Komisija

(Predmet T-575/22)

(2022/C 482/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Robin Wood – Gewaltfreie Aktionsgemeinschaft für Natur und Umwelt eV (Hamburg, Njemačka) i šest drugih tužitelja (zastupnik: C. Baldon, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Komisijinu odluku pod oznakom Ares(2022)4939323 od 6. srpnja 2022. kojom je Komisija odbila zahtjev za interno preispitivanje od 3. veljače 2022. koji su tužitelji podnijeli na temelju članka 10. Aarhuške uredbe;

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu sljedeće tužbene razloge.

1.

U vezi s „šumarskim djelatnostima” tužitelji ističu šest tužbenih razloga u kojima tvrde da je pobijana odluka zahvaćena: — pogreškama koje se tiču prava i očitim pogreškama u ocjeni u vezi s kriterijem za određivanje toga kad neka djelatnost znatno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena; — pogreškama koje se tiču prava i očitim pogreškama u ocjeni u vezi s izuzećem od analize klimatskih koristi za šumarska gospodarstva manja od 13 ha u kriterijima za znatan doprinos ublažavanju klimatskih promjena; — pogreškama koje se tiču prava i očitim pogreškama u ocjeni u vezi s kriterijem za određivanje toga kad neka djelatnost ne nanosi bitnu štetu prilagodbi klimatskim promjenama; — pogreškama koje se tiču prava u vezi s kriterijima za određivanje toga kad neka djelatnost ne nanosi bitnu štetu prijelazu na kružno gospodarstvo; — pogreškama koje se tiču prava u vezi s kriterijima za određivanje toga kad neka djelatnost ne nanosi bitnu štetu ublažavanju klimatskih promjena; — pogreškama koje se tiču prava i očitim pogreškama u ocjeni u vezi s kriterijima za određivanje toga kad neka djelatnost ne nanosi bitnu štetu zaštiti i obnovi bioraznolikosti i ekosustavâ.

2.

U vezi s „djelatnostima šumske bioenergije”, tužitelji ističu šest tužbenih razloga u kojima tvrde da je pobijana odluka zahvaćena: — očitim pogreškama u ocjeni u pogledu tvrdnje da su kriteriji „znatnog doprinosa ublažavanju klimatskih promjena” prikladni za određivanje toga da neka djelatnost znatno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena; — pogreškama koje se tiču prava u odnosu na standarde za utvrđivanje kriterija tehničke provjere; — očitim pogreškama u ocjeni u pogledu zaključka da se kriteriji „znatnog doprinosa ublažavanju klimatskih promjena” za djelatnosti šumske bioenergije temelje na nepobitnim znanstvenim dokazima i načelu opreznosti; — očitim pogreškama u ocjeni prilikom određivanja toga da kriterij „ne nanosi bitnu štetu” za djelatnosti šumske bioenergije osigurava to da djelatnosti ne nanose bitnu štetu drugim okolišnim ciljevima Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. (1); — pogreškama koje se tiču prava i očitim pogreškama u ocjeni u pogledu kriterija u vezi sa znatnim doprinosom prilagodbi klimatskim promjenama; — pogreškama koje se tiču prava i pogreškama u ocjeni u primjeni Pariškog sporazuma i Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime.

---

(1)  Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL 2020., L 198, str. 13. i ispravci SL 2021., L 345, str. 41., SL 2022., L 156, str. 159.).

Tužba podnesena 23. rujna 2022. – RH i dr./Komisija

(Predmet T-596/22)

(2022/C 482/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: RH, RI, RJ, RK, RL (zastupnik: P. Holtrop, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Odluku Komisije C (2022) 3942 final od 8. lipnja 2022., državna potpora SA. 102454 (2022/N) – Španjolska i SA. 102569 (2022/N) – Portugal – o mehanizmu za prilagodbu troškova proizvodnje čiji je cilj smanjenje veleprodajne cijene električne energije na iberijskom tržištu,

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče činjenica i da je povrijedila funkcioniranje nacionalne mjere državne potpore. Komisija nije pravilno razumjela funkcioniranje mjere iz Real Decreto-Leya 10/2022. (1) Iz analize koju je Komisija izvršila u pobijanoj odluci ne proizlazi to da je Komisija bila svjesna toga da izuzeće za zaštićenu opskrbu električnom energijom ne obuhvaća sve moguće instrumente zaštite od rizika, jer u određenim točkama upućuje na izuzeće na način da se odnosi na sudionike na veleprodajnom tržištu, dok u drugima smatra da utječe na svaki instrument zaštite od rizika. Posljedica toga je Komisijino neuzimanje u obzir stajalište tužitelja i pogrešan zaključak da je program državnih potpora u skladu s pravom EU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da mjera iz Real Decreto-Leya 10/2022 nije prikladna ni proporcionalna: — iako je mehanizam državnih potpora dobro usmjeren na postizanje svoga cilja, bilo je moguće koristiti druge manje narušavajuće mjere kako bi se ispunio njegov cilj, a koje ne bi negativno utjecale na položaj tužitelja na tržištu; — jednako tako, te bi mjere spriječile poremećaje koji su posljedica programa potpora, poput stavljanja tužiteljâ u nepovoljniji položaj naspram tržišnih konkurenata s drugačijim strukturama opskrbe energijom ili mogućnosti dodjele neočekivane dobiti poduzetniku, s kojim su tužitelji zaštitili dio svoje potrošnje električne energije, i njegovim klijentima.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da mjera iz Real Decreto-Leya 10/2022 nije u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća (2) i člankom 5. Direktive 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća: (3) — program državnih potpora nije u skladu s iznimkama od slobodnog određivanja cijena iz članka 5. stavka 2. Direktive 2019/944 jer je bilo moguće poduzeti druge manje štetne mjere; — osim toga, posljedica mjere su neproporcionalni dodatni troškovi nastali tužiteljima koji su, u skladu sa sljedećim razlogom, diskriminatorni.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na diskriminaciji: — činjenica da se svi instrumenti zaštite od rizika ne uključe u područje primjene iznimke od mehanizma za prilagodbu je diskriminatorna. Kriteriji za isključenje nisu relevantni, s obzirom na to da i kupci na veleprodajnom tržištu i drugi tržišni operateri mogu potpisati slične instrumente za zaštitu od rizika i da imaju jednake ugovorne strukture opskrbe energijom; — osim toga, diskriminacija je tim značajnija jer su te sličnosti posljedica liberalizacije sektora na temelju prava Unije. Tužitelji nisu upoznati s bilo kakvim opravdanjem za tu diskriminaciju, ali smatraju da nije vjerojatno da bi bilo koje objašnjenje bilo proporcionalno.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila legitimna očekivanja tužitelja. Tužitelji su postupali u skladu s uputama i poticajima europskih institucija, osobito Komisije. Slijedom toga, postupali su kao aktivni i ekološko svjesni potrošači i potpisali instrument zaštite od rizika s poduzetnikom koji se razlikuje od njihovih opskrbljivača energijom, što je zajamčilo to da je sva električna energija koju su koristili došla iz obnovljivog izvora. Međutim, Komisija je povrijedila to očekivanje i odobrila mjeru koja ih je kaznila zbog uključivanja u takvu ugovornu strukturu opskrbe energijom.

---

(1)  Real Decreto-ley 10/2022, de 13 de mayo, por el que se establece con carácter temporal un mecanismo de ajuste de costes de producción para la reducción del precio de la electricidad en el mercado mayorista (Kraljevska uredba sa zakonskom snagom 10/2022 od 13. svibnja o privremenom uspostavljanju mehanizma za prilagodbu troškova proizvodnje u cilju smanjenja cijene električne energije na veleprodajnom tržištu).

(2)  Uredba (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije (preinaka) (SL 2019., L 158, str. 54.)

(3)  Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (preinaka) (SL 2019., L 158, str. 125.)

Tužba podnesena 29. rujna 2022. – RN/EUIPO

(Predmet T-606/22)

(2022/C 482/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: RN (zastupnik: S. Moya Felix, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku tijela za imenovanje (izvršni direktor u EUIPO-u) od 4. srpnja 2022. o odgovoru na žalbu podnesenu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju u odnosu na izostanak plaćanja naknade za obrazovanje tužitelju, tijekom određenih razdoblja, kao i na nepriznavanje tužiteljeva prava da primi polovinu svih obiteljskih naknada (koje obuhvaćaju 1/3 naknade za kućanstvo, naknadu za uzdržavano dijete i naknadu za obrazovanje tužiteljeva sina) od konkretnog datuma;

—	slijedom toga, prizna tužiteljevo pravo na navedene obiteljske naknade (naknada za obrazovanje tijekom određenih razdoblja, kao i polovinu obiteljskih naknada, koje obuhvaćaju 1/3 naknade za kućanstvo, naknadu za uzdržavano dijete i naknadu za obrazovanje tužiteljeva sina) od konkretnog datuma;

—	naloži tijelu za imenovanje (EUIPO) snošenje svih troškova spora pred Općim sudom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 67. u vezi s člankom 63. Pravnika o osoblju EU-a. (1) EUIPO nije poštovao odluku nacionalnog suda donesenu 28. studenoga 2021. koja se odnosi na pravo na skrb, time što je smatrao da 50 % obiteljskih naknada ne bi trebalo platiti tužitelju nego samo drugom roditelju, koji je dužnosnik EUIPO-a, na temelju potpuno diskrecijskih razloga, poput onoga da se u odluci nacionalnog suda ne navodi da tužiteljev sin živi s oba roditelja tijekom točno 50 % vremena. EUIPO je iskrivio činjenice jer se u odlukama Obiteljskog suda obično ne konkretiziraju vremenska razdoblja, sati ili dani.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 1., 2., 3. Priloga VII. Pravilniku o osoblju EU-a o obiteljskim naknadama. Tužitelj stoga osporava odluke EUIPO-va tijela za imenovanje ne samo u pogledu odbijanja polovine obiteljskih naknada od konkretnog datuma pa nadalje, nego i u pogledu odbijanja naknada za obrazovanje za određena konkretna razdoblja.

---

(1)  Uredba br. 31 (EEZ), 11 (EZAE) o Pravilniku o osoblju za dužnosnike i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 1962., P 045, str. 1385.).

Tužba podnesena 7. listopada 2022. – Sberbank Europe/ESB

(Predmet T-632/22)

(2022/C 482/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sberbank Europe AG (Beč, Austrija) (zastupnik: O. Behrends, odvjetnik)

Tuženik: Europska središnja banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku ESB-a od 27. srpnja 2022., kojom je tužitelju odbijen pristup ocjeni toga da li subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti u skladu s člankom 18. Uredbe br. 806/2014 (1) koju je ESB izvršio 27. veljače 2022. u odnosu na tužiteljevo društvo kći u Sloveniji, Sberbank banku d.d.;

—	naloži ESB-u snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, u kojem se tvrdi da je ESB pogrešno protumačio i primijenio članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima time što je pogrešno pretpostavio da je pravo svake osobe na pristup svojem spisu u skladu s člankom 41. stavkom 2. točkom (b) Povelje ograničeno na mogućnost ispitivanja spisa kako bi mogla koristiti pravo na saslušanje u odnosu na konkretnu odluku koja podliježe ispitivanju u smislu članka 263. UFEU-a, o čije donošenje dotična institucija trenutno razmatra. Tužitelj tvrdi da se pravom na temelju članka 41. stavka 2. točke (b) Povelje utvrđuje šire načelo, a to je da uprava treba biti transparentna za one osobe u odnosu na koje donosi odluke i da to proizlazi iz činjenice da članak 41. stavak 2. točka (b), za razliku od članka 41. stavka 2. točke (a) i članka 41. stavka 2. točke (c), ne sadrži ikakvo upućivanje na odluku.

2.

Drugi tužbeni razlog, u kojem se tvrdi da je ESB pogrešno protumačio i primijenio članak 22. stavak 2. Uredbe br. 1024/2013 (2) i članak 32. stavak 1. Okvirne uredbe o SSM-u. (3) Tužitelj među ostalim ističe da pojam spisa nije člankom 22. stavkom 2. drugom rečenicom Uredbe br. 1024/2013 usko definiran na način da bi se sastojao samo od dokumenata koje ESB prikuplja u svrhu donošenja konkretne odluke čije donošenje trenutno razmatra i da definicija spisa u skladu s člankom 32. stavkom 2. Okvirne uredbe o SSM-u obuhvaća sve dokumente koji se odnose na nadzor koji ESB izvršava nad relevantnim nadziranim tijelom. Tužitelj tvrdi da se članak 32. stavak 1. Okvirne uredbe o SSM-u ni u kojem slučaju ne može protumačiti tako da ograničava opseg prava u skladu s člankom 22. stavkom 2. Uredbe br. 1024/2013 i da se članak 22. stavak 2. Uredbe br. 1024/2013 i članak 32. stavak 1. Okvirne uredbe o SSM-u ne mogu tumačiti na način da ograničavaju opseg prava u skladu s člankom 41. stavkom 2. točkom (b) Povelje. Tužitelj upozorava na to da bi obje odredbe, ako bi ih trebalo tumačiti na taj način, bile nezakonite jer bi bile nespojive s nadređenim pravom.

3.

Treći tužbeni razlog, u kojem se tvrdi da je pobijana odluka nezakonita čak i na temelju ESB-ova pogrešnog uskog shvaćanja prava na pristup spisu jer ESB nije zaključio da je ESB-ova odluka donesena na transparentnoj osnovi, osobito na temelju ESB-ove odluke od 4. ožujka 2004. o javnom pristupu dokumentima ESB-a (ESB/2004/258/EZ), (4) čije je donošenje razmatrao u vrijeme donošenja pobijane odluke, odluka koja podliježe ispitivanju u smislu članka 263. UFEU-a.

---

(1)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.).

(2)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013., L 287, str. 63.).

(3)  Uredba (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u) (SL 2014., L 141, str. 1.).

(4)  2004/258/EZ: Odluka Europske središnje banke od 4. ožujka 2004. o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke (SL 2004., L 80, str. 42.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 14., str. 49.)

Tužba podnesena 13. listopada 2022. – ClientEarth/Vijeće

(Predmet T-648/22)

(2022/C 482/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ClientEarth AISBL (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: C. Ziegler, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku od 3. kolovoza 2022. (SGS 22/3264) u vezi sa zahtjevom za interno preispitivanje u skladu s glavom IV. Aarhuške uredbe u odnosu na Uredbu Vijeća (EU) 2022/515 od 31. ožujka 2022. o izmjeni Uredbe (EU) 2022/109 o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za 2022. za određene riblje stokove i skupine ribljih stokova koje se primjenjuju u vodama Unije te, za ribarska plovila Unije, u određenim vodama izvan Unije (SL 2022., L 104, str. 1. i ispravak SL 2022., L 227, str. 134.); i,

—	naloži Vijeću snošenje vlastitih troškova i troškova koje je snosio tužitelj.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci koja se tiče prava i očitoj pogrešci u ocjeni u pogledu tužiteljevih prava da dobije pristup preispitivanju na temelju Aarhuške uredbe, zbog toga što je Vijeće utvrdilo da su tužiteljevi tužbeni razlozi u okviru kojih tvrdi da Vijeće nije bilo nadležno i da je zlouporabilo svoje ovlasti prilikom donošenja Uredbe o izmjeni ukupnih dopuštenih ulova bili nedopušteni jer ne spadaju u područje primjene članka 10. Aarhuške uredbe.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci koja se tiče prava i očitoj pogrešci u ocjeni u pogledu bitnih elemenata sekundarnog prava i opsega ovlasti Vijeća da utvrdi ukupne dopuštene ulove na temelju članka 43. stavka 3. UFEU-a, jer je Vijeće počinilo: — očitu pogrešku koja se tiče prava u pogledu navodnog utjecaja Sporazuma o trgovini i suradnji na ovlast Vijeća da utvrdi ukupne dopuštene ulove protivno zakonodavstvu EU-a o ribarstvu; — očite pogreške koje se tiču prava u odnosu na marginu prosudbe koju ima da utvrdi ribolovne mogućnosti, kako su ograničene općim ciljem najvišeg održivog prinosa iz članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe o zajedničkoj ribarstvenoj politici; i — očitu pogrešku koja se tiče prava i očitu pogrešku u ocjeni u pogledu granica svojih ovlasti na temelju članka 43. stavka 3. UFEU-a.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni u odnosu na obveze Vijeća da: — provede predostrožni pristup, kako je to propisano prvim i drugim podstavkom članka 2. stavka 2., člankom 4. stavcima 1. i 8. te člankom 9. stavkom 2. Osnovne uredbe o zajedničkoj ribarstvenoj politici i strogo ograničeno ciljem najvišeg održivog prinosa; — provede pristup temeljen na ekosustavu kako je to propisano člankom 2. stavkom 3. Osnovne uredbe o zajedničkoj ribarstvenoj politici.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni u odnosu na zlouporabu ovlasti koju je Vijeće počinilo kad je donijelo Uredbu Vijeća (EU) 2022/515 od 31. ožujka 2022. o izmjeni Uredbe (EU) 2022/109 o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za 2022. za određene riblje stokove i skupine ribljih stokova koje se primjenjuju u vodama Unije te, za ribarska plovila Unije, u određenim vodama izvan Unije (SL 2022., L 104, str. 1. i ispravak SL 2022., L 227, str. 134.).

Tužba podnesena 18. listopada 2022. – Shamalov/Vijeće

(Predmet T-651/22)

(2022/C 482/35)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Kirill Shamalov (Sankt Peterburg, Rusija) (zastupnik: A. Genko, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi dopuštenom i osnovanom njegovu tužbu za poništenje i slijedom toga poništi sljedeće akte:

—	Uredbu Vijeća (EU) 269/2014 od 17. ožujka 2014. kako je izmijenjena 8. travnja 2022. Provedbenom uredbom (EU) 2022/581 (SL 2022., L 110, str. 3.), u dijelu u kojem je tužitelj njome dodan na popis sankcioniranih osoba pod brojem 908.;

—	Odluku Vijeća 2014/145/ZVSP od 17. ožujka 2014. kako je 8. travnja 2022. izmijenjena Odlukom Vijeća (ZVSP) 2022/582 od 8. travnja 2022. (SL 2022., L 110, str. 55.) u dijelu u kojem je tužitelj njome dodan na popis sankcioniranih osoba pod brojem 908.;

—

Uredbu Vijeća (EU) 269/2014 od 17. ožujka 2014. kako je izmijenjena 25. veljače 2022. Uredbom (EU) 2022/330 (SL 2022., L 51, str. 1.) u dijelu kojem omogućuje sankcioniranje „vodećih poslovnih osoba ili pravnih osoba, subjekata ili tijela uključenih u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije …” u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—

Odluku Vijeća 2014/145/ZVSP od 17. ožujka 2014. kako je izmijenjena Odlukom Vijeća (ZVSP) 2022/329 od 25. veljače 2022. (SL 2022., L 50, str. 1.) u dijelu u kojem njezin novi tekst omogućuje sankcioniranje „vodećih poslovnih osoba uključenih u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije…” u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—	akte o zadržavanju, a osobito Provedbenu uredbu (EU) 2022/1529 (SL 2022., L 239, str. 1.) i Odluku Vijeća (ZVSP) 2022/1530 (SL 2022., L 239, str. 149.) od 14. rujna 2022. u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

—	naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci u ocjeni, a podijeljen je u tri dijela. Tužitelj tvrdi da nijedan dokaz koji je Vijeće iznijelo ne zadovoljava zahtjeve europske sudske prakse u području standarda i kvalitete dokazivanja. U obrazloženju Vijeća nije utvrđeno to da tužitelj ima svojstvo vodeće osobe, nego je sve samo ostalo na kategoričnoj tvrdnji. Vijeće je tužitelja zadržalo na popisu sankcioniranih osoba iako je bilo obaviješteno o tome da on više ne obnaša visoke upravljačke funkcije.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatku u obrazloženju. Tužitelj tvrdi da Vijeće nije iznijelo niti jedan pojedinačni, specifičan i konkretan razlog na temelju kojeg bi tužitelja bilo moguće kvalificirati kao vodeću osobu.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti. Tužitelj tvrdi da postoje brojni indiciji prema kojima je Vijeće, kako bi sankcioniralo tužitelja, svoju odluku temeljilo na optužbama za nepotizam, a to nije dopušteno odredbama na temelju kojih je tužitelj sankcioniran.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti povezanim s kriterijem „vodeće poslovne osobe”, a podijeljen je na tri dijela; nepostojanje dovoljne povezanosti između kriterija i cilja koji se želi postići, povreda temeljnih načela Unije, a osobito načela jednakosti i nediskriminacije, te naposljetku povreda načela pravne sigurnosti.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju dokaza o tužiteljevu svojstvu vodeće poslovne osobe u okviru potpune kontrole nad odlukama Vijeća u području pojedinačnih sankcija.

Tužba podnesena 27. listopada 2022. – Allegro/EUIPO (SMART!)

(Predmet T-658/22)

(2022/C 482/36)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Allegro sp. z o.o. (Poznanj, Poljska) (zastupnik: M. Podbielska, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije SMART! – prijava za registraciju br. 18 525 530

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. kolovoza 2022. u predmetu R 712/2022-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	u cijelosti poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka, uključujući i troškova postupka pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU) 2017/1001;

—	povreda članka 7. stavka 2. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU) 2017/1001.

Tužba podnesena 27. listopada 2022. – Seopult/Komisija

(Predmet T-660/22)

(2022/C 482/37)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Seopult LTD (Limasol, Cipar) (zastupnici: A. Gaspar Schwalbach, C. Pinto Xavier i M. Cotrim, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi članke 1., 4. i 5. Odluke Komisije (EU) 2022/1414 оd 4. prosinca 2020. o programu potpore SA.21259 (2018/C) (ex 2018/NN) koji je proveo Portugal u korist područja Zona Franca da Madeira (ZFM) – Režim III;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga koja su u biti istovjetna ili slična tužbenim razlozima koji su istaknuti u predmetu T-588/22, Renco Valore/Komisija.

Tužba podnesena 31. listopada 2022. – Nagolimad – Serviços Internacionais/Komisija

(Predmet T-668/22)

(2022/C 482/38)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Nagolimad – Serviços Internacionais, SA (Funchal, Portugal) (zastupnici: M. Afonso i J. Ferreira Faria, odvjetnice)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Komisije C(2020) 8550 final оd 4. prosinca 2020. o programu potpore SA.21259 (2018/C) (ex 2018/NN) koji je proveo Portugal u korist područja Zona Franca da Madeira (ZFM) – Režim III.

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga koji su u biti istovjetni ili slični tužbenim razlozima istaknutim u predmetu T-553/22, Thorn Investments/Komisija.

Tužba podnesena 3. studenoga 2022. – IP/Komisija

(Predmet T-669/22)

(2022/C 482/39)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: IP (zastupnik: J. Martins, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	prihvati ovu tužbi i utvrdi da je osnovana;

—	poništi pobijane odluke;

—	naloži tuženiku snošenje troškova i

—	naloži tuženiku isplatu pravične i primjerene naknade.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe protiv odluke Europske komisije od 18. siječnja 2022. kojom se osobi IP izriče stegovna sankcija prekida njezina radnog odnosa bez otkaznog roka, tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi načela dobre uprave i obveze obrazlaganja.

Drugi tužbeni razlog temelji se na očitim pogreškama u ocjeni.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 10. Priloga IX. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije.