15.12.2022

Službeni list Europske unije

C 476/1

PREPORUKA VIJEĆA

od 8. prosinca 2022.

o pristupu cjenovno pristupačnoj i visokokvalitetnoj dugotrajnoj skrbi

(2022/C 476/01)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 292. u vezi s člankom 153. stavkom 1. točkom (k),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

Dostupna, cjenovno pristupačna i visokokvalitetna dugotrajna skrb osobama kojima je potrebna skrb omogućuje da što dulje zadrže samostalnost i žive dostojanstveno. Njome se doprinosi zaštiti ljudskih prava, promicanju društvenog napretka i međugeneracijske solidarnosti te borbi protiv društvene isključenosti i diskriminacije, a može se doprinijeti otvaranju radnih mjesta.

(2)

U studenome 2017. Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili su europski stup socijalnih prava (1), u kojem je utvrđeno dvadeset načela za potporu tržištima rada i sustavima socijalne skrbi koji dobro funkcioniraju i koji su pravedni. U 2. načelu promiče se rodna ravnopravnost poticanjem jednakog postupanja i jednakih mogućnosti žena i muškaraca u svim područjima. U 9. načelu promiče se pravo na ravnotežu između poslovnog i privatnog života za osobe koje imaju obveze pružanja skrbi. U 10. načelu ističe se pravo radnika na visoku razinu zaštite njihova zdravlja i sigurnosti na radu. U 17. načelu priznaje se pravo osoba s invaliditetom na uključenost, osobito na usluge koje im omogućuju sudjelovanje na tržištu rada i u društvu. U 18. načelu o dugotrajnoj skrbi navodi se da svi imaju pravo na cjenovno pristupačne i kvalitetne usluge dugotrajne skrbi, osobito na usluge skrbi u vlastitom domu i u zajednici.

(3)

Usluge dugotrajne skrbi koje organiziraju tijela javne vlasti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini smatraju se ponajprije socijalnim uslugama od općeg interesa jer imaju jasnu društvenu funkciju. Njima se olakšava društvena uključenost i štite temeljna prava svih osoba kojima je potrebna skrb, uključujući starije osobe.

(4)

Većina su pružatelja skrbi žene prema „Izvješću o dugotrajnoj skrbi iz 2021.: trendovi, izazovi i mogućnosti u društvu koje stari” Europske komisije i Odbora za socijalnu zaštitu (2) („Izvješće o dugotrajnoj skrbi iz 2021.”). Razlika u raspodjeli poslova skrbi utemeljena na rodu jedan je od ključnih pokretača rodne neravnopravnosti na tržištu rada. Žene u prosjeku imaju niže dohotke, uključujući mirovine, te si u manjoj mjeri mogu priuštiti skrb, a istodobno žive dulje od muškaraca, zbog čega im je dugotrajna skrb potrebnija te su izložene većem riziku od siromaštva i društvene isključenosti tijekom cijelog života. Stoga bi primjerene i cjenovno pristupačne usluge formalne dugotrajne skrbi, u kombinaciji s politikama za poboljšanje radnih uvjeta u sektoru i za usklađivanje plaćenog zaposlenja s obvezama pružanja skrbi, mogle doprinijeti rodnoj ravnopravnosti.

(5)

Ovom Preporukom promiče se primjena članaka 21., 23., 24., 25., 26., 31., 33. i 34. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (3), koji se odnose na nediskriminaciju, ravnopravnost žena i muškaraca, prava djeteta, prava starijih osoba, integraciju osoba s invaliditetom, poštene i pravične radne uvjete, prava na obiteljski i profesionalni život te socijalnu sigurnost i socijalnu pomoć.

(6)	Ovom Preporukom poštuje se Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, kojom se svim osobama s invaliditetom priznaje jednako pravo na neovisan život u zajednici te im se osiguravaju jednake mogućnosti izbora.

(7)

U Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava, koji je Komisija donijela 4. ožujka 2021., najavljena je inicijativa o dugotrajnoj skrbi čiji je cilj uspostava okvira za reforme politika radi usmjeravanja razvoja održive dugotrajne skrbi kojim se osigurava bolji pristup kvalitetnim uslugama za osobe kojima je skrb potrebna te se njime potiče države članice da ulažu u radnu snagu u području zdravstva i u području skrbi i da poboljšaju radne uvjete i pristup osposobljavanju za tu radnu snagu.

(8)

U Izvješću o dugotrajnoj skrbi iz 2021. ističe se da će potražnja za visokokvalitetnom dugotrajnom skrbi po svemu sudeći rasti i da se njezinim povećanim pružanjem može doprinijeti rodnoj ravnopravnosti i socijalnoj pravednosti. U tom se izvješću pristup, cjenovna pristupačnost i kvaliteta utvrđuju kao ključni izazovi u dugotrajnoj skrbi te se utvrđuje da je odgovarajuća radna snaga ključna kako bi se zadovoljila sve veća potražnja za visokokvalitetnim uslugama, istodobno naglašavajući da neformalna skrb često podrazumijeva zanemarene troškove.

(9)

Očekuje se da će se zbog starenja stanovništva povećati potražnja za dugotrajnom skrbi jer su smanjenje funkcionalne sposobnosti i potreba za dugotrajnom skrbi povezani sa starijom dobi. Prema izvješću o dugotrajnoj skrbi iz 2021., predviđa se da će se tijekom sljedećih 30 godina broj osoba u dobi od 65 ili više godina povećati za 41 %, s 92,1 milijun u 2020. na 130,2 milijuna u 2050., te se predviđa da će se broj osoba u dobi od 80 ili više godina povećati za 88 %, s 26,6 milijuna u 2020. na 49,9 milijuna u 2050.

(10)

Pandemija bolesti COVID-19 negativno je utjecala na sustave dugotrajne skrbi i pogoršala mnoge strukturne slabosti koje su postojale i ranije, a posebno nedostatak kvalitetnih usluga i manjak radnika, te je jasno ukazala na hitnu potrebu za jačanjem otpornosti sustavâ dugotrajne skrbi i za jačanjem nastojanja za poboljšanje osobne samostalnosti i olakšavanje neovisnog života.

(11)

Prema „Izvješću o starenju stanovništva iz 2021. – Gospodarska i proračunska predviđanja za države članice EU-a (2019.–2070.)” Europske komisije i Odbora za ekonomsku politiku, postoje znatne razlike među državama članicama kad je riječ o razinama javnog financiranja dugotrajne skrbi, pri čemu pojedine zemlje ulažu manje od 1 % BDP-a, a druge troše više od 3 % BDP-a. Prema tom izvješću, javni rashodi za dugotrajnu skrb u 2019. iznosili su 1,7 % BDP-a Unije, što je manje od procijenjene vrijednosti sati dugotrajne skrbi koju su pružili neformalni pružatelji skrbi, koja se procjenjuje na oko 2,5 % BDP-a Unije (4). U državama članicama s niskim javnim rashodima za dugotrajnu skrb manje se upotrebljavaju usluge formalne dugotrajne skrbi. Sve veća potražnja za dugotrajnom skrbi povećava pritisak na javne rashode te istodobno poziva na poboljšanje troškovne učinkovitosti pružanja dugotrajne skrbi, na primjer promicanjem zdravlja i preventivnim politikama, boljom integracijom i usmjeravanjem usluga, prikupljanjem podataka i dokaza te upotrebom novih i digitalnih tehnologija. Politike koje pogoduju održivom financiranju dugotrajne skrbi važne su za održivost javnih financija, posebno u kontekstu starenja stanovništva i smanjenja brojnosti radno aktivnog stanovništva u Uniji.

(12)	Oslanjanje u velikoj mjeri na neformalnu skrb neće biti održivo, a očekuje se da će se potreba za formalnom skrbi i pritisak na javne proračune povećati.

(13)

Pokrivenost dugotrajne skrbi socijalnom zaštitom ograničena je, a troškovi su često ozbiljna prepreka pristupu dugotrajnoj skrbi. Za mnoga su kućanstva financije glavni razlog zbog kojeg se ne služe uopće ili u većoj mjeri profesionalnim uslugama skrbi u vlastitom domu. Ako ne postoji odgovarajuća socijalna zaštita, procijenjeni ukupni troškovi dugotrajne skrbi često mogu biti veći od osobnog dohotka. Mehanizmi socijalne zaštite razlikuju se među državama članicama, a u pojedinima je javna potpora dostupna samo malom broju osoba kojima je potrebna dugotrajna skrb. Čak i ako je dostupna, socijalna zaštita često je nedostatna jer se procjenjuje da je čak i uz primanje potpore u prosjeku gotovo polovina starijih osoba kojima je potrebna dugotrajna skrb bila ispod praga siromaštva nakon plaćanja troškova skrbi u vlastitom domu iz osobnog dohotka.

(14)

Mnoge osobe nemaju pristup dugotrajnoj skrbi koja im je potrebna zbog, među ostalim, općenito niske ponude usluga i ograničenog raspona mogućnosti dugotrajne skrbi i teritorijalnih razlika u dostupnosti. U mnogim je državama članicama izbor usluga dugotrajne skrbi ograničen. Kad izbor postoji, uglavnom se može birati između neformalne skrbi, koju većinom pružaju žene, i rezidencijalne skrbi. Pružanje dugotrajne skrbi u vlastitom domu i pružanje dugotrajne skrbi u zajednici i dalje je slabo. Osim toga, teritorijalne razlike u pružanju dugotrajne skrbi otežavaju jednak pristup dugotrajnoj skrbi, posebno u ruralnim područjima i područjima pogođenima depopulacijom. Zbog nejednake pristupačnosti usluga skrbi osobe s invaliditetom imaju još manje mogućnosti izbora. Uvažavajući raznolikost aranžmana za dugotrajnu skrb u državama članicama, snažne javne mreže pružatelja usluga dugotrajne skrbi, s odgovarajućim ljudskim resursima i financijskim sredstvima, mogu doprinijeti poboljšanju pristupa uslugama dugotrajne skrbi.

(15)

Kad je riječ o dugotrajnoj skrbi, kvaliteta ovisi o djelotvornom mehanizmu za osiguravanje kvalitete, koji u mnogim državama članicama ne postoji ili za njega nisu izdvojena dostatna sredstva. Za skrb u vlastitom domu i skrb u zajednici često ne postoji dostatno osiguravanje kvalitete. Iako je kvaliteta rezidencijalne skrbi bolje regulirana, standardi kvalitete često su usmjereni na kliničke ishode i ne bave se dovoljno kvalitetom života primatelja skrbi i njihovom sposobnošću da neovisno žive. Čak i kad standardi kvalitete postoje, njihova provedba nije uvijek djelotvorna, često zbog neodgovarajućeg administrativnog ustroja ili nedostatka resursa. Nedostatak standarda visoke kvalitete koji se strogo primjenjuju i na javne i na privatne pružatelje usluga skrbi može dovesti do zanemarivanja i zlostavljanja primatelja skrbi i loših radnih uvjeta za pružatelje skrbi. Nacionalni okvir za kvalitetu dugotrajne skrbi, prilagođen nacionalnom kontekstu i operativnim ustrojima, može doprinijeti suočavanju s tim izazovima. Takav se okvir može odraziti u posebnim okvirima za kvalitetu za različite razine pružanja dugotrajne skrbi i upravljanja njome ili za različite oblike pružanja skrbi.

(16)

Dugotrajna skrb ima važnu društvenu vrijednost i potencijal za otvaranje radnih mjesta, ali države članice teško privlače i zadržavaju radnike na poslovima skrbi zbog, među ostalim, neodgovarajućih vještina, teških radnih uvjeta i niskih plaća. Postoje neiskorištene mogućnosti za rješavanje pitanja nedostatka radne snage u tom sektoru. Takve bi mjere mogle uključivati, u skladu s nacionalnim potrebama i okolnostima, usmjeravanje na radnike u nepunom radnom vremenu koji žele povećati svoj broj radnih sati, nezaposlene i neaktivne bivše pružatelje skrbi, radnike na poslovima formalne dugotrajne skrbi koji žele odgoditi svoje umirovljenje i studente. Ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica da reguliraju prihvat, uključujući opseg prihvata, državljana trećih zemalja u svrhu rada, istraživanje zakonitih i etičkih načina migracije za radnike na poslovima dugotrajne skrbi moglo bi doprinijeti rješavanju pitanja nedostatka radne snage.

(17)

U sektoru skrbi potrebne su sve složenije vještine. Vještine su kombinacija znanja, sposobnosti i stava koji pojedincu omogućuju uspješno obavljanje neke zadaće ili aktivnosti u određenom kontekstu. Osim tradicionalnih vještina i kompetencija, pružatelji skrbi često trebaju posjedovati stručna tehnološka znanja povezana s upotrebom novih tehnologija, digitalne i komunikacijske vještine, često na stranom jeziku, te vještine za odgovaranje na složene potrebe i rad u multidisciplinarnim timovima. Bez odgovarajućih politika obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim osposobljavanja na radnom mjestu, zahtjevi u pogledu vještina za mnoge osobe mogu predstavljati prepreku za ulazak u taj sektor ili za daljnji napredak u tom sektoru.

(18)

Profesionalni pružatelji skrbi često se suočavaju s nedostatkom osposobljavanja o zdravlju i sigurnosti na radu, nestandardnim radnim uvjetima, promjenjivim radnim vremenom, radom u smjenama, nedostacima u socijalnoj zaštiti, fizičkim ili mentalnim opterećenjima i niskim plaćama. Niska pokrivenost radnika na poslovima dugotrajne skrbi kolektivnim ugovorima i ograničeni javni rashodi za dugotrajnu skrb mogu doprinijeti niskim plaćama u tom sektoru.

(19)

Određene skupine radnika, uključujući radnike na poslovima skrbi koji žive u kućanstvu ili radnike koji pružaju dugotrajnu skrb u kućanstvu, suočavaju se s posebno teškim radnim uvjetima, uključujući niske plaće, nepovoljno radno vrijeme, neprijavljeni rad, nedostatnu socijalnu zaštitu i nepoštovanje ključnih pravila o zaštiti na radu te nezakonite oblike zapošljavanja. Konvencijom (br. 189) Međunarodne organizacije rada o radnicima u kućanstvu iz 2011. utvrđuju se temeljna prava i načela te se od nadležnih nacionalnih tijela zahtijeva da poduzmu niz mjera kako bi se radnicima u kućanstvu osigurali pristojni radni uvjeti.

(20)

Neformalna skrb ključna je u pružanju dugotrajne skrbi jer neformalni pružatelji skrbi, uglavnom žene, tradicionalno obavljaju većinu poslova pružanja skrbi, često zbog toga što ne postoji dostupna i cjenovno pristupačna formalna dugotrajna skrb. S druge strane, mnoge osobe također prednost daju pružanju ili primanju neformalne skrbi. Međutim, pružanje neformalne skrbi može negativno utjecati na fizičko i mentalno zdravlje i dobrobit pružatelja skrbi te je znatna prepreka zapošljavanju, posebno za žene. To neposredno utječe na njihov trenutačni dohodak, kao i na njihov dohodak u starosti zbog smanjenog stjecanja mirovinskih prava, što može biti još važnije za pružatelje skrbi koji dodatno skrbe i za djecu. Stoga su dobra ravnoteža između poslovnog i privatnog života te bolje usklađivanje poslovnih obveza i obveza skrbi potrebni za sve neformalne pružatelje skrbi, i muškarce i žene. Osim toga, u nekim slučajevima neformalni pružatelji skrbi nemaju pristup odgovarajućoj socijalnoj zaštiti i ne primaju dostatnu izravnu i/ili neizravnu potporu za svoje aktivnosti pružanja skrbi, uključujući financijsku potporu. Mjerama kojima se podupire vrednovanje njihovih vještina može se pomoći osobama koje su zainteresirane za prelazak u aktivnosti formalne skrbi. Djeca i mladi koji imaju kronično bolesne članove obitelji obično imaju više problema s mentalnim zdravljem i više poteškoća koje imaju dugoročne učinke na njihov dohodak i uključenost u društvo.

(21)

Organizacija dugotrajne skrbi razlikuje se među državama članicama. Dugotrajna skrb organizirana je u često složen sustav usluga zdravstvene skrbi i usluga socijalne skrbi, a katkad i drugih vrsta potpore, kao što su stanovanje i lokalne aktivnosti. Postoje i razlike u pogledu radnog status profesionalnih pružatelja skrbi i u pogledu uloga nacionalnih, regionalnih i lokalnih razina uprave te javnog, privatnog i zadružnog sektora. Razlikuju se i pokazatelji koji se upotrebljavaju za praćenje dugotrajne skrbi, a administrativni podaci često nisu dostupni ili usporedivi na razini Unije.

(22)

Dionici u području dugotrajne skrbi uključuju osobe kojima je potrebna dugotrajna skrb, članove njihovih obitelji i organizacije koje ih zastupaju, relevantna tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, socijalne partnere, organizacije civilnog društva, pružatelje usluga dugotrajne skrbi i tijela odgovorna za promicanje društvene uključenosti te integracije i za zaštitu temeljnih prava, uključujući nacionalna tijela za ravnopravnost. Tijela socijalne ekonomije, uključujući zadruge, društva uzajamne pomoći, udruženja i zaklade te socijalna poduzeća, važni su partneri za tijela javne vlasti u pružanju dugotrajne skrbi.

(23)

U okviru procesa europskog semestra, koji se temelji na pregledu socijalnih pokazatelja, istaknuti su izazovi u području dugotrajne skrbi, zbog čega su pojedine države članice primile preporuke za pojedinu zemlju u tom području. U smjernicama za politike zapošljavanja država članica donesenima Odlukom Vijeća (EU) 2022/2296 (5) naglašava se važnost osiguravanja pristupa dugotrajnoj skrbi koja je cjenovno pristupačna, dostupna i kvalitetna. Otvorenom metodom koordinacije za socijalnu zaštitu i socijalno uključivanje nastoji se promicati dostupna, visokokvalitetna i održiva dugotrajna skrb te se navedenom metodom taj cilj podupire praćenjem, multilateralnim nadzorom reformi, tematskim radom i uzajamnim učenjem. Odbor za socijalnu zaštitu razvio je europski okvir za kvalitetu socijalnih usluga (6), uključujući dugotrajnu skrb. Međutim, još uvijek ne postoji sveobuhvatni okvir Unije za usmjeravanje nacionalnih reformi u području dugotrajne skrbi.

(24)

Unija pruža brojne mogućnosti financiranja dugotrajne skrbi, usmjerene na različite prioritete ulaganja u skladu s posebnim propisima različitih programa financiranja, koji uključuju Europski fond za regionalni razvoj (s primarnim naglaskom na pružanju nerezidencijalnih usluga u obitelji i nerezidencijalnih usluga u zajednici), Europski socijalni fond plus i njegovo tematsko područje „Zapošljavanje i socijalne inovacije”, Fond za pravednu tranziciju, Obzor Europa, program „EU za zdravlje”, program Digitalna Europa, tehničku potporu za poboljšanje kapaciteta nacionalnih tijela za osmišljavanje, razvoj i provedbu reformi u okviru Instrumenta za tehničku potporu i Mehanizam za oporavak i otpornost za prihvatljive reforme i ulaganja u kontekstu oporavka od pandemije bolesti COVID-19.

(25)

Ova se Preporuka temelji na pravu Unije o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima, kao što su Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), Direktiva (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća (8) i Direktiva (EU) 2022/2041 Europskog parlamenta i Vijeća (9), o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, kao što je Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća (10), te o zdravlju i sigurnosti na radu, kao što je Direktiva Vijeća 89/391/EEZ (11), Direktiva Vijeća 89/656/EEZ (12), Direktiva Vijeća 90/269/EEZ (13), Direktiva Vijeća 98/24/EZ (14), Direktiva 2000/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15), Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16), Direktiva 2004/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17) i Direktiva 2013/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća (18), koje je primjenjivo na dugotrajnu skrb i relevantno za dugotrajnu skrb.

(26)

Uz puno poštovanje načelâ supsidijarnosti i proporcionalnosti i uzimajući u obzir raznolikost i različit organizacijski ustroj sustava dugotrajne skrbi, uključujući decentralizirane sustave, ovom se Preporukom ne dovode u pitanje ovlasti država članica da organiziraju svoje sustave socijalne zaštite niti ih se sprečava da zadrže ili donesu odredbe o socijalnoj zaštiti koje nadilaze preporučene odredbe,

DONIJELO JE OVU PREPORUKU:

CILJ I PODRUČJE PRIMJENE

Cilj je ove Preporuke poboljšati pristup cjenovno pristupačnoj i visokokvalitetnoj dugotrajnoj skrbi za sve osobe kojima je potrebna.

Ova se Preporuka odnosi na sve osobe kojima je potrebna dugotrajna skrb te na sve formalne i neformalne pružatelje skrbi. Primjenjuje se na dugotrajnu skrb koja se pruža u svim oblicima pružanja skrbi.

DEFINICIJE

Za potrebe ove Preporuke primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„dugotrajna skrb” znači niz usluga i oblika pomoći za osobe koje zbog mentalne i/ili fizičke slabosti, bolesti i/ili invaliditeta tijekom duljeg razdoblja ovise o potpori u svakodnevnim aktivnostima i/ili im je potrebna trajna zdravstvena skrb. Svakodnevne aktivnosti za koje je potrebna potpora mogu biti aktivnosti skrbi o sebi koje osoba mora obavljati svaki dan, to jest aktivnosti svakodnevnog života, kao što su kupanje, odijevanje, hranjenje, sjedanje na stolicu i ustajanje sa stolice, lijeganje u krevet i ustajanje iz kreveta, kretanje, upotreba nužnika i kontrola funkcija mokraćnog mjehura i crijeva, ili mogu biti povezane s neovisnim životom, to jest instrumentalne aktivnosti svakodnevnog života, kao što su priprema obroka, upravljanje novcem, kupnja namirnica ili osobnih predmeta, obavljanje lakših ili težih kućanskih poslova te upotreba telefona;

(b)	„formalna dugotrajna skrb” znači dugotrajna skrb koju pružaju profesionalni radnici na poslovima dugotrajne skrbi, koja može biti u obliku skrbi u vlastitom domu, skrbi u zajednici ili rezidencijalne skrbi;

(c)	„skrb u vlastitom domu” znači formalna dugotrajna skrb koju u privatnom domu primatelja skrbi pruža jedan ili više profesionalnih radnika na poslovima dugotrajne skrbi;

(d)	„skrb u zajednici” znači formalna dugotrajna skrb koja se pruža i organizira na razini zajednice, na primjer, u obliku dnevnih usluga skrbi za odrasle osobe ili privremene skrbi za odrasle osobe;

(e)	„rezidencijalna skrb” znači formalna dugotrajna skrb koja se pruža osobama koje borave u rezidencijalnoj ustanovi za pružanje dugotrajne skrbi;

(f)	„neformalna skrb” znači dugotrajna skrb koju pruža neformalni pružatelj skrbi, odnosno određena osoba u društvenom okruženju osobe kojoj je potrebna skrb, uključujući partnera, dijete, roditelja ili drugu osobu, a koja nije zaposlena kao profesionalni radnik na poslovima dugotrajne skrbi;

(g)	„neovisan život” znači da sve osobe kojima je potrebna dugotrajna skrb mogu živjeti u zajednici s jednakim mogućnostima izbora kao i ostali, imati mogućnost odabrati mjesto boravka, gdje i s kim će živjeti, na ravnopravnoj osnovi s drugima, te da nisu obvezne živjeti u određenom obliku stanovanja;

(h)	„radnik na poslovima dugotrajne skrbi u kućanstvu” znači svaka osoba koja u okviru radnog odnosa obavlja poslove u kućanstvu i pruža dugotrajnu skrb;

(i)	„radnik na poslovima skrbi koji živi u kućanstvu” znači radnik na poslovima dugotrajne skrbi u kućanstvu koji živi s primateljem skrbi i pruža dugotrajnu skrb.

PRIMJERENOST, DOSTUPNOST I KVALITETA

Preporučuje se da države članice osiguraju primjerenost socijalne zaštite za dugotrajnu skrb, osobito osiguravanjem da sve osobe kojima je potrebna dugotrajna skrb imaju pristup dugotrajnog skrbi koja je:

(a)	pravodobna, čime se omogućuje osobama kojima je dugotrajna skrb potrebna da tu skrb dobiju čim im bude potrebna i koliko dugo im bude potrebna;

(b)

sveobuhvatna, tako da obuhvaća sve potrebe za dugotrajnom skrbi koje proizlaze iz pogoršanja mentalnog i/ili fizičkog stanja u pogledu funkcionalne sposobnosti utvrđenog na osnovi procjene utemeljene na jasnim i objektivnim kriterijima prihvatljivosti te u koordinaciji s drugim uslugama potpore i socijalne skrbi;

(c)	cjenovno pristupačna, čime se osobama kojima je potrebna dugotrajna skrb omogućuje da zadrže pristojan životni standard, štiti ih se od siromaštva i društvene isključenosti kao posljedice njihovih potreba za dugotrajnom skrbi te se osigurava njihovo dostojanstvo.

Preporučuje se da države članice kontinuirano usklađuju ponudu usluga dugotrajne skrbi s potrebama za dugotrajnom skrbi, osiguravajući pritom uravnoteženu kombinaciju opcija dugotrajne skrbi i oblika pružanja skrbi kako bi se zadovoljile različite potrebe za dugotrajnom skrbi i podupirući slobodu izbora i sudjelovanje u donošenju odluka osoba kojima je potrebna skrb, među ostalim:

(a)	razvojem i/ili poboljšanjem skrbi u vlastitom domu i skrbi u zajednici;

(b)	uklanjanjem teritorijalnih razlika u dostupnosti dugotrajne skrbi i pristupu dugotrajnoj skrbi, posebno u ruralnim područjima i područjima pogođenima depopulacijom;

(c)	uvođenjem pristupačnih inovativnih tehnologija i digitalnih rješenja u pružanje usluga skrbi, među ostalim kako bi se pružila potpora samostalnosti i neovisnom životu, uz istodobno suočavanje s mogućim izazovima digitalizacije;

(d)	osiguravanjem pristupačnosti usluga dugotrajne skrbi i objekata za dugotrajnu skrb osobama s posebnim potrebama i invaliditetom i poštovanjem jednakog prava svih osoba s invaliditetom da neovisno žive u zajednici i imaju jednake mogućnosti izbora kao i drugi;

(e)	osiguravanjem da su usluge dugotrajne skrbi dobro koordinirane s prevencijom, zdravim i aktivnim starenjem i zdravstvenim uslugama te da podupiru samostalnost i neovisan život, što je više moguće obnavljajući fizičko stanje ili mentalno stanje ili sprečavajući njihovo pogoršanje.

Preporučuje se da države članice osiguraju da se za sve oblike pružanja dugotrajne skrbi utvrde kriteriji i standardi visoke kvalitete prilagođeni njihovim značajkama te da ih se primjenjuje na sve pružatelje usluga dugotrajne skrbi bez obzira na njihov pravni status. U tu svrhu države članice poziva se da osiguraju nacionalni okvir za kvalitetu dugotrajne skrbi u skladu s načelima kvalitete utvrđenima u Prilogu i da u njega uključe odgovarajući mehanizam za osiguravanje kvalitete kojim se:

(a)	osigurava usklađenost s kriterijima kvalitete i standardima kvalitete u svim oblicima pružanja dugotrajne skrbi i za sve pružatelje usluga dugotrajne skrbi u suradnji s pružateljima usluga dugotrajne skrbi i osobama koje primaju dugotrajnu skrb;

(b)	pružaju poticaji pružateljima usluga dugotrajne skrbi i povećavaju njihovi kapaciteti kako bi nadmašili minimalne standarde kvalitete i kontinuirano poboljšavali kvalitetu;

(c)	dodjeljuju resursi za osiguravanje kvalitete na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te potiče pružatelje usluga dugotrajne skrbi da osiguraju financijska sredstva za upravljanje kvalitetom;

(d)	osigurava, prema potrebi, da su zahtjevi u pogledu kvalitete dugotrajne skrbi uključeni u javnu nabavu;

(e)	promiče samostalnost, neovisan život i uključenost u zajednicu u svim oblicima pružanja dugotrajne skrbi;

(f)	osigurava zaštita od zlostavljanja, uznemiravanja, zanemarivanja i svih oblika nasilja za sve osobe kojima je potrebna skrb i za sve pružatelje skrbi.

PRUŽATELJI SKRBI

Preporučuje se da države članice podupiru kvalitetno zapošljavanje i pravedne radne uvjete u području dugotrajne skrbi, osobito:

(a)	promicanjem nacionalnog socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja u području dugotrajne skrbi, među ostalim pružanjem potpore razvoju atraktivnih plaća, primjerenim radnim uvjetima i nediskriminaciji u tom sektoru, uz istodobno poštovanje autonomije socijalnih partnera;

(b)	ne dovodeći u pitanje pravo Unije o zdravlju i sigurnosti na radu i uz osiguravanje njegove djelotvorne primjene, promicanjem najviših standarda zdravlja i sigurnosti na radu, uključujući zaštitu od uznemiravanja, zlostavljanja i svih oblika nasilja, za sve radnike na poslovima dugotrajne skrbi;

(c)

suočavanjem s izazovima kojima su izložene ranjive skupine radnika, kao što su radnici na poslovima dugotrajne skrbi u kućanstvu, radnici na poslovima skrbi koji žive u kućanstvu i radnici na poslovima skrbi migranti, među ostalim osiguravanjem djelotvornih propisa i profesionalizacije takvih poslova u području pružanja skrbi.

Preporučuje se da države članice, prema potrebi u suradnji sa socijalnim partnerima, pružateljima usluga dugotrajne skrbi i drugim dionicima, poboljšaju profesionalizaciju skrbi i nastoje riješiti pitanja potreba za vještinama i manjka radnika u području dugotrajne skrbi, osobito:

(a)	osmišljavanjem i poboljšanjem inicijalnog i trajnog obrazovanja i osposobljavanja kako bi sadašnji i budući radnici na poslovima dugotrajne skrbi stekli potrebne vještine i kompetencije, uključujući digitalne;

(b)	razvojem mogućnosti za karijeru u sektoru dugotrajne skrbi, među ostalim usavršavanjem, prekvalifikacijom, vrednovanjem vještina te uslugama informiranja i usmjeravanja;

(c)	uspostavljanjem mogućnosti za neprijavljene radnike na poslovima dugotrajne skrbi da ostvare redovni radni status;

(d)	istraživanjem zakonitih načina migracije za radnike na poslovima dugotrajne skrbi;

(e)	jačanjem profesionalnih standarda, ponudom privlačnog profesionalnog statusa i mogućnosti za razvoj karijere te primjerene socijalne zaštite za radnike na poslovima dugotrajne skrbi, među ostalim za radnike s niskim kvalifikacijama ili bez kvalifikacija;

(f)	provedbom mjera za borbu protiv rodnih stereotipa i rodne segregacije te mjera kojima se struka radnika u području dugotrajne skrbi nastoji približiti i muškarcima i ženama.

Preporučuje se da države članice uspostave jasne postupke za utvrđivanje neformalnih pružatelja skrbi i pruže im potporu u njihovim aktivnostima pružanja skrbi:

(a)	olakšavanjem njihove suradnje s radnicima na poslovima dugotrajne skrbi;

(b)	pružanjem potpore za njihov pristup potrebnom osposobljavanju, među ostalim o zdravlju i sigurnosti na radu, savjetovanju, zdravstvenoj skrbi, psihološkoj potpori i privremenoj skrbi, kao i pružanjem potpore u postizanju ravnoteže između posla i obveza skrbi;

(c)	pružanjem pristupa socijalnoj zaštiti i/ili odgovarajućoj financijskoj potpori, istodobno osiguravajući da takve mjere potpore ne odvraćaju od sudjelovanja na tržištu rada.

UPRAVLJANJE, PRAĆENJE I IZVJEŠĆIVANJE

10.

Preporučuje se da države članice osiguraju dobro upravljanje politikama u području dugotrajne skrbi, uključujući djelotvoran koordinacijski mehanizam za osmišljavanje, uvođenje i praćenje djelovanja u okviru politika i ulaganja u tom području, osobito:

(a)	postojanjem koordinatora za dugotrajnu skrb ili drugog odgovarajućeg koordinacijskog mehanizma, u skladu s nacionalnim okolnostima, kojim se podupire provedba ove Preporuke na nacionalnoj razini;

(b)

uključivanjem relevantnih dionika, na primjer socijalnih partnera, organizacija civilnog društva, aktera socijalne ekonomije, ustanova za stručno osposobljavanje i obrazovanje, primatelja skrbi i ostalih dionika, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u pripremu, provedbu, praćenje i evaluaciju politika dugotrajne skrbi i poboljšanjem usklađenosti politika dugotrajne skrbi s drugim relevantnim politikama, uključujući politike u području zdravstvene skrbi, zapošljavanja, obrazovanja i osposobljavanja, širu socijalnu zaštitu i društvenu uključenost, rodnu ravnopravnost te prava osoba s invaliditetom i prava djeteta;

(c)	osiguravanjem nacionalnog okvira za prikupljanje i evaluaciju podataka, koji se temelji na relevantnim pokazateljima, prema potrebi i ako je moguće razvrstanima po spolu i dobi te na prikupljanju dokaza, među ostalim o nedostacima u pružanju dugotrajne skrbi;

(d)	prikupljanjem stečenih iskustava, primjera uspješne prakse i povratnih informacija o politikama i praksama u području dugotrajne skrbi, među ostalim od primatelja skrbi, davatelja skrbi i drugih dionika u svrhu doprinosa oblikovanju politika;

(e)	razvojem mehanizma za predviđanje potreba za dugotrajnom skrbi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i njegovo uključivanje u planiranje pružanja usluga dugotrajne skrbi;

(f)	jačanjem planiranja djelovanja u nepredvidivim situacijama i kapaciteta kako bi se osigurao kontinuitet pružanja usluga dugotrajne skrbi u nepredviđenim okolnostima i u slučaju izvanrednih stanja;

(g)

poduzimanjem mjera za podizanje svijesti, poticanje i olakšavanje upotrebe dostupnih usluga dugotrajne skrbi i pružanjem potpore osobama kojima je takva skrb potrebna, njihovim obiteljima, radnicima na poslovima dugotrajne skrbi i neformalnim pružateljima skrbi, među ostalim na regionalnoj i lokalnoj razini;

(h)

mobiliziranjem i troškovno učinkovitim iskorištavanjem odgovarajućeg i održivog financiranja za dugotrajnu skrb, među ostalim upotrebom fondova i instrumenata Unije te provedbom politika kojima se potiče održivo financiranje usluga dugotrajne skrbi koje su u skladu s općom održivošću javnih financija.

11.

Preporučuje se da države članice u roku od 18 mjeseci od donošenja ove Preporuke Komisiji priopće skup mjera koje su poduzete ili planirane za njezinu provedbu, nadovezujući se prema potrebi na postojeće nacionalne strategije ili planove i uzimajući u obzir nacionalne, regionalne i lokalne okolnosti. Prema potrebi, naknadna izvješća o napretku trebala bi se temeljiti na relevantnim mehanizmima izvješćivanja i forumima, uključujući one u okviru otvorene metode koordinacije u području socijalnih pitanja, europskog semestra i drugih relevantnih mehanizama Unije za programiranje i izvješćivanje, kao što su nacionalni planovi za oporavak.

12.

Vijeće pozdravlja namjeru Komisije da:

(a)	mobilizira financijska sredstva Unije i tehničku potporu Unije za promicanje nacionalnih reformi i socijalnih inovacija u području dugotrajne skrbi;

(b)

prati napredak u provedbi ove Preporuke u kontekstu europskog semestra i otvorene metode koordinacije u području socijalnih pitanja, redovito ocjenjujući napredak zajedno s Odborom za socijalnu zaštitu i, prema potrebi, Odborom za zapošljavanje, na temelju mjera iz točke 11., nacionalnih programa reformi ili drugih relevantnih dokumenta, izvješća o napretku država članica te okvira pokazatelja iz točke (e), i da o tome izvijesti Vijeće u roku od pet godina od donošenja ove Preporuke;

(c)

surađuje s državama članicama, putem Odbora za socijalnu zaštitu i Odbora za zapošljavanje te, prema potrebi, s koordinatorima za dugotrajnu skrb ili članovima koordinacijskih mehanizama iz točke 10. podtočke (a), kao i s relevantnim dionicima kako bi se olakšalo uzajamno učenje, razmijenila iskustva i provela daljnja djelovanja u vezi s mjerama poduzetima kao odgovor na ovu Preporuku kako je utvrđeno u točki 11.;

(d)	surađuje s državama članicama radi povećanja dostupnosti, opsega i relevantnosti usporedivih podataka o dugotrajnoj skrbi na razini Unije, oslanjajući se na predstojeće rezultate Komisijine radne skupine za statistiku o dugotrajnoj skrbi;

(e)

surađuje s Odborom za socijalnu zaštitu radi uspostave okvira s pokazateljima za praćenje provedbe ove Preporuke, oslanjajući se na zajednički rad na zajedničkim pokazateljima za dugotrajnu skrb i drugim okvirima za praćenje kako bi se izbjeglo udvostručavanje posla i ograničilo administrativno opterećenje;

(f)	sastavlja zajednička izvješća s Odborom za socijalnu zaštitu o dugotrajnoj skrbi u kojima se analiziraju zajednički izazovi u području dugotrajne skrbi i mjere koje su države članice donijele kako bi se suočile s njima;

(g)	poboljša podizanje svijesti i komunikaciju na razini Unije te među državama članicama i relevantnim dionicima.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. prosinca 2022.

Za Vijeće

Predsjednik

M. JUREČKA

(1) Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava (SL C 428, 13.12.2017., str. 10.).

(2) Europska komisija, Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje i Odbor za socijalnu zaštitu, Izvješće o dugotrajnoj skrbi: trendovi, izazovi i mogućnosti u društvu koje stari, Ured za publikacije, 2021.

(3) SL C 326, 26.10.2012., str. 391.

(4) Van der Ende, M. et al., 2021., Study on exploring the incidence and costs of informal long-term care in the EU (Studija o istraživanju učestalosti i troškova neformalne dugotrajne skrbi u EU-u).

(5) Odluka Vijeća (EU) 2022/2296 od 21. studenoga 2022. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (SL L 304, 24.11.2022., str. 67.)

(6) Dobrovoljni europski okvir za kvalitetu socijalnih usluga, SPC/2010/10/8 final.

(7) Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL L 18, 21.1.1997., str. 1.).

(8) Direktiva (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (SL L 186, 11.7.2019., str. 105.).

(9) Direktiva (EU) 2022/2041 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji (SL L 275, 25.10.2022., str. 33.).

(10) Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (SL L 188, 12.7.2019., str. 79.).

(11) Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 29.6.1989., str. 1.).

(12) Direktiva Vijeća 89/656/EEZ od 30. studenoga 1989. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za uporabu osobne zaštitne opreme na radnom mjestu (treća pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 393, 30.12.1989., str. 18.).

(13) Direktiva Vijeća 90/269/EEZ od 29. svibnja 1990. o minimumu zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta pri ručnom prenošenju tereta u slučajevima kad postoji opasnost osobito od ozljeda leđa radnika (četvrta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 156, 21.6.1990., str. 9.).

(14) Direktiva Vijeća 98/24/EZ od 7. travnja 1998. o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika na radu od rizika povezanih s kemijskim sredstvima (četrnaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 131, 5.5.1998., str. 11.).

(15) Direktiva 2000/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu (sedma pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 262, 17.10.2000., str. 21.).

(16) Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL L 299, 18.11.2003., str. 9.).

(17) Direktiva 2004/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim, mutagenim ili reproduktivno toksičnim tvarima na radu (šesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive Vijeća 89/391/EEZ) (SL L 158, 30.4.2004., str. 50.).

(18) Direktiva 2013/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima uzrokovanim fizikalnim čimbenicima (elektromagnetska polja) (dvadeseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive Vijeća 89/391/EEZ) te stavljanju izvan snage Direktive 2004/40/EZ (SL L 179, 29.6.2013., str. 1.).

PRILOG

NAČELA KVALITETE ZA DUGOTRAJNU SKRB

Države članice pozivaju se da osiguraju nacionalni okvir za kvalitetu dugotrajne skrbi iz točke 6., u skladu s načelima navedenima u nastavku. Ta se načela primjenjuju na sve pružatelje usluga dugotrajne skrbi bez obzira na njihov pravni status i u svim oblicima pružanja skrbi. Tim se načelima izražavaju zajedničke vrijednosti i zajedničko razumijevanje kvalitete dugotrajne skrbi.

Poštovanje

U okviru dugotrajne skrbi poštuju se dostojanstvo i druga temeljna prava i slobode osoba kojima je takva skrb potrebna, njihovih obitelji i pružatelja skrbi. To uključuje jednako pravo svih osoba, a osobito osoba s invaliditetom, na neovisan život u zajednici, uz jednake mogućnosti izbora kao i drugi. Dugotrajna skrb pruža se bez diskriminacije na temelju roda, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Primatelji skrbi zaštićeni su od zlostavljanja, uznemiravanja, zanemarivanja i svih oblika nasilja.

Prevencija

Cilj je dugotrajne skrbi što više poboljšati fizičko i/ili mentalno zdravlje osoba kojima je potrebna dugotrajna skrb odnosno spriječiti njegovo pogoršanje, učiniti ih sposobnijima za neovisan život te im pritom pomoći da budu manje usamljeni ili društveno izolirani.

Usmjerenost na pojedinca

Usluge dugotrajne skrbi pružaju se bez diskriminacije i njima se odgovara na posebne i promjenjive potrebe svakog pojedinca kojemu je potrebna dugotrajna skrb. Njima se u potpunosti poštuje osobni integritet osoba kojima je potrebna skrb, uzima se u obzir njihov rod te fizička, intelektualna, kulturna, etnička, vjerska, jezična i socijalna raznolikost njih samih te, prema potrebi, njihovih obitelji ili njihova neposrednog društvenog kruga. Osoba kojoj je potrebna dugotrajna skrb u središtu je pozornosti i temelj je za planiranje usluga, upravljanje skrbi, profesionalni razvoj radnika i praćenje kvalitete.

Sveobuhvatnost i kontinuitet

Dugotrajna skrb osmišljena je i pruža se integrirano sa svim drugim relevantnim uslugama, uključujući zdravstvenu skrb i telezdravstvo, uz djelotvornu koordinaciju između nacionalne, regionalne i lokalne razine, među ostalim uključivanjem dionika u zajednici. Dugotrajna skrb organizirana je tako da se osobe kojima je ona potrebna mogu pouzdati u kontinuirano pružanje niza usluga kad su im potrebne i koliko dugo su im potrebne, uz istodobno pružanje potpore njihovom uključivanju u društvo i održavanju veza s obitelji i prijateljima. Osigurava se neometan prelazak između različitih usluga dugotrajne skrbi i nastoji se izbjeći prekid pružanja usluge ili bilo kakav negativan učinak na primljenu skrb.

Usmjerenost na ishode

Dugotrajna skrb usmjerena je ponajprije na koristi za primatelje skrbi u smislu njihove kvalitete života i sposobnosti neovisnog života, a prema potrebi uzimaju se u obzir koristi za njihove obitelji, neformalne pružatelje skrbi i zajednicu.

Transparentnost

Osobama kojima je potrebna dugotrajna skrb, njihovim obiteljima ili pružateljima skrbi pružaju se, na cjelovit, pristupačan i razumljiv način, informacije i savjeti o dostupnim opcijama dugotrajne skrbi i pružateljima usluga dugotrajne skrbi, standardima kvalitete i mehanizmima osiguranja kvalitete, čime im se omogućuje da odaberu najprikladniju opciju skrbi.

Radna snaga

Dugotrajnu skrb pružaju kvalificirani i osposobljeni radnici koji imaju pristojnu plaću i rade u poštenim radnim uvjetima. Uspostavljaju se i poštuju odgovarajući omjeri radnika koji odražavaju broj i potrebe osoba koje primaju dugotrajnu skrb i različite oblike pružanja skrbi. Poštuju se prava radnika, povjerljivost, profesionalna etika i profesionalna autonomija. Pružatelji skrbi zaštićeni su od zlostavljanja, uznemiravanja i svih oblika nasilja.

Kontinuirano učenje dostupno je svim radnicima na poslovima dugotrajne skrbi.

Objekti

Svako pružanje dugotrajne skrbi mora biti u skladu sa zdravstvenim i sigurnosnim propisima te zahtjevima u pogledu pristupačnosti, zaštite okoliša i štednje energije.

15.12.2022

Službeni list Europske unije

C 476/13

STAJALIŠTE VIJEĆA (EU) br. 4/2022 U PRVOM ČITANJU

s ciljem donošenja uredbe europskog parlamenta i vijeća o uspostavi Instrumenta za pružanje potpore Ukrajini za 2023. (makrofinancijska pomoć +)

Usvojeno od strane Vijeća 10. prosinca 2022.

(2022/C 476/03)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 212.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)	Sporazum o pridruživanju između Unije i Ukrajine (2), uključujući područje produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine, stupio je na snagu 1. rujna 2017.

(2)

Ukrajina je 2014. započela s provedbom ambicioznog programa reformi u cilju stabiliziranja gospodarstva i poboljšanja životnih uvjeta građana. Među glavnim prioritetima strategije nalaze se borba protiv korupcije te ustavne, izborne i pravosudne reforme. Provedbu tih reformi podržalo se uzastopnim programima makrofinancijske pomoći, u okviru kojih je Ukrajina od Unije primila pomoć u obliku zajmova u ukupnom iznosu od 6,6 milijardi EUR.

(3)

Hitnom makrofinancijskom pomoći, koja je stavljena na raspolaganje Odlukom (EU) 2022/313 Europskog parlamenta i Vijeća (3) u kontekstu sve veće prijetnje, neposredno prije ruske invazije, Ukrajini su pruženi zajmovi u iznosu od 1,2 milijarde EUR, isplaćeni u dva obroka od po 600 milijuna EUR u ožujku i svibnju 2022.

(4)

Izvanrednom makrofinancijskom pomoći Unije u iznosu do 1 milijarde EUR stavljenom na raspolaganje Odlukom (EU) 2022/1201 Europskog parlamenta i Vijeća (4) pružena je brza i hitna potpora ukrajinskom proračunu te je ta pomoć u cijelosti isplaćena u dvije tranše 1. i 2. kolovoza 2022. Ta je pomoć bila prva faza planirane izvanredne makrofinancijske pomoći Ukrajini u iznosu do 9 milijardi EUR koju je Komisija najavila u svojoj Komunikaciji od 18. svibnja 2022. naslovljenoj „Strategija pomoći i obnove za Ukrajinu”, a Europsko vijeće potvrdilo 23. i 24. lipnja 2022.

(5)

Odluka (EU) 2022/1628 Europskog parlamenta i Vijeća (5) bila je daljnji korak u provedbi planirane izvanredne makrofinancijske pomoći Unije. Njome je utvrđena osnova za pružanje Ukrajini dodatnog iznosa do 5 milijardi EUR u obliku zajmova po izrazito povoljnim uvjetima, od čega su 2 milijarde EUR isplaćene 18. listopada, a preostale 3 milijarde EUR trebaju se isplatiti do kraja 2022.

(6)

Neopravdan i ničim izazvan agresivni rat Rusije protiv Ukrajine koji traje od 24. veljače 2022. Ukrajini je uzrokovao gubitak pristupa financijskim tržištima i znatan pad javnih prihoda, dok su se javni rashodi za humanitarne potrebe i održavanje neprekinutog rada državnih službi znatno povećali. U toj vrlo neizvjesnoj i nestabilnoj situaciji najbolje procjene Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) o potrebama Ukrajine za financiranjem u ljeto 2022. upućivale su na izvanredan manjak financijskih sredstava od oko 39 milijardi USD u 2022., od čega bi se oko polovine moglo pokriti zahvaljujući međunarodnoj pomoći. Unijino brzo pružanje makrofinancijske pomoći Ukrajini na temelju Odluke (EU) 2022/1628 smatralo se, s obzirom na izvanredne okolnosti, prikladnim kratkoročnim odgovorom na znatne rizike za makrofinancijsku stabilnost Ukrajine. Dodatni iznos do 5 milijardi EUR izvanredne makrofinancijske pomoći na temelju te odluke bio je namijenjen pružanju potpore makrofinancijskoj stabilizaciji Ukrajine, jačanju neposredne otpornosti zemlje i održavanju njezine sposobnosti oporavka, čime bi se doprinijelo održivosti javnog duga Ukrajine i njezinoj sposobnosti da u konačnici ispuni svoje financijske obveze.

(7)

Unija, njezine države članice i europske financijske institucije od početka agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine mobilizirale su 19,7 milijardi EUR za gospodarsku, socijalnu i financijsku otpornost Ukrajine. Taj iznos obuhvaća potporu iz proračuna Unije u iznosu od 12,4 milijarde EUR, uključujući izvanrednu makrofinancijsku pomoć i potporu Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj, koja je u cijelosti ili djelomično zajamčena proračunom Unije, te dodatnu financijsku potporu država članica u iznosu od 7,3 milijarde EUR.

(8)

Osim toga, Vijeće je odlučilo o mjerama pomoći za potporu ukrajinskim oružanim snagama u okviru Europskog instrumenta mirovne pomoći u iznosu od 3,1 milijarde EUR na temelju Odluke Vijeća (ZVSP) 2021/509 (6) te o misiji za vojnu pomoć za potporu Ukrajini s 0,1 milijardom EUR za zajedničke troškove na temelju Odluke Vijeća (ZVSP) 2022/1968 (7). Unija i njezine države članice dostavile su i dosad nezabilježenu hitnu pomoć u naravi putem Mehanizma Unije za civilnu zaštitu na temelju Uredbe (EU) 2021/836 Europskog parlamenta i Vijeća (8), što je najveća hitna operacija od uspostave tog mehanizma te su Ukrajini i regiji usmjereni milijuni najnužnijih potrepština.

(9)

Europsko vijeće je 23. lipnja 2022. odlučilo Ukrajini dodijeliti status zemlje kandidatkinje. Kontinuirana snažna potpora Ukrajini ključni je prioritet Unije. S obzirom na to da je šteta nanesena ukrajinskom gospodarstvu, građanima i poduzećima agresivnim ratom Rusije golema, kontinuirana snažna potpora Ukrajini zahtijeva organiziran kolektivni pristup kako je utvrđen u instrumentu za pružanje potpore Unije Ukrajini (makrofinancijska pomoć +) uspostavljenom ovom Uredbom („instrument”).

(10)

Agresivni rat Rusije protiv Ukrajine strateška je geopolitička prijetnja Uniji u cjelini i od država članica zahtijeva odlučnost i jedinstvo. Stoga je ključno da se potpora Unije brzo primijeni te da se može fleksibilno i postupno prilagođavati za hitnu pomoć i kratkoročnu sanaciju na putu prema budućoj obnovi.

(11)

Opći je cilj instrumenta doprinijeti uklanjanju manjka financijskih sredstava Ukrajine u 2023., posebno pružanjem kratkoročne financijske pomoći državnom proračunu Ukrajine po izrazito povoljnim uvjetima i na predvidljiv, kontinuiran, uredan i pravodoban način, među ostalim financiranje sanacije i početna potpora poslijeratnoj obnovi, ovisno o slučaju, u svrhu pružanja potpore Ukrajini na njezinu putu prema europskoj integraciji.

(12)

Kako bi se postigao opći cilj instrumenta, pomoć bi trebalo pružiti za potporu makrofinancijskoj stabilnosti Ukrajine i ublažavanje ograničenjâ vanjskog financiranja Ukrajine. Komisija bi trebala provesti potporu iz instrumenta u skladu s ključnim načelima i ciljevima mjera poduzetih u okviru različitih područja vanjskog djelovanja i ostalih relevantnih politika Unije.

(13)

Pružanje potpore za sanaciju, popravak i održavanje kritičnih funkcija i infrastrukture, kao i pomoći potrebitima i najpogođenijim područjima u smislu materijalne i socijalne potpore, privremenog smještaja, izgradnje stambenih objekata i infrastrukture, također bi trebalo ubrojiti u glavna područja potpore iz instrumenta.

(14)

Instrumentom bi trebalo poduprijeti i jačanje kapaciteta ukrajinskih vlasti za pripremu za poslijeratnu obnovu i za ranu pripremnu fazu pretpristupnog procesa, prema potrebi, uključujući jačanje ukrajinskih institucija, reformiranje i jačanje djelotvornosti javne uprave, kao i transparentnost, strukturne reforme i dobro upravljanje na svim razinama.

(15)

Instrumentom će se poduprijeti vanjska politika Unije prema Ukrajini. Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje trebale bi blisko surađivati tijekom operacije potpore radi koordinacije i osiguravanja dosljednosti vanjske politike Unije. Potpora Ukrajini u okviru instrumenta nastavit će znatno doprinositi pokrivanju potreba Ukrajine za financiranjem, kako su ih procijenili MMF, Svjetska banka i druge međunarodne financijske institucije, uzimajući u obzir sposobnost Ukrajine da se financira vlastitim sredstvima. Pri određivanju iznosa potpore u obzir se uzimaju i očekivani financijski doprinosi bilateralnih i multilateralnih donatora, kao i prethodna primjena drugih instrumenata Unije za vanjsko financiranje u Ukrajini te dodana vrijednost ukupnog sudjelovanja Unije.

(16)

Stanje u Ukrajini zahtijeva postupan pristup prema kojem bi instrument usmjeren na makrofinancijsku stabilnost, kao i hitnu pomoć i sanaciju trebao biti popraćen stalnom potporom u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i aktivnosti humanitarne pomoći na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1257/96 (10).

(17)

Ovom Uredbom trebalo bi utvrditi sredstva na raspolaganju za instrument za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., s mogućim isplatama do 31. ožujka 2024. Maksimalni iznos od 18 milijardi EUR trebao bi se staviti na raspolaganje u obliku zajmova. Osim toga, ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti subvenciju kamatnih stopa za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2027. Kako bi se osiguralo pokrivanje troškova kamata tijekom trajanja zajmova, doprinosi država članica nakon 2027. trebali bi se obnoviti i nastaviti u obliku vanjskih namjenskih prihoda, osim ako u budućim višegodišnjim financijskim okvirima budu pokriveni drugim sredstvima. Stoga će možda biti moguće produljiti doprinose država članica nakon 2027.

(18)

Ovom bi se Uredbom trebala predvidjeti mogućnost da države članice stave na raspolaganje dodatna sredstva, kao vanjske namjenske prihode, što će se provesti u okviru memoranduma o razumijevanju koji se odnosi na instrument. Takav dodatni doprinos u obliku vanjskih namjenskih prihoda trebalo bi omogućiti i zainteresiranim trećim zemljama i stranama, u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkama (d) i (e) Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (11) („Financijska uredba”). Radi poticanja sinergija i komplementarnosti primjereno je dopustiti da se takvi dodatni doprinosi država članica te zainteresiranih trećih zemalja i strana mogu staviti na raspolaganje i za programe uspostavljene na temelju uredaba (EU) 2021/947 i (EZ) br. 1257/96 za financiranje mjera koje doprinose ostvarenju ciljeva instrumenta.

(19)

Dobrovoljni doprinosi država članica trebali bi biti neopozivi, bezuvjetni i na poziv. U tu svrhu države članice trebale bi s Komisijom sklopiti sporazum o doprinosu u smislu članka 22. stavka 2. Financijske uredbe. Takav sporazum o doprinosu trebao bi obuhvatiti doprinos za subvenciju kamatnih stopa te također dodatne iznose ako ih države članice žele pružiti.

(20)	Potporu iz instrumenta trebalo bi staviti na raspolaganje uz preduvjet da Ukrajina nastavi poštovati djelotvorne demokratske mehanizme i njihove institucije, uključujući višestranački parlamentarni sustav i vladavinu prava, te da jamči poštovanje ljudskih prava.

(21)

Potpora iz instrumenta trebala bi biti povezana s uvjetima politike koje treba utvrditi u memorandumu o razumijevanju. U tim uvjetima trebalo bi uključiti i obveze radi jačanja gospodarskih rezultata i otpornosti zemlje te poslovnog okruženja, olakšavanja kritične obnove i prevladavanja izazova u energetskom sektoru.

(22)	Uvjete politike trebalo bi dopuniti strogim zahtjevima u pogledu izvješćivanja s ciljem osiguravanja učinkovitog, transparentnog i odgovornog korištenja sredstava.

(23)	S obzirom na situaciju u Ukrajini primjereno je predvidjeti preispitivanje memoranduma o razumijevanju sredinom programskog razdoblja.

(24)	Potporu iz instrumenta trebalo bi isplatiti podložno ispunjenju preduvjeta, zadovoljavajućoj provedbi i napretku u ispunjenju uvjeta politike.

(25)

Primjereno je predvidjeti mogućnost ponovne procjene potreba Ukrajine za financiranjem i smanjenja, suspenzije ili ukidanja potpore ako se u razdoblju isplate potpore iz instrumenta te potrebe znatno smanje u usporedbi s prvotnim predviđanjima. Primjereno je predvidjeti i mogućnost suspenzije ili ukidanja isplata ako se ne ispune zahtjevi u pogledu isplate potpore iz instrumenta.

(26)

U kontekstu hitnih potreba Ukrajine za financiranjem primjereno je organizirati financijsku pomoć u okviru diversificirane strategije financiranja predviđene člankom 220.a Financijske uredbe koja je u njemu utvrđena kao jedinstvena metoda financiranja, što bi trebalo povećati likvidnost Unijinih obveznica te privlačnost i troškovnu učinkovitost Unijinih izdanja obveznica.

(27)

S obzirom na tešku situaciju u Ukrajini uzrokovanu agresivnim ratom Rusije i kako bi se Ukrajini pružila potpora na njezinu putu prema dugoročnoj stabilnosti, primjereno je Ukrajini pružiti zajmove po izrazito povoljnim uvjetima s trajanjem od najviše 35 godina i ne početi s otplatom glavnice prije 2033. Primjereno je i odstupiti od članka 220. stavka 5. točke (e) Financijske uredbe i omogućiti Uniji da pokrije troškove kamatnih stopa i da izuzme Ukrajinu od administrativnih troškova koje bi inače snosila. Trebalo bi odobriti subvenciju kamatnih stopa kao instrument koji se smatra primjerenim za osiguranje djelotvornosti potpore iz instrumenta u smislu članka 220. stavka 1. Financijske uredbe. Trebalo bi je financirati iz dodatnih dobrovoljnih doprinosa država članica i trebala bi biti stavljena na raspolaganje postupno, kako sporazumi s državama članicama budu stupali na snagu.

(28)	Ukrajina bi svake godine trebala moći zatražiti subvenciju kamatnih stopa i izuzeće od administrativnih troškova.

(29)

Odstupajući od članka 31. stavka 3. druge rečenice Uredbe (EU) 2021/947, financijska obveza iz zajmova na temelju ove Uredbe ne bi se trebala podupirati Jamstvom za vanjsko djelovanje. Potpora na temelju instrumenta trebala bi činiti financijsku pomoć u smislu članka 220. stavka 1. Financijske uredbe. Uzimajući u obzir financijske rizike i proračunsko pokriće, za financijsku pomoć u obliku zajmova iz instrumenta ne bi trebalo izdvajati rezervacije niti bi, odstupajući od članka 211. stavka 1. Financijske uredbe, trebalo utvrditi stopu rezervacija kao postotak iznosa iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe.

(30)

Uredbom Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (12) trenutačno se ne dopušta pokrivanje financijskih obveza koje proizlaze iz zajmova iz instrumenta. Do njezine moguće izmjene kojom bi se, kao jamstvo, omogućila mobilizacija proračunskih sredstava iznad gornjih granica višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) i do gornjih granica iz članka 3. stavaka 1. i 2. Odluke Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 (13), primjereno je potražiti alternativno rješenje kojim bi se osigurala dodatna sredstva.

(31)

Dobrovoljni doprinosi država članica u obliku jamstava identificirani su kao prikladan instrument za pružanje zaštite kojim se omogućuju operacije uzimanja i davanja zajmova na temelju ove Uredbe. Jamstva država članica trebala bi činiti odgovarajuću zaštitnu mjeru kojom se osigurava sposobnost Unije da otplati zajmove koje je uzela, a kojima se podupiru zajmovi iz instrumenta.

(32)

Jamstvima koja daju države članice trebala bi se pokriti potpora iz instrumenta u obliku zajmova u iznosu od najviše 18 000 000 000 EUR. Važno je da države članice dovrše primjenjive nacionalne postupke za davanje jamstava kao pitanje od najvećeg prioriteta. S obzirom na hitnost situacije, vrijeme potrebno za dovršetak tih postupaka ne bi smjelo odgoditi isplatu potrebne financijske potpore Ukrajini u obliku zajmova na temelju ove Uredbe. Istodobno bi financijska potpora iz instrumenta u obliku zajmova trebala biti stavljena na raspolaganje postupno, kako jamstva koja daju države članice budu stupala na snagu. S obzirom na načelo dobrog financijskog upravljanja i opreznosti, Komisija bi trebala dogovoriti zajmove uzimajući u obzir svoju kreditnu sposobnost. Međutim, potpora bi trebala biti stavljena na raspolaganje za puni iznos do 18 000 000 000 EUR od datuma početka primjene izmjene Uredbe (EU, Euratom) 2020/2093, ili njezina sljednika, kojom se predviđa jamstvo za zajmove iz instrumenta na temelju proračuna Unije iznad gornjih granica VFO-a i do gornjih granica iz članka 3. stavaka 1. i 2. Odluke (EU, Euratom) 2020/2053.

(33)

Jamstva država članica trebala bi biti neopoziva, bezuvjetna i na poziv. Tim bi se jamstvima trebala osigurati sposobnost Unije da otplati sredstva uzeta u zajam na tržištima kapitala ili od financijskih institucija. Aktiviranje jamstava trebalo bi prestati biti moguće od datuma početka primjene izmjene Uredbe (EU, Euratom) 2020/2093, ili njezina sljednika, kojom se predviđa jamstvo za zajmove iz instrumenta na temelju proračuna Unije iznad gornjih granica VFO-a i do gornjih granica iz članka 3. stavaka 1. i 2. Odluke (EU, Euratom) 2020/2053. Jamstva bi trebalo aktivirati u slučaju da Unija ne primi pravodobnu uplatu od Ukrajine u vezi sa zajmovima iz instrumenta, što posebno uključuje slučajeve promjene rasporeda otplate iz bilo kojeg razloga kao i očekivana i neočekivana neizvršenja plaćanja.

(34)	Odstupajući od članka 211. stavka 4. točke (c) Financijske uredbe, iznose čiji je povrat osiguran na temelju sporazumâ o zajmu u vezi sa zajmovima iz instrumenta trebalo bi vratiti državama članicama koje su aktivirale jamstva.

(35)

Prije aktiviranja jamstava koja daju države članice Komisija bi, prema vlastitom nahođenju i odgovornosti kao institucija Unije kojoj je povjereno izvršenje općeg proračuna Unije u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, trebala razmotriti sve mjere dostupne u okviru diversificirane strategije financiranja predviđene člankom 220.a Financijske uredbe, u skladu s ograničenjima utvrđenima u ovoj Uredbi. Pri relevantnom aktiviranju jamstava Komisija bi, prema potrebi, države članice trebala obavijestiti o tom razmatranju.

(36)

Relativni udio doprinosâ svake države članice u ukupnom iznosu za koji se jamči (ključ za uplatu doprinosa) trebao bi odgovarati relativnim udjelima država članica u ukupnom bruto nacionalnom dohotku (BND) Unije. Aktiviranje jamstava trebalo bi biti razmjerno, uz primjenu ključa za uplatu doprinosa. Do stupanja na snagu svih sporazuma o jamstvu između Komisije i država članica ključ za uplatu doprinosa trebalo bi razmjerno i na privremenoj osnovi prilagoditi.

(37)

Primjereno je da Komisija i Ukrajina za potporu u obliku zajma sklope sporazum o zajmu, u okviru uvjeta utvrđenih u memorandumu o razumijevanju. Kako bi se osigurala učinkovita zaštita financijskih interesa Unije povezanih s potporom iz instrumenta, Ukrajina bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere u pogledu sprečavanja i suzbijanja prijevara, korupcije i svih drugih nepravilnosti povezanih s tom potporom. Nadalje, u sporazumu o zajmu i sporazumu o financiranju trebalo bi predvidjeti da Komisija obavlja provjere, a Revizorski sud revizije te da Ured europskog javnog tužitelja izvršava svoje nadležnosti u skladu s člancima 129. i 220. Financijske uredbe.

(38)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno doprinos uklanjanju manjka financijskih sredstava Ukrajine u 2023., posebno pružanjem kratkoročne pomoći po izrazito povoljnim uvjetima državnom proračunu Ukrajine na predvidljiv, kontinuiran, uredan i pravodoban način, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(39)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(40)

Uzimajući u obzir hitnost situacije koja proizlazi iz izvanrednih okolnosti uzrokovanih ničim izazvanim i neopravdanim agresivnim ratom Rusije, smatra se primjerenim pozvati se na iznimku od roka od osam tjedana predviđenu u članku 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

(41)	U svjetlu situacije u Ukrajini ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

POTPORA UNIJE UKRAJINI

ODJELJAK 1.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1. Ovom se Uredbom uspostavlja instrument za pružanje potpore Unije Ukrajini (makrofinancijska pomoć +) („instrument”) u obliku zajmova, bespovratne potpore i subvencije kamatnih stopa.

2. Njome se utvrđuju ciljevi instrumenta, njegovo financiranje, oblici financiranja Unije u okviru instrumenta i pravila za takvo financiranje.

Članak 2.

Ciljevi instrumenta

1. Opći je cilj instrumenta pružanje kratkoročne financijske pomoći Ukrajini na predvidljiv, kontinuiran, uredan i pravodoban način, financiranje sanacije i početna potpora poslijeratnoj obnovi, ovisno o slučaju, u svrhu pružanja potpore Ukrajini na njezinu putu prema europskoj integraciji.

2. Da bi se postigao opći cilj, glavni su posebni ciljevi osobito sljedeći:

(a)	potpora makrofinancijskoj stabilnosti i ublažavanje ograničenjâ vanjskog i unutarnjeg financiranja Ukrajine;

(b)	potpora programu reformi usmjerenom na ranu pripremnu fazu pretpristupnog procesa, prema potrebi, uključujući jačanje ukrajinskih institucija, reformiranje i jačanje djelotvornosti javne uprave, kao i transparentnost, strukturne reforme i dobro upravljanje na svim razinama;

(c)	potpora sanaciji kritičnih funkcija i infrastrukture te pomoć potrebitima.

Članak 3.

Područja potpore

Kako bi se ostvarili njegovi ciljevi, instrumentom se posebno podupire sljedeće:

(a)	financiranje potreba Ukrajine za financijskim sredstvima, s ciljem održanja makrofinancijske stabilnosti zemlje;

(b)

sanacija, primjerice obnova kritične infrastrukture, kao što su energetska infrastruktura, vodni sustavi, prometne mreže, unutarnje ceste ili mostovi, ili obnova strateških gospodarskih sektora i socijalne infrastrukture, kao što su zdravstvene ustanove, škole i smještaj za premještene osobe, uključujući privremeni smještaj i socijalne stanove;

(c)	sektorske i institucionalne reforme, uključujući reforme radi suzbijanja korupcije i pravosudne reforme, poštovanje vladavine prava, dobro upravljanje i modernizacija nacionalnih i lokalnih institucija;

(d)	priprema za obnovu Ukrajine;

(e)	potpora usklađivanju regulatornog okvira Ukrajine s regulatornim okvirom Unije i integraciji Ukrajine u jedinstveno tržište, kao i jačanju gospodarskog razvoja i poboljšanju konkurentnosti;

(f)	jačanje administrativnih kapaciteta Ukrajine odgovarajućim sredstvima, među ostalim upotrebom tehničke pomoći.

Članak 4.

Potpora na raspolaganju iz instrumenta

1. Potpora iz instrumenta u obliku zajmova na raspolaganju je, podložno članku 5., u iznosu od najviše 18 000 000 000 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., uz moguću isplatu do 31. ožujka 2024.

Potpora se stavlja na raspolaganje postupno, kako jamstva država članica budu stupala na snagu u skladu s člankom 5. stavkom 4., a pritom nikad ne smije premašiti iznose obuhvaćene tim sporazumima o jamstvu.

Međutim, od datuma početka primjene izmjene Uredbe (EU, Euratom) 2020/2093, ili njezina sljednika, kojom se predviđa jamstvo za zajmove iz prvog podstavka ovog stavka na temelju proračuna Unije iznad gornjih granica VFO-a i do gornjih granica iz članka 3. stavaka 1. i 2. Odluke (EU, Euratom) 2020/2053, drugi podstavak ovog stavka prestaje se primjenjivati, a potpora iz prvog podstavka ovog stavka stavlja se na raspolaganje u cijelosti.

2. Na raspolaganju je i dodatna potpora iz instrumenta za razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2027., podložno članku 7. stavku 1., za pokrivanje rashoda na temelju članka 17. Ta dodatna potpora može biti na raspolaganju nakon 31. prosinca 2027., podložno članku 7. stavku 1.

3. Dodatni iznosi na raspolaganju u skladu s člankom 7. stavcima 2. i 4. ove Uredbe mogu se primijeniti kao bespovratna potpora ako je to predviđeno u memorandumu o razumijevanju koji se sklapa u skladu s člankom 9. ove Uredbe ili u skladu s uredbama (EU) 2021/947 i (EZ) br. 1257/96 radi financiranja mjera kojima se postižu ciljevi iz članka 2. stavka 2. točaka (b) i (c) ove Uredbe u skladu s pravilima iz tih uredaba.

4. Iznosima iz stavka 3. mogu se pokriti rashodi za potporu provedbi instrumenta te za postizanje njegovih ciljeva, uključujući administrativnu potporu povezanu s aktivnostima pripreme, daljnjeg postupanja, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije potrebnima za takvu provedbu, kao i rashodi u sjedištima i delegacijama Unije za administrativnu i koordinacijsku potporu potrebnu za instrument te za upravljanje operacijama koje se financiraju iz instrumenta, uključujući informacijska i komunikacijska djelovanja te institucijske sustave informacijske tehnologije.

Članak 5.

Doprinosi država članica u obliku jamstava

1. Države članice mogu doprinijeti davanjem jamstava do ukupnog iznosa od najviše 18 000 000 000 EUR u vezi s potporom iz instrumenta u obliku zajmova iz članka 4. stavka 1.

2. Ako države članice daju doprinose, ti se doprinosi pružaju u obliku jamstava koja su neopoziva, bezuvjetna i na poziv, na temelju sporazuma o jamstvu koji se sklapa s Komisijom u skladu s člankom 6.

3. Relativni udio doprinosa dotične države članice (ključ za uplatu doprinosa) u iznosu iz stavka 1. ovog članka odgovara relativnom udjelu te države članice u ukupnom BND-u Unije, kako proizlazi iz naslova „Opći prihodi” proračuna za 2023., dijela A („Financiranje godišnjeg proračuna Unije, Uvod”), tablice 4., stupca 1., koji je utvrđen u općem proračunu Unije za financijsku godinu 2023., kako je konačno donesen 23. studenoga 2022.

4. Jamstva proizvode učinke za pojedinu državu članicu od datuma stupanja na snagu sporazuma o jamstvu iz članka 6. između Komisije i dotične države članice.

5. Iznosi koji proizlaze iz aktiviranja jamstava čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (a) podtočkom ii. Financijske uredbe za otplatu financijskih obveza koje se odnose na potporu iz instrumenta u obliku zajmova iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe.

6. Prije aktiviranja jamstava koja daju države članice Komisija, prema vlastitom nahođenju i odgovornosti, razmatra sve mjere dostupne u okviru diversificirane strategije financiranja predviđene člankom 220.a Financijske uredbe, u skladu s ograničenjima utvrđenima u ovoj Uredbi. Takvo razmatranje ne utječe na činjenicu da su jamstva dana na temelju stavka 2. ovog članka neopoziva, bezuvjetna i na poziv. Pri aktiviranju jamstava Komisija, prema potrebi, obavješćuje države članice o tom razmatranju.

7. Odstupajući od članka 211. stavka 4. točke (c) Financijske uredbe, iznosi čiji je povrat osiguran od Ukrajine u vezi s potporom iz instrumenta u obliku zajmova iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe vraćaju se tim državama članicama do iznosa aktiviranih jamstava država članica na temelju članka 6. točke (a) ove Uredbe.

Članak 6.

Sporazumi o jamstvu

Komisija sklapa sporazum o jamstvu sa svakom državom članicom koja daje jamstvo iz članka 5. Tim se sporazumom utvrđuju pravila kojima se uređuje jamstvo i koja su ista za sve države članice, uključujući posebno:

(a)	odredbe kojima se utvrđuje obveza država članica da aktiviraju jamstva koja je zatražila Komisija u vezi s potporom iz instrumenta u obliku zajmova iz članka 4. stavka 1.;

(b)

odredbe kojima se osigurava da se jamstva aktiviraju razmjerno, uz primjenu ključa za uplatu doprinosa iz članka 5. stavka 3.; ključ za uplatu doprinosa prilagođava se razmjerno i na privremenoj osnovi do stupanja na snagu svih sporazuma o jamstvu između Komisije i država članica u skladu s člankom 5. stavkom 4.;

(c)

odredbe kojima se osigurava da je zahvaljujući aktiviranju jamstava Unija u stanju vratiti sredstva koja je na temelju članka 16. stavka 1. uzela u zajam na tržištima kapitala ili od financijskih institucija ako Ukrajina ne izvrši plaćanje, što uključuje slučajeve promjene rasporeda otplate iz bilo kojeg razloga kao i očekivana i neočekivana neizvršenja plaćanja;

(d)

odredbe kojima se osigurava da ako država članica u cijelosti ili djelomično nije na vrijeme aktivirala jamstvo, Komisija, kako bi pokrila dio koji odgovara dotičnoj državi članici, ima pravo zatražiti aktiviranje dodatnih jamstva na jamstva koja daju druge države članice. Takva dodatna aktiviranja razmjerna su relativnom udjelu svake od drugih država članica u BND-u Unije kako je naveden u članku 5. stavku 3. i kako je prilagođen ne uzimajući u obzir relativni udio dotične države članice. Država članica koja nije aktivirala jamstvo i dalje je odgovorna za njegovo aktiviranje te je ujedno odgovorna za sve nastale troškove. Drugim državama članicama nadoknađuju se dodatni doprinosi od iznosâ čiji je povrat osigurala Komisija od države članice koja nije aktivirala jamstvo. Jamstvo čije se aktiviranje traži od pojedine države članice u svim je okolnostima ograničeno ukupnim iznosom jamstva kojim je ta država članica doprinijela na temelju sporazuma o jamstvu;

(e)	odredbe o uvjetima plaćanja;

(f)

odredbe kojima se osigurava da aktiviranje jamstva prestaje biti moguće od datuma početka primjene izmjene Uredbe (EU, Euratom) 2020/2093, ili njezina sljednika, kojom se predviđa jamstvo za zajmove iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe na temelju proračuna Unije iznad gornjih granica VFO-a i do gornjih granica iz članka 3. stavaka 1. i 2. Odluke (EU, Euratom) 2020/2053.

Članak 7.

Doprinosi država članica i trećih strana

1. Države članice mogu doprinijeti instrumentu iznosima iz članka 4. stavka 2. Relativni udio doprinosa dotične države članice tim iznosima odgovara relativnom udjelu te države članice u ukupnom BND-u Unije. Za doprinose za godinu n relativni udio koji se temelji na BND-u izračunava se kao udio u ukupnom BND-u Unije, kako proizlazi iz odgovarajućeg stupca u prihodovnom dijelu zadnjeg godišnjeg proračuna Unije ili zadnje izmjene godišnjeg proračuna Unije donesenih za godinu n-1.

Potpora iz instrumenta na temelju ovog stavka na raspolaganju je u pogledu svakog iznosa utvrđenog u sporazumu između Komisije i odgovarajuće države članice nakon što taj sporazum stupi na snagu.

2. Države članice mogu doprinijeti instrumentu dodatnim iznosima, kako je navedeno u članku 4. stavku 3.

3. Doprinosi iz stavaka 1. i 2. ovog članka čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (a) podtočkom ii. Financijske uredbe.

4. Zainteresirane treće zemlje i strane također mogu doprinijeti bespovratnoj potpori iz instrumenta dodatnim iznosima iz članka 4. stavka 3. ove Uredbe, posebno u vezi s posebnim ciljevima iz članka 2. stavka 2. točaka (b) i (c) ove Uredbe. Ti doprinosi čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkama (d) i (e) Financijske uredbe.

ODJELJAK 2.

Uvjeti za potporu iz instrumenta

Članak 8.

Preduvjet za potporu iz instrumenta

1. Preduvjet za odobravanje potpore iz instrumenta jest da Ukrajina nastavi podržavati i poštovati djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav i vladavinu prava, te da jamči poštovanje ljudskih prava.

2. Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje prate ispunjavanje preduvjeta utvrđenog u stavku 1. tijekom cijelog razdoblja pružanja potpore iz instrumenta, a posebno prije isplata, propisno uzimajući u obzir, prema potrebi, Komisijino redovito izvješće o proširenju. U obzir se također uzimaju okolnosti u Ukrajini i posljedice primjene izvanrednog stanja u Ukrajini.

3. Stavci 1. i 2. ovog članka primjenjuju se u skladu s Odlukom Vijeća 2010/427/EU (15).

Članak 9.

Memorandum o razumijevanju

1. Komisija s Ukrajinom sklapa memorandum o razumijevanju u kojem se posebno utvrđuju uvjeti politike, okvirno financijsko planiranje i zahtjevi u pogledu izvješćivanja, kako su navedeni u članku 10., s kojima potpora Unije iz instrumenta treba biti povezana.

Uvjeti politike povezuju se, prema potrebi, u kontekstu cjelokupne situacije u Ukrajini, s ciljevima i njihovom provedbom iz članka 2. odnosno članka 3. te s preduvjetom utvrđenim u članku 8. Oni uključuju predanost načelima dobrog financijskog upravljanja s naglaskom na suzbijanje korupcije, organiziranog kriminala i prijevara, izbjegavanje sukoba interesa i uspostavu transparentnog i odgovornog okvira za upravljanje sanacijom i, prema potrebi, obnovom.

2. Komisija može sredinom programskog razdoblja preispitati memorandum o razumijevanju. Komisija nakon preispitivanja može izmijeniti memorandum o razumijevanju.

3. Memorandum o razumijevanju donosi se i mijenja u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 2.

Članak 10.

Zahtjevi u pogledu izvješćivanja

1. Zahtjevi u pogledu izvješćivanja za Ukrajinu uključuju se u memorandum o razumijevanju i njima se posebno osigurava učinkovitost, transparentnost i odgovornost pri korištenju potpore iz instrumenta.

2. Komisija redovito provjerava provedbu zahtjevâ u pogledu izvješćivanja i napredak u ispunjavanju uvjeta politike utvrđenih u memorandumu o razumijevanju. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima te provjere.

ODJELJAK 3.

Oslobađanje potpore iz instrumenta, procjena i obveze obavješćivanja

Članak 11.

Isplata potpore iz instrumenta

1. Podložno zahtjevima iz članka 12., Komisija potporu iz instrumenta stavlja na raspolaganje u obrocima. Komisija odlučuje o vremenskom okviru isplate svakog obroka. Obrok se može isplatiti u jednoj ili više tranši.

2. Isplatom potpore iz instrumenta upravlja Komisija na temelju svoje procjene provedbe uvjeta politike uključenih u memorandum o razumijevanju.

Članak 12.

Odluka o isplati potpore iz instrumenta

1. Ukrajina prije isplate svakog obroka podnosi zahtjev za sredstva kojem prilaže izvješće u skladu s odredbama memoranduma o razumijevanju.

2. Komisija odlučuje o isplati obrokâ podložno njezinoj procjeni sljedećih zahtjeva:

(a)	ispunjenje preduvjeta utvrđenog u članku 8.;

(b)	zadovoljavajuće ispunjenje zahtjeva u pogledu izvješćivanja dogovorenih u memorandumu o razumijevanju;

(c)	zadovoljavajući napredak u provedbi uvjeta politike utvrđenih u memorandumu o razumijevanju.

3. Prije isplate maksimalnog iznosa potpore iz instrumenta Komisija provjerava jesu li ispunjeni svi uvjeti politike utvrđeni u memorandumu o razumijevanju.

Članak 13.

Smanjenje, suspenzija i ukidanje potpore iz instrumenta

1. Ako se potrebe Ukrajine za financiranjem tijekom razdoblja isplate potpore Unije iz instrumenta znatno smanje u usporedbi s prvotnim predviđanjima, Komisija može smanjiti iznos potpore, potporu suspendirati ili je ukinuti.

2. Ako nisu ispunjeni zahtjevi utvrđeni u članku 12. stavku 2., Komisija suspendira ili ukida isplatu potpore iz instrumenta.

Članak 14.

Procjena provedbe potpore iz instrumenta

Tijekom provedbe instrumenta Komisija s pomoću operativne procjene, koja se može provesti zajedno s operativnom procjenom predviđenom odlukama (EU) 2022/1201 i (EU) 2022/1628, procjenjuje kvalitetu ukrajinskih financijskih propisa, administrativne postupke te mehanizme unutarnje i vanjske kontrole koji su relevantni za potporu iz instrumenta.

Članak 15.

Obavješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća

Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o razvoju događaja u vezi s potporom Unije iz instrumenta, među ostalim o njezinim isplatama, te o razvoju događaja u vezi s operacijama iz članka 11., i pravovremeno tim institucijama dostavlja relevantne dokumente. U slučaju suspenzije ili ukidanja na temelju članka 13. stavka 2., Komisija bez odgode obavješćuje Europski parlament i Vijeće o razlozima za suspenziju ili ukidanje.

POGLAVLJE II.

POSEBNE ODREDBE U VEZI S PROVEDBOM POTPORE

Članak 16.

Operacije uzimanja i davanja zajmova

1. Radi financiranja potpore iz instrumenta u obliku zajmova Komisija je ovlaštena u ime Unije uzeti u zajam potrebna sredstva na tržištima kapitala ili od financijskih institucija u skladu s člankom 220.a Financijske uredbe.

2. Detaljni uvjeti potpore iz instrumenta u obliku zajmova utvrđuju se u sporazumu o zajmu u skladu s člankom 220. Financijske uredbe koji sklapaju Komisija i Ukrajina. Zajmovi traju najviše 35 godina.

3. Odstupajući od članka 31. stavka 3. druge rečenice Uredbe (EU) 2021/947, makrofinancijska pomoć koja se pruža Ukrajini u obliku zajmova iz instrumenta ne podupire se Jamstvom za vanjsko djelovanje.

Ne izdvajaju se rezervacije za zajmove na temelju ove Uredbe i, odstupajući od članka 211. stavka 1. Financijske uredbe, ne određuje se stopa rezervacija kao postotak iznosa iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 17.

Subvencija kamatnih stopa

1. Odstupajući od članka 220. stavka 5. točke (e) Financijske uredbe i podložno raspoloživim sredstvima, Unija u pogledu zajmova na temelju ove Uredbe može snositi kamate odobravanjem subvencije kamatnih stopa i pokriti administrativne troškove povezane s uzimanjem i davanjem zajmova, osim troškova povezanih s prijevremenom otplatom zajma.

2. Ukrajina svake godine od Unije može zatražiti subvenciju kamatnih stopa i pokrivanje administrativnih troškova.

Članak 18.

Sporazum o financiranju za bespovratnu potporu

Pojedinosti o uvjetima bespovratne potpore iz članka 4. stavka 3. ove Uredbe utvrđuju se u sporazumu o financiranju koji sklapaju Komisija i Ukrajina. Odstupajući od članka 220. stavka 5. Financijske uredbe, sporazum o financiranju sadržava samo odredbe iz članka 220. stavka 5. točaka (a), (b) i (c) te uredbe. Sporazum o financiranju uključuje odredbe o zaštiti financijskih interesa Unije, provjerama, revizijama, sprečavanju prijevara i drugih nepravilnosti te povratu sredstava.

POGLAVLJE III.

ZAJEDNIČKE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 20.

Godišnje izvješće

1. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja procjenu provedbe poglavlja I. ove Uredbe, uključujući evaluaciju te provedbe. U tom se izvješću:

(a)	ispituje napredak u provedbi potpore Unije iz instrumenta;

(b)	procjenjuje gospodarsko stanje i izgledi Ukrajine, kao i provedba zahtjeva i uvjeta iz poglavlja I. odjeljka 2. ove Uredbe;

(c)	navodi poveznica između zahtjeva i uvjeta utvrđenih u memorandumu o razumijevanju, trenutačne makrofinancijske situacije Ukrajine te Komisijinih odluka o isplati obrokâ potpore iz instrumenta.

2. Najkasnije dvije godine nakon završetka razdoblja raspoloživosti Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o ex post evaluaciji u kojem se procjenjuju rezultati i učinkovitost isplaćene potpore Unije iz instrumenta te mjera u kojoj se njome doprinijelo ciljevima pomoći.

Članak 21.

Završne odredbe

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament

Predsjednik/Predsjednica

Za Vijeće

Predsjednik/Predsjednica

(1) Stajalište Europskog parlamenta od 24. studenoga 2022. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 10. prosinca 2022. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od … (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) Sporazum o pridruživanju između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju te njihovih država članica, s jedne strane, i Ukrajine, s druge strane (SL L 161, 29.5.2014., str. 3.).

(3) Odluka (EU) 2022/313 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. veljače 2022. o pružanju makrofinancijske pomoći Ukrajini (SL L 55, 28.2.2022., str. 4.).

(4) Odluka (EU) 2022/1201 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2022. o pružanju izvanredne makrofinancijske pomoći Ukrajini (SL L 186, 13.7.2022., str. 1.).

(5) Odluka (EU) 2022/1628 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. rujna 2022. o pružanju izvanredne makrofinancijske pomoći Ukrajini, jačanju zajedničkog fonda za rezervacije jamstvima država članica i posebnim rezervacijama za određene financijske obveze povezane s Ukrajinom pokrivene jamstvom na temelju Odluke br. 466/2014/EU te o izmjeni Odluke (EU) 2022/1201 (SL L 245, 22.9.2022., str. 1.).

(6) Odluka Vijeća (ZVSP) 2021/509 od 22. ožujka 2021. o uspostavi Europskog instrumenta mirovne pomoći i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2015/528 (SL L 102, 24.3.2021., str. 14.).

(7) Odluka Vijeća (ZVSP) 2022/1968 od 17. listopada 2022. o misiji Europske unije za vojnu pomoć za potporu Ukrajini (EUMAM Ukraine) (SL L 270, 18.10.2022., str. 85.).

(8) Uredba (EU) 2021/836 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 185, 26.5.2021., str. 1.).

(9) Uredba (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, izmjeni i stavljanju izvan snage Odluke br. 466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2017/1601 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009 (SL L 209, 14.6.2021., str. 1.)

(10) Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći (SL L 163, 2.7.1996., str. 1.).

(11) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(12) Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027. (SL L 433I, 22.12.2020., str. 11.).

(13) Odluka Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije te o stavljanju izvan snage Odluke 2014/335/EU, Euratom (SL L 424, 15.12.2020,, str. 1.).

(14) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(15) Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o utvrđivanju ustroja i rada Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 476

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 65. 15. prosinca 2022.

Sadržaj		Stranica
	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	PREPORUKE
	Vijeće Europske unije
2022/C 476/01	Preporuka Vijeća od 8. prosinca 2022. o pristupu cjenovno pristupačnoj i visokokvalitetnoj dugotrajnoj skrbi	1

	II. Informacije
	INFORMACIJE INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Europska komisija
2022/C 476/02	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.10619 – SNAM / ENI / JV) ( 1 )	12

	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Europska komisija
2022/C 476/05	Tečajna lista eura – 14. prosinca 2022.	29
	Revizorski sud
2022/C 476/06	Tematsko izvješće 28/2022: – Privremena potpora radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (instrument SURE)	30
	OBAVIJESTI U VEZI S EUROPSKIM GOSPODARSKIM PROSTOROM
	Nadzorno tijelo EFTA-e
2022/C 476/07	Obavijest Nadzornog tijela EFTA-e o kamatnim stopama za povrat državnih potpora i referentnim/diskontnim stopama za države EFTA-e koje se primjenjuju od 1. rujna 2022. – Objavljena u skladu s pravilima o referentnim i diskontnim stopama utvrđenima u dijelu VII. Smjernica ESA-e o državnim potporama i s člankom 10. Odluke ESA-e br. 195/04/COL od 14. srpnja 2004.	31
2022/C 476/08	Državne potpore – odluka o nepodnošenju prigovora	32
2022/C 476/09	Državne potpore – Odluka o evidentiranju prihvaćanja odgovarajućih mjera u skladu s dijelom I. člankom 1. stavkom 1. i dijelom II. člankom 19. stavkom 1. Protokola 3. uz Sporazum o nadzoru i sudu predloženih u kontekstu donošenja novih Smjernica o državnim potporama za promicanje rizičnih financijskih ulaganja	33

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,0649
JPY	japanski jen	143,68
DKK	danska kruna	7,4392
GBP	funta sterlinga	0,86118
SEK	švedska kruna	10,8638
CHF	švicarski franak	0,9865
ISK	islandska kruna	150,90
NOK	norveška kruna	10,3620
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	24,276
HUF	mađarska forinta	406,63
PLN	poljski zlot	4,6810
RON	rumunjski novi leu	4,9248
TRY	turska lira	19,8579
AUD	australski dolar	1,5510
CAD	kanadski dolar	1,4441
HKD	hongkonški dolar	8,2751
NZD	novozelandski dolar	1,6508
SGD	singapurski dolar	1,4349
KRW	južnokorejski von	1 379,99
ZAR	južnoafrički rand	18,2563
CNY	kineski renminbi-juan	7,4009
HRK	hrvatska kuna	7,5380
IDR	indonezijska rupija	16 599,51
MYR	malezijski ringit	4,6765
PHP	filipinski pezo	59,326
RUB	ruski rubalj
THB	tajlandski baht	36,851
BRL	brazilski real	5,6842
MXN	meksički pezo	20,8635
INR	indijska rupija	87,8435

	III. Pripremni akti
	VIJEĆE EUROPSKE UNIJE
2022/C 476/03	Stajalište Vijeća (EU) br. 4/2022 u prvom čitanju s ciljem donošenja uredbe europskog parlamenta i vijeća o uspostavi Instrumenta za pružanje potpore Ukrajini za 2023. (makrofinancijska pomoć +) Usvojeno od strane Vijeća 10. prosinca 2022.	13
2022/C 476/04	Obrazloženje Vijeća: Stajalište Vijeća (EU) br. 4/2022 u prvom čitanju s ciljem donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta za pružanje potpore Ukrajini za 2023. (makrofinancijska pomoć +)	27

Datum donošenja odluke	7. rujna 2022.
Broj predmeta	86868
Broj odluke	177/22/COL
Država EFTA-e	Sve
Naslov	Odluka o evidentiranju prihvaćanja odgovarajućih mjera u skladu s dijelom I. člankom 1. stavkom 1. i dijelom II. člankom 19. stavkom 1. Protokola 3. uz Sporazum o nadzoru i sudu predloženih u kontekstu donošenja novih Smjernica o državnim potporama za promicanje rizičnih financijskih ulaganja
Pravna osnova	Sporazum o EGP-u, a posebno članci od 61. do 63. i Protokol 26.; Sporazum država EFTA-e o osnivanju Nadzornog tijela i Suda („Sporazum o nadzoru i sudu”), a posebno njegov članak 24. i članak 5. stavak 2. točke (a) i (b); Protokol 3. uz Sporazum o nadzoru i sudu, a posebno dio 1. članak 1. stavak 1. i dio II. članak 19. stavak 1
Vrsta mjere	Odluka o evidentiranju prihvaćanja predloženih odgovarajućih mjera
Cilj	Osigurati da države EFTA-e prema potrebi izmijene svoje postojeće programe potpora za rizično financiranje kako bi ih uskladile s novim Smjernicama o državnim potporama za promicanje rizičnih financijskih ulaganja


	(1) Tekst značajan za EGP.