569. plenarno zasjedanje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora – Interactio, 18.5.2022.–19.5.2022.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/1

Rezolucija Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Uključivanje organiziranog civilnog društva u nacionalne planove za oporavak i otpornost: kako ga možemo poboljšati?”

(2022/C 323/01)

Europski gospodarski i socijalni odbor Rezoluciju je usvojio na plenarnom zasjedanju održanom 18. i 19. svibnja 2022. (sjednica od 18. svibnja), sa 197 glasova za i 4 suzdržana.

1. Uvod

1.1.

U svojoj Rezoluciji iz veljače 2021. (1) Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ocijenio je sudjelovanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u izradi nacionalnih planova za oporavak i otpornost, koje se provodi putem savjetovanja, kao i kvalitetu tog sudjelovanja. Države članice svoje su nacionalne planove podnijele Europskoj komisiji (EK) kako bi iskoristile potporu iz Mehanizma za oporavak i otpornost, središnjeg dijela privremenog instrumenta za oporavak NextGenerationEU. Bez obzira na članak 18. stavak 4. točku (q) Uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost (2), glavni zaključak EGSO-a bio je da organizirano civilno društvo u većini država članica uglavnom nije uključeno u dovoljnoj mjeri. Nadalje, izgleda da se općenito smatra da su savjetovanja, koja često pokreću socijalni partneri i organizacije civilnog društva, puka formalnost koja ne može istinski utjecati na sadržaj planova. Odbor je pozvao europske institucije i nacionalne vlade da tu situaciju u vezi s provedbom, praćenjem i prilagodbom planova isprave. Osim toga, EGSO kontinuirano naglašava da organizirano civilno društvo mora biti bolje pripremljeno za odgovor na tu potrebu kako bi se povećala njegova uključenost.

1.2.

EGSO se u navedenoj Rezoluciji i u raznim svojim mišljenjima složio s ciljevima ulaganja i smjernicama za reformu Mehanizma za oporavak i otpornost, čiji bi cilj trebala biti promjena modela proizvodnje u smjeru klimatski neutralnog i digitaliziranog gospodarstva, koja bi se provodila postupcima pravedne tranzicije kojima se osigurava zaštita radnika i obuhvaćenih regija, premještanje radnika te regeneracija i obnova proizvodne strukture. Odbor smatra da bi ulaganjima i reformama utvrđenima u nacionalnim planovima za oporavak i otpornost trebalo promicati poboljšanje poslovne produktivnosti i gospodarstva u državama članicama, jačanje inovativne industrijske strukture pružanjem potpore MSP-ovima i poduzećima socijalne ekonomije te jačanje socijalne kohezije, što se može postići i razvojem i provedbom europskog stupa socijalnih prava.

1.3.

U trenutku kad se europsko gospodarstvo oporavljalo od gospodarske recesije uzrokovane pandemijom COVID-a 19 i javnozdravstvenih mjera poduzetih za njezino suzbijanje i dok je nastojalo prevladati poremećaje u opskrbi i inflacijske pritiske koje je pandemija proizvela u globalnom gospodarstvu, jedan neočekivani vanjski šok doveo je do novog političkog i gospodarskog scenarija punog poteškoća i rizika – invazija vojske Ruske Federacije na Ukrajinu. EGSO je taj čin oštro osudio kao ozbiljno kršenje važećeg međunarodnog prava i sporazumâ (3), kojim se ugrožava europska i globalna sigurnost, uzrokuje golema ljudska patnja, uništenje imovine i šteta u okolišu te radikalno mijenja europski i globalni gospodarski okvir.

1.4.

U ožujku je inflacija u europodručju u odnosu na prethodnu godinu dosegla 7,5 %, što je najviše od uvođenja eura, a inflacija cijena energije dosegnula je 44,7 %. Osim toga, dugotrajni rat u Ukrajini mogao bi dovesti do nestašice fosilnih goriva, o kojima smo još uvijek ovisni, te drugih sirovina i prehrambenih proizvoda, a to bi kretanje cijena i rast učinilo nepredvidljivim i imalo golem utjecaj na najsiromašnije zemlje, tj. Afriku i Bliski istok. Stagflacija je realan rizik za gospodarstva Europe i drugih dijelova svijeta, a mogla bi negativno utjecati i na ciljeve mjera i instrumenata zelenog plana, kojim se nastoji postići klimatska neutralnost Europe do 2050. godine. Geopolitičke implikacije rata utjecat će na cijeli vrijednosni lanac prehrambenih proizvoda, industriju, obranu i trgovinu u Europi i svijetu, odgovarajuće politike EU-a u tim i drugim područjima, kao i na tekuće promišljanje o budućnosti Europe i razinama integracije koje zajednički želimo postići kao europski narodi i građani. Stoga bi, s obzirom na nove okolnosti, trebalo razmotriti reviziju financijskih instrumenata EU-a. Osim toga, stanje nastalo ratom u Ukrajini utjecat će na provedbu nacionalnih planova za oporavak i otpornost, koji će se morati provoditi u skladu s novim ciljevima gospodarske politike, koji će se utvrditi kako bi se riješili rizici i izazovi nove situacije. Ti scenariji pogoršanja situacije podrazumijevaju snažniji i ujedinjeniji europski odgovor, a to je da ćemo učiniti „što god je potrebno”.

1.5.

EGSO ovom Rezolucijom želi ocijeniti jesu li države članice riješile utvrđene nedostatke u pogledu sudjelovanja socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u pripremi nacionalnih planova za oporavak i otpornost te kako se razvija njihovo sudjelovanje u provedbi planova. U tu je svrhu Skupina EGSO-a za europski semestar prikupila stajališta organizacija civilnog društva putem upitnika poslanog članovima i članicama Skupine. Upitnik sadrži 21 pitanje o uključenosti socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u osmišljavanje i provedbu nacionalnih planova za oporavak i otpornost te o učinku zelene i digitalne tranzicije na gospodarstvo i društvo država članica. Odgovori na upitnik zaprimljeni su iz ukupno 21 države članice (4). Osim toga, savjetovanje je provedeno i u okviru okruglih stolova, koji su zajedno s organizacijama civilnog društva i/ili nacionalnim gospodarskim i socijalnim vijećima, organizirani u sedam država članica od jeseni 2021. do kraja ožujka 2022. godine.

2. Metoda

2.1.

Podaci i informacije potrebni za ovo izvješće prikupljeni su u razdoblju od listopada 2021. do travnja 2022. Primljena su ukupno 23 nacionalna doprinosa (odgovori na upitnik i/ili doprinosi prikupljeni tijekom okruglog stola). Održana su savjetovanja, koja su se temeljila na znanju članova i članica i uključivala socijalne partnere i organizacije civilnog društva. U nekim su zemljama bila uključena nacionalna gospodarska i socijalna vijeća ili ekvivalentna tijela, a u drugima i predstavnici i predstavnice vlada.

2.2.

Europska komisija zbog različitih razloga nije odobrila sve nacionalne planove za oporavak i otpornost, dok su neke države članice tijekom savjetovanja još uvijek bile u fazi provedbe. Stoga su neke države članice mogle na upitnik odgovoriti samo djelomično ili to uopće nisu mogle. Da bi se dopunile informacije koje nedostaju, ova se Rezolucija temelji i na vanjskim izvorima, kao što su publikacije skupina za strateško promišljanje, komparativne istraživačke studije i nacionalne rasprave. Upitnik je poslan i nekolicini europskih organizacija civilnog društva, dijelovima EGSO-ove Skupine za vezu (5) i drugim predstavnicima triju skupina EGSO-a. Dodatne informacije, čiji je cilj dobivanje potpune slike situacije, u Rezoluciji su jasno navedene kao takve (6).

2.3.

Pitanja, njih 21, na kojima se temelje savjetovanja podijeljena su u četiri grupe:

—	Grupa I.: Koje je mišljenje organiziranog civilnog društva o sadržaju planova, njihovim ciljevima ulaganja i predloženim reformama?

—	Grupa II.: Kako napreduje provedba planova odnosno njihova ulaganja i reforme?

—	Grupa III.: Potencijalni utjecaj nacionalnih planova za oporavak i otpornost na gospodarstvo i društvo država članica.

—	Grupa IV.: Uključenost socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u provedbu plana.

3. Opažanja na temelju rezultata savjetovanja

3.1. Grupa I.: Koje je mišljenje organiziranog civilnog društva o sadržaju planova, njihovim ciljevima ulaganja i predloženim reformama?

3.1.1.

Kad je riječ o uključivanju prijedloga organiziranog civilnog društva u sadržaj nacionalnih planova za oporavak i otpornost, Europska komisija u svojoj je analizi planova istaknula konkretne prijedloge dionika koji se odražavaju u, primjerice, planovima Češke (7), Njemačke (8), Cipra (9), Austrije (10), Portugala (11) i Slovačke (12). Latvija je uz svoj nacionalni plan za oporavak i otpornost objavila i prijedloge partnera, od kojih je neke uključila u plan. Savjetovanja provedena u kontekstu ove Rezolucije pokazala su da se, iako većina organizacija civilnog društva u državama članicama smatra da će predmetni nacionalni plan biti uspješan i podupire njegove zelene, digitalne i socijalne ciljeve, često navodi da je socijalna dimenzija relativno nerazvijena. Osim toga, izražena je zabrinutost u pogledu sposobnosti država članica da upravljaju sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost ili da to učine u odgovarajućem roku, što može ugroziti uspjeh plana. To se posebno odnosi na najveće korisnike sredstava. Mišljenja o tome može li plan izgraditi gospodarsku otpornost razilaze se. Konkretno, zemlje koje primaju relativno malo sredstava ne očekuju da će plan pridonijeti dugoročnoj otpornosti njihova gospodarstva. Naposljetku, organizacije civilnog društva u velikoj mjeri izražavaju žaljenje zbog toga što njihova stajališta o prioritetima planova nisu u dovoljnoj mjeri uzeta u obzir u konačnim verzijama planova. Organizacije civilnog društva u više su navrata istaknule i da su mnoge reforme sadržane u nacionalnim planovima za oporavak i otpornost već bile predviđene u prethodnim nacionalnim programima reformi, neovisno o Mehanizmu za oporavak i otpornost i njegovim ciljevima ulaganja i reformi, što organizacijama civilnog društva ostavlja malo prostora da utječu na sadržaj plana.

3.2. Grupa II.: Kako napreduje provedba planova odnosno njihova ulaganja i reforme?

3.2.1.

Komisija je 15. prosinca 2021. pokrenula tablicu pokazatelja za oporavak i otpornost (13), kako je predviđeno Uredbom o Mehanizmu za oporavak i otpornost. U njoj se daje pregled napretka u provedbi Mehanizma za oporavak i otpornost i nacionalnih planova za oporavak i otpornost, ali se ne navodi u kojoj mjeri države članice zaista usmjeravaju sredstva za financiranje svojih projekata. Stoga neke države članice, primjerice, Austrija, Italija, Latvija, Portugal, Slovačka i Španjolska, na svojim internetskim stranicama objavljuju određene informacije o trošenju sredstava i provedbi mjera.

3.2.2.

Većina dionika s kojima je do početka travnja 2022. provedeno savjetovanje navela je da je još uvijek prerano za pružanje sveobuhvatnog pregleda provedbe plana i njihove uključenosti. U nekim državama članicama to je djelomično posljedica sporog postupka provedbe ili kašnjenja u provedbi i izvršenju plana. Međutim, organizacije civilnog društva navode da su već izrazile svoja stajališta o izazovima koji bi se mogli pojaviti tijekom faze provedbe. U tom je pogledu jedno od glavnih utvrđenih uskih grla administrativni kapacitet država članica, posebno na regionalnoj i lokalnoj razini (kako je istaknuto i u razmatračkom dokumentu Centra za studije europskih politika (CEPS) objavljenom u ožujku 2022. (14)). To se posebno odnosi na najveće korisnike sredstava. Zbog toga mnogi socijalni partneri i organizacije civilnog društva insistiraju na većoj uključenosti lokalnih i regionalnih zajednica. Međutim, većina dionika smatra da je sudjelovanje organizacija civilnog društva u provedbi nacionalnih planova za oporavak i otpornost na regionalnoj i lokalnoj razini neučinkovito. Drugo usko grlo koje se često navodi jest nedostatak razmjene informacija između nacionalne vlade i socijalnih partnera te organizacija civilnog društva, što bi moglo ozbiljno otežati njihovo sudjelovanje u fazi provedbe i praćenja.

3.2.3.

Unatoč navedenim izazovima, prema detaljnoj analizi Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) objavljenoj u ožujku 2022. (15), nekoliko država članica, na primjer Belgija, Cipar, Grčka, Estonija i Finska, obvezalo se da će nastaviti surađivati sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva tijekom faze provedbe nacionalnog plana za oporavak i otpornost, dok su neke druge zemlje, primjerice Češka, Francuska, Italija i Portugal, spomenule su poseban odbor/tijelo koje će, među ostalim, biti odgovorno za praćenje i nadzor ostvarenja napretka, usklađenost s ključnim etapama i ciljevima raznih sastavnica plana, promidžbene aktivnosti i evaluaciju izvješća o provedbi.

3.3. Grupa III.: Potencijalni utjecaj nacionalnih planova za oporavak i otpornost na gospodarstvo i društvo država članica

3.3.1.

Prema studiji koju je proveo EPRS (16), očekuje se da će Mehanizam za oporavak i otpornost „pokrenuti javna ulaganja, s naglaskom na povećanju stvarnih rezultata, i osigurati dodatni fiskalni prostor, čime bi se pak trebali omogućiti već planirani nacionalni izdaci na temelju načela dodatnosti”. Mehanizam za oporavak i otpornost trebao bi, s jedne strane, dovesti do znatnog kratkoročnog i srednjoročnog povećanja BDP-a putem potražnje za javnim i privatnim ulaganjima, čime bi se izgradio kapital koji bi, s druge strane, bio potreban za ostvarenje većeg BDP-a u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju zahvaljujući rastu zaposlenosti, većoj produktivnosti i većim plaćama te pozitivnom učinku na proizvodnju.

3.3.2.

Stajališta socijalnih partnera i organizacija civilnog društva o mogućim učincima nacionalnih planova za oporavak i otpornost na gospodarstvo i društvo njihovih zemalja prilično se razlikuju. Ta se percepcija osobito razlikuje ovisno o veličini iznosa financijskih sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost dodijeljenih svakoj državi članici. Naime, u državama članicama koje primaju velike iznose učinak se smatra pozitivnijim nego u državama članicama koje primaju relativno male iznose u odnosu na veličinu svojega gospodarstva. Unatoč tim razlikama, organizacije civilnog društva učinak sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost i ulaganja iz nacionalnih planova za oporavak i otpornost na reforme smatraju općenito pozitivnim jer se njima potiče postizanje ciljeva dvostruke tranzicije.

3.4. Grupa IV.: Uključenost socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u provedbu plana

3.4.1.

Sudjelovanje organizacija civilnog društva u fazi provedbe plana, u nekoliko država članica u kojima je provedba zaista započela, odvijalo se u različitim oblicima. U informacijama koje su dostavili dionici utvrđene su četiri kategorije sudjelovanja: 1. na zakonskoj osnovi; 2. u okviru posebnih radnih skupina za nacionalni plan za oporavak i otpornost; 3. u okviru sastanaka s dionicima; 4. bez predviđenog posebnog oblika sudjelovanja. U usporedbi sa zaključcima iz 2021. o očitoj nedovoljnoj uključenosti organizacija civilnog društva u fazi izrade plana, njihovo sudjelovanje u fazi provedbe pozitivno je ocijenjeno, iako je u svim državama članicama još uvijek daleko od zadovoljavajućeg. Istaknuto je da se u nekim zemljama promiču inicijative posebno osmišljene za uključivanje organizacija civilnog društva u provedbu nacionalnih planova za oporavak i otpornost. Nadalje, kad je riječ o mogućoj razlici u uključenosti između socijalnih partnera, s jedne strane, i organizacija civilnog društva, s druge strane, općenito se čini da su u državama članicama uključene ili obje strane ili nijedna, bez razlike. Međutim, dionici u trima od 20 država članica s kojima je provedeno savjetovanje (Austrija, Grčka i Portugal) izvijestili su da postoji znatna razlika u uključenosti tih strana. U tim su zemljama socijalni partneri više uključeni od organizacija civilnog društva.

3.4.2.

U vezi s time je istraživanje organizacije BusinessEurope (17), provedeno početkom 2022., pokazalo da socijalni partneri sve više sudjeluju u planovima oporavka, što se odražava u stopi nezadovoljstva od samo 30 % u pogledu njihove dosadašnje uloge u provedbi plana, u usporedbi sa 71 % u pogledu njihove uloge u izradi plana prošle godine. Osim toga, kako je istaknuto u izvješću Eurofounda (18) iz ožujka 2022., nakon donošenja planova socijalni partneri naglasili su važnost izvješća za pojedine zemlje koja je Europska komisija objavila u kontekstu europskog semestra (19), u kojima je iznesen okvir za raspravu o provedbi nacionalnih reformi i ulaganja, čime je socijalnim partnerima omogućena razmjena ideja i doprinos nacionalnim planovima za oporavak i otpornost na čvrstoj osnovi.

4. Zaključci

4.1.

Sve u svemu, konačni sadržaj planova ocjenjuje se pozitivno. U nekim su slučajevima primjedbe organizacija civilnog društva uzete u obzir u konačnim verzijama nacionalnih planova za oporavak i otpornost. Općenito, organizacije civilnog društva podupiru zelene, digitalne i socijalne ciljeve nacionalnih planova za oporavak i otpornost. Kad je riječ o doprinosu zelenoj i digitalnoj tranziciji, izražena su pozitivna stajališta iako se učinak nacionalnih planova za oporavak i otpornost ocjenjuje kao ograničen, osim u nekoliko slučajeva. Nažalost, često se navodilo da je socijalna dimenzija plana relativno nedovoljno razvijena unatoč tome što je to važno za aspekt otpornosti. Izraženo je mišljenje da je za tranziciju potrebno više ulaganja, posebno s obzirom na trenutačnu krizu. Unatoč uočenim poboljšanjima u nekim državama članicama, i dalje je teško dati konačan odgovor na to je li se sudjelovanje u fazi provedbe poboljšalo, osobito zbog toga što provedba mnogih nacionalnih planova za oporavak i otpornost u mnogim državama članicama uvelike kasni. Međutim, socijalni partneri i organizacije civilnog društva naglasili su da se institucionalni socijalni dijalog poboljšao u ovoj fazi. Primjerice, socijalni partneri u Španjolskoj priznaju da je okvir Mehanizma za oporavak i otpornost i nacionalnih planova za oporavak i otpornost pridonio važnim sporazumima o reformama rada i mirovinskim reformama putem trostranog socijalnog dijaloga.

4.2.

Unatoč kašnjenju u provedbi mnogih nacionalnih planova za oporavak i otpornost, u nekim su državama članicama utvrđene dobre prakse za njihovu provedbu i praćenje. Primjerice, u Austriji, Francuskoj, Luksemburgu, Španjolskoj i Švedskoj bliska i konstruktivna suradnja socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i vlade, ojačana transparentnošću i trajnim dijalogom, važan je alat njihovog sudjelovanja u Mehanizmu za oporavak i otpornost. Nadalje, u Češkoj, Estoniji, Finskoj, Italiji i Španjolskoj postavljene su internetske stranice ili vladin portal za kampanju u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, koji javnosti pružaju transparentne informacije. U Italiji, koja je glavni korisnik sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost, uspostavljen je na državnoj razini u studenome 2021. stalni okrugli stol partnerstva (Tavolo permanente del partenariato), s posebnim radnim skupinama koje kritički prate smjer i kvalitetu provedbe nacionalnih planova za oporavak i otpornost iz perspektive očekivanja građana. Tim tijelom predsjeda talijanski premijer, a za koordinaciju je zadužen predsjednik Nacionalnog vijeća za gospodarstvo i rad (CNEL). Pored toga, s Nacionalnim udruženjem talijanskih općina (ANCI) potpisan je poseban strukturirani sporazum o razvoju dijaloga i strukturirane pomoći u fazama provedbe na lokalnoj razini u vezi s relevantnim pitanjima. Slično tome, u Italiji se potiče sudjelovanje općina i drugih lokalnih aktera u vezi s administrativnim kapacitetima. U Hrvatskoj su organizacije civilnog društva uključene u radne skupine koje pripremaju natječaje za provedbu nacionalnih planova za oporavak i otpornost kao i u sporazume s Ministarstvom turizma o mjerama iz plana za turistički sektor. Naposljetku, organizacije civilnog društva u Portugalu sudjeluju u praćenju provedbe nacionalnih planova za oporavak i otpornost kroz analizu rezultata plana i izvješća o procjeni učinka. U vezi s time osnovano je nadzorno tijelo, Nacionalni odbor za praćenje (CNA), koje uključuje, među ostalim, predstavnike socijalnih partnera, sveučilišta i socijalnog sektora. Te se razmjene dobrih praksi potiču i služe kao primjer drugim državama članicama.

4.3.

U mnogim državama članicama poziva se na viši stupanj uključivanja socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u fazu provedbe nacionalnih planova za oporavak i otpornost. Organizirano civilno društvo poziva na veću transparentnost u provedbi i praćenju planova te traži da informacije budu javno dostupne kao i da se dodatno potiču dijalozi o nacionalnim planovima za oporavak i otpornost sa svim relevantnim dionicima. Bez toga se ključni izazovi vjerojatno neće riješiti na ispravan način. Naposljetku, u većini država članica tek treba vidjeti hoće li se sudjelovanje organizacija civilnog društva znatno poboljšati u fazama provedbe i praćenja planova, koje su još uvijek prespore ili kasne.

4.4.

Odbor poziva nacionalne vlade onih država članica u kojima socijalni partneri i organizacije civilnog društva (20) još uvijek ne sudjeluju u dovoljnoj mjeri da tu situaciju hitno riješe i da poštuju pravila iz Uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost. Poziva Komisiju i Europski parlament da osiguraju poštovanje važećih pravila.

4.5.

Bez obzira na prethodno navedeno, EGSO smatra da se nedostatak učinkovitog i kvalitetnog sudjelovanja organiziranog civilnog društva u gospodarskom upravljanju EU-om neće riješiti na zadovoljavajući način sve dok se ne provede reforma europskog semestra, koja će to zajamčiti direktivom ili uredbom. Odbor skreće pozornost na činjenicu da se odgovarajuće sudjelovanje postiže kada se u formalnim postupcima savjetovanja, koji se temelje na propisima te javnim i transparentnim postupcima, organizacije civilnog društva na propisan način obavještavaju u pisanom obliku, kada im se stavlja dovoljno vremena na raspolaganje za analizu vladinih prijedloga i izradu vlastitih prijedloga i kada se uključivanje ili odbijanje tih prijedloga poprati obrazloženjem sadržanim u javnim zapisnicima ili dokumentima.

4.6.

Rat u Ukrajini i njegovi neposredni rizici za europsko i svjetsko gospodarstvo ne dovode u pitanje ciljeve nacionalnih planova za oporavak i otpornost, već bi, naprotiv, prema mišljenju Odbora, trebali potaknuti europske institucije i nacionalne vlade da ubrzaju provedbu i izvršenje planova, kao i povezanih ulaganja i reformi, te da promiču zeleni plan EU-a kako bi se održao rast i ubrzale dekarbonizacija energetskog sustava i zelena strateška autonomija Europske unije. Istodobno, EU mora učiniti sve što je potrebno da pomogne vladi i narodu Ukrajine i pruži odgovarajuću skrb milijunima ljudi koji su bili prisiljeni potražiti utočište u zemljama EU-a, kao i da pomogne izravno pogođenim državama članicama u različitim sektorima njihovih gospodarstava.

4.7.

Već prije izbijanja rata ukupan iznos nacionalnih sredstava i sredstava u okviru instrumenta NextGenerationEU nije bio dovoljan za postizanje ciljeva zelenog plana i ostvarivanje potrebne pravedne i uključive energetske tranzicije, a pogotovo cilja zamjene fosilnih goriva čistim i obnovljivim izvorima energije u skladu s preporukama Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). Pored toga, sada zbog geopolitičke situacije moramo pod hitno okončati energetsku ovisnosti EU-a o Rusiji. To će dovesti do velikog povećanja ulaganja u sigurnost i obranu, što će znatno opteretiti javne proračune.

4.8.

EGSO stoga predlaže:

(a)	da se hitno donese nova energetska strategija EU-a kojom se promiče učinkovito povezivanje energetskih mreža, brza zamjena fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije, visoka energetska učinkovitost i smanjenje potražnje za energijom;

(b)	da se razmotri mogućnost da se ulaganja iz nacionalnih planova za oporavak i otpornost preusmjere na veća ulaganja u čistu energiju iz obnovljivih izvora uz istodobno osiguravanje strateške autonomije EU-a;

(c)	da sve države članice iskoriste svoj udio sredstava iz nacionalnih planova za oporavak i otpornost za financiranje novih programa u tom području, kao što su programi za ulaganja u održivu energiju;

(d)

da europske vlasti i nacionalne vlade u kratkoročnom razdoblju poduzmu sve potrebne mjere, kako u pogledu proizvodnje tako i u pogledu potrošnje, kako bi gospodarstva zaštitile od kaskadnih učinaka rata (koji rastućim cijenama energije i poremećajima u lancu opskrbe ozbiljno narušava tržišta hrane, energije i financija) na gospodarstvo EU-a;

(e)

da se razmotri stvaranje novog instrumenta za financijska ulaganja i podupre prijedlog Europske komisije iz Komunikaciji o inicijativi REpowerEU za ubrzavanje restrukturiranja energetskog sektora kako bi se osigurala sigurnija i održivija strateška autonomija EU-a. U tu bi svrhu trebalo upotrijebiti najprikladniji model, koji bi se temeljio na najboljim praksama i rezultatima Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i Mehanizma za oporavak i otpornost.

4.9.

Na nedostatke u borbi protiv klimatskih promjena ozbiljno podsjećaju i zaključci Međuvladinog panela UN-a o klimatskih promjena (IPCC) za 2022. EGSO poziva europske vlasti da ih uzmu u obzir pri usvajanju inicijativa u okviru energetske, industrijske i gospodarske politike.

4.10.

EGSO je svjestan činjenice da je u ovom trenutku izrazito teško provoditi gospodarsku politiku kojom se istodobno nastoji smanjiti inflacija i osigurati gospodarski rast, zapošljavanje i održivost javnih financija u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Europske vlasti, nacionalne vlade i ESB moraju blisko surađivati i poduzimati potrebne korake kako bi se osiguralo da odmicanje od ekspanzivnih monetarnih i fiskalnih politika ne dovede do nove recesije. EGSO smatra da bi se reforma pravila Pakta o stabilnosti i rastu trebala provesti postavljanjem realističnih ciljeva u pogledu deficita i duga, uključivanjem zlatnog pravila ulaganja i uspostavljanjem fleksibilnih putanja za smanjenje razine javnog duga, prilagođenih situaciji u pojedinačnim zemljama.

4.11.

Napori u području obrazovanja i cjeloživotnog učenja zaposlenika i stanovništva općenito ključni su za osiguravanje pravedne i uključive zelene i digitalne tranzicije. Prednost bi trebalo dati osposobljavanju i profesionalnom usmjeravanju zaposlenika zahvaćenih postupcima restrukturiranja, ali i predviđanju potreba koje proizlaze iz različitih vrsta tehnoloških promjena u proizvodnom procesu Digitalizacija zahtijeva posebnu pozornost u slučaju osoba koje zbog svoje dobi ili drugih okolnosti imaju više poteškoća u pristupu digitaliziranim uslugama. Tom dijelu stanovništva potrebno je omogućiti pristup osposobljavanju i posebnim uslugama potpore kako bi im se olakšao pristup svim vrstama naknada i usluga.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Rezolucija EGSO-a „Uključenost organiziranog civilnog društva u nacionalne planove za oporavak i otpornost – Što funkcionira, a što ne?” (SL C 155, 30.4.2021., str. 1.).

(2) Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17.).

(3) Rat u Ukrajini i njegove gospodarske, socijalne i okolišne posljedice (SL C 290, 29.7.2022, str. 1.).

(4) Napomena: Komisija je do 1. travnja 2022. potvrdila 23 plana (uključujući švedski plan krajem ožujka 2022., koji Vijeće još treba odobriti). Početkom travnja Komisija je potvrdila i bugarski plan, koji Vijeće također tek treba odobriti. To znači da je Komisija dosad odobrila 24 plana, a Vijeće 22 plana.

(5) Skupina za vezu s europskim organizacijama i mrežama civilnog društva.

(6) Izvješća država članica analiziraju se u prilogu Rezoluciji. Svi dokumenti dostupni su na internetskim stranicama Odbora.

(7) SWD(2021) 211 final.

(8) SWD(2021) 163 final/2.

(9) SWD(2021) 196 final.

(10) SWD(2021) 160 final.

(11) SWD(2021) 146 final.

(12) SWD(2021) 161 final.

(13) Tablica pokazatelja za oporavak i otpornost.

(14) Comparing and assessing recovery and resilience plans (Usporedba i ocjenjivanje planova za oporavak i otpornost), drugo izdanje, Centar za studije europskih politika (CEPS) .

(15) Recovery and Resilience Plans: stakeholders’ views (Planovi za oporavak i otpornost: stajališta dionika) .

(16) Recovery and Resilience Dialogue with the European Commission (Dijalog o oporavku i otpornosti s Europskom komisijom), 7. ožujka 2022.

(17) BusinessEurope Reform Barometer 2022 (Barometar reformi organizacije BusinessEurope).

(18) Involvement of social partners in the national recovery and resilience plans (Uključivanje socijalnih partnera u nacionalne planove za oporavak i otpornost).

(19) Izvješće o europskom semestru za koordinaciju ekonomskih politika: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u godišnjem pregledu rasta za 2022.

(20) I drugi relevantni dionici, primjerice organizacije mladih, kao što je EGSO posebno naglasio u svojem mišljenju „Kako pravilnom izradom nacionalnih planova oporavka zajamčiti dostojanstven rad mladima i osigurati uključivanje mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET)” (SL C 152, 6.4.2022., str. 27.).

569. plenarno zasjedanje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora – Interactio, 18.5.2022.–19.5.2022.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/8

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Pravilima o državnim potporama koja se primjenjuju na usluge od općeg gospodarskog interesa u području zdravstva i socijalnih usluga nakon pandemije. Promišljanja i prijedlozi o evaluaciji Komisije za izmjenu zakonodavnog paketa iz 2012.

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 323/02)

Izvjestitelj:

Giuseppe GUERINI

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	221/0/5

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da su razne socijalne i zdravstvene usluge, kao što su pomoć i njega (što podrazumijeva i pomoć i njegu u kući), reintegracija na tržište rada osoba u nepovoljnom položaju i osoba s invaliditetom, skrb za djecu i socijalno stanovanje, ključne za osiguravanje socijalne kohezije u ovom razdoblju nakon pandemije obilježenom humanitarnom krizom i međunarodnim napetostima. Stoga europska pravila o državnim potporama za te usluge imaju izuzetno bitnu ulogu.

1.2.

EGSO snažno podupire odluku Komisije da pri evaluaciji regulacije sektora (1) zdravstvene i socijalne usluge smatra „potkategorijom” s vlastitim značajkama u širem kontekstu usluga od općeg gospodarskog interesa.

1.3.

EGSO naglašava da je paket Almunia (2012.) za državne potpore za sektor usluga od općeg gospodarskog interesa donio pozitivne elemente modernizacije i pojednostavljenja u usporedbi s prethodnim okvirom iz 2005. godine. Zbog toga bi, u slučaju da Komisija nakon evaluacije koju upravo provodi odluči izmijeniti postojeći okvir, regulatorni pristup iz paketa Almunia trebalo potvrditi i za budućnost i u njega unijeti elemente daljnje modernizacije.

1.4.

EGSO napominje da u državama članicama sve zdravstvene usluge i gotovo sve socijalne usluge imaju regionalnu, pokrajinsku, općinsku ili, u većim gradovima, čak podopćinsku dimenziju. To podrazumijeva zanemarivu mobilnost korisnika među regijama i pokrajinama unutar jedne zemlje, a kamoli mogućnost prekogranične mobilnosti korisnika. Nepostojanje prekograničnog značaja isključilo bi primjenjivost članka 107. UFEU-a o državnim potporama na socijalne i zdravstvene usluge.

1.5.

EGSO ističe da nacionalne uprave imaju poteškoća u stjecanju konkretnih iskustava za izradu akata o ovlaštenju koji su nužan preduvjet za primjenu Odluke Komisije 2012/21/EU (2) (Odluka o izuzeću od naknade za pružanje javne usluge) i Uredbe Komisije (EU) br. 360/2012 (3) o potporama de minimis za usluge od općeg gospodarskog interesa. Stoga bi bilo vrlo korisno da Komisija uspostavi portal na kojemu bi bili dostupni konkretni primjeri zakonitih akata o ovlaštenju koji se odnose na razne vrste zdravstvenih i socijalnih usluga.

1.6.

EGSO potiče razmjenu primjera dobre prakse među državama članicama sa zajedničkim pravnim tradicijama u pogledu primjene pravila o državnim potporama u sektoru socijalnih i zdravstvenih usluga kako bi se potaknula djelotvornija uporaba diskrecijskog prava koje se protokolom 26. Ugovora o funkcioniranju Europske unije jamči nacionalnim upravama pri uspostavi i provedbi usluga od općeg gospodarskog interesa na lokalnoj razini.

1.7.

EGSO napominje da je pravilo utvrđeno u Odluci 2012/21/EU – prema kojemu naknada za pružanje javne usluge ne smije premašiti iznos kojim se pokrivaju troškovi, osim „razumne dobiti” – potrebno dodatno pojasniti u pogledu sljedećeg: i. konkretnog utvrđivanja razumne dobiti u odnosu na kapital upotrijebljen za pružanje usluga, uzimajući u obzir operativni rizik; ii. konkretnog kvantitativnog utvrđivanja fiksnih i strukturnih troškova koji se mogu uključiti u troškove obavljanja usluga od općeg gospodarskog interesa; iii. u kojoj bi se mjeri mogla vrednovati posebnost usluga i organizacijskih modela tipičnih za subjekte socijalne ekonomije kada oni upravljanju uslugama od općeg gospodarskog interesa ili ih pružaju.

1.8.

EGSO smatra da bi se na socijalne i zdravstvene usluge trebala primjenjivati gornja granica potpore de minimis za razdoblje od tri financijske godine koja je veća od one koja je općenito zajamčena za usluge od općeg gospodarskog interesa u skladu s Uredbom (EU) br. 360/2012 (500 000 EUR), što je pokazalo i javno savjetovanje koje je provela Komisija. Uloga koju socijalne i zdravstvene usluge imaju u socijalnoj koheziji opravdava višu gornju granicu od trenutno važeće.

2. Uvod i kontekst

2.1.

Državne potpore poduzećima koja pružaju usluge od općeg gospodarskog interesa i, što je relevantnije za potrebe ovog mišljenja, organizacijama koje djeluju u užem području socijalnih i zdravstvenih usluga, uređene su takozvanim „zakonodavnim paketom Almunia” 2012. godine. Tim je paketom zamijenjen i moderniziran prethodni pravni okvir iz 2005. („paket Monti-Kroes”).

2.2.

Paket Almunia sadržava sljedeće akte:

—	Uredbu (EU) br. 360/2012 o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije na potpore de minimis koje se dodjeljuju poduzetnicima koji pružaju usluge od općeg gospodarskog interesa;

—	Odluku 2021/21/EU o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa;

—	Komunikaciju Komisije o primjeni pravila o državnim potporama Europske unije na naknadu koja se dodjeljuje za obavljanje usluga od općega gospodarskog interesa (4);

—	Komunikaciju Komisije „Okvir Europske unije o državnim potporama u obliku naknade za obavljanje javne usluge” (2011.) (5).

2.3.

Iz navedenog proizlazi da je sektorski regulatorni okvir na snazi skoro deset godina i, prema onome što je navela Komisija, države članice u velikoj ga mjeri primjenjuju od njegova stupanja na snagu iako postoje problemi u primjeni koji mogu opravdati daljnje djelovanje zakonodavca Unije, osobito s obzirom na vrijeme koje je proteklo od njegova prvog usvajanja.

2.4.

Komisija je zbog toga pokrenula opsežno savjetovanje s dionicima kako bi provjerila učinkovitost, djelotvornost, dodanu vrijednost i trenutačnu usklađenost s početnim ciljevima postojećeg zakonodavnog okvira, posebno u području zdravstvenih i socijalnih usluga.

2.5.

Savjetovanje je provedeno u razdoblju od 31. srpnja 2019. do 14. prosinca 2019. s pomoću upitnika koji je sastavila Komisija, a prikupljen je 51 odgovor poduzeća, organizacija poduzeća, sindikata, nevladinih organizacija, fizičkih osoba i javnih uprava.

2.6.

S obzirom na moguću buduću reviziju pravila o državnim potporama u sektorima koji pružaju zdravstvene i socijalne usluge, EGSO kao predstavničko tijelo europskog gospodarstva i civilnog društva ovim samoinicijativnim mišljenjem želi skrenuti pozornost Komisije na određena pitanja koja se odnose na primjenjivost okvira o državnim potporama na te usluge.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO uviđa da je reguliranje državnih potpora u području socijalnih i zdravstvenih usluga vrlo složen posao za zakonodavca Unije s obzirom na to da je potrebno pronaći ravnotežu između javne potpore djelatnostima koje doprinose ciljevima od općeg interesa i zaštite slobodnog i nenarušenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. Europski okvir za državne potpore trebao bi omogućiti i javna ulaganja potrebna za razvoj socijalne i zdravstvene infrastrukture relevantne za ostvarivanje ciljeva utvrđenih u europskom stupu socijalnih prava.

3.2.

EGSO snažno podupire odluku Komisije da zdravstvene i socijalne usluge smatra potkategorijom s vlastitim značajkama u širem kontekstu usluga od općeg gospodarskog interesa s obzirom na specifične karakteristike tih usluga i njihove posebne ciljeve. U dokumentu o evaluaciji pravila koja su trenutačno na snazi Komisija napominje da „s gledišta državnih potpora zdravstvene i socijalne usluge čine podskupinu usluga od općeg (gospodarskog) interesa” (6).

3.3.

EGSO ističe da je paket Almunia (2012.) za pravila o državnim potporama koje se primjenjuju na sektor usluga od općeg gospodarskog interesa donio pozitivne elemente modernizacije u usporedbi s prethodnim okvirom iz 2005. zahvaljujući smanjenju administrativnog i regulatornog opterećenja nacionalnih tijela koja žele financirati usluge od općeg gospodarskog interesa. Stoga regulatorni pristup tog paketa treba potvrditi i za ubuduće. Osim toga, treba u njega unijeti i elemente za daljnju modernizaciju i pojasniti određena specifična pitanja.

3.4.

EGSO smatra da su razne zdravstvene i socijalne usluge, kao što su pomoć i njega (što podrazumijeva i pomoć i njegu u kući), reintegracija na tržište rada osoba u nepovoljnom položaju i osoba s invaliditetom, skrb za djecu i socijalno stanovanje, ključne za osiguravanje socijalne kohezije na unutarnjem tržištu i da čine „zajedničke vrijednosti” država članica, kao što je navedeno u Protokolu 26. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Te su usluge strateški još važnije i ključne u ovom razdoblju nakon pandemije obilježenom međunarodnim napetostima i sve većim populizmom u državama članicama.

3.5.

EGSO napominje da je pružanje socijalnih i zdravstvenih usluga u nekim slučajevima na državnoj razini zajamčeno putem negospodarskih djelatnosti koje nisu obuhvaćene okvirom Europske unije za državne potpore. Istodobno, ako su takve usluge zajamčene putem gospodarskih djelatnosti, one imaju malu prekograničnu važnost i uglavnom lokalnu ulogu u funkciji socijalne kohezije na nacionalnim područjima.

3.6.

EGSO napominje da je pružanje socijalnih i zdravstvenih usluga često zajamčeno putem negospodarskih djelatnosti, što bi prema članku 107. UFEU-a trebalo isključivati primjenu okvira za državne potpore. Osim toga, čak i kada se odvijaju u tržišnom okruženju, zdravstvene i socijalne usluge imaju u osnovi lokalnu dimenziju i nemaju stvarnu prekograničnu važnost u smislu potražnje. Lokalna dimenzija još je očitija kada socijalnim i zdravstvenim uslugama upravljaju subjekti socijalne ekonomije uz sudjelovanje lokalnih zajednica u cilju socijalne kohezije i općeg dobra.

3.7.

Međutim, u Komisijinoj praksi i europskoj sudskoj praksi smatra se da se prekogranični značaj socijalnih i zdravstvenih usluga u pogledu mogućeg narušavanja prekograničnih ulaganja ne može a priori isključiti. Iako razumije razloge tog pristupa kako bi se u potpunosti zaštitile slobode kretanja predviđene Ugovorima, EGSO poziva Komisiju da pruži odgovarajuće smjernice o prekograničnom značaju socijalnih i zdravstvenih usluga. Te usluge trebale bi podlijegati posebnom i fleksibilnom pristupu u okviru šire rasprave o prekograničnom značaju kao konstitutivnom elementu pojma državne potpore iz članka 107. UFEU-a.

3.8.

EGSO napominje da čak i kada socijalne i zdravstvene usluge imaju prekograničnu dimenziju, kao u slučaju 37 prekograničnih urbanih područja EU-a navedenih u Direktivi o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti (7), te se usluge pružaju s obzirom na fizičku blizinu među pograničnim područjima i u skladu s načelima teritorijalne supsidijarnosti, pa veće državne potpore ne bi bitno ugrozile prekogranično tržišno natjecanje među poduzećima.

4. Posebne napomene

4.1.

EGSO napominje da su, unatoč pozitivnim elementima jasnoće i pojednostavljenja koje je 2012. donio paket Almunia, pravni pojmovi koji se primjenjuju na usluge od općeg gospodarskog interesa objektivno i dalje složeni, među ostalim i s obzirom na snažnu međusobnu povezanost pravnih i gospodarskih pitanja koja su svojstvena sektoru usluga od općeg gospodarskog interesa.

4.2.

EGSO zbog toga traži od Komisije da objavi operativni vodič kojim bi se ažurirao „Vodič za primjenu pravila Europske unije o državnim potporama, javnim nabavama i unutarnjem tržištu za usluge od općeg gospodarskog interesa, posebno za socijalne usluge od općeg interesa” (8), koji je posljednjih godina gospodarskim subjektima u tom sektoru bio vrlo koristan.

4.3.

EGSO smatra da je specifičan okvir za usluge od općeg gospodarskog interesa, i u pogledu javne nabave i u pogledu državnih potpora, manje poznat nacionalnim upravama u odnosu na uobičajene okvire za javnu nabavu i državne potpore. Stoga bi odgovarajuća ulaganja u osposobljavanje osoblja javnih uprava, među ostalim i korištenjem europskih sredstava, mogla biti korisna i za povećanje kvalitete tih usluga i za povećanje usklađenosti s pravom Europske unije.

4.4.

EGSO ističe da s tehničkog i operativnog stajališta nacionalne uprave imaju poteškoća u stjecanju konkretnih i naprednih iskustava za izradu akata o ovlaštenju koji su nužan preduvjet za primjenu Odluke o izuzeću 2012/21/EU o naknadi za obavljanje javne usluge i, bez obzira na pojednostavljenje, Uredbe (EU) br. 360/2012 o državnim potporama (kojom je predviđena povećana gornja granica potpore de minimis od 500 000 EUR u razdoblju od tri financijske godine).

4.5.

Stoga bi u tom pogledu bilo vrlo korisno da Komisija uspostavi portal na kojemu bi bili dostupni konkretni primjeri zakonitih akata o ovlaštenju koji se odnose na razne vrste zdravstvenih i socijalnih usluga i koje Glavna uprava Komisije za tržišno natjecanje smatra legitimnima i razvijenima na odgovarajući način. Razmjena primjera dobre prakse među državama članicama sa zajedničkim pravnim tradicijama također bi mogla biti vrlo korisna u tom pogledu i potaknuti djelotvorniju uporabu diskrecijskog prava koje se Protokolom 26. UFEU-a jamči nacionalnim upravama pri uspostavi i provedbi usluga od općeg gospodarskog interesa na lokalnoj razini.

4.6.

Kao što je poznato, pravilom utvrđenim u Odluci 2012/21/EU predviđeno je da naknada subjektima kojima je povjereno obavljanje javnih usluga ne smije premašiti pokriće troškova, osim „razumne dobiti”. Taj je koncept potrebno podrobnije objasniti kako bi se pojasnio u pogledu sljedeća tri aspekta: i) u kojoj mjeri treba konkretno utvrditi razumnu dobit u odnosu na kapital upotrijebljen za pružanje usluga, uzimajući u obzir operativni rizik; ii) kvantitativno utvrđivanje fiksnih i strukturnih troškova koji se mogu uključiti u troškove obavljanja usluga od općeg gospodarskog interesa; iii) u kojoj mjeri treba vrednovati posebnost usluga i organizacijskih modela tipičnih za subjekte socijalne ekonomije kada oni upravljanju uslugama od općeg gospodarskog interesa ili ih pružaju.

4.7.

EGSO ističe da bi pri određivanju „razumne dobiti” trebalo uzeti u obzir obilježja poduzeća koje prima potporu, osobito u slučaju kada ono kontinuirano ponovno ulaže dobit u vlastitu djelatnost i tako se kvalificira kao subjekt ili poduzeće socijalne ekonomije.

4.8.

EGSO smatra da bi se na socijalne i zdravstvene usluge trebala primjenjivati gornja granica potpore de minimis za razdoblje od tri financijske godine koja je veća i različita od one zajamčene za usluge od općeg gospodarskog interesa u smislu Uredbe (EU) br. 360/2012 (500 000 EUR), što je jasno pokazalo i javno savjetovanje koje je provela Komisija. To je povećanje opravdano javnom ulogom i općim interesom koje imaju socijalne i zdravstvene usluge te ograničenim učinkom tih djelatnosti na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama. Povećanjem praga de minimis za socijalne i zdravstvene usluge dalo bi se više prostora za primjenu Uredbe br. 360/2012, čime bi primjena te Uredbe i njezinih pojednostavljenih oblika postala pristupačnija.

4.9.

Uloga socijalnih i zdravstvenih usluga u socijalnoj koheziji opravdala bi povećanje gornje granice koje bi donijelo trostruku korist: i. omogućavanje veće potpore u pojednostavljenom i bržem okviru potpora de minimis; ii. uzimanje u obzir ponovne pojave inflacije na makroekonomskoj razini, što bi zahtijevalo češće periodične revizije gornje granice u tri financijske godine; iii. prepoznavanje činjenice da brojni subjekti socijalne ekonomije imaju supsidijarnu funkciju.

4.10.

EGSO prepoznaje važnost i ulogu MSP-ova i privatnih poduzeća uključenih u upravljanje socijalnim i zdravstvenim uslugama od općeg gospodarskog interesa temeljem javnih natječaja koje provode lokalne vlasti. To je još jedan razlog zbog kojeg bi prikupljanje i širenje podataka i informacija od strane nacionalnih uprava o postupcima odabira pružatelja usluga, dodijeljenim naknadama i rezultatima moglo dati korisne indikacije.

4.11.

Naposljetku, EGSO ističe da bi se, kao što je Komisija prepoznala u svojem akcijskom planu za socijalnu ekonomiju (9), područje socijalnih i zdravstvenih usluga moglo i neizravno poduprijeti tako da se organizacijama socijalne ekonomije, koje su vrlo aktivne u tim sektorima, omoguće lakše korištenje mjera potpore za pristup financiranju i kreditiranju, kao i posebnim poticajima za zapošljavanje radnika u nepovoljnom položaju i osoba s invaliditetom u smislu Uredbe o općem skupnom izuzeću za državne potpore. U tom bi pogledu bila vrlo korisna jasna i fleksibilna europska regulativa koja bi omogućila razumno spajanje i kombinaciju raznih poticajnih mjera za iste djelatnosti.

Bruxelles, 19. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) ARES-2019-3858696.

(2) Odluka Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L 7, 11.1.2012., str. 3.).

(3) Uredba Komisije (EU) br. 360/2012 od 25. travnja 2012. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije na potpore de minimis koje se dodjeljuju poduzetnicima koji pružaju usluge od općeg gospodarskog interesa (SL L 114, 26.4.2012., str. 8.).

(4) SL C 8, 11.1.2012., str. 4.

(5) SL C 8, 11.1.2012., str. 15.

(6) ARES-2019-3858696.

(7) Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (SL L 88, 4.4.2011., str. 45.).

(8) SWD (2013) 53 final/2

(9) COM(2021) 778 final.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/13

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Ulozi organizacije civilnog društva kao čuvara općeg dobra u oporavku nakon pandemije i obnovi društava i gospodarstava EU-a

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 323/03)

Izvjestitelj:

Ioannis VARDAKASTANIS

Odluka Plenarne skupštine:	28.4.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	189/1/4

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Civilno društvo i socijalni partneri premošćuju jaz između oblikovatelja politika i stvarnosti koje oni predstavljaju. Uključivanje u dijalog s tim dionicima stoga je djelotvoran način na koji oblikovatelji politika mogu razumjeti različite potrebe osoba koje pripadaju različitim društvenim skupinama. Nadalje, civilno društvo potiče sve osobe da sudjeluju u „građanskoj demokraciji” kako bi utjecale na pitanja koja se na njih odnose.

1.2.

Civilno društvo i socijalni partneri u EU-u djeluju na različitim razinama. Neke organizacije djeluju na razini EU-a, druge na nacionalnoj razini, a treće na regionalnoj ili lokalnoj razini. Opseg rada na svim je razinama komplementaran. Kad je riječ o aktivizmu, usredotočenost EU-a u usporedbi s nacionalnim organizacijama često ovisi o tome kako su političke nadležnosti podijeljene između EU-a i nacionalne razine.

1.3.

Civilno društvo koje djeluje na lokalnoj razini može imati ulogu i u praćenju provedbe i učinka novih politika i inicijativa. Međutim, zadaća civilnog društva nije samo da utječe na političke odluke, nego i da pruža usluge osobama koje predstavlja.

1.4.

Tijekom pandemije bolesti COVID-19 i sporog izlaska Europe iz ponora te krize, uloge civilnog društva i socijalnih partnera morale su se prilagoditi. Još je više pozornosti nego prije usmjereno na pružanje ključnih usluga, zaštitu ljudskih prava i spašavanje života te, istodobno, na rješavanje izazova s kojima su se suočile organizacije u pogledu financiranja i pružanja podrške svojem osoblju. Nadalje, pandemija je donijela niz novih inicijativa EU-a za financiranje, u vezi s kojima je bilo potrebno snažno zalaganje kako bi se osiguralo da ulaganja dopru do onih kojima je pomoć najpotrebnija.

1.5.

Europsko civilno društvo trenutačno prelazi iz krize uzrokovane bolešću COVID-19 u potpuno novu krizu. Mnogi akteri civilnog društva sada usmjeravaju svoje napore na rješavanje posljedica ničim izazvane invazije ruskih vlasti na Ukrajinu. Mnoge nevladine organizacije, primjerice, sada primjenjuju znanja stečena u upravljanju krizom tijekom pandemije kako bi pružile potporu izbjeglicama iz Ukrajine, prikupile sredstva za hitne slučajeve i pomogle im u bijegu od krvoprolića koje se trenutačno odvija u njihovoj zemlji. Svoje napore usmjeravaju i na osobe u ostalim državama članicama EU-a koje su najviše izložene riziku od siromaštva, s obzirom na to da cijene goriva i inflacija znatno rastu.

1.6.

Uključivanje civilnog društva u postupak oblikovanja politika neodvojivo je od vrijednosti EU-a, pri čemu se u članku 1. Ugovora o Europskoj uniji navodi da bi se odluke trebale donositi na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima. Socijalni dijalog i dijalog civilnog društva u EU-u ne smiju biti izloženi represiji. Poštovanje tih vrijednosti trebalo bi biti preduvjet za financiranje država članica sredstvima EU-a.

1.7.

EU bi trebao imati nultu toleranciju prema državama članicama u kojima se građanski prostor smanjuje. Sustav u kojem se glas civilnog društva ušutkava, posebice glas onih koji kritički razmatraju način na koji vlada djeluje, aktivno narušava dinamiku oblikovatelja politika koji služe interesima svojih građana. Umjesto toga, pretvara se u sustav u kojem osobe na položaju vlasti djeluju isključivo u vlastitom interesu. Taj pristup prijetnja je demokraciji unutar EU-a i nije mu mjesto među vrijednostima Europe navedenima u kriterijima iz Kopenhagena (1).

1.8.

Osiguravanje da države članice poštuju svoje vrijednosti EU-a ne podrazumijeva samo otvorenost za suradnju s civilnim društvom, nego i olakšavanje postojanja civilnog društva čak i kad je ono kritično prema vašim politikama ili ima suprotno političko stajalište. Sve organizacije civilnog društva u EU-u moraju biti slobodne i neovisne. Države članice koje prihvaćaju dijalog samo s posebno odabranim organizacijama i organizacijama koje su sklone vladi kako bi ispunile birokratske formalnosti jednako su krive za nedemokratske prakse kao i vlade koje uopće ne surađuju s civilnim društvom.

1.9.

Oblikovatelji politika trebali bi osigurati smisleno, a ne tek površno sudjelovanje civilnog društva. To znači njegovo uključivanje u sve dijelove postupka donošenja odluka, odnosno saslušanje stajališta civilnog društva tijekom osmišljavanja novog zakonodavstva, projekata ili inicijativa te redovito savjetovanje s njime tijekom njihova oblikovanja, donošenja i provedbe. Mišljenje civilnog društva prečesto se traži tek kad su zakonodavstvo ili projekti gotovo dovršeni. Zbog toga oblikovatelji politika ne mogu uzeti u obzir ni jedan prijedlog te se postavlja presedan u kojem se od civilnog društva očekuje da rutinski odobri prijedloge koji su mu podneseni.

1.10.

Oblikovatelji politika na svim razinama trebali bi olakšati pronalaženje svojih postupaka savjetovanja i pristup tim postupcima. EGSO pohvaljuje sustav Europske komisije za javno savjetovanje s obzirom na to da je otvoren za sve organizacije civilnog društva, kao i za pojedinačne građane, te činjenicu da se sva savjetovanja sustavno objavljuju na istoj internetskoj stranici (2). S druge strane, savjetovanja na razini EU-a katkad mogu biti restriktivna u pogledu vrste doprinosa koju omogućuju.

1.11.

Civilno društvo ima potencijal da pomogne oblikovateljima politika u ključnim zadaćama kao što je praćenje. Međutim, kako bi se uloga civilnog društva u praćenju provedbe novih politika i inicijativa shvatila ozbiljno, EU i nacionalne i lokalne vlasti trebaju podupirati operativne troškove tih organizacija. To je tim važnije s obzirom na nesigurnosti u pogledu financiranja i dodjele sredstava za projekte zbog pandemije bolesti COVID-19 te s obzirom na povećanje operativnih troškova. Kako bi se dobila najkvalitetnija i najkonstruktivnija potpora civilnog društva, ključno je da se pružanjem financijskih sredstava za rad i izgradnju kapaciteta ne dovodi u pitanje neovisnost organizacija civilnog društva.

1.12.

Postoji niz mjera koje bi EU mogao poduzeti kako bi prihvatio doprinos civilnog društva. Za početak bi mogao definirati participativni status. Također bi se mogao dogovoriti o smjernicama i zajedničkim standardima za pravo na udruživanje i civilni dijalog koje treba provesti u svim relevantnim procesima, kao i o donošenju međuinstitucijskog sporazuma o civilnom dijalogu. Prepoznavanje i promicanje uloge udruga i nevladinih organizacija u okviru Europske unije bilo bi vrlo korisno i za poboljšanje partnerstva između oblikovatelja politika i civilnog društva na razini EU-a.

1.13.

Organizacije civilnog društva imaju i vlastiti niz odgovornosti kako bi opravdale očekivanja u pogledu dobrog oblikovanja politika. Kao prvo, organizacije bi trebale iskazivati stalan interes za okolnosti u kojima se nalaze osobe koje predstavljaju i pobrinuti se da njihovo djelovanje ide u prilog potrebama tih osoba. Osobito je važno poticati sudjelovanje mladih u civilnom društvu i osigurati budućnost tog pokreta. Također je ključno da doprinos civilnog društva bude konstruktivan, a njegove preporuke jasne kako bi pomoglo u oblikovanju novih politika na način koji smatra najboljim za svoje članove. Doprinos ne bi smio biti usmjeren samo na ono što se čini loše, nego bi trebao uključivati konkretne prijedloge o tome kako ostvariti poboljšanja.

2. Opće napomene

2.1.

U ovom se dokumentu pojam „civilno društvo” odnosi i na socijalne partnere, iako treba napomenuti da socijalni partneri djeluju na jedinstven i specifičan način u zaštiti prava. Organizacije civilnog društva također djeluju u ime skupina koje ne mogu utjecati na politiku putem biračkog prava, kao što su djeca, osobe s invaliditetom kojima je uskraćeno biračko pravo ili migranti i izbjeglice, te potiču njihovo sudjelovanje u demokraciji. Stoga je dijalog između civilnog društva i oblikovatelja politika ključan za razumijevanje potreba društva i definiranje djelotvornih političkih odgovora.

2.2.

Neovisne i informirane organizacije civilnog društva mogu dati izniman doprinos oblikovanju politika. One također mogu imati ključnu ulogu u praćenju djelotvornosti postojećih politika i inicijativa. Međutim, potpora izgradnji kapaciteta od ključne je važnosti.

2.3.

U nekim dijelovima Europske unije (EU) prostor za djelovanje civilnog društva drastično se smanjuje, a institucije EU-a moraju snažno i beskompromisno reagirati na te zabrinjavajuće događaje. Uključivanje civilnog društva u postupak oblikovanja politika neodvojivo je od vrijednosti EU-a, pri čemu se u članku 1. Ugovora o Europskoj uniji navodi da bi se odluke trebale donositi na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima. Ne smije biti prostora za njegovu represiju.

2.4.

Razdvajanje političkih nadležnosti između europske, nacionalne, regionalne i lokalne razine dovelo je do različitih razina zastupljenosti civilnog društva. U EU-u postoje organizacije civilnog društva koje se izričito bave područjima politika u kojima je zakonodavac EU te druge organizacije koje djeluju na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

2.5.

Dvije glavne prepreke s kojima se civilno društvo suočava na svim razinama uglavnom su otpor oblikovatelja politika kad je riječ o uključivanju u dijalog i nedostatak smislenog sudjelovanja u svim fazama postupka donošenja odluka. Borba protiv takvih stavova iziskuje pravne propise na europskoj i nacionalnoj razini.

2.6.

Civilno društvo na nacionalnoj razini i razini EU-a ima ključnu ulogu u oporavku Europe nakon pandemije. Jedno od područja u kojem se te dvije razine koordiniraju jest način na koji države članice EU-a ulažu novac iz Mehanizma za oporavak i otpornost, što može znatno promijeniti način na koji će naša društva i gospodarstva izgledati u predstojećim godinama i desetljećima. Međutim, taj je procesu istaknuo nedovoljnu predanost mnogih država članica kad je riječ o smislenom savjetovanju s civilnim društvom, pri čemu su mnoge organizacije civilnog društva isključene ili su u najboljem slučaju samo površno uključene u izradu nacionalnih planova za oporavak i otpornost. To je istaknuto u rezoluciji EGSO-a iz veljače 2021. (3). Nadalje, s civilnim društvom nije na odgovarajući način obavljeno savjetovanje unatoč obvezi da se to učini u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (4) o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost.

3. Kako uključenost civilnog društva može dovesti do pametnijeg oblikovanja politika

3.1.

Oblikovatelji politika na svim razinama trebaju služiti interesima građana, a ne obrnuto. Demokracija može ispravno funkcionirati samo ako su oni koji donose i provode zakone upućeni u zbivanja i razumiju što je potrebno ljudima koje predstavljaju. Postojanje civilnog društva i njegovo aktivno uključivanje i smisleno sudjelovanje u postupku donošenja odluka na svim razinama ključni su za djelotvorno i inteligentno upravljanje.

3.2.

Organizacijama civilnog društva povjereno je prenošenje poruka osoba koje predstavljaju ili promicanje pitanja od javnog interesa te njihovo usmjeravanje u jasne i dosljedne poruke i preporuke o politikama. Uključivanje u dijalog s civilnim društvom stoga je djelotvoran način na koji oblikovatelji politika mogu razumjeti različite potrebe osoba koje pripadaju različitim društvenim skupinama. Time se pridonosi smanjenju rizika od zanemarivanja bilo kojeg pitanja koje bi se moglo pojaviti u provedbi politika te se mogu pružiti uvid i stručno znanje koji bi inače mogli biti nedostupni oblikovateljima politika.

3.3.

Dok su oblikovatelji politika spremni prihvatiti želje birača, jedna je od ključnih uloga civilnog društva zastupanje skupina koje nemaju biračko pravo. To se osobito odnosi na organizacije civilnog društva koje štite prava djece, osoba s invaliditetom kojima je uskraćeno biračko pravo, osoba pod skrbništvom te imigranata i izbjeglica koji nemaju pravo glasa u svojoj zemlji boravišta. Civilno društvo zalaže se za interese skupina koje ne mogu izraziti svoje stajalište putem biračkog prava. Ujedno potiče sve osobe da sudjeluju u „građanskoj demokraciji” kako bi utjecale na pitanja koja se na njih odnose. Kad civilno društvo ne bi postojalo i moglo potaknuti uključivanje osoba iz tih skupina, oblikovatelji politika mogli bi još više zanemariti interese mnogih od njih.

3.4.

Organizacije civilnog društva koje djeluju na lokalnoj razini, osobito nacionalne ili lokalne organizacije civilnog društva, mogu imati ulogu i u praćenju provedbe i učinka novih politika i inicijativa. Međutim, praćenje je intenzivna zadaća koja često zahtijeva znatno tehničko znanje. Stoga je ključno da EU i države članice podupiru organizacije civilnog društva financiranjem i tehničkom potporom kako bi im se omogućila izgradnja kapaciteta. Nadalje, Komisija bi trebala početi razvijati strategiju za praćenje upotrebe sredstava EU-a, što po svemu sudeći neće biti u stanju učiniti samostalno. U toj bi strategiji trebalo jasno navesti kako Komisija planira pružati potporu partnerima koji zajedno s njom rade na aktivnostima praćenja.

4. Uloga civilnog društva na razini EU-a u oporavku nakon pandemije

4.1.

Civilno društvo na razini EU-a odnosi se na aktere koji se zalažu pri institucijama EU-a i predstavljaju osobe koje žive u svih 27 država članica, a često i izvan njih. Oni imaju ključnu ulogu u zagovaranju kad je riječ o područjima nadležnosti EU-a u kojima je potrebno uspostaviti dijalog s oblikovateljima politika na razini EU-a.

4.2.

Civilno društvo EU-a često se usredotočuje na sljedeća područja. Riječ je o područjima politika u kojima EU može predložiti zakonodavstvo ili u kojima države članice mogu donositi zakone na nacionalnoj razini samo ako to nije u suprotnosti s postojećim zakonodavstvom EU-a: zapošljavanje i socijalna pitanja; ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija; poljoprivreda; ribarstvo; okoliš; zaštita potrošača; prijevoz; transeuropske mreže; energija; pravda i temeljna prava; migracije i unutarnji poslovi; javno zdravlje; razvojna suradnja i humanitarna pomoć. Civilno društvo i socijalni partneri trenutačno su usmjereni i na političke inicijative na razini EU-a, kao što su europski stup socijalnih prava (5) i europski zeleni plan (6).

4.3.

Kad je riječ o zagovaranju koje provode organizacije civilnog društva na razini EU-a, i dalje postoje brojne prepreke. Kako je istaknuto u informativnom izvješću EGSO-a SOC/639 (7), za razliku od drugih međunarodnih organizacija, EU još nije utvrdio participativni status za europske udruge i nevladine organizacije. Međutim, Europskom poveljom o temeljnim pravima jamči se pravo na okupljanje i udruživanje, posebice u pogledu građanskih pitanja na svim razinama, uključujući i europsku (8).

U kontekstu oporavka od pandemije bolesti COVID-19 civilno društvo EU-a utječe na to i prati kako se sredstva EU-a upotrebljavaju kako bi se ljudima pomoglo da prebrode tu krizu.

4.4.

Upotreba financijskih sredstava EU-a, posebice u obliku Mehanizma za oporavak i otpornost u iznosu od 723,8 milijardi EUR (9), mogla bi potaknuti socijalni i gospodarski oporavak od krize uzrokovane bolešću COVID-19. Međutim, gdje se taj novac ulaže, to je politička odluka. Iako nacionalne planove za potrošnju tog novca izrađuju države članice, Europska komisija odgovorna je za procjenu i odobravanje planova. Civilno društvo EU-a opetovano upozorava Europsku komisiju na prijedloge za financiranje u nacionalnim planovima. Civilno društvo istaklo je postojeće sustavne probleme koji su se pokazali i pogoršali tijekom pandemije, kao što su nedovoljna ulaganja u javno zdravstvo, sustave socijalne sigurnosti i obrazovne sustave, te se zalagalo za to da se Mehanizam za oporavak i otpornost upotrijebi za rješavanje tih pitanja.

4.5.

Nekoliko nacionalnih planova za oporavak i otpornost prilagođeno je na zahtjev Europske komisije, a neki su planovi odbijeni ili je njihovo odobrenje zamrznuto (10). Civilno društvo imalo je ključnu ulogu u isticanju tih problematičnih područja (11). Sredstva EU-a moraju se usmjeriti na područja u kojima je došlo do najvećeg opterećenja, najviše smrtnih slučajeva i najozbiljnijih kršenja temeljnih ljudskih prava tijekom pandemije. To će uključivati financiranje odmaka od ustanova za institucijsku skrb, posebice za osobe s invaliditetom i starije osobe, te bolju pripravnost i otpornost pružanja hitne zdravstvene skrbi kako bi se izbjeglo ponavljanje sustava trijaže u kojem određenim skupinama nije odobren prijem u bolnicu.

4.6.

Sredstva EU-a namijenjena su i za potporu gospodarskom oporavku i povratku na posao kad je riječ o osobama koje su izgubile izvor prihoda tijekom pandemije. Procjenjuje se da je samo u EU-u zbog bolesti COVID-19 izgubljeno šest milijuna radnih mjesta (12). Međutim, nisu svi bili jednako pogođeni gubitkom radnih mjesta. Socijalni partneri imaju ključnu ulogu u oblikovanju gospodarskih, radnih i socijalnih politika kojima se promiču tržišta rada koja dobro funkcioniraju; na taj se način štite radnici, uključujući one kojima najviše prijeti gubitak prihoda, kao i poslodavci. Civilno društvo na razini EU-a također radi na tome da se ulaganja usmjeravaju prema onima koji su najviše pogođeni. Civilno društvo koje zastupa interese žena, mladih osoba, osoba s invaliditetom i pripadnika etničkih manjina ima osobito važnu ulogu u osiguravanju da se novac usmjeri na prekvalifikaciju i potporu tih skupina. Organizacije civilnog društva to čine tako što utječu na prioritete i preporuke Europske komisije o upotrebi sredstava, procjenu nacionalnih planova koju provodi EU i praćenje načina na koji se sredstva troše u državama članicama zajedno s nacionalnim i lokalnim organizacijama civilnog društva.

4.7.

EU također započinje sa stvaranjem zdravstvene unije koja će mu omogućiti veću pripravnost za buduće zdravstvene krize. U zdravstvenoj uniji doći će do niza promjena u koordinaciji EU-a u područjima kao što su nadzor nestašice lijekova i stvaranje zaliha unaprijed, ispitivanje i odobravanje novih lijekova i liječenja te prekogranična razmjena sredstava za spašavanje života na temelju potreba. Ponavlja se da civilno društvo EU-a ima ulogu u osiguravanju da se novim planom bolje zaštite one skupine koje su EU i države članice najviše zakinule u odgovoru na pandemiju. Ti su ciljevi navedeni u mišljenju EGSO-a SOC/665 (13). Cilj je osigurati da Europska agencija za lijekove (EMA) uspostavi europski model za pravedno, odgovorno i transparentno određivanje cijena lijekova. Uključivat će i nastojanje da Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti ima mandat i resurse za rješavanje zdravstvenih nejednakosti i osiguravanje da zdravstveni odgovori EU-a budu usmjereni na najugroženije osobe te da se osigura da zdravstvene kampanje i informacije o javnom zdravlju iz EU-a budu znatno pristupačnije i razumljivije svim osobama tijekom budućih kriza.

4.8.

Moguće je da će buduće krize biti izazvane ne samo virusima, nego ponajprije prirodnim katastrofama uzrokovanima klimatskim promjenama. EU ima ključnu ulogu u pomaganju državama članicama da smanje svoje emisije CO2 te da se pripreme na sve veće poteškoće kojima smo svjedočili posljednjih godina, kao što su poplave i šumski požari,. i zajednički ih riješe. Nevladine organizacije za zaštitu okoliša stoga imaju ulogu u pomaganju oblikovateljima politika pri utvrđivanju područja u kojima su ulaganja najpotrebnija te u predlaganju rješenja za bolje upravljanje ekološkim katastrofama na način da nitko ne bude zapostavljen.

5. Uloga nacionalnog i lokalnog civilnog društva u boljoj obnovi

5.1.

U kontekstu EU-a postoji niz područja politika u kojima odgovornost za zagovaranje izravno pripada nacionalnim i lokalnim organizacijama civilnog društva. Kao i u slučaju civilnog društva na razini EU-a, to se odnosi na načine podjele nadležnosti između EU-a i njegovih država članica. U partnerstvu s civilnim društvom EU-a, nacionalne i lokalne organizacije civilnog društva osiguravaju da su obuhvaćena sva područja politika.

5.2.

Stoga su područja na koja se nacionalne i lokalne organizacije civilnog društva obično usredotočuju sljedeća: javno zdravlje; industrija; kultura; obrazovanje, mladi i sport; socijalna zaštita, zaštita okoliša, socijalne usluge, pravna potpora žrtvama, pružanje skloništa žrtvama nasilja itd.

5.3.

Mnogi problemi koji su se pogoršali tijekom pandemije bolesti COVID-19 prepušteni su civilnom društvu na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. U nacionalnom su kontekstu donesene odluke o pravilima za zaustavljanje širenja virusa, načinu pružanja hitne zdravstvene skrbi, određivanju prioriteta cijepljenja, nastavku obrazovanja učenika svih dobnih skupina i zaštiti prihoda radnika koji su izgubili posao. Njihove aktivnosti uključivale su i suzbijanje pogrešnih informacija o cjepivima te isticanje rizika od diskriminacije i povećanja siromaštva među određenim skupinama ljudi.

5.4.

Nacionalno i lokalno civilno društvo možda ima ključnu ulogu u pomaganju EU-u da se bolje ponovo izgradi jer ono oblikuje nacionalne i regionalne politike i pruža osnovne usluge svojim zajednicama u sljedećim područjima:

—	osiguravanje da povratak na obrazovanje u školskim klupama nakon pandemije obuhvati sve učenike,

—	premošćivanje digitalnog jaza, posebice za marginalizirane skupine,

—	osiguravanje da se politikama olakša kvalitetno zapošljavanje osoba za koje je trenutačno najvjerojatnije da će biti isključene s tržišta rada, posebice mladih osoba, žena, osoba migrantskog podrijetla i osoba s invaliditetom,

—	jačanje sustava socijalne zaštite i njihove sposobnosti pružanja potpore svim osobama kad je riječ o održavanju dostojanstvenog životnog standarda,

—	osiguravanje da se nacionalne politike za dugotrajnu skrb i socijalne usluge usmjere na alternative institucijskoj skrbi koje se temelje na zajednici i obitelji, s obzirom na to da smo u institucijskoj skrbi tijekom pandemije zabilježili najviše smrtnih slučajeva,

—	zalaganje za politike i ulaganja kojima se olakšava uključivanje migranata i izbjeglica na tržište rada i u sustave socijalne zaštite,

—	poboljšanje gospodarskih i političkih uvjeta, za što je ključno civilno društvo. Socijalni partneri imaju osobito važnu ulogu jer kolektivnim pregovorima osiguravaju primjereniji dohodak i pravednije radne uvjete.

5.5.

Okvir za formalno uključivanje civilnog društva u oblikovanje politika razlikuje se među državama članicama. Neke države članice imaju ekvivalente EGSO-a na nacionalnoj razini, iako se ovlasti koje su im dodijeljene razlikuju i stalno se mijenjaju. Struktura EGSO-a, sastavljenog od članova koji predstavljaju tri skupine (Skupinu poslodavaca, Skupinu radnika i Skupinu „Raznolikost Europe”) može se uspješno prenijeti na nacionalnu, regionalnu i lokalnu razinu.

U suradnji s djelovanjem civilnog društva na razini EU-a, nacionalne organizacije civilnog društva također su imale ključnu ulogu u oblikovanju načina na koji se Mehanizam za oporavak i otpornost upotrebljava u državama članicama.

5.6.

U informativnom izvješću SOC/639 (14) i rezoluciji o uključivanju nacionalnog civilnog društva u nacionalne planove za oporavak i otpornost (15) EGSO je pohvalio dogovor postignut u prosincu 2020. između Europskog parlamenta i Vijeća o Uredbi o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (16), u čijem se u članku 18. navodi potreba da organizacije civilnog društva putem savjetovanja sudjeluju u izradi i provedbi nacionalnih planova za oporavak i otpornost.

5.6.1.

Međutim, unatoč upućivanju na sudjelovanje civilnog društva u Uredbi o Mehanizmu za oporavak i otpornost, civilno društvo nije bilo uključeno u definiranje stvarnog dijela Uredbe koji se odnosi na uključenost civilnog društva u taj proces. Nadalje, u Uredbi se izričito ne spominju organizacije civilnog društva kao korisnici, za razliku od, primjerice, malih i srednjih poduzeća. To je stvorilo određene probleme u pogledu uključenosti organizacija civilnog društva u provedbu. Riječ je o paradoksu s obzirom na to da će organizacije civilnog društva imati ključnu ulogu tijekom oporavka od pandemije bolesti COVID-19.

5.6.2.

Nadalje, činjenica je da su u praksi, unatoč smjernicama Europske komisije (17), nacionalne organizacije civilnog društva imale velike poteškoće pri utjecanju na ishode nacionalnih planova za oporavak i otpornost. Jedna od prepreka bila je to što neke nacionalne vlade, čini se, nisu pokazale spremnost da uključe civilno društvo u izradu svojih planova. Mnoge vlade nisu aktivno uključile civilno društvo te su od organizacija civilnog društva zahtijevale da se otvoreno obrate nacionalnim tijelima da dopuste njihovo sudjelovanje. Čak i kad je civilno društvo bilo uključeno, vrijeme predviđeno za savjetovanje s njime bilo je uglavnom nedovoljno. To je otežalo sadržajnu raspravu i razmatranje doprinosa civilnog društva u pogledu nacionalnih planova za oporavak i otpornost. Zbog toga, iako je velik broj država članica dokazao neki oblik savjetovanja s civilnim društvom, nacionalno civilno društvo prečesto nije bilo istinski uključeno u oblikovanje donesenih planova.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Kriteriji za pristupanje, https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/enlargement-policy/glossary/accession-criteria_en.

(2) https://ec.europa.eu/info/consultations_hr.

(3) https://www.eesc.europa.eu/hr/documents/resolution/involvement-organised-civil-society-national-recovery-and-resilience-plans-what-works-and-what-does-not.

(4) Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17.).

(5) Europski stup socijalnih prava, Europska komisija, https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/economy-works-people/jobs-growth-and-investment/european-pillar-social-rights_hr.

(6) Europski zeleni plan, Europska komisija, https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/european-green-deal_hr.

(7) Izrada europskog statuta za udruge i nevladine organizacije s preciznom definicijom nevladine organizacije ili europske udruge (informativno izvješće), Europski gospodarski i socijalni odbor, https://www.eesc.europa.eu/en/our-work/opinions-information-reports/information-reports/creation-european-statute-associations-and-ngos-incorporating-precise-definition-ngo-or-european-association-information

(8) Članak 12.

(9) https://ec.europa.eu/info/business-economy-euro/recovery-coronavirus/recovery-and-resilience-facility_hr.

(10) Bugarski plan nije odobren, a odobrenje mađarskog plana je zamrznuto.

(11) SL C 517, 22.12. 2021., str. 1.

(12) COVID-19 has already wiped out 6 million jobs, EU study finds, Coronavirus pandemic News (Studija EU-a pokazuje da je zbog pandemije bolesti COVID-19 izgubljeno već šest milijuna radnih mjesta, Novosti o pandemiji koronavirusa), Al Jazeera.

(13) SL C 286, 16.7. 2021., str. 109.

(14) Izrada europskog statuta za udruge i nevladine organizacije s preciznom definicijom nevladine organizacije ili europske udruge (informativno izvješće), Europski gospodarski i socijalni odbor, https://www.eesc.europa.eu/en/our-work/opinions-information-reports/information-reports/creation-european-statute-associations-and-ngos-incorporating-precise-definition-ngo-or-european-association-information

(15) SL C 155, 30.4.2021., str. 1.

(16) SL L 57, 18.2.2021., str. 17.

(17) https://ec.europa.eu/info/sites/default/files/document_travail_service_part1_v2_en.pdf.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/19

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Pretvaranje sektora ambalaže u sigurnu, cjenovno pristupačnu i ekološki prihvatljivu industriju”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 323/04)

Izvjestitelj:	Matteo Carlo BORSANI
Suizvjestitelj:	Dirk JARRÉ

Odluka Plenarne skupštine:	21.10.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	Samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	11.3.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	201/1/5

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Tehnologija pakiranja ključna je tehnologija koja je prijeko potrebna u većini lanaca opskrbe. Njezin utjecaj znatno nadilazi njezin vlastiti ekosustav, što je čini neophodnom za europsko gospodarstvo i jedinstveno tržište te za potporu oporavku i poticanje održivog gospodarskog rasta. EGSO preporučuje da Europska komisija i nacionalne vlade u suradnji sa svim dionicima i industrijom ambalaže poduzmu inicijative koje se odnose na cijeli životni ciklus proizvoda u cilju promicanja procesa kružnog gospodarstva, poticanja održive potrošnje i sprečavanja nastanka otpada te što duljeg zadržavanja iskorištenih resursa u gospodarstvu EU-a.

1.2.

S obzirom na aktualne društvene izazove, predstavničke organizacije industrije i radnika, vlade, javna tijela i nevladine organizacije trebale bi pronaći inovativna rješenja za povećanje održivosti industrije ambalaže, uzimajući u obzir da kružna ambalaža ima ključnu ulogu u zaštiti planeta.

1.3.

Osim toga, Komisija bi trebala snažno poticati uspostavu europskog socijalnog dijaloga između sindikalnih udruženja i udruženja poslodavaca u sektoru ambalaže. Takav europski dijalog, dobro usklađen s nacionalnom razinom i razinom poduzeća, pružio bi Europskoj komisiji potrebnu potporu za osmišljavanje i provedbu njezinih inicijativa, a socijalnim partnerima za pregovore o pravednoj tranziciji.

1.4.

EGSO preporučuje uvođenje „svrsishodne” ambalaže kao novog standarda za svu ambalažu, što znači da bi ona trebala biti oblikovana u skladu s načelima „ekološkog dizajna” tako da pristaje proizvodima sa što manje praznog prostora i nepotrebne mase kako bi se spriječilo prekomjerno i nedostatno pakiranje i povezani nepotrebni gubitci i otpad. Time bi se optimizirao i ugljični otisak prijevoza pakirane robe, čime bi se omogućilo ispunjenje ciljeva u pogledu emisija CO2 koje je postavila Europska komisija.

1.5.

Dionici još nisu dovoljno svjesni opsega promjene te EGSO stoga zahtijeva da institucije EU-a preuzmu veću odgovornost i vodstvo u upravljanju tim procesom.

To uključuje predstavljanje regulatornih dijelova koji nedostaju na lako razumljiv i provediv način, kao i potporne mjere u cijelom ekosustavu, usmjerene osobito na najosjetljivije subjekte kao što su MSP-ovi i privatne osobe.

1.6.

EGSO potiče sveobuhvatan pristup u procjeni cjelokupne uloge i utjecaja ambalaže: uzimanje u obzir isključivo ambalaže može negativno utjecati na regulatorni okvir i natjerati poduzeća da primjenjuju skupe, neučinkovite i u konačnici manje održive strategije. Ključni elementi koje treba uzeti u obzir jesu sigurnost i zaštita pakiranih proizvoda, osobito hrane i pića (1), kako bi ambalaža bila održiva i učinkovita. U tom se pogledu funkcionalnost ambalaže ne smije ugroziti pristupom dizajnu koji je usmjeren na održivost.

1.7.

Europske institucije trebale bi promicati minimalne standarde kako bi europskim ambalažnim poduzećima pružili potporu u ostvarivanju ciljeva zelene i pravedne tranzicije. Ti bi se standardi primjenjivali i na svu ambalažu koja ulazi na unutarnje tržište iz trećih zemalja. EGSO traži da tvorci politika osiguraju provedbu kriterija održivosti u trgovinskim sporazumima i da uvoz uključuje kriterije provjere u vezi s pridržavanjem pravila iz Konvencije Međunarodne organizacije rada o ljudskim pravima i pravima radnika i to duž cijelog lanca vrijednosti u sektoru ambalaže. Time bi se osigurali jednaki uvjeti na tržištu.

1.8.

EGSO poziva Komisiju da promiče obrazovne i informativne kampanje te kampanje za podizanje razine osviještenosti na razini EU-a kako bi se promicala svijest o važnosti praksi usmjerenih na održivost na svim razinama životnog ciklusa ambalaže i usmjerilo kolektivno ponašanje u pogledu bilo održive proizvodnje, održivih odabira u kupnji ili najboljih praksi u zbrinjavanju i recikliranju ambalaže.

1.9.

Buduće zakonodavstvo i djelovanje EU-a ne bi trebali biti usmjereni isključivo na ambalažu, već na cijeli lanac: proizvodnju, potrošnju i obradu otpada. EGSO preporučuje poticanje ulaganja u tehnološke inovacije podupiranjem potražnje i ponude obnovljivih i visokokvalitetnih materijala koji se mogu reciklirati.

1.10.

Ambalažom se mora podupirati kružno gospodarstvo, s naglaskom na ekološkom dizajnu, postojećim prokušanim tehnologijama i tehnologijama recikliranja te na sprečavanju raspršivanja. EGSO preporučuje utvrđivanje učinkovitih strategija upravljanja resursima, prilagođenih prirodi pojedinačnih resursa i temeljenih na zajedničkim načelima upravljanja resursima i njihova očuvanja i obnove.

1.11.

Pravilno prikupljanje i recikliranje ambalaže ključni su za smanjenje svakog rasipanja resursa. U tom pogledu EGSO preporučuje da se budućim zakonodavstvom EU-a o ambalaži snažno promiču javne politike i ponašanje koji za cilj imaju unapređenje razvrstavanja, prikupljanja i zbrinjavanja ambalažnog otpada. Time će se dodatno poduprijeti ostvarivanje ciljeva EU-a za recikliranje i to za sve ambalažne materijale. EGSO također preporučuje evaluaciju inicijativa u okviru sustava povrata depozita (Deposit Return Scheme, DRS) kao mogući način za povećanje aktivnosti recikliranja ambalaže u određenim sektorima.

1.12.

EGSO preporučuje provedbu usklađenih kriterija za pravila o recikliranju ambalaže i sustave prikupljanja koji se primjenjuju na lokalnoj razini u državama članicama, uključujući prilagodbu naknada u okviru proširene odgovornosti proizvođača, a u konačnici i za označivanje ambalaže koja se može reciklirati. Pravila EU-a o ambalaži i pakiranoj robi moraju biti osmišljena u skladu s načelima jedinstvenog tržišta i podupirati usklađenu primjenu tih načela u cijelom EU-u. Ključno je da Europska komisija osigura jednaku primjenjivost i provedbu regulatornih zahtjeva održivosti na cijelom području EU-a kako bi se izbjegla rascjepkanost i unutarnje tehničke prepreke.

1.13.

Mjere politike koje se temelje na dokazima potrebne su kako bi se osigurao najbolji ishod za okoliš. U tom pogledu EGSO preporučuje da se predstojećom revizijom Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu (2) omoguće daljnje inovacije postavljanjem ciljeva koji su usklađeni s načelom životnog ciklusa, potkrijepljeni čvrstim podacima i znanstvenim dokazima te osiguravaju najbolji cjelokupni ishod za okoliš, pri čemu bi se pozornost trebala posvetiti i mogućim učincima na proizvode sadržane u pakiranju.

1.14.

Normativni pristup koji bi nacionalne institucije i institucije EU-a trebale u ovom sektoru primijeniti treba podrazumijevati uključivanje svih dionika u donošenje odluka. Ključno je da postojeći regulatorni okvir bude pouzdan i da pruža pravnu sigurnost. Bez toga, poduzeća su sklona odgađati ulaganja ili njihova ulaganja mogu biti neusklađena s regulatornim zahtjevima. To bi sasvim sigurno moglo ugroziti opće ciljeve te dovesti do gubitka resursa i poslova u tom sektoru.

1.15.

Trebalo bi poticati istraživanje i inovacije u području novih tehnologija i osposobljavanje radnika u tom sektoru. Osim toga, socijalni partneri trebali bi surađivati kako bi se utvrdile potrebe industrije za novim vještinama, a s javnim tijelima razviti i promicati osposobljavanje zaposlenika u proizvodnji i zbrinjavanju ambalaže.

1.16.

EGSO preporučuje da se u okviru budućeg zakonodavstva uzmu u obzir i potencijali digitalizacije za transformativni napredak u industriji ambalaže.

1.17.

S obzirom na jedinstvenu središnju ulogu ambalaže u svim sektorima gospodarstva, Europska komisija trebala bi uspostaviti i godišnji forum o ambalaži i ambalažnom otpadu za dionike i predstavnike europskih institucija radi praćenja provedbe Direktive, razmjene informacija o razvoju industrije te utvrđivanja i promicanja dobrih praksi u vezi s propisima o održivoj ambalaži.

1.18.

Od Europske komisije traži se da organizira dijalog s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o provedbi preporuka iznesenih u ovom mišljenju i da razmijeni informacije o mogućnostima suradnje u okviru odgovarajućih daljnjih mjera.

2. Kontekst i regulatorni okvir ambalažnog ekosustava

2.1.

Industrija ambalaže ima brojne svrhe u našem svakodnevnom životu, kao što su zaštita, promoviranje, informiranje, praktičnost, uporaba, rukovanje i smanjenje otpada. Kao ključna društvena i poslovna infrastruktura, ambalaža je omogućila društvenu dobrobit i trgovinu te je nužan element za potporu oporavku i poticanje održivog gospodarskog rasta.

2.2.

Industrija ambalaže djeluje u sve složenijem ekosustavu koji se sastoji od brojnih igrača, od proizvođača sirovina koje se upotrebljavaju pri izradi ambalaže, do trgovaca na malo koji prodaju pakirani proizvod, radnika u sektoru, potrošača, poduzeća i javnih tijela koja gospodare ambalažnim otpadom nakon prestanka uporabe.

2.3.

Industrija ambalaže EU-a druga je po veličini na svijetu i uključuje proizvođače i korisnike ambalažnih proizvoda od stakla, željeznih metala i aluminija, plastike, drva i papira te zapošljava više od 6,5 milijuna ljudi u Europi (3). Očekuje se da će europsko tržište prodajne ambalaže zabilježiti složenu godišnju stopu rasta (CAGR) od 4 % u razdoblju prognoze 2021.–2026. Tehnološke inovacije, održivost i atraktivna ekonomija neki su od razloga za izvanredan očekivani rast u području prodajne ambalaže (4).

2.4.

Osim općeg cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova, europskim zelenim planom (Europska komisija, 2019.) utvrđuju se važni ciljevi politika kako bi se dodatno unaprijedila održiva tranzicija lanca vrijednosti u području ambalaže, što uključuje:

—	osiguravanje da se sva ambalaža na tržištu EU-a može ponovno upotrijebiti ili reciklirati na gospodarski održiv način do 2030.,

—	utvrđivanje mjera za smanjenje ambalažnog otpada,

—	promicanje stabilnog jedinstvenog tržišta sekundarnih sirovina kako bi se povećalo recikliranje.

2.5.

Ti su opći ciljevi detaljno opisani u akcijskom planu za kružno gospodarstvo 2.0 (5), u okviru kojeg se planira revizija Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu. Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu, koja je stupila na snagu 1994., temelj je postojećeg regulatornog okvira. Komisija trenutačno preispituje tu Direktivu – vidjeti povezani postupak savjetovanja i pripadajuću procjenu učinka – uz opću namjeru smanjenja ambalažnog otpada (6) (7)) i zamjene linearnih tokova proizvoda i materijala (tj. proizvodnja -> korištenje-> otpad) kružnim tokovima.

3. Poticanje kružnog gospodarstva

3.1.

Ambalažni je sektor zbog svojeg kapaciteta za recikliranje materijala ključan za prelazak Europe na kružno gospodarstvo. Sve se više ambalažnih materijala reciklira ili proizvodi od recikliranih materijala iz drugih proizvodnih sektora. Istodobno, taj sektor ima potencijal da zatvori petlju kružnog gospodarstva sprječavanjem izvoza sumnjivih otpadnih materijala (8) te da uvoznicima ambalaže koja nije u skladu s najboljom ekološkom praksom onemogući pristup europskim tržištima. Pitanje nepoštenog tržišnog natjecanja koje prakticiraju poduzeća izvan EU-a i dalje je veliki problem, posebno za MSP-ove, koji bi bili prvi pogođeni na tržištu.

3.2.

U skladu s akcijskim planom za kružno gospodarstvo 2.0 svu bi ambalažu trebalo ponovno upotrebljavati ili reciklirati do 2030. Stoga bi sve ambalažne materijale trebalo vrednovati u kontekstu ostvarivanja cilja kružnog gospodarstva, s naglaskom na ekološkom dizajnu, postojećim prokušanim i novim tehnologijama recikliranja te uz jačanje mjera za suzbijanje raspršivanja. Sve veće svjetsko stanovništvo, u kombinaciji s povećanom potrošnjom per capita, dovodi do sve većeg pritiska na postojeće resurse.

3.3.

Ambalaža koja se temelji na vlaknima i drugim prirodnim materijalima korištenim za ambalažu može poduprijeti rast bez upotrebe resursa. Izrađuje se od obnovljivih materijala, a pritom je izdržljiva, privlačnog izgleda, biorazgradiva i može se reciklirati. Nedavna su istraživanja pokazala da se ambalaža izrađena od vlakana može reciklirati više od 25 puta, dokazujući da je riječ o ključnoj sastavnici kružnog gospodarstva.

3.4.

Isto tako, aluminij i čelik, kao jedinstveni trajni materijali, također mogu dati odlučujući doprinos podupiranju kružnog gospodarstva. Višestrukim recikliranjem, proizvodi i ambalaža od trajnih materijala, kao što su metali ili staklo, zadržavaju se u petlji materijala i mogu postati resursi za izradu drugih proizvoda i ambalaže.

3.5.

Potrebne su daljnje mjere za podupiranje primjene biopolimera jer je samo nekoliko država članica voljno poduprijeti traženu infrastrukturu za prikupljanje i kompostiranje ambalaže koja se može kompostirati. Kad je riječ o plastici, potrebno je poduprijeti projekte i ulaganja u nove inovativne tehnologije kao što je recikliranje mehaničke ili kemijske plastike te istodobno osigurati da se njima smanjuje ukupni utjecaj na okoliš iz perspektive životnog ciklusa.

3.6.

Mijenja se i način na koji potrošači percipiraju ambalažu i odnose se prema njoj. Prema podacima iz studije „European Consumer Packaging Perceptions Study” (Studija o percepciji europske prodajne ambalaže), koju je samostalno provela agencija Perspectus Global, a naručilo udruženje Pro Carton 2021., gotovo dvije trećine ispitanika tvrdi kako je zbog pitanja ambalaže počelo kupovati druge proizvode, a još bi veći broj njih bio spreman platiti više za ekološki prihvatljiviju ambalažu. Ti se trendovi mogu dodatno poboljšati kampanjama podizanja svijesti i informativnim kampanjama.

3.7.

Postoji znatan potencijal za povećanje prikupljanja, sortiranja i recikliranja ambalažnog materijala u Europi. Istodobno, održiva ambalaža može uzrokovati znatnu štetu za okoliš ako se ne prikuplja, zbrinjava ili reciklira na pravilan način. Iako je ključno usmjeravati industriju ambalaže prema održivijim praksama, javna tijela, subjekti za gospodarenje otpadom, organizacije civilnog društva i potrošači također bi trebali biti izravno uključeni u povećanje učinkovitosti prikupljanja, ponovne uporabe i recikliranja otpada. Taj se aspekt mora snažno promicati u budućem zakonodavstvu i javnim politikama kako bi se postigli ciljevi EU-a u pogledu recikliranja svih ambalažnih materijala, među ostalim i u cilju smanjenja emisija CO2, te time doprinijelo programu EU-a za zelenu tranziciju.

3.8.

Digitalizacija će omogućiti mnoge potrebne prilagodbe. Digitalne tehnologije pružaju mogućnost transformativnog napretka u ambalažnoj industriji jer se mogu optimizirati sljedivost, praktičnost i otkrivanje neovlaštenih zahvata. To je povezano s poboljšanjima operativne učinkovitosti, čime se omogućuje bolje pružanje usluga kupcima i pomaže pri osmišljavanju dizajna za kružnost pomoću pametne ambalaže koja se temelji na održivosti. Osim toga, pametna ambalaža olakšava recikliranje jer omogućava lakši pristup informacijama o sirovinama koje su korištene pri njenoj izradi.

4. Opće napomene

4.1.

Održivost i dalje mora biti jedan od najvažnijih prioriteta industrije ambalaže EU-a. U skladu sa zahtjevima novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo (9), industrija ambalaže trebala bi poduzimati inicijative koje se odnose na cijeli životni ciklus proizvoda.

4.2.

Stoga politike kojima se utječe na zakonodavni okvir unutar kojeg djeluje industrija ambalaže, uključujući pravila o ambalažnom otpadu, imaju velik utjecaj na sve industrije i društvene aktivnosti u sklopu kojih se upotrebljava ambalaža. Primjerice, zahvaljujući ambalaži za hranu osigurava se sigurnost i zaštita proizvoda, hrana dulje ostaje jestiva, čime se smanjuje njezino rasipanje, te ta ambalaža ima ključnu ulogu u omogućavanju i održavanju pristupa pristupačnoj hrani za sve.

4.3.

S obzirom na aktualne društvene izazove, svi dionici moraju pronaći inovativna rješenja za povećanje održivosti industrije ambalaže, uzimajući u obzir da kružna ambalaža ima ključnu ulogu u zaštiti planeta. Svi socijalni akteri moraju uspostaviti jasan dijalog poštujući uloge i nadležnosti drugih u postizanju navedenih ciljeva.

4.4.

Od temeljne je važnosti da tržišta u okviru jedinstvenog tržišta EU-a interno osiguraju jednaku primjenjivost i provedbu regulatornih zahtjeva održivosti na cijelom području EU-a i da izbjegavaju rascjepkanost i unutarnje tehničke prepreke. Pravila EU-a o ambalaži i pakiranoj robi trebala bi biti osmišljena u skladu s načelima jedinstvenog tržišta i podupirati usklađenu primjenu tih načela u cijelom EU-u. To zahtijeva da zakonodavstvo i njegovi provedbeni akti sadržavaju temeljna načela, ciljeve i jasne definicije, sprečavajući tako nastanak nacionalnih mjera koje odstupaju od njih. Utjecaj bilo koje nacionalne mjere na jedinstveno tržište ne bi trebao voditi ograničenjima slobodnog kretanja ambalaže i pakiranih proizvoda, što bi sa stajališta zaštite okoliša bilo nerazmjerno i/ili nepotrebno te bi moglo uzrokovati nepoštena narušavanja tržišta EU-a.

4.5.

Doprinos ambalaže gospodarskoj, okolišnoj i socijalnoj održivosti od ključne je važnosti. Uzimanje u obzir isključivo ambalaže može i negativno utjecati na regulatorni okvir. U stvari, proizvodi općenito predstavljaju puno veće resurse i imaju znatno veću inherentnu vrijednost od ambalaže koja ih štiti. Stoga gubitak proizvoda uzrokovan lošom ambalažom vjerojatno izaziva mnogo veće negativne posljedice za okoliš. Primjerice, kad je riječ o industriji hrane, 30 % ukupne količine hrane proizvedene u svijetu gubi se ili rasipa duž lanca opskrbe. (10) Optimizirana ambalaža mogla bi biti jedno od rješenja za smanjenje te stope. Gubitak i rasipanje hrane – do kojih dolazi u lancu opskrbe ili zbog potrošača – uzrokuju približno četvrtinu emisija stakleničkih plinova iz hrane, odnosno 6 % ukupnih globalnih emisija. (11)

4.6.

Potpora europskoj ambalažnoj industriji važna je iz mnogih razloga. Na primjer, iako postoji zakonodavstvo kojim se osigurava usklađenost ambalažnih materijala s ekološkim standardima, europski proizvođači ambalaže također dobrovoljno odlučuju slijediti niz smjernica kao što je sustav certifikacije FSC-a za papir, karton ili drvenu ambalažu kako bi smanjili emisije i promicali najbolju ekološku praksu. Izvaneuropski se konkurenti, iako se od njih zahtijeva da budu u skladu s europskim zakonodavstvom, ne moraju pridržavati tih dobrovoljnih kodeksa ili standarda koje slijede europska poduzeća.

Ambalažnom sektoru potrebna je visokokvalificirana radna snaga i veća privlačnost za mlađe generacije. Taj sektor mora težiti stalnom poboljšavanju radnih uvjeta te istodobno stvarati mogućnosti osposobljavanja i usmjeravati se na motiviranje visokokvalificiranih i digitalnih stručnjaka da se pridruže industriji.

4.7.

Stoga su sektorsko osposobljavanje radnika, kao i stalno ažuriranje postupka dubinske analize, ključni za industriju ambalaže i trebalo bi ih promicati.

4.8.

Zato će dvostruka tranzicija, kojom će se gospodarstvo EU-a baviti sljedeće godine, biti i središnji prioritet u ambalažnom sektoru. U tom bi pogledu u novom redefiniranju regulatornog okvira trebalo uzeti u obzir mehanizam za pravednu tranziciju kako bi se osiguralo da nitko ne bude zapostavljen.

5. Posebne napomene

5.1. Optimizacija dizajna ambalaže pomaže spriječiti nastanak i smanjiti količinu ambalažnog otpada.

Dizajn ambalaže važan je za utvrđivanje njezine okolišne učinkovitosti tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda. Dobro oblikovana i učinkovito proizvedena ambalaža izrađena od odgovorno nabavljenih sirovina, koja se primjereno upotrebljava i učinkovito reciklira, pruža višestruke koristi jer smanjuje oštećivanje proizvoda, produljuje njihov vijek trajanja, olakšava učinkovito skladištenje, prijevoz i distribuciju, pruža siguran i praktičan pristup robi, privlačnog je izgleda i prenosi važne informacije potrošaču. Ambalaža se stoga ne može razmatrati odvojeno od njezinog proizvoda, s obzirom na to da su njezini materijali, oblik i dizajn neraskidivo povezani s funkcionalnostima koje ambalaža treba osigurati za svaki posebni proizvod. Međutim, unatoč prepoznavanju važnosti koju ima funkcionalnost ambalaže, jasno je da bi održivu ambalažu kojom se štede resursi trebalo osmisliti u skladu s načelima ekološkog dizajna. To obuhvaća:

—	smanjenje upotrebe sirovina,

—	povećanje upotrebe recikliranih materijala i onih koji se mogu reciklirati (pritom poštujući pravne zahtjeve),

—	povećanje učinkovitosti proizvodnih postupaka,

—	optimizaciju upravljanja logistikom,

—	povećanje informiranosti o vrijednosti i mogućnosti ponovne uporabe ambalaže,

—	poboljšanje prikupljanja, obrade i recikliranja ambalaže.

Važno je uzeti u obzir i održivost i funkcionalnost ambalaže.

Bez obzira na vrstu ambalaže koja se upotrebljava, uvijek bi trebalo izbjeći prekomjerno pakiranje, osobito kad je riječ o e-trgovini i proizvodima koji se isporučuju na kućnu adresu, gdje omjer između ambalaže i proizvoda iznosi 1:1. U tom bi pogledu pozornost trebalo posvetiti i istraživanju i inovativnim rješenjima kojima bi se smanjilo opterećenje za okoliš kod pakiranja robe za isporuku.

5.2. Mjere politike koje se temelje na dokazima potrebne su kako bi se osigurao najbolji ishod za okoliš.

Izazovi klimatskih promjena Europi pružaju mogućnost da izgradi održivu industrijsku bazu koja je usmjerena prema budućnosti. Kad je riječ o ambalaži, sve predstojeće inicijative politike trebale bi se temeljiti na znanstvenim dokazima i na dobrom razumijevanju njihova stvarnog učinka na okoliš. Strateški je korisno poduprijeti upotrebu metodologije procjene životnog ciklusa (Life Cycle Assessment, LCA) kao alata za preispitivanje učinka na okoliš proizvoda tijekom cijelog njihova životnog ciklusa.

5.3. Ambalažnim materijalima koji se u potpunosti mogu reciklirati i obnoviti potiče se razvoj kružnog gospodarstva.

Budućim zakonodavstvom i djelovanjem EU-a trebalo bi poduprijeti potražnju za obnovljivim i visokokvalitetnim materijalima koji se mogu reciklirati, čime se potiče daljnje ulaganje u inovacije u području ambalaže. Konkretnije, zakonodavstvo i djelovanje EU-a ne bi trebali biti usmjereni isključivo na ambalažu, već na cijeli lanac proizvodnje, npr. način nabave i obrade materijala, resurse i energiju koji su potrebni u proizvodnom postupku te na to kako se lako materijal/proizvod može reciklirati. EU bi trebao povećati dostupnost i kvalitetu reciklata, pri čemu naglasak treba staviti i na sposobnost materijala da zadrži inherentna svojstva nakon recikliranja te njegovu sposobnost da u budućim primjenama zamijeni primarne sirovine. (12)

5.4. Usklađivanje lokalnih sustava prikupljanja i recikliranja ključno je za ostvarivanje ciljeva u pogledu recikliranja ambalaže.

EU za cilj ima povećati stope recikliranja ambalažnog otpada, ali ostvarivanje tog cilja ovisit će i o tome kako lokalne vlasti povećavaju i poboljšavaju prikupljanje.

Kad je riječ o recikliranju komunalnog otpada, stope se jako razlikuju diljem Europske unije, a pravila i metode prikupljanja znatno variraju čak i u zemljama sa sličnim stopama recikliranja. Postoji potreba za većom usklađenošću pravila o recikliranju materijala i sustava prikupljanja koji se primjenjuju lokalno u državama članicama te za usklađenim kriterijima za modulaciju naknada u okviru proširene odgovornosti proizvođača i, u konačnici, za označivanje ambalaže koja se može reciklirati.

Također je ključno ocijeniti posebne ciljeve za prikupljanje i recikliranje za neke kategorije proizvoda, kao što je ambalaža za hranu u ugostiteljstvu, za konzumaciju na licu mjesta kao i izvan objekta. Utvrđivanjem jasnih ciljeva prikupljanja i recikliranja za maloprodaju, hotelijerstvo, ugostiteljstvo itd. kao i za općine, može se smanjiti količina bačenog ambalažnog otpada u okoliš, čime se povećava stopa recikliranja.

5.5. Sustav povratne naknade

Sustav povratne naknade doista može potaknuti recikliranje i osigurati učinkovitost prikupljanja za poduzeća koja mogu masovno smanjiti bacanje otpada u okoliš, posebno za neke vrste proizvoda kao što su pića koja se prodaju u plastičnim i staklenim bocama.

5.6. Poboljšanjem kvalitete prikupljanja ambalaže povećava se održivost industrije ambalaže.

Kako bi se pružila potpora lokalnim vlastima, ključno je da lokalne vlasti, uz savjetovanje s industrijom recikliranja, razviju jasne smjernice za recikliranje te ciljanu komunikaciju o tome kako bi kućanstva trebala učinkovito odvajati materijale za reciklažu i pripremati ih za prikupljanje.

Bruxelles, 19. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) U nekim industrijama, kao što je poljoprivredno-prehrambena industrija, ambalaža isto tako ima važnu ulogu u sprečavanju unakrsne kontaminacije hrane i pića, čime se izbjegavaju povezani zdravstveni rizici.

(2) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 365, 31.12.1994., str. 10.).

(3) Eurostat

(4) linkhttps://www.mordorintelligence.com/industry-reports/europe-consumer-packaging-market.

(5) https://environment.ec.europa.eu/strategy/circular-economy-action-plan_en.

(6) https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/have-your-say/initiatives/12263-Reducing-packaging-waste-review-of-rules_hr.

(7) https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/have-your-say_hr.

(8) Na primjer, neke europske zemlje izvoze svoj plastični otpad izvan Europe. To bi trebalo izbjeći poticanjem unutarnjeg sustava recikliranja EU-a kojim bi se taj otpad pretvorio u vrijedne reciklirane sirovine (https://www.theguardian.com/environment/2021/jan/12/loophole-will-let-uk-continue-to-ship-plastic-waste-to-poorer-countries).

(9) https://environment.ec.europa.eu/strategy/circular-economy-action-plan_hr.

(10) Gerber, P.J., Steinfeld, H., Henderson, B., Mottet, A., Opio, C., Dijkman, J., Tempio, G. (2013.). Tackling climate change through livestock – A global assessment of emissions and mitigation opportunities (Rješavanje problema klimatskih promjena s pomoću stoke – Globalna procjena emisija i mogućnosti njihova ublažavanja). Rim: Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO).

(11) Food waste is responsible for 6 % of global greenhouse gas emissions (Rasipanje hrane uzrokuje 6 % globalnih emisija stakleničkih plinova – Naš svijet u brojkama).

(12) Rezolucija Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo (2020/2077(INI) (SL C 465, 17.11.2021., str. 11.), točka 39.

569. plenarno zasjedanje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora – Interactio, 18.5.2022.–19.5.2022.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/27

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Global Gateway”

(samoinicijativno mišljenje)

(JOIN(2021) 30 – final)

(2022/C 323/05)

Izvjestitelj:	Dumitru FORNEA
Suizvjestiteljica:	Violeta JELIĆ

Odluka Plenarne skupštine:	9.12.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
Pravna osnova:	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za vanjske odnose
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	12.4.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	206/1/3

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor pozdravlja pokretanje inicijative Global Gateway jer smatra da projekti ulaganja i suradnje EU-a i nedržavnih aktera u EU-u moraju biti prepoznatljiviji te da ih treba promicati diljem svijeta.

1.2.

EGSO je svjestan da postoji velika potreba za financijskim sredstvima za međusobno povezivanje ključne globalne infrastrukture i u tom pogledu čvrsto vjeruje da je u interesu EU-a koordinirati ulaganja i razvojnu suradnju putem strategije Global Gateway sa sličnim programima zemalja s kojima dijelimo vrijednosti i zajedničke strateške interese. Moraju se postići i sinergije sa Strategijom EU-a za suradnju s indo-pacifičkoj regiji (1).

1.3.

EGSO naglašava važnost prenošenja informacija o pozivima na podnošenje ponuda, povezanim administrativnim postupcima, provedbenoj fazi projekata i rezultatima djelovanja EU-a i država članica te smatra da je u tom pogledu, kako bi se bolje razumjeli ciljevi i dodana vrijednost te inicijative, važno da Europska komisija predloži skup alata koji će omogućiti pristup ključnim podacima, kao i određivanje parametara relevantnih pokazatelja za mjerenje napretka u provedbi te strategije.

1.4.

EGSO smatra da će relevantne europske institucije, u suradnji s državama članicama i partnerskim zemljama, morati provesti analizu prioritetnih potreba za globalna infrastrukturna ulaganja, uzimajući u obzir strateške i gospodarske interese EU-a, ali i socijalne, klimatske i ekološke obveze EU-a.

1.5.

EGSO vjeruje da je važno da se EU usredotoči na održavanje funkcioniranja i razvoja fizičkih veza između Europe i drugih dijelova svijeta. Infrastruktura koja stanovništvu omogućuje pristup vodi, hrani i energiji od ključne je važnosti, a u okviru djelovanja institucija EU-a i država članica prednost se mora dati cjelokupnom ekosustavu koji omogućuje postizanje sigurnosti opskrbe hranom diljem svijeta.

1.6.

EGSO sa zabrinutošću primjećuje da dramatično stanje rata u Ukrajini od nas iziskuje prilagođavanje financijskih instrumenata EU-a kako bi bili dovoljno fleksibilni i sveobuhvatni, odnosno kako bi se mogli mnogo brže koristiti u slučaju globalnih kriza, posebno u susjedstvu EU-a.

1.7.

EGSO poziva na to da se ulaganja u prioritetne koridore za prometnu, energetsku i elektroničku komunikacijsku infrastrukturu temelje na procjenama učinka kojima se ne ocjenjuju samo strateška pitanja, uključujući iskustva stečena tijekom oružanih sukoba u Ukrajini, Gorskom Karabahu, Siriji, Osetiji, Libiji itd., već i druga pitanja povezana s klimatskim promjenama, zaštitom okoliša, ljudskim pravima i društvenom odgovornošću.

1.8.

EGSO preporučuje poboljšanje sustava izvješćivanja o aktivnostima i projektima koje provode državni i nedržavni akteri EU-a poticanjem promotora ulaganja i projekata da se dobrovoljno registriraju na portalu Global Gateway, koji će morati biti osmišljen na temelju najnovijih digitalnih tehnoloških rješenja za obradu podataka i komunikaciju.

1.9.

EGSO je u svojim mišljenjima naglasio važnost ravnopravnih transnacionalnih partnerstava, kojima se može ograničiti ovisnost, stvoriti veze i pružiti trajne gospodarske i socijalne koristi lokalnim zajednicama u partnerskim zemljama. To je moguće samo ako se pristup odozdo prema gore koristi za izgradnju snažnih lokalnih proizvodnih lanaca s dodanom vrijednošću i za jačanje domaćih tržišta u partnerskim zemljama stvaranjem visokokvalitetnih radnih mjesta te održivim prijenosom znanja i iskustva.

1.10.

EGSO pozdravlja cilj pružanja pravednog financiranja po povoljnim uvjetima kako bi se ograničio rizik od zaduženosti. Kako bi se taj cilj postigao na održiv način, potrebno je pobrinuti se da se ne pojave druge vrste ovisnosti.

1.11.

EGSO poziva europske institucije i vlade država članica da osiguraju poštovanje i promicanje europskih vrijednosti provedbom projekata registriranih pod brendom Global Gateway. Poštovanje temeljnih ljudskih prava, procjena utjecaja na društvo i okoliš te usklađenost s postupcima transparentnosti i dužne pažnje moraju biti uvjeti sine qua non za pokretanje svakog projekta koji financiraju državni i nedržavni akteri EU-a.

1.12.

EGSO se slaže s idejom da poduzeća koja žele sudjelovati u strategiji Global Gateway moraju uspostaviti djelotvornu suradnju s diplomatskim zborom država članica i EU-a, pojednostavljen pristup financijskim sredstvima i relevantnim informacijama na regionalnoj razini, kao i, kad god je to moguće, jedinstvene kontaktne točke, kako bi se pojednostavila ulaganja privatnog sektora EU-a diljem svijeta.

1.13.

EGSO pozdravlja namjeru Europske komisije da uspostavi odbor za koordinaciju inicijative Global Gateway. Za postizanje složenih predloženih ciljeva ove strategije ulaganja nužno je profesionalno upravljanje; s tim u vezi, kako bi se poboljšala kvaliteta i relevantnost odluka koje će taj odbor donijeti, potrebno je uključiti i druge članove koji predstavljaju organizacije civilnog društva, uključujući socijalne partnere, posebice sindikate, kao i predstavnike poslovnog svijeta.

1.14.

EGSO primjećuje potrebu za jasnijim predstavljanjem višestrukih instrumenata financiranja koji će biti dostupni korisnicima do 2027. S obzirom na složenost opisa sredstava koja će biti unutar brenda Global Gateway, objavljenog u dokumentu Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, čini se da je potreban sveobuhvatan i inteligentan shematski prikaz tih sredstava kako bi ih svi zainteresirani razumjeli.

2. Kontekst mišljenja

2.1.

Tijekom posjeta Kazahstanu i Indoneziji u 2013., predsjednik Narodne Republike Kine Xi Jinping pokrenuo je dvije inicijative za transkontinentalno povezivanje kopnene i pomorske infrastrukture: „Gospodarski pojas Puta Svile” i „Pomorski put svile za 21. stoljeće”. Kasnije, u 2014., nakon nekoliko pokušaja stvaranja integriranog brenda, te su inicijative bile preimenovane u inicijativu „Jedan pojas, jedan put” (2). Kao što je prvotno opisano, inicijativa „Jedan pojas, jedan put” nije predstavljala samo prometni koridor, već i područje u kojemu su se kineska ulaganja promicala u državama sudionicama inicijative.

2.2.

Prvi odgovor na kinesku inicijativu došao je iz Japana, koji je 2015. predložio Partnerstvo za kvalitetnu infrastrukturu (PQI) (3), odnosno inicijativu posvećenu korisnicima u Aziji, s petogodišnjim proračunom od 10 milijardi USD. Ta inicijativa je 2016. proširena na globalnoj razini, a dodijeljeni proračun povećan je na 200 milijardi USD.

2.3.

Europska unija i glavne industrijalizirane demokratske države u skupini G7 sedam su godina bespomoćno svjedočile, bez ikakve reakcije, kontinuiranom jačanju kineskih gospodarskih i političkih odnosa diljem svijeta putem inicijative „Jedan pojas, jedan put”. Do održavanja sastanka skupine G7 u lipnju 2021. u Cornwallu (Ujedinjena Kraljevina) (4), gdje je donesena odluka o stvaranju globalne alternative – inicijative „Build Back Better World” – Kina je već uložila više od polovine svojih ukupnih sredstava za inicijative „Jedan pojas, jedan put” za razdoblje do 2027., tj. 1,2 – 1,3 bilijuna USD, kako je procijenio Morgan Stanley.

2.4.

U kontekstu 26. sastanka Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (COP 26) održanog u Glasgowu u studenome 2021. premijer Ujedinjene Kraljevine pokrenuo je inicijativu „Clean Green” (5) u okviru koje je iznos zelenih ulaganja u Ujedinjenoj Kraljevini koja dobivaju financijsku potporu udvostručen na više od 3 milijarde GBP tijekom pet godina, te koja je pružila nova jamstva za potporu projektima čiste infrastrukture, uključujući 200 milijuna GBP za novi instrument za inovacije u području klime. Ujedinjena Kraljevina najavila je paket jamstava za multilateralne razvojne banke kojima bi se trebala znatno potaknuti ulaganja u projekte povezane s klimom u Indiji i diljem Afrike. Očekuje se da će se novim jamstvom „Room to Run” (6) za Afričku razvojnu banku mobilizirati nova financijska sredstva u vrijednosti do 1,45 milijardi GBP za projekte diljem tog kontinenta, od čega će polovina biti namijenjena za pomoć zemljama u prilagodbi posljedicama klimatskih promjena.

2.5.

U EU-u, Vijeće za vanjske poslove odlučilo je 12. srpnja 2021. poduzeti mjere nakon sastanka skupine G7 te je pozvalo Komisiju da u okviru pristupa „Tim Europa” pripremi globalnu strategiju povezivanja (7), koja bi objedinjavala napore država članica i EU-a, institucija EU-a i nacionalnih financijskih institucija. Ta je strategija objavljena 1. prosinca 2021. pod nazivom Global Gateway.

2.6.

U dokumentu Europske komisije navodi se da se strategijom Global Gateway podupiru ulaganja u hardversku i softversku infrastrukturu koja poštuje ključna načela Europske unije: demokratske vrijednosti i visoki standardi; dobro upravljanje i transparentnost; jednaka partnerstva; očuvanje okoliša; stavljanje naglaska na sigurnost te poticanje ulaganja privatnog sektora.

3. Opće napomene

3.1.

Europska unija odlučila je povećati prepoznatljivost svojih ulaganja diljem svijeta, u državama koje nisu članice EU-a, pokretanjem inicijative Global Gateway, koja predstavlja gospodarsku i investicijsku strategiju osmišljenu kao diplomatski i komunikacijski instrument.

3.2.

Organizacije civilnog društva pozdravljaju cilj te inicijative koji je pružanje pravednog financiranja po povoljnim uvjetima kako bi se ograničio rizik od zaduženosti. Kako bi se taj cilj postigao na održiv način, potrebno je osigurati da se ne pojave druge vrste ovisnosti.

3.3.

Ne radi se o dodatnoj strukturi; ona nije ni administrativna ni financijska. To je BREND koji moraju prihvatiti sve europske financijske institucije, razvojne agencije i privatna poduzeća u državama članicama prilikom izrade investicijskih projekata u zemljama izvan Europske unije pri čemu se mora poštovati sustav zahtjeva zasnovan na temeljnim vrijednostima EU-a. Potrebno je utvrditi uvjete za upotrebu naziva brenda, uključujući slučajeve u kojima je to zabranjeno, a EGSO je spreman dati svoj doprinos tome.

3.4.

Za razliku od kineske inicijative „Jedan pojas, jedan put”, kojom se provodi kineski međunarodni infrastrukturni plan s uglavnom nacionalnim financiranjem, s kineskim poduzećima i strategijom „odozgo prema dolje”, Global Gateway koristi pristup „odozdo prema gore”. Inicijativa polazi od stvarnih potreba za ulaganjima u partnerskih zemalja izvan EU-a koje su spremne razviti svoju infrastrukturu poštujući pritom ključna načela na kojima se ta inicijativa temelji.

3.5.

Nakon procjene učinka na okoliš i društvo, promiču se samo kvalitetni projekti, pri čemu se uzima u obzir i kvaliteta opreme tijekom njezina cijelog životnog ciklusa. Koncept kvalitete obuhvaća i materijalni (hardverske komponente, inženjerstvo, građevinski proces, kvalificiranu radnu snagu itd.) i financijski aspekt svakog projekta, uključujući transparentne natječajne postupke i etički financijski postupak, kao i odgovarajuća jamstva.

3.6.

Global Gateway ekvivalentan je američkoj inicijativi „Build Back Better” (8) te britanskim inicijativama „Clean and Green”. Potrebno je još razjasniti da li se te dvije inicijative trebaju promatrati kao konkurencija inicijativi Global Gateway ili kao njezina nadopuna, odnosno kao prilika za suradnju. Iz perspektive civilnog društva prilično je jasno da bi trebalo poticati koordinaciju između strategije Global Gateway i drugih strategija međunarodne suradnje za razvoj koje se temelje na istim vrijednostima.

3.7.

Kako bi bili prihvatljivi, projekti moraju biti zasnovani na ideji bolje „povezivosti” između dotične zemlje i EU-a, među stanovništvom te zemlje ili između dotične zemlje i njezinih susjeda. To je doista cilj koji je u skladu s modernim zahtjevima, kao i sposobnostima Unije. S jedne strane, kontrola mreža i pravaca postaje važnija od kontrole područja. S druge strane, sam EU može imati ključnu ulogu u osiguravanju naprednog i pravednog prekograničnog partnerstva te u postizanju ciljeva održivog razvoja (9). Ta će povezivost obuhvaćati ili samo „hardver” – ceste, željeznice, luke, zračne luke itd., ili kombinaciju „hardvera” i „softvera” – kabelske mreže za komunikaciju; ili većinom „softver” – obrazovanje, istraživanje i razvoj.

3.8.

Širok pojam povezivosti obuhvaća, na primjer, sve vrste ulaganja u vodne resurse – nove bunare, distribuciju vode, poljoprivredno navodnjavanje i gospodarenje otpadnim vodama. Vodni resursi postaju ključni za sve veći broj zemalja zbog posljedica rasta broja stanovnika i toplije klime. Voda povezuje ljude ne samo kroz infrastrukturu za upravljanje vodama, već uglavnom osiguravanjem plovnih putova za pomorsku i unutarnju plovidbu.

3.9.

„Brend” odnosno „inicijativa” Global Gateway neće povećati sredstva u okviru postojećih i diversificiranih europskih fondova i struktura za financijska ulaganja. Očekuje se da će EU u okviru tog brenda mobilizirati ulaganja u razvoj infrastrukture u iznosu do 300 milijardi EUR u razdoblju 2021. – 2027.

3.10.

Europski fond za održivi razvoj plus (EFOR+) (10) bit će glavni financijski instrument za mobilizaciju ulaganja u okviru inicijative Global Gateway, s iznosom do 135 milijardi EUR, uključujući novu inicijativu s Europskom investicijskom bankom koja bi mogla donijeti 25 milijardi EUR dodatnih ulaganja, uz bespovratna sredstva u iznosu do 18 milijardi EUR u okviru programa vanjske pomoći EU-a.

3.11.

Osim tih sredstava, planirana ulaganja europskih financijskih institucija i institucija za financiranje razvoja iznose 145 milijardi EUR. Jamstva koja pruža upotrebljavat će se za smanjenje rizika i poticanje privatnih ulaganja. To će se provoditi putem bliske suradnje između Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj.

3.12.

Na šestom sastanku na vrhu Europske unije i Afričke unije (11) u Bruxellesu 17. i 18. veljače 2022. Komisija je najavila da je iz ukupnog proračuna inicijative Global Gateway 150 milijardi EUR namijenjeno paketu ulaganja Afrike i Europe (12) kojim će se poduprijeti zajedničke ambicije za 2030. i Program Afričke unije za razdoblje do 2063. (13), čiji su opći ciljevi izgradnja uključivijih, raznovrsnijih i otpornijih gospodarstava.

3.13.

Uz taj paket financijskih instrumenata EU istražuje i mogućnost uspostave europskog instrumenta za izvozne kredite (14) kojim bi se dopunili postojeći aranžmani za izvozne kredite na razini država članica. U okviru inicijative Global Gateway ne daje se prednost geografskim područjima kod ulaganja. Međutim, glavna područja interesa bit će neposredno susjedstvo EU-a – njegovo istočno krilo, mediteranske zemlje i Afrika, Crno more i središnja Azija te indo-pacifička regija.

3.14.

Dobrim projektima dat će se prednost pred lokacijom, među ostalim i u pogledu modela procjene rizika javno-privatnih partnerstava (PFRAM) (15) i procjene upravljanja javnim ulaganjima (16) na temelju suradnje institucija EU-a s Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom te izbjegavanja udvostručavanja pri provedbi raznih inicijativa.

3.15.

Global Gateway inicijativa je i prioritet EU-a, no u određenim bi se uvjetima moglo uzeti u obzir partnerstvo sa zemljama koje nisu članice EU-a kao što su Švicarska, Ujedinjena Kraljevina i Indija.

4. Posebne napomene

4.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor slaže se s razlozima na kojima se temelji odluka Vijeća o pokretanju europske strategije za povećanje prepoznatljivosti konkretnih ulaganja i mjere koje poduzimaju institucijski i nedržavni akteri EU-a te države članice EU-a na globalnoj razini.

4.2.

EGSO razumije usmjerenost na sprečavanje i suzbijanje pandemija u poglavljima koja se odnose na zdravlje i smatra da su ta pitanja trenutno relevantna. Međutim, prioritet mora biti dugoročni učinak, a izgradnja otporne i lako dostupne društveno-medicinske infrastrukture ključan je aspekt u tom području.

4.3.

Dramatično stanje rata u Ukrajini pokazuje nam da ti financijski instrumenti moraju biti dovoljno fleksibilni i sveobuhvatni kako bi se mogli brzo koristiti u kriznim situacijama koje se pojavljuju na globalnoj razini, a posebno u blizini Europske unije. Rješavanje kriza u neposrednoj blizini predstavlja prioritet kako bi se prijetnja sigurnosti država članica svela na najmanju moguću mjeru, a to, među ostalim, iziskuje pravodobnu dodjelu financijskih sredstava za hitne intervencije kako bi se ponovno uspostavila funkcionalnost infrastrukture za međusobno povezivanje i osnovnih javnih usluga za stanovništvo.

4.4.

Odbor smatra da je važno da se EU usredotoči na održavanje funkcioniranja i razvoja fizičkih veza između Europe i drugih dijelova svijeta. Infrastruktura koja stanovništvu omogućuje pristup vodi, hrani i energiji također je od ključne važnosti, a u okviru djelovanja institucija EU-a i država članica prednost se mora dati cjelokupnom ekosustavu koji omogućuje postizanje sigurnosti opskrbe hranom diljem svijeta.

4.5.

Rat između Rusije i Ukrajine znatno narušava lance opskrbe žitaricama i drugim poljoprivrednim proizvodima za poljoprivredno-prehrambenu industriju. Infrastruktura razvijena ulaganjem u okviru strategije Global Gateway također bi trebala biti usklađena sa strateškim interesima EU-a u slučaju oružanih sukoba ili drugih prirodnih katastrofa te se iz te perspektive osiguravanje opskrbe osnovnim sirovinama mora postići i pametnim dizajnom distribucijskih mreža, logističkih centara i skladišta.

4.6.

EGSO podržava napore koje Europska komisija ulaže u jačanje mehanizama i instrumenata za konkretno djelovanje kako bi Europska unija postala predvodnik u području globalnih društveno-gospodarskih i političkih kretanja. U tom pogledu razni stručnjaci tvrde da postoji potreba za međunarodno koordiniranom monetarnom ekspanzijom (izravno i neizravno) i korištenjem otvorenog fiskalnog prostora za pokretanje globalnog gospodarskog razvoja financiranjem javnih infrastrukturnih ulaganja te javnih ili privatnih produktivnih ulaganja, čime bi se kompenzirale prostorne nejednakosti i pogodovalo socioekonomskoj i okolišnoj održivosti (17).

4.7.

Sve dok ne postoji stalna, bliska koordinacija među relevantnim akterima, ispravno i potpuno izvješćivanje o svim aktivnostima EU-a u različitim zemljama diljem svijeta predstavlja pravi izazov. U kontekstu pokretanja i provedbe kineske inicijative „Jedan pojas, jedan put” postojala je potreba za boljom komunikacijom o doprinosu EU-a razvoju globalne infrastrukture za međusobno povezivanje.

4.8.

Kako bi se bolje razumjeli ciljevi i dodana vrijednost ove inicijative, važno je da u predstojećem razdoblju Europska komisija predloži skup alata koji će omogućiti pristup ključnim podacima, kao i određivanje parametara relevantnih pokazatelja za mjerenje napretka u provedbi ove strategije.

4.9.

Global Gateway inicijativa je koja će Timu Europa omogućiti da vanjskom svijetu prikaže bolju i sveobuhvatniju sliku. Kao sredstvo za konsolidaciju europskih ulaganja u trećim zemljama, inicijativa Global Gatewaya mora biti opremljena bazom podataka koja će osigurati bolji pristup relevantnim informacijama o svim uključenim projektima, proračunima i partnerima. U tom će pogledu prvi korak biti osmišljavanje i održavanje internetske stranice za Global Gateway kako bi se pružio odgovarajući prikaz povezanih mjera, rezultata i učinka.

4.10.

Kako bi se ograničile ovisnosti, stvorile veze i time ostvarile trajne gospodarske i socijalne koristi za lokalne zajednice u partnerskim zemljama, ključno je izgraditi istinsko partnerstvo ravnopravnih strana. To je moguće samo ako se pristup odozdo prema gore koristi za izgradnju snažnih lokalnih proizvodnih lanaca s dodanom vrijednošću i za jačanje domaćih tržišta u partnerskim zemljama stvaranjem visokokvalitetnih radnih mjesta te održivim prijenosom znanja i iskustva. U slučaju Afrike, poticanje uspostave kontinentalnog područja slobodne trgovine u Africi (18) mogao bi biti primjeren korak. Kako bi se osiguralo poštovanje europskih vrijednosti, procjene socijalnog učinka od temeljne su važnosti i mogu se temeljiti na postojećim postupcima dužne pažnje.

4.11.

Europske institucije prepoznaju ulogu privatnog sektora u sufinanciranju ulaganja u okviru strategije Global Gateway. Kako bi se ojačala odlučnost privatnih subjekata da se više uključe i pridonesu postizanju posebnih ciljeva ove strategije te kako bi se povećao njihov interes za to, trebalo bi brzo uspostaviti mehanizme za olakšavanje certificiranja i priznavanja napora privatnih subjekata uključenih u provedbu ove inicijative EU-a.

4.12.

Poduzećima koja žele sudjelovati u inicijativi Global Gateway potrebne su relevantne informacije na regionalnoj razini, djelotvorna suradnja s diplomatskim zborom država članica i EU-a te, kad god je to moguće, jedinstvene kontaktne točke, kako bi se pojednostavila ulaganja privatnog sektora EU-a diljem svijeta. Nadalje, nakon pozitivne procjene učinka na okoliš i društvo, kao i pozitivnog PFRAM-a i PIMA-e, te dokazivanja održive pozitivne gospodarske, socijalne i okolišne vrijednosti za EU, a naročito za partnerske zemlje, i u suradnji s uključenim financijskim institucijama, privatni sektor trebao bi imati pojednostavljen pristup financijskim sredstvima, uz najpovoljnije uvjete.

4.13.

Europska komisija najavila je da namjerava uspostaviti odbor za koordinaciju inicijative Global Gateway. EGSO pozdravlja taj prijedlog i čvrsto vjeruje da je integrirano upravljanje tom strategijom prijeko potrebno za postizanje rezultata u relativno kratkom vremenskom razdoblju. Kako bi se poboljšala kvaliteta i relevantnost odluka koje će taj odbor donijeti, trebaju bi biti uključeni i drugi članovi koji predstavljaju organizacije civilnog društva, uključujući socijalne partnere, posebice sindikate, kao i predstavnici poslovnog svijeta.

4.14.

Poslovna savjetodavna skupina spomenuta u zajedničkoj komunikaciji mogla bi slijediti preuzak pristup ako izostavi stručnjake u području prioriteta ulaganja u okviru razvojne suradnje, zdravstvene skrbi, zaštite okoliša te obrazovanja i osposobljavanja. Kako bi se osigurala učinkovita pokrivenost svih tema programa Global Gateway, ta skupina trebala bi uključiti stručnjake iz navedenih relevantnih područja.

Bruxelles, 19. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) https://www.eeas.europa.eu/eeas/eu-strategy-cooperation-indo-pacific-0_en.

(2) https://www.ebrd.com/what-we-do/belt-and-road/overview.html.

(3) https://www.mofa.go.jp/files/000117998.pdf.

(4) https://www.g7uk.org/.

(5) https://www.gov.uk/government/news/pm-launches-new-initiative-to-take-green-industrial-revolution-global.

(6) https://www.afdb.org/en/news-and-events/african-development-bank-launches-landmark-us-500-million-credit-insurance-deal-with-african-trade-insurance-agency-and-uk-reinsurers-18600.

(7) https://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2021/07/12/a-globally-connected-europe-council-approves-conclusions/.

(8) https://www.whitehouse.gov/build-back-better/.

(9) https://sdgs.un.org/goals.

(10) https://ec.europa.eu/eu-external-investment-plan/about-plan/how-it-works-finance_en.

(11) https://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2022/02/18/sixth-european-union-african-union-summit-a-joint-vision-for-2030/.

(12) https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/stronger-europe-world/global-gateway/eu-africa-global-gateway-investment-package_en.

(13) https://au.int/en/agenda2063.

(14) https://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2021/february/tradoc_159438.pdf.

(15) https://www.imf.org/external/np/fad/publicinvestment/pdf/PFRAM.pdf.

(16) https://www.imf.org/external/np/fad/publicinvestment/pdf/PIMA.pdf.

(17) https://www.longdom.org/open-access/relieving-inflation-or-palliative-selfdestruction-2168-9458-3-133.pdf.

(18) https://au.int/en/cfta.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/34

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Politika tržišnog natjecanja spremna za nove izazove

(COM(2021) 713 final)

(2022/C 323/06)

Izvjestiteljica:

Émilie PROUZET

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 20.12.2021.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	223/1/6

1. Zaključci i preporuke

1.1.

U Komunikaciji se naglašava sposobnost politike tržišnog natjecanja da se prilagodi novim tržišnim uvjetima, strateškim prioritetima i potrebama potrošača. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) uviđa da je politika tržišnog natjecanja doprinijela očuvanju i promicanju gospodarskog blagostanja Europske unije, koja je čvrsto predana načelima socijalnog tržišnog gospodarstva.

1.2.

EGSO pozdravlja odluku Europske komisije o produljenju privremenog okvira za državne potpore nakon pandemije, ali uviđa da su te mjere previše izvanredne da bi ušle u opći okvir i time postale trajnima.

1.3.

Iako je Komisija 2022. ponovno uspjela brzo djelovati donošenjem privremenog okvira u vezi sa sukobom u Ukrajini, ključno je pobrinuti se da poduzeća mogu od njega zaista imati koristi. Privremeni okvir za krizne situacije morao bi dopuniti instrumente državne potpore koji su državama članicama već dostupni, kao i postojeće mehanizme u okviru nacionalnih planova za otpornost. EGSO poziva Komisiju da pruži smjernice kako bi se olakšala brza potpora vlada država članica sektorima na koje izvanredne situacije ozbiljno utječu, primjerice putem nacionalnih mjera potpore kao što su zajamčeno osiguranje trgovinskih kredita ili drugi financijski instrumenti. EGSO naglašava i da se potreba da se europskim poduzećima osigura pristup privremenim mjerama prvenstveno temelji na dostupnim i neograničavajućim uvjetima prihvatljivosti za najpogođenija poduzeća.

1.4.

U kontekstu velike nesigurnosti EGSO se zalaže za provedbu politike tržišnog natjecanja koja bi bila posebno prilagođena uspješnom ostvarenju naših tranzicija, koje iziskuju ambiciozne trgovinske i investicijske politike, iznimno velika javna i privatna ulaganja, inovacije i funkcionalno jedinstveno tržište. EU i države članice sada moraju uspostaviti pravni i financijski okvir kojim bi se osigurali jednaki uvjeti na tržištu za sve dionike, regije i građane. U tom pogledu EGSO naglašava potrebu za postizanjem istinske jednakosti postupanja među europskim, kao i prema globalnim tržišnim akterima. Pritom je ključno zajamčiti cjelovitost našeg unutarnjeg tržišta i izbjeći njegovu rascjepkanost.

1.5.

EGSO smatra da se pravo tržišnog natjecanja mora i dalje temeljiti na pravilima i činjenicama te da se mora zajamčiti neovisnost Komisije. Međutim, političke smjernice EU-a za osiguravanje pravedne tranzicije trebale bi se jasnije odražavati u okvirnim pravilima prava tržišnog natjecanja, a posebno u radu nadležnih službenika koji ih primjenjuju. EGSO poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi u što većoj mjeri olakšala dvostruku tranziciju našeg gospodarstva i njegovu konkurentnost na izuzetno nestabilnom globalnom tržištu.

1.6.

U tom je kontekstu postizanje naše strateške autonomije važnije nego ikada. EGSO smatra da bi revizije prava tržišnog natjecanja koje su u tijeku trebalo ocijeniti s obzirom na potrebe utvrđene u Komisijinu radu na 14 europskih strateških ekosustava.

1.7.

EGSO smatra da su potrebne odlučnije reforme kako bi se u većoj mjeri uključila pitanja održivosti, digitalizacije i otpornosti. Trebalo bi i ključne koncepte prava tržišnog natjecanja EU-a (npr. relevantna tržišta) i posebne okvire (npr. de minimis ili Uredba o općem skupnom izuzeću), kao i provedbu tih pravila, prilagoditi strateškim smjernicama EU-a. Osim toga, EGSO poziva Komisiju da uvede nužne instrumente kako bi cijeloj europskoj gospodarskoj strukturi, a posebno MSP-ovima i sektoru usluga, omogućila financiranje te dvostruke tranzicije.

2. Opće napomene

2.1.

EGSO i svi dionici slažu se da su se od 2019. i krize uzrokovane bolešću COVID-19 odstupanja od općeg okvira prava tržišnog natjecanja pokazala korisnima. Treba istaknuti i brzinu kojom je Glavna uprava za tržišno natjecanje (GU COMP) donijela odluke kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegli poremećaji na unutarnjem tržištu.

2.2.

Osim toga, podupiremo nastojanje Europske komisije da se izbjegne pojava učinka litice (engl. cliff edge) za poduzeća, time što se omogućuje, primjerice, proširenje privremenog okvira kako bi se obuhvatile mjere oporavka.

2.3.

EGSO pozdravlja novi privremeni okvir koji je Komisija usvojila radi suočavanja s glavnim posljedicama rata u Ukrajini uzrokovanog ruskom agresijom. Osim toga, pita se kako će ta nova kriza utjecati na reviziju Pakta o stabilnosti i na potrebe novog plana oporavka.

2.4.

Nadalje, EGSO prepoznaje važnost Komisijine Komunikacije jer se u njoj utvrđuju opći okvir za reviziju pravila tržišnog natjecanja te opći i strateški daljnji koraci u tom procesu.

2.5.

Međutim, danas se Unija suočava s posljedicama strateške ovisnosti o zemljama koje nisu članice EU-a. Moramo ponovno pokrenuti unutarnje tržište nakon krize uzrokovane koronavirusom i omogućiti europskim poduzećima da ojačaju svoju otpornost i ostvare dvostruku tranziciju, a istodobno ćemo se morati suočiti s višestrukim i neizvjesnim posljedicama rata u Ukrajini uzrokovanog ruskom agresijom.

2.6.

Funkcionalno jedinstveno tržište i uspješna politika tržišnog natjecanja omogućuju pristup golemom tržištu na kojem se svatko može natjecati pod jednakim uvjetima, potiču učinkovitost i inovacije te osiguravaju okruženje u kojem uspješna poduzeća mogu rasti i postati vodeća u svijetu. EGSO stoga ponovno ističe iznimnu važnost cjelovitosti unutarnjeg tržišta u europskom planu oporavka. U tom ćemo smislu sa zanimanjem pratiti uvođenje instrumenta jedinstvenog tržišta za hitne situacije.

2.7.

Danas se ponekad čini da sustav kontrole koncentracija u EU-u, koji se opravdava time da se ne želi smanjiti tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, onemogućuje stvaranje globalnih europskih poduzeća koja bi se mogla natjecati s američkim i kineskim poduzećima. Uvjeti za korištenje javnih potpora za europska poduzeća mnogo su stroži od uvjeta naših globalnih konkurenata i stoga ometaju istinsku politiku potpore gospodarskim sektorima. Naposljetku, čini se da suzbijanje kartela i zabrana zlouporabe vladajućeg položaja i dalje nisu prilagođeni novim izazovima digitalnog gospodarstva i zelene tranzicije.

2.8.

Europska komisija trenutačno preispituje instrumente politike tržišnog natjecanja (kontrola koncentracija, suzbijanje monopola i kontrola državnih potpora) kako bi se osiguralo da i dalje odgovaraju svrsi i nadopunjuju postojeći skup instrumenata. U takvom problematičnom kontekstu naše klimatske i digitalne ambicije sada moraju dobiti najveću moguću potporu i pomoć. EGSO poziva Komisiju da više nego ikad prije prilagodi i iskoristi sve instrumente politike tržišnog natjecanja kako bi podržala zelenu i digitalnu tranziciju te da uvede nužne instrumente za suočavanje s globalnim konkurentima u tom kontekstu.

3. Prilagodba pravila tržišnog natjecanja i njihove provedbe u svrhu ostvarivanja naših ambicija

3.1.

EGSO smatra da pri reviziji okvira tržišnog natjecanja nismo otišli dovoljno daleko da bismo u njega integrirali europske strateške smjernice u području održivosti i digitalizacije. Smatra da se naše pravo tržišnog natjecanja mora prilagoditi i u pogledu definiranja osnovnih načela i u operativnoj ocjeni učinaka koji ograničavaju tržišno natjecanje i pozitivnih učinaka.

3.2.

Kao prvo, potrebno je preispitati ključna načela. Prema tome, ocjena zakonitosti određene prakse ili određenog sporazuma u okviru prava tržišnog natjecanja ovisi o tržišnom udjelu subjekata na relevantnom tržištu. Ti koncepti „tržišnog udjela” i „relevantnog tržišta” ključni su i EGSO poziva dionike da u svojim revizijama koje su u tijeku posvete najveću moguću pozornost tome da navedeni koncepti odražavaju operativnu stvarnost naših poslovnih sektora.

3.2.1.

Pritom je potrebno istražiti više mogućnosti. „Međusobna zamjenjivost proizvoda/usluge” i „jednaki uvjeti tržišnog natjecanja” koncepti su koje treba prilagoditi svojstvima digitalnog tržišta i njegovih sudionika. Isto tako, pri procjeni takve „međusobne zamjenjivosti” mogla bi se uzeti u obzir okolišna svojstva proizvoda.

3.3.

Drugo područje djelovanja trebalo bi biti pojašnjavanje i jačanje područja primjene potpora i praksi koje su spojive s unutarnjim tržištem ili ne utječu na njega te su stoga izuzete iz prava tržišnog natjecanja. Potrebno je preispitati određene elemente ocjene kako bi se što većem broju subjekata omogućilo da ulažu i koordiniraju se uz punu pravnu sigurnost i bez potrebe za sudjelovanjem u europskom postupku obavješćivanja. Stoga se čini da je potrebno revidirati pravilo de minimis kako bi se bolje odgovorilo na značajke svakog sektora, kao što su, primjerice, kopneni promet i trgovina.

3.3.1.

EGSO također pozdravlja izmjene Uredbe o općem skupnom izuzeću koje je predložila Komisija jer se njima odgovara na brojne potrebe poduzeća, posebno MSP-ova, za pristupom financijskoj potpori nužnoj za uspješnu održivu tranziciju.

3.4.

Kad je riječ o provedbi i praćenju, trećem i posljednjem području djelovanja, GU COMP, a posebno osobe zadužene za rješavanje predmeta, trebali bi u potpunosti biti upoznati s putovima za tranziciju koje je Europska komisija utvrdila za 14 europskih strateških ekosustava. U tom bi kontekstu trebalo utvrditi ograničava li određena praksa ili sporazum tržišno natjecanje i koja je vjerojatnost negativnih učinaka na cijenu, proizvodnju, inovativnost, kvalitetu ili raznolikost robe i usluga na relevantnom tržištu.

3.4.1.

Tim bi ciljevima trebalo prilagoditi i parametre ocjene koji dovode do ostvarivanja koristi od izuzeća ili do sklapanja sporazuma o spajanju. Osim na rizik od gubitka tržišnog natjecanja, ti su uvjeti zapravo primarno usmjereni na ekonomsku korist i korist za potrošača u pogledu cijena. Pozitivni učinci ograničenja trebali bi biti više usmjereni na okolišnu kvalitetu proizvoda i povećanje klimatske učinkovitosti pod uvjetom da su ti elementi jednako definirani na europskoj razini.

3.4.2.

Pojam „kvalitete” stoga bi trebao odražavati naše ciljeve u pogledu održivosti i u tom smislu biti definiran na europskoj razini. Pojam „održivog proizvoda” trebalo bi također definirati na europskoj razini, čime bi se doprinijelo jednakom postupanju prema gospodarskim subjektima i okončanju manipulativnog zelenog marketinga. U tom smislu EGSO podržava rad Komisije na zajedničkim i transparentnim znanstvenim metodologijama za definiranje održivosti proizvoda, usluga, zgrada itd.

3.4.3.

Povratne informacije dionika o tome kako uzeti u obzir kriterij „inovacija” razlikuju se. GU COMP smatra da su inovacije ključni parametar ispitivanja tržišta, dok gospodarski subjekti smatraju da se taj parametar vrlo malo uzima u obzir ili da se, u svakom slučaju, uglavnom odbacuje. EGSO poziva Komisiju da ocijeni kako su u njezinim najnovijim odlukama uzete u obzir političke smjernice EU-a.

3.4.4.

Naposljetku, ključno je olakšati i osigurati suradnju među poduzećima na projektima zaštite okoliša koji u mnogim slučajevima uključuju integraciju cijelog lanca vrijednosti. EGSO stoga poziva Komisiju da pojasni novo odstupanje ZPP-a od protumonopolskih pravila (članak 210.) kojim se poljoprivrednicima omogućuje da se sa svojim partnerima dogovaraju o pitanjima održivosti.

3.4.5.

Isto tako, trebalo bi prilagoditi pravila o vertikalnim (VBER, Uredba o vertikalnom skupnom izuzeću) i horizontalnim (HBER, Uredba o horizontalnom skupnom izuzeću) sporazumima kako bi se obuhvatila složenost ekosustava koje treba izgraditi na temelju tih ciljeva održivosti. Komisija bi trebala navesti, u mjeri u kojoj je to moguće, koja se vrsta informacija povezanih s održivosti može sigurno razmjenjivati među konkurentima.

4. Opremanje alatima nužnima za tranzicije i suočavanje sa stranom konkurencijom

4.1.

Kao što je EGSO već istaknuo (1), jačanje otvorene strateške autonomije uključuje jačanje otpornosti jedinstvenog tržišta, ulaganje u vlastite tehnološke kapacitete i sposobnosti EU-a te povećanje sredstava za istraživanje i razvoj, ozelenjivanje lanaca proizvodnje i opskrbe, osiguravanje digitalne suverenosti, stvaranje strateških zaliha, poticanje i privlačenje ulaganja i održive proizvodnje u Europi poboljšanjem uvjeta poslovanja poduzeća, istraživanje alternativnih rješenja i modela kružnog gospodarstva, promicanje široke industrijske suradnje među državama članicama te nastojanje da se postigne vodeći položaj u području tehnologije, kako je istaknulo Vijeće za konkurentnost u studenome 2020.

4.2.

EGSO postavlja pitanje o predloženim sredstvima za olakšavanje potrebnih ulaganja u klimatsku i digitalnu tranziciju na otpornom tržištu u ovim nesigurnim vremenima. U izrazito nestabilnoj gospodarskoj i političkoj situaciji za uspješno ostvarenje tih tranzicija potrebna su znatna javna i privatna ulaganja. Moramo olakšati velika ulaganja nužna za naše strateške ekosustave i općenito sve naše poslovne sektore, ali i kako bismo stvorili subjekte sposobne za rast na globalnom tržištu.

4.3.

Iako su u određenim sektorima već osmišljeni veliki planovi ulaganja, EGSO se pita o provedbi mjera za uslužne sektore i općenito za europsku gospodarsku strukturu, koju uglavnom čine mala i srednja poduzeća. Pravila EU-a o državnim potporama imat će važnu ulogu u uspješnom ostvarenju tih tranzicija.

4.4.

Poduzećima je potrebna potpora i za ulaganja u digitalizaciju, a posebno za modernizaciju informacijskih sustava, automatizaciju, robotiku i umjetnu inteligenciju. MSP-ovima je posebno potrebna potpora da razviju svoju digitalnu prisutnost. Drugi je primjer činjenica da će državne potpore za uvođenje širokopojasnog pristupa biti ključan element politike teritorijalne kohezije. Pozivamo Komisiju da u Uredbu o općem skupnom izuzeću unese dodatne izmjene kojima bi se omogućilo podupiranje digitalizacije poduzeća i transakcija.

4.5.

Isto tako, važni projekti od zajedničkog europskog interesa (IPCEI), kao i industrijski savezi, primjerice u području baterija, poluvodiča ili zdravlja, moraju doprinijeti razvoju inovativnih lanaca vrijednosti u Europi. Zanimljive su prve primjene tog alata. EGSO će obratiti pozornost na to jesu li važni projekti od zajedničkog europskog interesa otvoreni MSP-ovima, kako je predviđeno u nacrtu smjernica.

4.6.

Ključno je i osigurati jednake uvjete tržišnog natjecanja s dionicima iz trećih zemalja, a kontrola stranih subvencija velik je izazov u tom području.

Neeuropska poduzeća primaju goleme državne potpore. U tom pogledu EGSO smatra da je prijedlog Komisije (2), koji se odnosi na financiranje poduzeća koja posluju na tržištu EU-a iz državnih izvora u trećim zemljama, koje može utjecati na funkcioniranje tržišta, koristan i relevantan operativni instrument. Unatoč tome, smatra da neke kompleksne i slojevite aspekte te zakonodavne inicijative treba doraditi.

4.7.

Nadalje, EGSO pozdravlja donošenje Akta o digitalnim tržištima kao način da se u okviru ex ante propisa zajamče pravedna digitalna tržišta neograničenog tržišnog natjecanja. U tom je kontekstu europsko upravljanje ključno za osiguravanje ujednačene primjene tog akta u Europskoj uniji i njegove učinkovitosti. Osim toga, iako se Aktom o digitalnim tržištima uređuju pitanja razmjene podataka i pristupa podacima za nadzornike pristupa, i dalje je potrebno pojasniti mjesto podataka u procjeni tržišnog natjecanja.

4.8.

Naposljetku, EU mora u okviru svojih transnacionalnih i globalnih saveza biti u mogućnosti prepoznati kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda te narušavanje zdravlja i sigurnosti ljudi i okoliša duž cjelokupnog lanca vrijednosti i opskrbe. EGSO prima na znanje inicijative poduzete u tom smislu, posebno u pogledu zrcalnih klauzula.

Bruxelles, 19. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Razmatračko mišljenje na zahtjev francuskog predsjedništva Vijeća EU-a: „Kako će određeni industrijski ekosustavi doprinijeti strateškoj autonomiji EU-a i dobrobiti Europljana i Europljanki?”, usvojeno 19.1.2022. (SL C 194, 12.5.2022., str. 34.).

(2) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stranim subvencijama kojima se narušava unutarnje tržište (COM/2021/223 final – 2021/0114 (COD)).

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/38

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izgradnja gospodarstva za ljude: akcijski plan za socijalnu ekonomiju

(COM(2021) 778 final)

(2022/C 323/07)

Izvjestitelj:

Giuseppe GUERINI

Zahtjev za savjetovanje:	Komisija, 21.1.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.4.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	179/1/4

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja akcijski plan za socijalnu ekonomiju u koji su uvrštene mnoge ključne točke koje EGSO ističe već niz godina, još od mišljenja INT/447 iz 2009. (1). U akcijskom planu za socijalnu ekonomiju jasno se navodi da europske institucije moraju promicati i prepoznati razne pravne oblike koji karakteriziraju ekosustav socijalne ekonomije, među ostalim i zbog njegove posebne uloge u podupiranju lokalnog gospodarstva i povezanosti s lokalnim područjima i zajednicama.

1.2.

Surova agresija na Ukrajinu i egzodus izbjeglica koji je uslijedio u prvi su plan stavili veliku solidarnost europskih naroda i organizacija civilnog društva aktivnih u prihvatu izbjeglica i organiziranju humanitarne pomoći, čime se potvrđuje važna uloga socijalne ekonomije u organiziranju solidarnih odgovora tijekom humanitarnih kriza.

1.3.

Socijalna ekonomija i dalje je neiskorišten potencijal u mnogim državama članicama. Zbog toga akcijski plan za socijalnu ekonomiju treba dopuniti srednjoročnim i dugoročnim mjerama, usmjeravanjem i koordinacijom potrebnih mjera i jačanjem relevantnog pravnog okvira. EGSO u tom pogledu u potpunosti podržava aktivnosti u smjeru donošenja posebne preporuke Europskog vijeća, što je predviđeno 2023. godine.

1.4.

EGSO predlaže da se akcijski plan za socijalnu ekonomiju dodatno ojača ciljanim prijedlozima u četirima područjima interesa: i) suradnja javnih uprava i subjekata socijalne ekonomije; ii) državne potpore; iii) ulaganja i financijski instrumenti; iv) oporezivanje – čime bi se ojačala veza akcijskog plana za socijalnu ekonomiju i europske strategije do 2030., a poseban naglasak treba staviti na ulogu koju socijalna ekonomija može imati u podupiranju ekološke, digitalne i socijalne tranzicije.

1.5.

EGSO želi da se u okviru akcijskog plana za socijalnu ekonomiju promiče usmjerenije ulaganje europskih sredstava dodijeljenih nacionalnim planovima za oporavak i otpornost u ciljeve socijalne uključenosti, obrazovanje i promicanje zapošljavanja, s posebnim naglaskom na mladima, obiteljima i vulnerabilnim osobama, te preporučuje da se posebna pažnja posveti osposobljavanju osoba u nepovoljnom položaju u području digitalnih vještina.

1.6.

Kako bi se promicale dobre prakse u suradnji javnih tijela i subjekata socijalne ekonomije, EGSO preporučuje razvoj instrumenata zajedničkog teritorijalnog upravljanja i zajedničke uprave kao najboljeg načina za uključivanje raznovrsnih dionika, čime bi se poboljšala kultura supsidijarnosti.

1.7.

EGSO cijeni to što se u akcijskom planu za socijalnu ekonomiju predlaže da se ulažu veći napori u usmjeravanje javne nabave i koncesija prema postizanju socijalnih i okolišnih ciljeva i preporučuje jačanje javno-privatnih partnerstava.

1.8.

EGSO potiče Komisiju da, u skladu s prijedlozima iz akcijskog plana za socijalnu ekonomiju o oporezivanju, posebnu pozornost posveti oporezivanju subjekata socijalne ekonomije u okviru zakonodavne inicijative Business in Europe: Framework for Income Taxation (BEFIT) (Poslovanje u Europi: okvir za oporezivanje dohotka), koja se očekuje u narednim mjesecima.

2. Opće napomene i kontekst

2.1.

U akcijskom planu za socijalnu ekonomiju predlaže se višegodišnja perspektiva za razdoblje do 2030. te su mu priložena dva radna dokumenta. Prvi sadržava dodatne smjernice za komunikaciju „Izgradnja gospodarstva za ljude: akcijski plan za socijalnu ekonomiju” u skladu s provedbom europskog stupa socijalnih prava. Drugi dokument – „Scenariji za zajedničko stvaranje tranzicijskog puta za otporniji, održiviji i digitalniji industrijski ekosustav lokalnog gospodarstva i socijalne ekonomije” – povezan je s novom europskom industrijskom strategijom, u kojoj bi socijalna ekonomija mogla imati inovativnu ulogu u ostvarivanju pravedne i poštene tranzicije u strateškim sektorima kao što su digitalno i zeleno gospodarstvo.

2.2.

EGSO pozdravlja odluku da se akcijski plan za socijalnu ekonomiju pokuša uskladiti s europskim stupom socijalnih prava i s novom europskom industrijskom strategijom, u kojoj se utvrđivanje posebnog „ekosustava” socijalne ekonomije ističe kao inovativno. U tom je pogledu važno da se srednjoročni i dugoročni ciljevi bolje odrede i za razdoblje nakon 2023. godine. Socijalna ekonomija doista može biti od velike pomoći u rješavanju velikih pitanja s kojima se Europa suočava, a to su smanjenje nejednakosti, demografski problemi, potpora mlađim generacijama, upravljanje prihvatom izbjeglica i migranata, održivost zdravstvenih sustava i europskog modela socijalne skrbi.

2.3.

EGSO smatra da je nužno da se akcijskim planom za socijalnu ekonomiju potiču i mjere koordinirane s planom za „jedinstveno tržište kapitala”, kao što je preporučeno u mišljenjima ECO/533 (2) i INT/965 (3), u kojima se zahtijeva da se u okviru unije tržišta kapitala uzme u obzir da financijski instrumenti za sektor socijalne ekonomije moraju imati posebne karakteristike.

2.4.

Iako akcijski plan ne nudi pravnu definiciju pojma „socijalne ekonomije”, utvrđuje posebne značajke njezinih subjekata: i) veća važnost ljudi i socijalnih pitanja od profita; ii) ponovno ulaganje cjelokupne ili većine dobiti u obavljanje djelatnosti usmjerenih na zajednički interes ili u korist članova i korisnika u kontekstu općeg interesa; iii) demokratsko i participativno upravljanje.

2.5.

EGSO se slaže s tim načelima i potiče Komisiju i države članice da poduzmu odvažnije i usklađenije inicijative za uspostavu zajedničkog i koordiniranog pravnog okvira za socijalnu ekonomiju kojim bi se ojačala tri prethodno navedena načela, čime bi se uklonile nejasnoće i nesigurnosti. Definiranje raznih ustaljenih organizacijskih i poduzetničkih metoda pomoglo bi i u postizanju cilja da se udrugama, društvima za uzajamnu pomoć i zakladama osigura europski statut, posebno onima koji moraju prekogranično poslovati.

2.6.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije da pomogne državama članicama u utvrđivanju mjera za socijalnu ekonomiju kako bi se podržao održiviji, uključiviji i inovativniji model gospodarskog i socijalnog razvoja. Konkretno, Komisija namjerava intervenirati, izravno ili s državama članicama, u trima prioritetnim područjima: i) stvaranje odgovarajućih uvjeta za socijalnu ekonomiju; ii) pružanje prilika za pokretanje i širenje aktivnosti subjekata socijalne ekonomije; iii) osiguravanje priznavanja socijalne ekonomije.

2.7.

U tom pogledu EGSO pozdravlja činjenicu da se u akcijskom planu podsjeća na potrebu za uporabom niza mjera politike, koje obuhvaćaju oporezivanje, regulaciju tržišta javne nabave, tržišno natjecanje i državne potpore, odgovarajuću regulaciju uvjeta rada, obrazovanje i istraživanje. S time u vezi ističe potrebu da se promiče kvaliteta rada i vrednovanje postupaka informiranja i uključivanja radnika u strateške odluke koje provode subjekti socijalne ekonomije.

2.8.

Sektori u kojima djeluju subjekti socijalne ekonomije uključuju socijalne i zdravstvene usluge, skrb, obrazovanje i osposobljavanje, kulturu i zaštitu okoliša te općenito mnoge usluge od općeg gospodarskog interesa navedene u europskom stupu socijalnih prava, a to su ujedno sektori koji stvaraju sve veću gospodarsku vrijednost i sve veći broj radnih mjesta.

2.9.

Subjekti socijalne ekonomije aktivni su u svim gospodarskim sektorima u mnogim europskim zemljama, od industrijske i obrtničke proizvodnje do kružnog gospodarstva, od održivog turizma do proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, od prometa do komunikacijskih i informacijskih usluga, a imaju odlučujuću funkciju za socijalne inovacije i transfer tehnologije stanovništvu ili geografskim područjima u nepovoljnijem položaju. Zbog niza raznolikih pravnih i organizacijskih oblika potrebno je izbjegavati univerzalni pristup, ali se pritom ne smije odustati od određenog oblika koordinacije pod vodstvom Komisije.

2.10.

Poduzeća socijalne ekonomije velikim su dijelom čvrsto povezana s lokalnom razinom, na kojoj doprinose socijalnoj koheziji te otpornosti i uključivosti područja. Zbog te povezanosti s lokalnim područjem poduzeća socijalne ekonomije posebno su učinkovita u podupiranju zelene i digitalne tranzicije, čime digitalne tehnologije, posebno tehnologije koje pogoduju sudjelovanju osoba s invaliditetom na tržištu rada, postaju pristupačnije svima, uključujući najugroženije osobe i osobe izložene riziku od socijalne isključenosti.

2.11.

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti i uključivanju i vrednovanju mladih, koje bi trebalo poduprijeti mjerama osposobljavanja usmjerenima na povećanje poduzetničkog duha mlađih generacija.

2.12.

Kako bi se ostvario taj potencijal, potrebno je povećati pristup subjekata socijalne ekonomije ulagačkom kapitalu, posebno u cilju boljeg razvoja ulaganja u socijalnu infrastrukturu (cjenovno pristupačno stanovanje, zdravstvo i dugotrajna skrb, cjeloživotno obrazovanje i osposobljavanje, smanjenje siromaštva, poboljšanje dostupnosti). Tu je infrastrukturu potrebno unaprijediti kako bi se smanjile nejednakosti i socijalna isključenost, koje su se u Europi povećale zbog pandemije.

2.13.

Akcijski plan prilika je da se zahvaljujući poboljšanju industrijske politike razvije socijalna ekonomija i uvaži uloga koju u europskim uslugama i industriji imaju prije svega zadruge, koje stvaraju važne proizvodne klastere i veliki kapacitet za inovacije.

2.14.

EGSO smatra angažman Komisije važan za provedbu dodatnih studija i istraživanja o socijalnoj ekonomiji kako bi se 2023. donijela preporuka Europskog vijeća te pozdravlja činjenicu da je 2025. predviđena evaluacija provedbe akcijskog plana. Međutim, da bi studije i evaluacije bile djelotvorne, u akcijskom planu treba pojasniti očekivane srednjoročne i dugoročne ciljeve kako bi se lakše utvrdili očekivani socijalni učinci, među ostalim i u odnosu na europsku strategiju do 2030.

2.15.

EGSO pozdravlja i podržava ciljeve Komisije u pogledu promicanja prekograničnih veza i internacionalizacije socijalne ekonomije podržavanjem i poticanjem sudjelovanja poduzeća socijalne ekonomije u europskim platformama za partnerstvo s pomoću uspostave jedinstvene kontaktne točke za socijalnu ekonomiju.

2.16.

U kontekstu inicijativa za promicanje poduzetničke kulture, a posebno za povećanje uključenosti mladih u osnivanje novih poduzeća, ključno je poboljšati znanje o potencijalu socijalne ekonomije u srednjoškolskim i visokoškolskim nastavnim programima. Stoga podržavamo prijedlog o osnivanju nove akademije za poduzetništvo mladih, koja bi obuhvatila i socijalnu ekonomiju.

3. Posebne napomene

3.1. Odnosi između javnih uprava i subjekata socijalne ekonomije

3.1.1.

U akcijskom planu za socijalnu ekonomiju prepoznaje se potencijal socijalne ekonomije za budućnost socijalnih i industrijskih politika i potvrđuje važnost funkcija od općeg interesa, kojima socijalna ekonomija doprinosi. Stoga je važno utvrditi ciljeve za poboljšanje suradnje javne uprave, subjekata socijalne ekonomije i aktera u socijalnom dijalogu.

3.1.2.

Imajući to na umu, EGSO smatra da je potrebno ulagati u jačanje zajedničke uprave javnih tijela i socijalnih poduzeća koja, uz poštovanje vlastitih nadležnosti i autonomije, rade na ciljevima od zajedničkog interesa. Stoga bi trebalo poticati oblike planiranja i osmišljavanja u kojima se koristi uključivo upravljanje, u okviru kojeg se prepoznaje uloga subjekata socijalne ekonomije, posebno u teritorijalnim sustavima suradnje socijalne ekonomije i lokalnih vlasti. Takvi inovativni oblici nužno moraju biti osmišljeni u skladu sa zahtjevima transparentnosti, jednakog postupanja, ekonomičnosti i otvorenosti raznim dionicima, a pritom treba voditi računa o primjeni načela supsidijarnosti.

3.1.3.

Ti se oblici suradnje pokazuju posebno učinkovitima kad je riječ o pružanju usluga od općeg interesa jer omogućuju učinkovitije upravljanje konkurentnošću zahvaljujući razvoju i vrednovanju suradnje i pozitivnih društvenih učinaka stvorenih u kontekstu javnih dobara.

3.1.4.

EGSO se stoga slaže s namjerom Komisije da radi na poboljšanju pristupa subjekata socijalne ekonomije tržištu za ugovore o javnoj nabavi. U tom je pogledu postignut velik napredak zahvaljujući direktivi o ugovorima o javnoj nabavi iz 2014. (4). Međutim, EGSO želi da Komisija pri reviziji Direktive o javnoj nabavi, a posebno njezina članka 77. o blažem režimu za socijalne usluge, uvede jasniju razliku između ostvarivanja općeg interesa i postizanja jedinstvenog tržišta kako bi se pružila bolja pravna osnova za definiciju sporazuma o suradnji između javnih tijela i subjekata socijalne ekonomije.

3.2. Državne potpore

3.2.1.

Opće je poznato da je nekim sektorima u kojima djeluju subjekti socijalne ekonomije, posebno sektorima socijalne skrbi, zdravstva, obrazovanja i kulture, potrebna odgovarajuća javna financijska potpora, koju u svakom slučaju treba uvesti bez narušavanja tržišnih pravila ako usluge koje pružaju subjekti socijalne ekonomije pružaju i komercijalna poduzeća.

3.2.2.

Kontrolom državnih potpora nastoji se održati ravnoteža između potpore i poštenog tržišnog natjecanja. U akcijskom planu ističe se da javna tijela i korisnici često ne iskorištavaju na najbolji način postojeće mogućnosti u pogledu fleksibilnosti državnih potpora. To je svakako točno i upućuje na potrebu za ulaganjima u stručno osposobljavanje za javne uprave o europskim pravilima o državnim potporama, posebno onima koja se odnose na usluge od općeg gospodarskog interesa (SGEI).

3.2.3.

Međutim, pravila tržišnog natjecanja nisu uvijek primjerena za rješavanje pitanja kao što su upravljanje socijalnim uslugama, posebno zdravstvenim uslugama i uslugama osobne skrbi, koje se ne temelje na tržišnoj logici nego na solidarnosti. U mišljenju TEN/605 (5) EGSO je već istaknuo da „nedostatak sigurnosti ili znatni troškovi u pogledu ispunjavanja zahtjeva stvaraju prepreke kojima se nadležna tijela neopravdano sprečava u cjelovitoj provedbi politike SGEI-ja”. Akcijski plan za socijalnu ekonomiju treba biti prilika za poboljšanje dijaloga među Komisijom, državama članicama, lokalnim vlastima te predstavnicima socijalnih partnera i socijalne ekonomije.

3.2.4.

Pravila EU-a o uslugama od općeg gospodarskog interesa jamče veliku fleksibilnost u pogledu pravila o državnim potporama. Međutim, mnoga javna tijela odbijaju mogućnost primjene pravnog okvira o državnim potporama na usluge od općeg gospodarskog interesa.

3.2.5.

Prijedlog Komisije da se pomogne u odgovarajućem poznavanju oblika pristupa državnim potporama s pomoću posebnih internetskih seminara i radionica pohvalan je, ali nedostatan. Potrebno je snažnije regulatorno djelovanje, među ostalim i s pomoću neobvezujućih pravnih akata, kojim bi se pojasnili uvjeti za pristup državnoj potpori i iznos državne potpore koji je na raspolaganju subjektima socijalne ekonomije, posebno u pogledu sektora usluga od općeg gospodarskog interesa, s jedne strane, i potpora za zapošljavanje osoba u nepovoljnom položaju u smislu Uredbe o općem skupnom izuzeću, s druge strane.

3.2.6.

Subvencije dodijeljene subjektima socijalne ekonomije koji doprinose ostvarivanju općeg interesa također bi trebalo smatrati spojivima s unutarnjim tržištem te bi stoga bilo korisno revidirati i pragove de minimis za mjere potpore poduzećima socijalne ekonomije koja provode mjere i socijalne usluge od općeg interesa.

3.3. Ulaganja i financijski instrumenti

3.3.1.

U skladu s procjenama iz akcijskog plana u programskom razdoblju od 2014. do 2020. mobilizirano je najmanje 2,5 milijardi eura iz proračuna EU-a za podršku socijalnoj ekonomiji s pomoću niza europskih programa i fondova. EGSO pozdravlja namjeru Komisije da dodatno poveća razinu potpore za razdoblje od 2021. do 2027. smanjenjem prepreka pristupu europskim fondovima za subjekte socijalne ekonomije.

3.3.2.

Stoga je važan cilj uvođenja, već u 2022., novih financijskih proizvoda u okviru programa InvestEU kako bi se mobiliziralo privatno financiranje za potrebe poduzeća socijalne ekonomije.

3.3.3.

Osim promicanja ulaganja i financijskih instrumenata, za mnoge je subjekte socijalne ekonomije i dalje problematičan puki pristup bankovnom kreditiranju. Zbog toga EGSO smatra da su potrebni jamstveni instrumenti za pristup kreditiranju, koji su već dobro testirani za MSP-ove, i da bi ih trebalo sustavno proširiti i na socijalnu ekonomiju.

3.3.4.

EGSO predlaže da se svaku državu članicu potakne da, među ostalim i uz potporu instrumenta InvestEU, uspostavi poseban jamstveni fond namijenjen subjektima socijalne ekonomije koji bi se vodio posebnim kriterijima za procjenu kreditne sposobnosti. Trebalo bi potaknuti uvođenje odgovarajućih pokazatelja za procjenu ulaganja u socijalnu ekonomiju, čime bi se također doprinijelo promicanju inovativnih financijskih instrumenata.

3.3.5.

EGSO se slaže s pozitivnom ocjenom izraženom u akcijskom planu za socijalnu ekonomiju u vezi s iskustvima s radničkim stjecanjem vlasništva i kontrole nad poduzećem, u kojoj se podsjeća na ulogu zadruga koje osnivaju radnici koji uspostavom zadruge preuzimaju djelatnosti poduzeća u krizi. Ta su iskustva uspješna ako radnici udruženi u zadrugu mogu računati na odgovarajuće mehanizme financiranja i na osnivanje fondova za kapitalizaciju tih poduzeća. Međutim, osim financijskih instrumenata ključno je da radnici dobiju odgovarajuću potporu u obliku osposobljavanja i poboljšanja vještina. EGSO također poziva Komisiju da nastavi blisko surađivati s državama članicama kako bi se utvrdili alati i rješenja za uklanjanje prepreka i ubrzali pravni postupci za prijenos vlasništva nad poduzećem nakon njegova zatvaranja na zaposlenike putem radničkih zadruga ili drugih vrsta poduzeća socijalne ekonomije u vlasništvu radnika.

3.4. Porezna politika koja prepoznaje funkcije od općeg interesa

3.4.1.

Porezni okvir u kojem djeluju subjekti socijalne ekonomije rascjepkan je i u velikoj ga mjeri definiraju države članice. EGSO pozdravlja činjenicu da se u akcijskom planu podsjeća na potrebu za posebnim oporezivanjem socijalne ekonomije, napominjući da je dosad mali broj država članica razvio poseban i dosljedan porezni okvir za socijalna poduzeća.

3.4.2.

Koordinirano porezno usklađivanje, po uzoru na najbolje prakse u državama članicama, bilo bi korisno i poželjno, posebno za određena izuzeća od poreza na zadržanu dobit, smanjenja stopa PDV-a, smanjenja ili oslobođenja od doprinosa za socijalno osiguranje i smanjenja oporezivanja donacija.

3.4.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da se u okviru akcijskog plana za socijalnu ekonomiju predlaže objavljivanje smjernica kojima se pojašnjavaju pravila za oporezivanje prekograničnih donacija za inicijative od javne koristi te objavljivanje posebne studije o filantropskim donacijama u EU-u; u tom pogledu smatra da bi te smjernice trebale uključivati preporuke državama članicama o tome kako prepoznati kad su organizacije od javnog interesa usporedive s organizacijama sa sjedištem u nekoj drugoj državi EU-a.

3.4.4.

Naposljetku, važno je da akcijski plan za socijalnu ekonomiju postane strateški instrument koji sadrži konkretne mjere u korist subjekata socijalne ekonomije i lokalnih zajednica, te da ih prate porezne politike usklađene s navedenim socijalnim ciljevima.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) SL C 318, 23.12.2009., str. 22.

(2) SL C 155, 30.4.2021., str. 20.

(3) SL C 194, 12.5.2022., str. 39.

(4) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

(5) SL C 345, 13.10.2017., str. 45.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/43

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Normizacijska strategija EU-a utvrđivanjem globalnih normi do otpornog, zelenog i digitalnog jedinstvenog tržišta EU-a

(COM(2022) 31 final)

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1025/2012 u pogledu odluka europskih organizacija za normizaciju koje se odnose na europske norme i europske normizacijske dokumente

(COM(2022) 32 final – 2022/0021(COD))

(2022/C 323/08)

Izvjestiteljica:

Sandra PARTHIE

Zahtjev za savjetovanje:

a)	Europska komisija, 2.5.2022.

b)	Europski parlament, 14.2.2022.

c)	Vijeće, 17.2.2022.

Pravna osnova:

a)	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

b)	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

5.5.2022.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

18.5.2022.

Plenarno zasjedanje br.:

569

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

186/1/3

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja komunikaciju Europske komisije o budućnosti normizacije EU-a u globalnom kontekstu. U prijedlogu Europske komisije ispravno se uzima u obzir razvoj međunarodnih normi i odgovara na nastale promjene. Kad je riječ o prijedlogu u vezi s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1025/2012 (1), EGSO pozdravlja preispitivanje upravljanja. Pri upravljanju europskim organizacijama za normizaciju mora se uzeti u obzir transparentno, otvoreno, uključivo i pravedno sudjelovanje svih relevantnih sudionika na tržištu, potrošača, dionika u području zaštite okoliša i socijalnih pitanja, sindikata, MSP-ova i velikih poduzeća.

1.2.

Da bi se osigurao širok društveni konsenzus, neophodno je zajamčiti uključiv i uravnotežen pristup kojim se u potpunosti omogućuje sudjelovanje svih zainteresiranih i relevantnih dionika. Na razini EU-a i razini država članica političke organizacije i organizacije za normizaciju međusobno se podupiru oblikovanjem okvirnih uvjeta. Zahtjev za uključivošću europske normizacijske strategije jedinstven je u svijetu te ga itekako vrijedi pojačati. Nepostojanje uključivosti kao okosnice međunarodne normizacije na međunarodnoj razini razlog je za zabrinutost.

1.3.

EGSO vidjeti opasnost u tome što je u drugim dijelovima svijeta normizacija postala alat „industrijske politike” ili geopolitički instrument. Europska unija mora biti spremna prilagoditi svoj pristup kako bi osigurala i povećala konkurentnost europskih poduzeća i zaštitu potrošača. EGSO stoga pozdravlja 22 predložene mjere, uključujući osnivanje foruma na visokoj razini za bolju koordinaciju interesa dionika, otvaranje radnog mjesta „glavnog službenika za normizaciju”, pozivanje na reformu upravljanja u europskim organizacijama za normizaciju, utvrđivanje prioriteta normizacije za dvostruku zelenu i digitalnu tranziciju te ubrzavanje postupka normizacije.

1.4.

Potrebno je bliskijom suradnjom između vlada/politike, industrije i drugih dionika spojiti pristup „odozdo prema gore” tržišno usmjerenih normi i političko-strateški pristup „odozgo prema dolje” kako bi se razvile zajedničke europske strategije i podržale demokratske vrijednosti. U tom cilju treba uspostaviti kontinuiranu suradnju između Europske komisije, europskih organizacija za normizaciju, nacionalnih tijela za normizaciju, industrije i dionika civilnog društva.

1.5.

EGSO podupire i poziv europskim organizacijama za normizaciju da moderniziraju svoje upravljanje kako bi u potpunosti zastupale europski javni interes i demokratske vrijednosti, kao i interese MSP-ova, dionika u području zaštite okoliša i socijalnih pitanja, sindikata, civilnog društva i korisnika te kako bi olakšale pristup normama.

1.6.

U europskoj normizacijskoj strategiji navodi se nekoliko inicijativa za osposobljavanje i obrazovanje namijenjenih istraživačima, mladim stručnjacima i stručnim djelatnicima, kojima se nastoji promicati razvoj vještina u području normizacije. EGSO te prijedloge smatra izuzetno važnima, osobito za MSP-ove i mikropoduzeća te za utvrđivanje okvira za ulaganje u talente, stoga odlučno podupire njihovo brzo i rašireno uvođenje. Ističe da bi europska i nacionalna tijela trebala u većoj mjeri financirati sve dionike uključene u normizaciju, kao što su sindikati, organizacije civilnog društva i poduzeća, kako bi se poboljšala njihova sposobnost sudjelovanja u radu na normizaciji.

2. Kontekst prijedlogâ Komisije

2.1.

Norme su temelj jedinstvenog tržišta EU-a. Tijekom posljednjih 30 godina europski normizacijski sustav donio je više od 3 600 usklađenih normi pomoću kojih poduzeća mogu dokazati usklađenost s pravom EU-a. Europske norme iznimno su korisne jer stvaraju jednake uvjete na jedinstvenom tržištu za poduzeća i povećavaju povjerenje potrošača. Njihov se sadržaj definira u tehničkim odborima u kojima država ima pravo sudjelovanja, no nema dalekosežnija prava intervencije. U nekim državama članicama EU-a postoje dodatni propisi za obradu projekata od javnog interesa. Budući da su usklađene norme dio prava EU-a (2), moraju biti napisane u skladu s demokratskim načelima, uz sudjelovanje svih dionika (uključujući civilno društvo, organizacije koje zastupaju interese potrošača i socijalne, okolišne i sindikalne interese te MSP-ove), čime se osigurava uravnotežen postupak donošenja odluka unutar nacionalnih, europskih (i međunarodnih) organizacija za normizaciju.

2.2.

Europska normizacija djeluje u sve konkurentnijem globalnom kontekstu. Europska konkurentnost, tehnološka suverenost, sposobnost smanjenja ovisnosti i zaštita vrijednosti EU-a, uključujući naše socijalne i okolišne ciljeve, ovisit će o uspješnosti europskih aktera u normizaciji na međunarodnoj razini. Za to su potrebni resursi i stručno znanje europskih dionika, bez kojih nije moguće zadržati europsko vodstvo u međunarodnoj normizaciji.

2.3.

Ciljevi EU-a u pogledu klimatske neutralnosti te otpornog i kružnog gospodarstva ne mogu se postići bez europskih normi. Kako bi i dalje postavljao norme na globalnoj razini, EU mora imati snažan globalni utjecaj u aktivnostima normizacije i predvoditi rad u okviru ključnih međunarodnih foruma i institucija.

2.4.

U svojoj normizacijskoj strategiji (3) Komisija iznosi svoj pristup normama u okviru jedinstvenog tržišta, ali i na svjetskoj razini. Strategiji su priloženi prijedlog za izmjenu Uredbe o normizaciji (4), izvješće o njezinoj provedbi (5) i Godišnji program rada Unije za europsku normizaciju za 2022. (6) Cilj je te strategije ojačati globalnu konkurentnost EU-a kako bi se omogućilo otporno, zeleno i digitalno gospodarstvo te ugradile demokratske vrijednosti u primjenu tehnologije.

2.5.

Kad je riječ o novim tehnologijama i tehnologijama u nastajanju, europski normizacijski sustav često ne uspijeva pravodobno polučiti rezultate, zbog čega gubi važnu prednost prvog poteza u području normizacije. U toj se strategiji predlaže niz mjera kojima se norme žele vratiti u središte otpornog, zelenog i digitalnog jedinstvenog tržišta EU-a i ojačati globalna uloga europskog normizacijskog sustava. Na razini EU-a i nacionalnoj razini država članica političke organizacije i organizacije za normizaciju međusobno se podupiru oblikovanjem tih okvirnih uvjeta. Ta se suradnja pokazala uspješnom te je osnova za gospodarski uspjeh europskih poduzeća i njihov pristup međunarodnom tržištu.

2.6.

Komisija predlaže i izmjenu (7) Uredbe (EU) br. 1025/2012 o normizaciji kako bi se poboljšalo upravljanje europskim normizacijskih sustavom. Iako će europski sustav i dalje biti otvoren, transparentan, uključiv i nepristran, prijedlogom se predviđa da zahtjeve Komisije za standardizaciju upućene europskim organizacijama za normizaciju moraju rješavati nacionalna tijela za normizaciju.

2.7.

U skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Komisija je objavila komunikaciju o godišnjem programu rada Europske unije za europsku normizaciju za 2022. u kojemu se navode mjere koje Komisija namjerava poduzeti tijekom 2022. kako bi poboljšala otvorenost, transparentnost i uključivost europskog normizacijskog sustava.

2.8.

U skladu s člankom 24. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1025/2012 Komisija podnosi izvješće o njezinoj provedbi svakih pet godina. Komisija je predstavila drugo izvješće (8), koje uglavnom obuhvaća razdoblje 2016.–2020. uz neke ažurirane činjenice i podatke do 2021. U njemu se vidjeti da se europski normizacijski sustav u određenim aspektima poboljšao, npr. u pogledu novih informatičkih alata, no i dalje ima prostora za poboljšanje u drugim područjima. To se osobito odnosi na uključivost, ulogu nacionalnih normizacijskih tijela u okviru europskih normizacijskih sustava te na vrijeme dostave usklađenih europskih normi Komisiji.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja komunikaciju Europske komisije o budućnosti normizacije EU-a u globalnom kontekstu. U prijedlogu Europske komisije ispravno se uzima u obzir razvoj međunarodnih normi i odgovara na nastale promjene. Cilj mu je osigurati snažan europski utjecaj i zaštititi europske interese u postupcima i strukturama za utvrđivanje normi. Ako Europa pametno iskoristi zamah dvostruke tranzicije, može postati predvodnica u normizaciji područja zelene i digitalne tranzicije.

3.2.

Kad je riječ o prijedlogu u vezi s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1025/2012, EGSO pozdravlja preispitivanje upravljanja. Pri upravljanju europskim organizacijama za normizaciju mora se uzeti u obzir transparentno, otvoreno, uključivo i pravedno sudjelovanje svih relevantnih sudionika na europskom tržištu, potrošača, dionika u području zaštite okoliša i socijalnih pitanja, sindikata, MSP-ova i velikih poduzeća. Upravljanje mora odražavati legitimno područje primjene normizacije, pri čemu treba izbjegavati narušavanje zakonodavnih postupaka koji imaju demokratski legitimitet i prekomjerne zahtjeve za normizaciju.

3.3.

Tradicionalno je industrija razvijala norme. Da bi se osigurao opsežan društveni konsenzus, neophodno je zajamčiti uravnotežen pristup kojim se u potpunosti omogućuje sudjelovanje svih zainteresiranih i relevantnih dionika. Na razini EU-a i razini država članica političke organizacije i organizacije za normizaciju međusobno se podupiru oblikovanjem okvirnih uvjeta. Zahtjev za uključivošću europske normizacijske strategije jedinstven je u svijetu te je itekako vrijedan jačanja. Nepostojanje uključivosti kao okosnice međunarodne normizacije na međunarodnoj razini razlog je za zabrinutost.

3.4.

EGSO bi želio istaknuti prednosti novog zakonodavnog okvira Europske komisije za upotrebu usklađenih normi kako bi se ostvarili regulatorni zahtjevi. EGSO želi naglasiti da norme nisu namijenjene za prebacivanje regulatornih ovlasti u privatne sektore. Europske organizacije za normizaciju i međunarodna normizacijska tijela ne bi se trebala baviti sociopolitičkim razmatranjima koja su u nadležnosti socijalnih partnera i/ili regulatornih tijela. EGSO naglašava da pri normizaciji usluga osobito treba voditi računa o demokratskom legitimitetu. Naime, sadržaj i složenost usluga iznimno su raznovrsni te se kreću u rasponu od, primjerice, poštanskih usluga do složenih intelektualnih usluga, pa međusektorske norme to ne mogu uzeti u obzir na odgovarajući način.

3.5.

EGSO vidjeti opasnost u tome što je u drugim dijelovima svijeta normizacija postala alat „industrijske politike” ili geopolitički instrument. Europska unija mora biti spremna prilagoditi svoj pristup kako bi osigurala i povećala konkurentnost europskih poduzeća i zaštitu potrošača. EGSO stoga pozdravlja 22 predložene mjere, uključujući osnivanje foruma na visokoj razini za bolju koordinaciju interesa dionika, otvaranje radnog mjesta „glavnog službenika za normizaciju”, pozivanje na reformu upravljanja u europskim organizacijama za normizaciju, definiranje prioriteta normizacije za dvostruku zelenu i digitalnu tranziciju te ubrzavanje postupka normizacije. Europski i međunarodni normizacijski sustavi trebali bi se učvrstiti tim mjerama.

4. Posebne napomene

4.1.

Norme su te koje stvaraju tržišta. EGSO smatra da su europsko jedinstveno tržište i omogućivanje pristupa tom tržištu trećim stranama također strateško sredstvo. Kako bi se zajamčila interoperabilnost proizvoda i usluga diljem svijeta i u različitim gospodarskim i društvenim sustavima, moramo zadržati temeljno načelo „jedna norma, jedno testiranje – prihvaćeni svuda”. Mora se zajamčiti da se normizacijskim procesima koje pokreću gospodarski interesi ili politički interesi trećih strana ne da prednost pred demokratski donesenim zakonodavstvom.

4.2.

EGSO smatra da se pri međunarodnim normama, posebno kada se prenose u europske norme, mora voditi računa o europskim društvenim vrijednostima na način da se zajamči istinska uključivost međunarodnog normizacijskog sustava. U tom kontekstu EGSO poziva na strožu primjenu sporazumâ iz Beča (9) i Frankfurta (10), koje su tijela za normizaciju sklopila kako bi se izbjeglo da europske norme konkuriraju ili čak proturječe međunarodnim normama.

4.3.

Provedba postojećih obveza u pogledu normizacije u trgovinskim sporazumima EU-a i suradnja na normizaciji s partnerima istomišljenicima u strateškim područjima te u međunarodnim normizacijskim organizacijama ključni su čimbenici uspjeha. EGSO smatra da dijalog s SAD-om treba učvrstiti putem suradnje u okviru Vijeća za trgovinu i tehnologiju te da digitalno partnerstvo s Japanom, Singapurom i Južnom Korejom te drugim zemljama istomišljenicama može biti korisno.

4.4.

Potrebno je bliskijom suradnjom između vlada/politike, industrije i drugih dionika spojiti pristup „odozdo prema gore” tržišno usmjerenih normi i političko-strateški pristup „odozgo prema dolje” kako bi se razvile zajedničke europske strategije. U tom cilju treba uspostaviti kontinuiranu suradnju između Europske komisije, europskih organizacija za normizaciju, nacionalnih tijela za normizaciju i industrije.

4.5.

EGSO podupire i poziv europskim organizacijama za normizaciju i njihovim organizacijama članicama da moderniziraju svoje upravljanje kako bi u potpunosti zastupale javni interes i interese MSP-ova, dionika u području zaštite okoliša i socijalnih pitanja, sindikata, civilnog društva i korisnika te kako bi olakšale pristup normama. Međutim, mora se osigurati da se tim preispitivanjem ne paralizira normizacijski rad u tijeku niti da dođe do odgode stavljanja proizvoda na tržište. O pitanju besplatnog stavljanja normi na raspolaganje mora se raspraviti sa svim tržišnim dionicima koji u tome sudjeluju.

4.6.

EGSO bi želio istaknuti da se normama ne uređuje samo tehnički aspekt proizvoda nego one mogu utjecati i na ljude. Stoga EGSO poziva Europsku komisiju da bolje specificira na koji će način države članice EU-a biti odgovorne za osiguravanje da udruženja civilnog društva mogu aktivno sudjelovati u normizacijskim aktivnostima. EGSO poziva Europsku komisiju da osigura dodatne mjere financijske potpore za pomoć MSP-ovima i društvenim dionicima (kao što su organizacije potrošača) s manje resursa da sudjeluju u normizacijskim postupcima kako bi se osigurala ravnomjerna zastupljenost. Oni pružaju širok raspon neovisnog stručnog znanja i iskustva relevantnog za normizacijske postupke. EGSO također skreće pozornost na činjenicu da, unatoč tome što su dobrovoljne, neprimjena normi može imati ozbiljne negativne posljedice, uključujući stvaranje problema u vezi s odgovornošću i usklađenošću.

4.7.

EGSO smatra da je važno da svi dionici, europske organizacije za normizaciju i drugi partneri surađuju na neposrednom rješavanju utvrđenih hitnih normizacijskih pitanja, kao što su proizvodnja cjepiva i lijekova protiv COVID-a 19, recikliranje kritičnih sirovina, lanac vrijednosti čistog vodika, niskougljični cement, certificiranje čipova i podatkovne norme. EGSO stoga poziva Komisiju da razgovara s državama članicama EU-a i dionicima prije definiranja normizacijskih prioriteta kako se ne bi previdjele važne norme. Time bi se osiguralo da se tekući normizacijski rad ne omete novim ciljevima.

4.8.

EGSO u potpunosti podržava ubrzavanje postupaka utvrđivanja normi te predlaže uključivanje zakonskih provjera normi na razini tehničkog odbora te blisku suradnju sa savjetnicima za usklađene standarde u ovoj fazi procesa.

4.9.

EGSO upozorava da predloženo preispitivanje postojećih normi u kontekstu ciljeva europskog zelenog plana i dvostruke tranzicije ne smije dovesti do masovnih preinaka normi, čime bi se odgodio razvoj prijeko potrebnih novih normi. Za takvo će preispitivanje biti potrebna sredstva koja ne bi trebala osiguravati samo velika poduzeća, nego i nacionalna tijela, istraživački instituti te dionici u području zaštite okoliša i socijalnih pitanja, uključujući sindikate.

4.10.

U tom kontekstu EGSO ističe mogućnost primjene „jednakovrijednih alternativnih rješenja”. Taj je koncept iznimno važan, osobito u pogledu inovacija, te ga treba učvrstiti, provesti i o njemu bolje proširiti informacije kako bi se izbjeglo ometanje inovacija zbog potencijalnih odštetnih zahtjeva. Međutim, EGSO želi naglasiti da se ta rješenja ne bi smjela koristiti u području zdravlja i sigurnosti. „Jednakovrijedna alternativna rješenja” trebalo bi razmotriti i u javnoj nabavi kao alat kojim se potiče usvajanje normi.

4.11.

EGSO podupire prijedlog osnivanja foruma na visokoj razini koji bi pomagao Komisiji u predviđanju predstojećih normizacijskih prioriteta i surađivao s Europskim parlamentom i Vijećem kako bi se postigla politička usklađenost u pogledu tih prioriteta. Međutim, ključno je osigurati sudjelovanje industrije i relevantnih dionika na tom forumu na visokoj razini te usklađenost s radom industrijskog foruma EU-a i industrijskih saveza. Isto tako, EGSO poziva Komisiju da razjasni odnos predloženog centra izvrsnosti EU-a za norme s drugim forumima.

4.12.

U strategiji se navodi nekoliko inicijativa za osposobljavanje i obrazovanje namijenjenih istraživačima, mladim stručnjacima i djelatnicima, kojima se nastoji promicati razvoj vještina u području normizacije. Neke su od njih „Normizacijski pokretač”, „Sveučilišni dani normizacije”, distribucija relevantnih materijala od strane Akademije EU-a i financiranje normizacijskih projekata u inozemstvu. EGSO te prijedloge smatra izuzetno važnima, osobito za MSP-ove i mikropoduzeća te za utvrđivanje okvira za ulaganje u talente, stoga snažno podupire njihovo brzo i rašireno uvođenje.

4.13.

EGSO posebno potiče međunarodnu suradnju u području normi EU-a korištenjem programa i fondova EU-a (kao što su Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa i Obzor Europa) i podupiranjem sudjelovanja dionika (MSP-ova, civilnog društva, akademske zajednice) u međunarodnoj normizaciji u inozemstvu, npr. u Africi, što bi bila pozitivna inicijativa za protutežu angažmanu drugih regija na afričkom kontinentu. Jačanje normizacije trebalo bi postati jedan od ključnih elemenata u inicijativi EU-a Global Gateway.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012., str. 12.).

(2) Vidjeti Komunikaciju Komisije (2018)764.

(3) COM(2022) 31.

(4) COM(2022) 32.

(5) COM(2022) 30.

(6) SL C 66, 8.2.2022., str. 1.

(7) COM(2022) 32.

(8) COM(2022) 30.

(9) https://isotc.iso.org/livelink/livelink/fetch/2000/2122/3146825/4229629/4230450/4230458/01__Agreement_on_Technical_Cooperation_between_ISO_and_CEN_(Vienna_Agreement).pdf?nodeid = 4230688&vernum=-2

(10) http://www.iec.ch/about/globalreach/partners/pdf/IEC-CENELEC_Frankfurt_Agreement%7B2016%7D.pdf

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/48

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Sljedeća generacija vlastitih sredstava za proračun EU-a

(COM(2021) 566 final)

Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) 2020/2093 kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027.

(COM(2021) 569 final – 2021/0429 (APP))

Prijedlogu odluke Vijeća o izmjeni Odluke (EU, Euratom) 2020/2053 o sustavu vlastitih sredstava Europske unije

(COM(2021) 570 final – 2021/0430 (CNS))

(2022/C 323/09)

Izvjestitelj:	Philip VON BROCKDORFF
Suizvjestitelj:	Antonio GARCÍA DEL RIEGO

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 1.3.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	144/2/7

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO je svjestan konsenzusa koji je potreban za uvođenje novih vlastitih sredstava da bi se otplatio dug nastao zbog zaduživanja u okviru inicijative NextGenerationEU, a da se pritom ne ugroze proračuni drugih programa i instrumenata EU-a i znatno ne poveća doprinos koji se temelji na bruto nacionalnom dohotku. EGSO smatra da su prijedlozi Komisije navedeni u Komunikaciji nužni, ali vjeruje da bi se Komisija trebala pobrinuti za to da se novi sustav temelji na jednakosti i pravednosti, učinkovitosti, transparentnosti, jednostavnosti i stabilnosti, uz naglasak na konkurentnosti i, kad je to potrebno, solidarnosti. Točnije, EGSO smatra da je od presudne važnosti pružiti potporu kućanstvima i poduzećima, gdje je to potrebno, te odlučno preporučuje ciljanije procjene učinka na razini pojedinačnih zemalja određenih gospodarskih grana kako bi se utvrdili mogući negativni učinci na kućanstva i ukupnu konkurentnost gospodarstva EU-a.

1.2.

Iako su vlastita sredstva utemeljena na sustavu za trgovanje emisijama (ETS) neophodan alat u smanjenju emisija stakleničkih plinova, EGSO potiče Komisiju da se pobrine za to da se taj sustav primjenjuje na nedisruptivan i troškovno učinkovit način. Nadalje, EGSO prima na znanje proširenje ETS-a na pomorski sektor, postupno povećanje dražbovne prodaje emisijskih jedinica za zrakoplovstvo te uključivanje cestovnog prometa i zgrada. EGSO smatra da bi se ograničeni dio prihoda od ETS-a mogao slijevati u proračun EU-a s obzirom na to da je to ipak paneuropski klimatski instrument koji doprinosi ciljevima klimatske neutralnosti i jača unutarnje tržište. U tom bi smislu trebalo biti dovoljno prihoda za potporu sektorima koji moraju provesti dodatne mjere za suzbijanje klimatskih promjena. Nadalje, EGSO ponavlja da se načelo „onečišćivač plaća” mora primjenjivati u svim zemljama.

1.3.

Budući da su sustav EU-a za trgovanje emisijama i mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama međusobno povezani, EGSO vjeruje da bi se trebali razmatrati iz iste perspektive. Iako ETS može uzrokovati istjecanje ugljika, mehanizmom za ugljičnu prilagodbu na granicama uspostavila bi se protuteža utvrđivanjem cijena za sadržaj emisija stakleničkih plinova u uvezenoj robi. Međutim, EGSO upozorava da se mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama ne smije osmisliti tako da se europska proizvodnja i druga poduzeća stave u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju.

1.4.

Budući da bi prihodi od sustava EU-a za trgovanje emisijama i mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama mogli biti nestabilni, EGSO također smatra da je potrebno paziti da se očuvaju kriteriji predvidivosti i transparentnosti.

1.5.

Komisija također predlaže treću kategoriju vlastitih sredstava: države članice uplaćivale bi u proračun EU-a nacionalni doprinos na temelju udjela rezidualne dobiti multinacionalnih poduzeća preraspodijeljene svakoj državi članici. EGSO to smatra odgovarajućom osnovom za vlastita sredstva EU-a koja ispunjava kriterije pravednosti jer bi poduzeća plaćala dio rezidualne dobiti ondje gdje posluju i ostvaruju dobit. Međutim, EGSO smatra da su u međunarodnom poreznom sustavu nužni jednaki uvjeti kojima se poduzeća iz EU-a ne stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju. Nova pravila trebala bi se provoditi u isto vrijeme kad to rade i države koji su glavni trgovinski partneri i konkurenti EU-u. Usto, nova bi se pravila trebala primjenjivati u skladu s usklađenim definicijama i standardima. EGSO također ističe nestabilnost povezanu s prihodima od poreza na dobit i poteškoće u procjeni budućih prihoda iz tog izvora vlastitih sredstava, kao i činjenicu da se o konačnim provedbenim pojedinostima sporazuma i dalje raspravlja. U tom smislu EGSO smatra da je prerano da se na ta nova sredstva računa kao na trajna sredstva EU-a, ponajprije jer valja uzeti u obzir mogućnost da će države članice EU-a morati uplaćivati dio prihoda od poreza trećim jurisdikcijama.

1.6.

EGSO upozorava na to da bi u svrhu neutralizacije mogućih dodatnih poreznih opterećenja za kućanstva i poduzeća moglo biti potrebno na nacionalnoj razini provesti poreznu reformu i/ili uvesti kompenzacijske mehanizme.

1.7.

Naposljetku, EGSO smatra da su za postizanje dobro osmišljenog novog sustava vlastitih sredstava i njegovo neometano uvođenje potrebni snažna politička volja za produbljivanje integracije EU-a i jasan plan za budućnost Europe. To je još važnije s obzirom na rat u Ukrajini, zbog čega će prijedlog Komisije u nekoj fazi možda trebati preispitati. EGSO predano razmatra i prati neizvjestan razvoj ljudskih i materijalnih posljedica te šokantne invazije kako bi se pravodobno procijenio najbolji način djelovanja.

2. Kontekst

2.1.

Europska komisija predlaže uspostavu sljedeće generacije vlastitih sredstava za proračun EU-a uvođenjem triju novih izvora prihoda: prvo, iz prihoda od revidiranog sustava trgovanja emisijama; drugo, korištenjem sredstava ostvarenih u okviru predloženog mehanizma EU-a za ugljičnu prilagodbu na granicama; i, treće, iz dijela rezidualne dobiti multinacionalnih poduzeća koja će se preraspodijeliti državama članicama EU-a na temelju nedavnog preliminarnog sporazuma OECD-a i skupine G20 o preraspodjeli prava oporezivanja („prvi stup”), koji još nije finaliziran. Procjenjuje se da će se ti novi izvori prihoda od 2026. do 2030. proračunu EU-a godišnje donositi do 17 milijardi eura.

2.2.

Nova vlastita sredstva pridonijet će otplati zajmova koje je EU podignuo radi financiranja komponente bespovratnih sredstava u instrumentu NextGenerationEU. Konkretno, novim ETS-om planira se doprinijeti financiranju Socijalnog fonda za klimatsku politiku, što se razmatra u okviru paketa mjera „Spremni za 55 %”. Financiranje Socijalnog fonda za klimatsku politiku važan je cilj ovog prijedloga. Taj bi fond pridonio socijalno pravednoj tranziciji i njime bi se pružila potpora ranjivim kućanstvima, korisnicima prijevoza i mikropoduzećima u financiranju ulaganja u energetsku učinkovitost, nove sustave grijanja i hlađenja i čišću mobilnost te bi, gdje je to primjereno, predstavljao privremenu izravnu potporu dohotku.

2.3.

Svrha je paketa „Spremni za 55 %” iz srpnja 2021. smanjiti neto emisije stakleničkih plinova u EU-u za barem 55 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990., s ciljem ostvarivanja klimatske neutralnosti do 2050. Taj paket obuhvaća reviziju sustava EU-a za trgovanje emisijama, njegovo proširenje na pomorski sektor, povećanje dražbovne prodaje emisijskih jedinica za zrakoplovstvo i uspostavu novog sustava trgovanja emisijama za zgrade i cestovni promet.

2.4.

Novim ETS-om pridonijelo bi se neometanoj tranziciji na dekarbonizirano gospodarstvo, u kojoj se uzimaju u obzir najranjivije skupine društva. Trenutačno se većina prihoda od dražbovne prodaje emisijskih jedinica uplaćuje u nacionalne proračune. U okviru predloženog novog sustava 25 % prihoda ostvarenih trgovanjem emisijama EU-a uplaćivalo bi se u proračun EU-a te se procjenjuje da će prihodi za proračun EU-a u razdoblju od 2026. do 2030. iznositi otprilike 12,5 milijardi eura godišnje.

2.5.

Komisija također predlaže mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama čija je svrha smanjiti rizik od istjecanja ugljika u EU utvrđivanjem cijena ugljika za uvezenu robu koja odgovara cijeni koja bi se plaćala da je roba proizvedena u EU-u. Taj će se mehanizam primjenjivati na ciljane odabrane sektore i Komisija smatra da je on potpuno usklađen s pravilima Svjetske trgovinske organizacije. U skladu s tim prijedlogom, mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama postupno će se uvoditi istodobno s postupnim ukidanjem sustava preraspodjele ETS-a, za koji je svakako bilo predviđeno da će biti privremen. Za robu uvezenu u EU plaćala bi se naknada koja odražava „sadržaj ugljika” te robe, odnosno emisije CO2 nastale tijekom njezine proizvodnje (ukupna cijena tih emisija CO2 jednaka je cijeni ugljika u EU-u). S druge strane, na robu izvezenu u druge zemlje neće se primjenjivati rabat (koji bi odražavao razliku između cijene ugljika plaćene za proizvodnju te robe u Europi i cijene ugljika na tržištu zemlje odredišta). Kako bi se to kompenziralo, sredstvima iz inovacijskog fonda – čiji prihodi potječu iz dražbene prodaje 450 milijuna emisijskih jedinica ETS-a u razdoblju od 2020. do 2030. – europskoj industriji će se pomoći da se prilagodi procesu dekarbonizacije. Ovisno o cijeni ugljika, u razdoblju 2020.–2030. sredstva tog fonda mogla bi se popeti do 10 milijardi eura. Inovacijski fond ključan je instrument za financiranje ispunjavanja obveza EU-a u gospodarstvu u okviru Pariškog sporazuma, kao i za potporu strateškoj viziji Europske komisije o klimatski neutralnoj Europi do 2050., kako je prepoznato i u Planu ulaganja europskog zelenog plana.

2.6.

Komisija predlaže da se 75 % prihoda ostvarenih primjenom mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama dodijeli proračunu EU-a, pri čemu su prosječni prihodi u razdoblju od 2026. do 2030. procijenjeni na otprilike 1 milijardu eura godišnje.

2.7.

Treći predloženi izvor prihoda bilo bi oporezivanje dijela „rezidualne dobiti” najvećih multinacionalnih poduzeća na svijetu, u skladu s dogovorom zemalja članica uključivog okvira OECD-a i skupine G20 za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti postignutim prošle godine, čije pojedinosti još nisu zaključene. Taj se okvir temelji na rješenju s dvama stupovima za suzbijanje poreznih transfera iz jedne zemlje u drugu, za povećanje dosljednosti međunarodnih poreznih pravila i osiguravanje da se dobit oporezuje ondje gdje se odvija gospodarska aktivnost i stvara vrijednost. Komisija predlaže uvođenje vlastitih sredstava u iznosu od 15 % rezidualne dobiti relevantnih poduzeća koja se preraspodjeljuje državama članicama EU-a. Međutim, ne uzima se u obzir preraspodjela poreznih prihoda trećim zemljama.

2.8.

U sljedećem koraku Komisija će, nakon finalizacije pojedinosti prvog stupa iz sporazuma u sklopu uključivog okvira OECD-a i skupine G20, izraditi nacrt direktive EU-a. Tim će se postupkom dopuniti Direktiva o drugom stupu, za koju je Komisija nedavno donijela zaseban prijedlog (1). Do dovršetka sporazuma prihodi namijenjeni proračunu EU-a procjenjuju se na 2,5 do 4 milijarde eura godišnje.

2.9.

Kako bi uključio predložena nova vlastita sredstva u svoj proračun, EU će morati izmijeniti dva važna zakonodavna akta. Prvo, Komisija predlaže da se Odluka o vlastitim sredstvima izmijeni dodavanjem triju predloženih novih izvora sredstava. Drugo, Komisija također predlaže konkretnu izmjenu uredbe o tekućem dugoročnom proračunu EU-a za razdoblje 2021.–2027., koja se također naziva Uredbom o višegodišnjem financijskom okviru (VFO). Tom izmjenom s pravnog se stajališta omogućuje da se zajmovi za instrument NextGenerationEU počnu otplaćivati već tijekom tekućeg VFO-a. Istodobno Komisija predlaže povećanje relevantnih ograničenja potrošnje u okviru VFO-a za razdoblje 2025.–2027. kako bi se dodatna potrošnja uskladila sa Socijalnim fondom za klimatsku politiku.

2.10.

Odluka o vlastitim sredstvima mora biti jednoglasno odobrena u Vijeću, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom. Odluka može stupiti na snagu nakon što je sve države članice EU-a odobre u skladu sa svojim ustavnim odredbama. Vijeće mora jednoglasno donijeti Uredbu o VFO-u nakon odobrenja Europskog parlamenta.

3. Opće napomene

3.1.

Nema sumnje da je za otplatu zajmova koje je EU podigao u svrhu financiranja komponente bespovratnih sredstava u instrumentu NextGenerationEU i Socijalnog fonda za klimatsku politiku potreban financijski model vlastitih sredstava. Međutim, provedba tog financijskog modela i dalje je izazov. EGSO također primjećuje da je predmetnim prijedlogom Komisija stabilizirala skup pravila o uplaćivanju dodatnih nacionalnih doprinosa država članica u proračun EU-a. U slučaju manjka i dalje bi se primjenjivao postojeći sustav dodjeljivanja, koji se temelji na bruto nacionalnom dohotku. Međutim, EGSO napominje da će Komisija 2023. godine predložiti novi skup vlastitih sredstava.

3.2.

U svakom slučaju, EGSO smatra da prijedlog koji se razmatra odražava postojeći sustav prikupljanja prihoda i da će se i dalje u velikoj mjeri oslanjati na doprinose država članica. Međutim, EGSO uviđa da bi se proširenjem modela vlastitih sredstava osigurala sredstva za djelotvorniji odgovor na gospodarske šokove i potporu financiranju inicijativa održivog rasta i gospodarskog oporavka.

3.3.

Sve u svemu, model vlastitih sredstava također bi ojačao fiskalni kapacitet ekonomske i monetarne unije, što bi moglo povećati gospodarsku konvergenciju i pridonijeti ublažavanju asimetričnih makroekonomskih šokova. Korištenjem vlastitih sredstava dodatno bi se ojačala djelotvornost politika jer bi financiranje bilo strogo povezano s ciljevima EU-a, primjerice u području klimatskih promjena i gospodarske održivosti. Povezivanje ciljeva politike EU-a s izvorima financiranja u odabiru oblika vlastitih sredstava važan je čimbenik, koji EGSO podržava.

3.4.

EGSO prima na znanje da je utvrđivanje vlastitih sredstava izazovan zadatak i da opcije koje se razmatraju mogu imati određene nedostatke (osobito u pogledu dostatnosti, stabilnosti ili djelotvornosti). Stoga je, kao što je Komisija predložila, potrebno uspostaviti sustav kojim se kombiniraju različita vlastita sredstva kako bi se, primjerice, fluktuacije u priljevu vlastitih sredstava svele na najmanju razinu. Kombinacija različitih izvora vlastitih sredstava također pridonosi pravednijoj raspodjeli financijskog tereta među državama članicama.

3.5.

EGSO također smatra da je učinkovitost u upravljanju vlastitim sredstvima od ključne važnosti. Međutim, to mora biti popraćeno djelotvornošću i učinkovitošću na rashodovnoj strani u svim fazama. To se osobito odnosi na potrošnju u okviru Socijalnog fonda za klimatsku politiku (2), čija je svrha ublažiti negativne socijalne učinke većih cijena ugljika u prometu i sustavima grijanja zgrada. EGSO je već izrazio zabrinutost u tom pogledu, osobito u vezi s troškovima sustava trgovanja emisijama za zgrade i promet, koji bi mogli biti veći od željene koristi i dovesti do nekontroliranog povećanja cijena. EGSO se osvrnuo i na golem izazov osmišljavanja djelotvornog i pravednog kompenzacijskog mehanizma u EU-u koji čini 27 država članica, u kojima često vladaju vrlo različiti socioekonomski i klimatski uvjeti.

3.6.

EGSO primjećuje da su, kako stvari stoje, države članice dosad koristile prihode od dražbovne prodaje u okviru ETS-a za djelovanje u području klime i poticanje ulaganja u sektore u kojima se trguje emisijama, što je dovelo do bržeg smanjenja emisija. Budući da se dio prihoda od ETS-a koristi za otplatu komponente bespovratnih sredstava u instrumentu NextGenerationEU, EGSO upozorava na moguća financijska ograničenja koja bi ograničila daljnju potporu europskom gospodarstvu i stanovništvu tijekom tranzicije na ugljičnu neutralnost.

3.7.

EGSO pozdravlja investicijski fond i njegov cilj da se poduzećima pomogne da ulažu u čistu energiju i čistu industriju. Međutim, EGSO je izrazio sumnju u to hoće li taj fond omogućiti zadržavanje i jačanje konkurentnog položaja industrije EU-a.

3.8.

EGSO se u općim crtama slaže s trima novim izvorima prihoda koje je predložila Komisija, ali ipak upozorava na učinak koji bi dodatni prihodi mogli imati na kućanstva i poduzeća. Stoga će možda biti potrebno popratiti moguća dodatna porezna opterećenja poreznom reformom ili kompenzacijskim mehanizmima na nacionalnoj razini. Osim toga, EGSO upozorava na posljedice koje na kućanstva i poduzeća imaju više cijene energije uzrokovane ratom u Ukrajini. Ti dodatni troškovi i njihovi socioekonomski učinci mogli bi biti prepreka za prijedlog Komisije. To je još važnije s obzirom na rat u Ukrajini, zbog čega će prijedlog Komisije u nekoj fazi možda trebati preispitati. Stoga EGSO predano razmatra i prati neizvjestan razvoj ljudskih i materijalnih posljedica te šokantne invazije kako bi se pravodobno procijenio najbolji način djelovanja.

4. Posebne napomene

4.1.

Iako se EGSO slaže da su za djelotvornu otplatu instrumenta NextGenerationEU potrebni izvori financiranja, ti izvori financiranja moraju biti stabilni i socijalno pravedni te povoljni za poslovanje. Stabilnost, jednostavnost i sigurnost apsolutno su neophodni. Konkretno, valja zajamčiti da će uvedeni sustavi, osobito sustav trgovanja emisijama i mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama, biti otporni na gospodarske šokove. Također je potrebno izbjeći dodatna opterećenja za kućanstva i poduzeća, a EGSO će se kasnije izjasniti o tome kako bi izvori financiranja mogli utjecati na te kategorije. U tom kontekstu EGSO preporučuje provedbu ciljanijih procjena učinka, na razini pojedinačnih zemalja, kao i za određene sektore, u svrhu utvrđivanja negativnih učinaka na kućanstva i cjelokupnu konkurentnost poduzećâ iz EU-a. Također bi bilo relevantno procijeniti sredstva isplaćena u okviru instrumenta NextGenerationEU.

4.2.

Iako se EGSO slaže s prijedlogom da države članice nakon porezne reforme OECD-a dio prihoda od rezidualnog poreza koji će prikupiti preraspodjele Komisiji kao vlastita sredstva, takav prijenos ne bi smio dovesti do novih opterećenja za kućanstva i poduzeća. Ako je to potrebno, EGSO preporučuje da taj prijenos bude popraćen poreznom reformom na drugim razinama, pri čemu cilj treba biti da se ne uvode dodatni nameti za kućanstva i poduzeća.

4.3.

EGSO smatra da početni sporazum OECD-a o međunarodnom porezu na dobit predstavlja golem napredak u nastojanjima da se svjetske korporacije oporezuju ondje gdje provode gospodarsku aktivnost i stvaraju vrijednost. EGSO također vjeruje da se novim pravilima mogu uspostaviti stabilnost i dosljednost međunarodnog poreznog sustava. Međutim, smatramo da bi u međunarodnom poreznom sustavu u svakom trenutku trebalo zadržati jednake uvjete. Nova pravila trebala bi se provoditi u isto vrijeme kad to rade i države koji su glavni trgovinski partneri i konkurenti EU-u. Usto, nova bi se pravila trebala primjenjivati u skladu s usklađenim definicijama i standardima. EGSO također ističe nestabilnost povezanu s prihodima od poreza na dobit i poteškoće u pogledu procjene budućih prihoda iz tog izvora vlastitih sredstava, kao i činjenicu da se o konačnim provedbenim pojedinostima sporazuma i dalje raspravlja. U tom smislu EGSO smatra da je prerano da se na ta nova sredstva računa kao na trajna sredstva EU-a, ponajprije jer valja uzeti u obzir mogućnost da će države članice EU-a morati uplaćivati dio prihoda od poreza trećim jurisdikcijama.

4.4.

EGSO smatra da je prijedlog da se prihodi od ETS-a pretvore iz isključivo nacionalnog sredstva u vlastito sredstvo odvažan. Međutim, zabrinut je da taj prijedlog neće potaknuti drastično smanjenje onečišćenja prisiljavanjem onečišćivača da plaćaju. Nadalje, smatra da se načelo „onečišćivač plaća” treba primjenjivati na jednak način u svim državama članicama. U tom kontekstu izazov ostaje pitanje kako ponovno uložiti te prihode na način da zajednice od toga imaju koristi. Nadalje, učinak tog prijedloga na sektore kao što je tržište nekretnina treba biti zasebno procijenjen za svaku pojedinačnu zemlju ili regiju jer se urbanistička pravila često razlikuju, a troškovi energetske učinkovitosti mogli bi dovesti do većih cijena nekretnina. EGSO pozdravlja privremeni mehanizam za solidarnu prilagodbu, kojim se pridonosi osiguravanju pravednog doprinosa svih država članica vlastitim sredstvima, pri čemu će se primjenjivati gornja i donja granica u odnosu na bruto nacionalni dohodak. Time će se izbjeći da u prijelazu na održivije gospodarstvo neke države članice nerazmjerno pridonose proračunu EU-a u usporedbi s veličinom svojeg gospodarstva. S druge strane, EGSO je zabrinut da bi djelomična provedba sustava trgovanja emisijama mogla ugroziti Socijalni fond za klimatsku politiku i predviđa rizik da bi države članice to mogle iskoristiti kao izliku za okrivljavanje Europe za nepopularne mjere.

4.5.

EGSO također smatra da se predloženim novim vlastitim sredstvima trebaju podupirati ciljevi politike EU-a, osobito u pogledu jedinstvenog tržišta, konkurentnosti i održivog rasta, dok bi ta sredstva istodobno trebala dovesti do poboljšanja dobrobiti građana i građanki EU-a.

4.6.

Također je potrebno imati na umu da financijski teret prijedlogâ mora biti pravedno raspodijeljen među državama članicama. EGSO ističe strukturne razlike među državama članicama, što znači da svaki prijedlog različito utječe na razne države članice. Ujedno pozdravlja činjenicu da će se sredstva iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku dodjeljivati na nacionalnoj osnovi s obzirom na relativno bogatstvo svake pojedinačne zemlje odnosno regije. Međutim, apsolutno je nužna pravednost u načinu provedbe prijedlogâ u cijelom EU-u. Jednako je važno da izračun i prijenos novih vlastitih sredstava, kao i nadzor nad njima, ne dovedu do pretjeranog administrativnog opterećenja za Europsku komisiju, institucije EU-a ili nacionalne uprave.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Prijedlog direktive Vijeća o osiguravanju globalne minimalne razine oporezivanja za multinacionalne skupine u Uniji (COM (2021) 823 final)..

(2) SL C 152, 6.4.2022., str. 158.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/54

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Osmom izvješću o koheziji: kohezija u Europi do 2050.

(COM(2022) 34 final)

(2022/C 323/10)

Izvjestitelj:	Krzysztof BALON
Suizvjestitelj:	Gonçalo LOBO XAVIER

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 2.5.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	132/0/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ističe da je socijalna, ekonomska i teritorijalna kohezija cilj utvrđen u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te da će, u dugoročnom razdoblju, ostvarenje tog cilja biti ključno za postizanje klimatski neutralnog kontinenta do 2050. godine. Istodobno, najozbiljniji izazov u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju, s kojim se među ostalim suočava i kohezijska politika, ruska je agresija na Ukrajinu, koja je zapravo i čin agresije protiv Europske unije.

1.2.

U tom kontekstu, s obzirom na to da je Ukrajina podnijela zahtjev za članstvo u EU-u i da ukrajinsko civilno društvo snažno podupire europsku integraciju što je prije moguće, EGSO poziva na što brže pristupanje Ukrajine EU-u te na prilagodbu kohezijske politike i njezinih financijskih instrumenata u narednim godinama kako bi se odgovorilo na izazove poslijeratne obnove te zemlje. Odbor u tu svrhu predlaže brzu uspostavu zasebnog fonda Europske unije za obnovu i razvoj Ukrajine.

1.3.

1.4.

Drugi je važan izazov prevladavanje posljedica aktualne krize uzrokovane pandemijom. Konkretno, u okviru kohezijske politike potrebno je uzeti u obzir činjenicu da su negativne posljedice pandemije općenito bile veće u manje razvijenim regijama i među društvenim skupinama u nepovoljnom položaju, što opravdava „pozitivnu diskriminaciju” u odlukama o ulaganju i raspodjeli sredstava Europske unije.

1.5.

EGSO se slaže sa zaključcima iz poglavlja 5. Komunikacije Komisije, osobito kad je riječ o borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti u kontekstu klimatske politike, povećanju ulaganja u obrazovanje te u istraživanje i inovacije, djelotvornom odgovoru na demografske promjene, jačanju prekogranične suradnje, uključujući u području infrastrukture, omogućivanju univerzalnog pristupa uslugama od općeg interesa i u ruralnim područjima, osiguravanju jednostavnog i fleksibilnog upravljanja sredstvima te dosljednom poštovanju načela partnerstva, osobito u odnosima s organiziranim civilnim društvom.

1.6.

EGSO podupire opreznu primjenu načela dodatnosti i provedbu ex ante uvjeta bez diskriminacije regija koje ne raspolažu alternativnim izvorima financiranja – gospodarska i socijalna konvergencija treba značiti konvergenciju s najboljima.

1.7.

EGSO smatra da je za jačanje utvrđenih kohezijskih ciljeva potreban novi pristup fiskalnoj politici, koji bi trebalo potaknuti na europskoj razini. Da bi se to postiglo, potrebno je promicati fiskalnu politiku kojom će se razmotriti okončanje fiskalne konkurencije koja trenutačno postoji među europskim zemljama. U suprotnom bi postojeće razlike među fiskalnim politikama država članica mogle povećati rizik od nastanka „Europe dviju brzina”. Nadalje, potrebna je temeljita reforma fiskalnih pravila usmjerena na održivost javnog duga zemalja, na mehanizme europskog gospodarskog upravljanja te na pravedniju i progresivniju naplatu poreza u Europi.

1.8.

U krizi uzrokovanoj pandemijom pokazalo se da teritorijalna, ekonomska i socijalna kohezija treba biti popraćena političkom kohezijom. U kriznim je situacijama potrebno ojačati koordinacijsku ulogu institucija EU-a, među ostalim u područjima u kojima Ugovorima EU-u nisu dodijeljene nadležnosti. To je jedno od ključnih pitanja za funkcioniranje zajedničkog tržišta i ponovnu uspostavu i povećanje otpornosti te za poticanje europske solidarnosti i europskog identiteta.

1.9.

Kohezijska politika trebala bi se provoditi tako da se osigura postizanje ciljeva EU-a u pogledu razvoja i klime. No istodobno je u okviru te politike potrebno u cijelosti i dosljedno provoditi svih 20 načela europskog stupa socijalnih prava. Za ostvarenje klimatske politike potrebne su ne samo učinkovita upotreba mehanizma za pravednu tranziciju, već i komplementarne mjere na regionalnoj razini kako bi se očuvala radna mjesta i osigurala njihova kvaliteta, s pomoću sredstava kao što je socijalni dijalog. Također je potrebno konsolidirati sustave socijalne zaštite kao instrumente za borbu protiv siromaštva i isključenosti, uz istodobno poboljšanje socijalne kohezije.

1.10.

Uspjeh kohezijske politike ovisi o što većem uključivanju subjekata socijalne ekonomije u njezinu provedbu, osobito onih koji pružaju usluge od općeg interesa, uključujući za osobe s invaliditetom i druge socijalno zapostavljene skupine. Ti bi subjekti, u suradnji sa zaposlenicima i volonterima, trebali osigurati visoku razinu društvenog sudjelovanja i pravednosti te podupirati digitalnu tranziciju i zaštitu okoliša. Tim bi subjektima trebalo osigurati povoljne uvjete za razvoj putem posebne financijske potpore iz europskih fondova, povoljnijeg tretmana u pravilima o javnoj nabavi, kao i pojednostavljenje pravila, znatno smanjenje neopravdanih aktivnosti kontrole i uklanjanje birokratskih zahtjeva u pojedinim državama članicama.

1.11.

Napredak u pogledu digitalizacije važna je sastavnica kohezijske politike. Digitalna tranzicija ne bi trebala doprinijeti samo većoj gospodarskoj produktivnosti, nego i boljim obrazovnim postignućima i društvenom sudjelovanju svih osoba koje žive u EU-u, uključujući ranjive skupine. U tu je svrhu potrebno osigurati univerzalan pristup širokopojasnom internetu kao besplatnoj javnoj usluzi.

1.12.

EGSO ističe da su za uspješno korištenje tehnologija u cijelom društvu i među poduzetnicima potrebni i drugi dijelovi infrastrukture, a time se moraju baviti države članice pri donošenju odluka o ulaganju.

1.13.

EGSO poziva države članice i regije EU-a da istinski i što šire uključe socijalne partnere i druge organizacije civilnog društva u oblikovanje kohezijske politike i praćenje njezinih učinaka. To će uključivanje ujedno pomoći u mjerenju razine ostvarenja ciljeva kohezijske politike, koje se ne bi trebalo temeljiti isključivo na kvantitativnim, nego i na kvalitativnim pokazateljima (mjerenje razvoja, a ne samo rasta). Iznimno je važno da Europska komisija stalno prati provedbu načela partnerstva u državama članicama s obzirom na to da potpuna i transparentna primjena tog načela pozitivno utječe na djelotvorniju i učinkovitiju uporabu proračuna EU-a.

1.14.

Neovisno o sudjelovanju organizacija civilnog društva i EGSO-a na redovitim kohezijskim forumima, Odbor predlaže da se uz sastanak Europskog vijeća organizira godišnje događanje o provedbi kohezijske politike s predstavnicima socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva.

2. Opće napomene

2.1.

EGSO pozdravlja Komunikaciju Komisije o 8. izvješću o koheziji: kohezija u Europi do 2050. Izvješće je prijeko potreban izvor informacija o naporima poduzetima u cilju postizanja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te o problemima u vezi s ostvarivanjem kohezije. Taj novi dokument tim je važniji s obzirom na to da su od prethodnog (sedmog) izvješća prošle više od četiri godine. S obzirom na to kada je objavljena, u Komunikaciji Komisije nisu uzete u obzir posljedice ruske agresije na Ukrajinu, koja je u osnovi čin agresije protiv Europske unije i najozbiljniji izazov za kohezijsku politiku u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju i s obzirom na izbjegličku krizu i s obzirom na poslijeratnu obnovu i europsku integraciju Ukrajine.

2.2.

Imajući u vidu činjenicu da je Ukrajina u više navrata izrazila želju za pridruživanjem Europskoj uniji, kao i čvrsto proeuropsko stajalište ukrajinskog civilnog društva i službeni zahtjev za članstvo u EU-u, Odbor snažno podupire brzo pridruživanje Ukrajine Europskoj uniji te stoga poziva na odgovarajuću prilagodbu kohezijske politike i njezinih financijskih instrumenata u narednim godinama, uključujući brzu uspostavu zasebnog fonda Europske unije za obnovu i razvoj Ukrajine.

2.3.

Odbor istodobno potiče države članice, regije EU-a i organizacije civilnog društva da na najdjelotvorniji i najbrži način iskoriste mogućnosti za potporu izbjeglicama iz Ukrajine uspostavljene Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća o djelovanju kohezijske politike za izbjeglice u Europi (CARE) (3), koju je Europska komisija predložila 8. ožujka 2022. godine. Potrebno je i djelovati kako bi se uštede ostvarene u financijskoj perspektivi za razdoblje 2014.–2021. i instrumentu REACT-EU mogle brzo i fleksibilno preusmjeriti na izravnu potporu izbjeglicama, posebno u zemljama koje graniče s Ukrajinom, te kako bi se u tu svrhu uspostavio zaseban fond u slučaju da trenutačno dostupna sredstva nisu dovoljna. Instrumentom CARE trebalo bi osigurati sredstva za povećanje operativne sposobnosti socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva uključenih u zastupanje ukrajinskih izbjeglica u uključivanju na tržište rada.

2.4.

U tom kontekstu Odbor odlučno pozdravlja prijedlog Komisije (4) o izmjeni Uredbe o inicijativi REACT-EU kako bi se veći udio povećanih sredstava za pretfinanciranje dodijelio državama članicama koje su suočene s najvećim brojem dolazaka osoba koje bježe iz Ukrajine, bilo kao tranzitne zemlje, bilo kao zemlje krajnjeg odredišta.

2.5.

S obzirom na golem doprinos koji su dosad dale organizacije civilnog društva iz država članica EU-a koje graniče s Ukrajinom u pružanju potpore ukrajinskim izbjeglicama, koji uvelike nadilazi pomoć koju pružaju javna tijela, EGSO poziva države članice da znatno pojačaju svoju organizacijsku i financijsku potporu tim organizacijama, među ostalim i iz fondova Europske unije.

2.6.

Prevladavanje aktualne krize uzrokovane pandemijom također je vrlo velik izazov. U izvješću se ističe da je pandemija dovela do najveće recesije od 1945. i da je posebno pogodila sektore koji ovise o međuljudskoj interakciji (primjerice turizam) te drastično promijenila prirodu rada, obrazovanja i društvenog života, kao i situaciju u pograničnim regijama. Općenito, pandemija je imala veći negativan učinak na manje razvijene regije, što je usporilo konvergenciju.

2.7.

EGSO smatra da bi kohezijska politika trebala obuhvaćati sve glavne politike, među ostalim i one fiskalne. EGSO u tom kontekstu primjećuje da su postojeće razlike među fiskalnim politikama država članica čimbenik koji doprinosi postojanju dviju brzina razvoja u Europi. Porezna politika usmjerena na koheziju mora stati na kraj konkurenciji 27 različitih poreznih sustava država članica, čime se multinacionalnim poduzećima omogućuje maksimalno povećanje dobiti, a to doprinosi kroničnim nejednakostima. Stoga je potrebna temeljita reforma fiskalnih pravila usmjerena na održivost javnog duga zemalja, na mehanizme europskog gospodarskog upravljanja te na pravedniju i progresivniju naplatu poreza u Europi.

2.8.

Nadalje, Odbor je zabrinut da će ponovno uvođenje ključnih odredbi Pakta o stabilnosti i rastu, koje se planira 2023. godine, negativno utjecati na koheziju.

2.9.

EGSO vjeruje da je opis izazova s kojima se suočava kohezijska politika sadržan u Komunikaciji Komisije sveobuhvatan i točan te se slaže sa zaključcima iz njezina petog poglavlja. EGSO smatra da je osobito važno:

2.9.1.

oduprijeti se pritisku na demokraciju i njezine vrijednosti razvojem participativne demokracije i aktivnim uključivanjem lokalnih dionika, među ostalim onih iz sektora socijalne ekonomije, socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva, u planiranje gospodarskog i socijalnog razvoja te dosljedno primjenjivati načela partnerstva u okviru kohezijske politike;

2.9.2.

proširiti mehanizam za pravednu tranziciju, osobito uzimajući u obzir socijalne troškove ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama, suzbijanjem siromaštva i socijalne isključenosti kroz tijesnu suradnju sa socijalnim partnerima i drugim organizacijama civilnog društva;

2.9.3.

više ulagati u vještine, poticati kreativnost ljudi i poduzetništvo tijekom cijeloga života, naročito obrazovanjem, usavršavanjem i cjeloživotnim učenjem usmjerenim na tehnološku, zelenu i digitalnu transformaciju te znatno poboljšati razinu formalnog obrazovanja u regijama u kojima je ono i dalje nezadovoljavajuće, što uključuje i ruralna i marginalizirana područja. Pritom bi posebnu pozornost trebalo posvetiti poboljšanju situacije cjeloživotnog učenja u malim i srednjim poduzećima te za povremene radnike;

2.9.4.

povećati ulaganja u istraživanje i razvoj, čime se podupiru inovacije kojima se manje razvijenim regijama može pomoći u ostvarivanju rasta, te pojačati cjelokupni sustav potpore na regionalnoj razini, kao u okviru strategija pametne specijalizacije (5);

2.9.5.

djelotvorno odgovoriti na demografske promjene tako što će se poduprijeti zapošljavanje pripadnika skupina s nižom stopom zaposlenosti, kao što su mladi bez dostatnog radnog iskustva, starije osobe, osobe sa slabijim profesionalnim vještinama i migranti koji dolaze iz zemalja izvan EU-a;

2.9.6.

jačati prekograničnu i međuregionalnu suradnju, osobito razvojem klimatski prihvatljive željezničke infrastrukture u pograničnim područjima i dosljednim održavanjem otvorenih granica među državama članicama, čak i u kriznim razdobljima;

2.9.7.

jačati veze između urbanih i ruralnih područja, među ostalim kako bi se osiguralo da svi građani EU-a imaju pristup uslugama od općeg interesa, koje su često koncentrirane oko urbanih područja;

2.9.8.

pobrinuti se za to da upotreba sredstava u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost bude u potpunosti kompatibilna s provedbom kohezijske politike pravilnom upotrebom sredstava, među ostalim bliskom koordinacijom upotrebe sredstava iz različitih fondova;

2.9.9.

pojednostaviti kohezijsku politiku za korisnike osiguravanjem jednostavne i fleksibilne uporabe sredstava namijenjenih postizanju njezinih ciljeva. Osim toga, potrebno je iskoristiti iskustvo primjene pojednostavljenja u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost i obratiti posebnu pozornost na to da se zajamči da male organizacije civilnog društva mogu lakše nabavljati, provoditi i preuzimati odgovornost za projekte koji se financiraju iz kohezijske politike.

2.10.

Proširenje schengenskog područja na zemlje koje još nisu u njemu i koje poštuju sve pravne zahtjeve imat će izravan učinak na konsolidaciju komplementarnosti, konkurentnosti i kohezije razvoja EU-a, posebno u istočnoj Europi.

3. Posebne napomene

3.1. Neujednačen napredak u pogledu konvergencije: „Europa dviju brzina”?

3.1.1.

Od ključne je važnosti izbjeći da kriza uzrokovana pandemijom dovede do stvaranja „Europe dviju brzina” kad je riječ o konvergenciji. Stoga je potrebno oprezno primjenjivati načelo dodatnosti. Nadalje, ex ante uvjeti u programskom razdoblju 2021.–2027. kojima se uvodi niz okolnosti koje moraju postojati kako bi se sredstva mobilizirala ne smiju dovesti do isključivanja regija koje nemaju mogućnost pribaviti alternativna financijska sredstva u svrhu gospodarskog rasta, klimatske politike i socijalnog razvoja.

3.1.2.

I dalje postoji potreba za preusmjeravanjem sredstava iz bogatijih u siromašnije regije. Proces gospodarske i socijalne konvergencije treba značiti konvergenciju s najboljima.

3.2. Novi rizici za kohezijske politike

3.2.1.

UN je upozorio na to da će se kretanje izbjeglica uslijed klimatskih promjena povećati. Potrebno je uspostaviti nove regulatorne okvire i nove politike kojima će se omogućiti naseljavanje tih izbjeglica u zemljama domaćinima, čime će se zajamčiti njihovo zapošljavanje i socijalna zaštita. U nedavnom Prijedlogu uredbe o kriznim situacijama i situacijama više sile (6) ne razmatraju se situacije ekološke krize zbog koje će milijuni ljudi doći u EU ili će se čak premještati unutar EU-a.

3.2.2.

Visoka stopa rasta cijena hrane stvorit će dodatni rizik za ranjive regije i osobe u EU-u, što bi trebalo uzeti u obzir u okviru kohezijske politike.

3.3. Potrebno je ojačati koordinacijsku ulogu institucija Europske unije

3.3.1.

U krizi uzrokovanoj pandemijom pokazalo se da je za jačanje teritorijalne, ekonomske i socijalne kohezije potrebno ojačati koordinacijsku ulogu institucija EU-a, među ostalim u područjima u kojima Ugovorima EU-u nisu dodijeljene nadležnosti. To se osobito odnosi na krizne situacije. Iako je Europska komisija imala vrlo pozitivnu ulogu u opskrbi država članica cjepivima protiv bolesti COVID-19, države članice bile su te koje su, u načelu bez bilateralnih savjetovanja ili savjetovanja na razini EU-a, uvele ograničenja kretanja u šengenskom području i unutar EU-a. Kriteriji za ta ograničenja također su bili utvrđeni na nacionalnoj razini. EGSO je već kritizirao takve prakse (7) ističući da je održavanje otvorenih granica u šengenskom području jedno od ključnih pitanja za funkcioniranje zajedničkog tržišta i ponovnu uspostavu i povećanje otpornosti, kao i za poticanje europske solidarnosti i europskog identiteta. Odbor smatra da se u krizi uzrokovanoj pandemijom pokazalo da teritorijalna, ekonomska i socijalna kohezija treba biti popraćena političkom kohezijom.

3.4. Socijalna uključenost kao preduvjet za uspjeh kohezijske politike

3.4.1.

Broj ljudi izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u EU-u povećao se 2020. godine za pet milijuna kao posljedica krize uzrokovane pandemijom. To je ozbiljna prijetnja socijalnoj koheziji, a time i postizanju ciljeva EU-a u pogledu razvoja i klime. Jasno je da kohezijska politika treba nastaviti doprinositi ostvarenju tih ciljeva i da se njome trebaju podupirati gospodarski rast i konkurentnost. No istodobno je u okviru te politike potrebno u cijelosti i dosljedno provoditi svih 20 načela europskog stupa socijalnih prava. Provedbu europskog stupa socijalnih prava trebalo bi kombinirati sa socijalnim i građanskim dijalogom te društvenim angažmanom poslodavaca i radnika. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti potpori djeci i mladima, među ostalim u području obrazovanja.

3.4.2.

EGSO naglašava važnost učinka sustavâ socijalne sigurnosti koji su, unatoč strukturnim razlikama u državama članicama, ključan čimbenik u postizanju socijalne kohezije i socijalne uključenosti građana. Osim toga, jačanje socijalne sigurnosti dio je borbe protiv siromaštva i isključenosti i temelji se na zajedničkim vrijednostima EU-a.

3.5. Uloga socijalne ekonomije, volontera i usluga od općeg interesa u provedbi kohezijske politike

3.5.1.

Odbor je već istaknuo (8) da dionici socijalne ekonomije stvaraju i održavaju visokokvalitetna radna mjesta, promiču jednake mogućnosti, među ostalim za osobe s invaliditetom i druge socijalno zapostavljene skupine, osiguravaju visoku razinu socijalnog sudjelovanja i pravednosti te potiču digitalnu transformaciju i zaštitu okoliša.

3.5.2.

Činjenica da je socijalna ekonomija strateški saveznik u postupku jačanja socijalne dimenzije u Europi, a time i u ostvarenju ciljeva socijalne kohezije osobito je došla do izražaja tijekom krize uzrokovane pandemijom. Stoga bi mjere povezane sa socijalnom ekonomijom trebale imati posebnu potporu iz europskih fondova u okviru kohezijske politike.

3.5.3.

Također je potrebno ojačati neprofitna socijalna poduzeća i slične neprofitne organizacije, i to tako što će im se omogućiti poseban tretman u okviru pravila o javnoj nabavi u usporedbi s javnim ili komercijalnim ponuditeljima. Takav bi tretman trebalo primijeniti i na javnu nabavu usluga od općeg interesa, naročito zdravstvenih, socijalnih i obrazovnih usluga, osobito zato što je često jedna od ključnih sastavnica socijalnih poduzeća i neprofitnih organizacija neplaćeno sudjelovanje volontera, koje u nekim državama članicama čini više od 2 % BDP-a.

3.5.4.

Sa stajališta socijalne kohezije treba naglasiti i da je „volontiranje kao jedan od najvidljivijih izraza solidarnosti važno za pojedince, zajednice, okoliš, gospodarstvo i društvo u cjelini” te da se njime „promiče i olakšava društvena uključenost, gradi društveni kapital i utječe na preobrazbu društva” (9).

3.6. Kohezijska politika, klimatska tranzicija i zapošljavanje

3.6.1.

Nakon pandemije uzrokovane bolešću COVID-19 Europska unija i ostatak svijeta moraju se suočiti s klimatskom i ekološkom krizom. Da nije bilo krize uzrokovane pandemijom, borba protiv ekološke krize bila bi glavni cilj Europske unije u okviru ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda (10). Premda je nedavno samoinicijativno mišljenje (11) EGSO-a usmjereno na obrazovanje, Odbor je u njemu podsjetio Europsku komisiju i države članice da se politike zaštite okoliša moraju bolje povezati s politikama zapošljavanja.

3.6.2.

Međutim, prelazak na dekarbonizirano gospodarstvo ujedno zahtijeva mjere kojima se omogućuje pravedan prelazak za najranjivije skupine i zemljopisna područja s obzirom na to da je klimatska kriza visokorizičan čimbenik u smislu kohezije jer će imati nejednake posljedice u raznim zemljopisnim područjima u Europi. Prelazak na model proizvodnje koji je u većoj mjeri ekološki i ima povoljan socijalni učinak ostvarit će se samo promicanjem ekološke tranzicije poduzeća, radnih metodologija i tržišta rada općenito. Zahvaljujući tim naporima stvorit će se mogućnosti za dostojanstven rad, povećati učinkovitost resursa i izgraditi dugoročna i održiva društva s niskim emisijama ugljika.

3.6.3.

Zbog svih navedenih razloga potrebno je uzeti u obzir politike, preporuke i smjernice koje mogu doprinijeti poboljšanju kapaciteta država članica te njihovih zakona i politika kako bi iskoristile prilike i suočile se s izazovima ekološke tranzicije i dekarbonizacije s pomoću strategije za pravednu tranziciju, kojom se usmjerava djelovanje u cilju optimizacije prednosti i smanjenja rizika u pogledu zapošljavanja, uvjeta rada i socijalne zaštite.

3.6.4.

Pristup cjenovno pristupačnom stanovanju, sposobnost osiguravanja pristojnog života za mlade i njihove obitelji, osiguravanje etičke ravnoteže između poslovnog i privatnog života, stabilne prilike za zapošljavanje, primjereni radni uvjeti te financijska i digitalna uključivost važni su za mlade i budućnost održivog razvoja EU-a.

3.6.5.

No potrebno je poduzeti daljnje korake u svrhu dopune Fonda za pravednu tranziciju, osobito na regionalnoj razini, kako bi se zaštitila i zajamčila visokokvalitetna radna mjesta. U tom je smislu vrlo važna uloga socijalnog dijaloga i potpune uključenosti socijalnih partnera, što podrazumijeva i njihovo sklapanje kolektivnih ugovora. Osim toga, s ciljem smanjenja nejednakosti i podupiranja održivog razvoja u okviru kohezijske politike trebalo bi koristiti instrumente kao što je kolektivno pregovaranje.

3.7. Digitalna transformacija i obrazovanje

3.7.1.

Kohezijska politika sve će se više povezivati s digitalnom transformacijom. Međutim, kako je istaknuto u izvješću Komisije, samo dvije trećine stanovnika gradova i šestina seoskog stanovništva imaju pristup internetskim vezama vrlo velikih brzina. EGSO je već istaknuo (12) da digitalna transformacija ne bi trebala samo doprinijeti povećanju produktivnosti, nego i poboljšati obrazovanje te političko, društveno i kulturno sudjelovanje svih građana EU-a, uključujući starije osobe, osobe s invaliditetom, osobe kojima prijeti socijalna isključenost i druge skupine u nepovoljnom položaju. EGSO stoga ponovno poziva na to da se svim stanovnicima EU-a omogući pristup brzom širokopojasnom internetu kao besplatnoj javnoj usluzi. Valja napomenuti da su univerzalan pristup internetu i s njime povezane mogućnosti obrazovanja jedan od načina kojima će se zajamčiti uspješna digitalna transformacija. Besplatan pristup internetu osobito je važan za osiguravanje pravilnog funkcioniranja obrazovanja u ruralnim područjima, koje se u mnogim državama članicama ne može mjeriti s obrazovnim ustanovama u gradovima.

3.8. Kohezijska politika i kvaliteta upravljanja i vladavina prava

3.8.1.

Odbor već godinama opaža da u nekim državama članicama postoji potreba za boljom koordinacijom na regionalnoj razini ili čak za stvarnim regionalnim upravljanjem, kao stepenicom između nacionalne i lokalne vlasti, u sklopu kojeg bi se oblikovale regionalne strategije važne za razvoj i konvergenciju regija. Središnja država često nije u stanju prepoznati potrebe i prioritete teritorijalnih jedinica, no u nekim slučajevima ipak ne prepušta odgovarajuće ovlasti regionalnim tijelima, koja su često tek glasnici nacionalne političke vlasti, a da pritom svojim regijama ne donose nikakvu dodanu vrijednost (13). U tom kontekstu valja istaknuti da bi se sredstva Europske unije također trebala bolje koristiti za izgradnju kapaciteta lokalnih i regionalnih javnih tijela.

3.8.2.

Nadalje, u mnogim je slučajevima sudjelovanje socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva ograničeno jer se tijekom savjetovanja ne uzimaju u obzir mišljenja subjekata koji najbolje razumiju stvarnu situaciju i probleme.

3.8.3.

Drugi problem, na koji su ukazali i predstavnici civilnog društva, predstavlja pogoršavanje vladavine prava u nekim državama članicama, koje na neizravan način negativno utječe na kvalitetu i djelotvornost mjera kohezijske politike.

3.8.4.

3.9. Upravljanje sredstvima i projektima kohezijske politike

3.9.1.

Prethodno navedena razmatranja odnose se i na planiranje, provedbu i praćenje programa povezanih s provedbom kohezijske politike i postupak odabira projekata za provedbu. U tom kontekstu treba obratiti pozornost na sve veću rascjepkanost javnih politika, što je u suprotnosti sa sveobuhvatnim pristupom rješavanju problema u okviru međusektorskih projekata prema načelu „odozdo prema gore”. Sudionici socijalnog i civilnog dijaloga na regionalnoj i lokalnoj razini trebali bi imati važnu ulogu u planiranju i koordinaciji jer znaju koje su stvarne potrebe i kako ih se može zadovoljiti. Projekte bi trebalo planirati tako da se osigura fleksibilnost u postizanju njihovih ciljeva, a osobe koje upravljaju tim projektima trebale bi imati pristup učinkovitim komunikacijskim kanalima s onima koji upravljaju sredstvima Europske unije. Stvaranje jasne sinergije između ugovorenog projekta i nove gospodarske stvarnosti koja je posljedica povećanja cijena energije i sirovina važno je za postizanje odgovarajuće stope apsorpcije.

3.9.2.

Instrumente kao što su integrirana teritorijalna ulaganja trebalo bi promicati, bolje financirati i proširiti u programskom razdoblju 2021.–2027.

3.9.3.

Potrebno je poduzeti daljnje mjere za smanjenje birokracije, osobito ispitivanjem dobivenih rezultata, a ne načina na koji su ti rezultati dobiveni, s obzirom na to da to obuhvaća složene administrativne postupke i za korisnike i za javne uprave. EGSO stoga poziva Europsku komisiju da se pobrine za to da njezina redovita procjena administrativnih troškova upravljanja fondovima EU-a u pojedinim državama članicama i povezane ocjene neopravdanih povećanja zahtjeva za korištenje sredstava (tzv. prekomjerna regulacija) na nacionalnoj ili regionalnoj razini dovedu do konkretnih rezultata u tim državama članicama i regijama.

3.10. Provedba načela partnerstva

3.10.1.

Iznimno je važno da Komisija stalno prati provedbu načela partnerstva u državama članicama. Pravna je osnova tog načela članak 8. nove okvirne uredbe (14), a njegova je provedba opisana u Europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo iz Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 240/2014 (15) Načelo se temelji na bliskoj suradnji javnih uprava država članica s nizom partnera, osobito socijalnih partnera i drugih organizacija koje predstavljaju civilno društvo, pri planiranju i provedbi programa koje sufinancira Europska unija. Potpuna i transparentna primjena tog načela pozitivno utječe na povećanje sudjelovanja javnosti i uključenosti civilnog društva, kao i na planiranje relevantnijih i komplementarnijih mjera, čime se promiče djelotvornija i učinkovitija uporaba proračuna EU-a. U tom kontekstu EGSO pozdravlja činjenicu da je Europska komisija sastavila dokument o provedbi načela partnerstva u programskom razdoblju 2021.–2027. kako bi se preispitao Europski kodeks ponašanja za partnerstvo.

3.11. Kohezijski forum

3.11.1.

Odbor pozdravlja rezultate osmog Kohezijskog foruma održanog 17. i 18. ožujka 2022., na kojem su sudjelovale organizacije civilnog društva i EGSO.

3.11.2.

EGSO je u više navrata predlagao (16) da se kohezijska politika i europski fondovi kojima se ona podupire preispituju na godišnjoj razini u kontekstu posebnog europskog sastanka na vrhu. Zbog toga je Odbor uz sastanak Europskog vijeća spreman organizirati godišnje događanje posvećeno provedbi kohezijske politike, uz sudjelovanje predstavnika socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) COM(2022) 109 final.

(2) COM(2022) 145 final.

(3) COM(2022) 109 final.

(4) COM(2022) 145 final.

(5) https://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docgener/informat/2014/smart_specialisation_en.pdf.

(6) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila (COM(2020) 613 final).

(7) SL C 155, 30.4.2021., str. 45.

(8) SL C 429, 11.12.2020., str. 131.

(9) Mišljenje EGSO-a „Volonteri – Građani grade budućnost Europe” (samoinicijativno mišljenje) (SL C 152, 6.4.2022., str. 19.).

(10) https://www.un.org/sustainabledevelopment/sustainable-development-goals/.

(11) Mišljenje EGSO-a „Ususret Strategiji EU-a za poboljšanje zelenih vještina i kompetencija za sve” (samoinicijativno mišljenje) (SL C 56, 16.2.2021., str. 1.).

(12) SL C 155, 30.4.2021., str. 45.

(13) SL C 248, 25.8.2011., str. 68.

(14) Uredba (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (SL L 231, 30.6.2021., str. 159.).

(15) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 240/2014 оd 7. siječnja 2014. o europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova (SL L 74, 14.3.2014., str. 1.).

(16) SL C 248, 25.8.2011., str. 68., SL C 242, 23.7.2015., str. 43.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/62

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu preporuke Vijeća o europskom pristupu mikrokvalifikacijama za cjeloživotno učenje i zapošljivost

(COM(2021) 770)

Prijedlogu preporuke Vijeća o individualnim računima

(COM(2021) 773 final)

(2022/C 323/11)

Izvjestiteljica:	Tatjana BABRAUSKIENĖ
Suizvjestiteljica:	Mariya MINCHEVA

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 21.1.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	204/2/4

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO ponovno poziva Europsku komisiju i države članice da ojačaju politike obrazovanja odraslih kako bi kvalitetno i uključivo obrazovanje odraslih za životne vještine postalo pravo svih odraslih osoba i kako bi se dosegnuo i premašio cilj da 60 % odraslih osoba svake godine sudjeluju u obrazovanju. Djelotvorna provedba europskog stupa socijalnih prava također iziskuje rješavanje pitanja neusklađenosti ponuđenih i traženih vještina te poboljšanje upravljanja i financiranja u području obrazovanja odraslih, uključujući osposobljavanje zaposlenika. Također je važno da se u kontekst europskog semestra uključe ulaganja, neophodne reforme i djelotvorni socijalni dijalog čija je svrha poticanje razvoja vještina, u skladu s prvim načelom europskog stupa socijalnih prava o pravu na osposobljavanje i cjeloživotno učenje.

1.2.

EGSO podsjeća na važnost koju njegova prethodna mišljenja o cjeloživotnom učenju i obrazovanju odraslih imaju za inicijativu o individualnim računima za učenje i inicijativu o mikrokvalifikacijama. Posebno ističe da su „usavršavanje i prekvalifikacija neizmjerno važni u pružanju potpore zelenoj i digitalnoj tranziciji industrija te ih se mora smatrati socijalnom i gospodarskom odgovornošću kako bi se osiguralo uključivo osposobljavanje za kvalitetna radna mjesta te pravedna tranzicija za sve. Potrebne su industrijske strategije usmjerene na budućnost, uključujući djelotvorne politike u području vještina, kako bi se poduprlo usavršavanje i prekvalifikacija radne snage. One mogu doprinijeti osiguravanju pravednog i socijalno pravičnog prijelaza na klimatski neutralno gospodarstvo uravnoteženjem tržišta rada kojim se doprinosi uključivoj digitalizaciji i visokokvalitetnim radnim mjestima. Poduzećima je potrebna učinkovita potpora za jačanje i financiranje njihovih strategija za usavršavanje i prekvalifikaciju vlastite radne snage radi poticanja inovacija. Istodobno bi trebalo poštovati opći gospodarski i socijalni interes. U kolektivnim ugovorima trebao bi se utvrditi pristup različitim vrstama plaćenog dopusta radi obrazovanja za privatne i poslovne potrebe radnika” (1). Ako plaćeni dopust nije dogovoren između socijalnih partnera i rezultat je inicijative vlade, trebao bi se financirati iz javnih sredstava.

1.3.

Brzo izumljivanje i širenje novih tehnologija moraju pratiti djelotvorno usavršavanje i prekvalifikacija. Ulaganje u obrazovanje odraslih i razvoj vještina mogu imati ključnu ulogu u gospodarskom oporavku i izgradnji socijalne Europe. Individualni računi za učenje trebaju biti tek jedan od pristupa i financijskih instrumenata koje države članice EU-a i socijalni partneri razmatraju. Predložene mjere ne bi smjele zamijeniti: postojeće oblike osposobljavanja koje pružaju poslodavci te javne i privatne službe za zapošljavanje; javnu potporu ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje; druge vrste potpore. Konkretno, fondovi za osposobljavanje kojima upravljaju socijalni partneri djelotvoran su način za osiguravanje osposobljavanja kao odgovora na potrebe utvrđene na nacionalnoj i sektorskoj razini.

1.4.

Ponuda dovoljno kvalificirane radne snage i bolja zapošljivost ključni su uvjet za to da poduzeća i društvo napreduju i rastu, da se ljudi zapošljavaju te da se doprinosi ciljevima politika koje je utvrdila Europska unija. Već su danas u nekoliko sektora i regija prisutni neusklađenost ponuđenih i traženih vještina te manjak radne snage, a ti će problemi i dalje rasti. U tom pogledu države članice i poslodavci imaju važnu ulogu u financiranju i poticanju sudjelovanja u osposobljavanju. Razvoj vještina mora odgovarati potrebama tržišta rada ako želimo ojačati dugoročnu konkurentnost i inovativnost Europe, što je važno i za poduzeća i za zaposlenike.

1.5.

Radnici se suočavaju s brojnim preprekama u pristupu osposobljavanju. Ako se pojedincima omogući veća kontrola nad vlastitim osposobljavanjem, važno im je osigurati djelotvorno usmjeravanje i potporu kako bi mogli odabirati i pohađati tečajeve osposobljavanja relevantne za njihove potrebe. Time bi se osiguralo i optimalno ulaganje u osposobljavanje jer bi se ono poklapalo s utvrđenim potrebama svakog pojedinca. U slučaju osposobljavanja povezanog s radnim mjestom, potpuno individualiziran pristup mogao bi oslabiti poveznicu između financiranja i sadržaja osposobljavanja te potencijalno dovesti do toga da osposobljavanje bude manje usmjereno na potrebe radnog mjesta i time nedovoljno prilagođeno potrebama poslodavca.

1.6.

EGSO se slaže s mišljenjem tripartitnog Savjetodavnog odbora za strukovno osposobljavanje (ACVT) u kojemu se navodi da je uvjete za pristup osposobljavanju i pravo na osposobljavanje potrebno prilagoditi raznim situacijama i stvarnom stanju putem odgovarajuće kombinacije rješenja. EGSO poziva Komisiju da poštuje podjelu nadležnosti i načelo supsidijarnosti, kao i nacionalne posebnosti i pravne okvire svake države članice. Tijekom usvajanja i provedbe prijedlogâ za individualne račune za učenje i mikrokvalifikacije potrebno je paziti na to da oni budu u skladu s postojećim sustavima trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja država članica, kao i s ulogom kolektivnog pregovaranja, propisima o radnim uvjetima i pravom na godišnji odmor zaposlenika.

1.7.

EGSO poziva Komisiju i države članice da poštuju postojeće nacionalne i sektorske instrumente i programe financiranja te da razlikuju „zakonsko pravo i povlastica”, pojmove koji u nekim zemljama i sektorima i dalje nisu definirani zakonom ili kolektivnim ugovorima, te „račun za osposobljavanje”. EGSO zahtijeva da se prijedlozima osigura da sve odrasle osobe, a naročito one najvulnerabilnije, imaju pravo pristupa djelotvornom, kvalitetnom i uključivom osposobljavanju zaposlenika, plaćenom dopustu za obrazovanje, cjelovitim kvalifikacijama, vrednovanju informalnog i neformalnog učenja te usmjeravanju i savjetovanju. Od država članica traži se da, prema potrebi, poboljšaju svoje sustave obrazovanja odraslih i trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na temelju djelotvornog socijalnog dijaloga i savjetovanja s relevantnim dionicima. EGSO pozdravlja činjenicu da se individualni računi za učenje mogu upotrebljavati za osposobljavanje, vrednovanje i profesionalno usmjeravanje.

1.8.

EGSO ističe važnost standarda kvalitete na tržištu osposobljavanja, posebno u pogledu mikrokvalifikacija, te moguće prednosti i nedostatke raznih pristupa financiranju obrazovanja odraslih (npr. individualni računi za učenje), uključujući odnos troškova i koristi, administrativno opterećenje i troškove, ostvarenu promjenu statusa (viša razina formalnih kvalifikacija), osiguravanje kvalitete, ishod relevantan za tržište rada, dodanu vrijednost za razvoj karijere i stopu sudjelovanja ključnih ciljnih skupina niskokvalificiranih osoba. EGSO izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije provela procjenu učinka mikrokvalifikacije jer taj prijedlog može utjecati na postojeća nacionalna rješenja, posebno na kvalifikacije i na kolektivne ugovore. U tom pogledu važno je osigurati djelotvoran socijalni dijalog i djelotvorno savjetovanje, među ostalim, s organiziranim civilnim društvom, o tome mogu li europska inicijativa o individualnim računima za učenje i inicijativa o mikrokvalifikacijama pružiti dodanu vrijednost u poboljšanju nacionalnih i sektorskih sustava osposobljavanja te, ako mogu, kako to postići.

1.9.

EGSO naglašava da bi kataloge mikrokvalifikacija pružatelja usluga strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebalo sastaviti uz sudjelovanje socijalnih partnera i pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja na temelju standarda kvalitete pružanja tih usluga. Ti bi katalozi trebali uključivati i ishode učenja povezane s mikrokvalifikacijama i njihovo priznavanje od strane drugih pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja te poslodavaca.

1.10.

EGSO podsjeća na važnost plaćenog dopusta za obrazovanje (2), što je i u skladu s Konvencijom ILO-a br. 140 (ratificiranom u 11 država članica (3)), i napominje da bi prijedlog za individualne račune za učenje trebao biti kompatibilan s nacionalnim sustavima kad se od država članica zahtijeva da sustave individualnih računa za učenje osmisle isključivo za potrebe tržišta rada, s obzirom na to da se u nekoliko država članica plaćeni dopust za obrazovanje može upotrebljavati i za potrebe osobnog razvoja ili dovršetak studijskog programa (npr. stjecanje sveučilišne diplome).

1.11.

EGSO podsjeća Komisiju i države članice da je djelotvorna uključenost socijalnih partnera u upravljanje obrazovanjem odraslih, osposobljavanjem zaposlenika i sustavima plaćenog dopusta u svrhu obrazovanja od ključne važnosti, uključujući promicanje zajedničkog djelovanja socijalnih partnera. Također ističe važnost savjetovanja s relevantnim organizacijama civilnog društva o obrazovanju odraslih.

1.12.

EGSO poziva Komisiju da podrži razmjenu dobrih praksi i uzajamno učenje među državama članicama uz sudjelovanje socijalnih partnera. Naglasak bi trebao biti na tome kako najbolje osigurati djelotvoran pristup osposobljavanju i kako poboljšati nacionalne sustave obrazovanja odraslih, a naročito strategije za vještine, kao i financijske mehanizme i vrste osposobljavanja, uključujući mikrokvalifikacije. EGSO također poziva na to da se tripartitni Savjetodavni odbor za strukovno osposobljavanje uključi u praćenje prijedloga i da preuzme aktivnu ulogu u izvješćivanju o provedbi inicijativa i uspostavi okvira praćenja u suradnji s Odborom za zapošljavanje.

1.13.

EGSO poziva države članice da povežu inicijativu o individualnim računima za učenje i o mikrokvalifikacijama s provedbom Preporuke Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle (4). Time bi se osiguralo da sve odrasle osobe s niskom razinom vještina i kvalifikacija mogu razvijati svoje osnovne i stručne vještine te da ih se usmjerava i motivira da sudjeluju u osposobljavanju kako bi poboljšali svoj život i zapošljivost te kako bi se osiguralo da 80 % odraslih osoba ima osnovne digitalne vještine.

1.14.

EGSO ponovno ističe da se individualnim računima za učenje i sličnim financijskim sustavima treba podupirati pristup priznatim i vrednovanim tečajevima osposobljavanja te radnicima omogućiti sudjelovanje u procesima vrednovanja njihovih vještina i radnog iskustva. Relevantna tijela moraju priznati mikrokvalifikacije uz sudjelovanje socijalnih partnera. EGSO poziva na djelotvornu provedbu Preporuke Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (5) i na izdvajanje dostatnih javnih financijskih sredstava za sustave vrednovanja u svakoj državi članici EU-a. Osiguravanjem da se osposobljavanje prizna, poslodavci i sindikati mogu pomoći radnicima da poboljšaju svoje kvalifikacije i doprinijeti razvoju njihovih karijera te pravednoj tranziciji na tržištu rada.

1.15.

EGSO smatra važnim da se u inicijativama uzimaju u obzir potrebe za usavršavanjem i prekvalifikacijom odraslih osoba i sveukupne radne snage (radnici, zaposlenici, samozaposlene osobe), kao i drugih ciljnih skupina (npr. dugotrajno nezaposlene osobe, neaktivni pojedinci, a naročito osobe koje se vraćaju na posao nakon roditeljskog dopusta (6), osobe s invaliditetom, umirovljenici, žene, osobe mlađe od 30 godina i mladi koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih) kako bi i one imale djelotvornan pristup kvalitetnom i uključivom osposobljavanju. Posebna situacija nestandardnih radnika i samozaposlenih osoba mora se hitno i primjereno riješiti, poštujući pritom ključnu ulogu socijalnih partnera u pogledu osposobljavanja zaposlenika. Uloga poduzećâ u podupiranju osposobljavanja svojih radnika od ključne je važnosti, kao i uloga država članica u osiguravanju sredstava za omogućivanje pristupa obrazovanju odraslih. Budući da 90 % tečajeva osposobljavanja povezanih s radnim mjestom u EU-u financiraju poslodavci (7), EU treba u potpunosti priznati i podržati njihovu predanost i pozitivnu ulogu u razvoju vještina.

1.16.

EGSO poziva države članice da istraže mogućnost uvođenja instrumenata za prenosivost individualnih računa za učenje, primjerice sklapanje bilateralnih sporazuma. EGSO zahtijeva da se među standarde kvalitete EU-a za mikrokvalifikacije uključi „sustav upravljanja uz sudjelovanje socijalnih partnera” te poziva na to da se mikrokvalifikacije razmatraju uz cjelovite kvalifikacije i osposobljavanje zaposlenika. EGSO traži da pružatelji usluga osposobljavanja objavljuju kataloge mikrokvalifikacija koje nude, uključujući ishode učenja, te njihovu politiku priznavanja mikrokvalifikacija drugih pružatelja usluga i poduzeća. Poboljšanje pristupa svih učenika, uključujući skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine, svim oblicima kvalitetnog i uključivog obrazovanja i osposobljavanja (pa i mikrokvalifikacijama) važno je radi osiguravanja jednakog pristupa cjelovitim studijskim programima i kvalifikacijama. Osobama u nestandardnim oblicima rada mora se pružiti učinkovita potpora (financijska i nefinancijska) kako bi im se omogućio pristup tečajevima za profesionalni razvoj i mobilnost, uključujući mikrokvalifikacije, pri čemu je, u skladu s Direktivom (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća (8), potrebno osigurati dostupnost i upotrebljivost materijala i alata za osposobljavanje, neovisno o tome jesu li virtualni ili ne.

2. Opće napomene

2.1.

Europska komisija objavila je 10. prosinca 2021. Prijedlog preporuke Vijeća o individualnim računima za učenje (9) i Prijedlog preporuke Vijeća o mikrokvalifikacijama za cjeloživotno učenje i zapošljivost (10). Tim se inicijativama nastoji podržati Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava u kojemu se postavlja novi cilj prema kojemu bi do 2030. u osposobljavanju svake godine trebalo sudjelovati najmanje 60 % svih odraslih osoba. Na taj bi se način svima osiguralo „pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje” (1. načelo) „bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa” (5. načelo), uključujući „pravo na prijenos prava na osposobljavanje kada mijenjaju radno mjesto” (4. načelo). Također je važno da se – u skladu s prvim načelom europskog stupa socijalnih prava o pravu na osposobljavanje i cjeloživotno učenje – u europski semestar uključe ulaganja, neophodne reforme i djelotvorni socijalni dijalog čija je svrha poticanje razvoja vještina.

2.2.

Kako bi doprinio prijedlogu o individualnim računima za učenje, tripartitni Savjetodavni odbor za strukovno osposobljavanje vlada i socijalnih partnera donio je 16. kolovoza 2021. mišljenje o individualnim računima za učenje i jačanju pružanja usluga osposobljavanja u cijeloj Europi (11). U tripartitnom mišljenju ističe se sljedeće: „Pandemija bolesti COVID-19, digitalizacija i dekarbonizacija imaju golem utjecaj na europsko gospodarstvo, industriju i europsku radnu snagu, koja se suočava s velikim izazovima u prilagodbi radnoj okolini koja se brzo mijenja. Pandemija je ubrzala strukturne promjene u brojnim sektorima te je pospješila napredak zelene i digitalne tranzicije. Usto su prisutni već postojeći izazovi u vidu demografskih promjena, novih potreba za osposobljavanjem i neusklađenosti ponuđenih i traženih vještina.” U tripartitnom mišljenju ističe se i to da „uzimajući u obzir sve okolnosti tržišta rada, […] potrebno je uz pomoć odgovarajuće kombinacije rješenja prilagoditi uvjete za pristup i pravo na osposobljavanje raznim situacijama i stvarnom stanju”.

2.3.

U projektu europskih socijalnih partnera za vještine, inovacije i osposobljavanje iz 2021. također se među zaključcima utvrđuje da „poduzeća i radnici imaju ključnu ulogu u inovacijama i razvoju novih vještina i kompetencija koje se prenose tijekom osposobljavanja zaposlenika i koje su ključne za prilagodbu promjenjivoj okolini. Stoga je pružanje osposobljavanja i pristup zaposlenika osposobljavanju koje odgovara potrebama poslodavaca i radnika za razvoj inovativnih tehnologija i poslovnih modela te koje radnicima omogućuje da pronađu i zadrže zaposlenje u skladu sa svojim vještinama, očekivanjima i kompetencijama od ključne važnosti” (12). Kako bi se to postiglo, najveći je izazov staviti na raspolaganje razne alate, uključujući kupone, plaćeni dopust za obrazovanje i osposobljavanje (na temelju zakona ili kolektivnih ugovora), osobne račune za osposobljavanje ili financijska sredstva za osposobljavanje (u svim industrijama i sektorima) te osigurati da oni budu interoperabilni i usklađeni s institucijskim okvirom pojedinačnih zemalja (13).

2.4.

Nacionalnim zakonodavstvom i/ili kolektivnim ugovorima osigurava se pravo pojedinca na obrazovanje i osposobljavanje, uključujući obrazovanje i osposobljavanje odraslih te, u nekim državama članicama, plaćen dopust za obrazovanje radi osposobljavanja relevantnog za radno mjesto. U Europi socijalni partneri, socijalni dijalog i kolektivno ugovaranje imaju ključnu ulogu u olakšavanju djelotvornog pristupa zaposlenika osposobljavanju na različite načine u svakoj zemlji. Oni mogu procijeniti da su postojeći pristupi na nacionalnoj i/ili sektorskoj razini ili alternativni pristupi modelu individualnih računa za učenje prikladniji za poticanje pružanja usluge osposobljavanja u nacionalnom kontekstu. Trebalo bi se poštovati i osigurati djelotvorno sudjelovanje nacionalnih i sektorskih socijalnih partnera u tom pogledu.

2.5.

Različiti pravni okviri i/ili okviri kolektivnog ugovaranja odraz su odluke svake države članice da usvoji i provede vlastite politike osposobljavanja te da se oslanja na postojeće financijske mehanizme. Na taj način individualni račun za učenje može biti tek jedan od pristupa i financijskih instrumenata koje države članice EU-a i socijalni partneri razmatraju. Univerzalan pristup neće funkcionirati te se moraju poštovati različiti sustavi osposobljavanja država članica i različita sektorska obilježja. Odluka o tome hoće li se individualni računi za učenje usvojiti kao jedan od mehanizama za osiguravanje i financiranje osposobljavanja mora u potpunosti biti u nadležnosti država članica, jednako kao što se tržište osposobljavanja regulira na nacionalnoj razini. EGSO ističe da države članice, uz savjetovanje sa socijalnim partnerima, isto tako slobodno mogu odlučiti da neće usvojiti individualne račune za učenje i, umjesto toga, mogu prilagoditi ili dodatno razviti svoje postojeće pristupe pružanju usluge osposobljavanja.

2.6.

EGSO podsjeća na to da „mjere navedene u ovoj Preporuci ne bi trebale zamijeniti osposobljavanje koje pružaju poslodavci ili javne i privatne službe za zapošljavanje, javnu potporu ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje ili druge vrste potpore” (14). EGSO se slaže da se ovom „Preporukom [države članice] ne bi trebalo sprečavati u tome da zadrže ili uvedu odredbe o obrazovanju ili osposobljavanju odraslih osoba naprednije od onih koje se preporučuju” (15) u Preporuci i da se „ne bi trebala ograničavati autonomija socijalnih partnera ako su oni odgovorni za uspostavu sustava osposobljavanja i upravljanje njima” (16).

2.7.

EGSO se ponovno poziva na svoje nedavno mišljenje (17) u kojem se ističe da „brz izum i širenje novih tehnologija moraju biti popraćeni djelotvornim usavršavanjem i prekvalifikacijom. EGSO ističe da je učinak krize uzrokovane bolešću COVID-19 na europsko društvo i gospodarstvo dodatno naglasio važnost djelotvornih politika obrazovanja i osposobljavanja te visokokvalitetnih radnih mjesta u podupiranju održivog i pravednog socijalnog i gospodarskog oporavka i otpornosti, što je ključno kako bi se Europi pomoglo da prevlada posljedice pandemije. Ulaganje u obrazovanje odraslih i razvoj vještina može imati ključnu ulogu u gospodarskom oporavku i ostvarivanju socijalne Europe.”

2.8.

EGSO podsjeća da postoje brojne prepreke u pristupu odraslih i radnika osposobljavanju, među kojima su nedostatak vremena, nedovoljno financiranje, motivacija, kvalitetno usmjeravanje i savjetovanje, katkad nedostatak dostupnog kvalitetnog osposobljavanja, potpore na radnom mjestu (zamjene) osobito u MSP-ovima i nedovoljno poštovanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Kada je osigurana djelotvorna potpora za pristup i sudjelovanje u osposobljavanju relevantnom za tržište rada, odluke o vlastitom osposobljavanju važno je prepustiti pojedincima. To uključuje pružanje potpore pojedincima kroz savjetovanje i usmjeravanje o odgovarajućim vrstama osposobljavanja. Radnicima je potreban pristup osposobljavanju u poduzeću, a niskokvalificiranim radnicima potrebna je ciljana potpora, posebno u pogledu osposobljavanja putem interneta. „Osposobljavanje putem interneta nudi brojne mogućnosti za širenje pristupa obrazovanju odraslih, no moguće je da niskokvalificirani radnici nemaju vještine da iskoriste sve prednosti takve vrste osposobljavanja i da im treba dodatna pomoć” (18).

2.9.

Da bi se uklonile razne prepreke pristupu osposobljavanju i povećala motivacija odraslih da sudjeluju u osposobljavanju, prepreke bi trebalo razmotriti i s aspekta zaposlenja i razine obrazovanja pojedinca. Taj bi instrument trebalo podržati pružanjem djelotvornog usmjeravanja i savjetovanja. Potrebno je poboljšati strategiju otvaranja prema javnosti. Kako bi se smanjila postojeća neusklađenost ponuđenih i traženih vještina, potrebe za osposobljavanjem moraju se unaprijed utvrditi, a programi osposobljavanja moraju biti ispravno ciljani. Nužni su i sveobuhvatni sustavi potpore učenju kako bi se osigurale snažnije sinergije između financijskih poticaja, usluga usmjeravanja i pristupa postupcima vrednovanja i priznavanja (19).

2.10.

EGSO izražava zabrinutost zbog toga što potpuno individualiziran pristup može oslabiti poveznicu između financiranja i sadržaja osposobljavanja te potencijalno dovesti do toga da osposobljavanje bude manje usmjereno na potrebe radnog mjesta i time nedovoljno prilagođeno potrebama poslodavca. Budući da 90 % tečajeva osposobljavanja povezanih s radnim mjestom u EU-u financiraju poslodavci (20), EU treba u potpunosti priznati i podržati njihovu predanost i pozitivnu ulogu u razvoju vještina. Socijalni partneri, zajedno, imaju ključnu ulogu u poticanju pružanja osposobljavanja i sudjelovanja u njemu. Konkretno, fondovi za osposobljavanje kojima upravljaju socijalni partneri djelotvoran su način za pružanje usluge osposobljavanja kao odgovora na potrebe utvrđene na nacionalnoj i sektorskoj razini. Trebalo bi prepoznati i podržati financijske i nefinancijske doprinose pojedinaca.

2.11.

EGSO prepoznaje dopunsku ulogu koju mikrokvalifikacije mogu imati u proširenju pristupa usavršavanju i prekvalifikaciji, uzimajući u obzir potrebe tržišta rada koje se razvija. EGSO također pozdravlja činjenicu da se države članice potiču da mikrokvalifikacije povežu sa svojim politikama zapošljavanja, uključujući aktivne politike tržišta rada, kako bi se pridonijelo smanjenju neusklađenosti ponuđenih i traženih vještina u sektorima i regijama, uz poštovanje pristupa cjelovitim kvalifikacijama. Kad je riječ o „kombiniranju” mikrokvalifikacija, EGSO ističe da se mikrokvalifikacije ne bi smjele smatrati zamjenom za cjelovite kvalifikacije. Stoga bi države članice trebalo poticati da uključe mikrokvalifikacije u nacionalne kvalifikacijske okvire. Socijalni partneri trebaju biti uključeni u osmišljavanje toga na nacionalnoj razini te u razmatranje načina na koje se mikrokvalifikacije mogu priznati i dodati djelomičnim kvalifikacijama.

2.12.

Kad su standardi kvalitete mikrokvalifikacija jasno definirani i objašnjeni učenicima, mikrokvalifikacije mogu odraslim osobama biti od velike koristi u usavršavanju i prekvalifikaciji ili mogućnostima prelaska na novo radno mjesto. Iako bi mikrokvalifikacije mogle biti oblik osposobljavanja kojemu se pristupa putem mogućeg individualnog računa za učenje, na njih ne treba gledati kao na dio individualnog računa za učenje već kao na jedan od dodatnih instrumenata za kontinuirano učenje. EGSO također pozdravlja činjenicu da se u Prijedlogu preporuke među pružateljima mikrokvalifikacija navode i socijalni partneri i da se države članice pozivaju da promiču razvoj mikrokvalifikacija koje putem socijalnog dijaloga osmišljavaju i odobravaju predstavnici poslodavaca i radnika.

3. Posebne napomene

3.1.

Slobodno kretanje radnika može pomoći u svladavanju izazova neusklađenosti ponuđenih i traženih vještina i nedostatka radne snage. Propisi o zahtjevima u pogledu kvalifikacija moraju ostati u nacionalnoj nadležnosti, uz sudjelovanje socijalnih partnera, primjerice kad je posrijedi vrednovanje vještina, uključujući mikrokvalifikacije, uz istodobno smanjenje broja reguliranih profesija. Određenu ulogu može imati i bolje uparivanje kvalificiranih državljana trećih zemalja sa slobodnim radnim mjestima i to na svim razinama kvalifikacija i radnog iskustva. Komisijin predstojeći paket mjera za vještine i talente (21), uključujući moguće scenarije za bazu talenata EU-a, može imati važnu ulogu u tom pogledu.

3.2.

Kolektivni ugovori važno su sredstvo putem kojeg osiguravanje plaćenog dopusta za obrazovanje može potaknuti pristup radnika osposobljavanju relevantnom za tržište rada. Takvi ugovori imaju posebno važnu ulogu u utvrđivanju načina za pristupanje plaćenom dopustu za obrazovanje radnika u MSP-ovima, u kojima izostanak radnika zbog osposobljavanja obično uzrokuje veći gubitak proizvodnog kapaciteta. Bitno je naglasiti da zakonodavne inicijative na razini EU-a ili nacionalnoj razini ne smiju narušiti proces kolektivnog pregovaranja ili autonomiju socijalnih partnera u pronalasku rješenja za pitanja koja su važna za dobro funkcioniranje nacionalnih tržišta rada, uključujući rješenja za razvoj vještina i promjenu radnog mjesta te kvalitetna radna mjesta za radnike u kontekstu pravedne tranzicije.

3.3.

EGSO ističe važnost standarda kvalitete na tržištu osposobljavanja, posebno u pogledu mikrokvalifikacija i mogućih prednosti i nedostataka raznih pristupa financiranju obrazovanja odraslih, npr. individualni računi za učenje, uključujući odnos troškova i koristi, administrativno opterećenje i troškove, ostvarenu promjenu statusa (viša razina formalnih kvalifikacija), osiguravanje kvalitete, ishod relevantan za tržište rada, dodanu vrijednost za razvoj karijere i razinu sudjelovanja ključnih ciljnih skupina niskokvalificiranih osoba. To je važno kako bi se osigurali djelotvoran socijalni dijalog i djelotvorno savjetovanje, među ostalim, s organiziranim civilnim društvom, o tome mogu li europska inicijativa o individualnim računima za učenje i inicijativa o mikrokvalifikacijama pružiti dodanu vrijednost u poboljšanju nacionalnih i sektorskih sustava osposobljavanja te, ako mogu, kako to postići. EGSO naglašava da bi kataloge mikrokvalifikacija pružatelja usluga strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebalo sastaviti uz sudjelovanje socijalnih partnera i pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja na temelju standarda kvalitete pružanja tih usluga. Ti bi katalozi trebali uključivati i ishode učenja povezane s mikrokvalifikacijama i njihovo priznavanje od strane drugih pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja te poslodavaca.

3.4.

EGSO smatra važnim da se u inicijativama uzimaju u obzir potrebe za usavršavanjem i prekvalifikacijom odraslih osoba i sveukupne radne snage (radnici, zaposlenici, samozaposlene osobe), kao i drugih ciljnih skupina (npr. dugotrajno nezaposlene osobe, neaktivni pojedinci, osobe s invaliditetom, umirovljenici i mladi koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih) kako bi i one imale pristup kvalitetnom, djelotvornom i uključivom osposobljavanju kojim se podupire njihova zapošljivost. U tom pogledu od presudne je važnosti potpora država članica u osiguravanju sredstava za pristup obrazovanju odraslih. Istodobno, uloga poduzeća u potpori osposobljavanju relevantnom za radna mjesta njihovih radnika i dalje je od ključne važnosti. Potrebno je poduzeti hitne i primjerene mjere u vezi s posebnom situacijom u kojoj se nalaze nestandardni radnici i samozaposlene osobe, koja se ne može riješiti samo individualnim računima za učenje i mikrokvalifikacijama, uz poštovanje ključne uloge socijalnih partnera u pogledu osposobljavanja zaposlenika.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) SL C 374, 16.9.2021., str. 16.

(2) SL C 374, 16.9.2021., str. 16.

(3) Službeni podaci ILO-a dostupni su ovdje: http://www.ilo.org/dyn/normlex/en/f?p=NORMLEXPUB:11300:0::NO::p11300_instrument_id:312285.

(4) SL C 484, 24.12.2016., str. 1.

(5) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.

(6) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2020/658190/IPOL_STU(2020)658190_EN.pdf.

(7) Adult learning statistical synthesis report (Sažeto statističko izvješće o obrazovanju odraslih), Komisija, 2020/082020.

(8) Direktiva (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora (SL L 327, 2.12.2016., str. 1.).

(9) COM(2021) 773 final.

(10) COM(2021) 770 final

(11) https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=1223&furtherNews=yes&newsId=10081

(12) Organizacija BusinessEurope: Skills, innovation and the provision of, and access to training (Vještine, inovacije i pružanje usluge osposobljavanja te pristup osposobljavanju).

(13) Baza podataka „Financiranje obrazovanja odraslih” Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop).

(14) COM(2021) 773 final.

(15) COM(2021) 773 final.

(16) COM(2021) 773 final.

(17) SL C 374, 16.9.2021., str. 16.

(18) OECD: Building back better: enhancing equal access to opportunities for all (Bolja ponovna izgradnja: poboljšanje jednakog pristupa mogućnostima za sve).

(19) Cedefop (2020.), Empowering people to cope with change (Osnaživanje ljudi kako bi se nosili s promjenama).

(20) Adult learning statistical synthesis report (Sažeto statističko izvješće o obrazovanju odraslih), Komisija, 2020/082020.

(21) Predviđen za travanj 2022.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/69

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o razmjeni informacija između tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2006/960/PUP

(COM(2021) 782 final – 2021/0411 (COD))

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o automatskoj razmjeni podataka za policijsku suradnju („Prüm II”), izmjeni odluka Vijeća 2008/615/PUP i 2008/616/PUP te uredbi (EU) 2018/1726, (EU) 2019/817 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća

(COM(2021) 784 final – 2021/0410 (COD))

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o rješavanju situacija instrumentalizacije u području migracija i azila

(COM(2021) 890 final – 2021/0427 (COD))

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 o Zakoniku o Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica

(COM(2021) 891 final – 2021/0428 (COD))

(2022/C 323/12)

Izvjestitelj:

Krzysztof BALON

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 2.5.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna Stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	210/3/4

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Ruska vojna agresija na Ukrajinu, u neposrednoj blizini vanjskih granica EU-a, donosi sa sobom nepredvidljive i velike promjene. S obzirom na goleme sveobuhvatne i vjerojatno dugotrajne posljedice na svim razinama, kao i nezapamćeni broj izbjeglica – najveći od Drugog svjetskog rata – ova agresija predstavlja povijesno najveću prijetnju funkcioniranju schengenskog prostora i sigurnosti Europske unije u cjelini.

1.2.

EGSO iznimno cijeni prvu aktivaciju Direktive Vijeća 2001/55/EZ (1) („Direktiva o privremenoj zaštiti”) u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu (2). Štoviše, Odbor želi potaknuti Komisiju da razmotri proširenje primjene i aktivacije Direktive u vezi s državljanima trećih zemalja u budućim ozbiljnim i hitnim kriznim situacijama. Postojeća aktivacija Direktive mogla bi se koristiti za razvoj mehanizama solidarnosti među državama članicama EU-a.

1.3.

U tom kontekstu EGSO snažno podupire hitnu potrebu za učinkovitim, istinskim, humanim – i humanitarnim – zajedničkim europskim propisima o migracijama, azilu i sigurnosnoj suradnji u otvorenom, ali isto tako i sigurnom schengenskom području, u potpunosti u skladu s Poveljom o temeljnim pravima. Odbor snažno potiče osiguravanje boljih uvjeta za sve izbjeglice.

1.4.

Posljedice rata također predstavljaju prijetnju europskom modelu socijalnog tržišnog gospodarstva, kao i slobodi i pravima građana EU-a i drugih stanovnika. EGSO potiče očuvanje i vrednovanje schengenskog prostora u njegovom sadašnjem obliku kako bi se zajamčilo slobodno kretanje ljudi, ali i funkcioniranje jedinstvenog tržišta.

1.5.

Tijekom krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 mnoge države članice uvele su granične kontrole i druga ograničenja slobode kretanja, što nije bilo popraćeno naporima za koordinaciju i opravdanjem za takva ograničenja na europskoj razini iako je držanje granica otvorenima, kako je navedeno u prethodnom mišljenju, ključno za potpunu funkcionalnost jedinstvenog tržišta, oporavak i povećanje otpornosti te za poticanje europske solidarnosti i identiteta. To također ukazuje na potrebu za mehanizmom donošenja odluka u stvarnom vremenu na međuinstitucijskoj razini u kriznim situacijama. U svakom slučaju, EGSO u potpunosti podržava stajalište Komisije da unutarnje granice ostanu otvorene, čak i tijekom kriznih situacija. Ograničenja putovanja među državama schengenskog područja uvedena zbog kriznih situacija trebaju biti privremena i ne bi smjela premašiti moguća ograničenja putovanja unutar država članica.

1.6.

EGSO se u potpunosti slaže sa stajalištem Komisije prema kojem uvođenje policijskih provjera i suradnje, uključujući razmjenu informacija i komunikaciju, može dati iste rezultate kao i privremeni nadzor unutarnjih granica, pri čemu su te mjere manje nametljive kad je riječ o slobodnom kretanju osoba, robe i usluga. U tom kontekstu Odbor pozdravlja osnivanje neformalne stručne skupine sastavljene od stručnjaka iz svake države članice koja će savjetovati i podupirati Komisiju u praćenju i primjeni Direktive o razmjeni informacija između tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica. EGSO predlaže uključivanje relevantnih i reprezentativnih organizacija civilnog društva kao i Odbora u rad neformalne stručne skupine.

1.7.

U tom kontekstu EGSO također naglašava apsolutnu potrebu za održavanjem neovisnosti pravosuđa, posebno u slučajevima fizičke prisutnosti pravosudnih tijela na lokaciji jedinstvene kontaktne točke. Nadalje, organizacije civilnog društva (posebno one koje obavljaju funkciju nadzora ili koje djeluju u području zaštite ranjivih skupina, uključujući migrante) trebale bi uživati posebnu zaštitu u pogledu pružanja informacija putem jedinstvenih kontaktnih točaka.

1.8.

EGSO prima na znanje ambiciozne aktivnosti prikupljanja podataka koje će provoditi države članice u okviru Uredbe Prüm II. Uredba Prüm II znatno je ambicioznija od Uredbe Prüm I i njome se od država članica traži da osiguraju tehničku opremu za prepoznavanje lica. U tom kontekstu, Odbor je zabrinut zbog opasnosti od utjecaja na razmjenu digitalnih podataka, posebno s obzirom na najnoviju netransparentnu ratnu situaciju u Europi.

1.9.

EGSO poziva na uvođenje mehanizama za temeljitije i češće provjere kako bi se osigurali visoki etički standardi pri prikupljanju i pohranjivanju podataka koje provodi Europol, posebice u pogledu trećih zemalja, kao i na utvrđivanje jasnih rokova za čuvanje tih podataka. EGSO preporučuje redovno praćenje aktivnosti Europola koje bi provodile organizacije civilnog društva i drugi relevantni akteri.

1.10.

EGSO u potpunosti priznaje temeljna prava osoba koje dolaze na europske i schengenske granice, njihovo temeljno pravo na traženje dozvole za ulazak i pravo na podnošenje zahtjeva za azil te ponovno želi podsjetiti na poštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

1.11.

EGSO poziva države članice da preuzmu zajedničku odgovornost koja je uvedena putem fleksibilnog mehanizma solidarnosti u novom paktu o azilu i migracijama. One trebaju biti proaktivne u pružanju solidarnosti drugim državama članicama, prije svega u kriznim situacijama.

1.12.

EGSO osobito ističe neizostavnu i pozitivnu ulogu relevantnih organizacija civilnog društva koje pružaju humanitarnu pomoć migrantima koji su žrtve instrumentalizacije od strane trećih zemalja te koje pružaju potporu i informacije o pravima migranata i tražitelja azila. Uvijek je potrebno zajamčiti pristup organizacija migrantima i tražiteljima azila na pogođenim pograničnim područjima. Takve bi organizacije trebale imati pravo na primanje djelotvorne i pojednostavljene financijske potpore iz sredstava EU-a, primjerice iz europskog Fonda za azil, migracije i integraciju (FAMI).

1.13.

EGSO predlaže uvođenje opsežnog obrazovnog programa i programa informiranja usmjerenih na povećanje razumijevanja javnosti u vezi s migracijama kao općenito pozitivnom pojavom za društvo koje prima migrante, i koji bi se koordinirali na središnjoj razini, a provodila bi ih svaka država članica.

2. Opće napomene

2.1.

Ovo se mišljenje izrađuje u trenutku povijesno najveće prijetnje funkcioniranju schengenskog prostora i sigurnosti Europske unije uzrokovane ruskom vojnom agresijom na Ukrajinu u neposrednoj blizini vanjskih granica EU-a. Ta ratna situacija, koja je ujedno izvor dosad nezabilježenog broja migranata i izbjeglica, najvećeg od Drugog svjetskog rata, ponovno naglašava golemu važnost sigurnosti vanjskih granica i stabilnosti schengenskog prostora kao preduvjeta unutarnje sigurnosti te, osim toga, potrebu za učinkovitim, istinskim, humanim – i humanitarnim – zajedničkim europskim propisima o migracijama i azilu.

2.2.

Danas u schengenskom području živi više od 420 milijuna ljudi u 26 zemalja. Ukidanje kontrola na unutarnjim granicama među državama članicama schengenskog prostora sastavni je dio europskog načina života: gotovo 1,7 milijuna građana živi u jednoj državi članici schengenskog područja, a radi u drugoj. Građani i građanke svoje su živote izgradili na slobodama koje nudi schengensko područje, pri čemu se njih 3,5 milijuna svakodnevno kreće među državama članicama schengenskog prostora.

2.3.

Odbor je 20. listopada 2021. donio mišljenje o komunikaciji Komisije naslovljenoj „Strategija za potpuno funkcionalno i otporno schengensko područje”. (3) Odbor je pozdravio tu strategiju i vjeruje da bi Komisija trebala zauzeti čvršći stav u pružanju podrške putovanju bez gračnih kontrola u Europi. EGSO je istaknuo da se zabrinutost država članica u pogledu sigurnosti može bolje otkloniti većom i snažnijom suradnjom i koordinacijom među tijelima kaznenog progona nego ponovnim uvođenjem kontrola na unutarnjim granicama.

2.4.

Istodobno, Odbor ponovno izražava zabrinutost zbog toga što su neke države članice, odnosno Rumunjska, Bugarska i Hrvatska, i dalje isključene iz potpune primjene schengenske pravne stečevine. Zajedno s Komisijom poziva na brzo i odlučno djelovanje Vijeća u tom pogledu. Nadalje, Odbor želi potaknuti Komisiju da dovrši evaluaciju primjene schengenske pravne stečevine i na Cipru. Odbor je također ponovno istaknuo da su EU i njegove države članice tijekom provedbe politike EU-a za upravljanje granicama, interoperabilnost, upravljanje migracijama i azilom te policijsku i kaznenopravnu suradnju u svakom trenutku obvezani odredbama Povelje o temeljnim pravima.

2.5.

U okviru provedbe Strategije Europska komisija je u prosincu 2021. predložila ažurirana pravila za jačanje upravljanja schengenskim područjem (4). Ciljanim izmjenama poboljšat će se koordinacija na razini EU-a i bolje pripremiti države članice za suočavanje s novim izazovima pri upravljanju zajedničkim vanjskim granicama EU-a i granicama unutar schengenskog područja. Ažuriranjem se nastoji osigurati da ponovno uvođenje unutarnjih graničnih kontrola ostane krajnja mjera. Novim pravilima uvode se i zajednički alati za učinkovitije upravljanje vanjskim granicama u slučaju javnozdravstvene krize, na temelju iskustava stečenih tijekom pandemije bolesti COVID-19. Instrumentalizacija migranata obuhvaćena je ažuriranim schengenskim pravilima, kao i usporednim prijedlogom mjera koje države članice mogu poduzeti u pogledu azila i vraćanja u takvoj situaciji (5).

2.6.

Ažurirana pravila objavljena su u obliku pet prijedloga koji se odnose na sigurnosnu uniju i Schengenski sporazum. S obzirom na to da jedan od prijedloga nije zakonodavni tekst, ovo je mišljenje usmjereno na četiri prijedloga, odnosno na direktivu o razmjeni informacija između tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica (6), Uredbu o automatskoj razmjeni podataka za policijsku suradnju (7), Uredbu o rješavanju situacija instrumentalizacije u području migracija i azila (8) te Uredbu o izmjeni Zakonika Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (9).

2.7.

Međutim, EGSO se čvrsto nada da će se dodatnim, posebnim i privremenim mjerama i izmjenama uvedenima u svim dijelovima schengenskog paketa, koje su usmjerene na učinkovito upravljanje granicama, poštovati prava i načela utvrđena u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, posebno sloboda kretanja i boravka (članak 45.), kao i pravo na azil (članak 18.) i načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (članak 19.), kako je jasno naglašeno u prijedlozima.

2.8.

Kako je drugdje navedeno (10), pristup migracijama i sigurnosti koji proizlazi iz predloženih dokumenata potrebno je pažljivo preoblikovati. Percepcija migracija kao prijetnje i diskurs kojim se migrante predstavlja kao opasnost dehumaniziraju ljudska bića i služe samo onima koji ih žele iskoristiti iz geostrateških ili nacionalnih političkih razloga. Migracije treba promatrati kao pozitivnu vrijednost. Imigranti su postali nezamjenjivi i daju sve potrebniji doprinos našim društvima i gospodarstvima.

3. Posebne napomene o paketu mjera za sigurnosnu uniju

3.1. Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o razmjeni informacija između tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica (COM (2021) 782 final)

3.1.1.

Opći je cilj Prijedloga zakonski regulirati organizacijske i postupovne aspekte razmjene informacija među tijelima za izvršavanje zakonodavstva u EU-u kako bi se pridonijelo djelotvornoj i učinkovitoj razmjeni tih informacija, čime bi se zaštitilo potpuno funkcionalno i otporno schengensko područje.

3.1.2.

EGSO se u potpunosti slaže sa stajalištem Komisije da primjena policijskih provjera i suradnje, uključujući razmjenu informacija i komunikaciju, može dati iste rezultate kao i privremeni nadzor unutarnjih granica, pri čemu su te mjere manje nametljive kad je riječ o slobodnom kretanju osoba, robe i usluga. EGSO istodobno podržava mišljenje Komisije prema kojem takve mjere moraju biti u potpunosti usklađene s temeljnim pravima, uključujući zahtjeve za zaštitu podataka u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a. Kako je prethodno navedeno (11), potrebno je postići bolju ravnotežu između temeljnih prava utvrđenih Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i potrebe za jamčenjem boljeg izvršavanja zakonodavstva u suzbijanju i progonu kaznenih djela, kako bi se u Uniji zajamčilo okružje sigurnosti i pravde. Agencije EU-a i vanjski akteri trebali bi pažljivo pratiti i izvješćivati o svakoj neravnoteži ili povredi temeljnih prava.

3.1.3.

Stoga Odbor pozdravlja uspostavu neformalne stručne skupine koja uključuje stručnjake iz svake države članice, a koja će savjetovati Komisiju i pružati joj potporu u nadzoru i primjeni direktive, uključujući tijekom izrade smjernica Komisije. U tom kontekstu EGSO predlaže uključivanje relevantnih i reprezentativnih organizacija civilnog društva, kao i samog EGSO-a, u rad neformalne stručne skupine.

3.1.4.

EGSO želi ponovno razmotriti i u praćenje razmjene podataka uključiti osnovne informacije koje će se razmjenjivati: definicije (teškog) kaznenog djela (12) te osiguravanje da sve strane, one koje traže podatke i one koje pružaju podatke, poštuju iste definicije i osnove.

3.1.5.

U kontekstu sposobnosti jedinstvenih kontaktnih točaka, uključujući činjenicu da bi u svakom trenutku trebale imati na raspolaganju pravosudna tijela nadležna za izdavanje potrebnih sudskih odobrenja, EGSO ističe apsolutnu potrebu i obvezu za zadržavanjem neovisnosti pravosuđa. U praksi bi to moglo biti osobito važno u slučajevima fizičke prisutnosti pravosudnih tijela ili njihovih predstavnika na lokaciji jedinstvene kontaktne točke.

3.1.6.

Organizacije civilnog društva, osobito one koje obavljaju funkciju nadzora ili koje djeluju u području zaštite ranjivih skupina, uključujući migrante, trebale bi uživati posebnu zaštitu u pogledu pružanja informacija koje provode jedinstvene kontaktne točke zbog velike vjerojatnosti nanošenja neopravdane štete svojim vitalnim interesima.

3.2. Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o automatskoj razmjeni podataka za policijsku suradnju („Prüm II”) (COM (2021) 784 final)

3.2.1.

Prijedlogom Uredbe Prüm II, koji se temelji na postojećem okviru iz Prüma (odluke Vijeća 2008/615/PUP (13) i 2008/616/PUP (14), uključujući Konvenciju iz Prüma), želi se „taj okvir (ojačati) i modernizira(ti) te (omogućiti) interoperabilnost s drugim informacijskim sustavima EU-a”. Predviđa se da će se ovom inicijativom stvoriti nova struktura „kojom se omogućuje jednostavnija i brža razmjena podataka među državama članicama i osigurava visoka razina zaštite temeljnih prava”.

3.2.2.

EGSO prima na znanje ambiciozne aktivnosti prikupljanja podataka koje će provoditi države članice. Iskustva s provedbom Uredbe Prüm I. pokazuju koliko je vremena potrebno da države članice uspostave potrebne alate za prikupljanje podataka. Uredba Prüm II. je ambicioznija jer se od država članica zahtijeva da osiguraju tehničku opremu potrebnu za prepoznavanje lica, što je zasad samo djelomično prisutno u državama članicama. Za postizanje usporedive razine prikupljanja podataka u svim državama članicama moglo bi biti potrebno dosta vremena te bi se mogle pojaviti poteškoće u osiguravanju interoperabilnosti, što je već i ranije istaknuto (15). Osim toga, Odbor je posebno zabrinut zbog opasnosti od utjecaja na razmjenu digitalnih podataka s obzirom na nedavnu izvanrednu, kaotičnu i netransparentnu ratnu situaciju u Europi.

3.2.3.

Kao što je već navedeno (16), zaštitu osobnih podataka, u skladu s odgovarajućim pravnim okvirima, potrebno je poštovati u svakom trenutku, a osobito kada se radi o vrlo osjetljivim osobnim podacima kao što su oni obuhvaćeni Odlukama iz Prüma. EU i EGSO komentirali su opći nacrt za dovoljno osjetljivu obradu podataka u Europi (17).

3.2.4.

EGSO ističe da je u pogledu obavezne uspostave baza podataka s prepoznavanjem lica na razini EU-a te razmjene tih podataka potreban izuzetan oprez, čak i ako su podaci u obliku brojčanih zapisa i u šifriranom obliku. Europski parlament je u rezoluciji 2020/2016(INI) (18) preporučio vraćanje korak unatrag i primjenu opreza u vezi s alatima za prepoznavanje lica, među ostalim zato što snimanje i dijeljenje prikaza lica pojedinaca te pojedince dovode u opasnost od toga da budu prepoznatljivi. Stoga EGSO sa zabrinutošću dočekuje prijedlog uspostavu nacionalnih baza podataka s prikazima lica, koji je predstavljen kao samorazumljiv, kao i razmjenu tih podataka među državama članicama sudionicama. te poziva na visoku razinu nadzora proporcionalnosti i povjerljivosti u pogledu zaštite osobnih podataka. Iako EGSO u potpunosti prepoznaje opći cilj ovog prijedloga koji proizlazi iz cilja utemeljenog na Ugovoru usmjerenog na unaprjeđenje unutarnje sigurnosti Europske unije, primjena prepoznavanja lica mogla bi se smatrati neobveznom.

3.2.5.

Nadalje, EGSO je zabrinut zbog prijedloga o razmjeni policijskih evidencija među svim državama članicama, čak i ako su djelomično anonimizirane u smislu brojeva zapisa i ako se prenose u šifriranom obliku. Čini se da tijela kaznenog progona u različitim državama članicama primjenjuju različite standarde u pogledu definiranja i registriranja osumnjičenika i počinitelja kaznenih djela. Stoga razmjena podataka na zahtjev na temelju podudaranja može ovisiti o individualnoj procjeni službenika policije. To može dovesti do situacija u kojima su osumnjičenici u jednoj državi članici, primjerice u vezi s aktivnostima u području prava izbjeglica, uneseni u evidenciju počinitelja kaznenih djela u drugoj državi članici. U tom pogledu prava na pristup i čuvanje moraju biti povjerljiva i ograničena kako ne bi došlo do nerazmjernog ugrožavanja temeljnih prava. Nadalje, trebali bi postojati čvrsti i zajednički kriteriji za definiranje (teških) kaznenih djela i osumnjičenika za kaznena djela. U tom se pogledu moraju poštovati i provoditi već utvrđena pravila (19).

3.2.6.

EGSO poziva na uvođenje mehanizama za temeljitije i češće provjere kako bi se osiguralo etičko prikupljanje podataka, posebice u pogledu trećih zemalja, i čuvanje podataka Europola, kao i na utvrđivanje jasnih rokova za čuvanje tih podataka. Kao što je već navedeno, pozdravlja se središnja uloga Europola u europskoj strukturi prije svega u pogledu sprečavanja prekograničnog kriminala i suzbijanja kriminala, među ostalim u pogledu razmjene podataka. Međutim, tu je ulogu potrebno preispitati i ocijeniti na neovisan način, među ostalim od strane civilnog društva, socijalnih partnera i relevantnih dionika, posebno onih skupina i pojedinaca čiji bi životi mogli biti pogrešno ili neopravdano pogođeni aktivnostima izvršavanja zakonodavstva (20). Europol je u više navrata bio optužen za objedinjavanje podataka o osumnjičenicima i počiniteljima kaznenih djela i podataka drugih privatnih osoba (21). Posebno je potrebno osigurati da ne dođe do neprimjerenog preklapanja s pitanjima migracija i azila. EGSO preporučuje redovno praćenje aktivnosti Europola koje bi provodile organizacije civilnog društva i drugi relevantni akteri, za što bi se na raspolaganje stavili mehanizmi transparentnosti.

4. Posebne napomene o schengenskom paketu

4.1. Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (COM (2021) 891 final)

4.1.1.

Schengensko područje obuhvaća područje na kojem se građani EU-a i državljani trećih zemalja koji na njemu zakonito borave, kao i roba i usluge, mogu kretati bez graničnih kontrola. Schengen je osnovni element područja slobode, sigurnosti i pravde te je ključan za funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Njegovo stvaranje donijelo je znatne socijalne i gospodarske pogodnosti europskom društvu.

4.1.2.

Iako se javnozdravstvene krize velikih razmjera, kao što su pandemije, mogu smatrati ozbiljnom prijetnjom javnoj politici, ne smiju se smatrati razlogom za ponovno uvođenje graničnih kontrola u schengenskom području. Čini se da takvo djelovanje nije konstruktivna mjera. To bi se također trebalo primjenjivati na izvršenje ovlasti policije ili drugih javnih tijela u područjima oko unutarnjih granica, koje je de facto jednakovrijedno tim graničnim kontrolama. Ograničenja putovanja između država u schengenskom području na temelju javnozdravstvenih kriza velikih razmjera ne bi smjela premašivati moguća ograničenja putovanja unutar država članica. U protivnom bi došlo do ugrožavanja cjelokupnog načela područja bez kontrola na unutarnjim granicama, koje je „dio same srži Europe” (22). Nadalje, takvim bi se propisima mogli oslabiti napori koji se ulažu u cilju uspostave zajedničke europske zdravstvene politike, osobito u području suzbijanja epidemija.

4.1.3.

EGSO pozdravlja pokušaj Komisije da uvede nova postupovna jamstva u slučaju jednostranog ponovnog uvođenja nadzora unutarnjih granica. Prijedlogom se želi pojasniti i proširiti popis elemenata koje država članica mora procijeniti kad odlučuje o privremenom ponovnom uvođenju ili produljenju nadzora državne granice. Od Komisije će se tražiti da izda mišljenje o proporcionalnosti i nužnosti tih odluka te da pokrene postupak savjetovanja s državama članicama. EGSO poziva na daljnje pojašnjenje uvedenih postupovnih jamstava, prije svega definiranjem jasnog roka za moguća produljenja.

4.1.4.

U tom kontekstu EGSO također smatra da razlika između „obveznih” i „neobveznih” putovanja u schengenskom području predstavlja ozbiljnu prijetnju za temelje Schengena.

4.1.5.

EGSO se u potpunosti slaže s tvrdnjom da bi se u smislu ograničenja graničnih prijelaza ili njihova radnog vremena u potpunosti trebala uzimati u obzir prava državljana trećih zemalja koji traže međunarodnu zaštitu te traži od Komisije da iznese stajalište u tom pogledu. Potrebno je osigurati djelotvoran pristup graničnim prijelazima i djelotvornu zaštitu prava na azil.

4.1.6.

To je povezano s uvjerenjem EGSO-a da bi se s osobama zadržanima na unutarnjim granicama trebalo postupati dostojanstveno i da bi trebale biti obaviještene o svojim pravima, umjesto da se legaliziraju oblici internog vraćanja. Takav pristup mogao bi potaknuti val nekontroliranog rasnog profiliranja. Osiguravanje slobodnog kretanja osoba unutar schengenskog područja trebalo bi predstavljati glavni prioritet. Kontrole bi trebalo provoditi samo odgovarajuće osposobljeno i ovlašteno osoblje. Njihov rad trebalo bi pratiti nasumce i neovisno.

4.1.7.

EGSO ističe da je potrebno preispitati kontrole na unutarnjim i vanjskim graničnim područjima u okviru kojih se koriste tehnologije za nadzor i praćenje kako bi se utvrdila njihova proporcionalnost. Organizacije za građanska prava mogle bi podupirati aktivnosti preispitivanja i praćenja.

4.1.8.

Odbor razumije cilj Komisije u pogledu članka 13. o uspostavi zajedničkog postupka kojim države članice kontroliraju i nadziru vanjske i schengenske granice EU-a na svom teritoriju. Međutim, ne spominje se pristup zakonitom postupku traženja azila ili alternativnim oblicima pristupa za migrante, kao ni bilo kakvo pravno savjetovanje povezano s time. EGSO apelira da se uvijek poštuju temeljna prava osoba koje dolaze na europske i schengenske granice i njihovo temeljno pravo na traženje dozvole za ulazak te pravo na podnošenje zahtjeva za azil. Konkretno, posebnu pozornost treba posvetiti primanju i potencijalnom premještanju ranjivih osoba, bolesnika i maloljetnika. Kao što je već navedeno, EGSO je vrlo zabrinut zbog kršenja prava koja su prijavljena na vanjskim granicama (23). Istodobno, prima na znanje pojačane aktivnosti praćenja koje provodi Komisija (24).

4.1.9.

Odbor ponovno potiče Komisiju da aktivno upotrebljava svoje provedbene ovlasti sukladno Ugovorima u slučajevima izostanka daljnjih mjera u pogledu nedostataka utvrđenih tijekom evaluacija schengenske pravne stečevine (25). Prioritet treba dati borbi protiv sustavnih praksi kojima se krše norme temeljnih prava. To je osobito važno kad je riječ o ranjivim migrantima. Konkretno, Komisija se ne bi trebala oslanjati samo na mehanizam za evaluaciju schengenske pravne stečevine, već bi trebala pratiti i stanje temeljnih prava s obzirom na međunarodno pravo i to uz potporu organizacija za građanska prava. Štoviše, radi nadzora poštovanja temeljnih prava na vanjske bi granice trebalo uputiti osoblje Agencije Europske unije za azil (EUAA) i Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA).

4.2. Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o rješavanju situacija instrumentalizacije u području migracija i azila (COM (2021) 890 final) (26)

4.2.1.

S obzirom na krizu do koje je u 2021. i ranije došlo na nekim dijelovima vanjske granice EU-a, cilj Prijedloga jest „(uspostava) posebnog kriznog postupka za upravljanje migracijama i azilom te, prema potrebi, (osiguravanje) mjera potpore i solidarnosti za uređeno, humano i dostojanstveno upravljanje dolaskom osoba koje je treća zemlja instrumentalizirala, uz potpuno poštovanje temeljnih prava.” EGSO prima na znanje posebne okolnosti zbog kojih je Europska komisija morala djelovati; međutim, ponovno ističe svoju zabrinutost zbog uvođenja i normalizacije brzih mjera u okviru postupanja s ranjivim migrantima, koje se provode bez dovoljno vremena i prostora kako bi se zajamčila njihova prava (27).

4.2.2.

Nadalje, revidiranim schengenskim pravilima prepoznaje se važna uloga koju države članice na vanjskim granicama imaju u ime svih država članica i Unije u cjelini u situacijama u kojima se migranti instrumentaliziraju u političke svrhe. EGSO priznaje tu ulogu, ali naglašava da države članice koje se nalaze na vanjskim granicama ne mogu osigurati zaštitu granica EU-a ili schengenskog područja. Poziva države članice da proaktivno podupru predloženi mehanizam solidarnosti, ali i da prije svega preuzmu zajedničku odgovornost koja je uvedena putem fleksibilnog mehanizma solidarnosti u novom paktu o azilu i migracijama.

4.2.3.

Iako Odbor prepoznaje potrebu za pružanjem posebnih smjernica za situacije posebne prirode, potrebno je naglasiti da je predložena definicija „instrumentalizacije” i dalje prilično nejasna. Odbor poziva na preispitivanje tog pristupa kako bi se izbjegla moguća zloupotreba tog koncepta u smislu pretjerane primjene. Osim toga, podsjeća da se navedenim ugovorima predviđaju temeljne smjernice i mjere koje se odnose na azil i krizne situacije. EGSO naglašava temeljna prava osoba, pri čemu je prije svega i u svim okolnostima potrebno poštovati načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

4.2.4.

EGSO ističe da bi moglo biti teško ad hoc nadzirati provođenje postupka azila na vanjskim granicama EU-a koji je gotovo eksternaliziran te provoditi dostatni nadzor i primjenjivati pristup koji je usmjeren na poštovanje temeljnih prava, posebno u pogledu kapaciteta država članica za provjeru prije ulaska, koji su već drugdje kritizirani. (28) Potrebno je zajamčiti da pogođena država članica raspolaže potrebnim kapacitetima i objektima za primjereno upravljanje hitnom situacijom. Stoga je potrebno na proaktivan način, a ne samo na zahtjev pogođene države članice ponuditi i prihvatiti potporu ostalih država članica putem mehanizma solidarnosti, kao i potporu središnjih agencija EU-a, ponajprije Agencije Europske unije za azil (EUAA), te nevladinih organizacija i relevantnih međunarodnih organizacija, kao što je UNHCR.

4.2.5.

EGSO osobito ističe neizostavnu i pozitivnu ulogu organizacija civilnog društva koje pružaju humanitarnu pomoć migrantima žrtvama instrumentalizacije od strane trećih zemalja te koje pružaju potporu i informacije o pravima migranata i tražitelja azila. Uvijek je potrebno zajamčiti pristup organizacija migrantima i tražiteljima azila na pogođenim pograničnim područjima. Te bi organizacije trebale imati pravo na primanje djelotvorne i pojednostavljene financijske potpore iz sredstava EU-a, primjerice iz europskog Fonda za azil, migracije i integraciju (FAMI).

4.2.6.

U tom je kontekstu od presudne važnosti ne odstupati od načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, već zajamčiti prava ljudi i njihov pristup pravnoj pomoći i postupku utemeljenom na pravima koji provodi stručno i sposobno osoblje pod nadzorom UNHCR-a i Agencije Europske unije za azil. Kao što je drugdje navedeno, Odbor s velikom zabrinutošću promatra usredotočenost Komisije na nezakonite migracije i takozvani dobrovoljni ili prisilni povratak (29).

4.2.7.

Nadalje, valja zajamčiti da se uzimaju u obzir alternativni razlozi za ulazak, kao što je spajanje obitelji.

4.2.8.

EGSO izražava zabrinutost zbog pitanja smještaja migranta i tražitelja azila, osobito tijekom postupka njihove registracije. Treba zajamčiti da države članice mogu smjestiti osobe na najprimjereniji i najdostojanstveniji način, a ne ih automatski zadržavati. Valja izbjegavati masovno ograničenje slobode kretanja pogođenih osoba. Organizacijama civilnog društva i humanitarnim organizacijama trebao bi biti omogućen pristup nadzoru.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7.8.2001., str. 12.).

(2) Provedbena odluka Vijeća (EU) 2022/382 od 4. ožujka 2022. o utvrđivanju postojanja masovnog priljeva raseljenih osoba iz Ukrajine u smislu članka 5. Direktive 2001/55/EZ koja ima učinak uvođenja privremene zaštite (SL L 71, 4.3.2022., str. 1.).

(3) COM(2021) 277 final.

(4) COM(2021) 891 final.

(5) COM(2021) 890 final.

(6) COM(2021) 782 final.

(7) COM(2021) 784 final.

(8) COM(2021) 890 final.

(9) COM(2021) 891 final.

(10) Mišljenje EGSO-a SOC/707 (SL C 290. 29.7.2022., str. 90.).

(11) SL C 367, 10.10.2018., str. 84.

(12) SL C 367, 10.10.2018., str. 84., st. 4.3..

(13) Odluka Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 1.)

(14) Odluka Vijeća 2008/616/PUP od 23. lipnja 2008. o provedbi Odluke 2008/615/PUP o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 12.).

(15) SL C 105, 4.3.2022., str. 108.

(16) SL C 105, 4.3.2022., str. 108.

(17) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Europska strategija za podatke (COM(2020) 66 final), usvojena 18. rujna 2020., i Mišljenje EGSO-a (SL C 429, 11.12.2020., str. 290.).

(18) Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o umjetnoj inteligenciji u kaznenom pravu i njezinoj primjeni od strane policije i pravosudnih tijela u kaznenim stvarima (2020/2016(INI) (SL C 132, 24.3.2022., str. 17.).

(19) Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.) („Direktiva o zaštiti podataka pri izvršavanju zakonodavstva”) i Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (SL L 194, 19.7.2016., str. 1.) („NIS direktiva”).

(20) SL C 341, 24.8.2021., str. 66.

(21) A data „black hole”: Europol ordered to delete vast store of personal data (Crna rupa podataka: Europol naložio brisanje velike količine pohranjenih osobnih podataka), Fotiadis, Apostolis i dr., The Guardian, 10. siječnja 2022., https://www.theguardian.com/world/2022/jan/10/a-data-black-hole-europol-ordered-to-delete-vast-store-of-personal-data.

(22) Komunikacija „Strategija za potpuno funkcionalno i otporno schengensko područje” (COM (2021) 277 final).

(23) SL C 105, 4.3.2022., str. 108.

(24) SL C 105, 4.3.2022., str. 108.

(25) SL C 105, 4.3.2022., str. 108.

(26) Za daljnju diferencijaciju vidjeti Mišljenje EGSO-a REX/554 (još nije objavljeno u Službenom listu).

(27) SL C 123, 9.4.2021., str. 15..

(28) SL C 123, 9.4.2021., str. 15..

(29) SL C 517, 22.12.2021., str. 86.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/77

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o digitalizaciji pravosudne suradnje i pristupa pravosuđu u prekograničnim građanskim, trgovačkim i kaznenim stvarima te o izmjeni određenih akata u području pravosudne suradnje

(COM(2021) 759 final – 2021/0394 (COD))

i Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 2003/8/EZ, okvirnih odluka Vijeća 2002/465/PUP, 2002/584/PUP, 2003/577/PUP, 2005/214/PUP, 2006/783/PUP, 2008/909/PUP, 2008/947/PUP, 2009/829/PUP i 2009/948/PUP i Direktive 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu digitalizacije pravosudne suradnje

(COM(2021) 760 final – 2021/0395 (COD))

(2022/C 323/13)

Izvjestitelj:

Maurizio MENSI

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 2.5.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	198/0/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO se slaže s pristupom Komisije i ciljevima koji se žele postići Prijedlogom uredbe. Međutim, smatra da je potrebno zajamčiti odgovarajuće mjere u pogledu sljedećih aspekata: a) sigurnost i povjerljivost, s obzirom na osjetljivu prirodu nekih sudskih rasprava, b) otvoreno pravosuđe, tj. potreba da se predviđenim sustavom osigura poštovanje načela otvorenog pravosuđa u smislu sudjelovanja, promatranja i dostupnosti, c) digitalni jaz, kako bi se svima osigurao pristup tehnologijama i mjerama potpore. Tako bi se izbjeglo da niska razina digitalnih vještina i ograničen pristup tehnologiji te niska razina pismenosti i pravnog znanja povećaju prepreke pristupu digitalnim uslugama i ugroze ciljeve koji se žele postići.

1.2.

S obzirom na osjetljivu prirodu određenih vrsta sudskih rasprava, od ključne su važnosti sigurnost korištenih tehnoloških sustava i povjerljivost (naročito osobnih) podataka. Iznimno je važna i pažljiva procjena internetske platforme koja će se upotrebljavati.

1.3.

Treba osigurati, s jedne strane, da subjekt zadužen za operativno upravljanje dijelovima sustava ne obrađuje podatke i, s druge strane, da je dostupna odgovarajuća širina pojasa s obzirom na to da minimalni prekid ili nejasnoća mogu ograničiti sposobnost sustava da pruži odgovarajuću uslugu.

1.4.

Ključno je na odgovarajući način zaštititi sustave, mreže i podatke od mogućih kibernapada i osigurati cjelovitost podataka koji se prenose i pohranjuju na temelju primjenjivih pravila o zaštiti osobnih podataka i kibersigurnosti. Predmetni IT sustavi i digitalne komunikacijske tehnologije također moraju biti dostupni u skladu sa zahtjevima iz Direktive o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (1) i iz Direktive o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora (2) te u skladu sa zahtjevima Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od 13. prosinca 2006.

1.5.

Predviđenim sustavom mora se osigurati usklađenost s načelom otvorenog pravosuđa (u smislu sudjelovanja, promatranja i dostupnosti), kako u pogledu pristupa pravosudnom sustavu općenito tako i s posebnim naglaskom na javnim raspravama. Stoga treba svima osigurati pristup tehnologijama i mjerama potpore.

1.6.

Ključno je zadržati mogućnost korištenja kanala komunikacije u papirnatom obliku za fizičke i pravne osobe i pružati informacije u pristupačnom formatu kako bi se pristup pravosuđu osigurao za sve, uključujući ranjive osobe, djecu i osobe kojima je potrebna tehnička pomoć, koje žive u udaljenim područjima ili koje nemaju pristup digitalnim sredstvima ili potrebnim vještinama.

1.7.

Osposobljavanje pravosudnih djelatnika u području prava EU-a ključan je alat za osiguravanje ispravne i djelotvorne primjene Uredbe. U tu je svrhu potrebno pravodobno organizirati ciljane aktivnosti osposobljavanja za sve pravosudne djelatnike uključene u aktivnosti predviđene Prijedlogom uredbe. Čini se da je osobito potrebno posebno osposobljavanje usmjereno na potrebe ranjivih osumnjičenika, optuženika, svjedoka ili žrtava kako bi im se osigurao djelotvoran pristup pravosuđu digitalnim sredstvima.

1.8.

U suštini, cilj je predloženog djelovanja poboljšati učinkovitost pravosudnog sustava u smislu smanjenja i pojednostavnjenja administrativnog opterećenja, skraćivanja trajanja i smanjenja troškova rješavanja predmeta i njegov rezultat mora biti bolji i ravnopravniji pristup pravosuđu. U tom pogledu, ne dovodeći u pitanje gore navedeno, EGSO smatra da predloženo djelovanje donosi korist za prekograničnu trgovinu i konkurentnost europskog gospodarskog i socijalnog sustava.

2. Opće napomene

2.1. Sadržaj Uredbe

2.1.1.

Predloženom uredbom utvrđuje se pravni okvir za elektroničku komunikaciju u kontekstu postupaka prekogranične pravosudne suradnje u građanskim, trgovačkim i kaznenim stvarima te pristup pravosuđu u građanskim i trgovačkim stvarima s prekograničnim implikacijama kako je uređeno postojećim pravom.

2.1.2.

Uredbom se utvrđuju i pravila o upotrebi i priznavanju elektroničkih usluga povjerenja, pravnim učincima elektroničkih dokumenata i upotrebi videokonferencije ili druge dostupne tehnologije za komunikaciju na daljinu za saslušanje osoba u građanskim, trgovačkim i kaznenim stvarima. Međutim, Uredbom nisu obuhvaćena pravila za izvođenje dokaza u građanskim i trgovačkim stvarima te se njome ne uvode novi postupci.

2.1.3.

Kako bi bila sigurna i pouzdana, Uredba se oslanja na decentralizirani IT sustav koji se sastoji od interoperabilnih IT sustava i pristupnih točaka za koje su odgovorne i kojima upravljaju pojedinačne države članice, agencije i tijela Unije, putem kojih se odvija prekogranična razmjena između nadležnih tijela država članica.

2.1.4.

Predviđena je europska elektronička pristupna točka na europskom portalu e-pravosuđe, koja je dio tog decentraliziranog IT sustava i koju sve fizičke i pravne osobe mogu u jednakim uvjetima upotrebljavati za elektroničku komunikaciju sa sudovima i nadležnim tijelima u građanskim i trgovačkim stvarima s prekograničnim implikacijama.

2.1.5.

Sudovi i nadležna tijela država članica stoga su obvezni u sudskim postupcima prihvatiti elektroničku komunikaciju, koja se smatra jednakovrijednom komunikaciji u papirnatom obliku. Međutim, ostaje diskrecijsko pravo fizičkih osoba da se odluče za sredstva elektroničke komunikacije ili da se koriste komunikacijom u papirnatom obliku, što nadležna tijela ni u kojem slučaju ne mogu odbiti.

2.1.6.

Uredbom se utvrđuju i uvjeti za upotrebu videokonferencije ili druge tehnologije za komunikaciju na daljinu u prekograničnim građanskim i trgovačkim postupcima. Utvrđena su i pravila o saslušanju osumnjičenika, optuženika ili osuđenika i saslušanju djece putem videokonferencije ili druge tehnologije za komunikaciju na daljinu.

2.2. Kontekst

2.2.1.

Regulatorna inicijativa temelji se na postavci da bi pojedinci i pravni subjekti trebali moći brzo, troškovno učinkovito i transparentno te bez diskriminacije ostvarivati svoja prava i ispunjavati svoje obveze. Osim toga, učinkovit pristup pravosuđu u razumnom roku ključan je aspekt prava na pošteno suđenje, koje je utvrđeno člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. (3)

2.2.2.

Na razini EU-a već postoji skup instrumenata osmišljenih da poboljšaju pravosudnu suradnju i pristup pravosuđu u prekograničnim građanskim, trgovačkim i kaznenim stvarima. Nekima od njih uređuje se komunikacija među tijelima, što u nekim slučajevima uključuje i komunikaciju s agencijama i tijelima EU-a za pravosuđe i unutarnje poslove (PUP). Međutim, većina tih instrumenata ne predviđa da se ta komunikacija odvija digitalnim sredstvima, a čak i kad to predviđaju, nedostaju sigurni i pouzdani digitalni kanali komunikacije ili nije predviđeno priznavanje elektroničkih dokumenata, potpisa i pečata.

2.2.3.

Zdravstvena kriza pokazala je i da slučajevi više sile utječu na neometano funkcioniranje pravosudnih sustava država članica zbog potpune zabrane kretanja stanovništva. Zdravstvena kriza utjecala je i na pravosudnu suradnju i pristup pravosuđu u prekograničnim sporovima EU-a te je iznijela na vidjelo potrebu da se osigura sigurna, trajna i otporna komunikaciju, među ostalim i kako bi se izbjeglo ugrožavanje neometanog poslovanja.

2.2.4.

U tom pogledu, pravilima iz prijedloga nastoji se poboljšati pristup pravosuđu u jednakim uvjetima te učinkovitost i otpornost komunikacijskih tokova svojstvenih pravosudnoj suradnji u EU-u. Upotrebom digitalnih tehnologija smanjuje se administrativno opterećenje pravosudnih sustava, skraćuje se vrijeme obrade predmeta, komunikacija postaje sigurnija i pouzdanija te se automatizira postupanje u predmetima.

2.2.5.

Inicijativa Komisije proizlazi i iz potrebe da se izbjegne da razvoj informatičkih rješenja na nacionalnoj razini dovede do fragmentiranih rješenja koja nisu kompatibilna s potrebom za osiguravanjem jedinstvenog djelovanja na razini EU-a.

2.2.6.

Prijedlogu uredbe prethodila je Komunikacija o digitalizaciji pravosuđa u EU-u iz prosinca 2020., kojom se osuvremenjuje regulatorni okvir za prekogranične postupke EU-a u građanskom, trgovačkom i kaznenom pravu, u skladu s načelom „digitalizacija kao standard”, i prepoznaje potreba za izbjegavanjem svih oblika socijalne isključenosti. Ovim se prijedlogom dopunjuje i Prijedlog uredbe o računalnom komunikacijskom sustavu za prekogranične građanske i kaznene postupke (takozvani sustav e-CODEX) (4) te je u skladu s Uredbom eIDAS (5) jer se njime uvode odredbe o upotrebi usluga povjerenja. Komisija je u lipnju 2021. donijela i Prijedlog o izmjeni Uredbe eIDAS radi uspostave okvira za europski digitalni identitet. (6)

2.3. Posebne napomene

2.3.1.

EGSO se slaže s pristupom Komisije i ciljevima koji se žele postići. Također smatra da je ključno zaštititi i zajamčiti niže navedene elemente.

2.4. Obrada podataka i kibersigurnost

2.4.1.

Za provedbu Uredbe potrebno je uspostaviti i održavati decentralizirani IT sustav sastavljen od mreže nacionalnih IT sustava i interoperabilnih pristupnih točaka za koje je odgovorna i kojima upravlja svaka država članica, institucija ili agencija EU-a, radi sigurne i pouzdane prekogranične razmjene informacija. Važno je osigurati da subjekt zadužen za operativno upravljanje komponentama sustava ne pohranjuje i ne obrađuje podatke, i da je korišteni hardver prikladan za potporu IT sustavu. EGSO pozdravlja činjenicu da se prijedlogom predviđa da će Komisija, ako države članice još nisu razvile odgovarajuće nacionalne IT sustave, staviti na raspolaganje referentni implementacijski softver koji države članice mogu koristiti ako žele.

2.4.2.

Važna je dostupnost odgovarajuće širine pojasa (što je skupa komponenta usluga videoveze). Preporučena širina pojasa mora biti najmanje 1,5 – 2 megabita u sekundi za IP mreže (ili najmanje 384 kilobita u sekundi za ISDN mreže). Sustave za videovezu trebalo bi projektirati s maksimalnim kapacitetom širine pojasa, a i za sustave s maksimalnim kapacitetom trebalo bi uzeti u obzir pouzdanost i učinkovitost mrežne veze jer najmanji prekid ili neusklađenost mogu ograničiti sposobnost sustava da pruži dobru uslugu.

2.4.3.

EGSO stoga ističe da je potrebno osigurati tehničku prikladnost za digitalnu komunikaciju koja se upotrebljava i zaštititi sustave, mreže i podatke od kibernapada, imajući na umu da su slabosti dvaju predviđenih sustava, na papiru (fizički) i u podacima (u digitalnom načinu rada), potpuno različite te da se sustavi i mreže moraju zaštititi jamčenjem cjelovitosti podataka koji se u njima prenose i pohranjuju, na temelju važećih pravila o zaštiti osobnih podataka. Predmetni IT sustavi i digitalne komunikacijske tehnologije također moraju biti dostupni u skladu sa zahtjevima iz Direktive o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga i iz Direktive o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora .

2.4.4.

Kao što je EGSO već istaknuo u svojem mišljenju SOC/573 „Paket o interoperabilnosti” od 23. svibnja 2018. (7), s obzirom na osjetljivu prirodu razmijenjenih informacija ključno je zajamčiti poštovanje pravila o zaštiti osobnih podataka kao i sigurnost svih uključenih podataka i sustava.

2.4.5.

Videoprijenosi bi, ne samo u kaznenim postupcima nego i u građanskim i trgovačkim stvarima, trebali biti zaštićeni od nezakonitog presretanja koje provode treće strane upotrebom odgovarajućih tehničkih sredstava proporcionalnih svakom konkretnom slučaju. U tom bi pogledu trebalo osigurati usklađenost s postojećim pravilima o kibersigurnosti i sadržajem predložene Direktive NIS 2 (8).

2.5. Osposobljavanje

2.5.1.

EGSO naglašava da je osposobljavanje pravosudnih djelatnika u području prava EU-a ključan alat za osiguravanje ispravne i djelotvorne primjene Uredbe. Komisija je u cilju pripreme pravosudnih djelatnika za buduće izazove donijela i europsku strategiju za pravosudnu izobrazbu za razdoblje 2021. – 2024. (9) kako bi ih se obučilo za upotrebu digitalnih alata u svakodnevnom radu. U tu je svrhu ključno pravodobno organizirati ciljane aktivnosti osposobljavanja za sve pravosudne djelatnike uključene u aktivnosti predviđene Prijedlogom uredbe.

2.5.2.

Čini se da je osobito potrebno posebno osposobljavanje usmjereno na potrebe ranjivih osumnjičenika, optuženika, svjedoka ili žrtava kako bi im se osigurao djelotvoran pristup pravosuđu digitalnim sredstvima.

2.6. Digitalni i papirnati alat

2.6.1.

Cilj je Prijedloga uredbe bez ikakve diskriminacije omogućiti fizičkim i pravnim osobama digitalnu komunikaciju sa sudovima i nadležnim tijelima i sudjelovanje u raspravama putem videokonferencije ili druge dostupne tehnologije za komunikaciju na daljinu bez dodatnih posebnih troškova osim onih povezanih s upotrebom računala i pristupom internetu.

2.6.2.

EGSO smatra ključnim da se ipak zadrži mogućnost korištenja kanala komunikacije u papirnatom obliku za fizičke i pravne osobe i da se informacije pružaju u pristupačnim formatima kako bi se pristup pravosuđu osigurao za sve, uključujući ranjive osobe, djecu i osobe kojima je potrebna tehnička pomoć, koje žive u udaljenim područjima ili koje nemaju pristup digitalnim sredstvima ili potrebnim vještinama.

2.6.3.

Kad je riječ o videokonferencijama, koje se sustavno uvode u mnogim zemljama, također u svrhu pravosudne suradnje, treba napomenuti da, prema mišljenju Europskog suda za ljudska prava, sudjelovanje tuženika u postupcima putem videokonferencijske veze nije u suprotnosti s Konvencijom, ali njezino korištenje mora imati legitimnu svrhu. (10) Sudovi koji se koriste videokonferencijama trebali bi usto nastaviti poboljšavati kvalitetu videokonferencija i primjenjivati šifriranje videosignala kako bi se izbjeglo presretanje. U svojem mišljenju br. 14 (2011.) „Pravosuđe i informacijska tehnologija (IT)” Savjetodavno vijeće europskih sudaca (CCJE) naglašava da uvođenje IT-a na sudove u Europi ne bi smjelo ugroziti ljudske i simbolične vrijednosti pravosuđa. Ako korisnici pravosuđe doživljavaju kao isključivo tehničko, bez njegove stvarne i temeljne funkcije, postoji opasnost da se ono dehumanizira.

2.6.4.

U Sjedinjenim Američkim Državama videoveze se uglavnom upotrebljavaju za rasprave o određivanju jamčevine kako bi se smanjili troškovi i rizici prijevoza optuženika iz zatvora do suda. Znanstvenici s američkog sveučilišta Northwestern proučili su visine iznosa jamčevine prije i nakon uvođenja videoveze i zaključili da su se uz videokonferencije iznosi u prosjeku povećali za 51 % (11). Videokonferencije imaju učinak dehumanizacije i stavljaju optuženike u nepovoljan položaj u vizualnom i auditivnom smislu. U raspravama u vezi s imigracijom, ako se te osobe pojavljuju u videokonferencijama vjerojatnije je da će biti protjerane nego kada se osobno pojave, a isto vrijedi i za osobe koji traže azil. Važno je i ono što ljudi na sudu mogu vidjeti i čuti. Za funkciju zvuka nekih tehnologija za videokonferencije upotrebljava se filtar srednje pojasne širine kojim se isključuju niske i visoke govorne frekvencije, koje se obično upotrebljavaju za prijenos emocija, kao što je vidljivo iz izvješća koje je naručilo Ministarstvo pravosuđa SAD-a 2015. o raspravama putem videoprijenosa.

2.6.5.

Kad je riječ o korištenom softveru, treba napomenuti da dostupnost softverskih rješenja otvorenog koda, koja su u pogledu pouzdanosti i točnosti usporediva s najboljim industrijskim proizvodima, ima prednost da omogućava „upotrebu” izravno na podatkovnim centrima i mrežama ili na infrastrukturi kojom se upravlja zajedno s javnom upravom ili kojom upravlja javna uprava. Takvim bi se rješenjem izbjegli rizici od prekograničnih tokova unutar ili izvan EU-a povezani s rješenjima u oblaku neeuropskih poduzeća (čime bi se izbjegla primjena američkog zakona Cloud Act).

2.7. Povećanje učinkovitosti i konkurentnosti

2.7.1.

EGSO se slaže s Komisijom da upotreba alata za digitalnu komunikaciju u sudovima i nadležnim tijelima u državama članicama nesumnjivo može doprinijeti većoj učinkovitosti pravosudnog sustava jer je njihova svrha smanjiti kašnjenja i administrativno opterećenje, povećati pojednostavnjenje i ubrzati razmjenu informacija među nadležnim tijelima te smanjiti vrijeme i troškove obrade predmeta. Valja podsjetiti da je komunikacija na daljinu tijekom tekuće krize omogućila nastavak osiguravanja pristupa pravosuđu i zajamčila njegovu kvalitetu, učinkovitost i neovisnost kao ključne elemente vladavine prava i vrijednosti na kojima se temelji Europska unija.

2.7.2.

EGSO također smatra da su učinkoviti pravosudni sustavi ključni za provedbu europskog prava, kako je istaknuto u Komunikaciji Europske komisije „Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2019.” od 26. travnja 2019., u kojoj se pruža godišnji pregled pokazatelja relevantnih za neovisnost, kvalitetu i učinkovitost pravosudnih sustava na temelju podataka Europske komisije Vijeća Europe za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ).

2.7.3.

U tom se smislu smatra da mogućnost da fizičke i pravne osobe uključene u prekogranične transakcije imaju koristi od boljeg i ravnopravnijeg pristupa pravosuđu, nižih troškova i bržih postupaka za ostvarivanje svojih prava koristi prekograničnoj trgovini i poboljšava konkurentnost gospodarskog sustava općenito.

2.8.

Zaključno, EGSO napominje da bi se Prijedlogom trebale predvidjeti odgovarajuće zaštitne mjere za sljedeće aspekte:

(a)	sigurnost korištene tehnologije. Sigurnost i povjerljivost ključne su s obzirom na osjetljivu prirodu nekih sudskih rasprava. Jednako je važno i da informatički stručnjaci pažljivo procijene internetsku platformu koja će se upotrebljavati;

(b)	otvoreno pravosuđe. Predviđenim sustavom mora se osigurati usklađenost s načelom otvorenog pravosuđa (u smislu sudjelovanja, promatranja i dostupnosti);

(c)	digitalni jaz. Niska razina digitalnih vještina i ograničen pristup tehnologiji te niska razina pravne pismenosti i znanja mogu povećati prepreke pristupu digitalnim uslugama i ugroziti ciljeve koji se žele postići. Stoga svima treba osigurati pristup tehnologijama i mjerama potpore.

Bruxelles, 19. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (SL L 151, 7.6.2019., str. 70.).

(2) Direktiva (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora (SL L 327, 2.12.2016., str. 1.).

(3) Povelja Europske unije o temeljnim pravima (SL C 326, 26.10.2012., str. 391.).

(4) COM(2020) 712 final.

(5) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.).

(6) COM(2021) 281 final.

(7) Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Paket o interoperabilnosti” o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a (granice i vize) i o izmjeni Odluke Vijeća 2004/512/EZ, Uredbe (EZ) br. 767/2008, Odluke Vijeća 2008/633/PUP, Uredbe (EU) 2016/399 i Uredbe (EU) 2017/2226 (COM(2017) 793 final – 2017/0351 (COD)) i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a (policijska i pravosudna suradnja, azil i migracije) (COM(2017) 794 final – 2017/0352 (COD)) (SL C 283, 10.8.2018., str. 48.).

(8) COM(2020) 823 final.

(9) COM(2020) 713 final.

(10) ESLJP, Marcello Viola protiv Italije, 5. listopada 2006. Pravo na pošteno suđenje – Važnost prisutnosti optuženika u postupku.

(11) Lauren Kirchner, „How fair is Zoom-Justice?” (Koliko je poštena pravda preko Zooma?), portal The Markup, 9. lipnja 2020.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/83

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Uključivija Europa koja štiti: proširenje popisa područja kriminaliteta u EU-u na govor mržnje i zločine iz mržnje

(COM(2021) 777 final)

(2022/C 323/14)

Izvjestitelj: Cristian PÎRVULESCU

Suizvjestiteljica: Milena ANGELOVA

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 1.3.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	211/1/5

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) duboko je zabrinut zbog porasta govora mržnje i zločina iz mržnje u Europi u proteklih deset godina. Brojne studije i savjetovanja pokazuju da se broj incidenata značajno povećao te da je sve više pojedinaca i skupina izloženo napadima motiviranima mržnjom. O tim rastućim trendovima svjedoči i rad organiziranog civilnog društva u Europi, gdje i same organizacije postaju meta napada i sve više su primorane pomagati ugroženim pojedincima i zajednicama i štititi ih.

1.2.

EGSO podržava inicijativu Komisije te potiče Vijeće i Parlament da u potpunosti surađuju u obrani temeljnih vrijednosti EU-a. Smatra da su govor mržnje i zločin iz mržnje područja kriminaliteta koja ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 83. stavku 1. UFEU-a. Odlukom Vijeća da ih odredi kao takve omogućit će se naknadno utvrđivanje minimalnih pravila o definiranju kaznenih djela i sankcija u tom području kriminaliteta.

1.3.

Konkretno, na temelju raspoloživih dokaza, EGSO smatra da je došlo do značajnog i zabrinjavajućeg porasta zločina iz mržnje, da postoji jasna prekogranična dimenzija u smislu motiva, pokretača i posljedica, te da je potrebno zakonodavno i institucionalno djelovanje na razini EU-a ako se želi učinkovito spriječiti i suzbiti te vrste kaznenih djela.

1.4.

EGSO, poput Europskog suda za ljudska prava, smatra da, ako su djela koja predstavljaju teška kaznena djela usmjerena protiv tjelesnog ili duševnog integriteta osobe, samo učinkoviti kaznenopravni mehanizmi mogu osigurati odgovarajuću zaštitu i služiti kao odvraćajući čimbenik.

1.5.

Protiv govora mržnje i zločina iz mržnje mora se boriti bez obzira na to gdje su izraženi riječima ili djelima, tj. odvijaju li se u poslovnom okruženju, javnim manifestacijama, u okviru slobodnih aktivnosti ili u sklopu privatnih ili javnih usluga. Moglo bi se razmisliti i o poduzimanju ciljanijih mjera tamo gdje je veća vjerojatnost incidenata motiviranih mržnjom. Općenitiji cilj, koji bi se ostvario na različite načine i s različitim instrumentima, bio bi da javni prostori u Europi budu bez govora mržnje i zločina iz mržnje.

1.6.

EGSO poziva Komisiju da također obrati pozornost na izravne i neizravne učinke govora mržnje i zločina iz mržnje na uvjete za poduzetništvo i zapošljavanje te njihove posljedice na gospodarski i društveni razvoj te da ih istraži.

1.7.

Također bi trebalo posvetiti posebnu pozornost osviještenosti i vještinama kod osoba zaposlenih u zanimanjima koja imaju ključnu ulogu u borbi protiv govora mržnje i zločina iz mržnje, kao što su nastavnici, novinari i osoblje tijela kaznenog progona. Za osoblje tijela kaznenog progona, u skladu s najboljim praksama iz država članica EU-a, informiranje i osposobljavanje trebali bi biti obvezni i dio cjelokupne strategije za jačanje kapaciteta uključenih institucija.

1.8.

Žrtvama bi trebalo jamčiti odgovarajući pristup informacijama i posebnim mjerama zaštite koje se pružaju najranjivijim žrtvama kaznenih djela u skladu s Direktivom o pravima žrtava.

1.9.

Organizacije civilnog društva, uključujući socijalne partnere, također imaju ključnu ulogu u borbi protiv govora mržnje i zločina iz mržnje: s jedne strane obavljaju funkciju društvenog nadzora, a s druge strane svojim aktivnostima promiču djelovanje u skladu s vrijednostima. Treba ih zaštititi i podržati u njihovim naporima da zaštite prostore, zajednice, skupine, organizacije i medije od mržnje i diskriminacije, među ostalim promicanjem dobrovoljnih kodeksa ponašanja i razmjenom dobre prakse. U tom pogledu potrebno je više financijskih sredstava za mobilizaciju njihovih kapaciteta i stručnosti.

1.10.

Valja naglasiti i važnost sigurnih internetskih interakcija. Razvojem platformi društvenih medija i internetskih foruma stvoren je prostor u kojem neki vjeruju da mogu djelovati nekažnjeno. Postoji hitna potreba za suradnjom s nacionalnim regulatornim tijelima i platformama društvenih medija kako bi se mržnja na internetu brzo prepoznala, uklonila i istražila.

2. Opće napomene

2.1.

EGSO ističe da je zaštita dostojanstva, temeljnih prava i jednakosti sastavni dio ustroja Europske unije i demokratskih sustava država članica. Demokracija i sama Unija nisu mogući ako ljudi žive u strahu i sramu, ako su u svakodnevnom životu, radu, studiranju ili sudjelovanju u društvu i politici izloženi uznemiravanju ili napadima. Širenjem društvenih medija mržnja i stigmatizacija sve lakše i brže zadobivaju pristaše, a opasnost za djecu i mlade neprestano raste. Nemamo drugog izbora nego snažno i aktivno sprečavati širenje govora mržnje i zločina iz mržnje i boriti se protiv njih.

2.2.

U kontekstu vojne agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, čina koji EGSO u potpunosti osuđuje, došlo je do porasta dezinformacija i širenja govora mržnje u Europi. To nije novost, i države članice EU-a toga su sve svjesnije i otpornije na to. Ruska Federacija radi na izazivanju pomutnje, širenju propagande i dovodi u pitanje legitimnost demokracije i ljudskih prava. Sprečavanje i suzbijanje govora mržnje i zločina iz mržnje stoga je egzistencijalna odgovornost EU-a i država članica.

2.3.

Za uspješnu borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje neophodan je zajednički temelj. Europska su društva međusobno isprepletena, a sa slobodom kretanja stvara se sve povezaniji društveni i javni prostor. Države članice imaju u rukama glavne alate za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje, ali neće biti baš uspješne u tome bez jasne predanosti, suradnje i sinergije koje počivaju na odgovarajućim zakonodavnim instrumentima EU-a i usklađenim definicijama, pristupima i mogućnostima za učenje i prijenos politika. Svi napori u tu svrhu trebali bi poštovati temeljna prava sadržana u Povelji Europske unije o temeljim pravima.

2.4.

EGSO je u više navrata istaknuo da EU i države članice moraju odlučnije djelovati kako bi zaštitili temeljna prava i suzbili cijeli niz diskriminirajućih ponašanja i ponašanja temeljenih na mržnji. U tom pogledu preporučuje da Komisija uskladi prijedlog s drugim ključnim dokumentima politike kao što su Nova strategija za provedbu Povelje o temeljnim pravima, Unija ravnopravnosti: Akcijski plan EU-a za antirasizam za razdoblje 2020. – 2025., Strategija za rodnu ravnopravnost i Strategija za ravnopravnost LGBTIQ osoba, strateški okvir EU-a za jednakost, uključivanje i sudjelovanje Roma, Strategija EU-a za suzbijanje antisemitizma i njegovanje židovskog načina života, Strategija o pravima osoba s invaliditetom i Strategija za prava žrtava.

2.5.

U prijedlogu Komisije sveobuhvatno su navedene značajke koje pojedinci i skupine izložene govoru mržnje i zločinima iz mržnje mogu imati, kao što su rasa, etnička pripadnost, jezik, religija, nacionalnost, dob, spol, seksualna orijentacija, rodni identitet, rodno izražavanje, spolna obilježja ili bilo koje drugo temeljno obilježje ili kombinacija takvih obilježja. Mogli bismo dodati i sve ideološke i političke razloge te druga uvjerenja i vrijednosti utemeljene na savjesti. EGSO smatra da bi također trebalo identificirati rizike i prijetnje i ispitati ih s obzirom na njihov društveno-kulturni kontekst. Dosadašnja i nova istraživanja mogla bi pokazati u kakvim situacijama najčešće dolazi do govora mržnje i zločina iz mržnje.

2.6.

Govor mržnje i zločini iz mržnje mogu biti usmjereni na poduzetnike ili osoblje poduzeća, npr. na one koji su u izravnom kontaktu sa strankama. To štetno utječe i na pojedince i na predmetno poduzeće. Govor mržnje i zločin iz mržnje također mogu imati neizravan negativan učinak na opće poslovno i gospodarsko okruženje jer povećavaju nesigurnost, nestabilnost i konflikte.

2.7.

EGSO smatra da postoji velika potreba za podizanjem svijesti i obrazovanjem o razumijevanju učinaka i ozbiljnosti govora mržnje i zločina iz mržnje te o njihovu prepoznavanju i suzbijanju u svakodnevnom životu. To se odnosi na osobe svih dobnih skupina: djecu, mlade i odrasle. Svi oblici podizanja svijesti i obrazovanja (informativni materijali, osposobljavanje, proizvodi) trebali bi biti dostupni u pristupačnim oblicima.

2.8.

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti i osnaživanju svijesti i vještina kod osoba u zanimanjima koja imaju ključnu ulogu u borbi protiv govora mržnje i zločina iz mržnje. Nastavnici, na primjer, imaju važnu ulogu u oblikovanju ponašanja školske djece. Novinari imaju jedinstvenu ulogu sa stajališta slobode izražavanja. Osoblje tijela kaznenog progona, policija, tužitelji, suci i državni službenici imaju središnju ulogu u rješavanju predmeta i razvoju preventivnog pravnog okvira i drugih mjera.

2.9.

Političari snose glavnu odgovornost za cjelokupni sustav vladavine prava i temeljnih prava. Njihova odgovornost počinje od trenutka kada zatraže potporu građana, ali nažalost neki političari i stranke to čine tako da šire strah i ciljaju na određene manjine i društvene skupine. Ta je vrsta izborne mobilizacije opasna i mora se suzbijati. Neki političari mogu, pri obavljanju javnih dužnosti, doći u iskušenje da se koriste institucionalnim i pravnim instrumentima za promicanje diskriminacije ili izbjegavanje borbe protiv nje, što može imati još ozbiljnije posljedice. EGSO poziva sve političke čelnike i političke stranke da djeluju odgovorno, u okviru i duhu uključive demokracije.

2.10.

S tim u vezi, neki čelnici političkih stranaka ili čak čelnici vlada, koji bi trebali jamčiti za uljudnost u javnom prostoru, dopustili su si da vrijeđaju i verbalno napadaju novinare, čime su mogli potaknuti nasilje nad njima. EGSO poziva političke čelnike i političke stranke da se prema novinarima i medijskim organizacijama odnose s poštovanjem te upućuje na formalno priznanje ozbiljnosti tog problema od strane četiri posebna međunarodna izvjestitelja za slobodu izražavanja.

2.11.

2.12.

EGSO ističe važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u sprečavanju i suzbijanju zločina iz mržnje. Te vlasti su najbliže građanima i mogu pratiti eventualno konkretiziranje takvih rizika i incidenata. Također mogu koristiti snagu solidarnosti i empatije kroz društvene i obrazovne programe, uz potporu središnjih vlada, organizacija civilnog društva i socijalnih partnera.

2.13.

Države su odgovorne za stvaranje okruženja u kojem se potiču prava na slobodu izražavanja, jednakost i nediskriminaciju. Države mogu poduzeti pozitivne političke mjere za borbu protiv diskriminacije kako bi se uklonili temeljni uzroci koji potiču mržnju.

3. Posebne napomene

3.1.

Čini se da činjenice i argumenti izneseni u Komunikaciji Komisije podupiru stajalište da govor mržnje i zločini iz mržnje ispunjavaju kriterije postavljene za kaznena djela u EU-u, uključujući njihovu ozbiljnost, opseg i razvoj, kao i njihovu prekograničnu dimenziju.

3.2.

U Komunikaciji se pravilno opisuje ozbiljna priroda govora mržnje i zločina iz mržnje na temelju činjenice da su u suprotnosti sa zajedničkim vrijednostima i temeljnim pravima EU-a te zbog njihova štetnog utjecaja na pojedince, zajednice i društvo u cjelini. Vrijednosti EU-a podupiru otvoreno društvo, što je važno za građane, poduzeća i organizacije. Jednakost je duboko ukorijenjena u vrijednostima EU-a, a jednake mogućnosti postavljaju temelj za društveni napredak. Raznolikost i pluralizam njegov su sastavni dio. Ravnopravnost je izvor inovacija i stvara ekonomsku dodanu vrijednost.

3.3.

S obzirom na sve veće napore koje države članice ulažu u borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje u svojem kaznenom pravu te potrebu da se izbjegne rascjepkanost između država članica i osnaže jednaki uvjeti u cijelom EU-u, čini se da je zajednički okvir kaznenog prava EU-a prikladan za rješavanje govora mržnje i zločina iz mržnje, uz poštovanje nacionalnih pravnih sustava i članka 2. Ugovora.

3.4.

Istodobno valja poštovati nadležnosti EU-a u području kaznenog prava, što omogućuje određivanje minimalnih pravila s pomoću direktiva prenesenih u nacionalno zakonodavstvo.

3.5.

Prema mišljenju EGSO-a, važno je govor mržnje i zločin iz mržnje smatrati područjem zločina sa zajedničkim ishodištem koje se temelji na mržnji zasnovanoj na predrasudama prema osobama ili skupinama. To zahtijeva cjelovito rješavanje problema govora mržnje i zločina iz mržnje i izbjegavanje izoliranog pristupa različitim oblicima ili ciljevima mržnje, posebno s obzirom na razlike između država članica. EGSO također poziva na razmatranje govora mržnje i zločina iz mržnje u odnosu na vrijednosti EU-a i temeljna prava u cjelini. Nadalje, poziva na utvrđivanje poveznica između govora mržnje i zločina iz mržnje s postojećim kaznenim djelima u EU-u. Pritom bi trebalo pojačati razmjenu informacija između tijela kaznenog progona i vlada.

3.6.

EGSO sa zanimanjem očekuje izradu definicije govora mržnje i zločina iz mržnje kao sljedećeg koraka te je spreman doprinijeti međuinstitucijskom savjetovanju. Ta je definicija ključna za pravnu sigurnost, ali i zaštitu temeljnih prava i osiguravanje dobre opće komunikacije. Okvirna odluka Vijeća o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima pruža relevantnu polazišnu točku za oblikovanje definicije koja bi se mogla primijeniti u tom širem kontekstu, a upotrijebile bi se i definicije Vijeća Europe.

3.7.

Definicije govora mržnje i zločina iz mržnje trebale bi obuhvaćati sve relevantne zaštićene značajke koje proizlaze iz temeljnih prava EU-a, uključujući spol/rod, rasnu ili etničku pripadnost, vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob i seksualnu orijentaciju, ali i ideološka uvjerenja i uvjerenja temeljena na savjesti. Iako se zaštićene značajke međusobno razlikuju, u definiciji bi se morale naći i različite značajke u skladu s istim načelima. Također treba izbjegavati fragmentirani pristup različitim manjinama i skupinama, a umjesto toga koristiti opće izraze primjenjive na cijeli spektar predmetnih zaštićenih značajki. Nadalje, definicija mora biti dovoljno uključiva da može odgovoriti na nove vrste društvenih pojava koje će se s vremenom pojaviti.

3.8.

Definicije bi trebale obuhvatiti sve oblike djelovanja i izražavanja, bili oni usmeni ili pisani, bez obzira na to gdje se pojavljuju, bilo to na poslu, na javnim manifestacijama, ili pristupu privatnim ili javnim uslugama itd. Također bi trebale uključivati izraze s interneta i izvan njega.

3.9.

Iako bi trebale biti sveobuhvatne, one ne mogu biti posve jednoznačne, pa je stoga pri njihovoj primjeni uvijek potrebna prosudba na temelju dokaza stavljenih u relevantan kontekst. Jedan od načina za postizanje ujednačene primjene definicija i pravila bio bi davanje zajedničkih smjernica o čimbenicima koje treba uzeti u obzir.

3.10.

Također je važno osigurati da definicije i pravila ne izazovu učinak suprotan njihovoj svrsi. Na primjer, ne bi trebalo stigmatizirati riječi koje se tradicionalno upotrebljavaju na neutralan način. To se također odnosi na stvaranje zajedničkih pravila za zaštitu svih skupina, a ne na specificiranje pojedinih skupina.

3.11.

Pri definiranju govora mržnje i kaznenih djela te odgovarajućih sankcija važno je pojasniti njihov odnos s temeljnim pravima u cjelini. To je posebno važno u pogledu slobode izražavanja i informiranja, uključujući uvjete kojima se opravdava ograničavanje slobode izražavanja pojedinaca i medija. U skladu s tim, možda će trebati pojasniti i povezanost s drugim temeljnim pravima.

3.12.

Iako se govor mržnje i zločin iz mržnje mogu smatrati zasebnim područjem kriminaliteta, oni se u određenoj mjeri preklapaju s postojećim kaznenim djelima u EU-u. Međutim, postojeća kaznena djela u EU-u ne obuhvaćaju sve oblike govora mržnje i kaznenih djela jer se na tom području kriminaliteta javljaju različiti oblici i različiti sadržaji. To je dobro prikazano u „piramidi mržnje”, koja počinje s govorom na osnovi pristranosti i preko diskriminacije dovodi do fizičkog nasilja pa čak i terorizma.

3.13.

Kako je navedeno u Komunikaciji, rješavanje problema govora mržnje i zločina iz mržnje nije samo sadržajno, već i postupovno pitanje. Stoga je potrebno obratiti dužnu pozornost na pitanja povezana s pristupom informacijama, pravosuđem i pravnim sredstvima. Iako su zločini iz mržnje i govor mržnje priznati i uređeni na nacionalnoj razini, u provedbi/izvještavanju/istragama postoje brojni nedostaci. Ako se takvi zločini iz predrasuda ne prijave kao takvi i pravilno ne istraže, podaci o njihovoj raširenosti u državama članicama na razini EU-a neće biti pouzdani.

3.14.

Uvrštavanje zločina iz mržnje i govora mržnje na popis kaznenih djela EU-a ključno je za zaštitu prava žrtava. Ako se razlozi za incidente iz mržnje, primjerice invaliditet, ne priznaju, tada pravilo iz Direktive EU-a o pravima žrtava (koja obuhvaća žrtve kaznenih djela) neće nužno vrijediti. S porastom broja incidenata trebalo bi posvetiti veću pozornost zaštiti žrtava. Stoga bi žrtvama trebalo na odgovarajući način zajamčiti pristup informacijama i posebnoj zaštiti koja se pruža najranjivijim žrtvama zločina u skladu s Direktivom o pravima žrtava.

3.15.

Kao i u slučaju Okvirne odluke, koju su sve države članice prenijele u nacionalno pravo radi kriminaliziranja govora mržnje, možemo vidjeti da sve države članice ne napreduju jednakim tempom. Prenošenje i provedba nisu uvijek bili pravilni ili potpuni, zbog čega je Komisija bila primorana protiv nekih država članica pokrenuti postupke zbog povrede. To je scenarij koji bi se mogao ponoviti. Potrebna je veća suradnja s vladama država članica, parlamentima i akterima civilnog društva kako bi se osigurala suradnja i predanost.

3.16.

Valja naglasiti i važnost sigurnih internetskih interakcija. Razvojem platformi društvenih medija i internetskih foruma stvoren je prostor u kojem neki vjeruju da mogu djelovati nekažnjeno. Kao što je vidljivo iz raznih istraživačkih izvješća, postoji izravna veza između govora mržnje na internetu i širenja ponašanja temeljenog na mržnji izvan interneta. Postoji hitna potreba za suradnjom s nacionalnim regulatornim tijelima i platformama društvenih medija kako bi se mržnja na internetu brzo prepoznala uklonila i istražila.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/88

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj agenciji za droge

(COM(2022) 18 final – 2022/0009 (COD))

(2022/C 323/15)

Izvjestiteljica:	Milena ANGELOVA
Suizvjestiteljica:	Małgorzata BOGUSZ

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće, 11.3.2022. Europski parlament, 7.3.2022
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	202/1/5

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja prijedlog o osnivanju Agencije Europske unije za droge (EUDA), ugrađen u strateški okvir predviđen Strategijom EU-a u području droga za razdoblje 2021. – 2025. (1) i Akcijskim planom EU-a u području droga za razdoblje 2021. – 2025. (2). Odbor podržava njegov pojačani mandat usmjeren na pružanje brzog, koordiniranog i učinkovitog odgovora na sve veće izazove povezane sa širenjem droga i nedopuštenih tvari, čije je tržište iznimno otporno. Poziva na donošenje odlučnih mjera, ne samo u cilju iskorjenjivanja trgovine takvim tvarima, nego i radi ulaganja maksimalnih napora za sprečavanje njihove uporabe i, što je jednako važno, pružanje pomoći pogođenim ili ovisnim osobama kako bi se izliječile i ponovno integrirale u društvo i kako nitko ne bi bio zapostavljen.

1.2.

EGSO naglašava da je važno svima osigurati jednaki pristup obrazovanju, osposobljavanju i kvalitetnim radnim mjestima i aktivno ih u to uključiti jer je svjestan da su mladi koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET-ovi), nezaposleni i marginalizirane osobe često najlakše mete trgovaca drogom. Ističe važnu ulogu koju u tom procesu ima zajedničko djelovanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva, i to ne samo na nacionalnoj već i na regionalnoj i lokalnoj razini te poziva na to da se takvo djelovanje promiče, podržava i financira.

1.3.

EGSO naglašava ulogu socijalnih partnera i organiziranog civilnog društva u svim fazama borbe protiv širenja i uporabe droga i nedopuštenih tvari, osobito u okviru kampanja za informiranje javnosti i podizanje svijesti kojima se ljude dobro upoznaje sa štetnim posljedicama uporabe droga, rizicima korištenja takvih tvari te s tim gdje i kako dobiti pomoć i potporu ako su pogođeni tim problemom ili pate od ovisnosti.

1.4.

EGSO pozdravlja predanost buduće EUDA-e preuzimanju veće koordinacijske i preventivne uloge te napominje da nacionalne kontaktne točke imaju nezamjenjivu ulogu u tim nastojanjima. Poziva Europsku komisiju i države članice da ulože maksimalne napore i nacionalnim kontaktnim točkama osiguraju dostatna organizacijska, tehnička i financijska sredstva kako bi mogle djelotvorno obavljati svoje proširene zadaće. Kako bi se osiguralo prikupljanje aktualnih i pouzdanih podataka, EGSO predlaže uspostavu i usvajanje zajedničke metodologije i pristupa.

1.5.

Ukazuje na važnost uspostave mreže forenzičkih i toksikoloških laboratorija, koja će bolje povezivati nacionalne laboratorije. U okviru mreže poticala bi se razmjena informacija o novim kretanjima i trendovima, kao i razmjena podataka te bi se podupiralo osposobljavanje forenzičkih stručnjaka za droge. EGSO pozdravlja ideju da se radi postizanja ekonomije razmjera uspostavi mreža virtualnih laboratorija, koju bi mogli uspostaviti i klasteri država članica koje su geografski bliske ili se suočavaju sa sličnim rizicima u pogledu uvoza i širenja droga.

2. Kontekst (3)

2.1.

Tržište droga, čija procijenjena maloprodajna vrijednost iznosi najmanje 30 milijardi EUR godišnje, glavni je izvor prihoda organiziranih kriminalnih skupina u EU-u. Osim ekonomskih posljedica, smrtnih slučajeva povezanih s drogama i drugog štetnog djelovanja na javno zdravlje, tržište droga ima i dalekosežnije posljedice, poput povezanosti sa širim kriminalnim aktivnostima i terorizmom, negativnog utjecaja na zakonito gospodarstvo, nasilja u zajednicama, štete za okoliš i sve važnijeg pitanja kako tržište droga može potaknuti korupciju i ugroziti upravljanje.

2.2.

U Europi se konzumira širok raspon droga, kao što su:

—	kanabis – upotreba je i dalje stabilna u velikim količinama,

—	kokain – postoje zabrinjavajuće indikacije potencijalnog štetnijeg djelovanja na zdravlje,

—	amfetamini – potražnja je i dalje stabilna,

—	metamfetamini – proizvodnja i trgovina ukazuju na potencijalnu povećanu uporabu u Europi,

—	proizvodi tipa MDMA – proizvodi visoke jačine predstavljaju posebno ozbiljan rizik za zdravlje,

—	nove psihoaktivne tvari – EMCDDA je krajem 2020. pratio oko 830 novih psihoaktivnih tvari,

—	LSD, DMT, gljive, ketamin i GHB – rjeđe se upotrebljavaju, ali također predstavljaju sve veći izazov za javno zdravlje,

—	heroin i druge opojne droge – uočen je potencijal za povećanu upotrebu.

2.3.

Procjenjuje se da je više od 83 milijuna odraslih osoba u EU-u tijekom svojeg životnog vijeka probalo nedopuštene droge. U EU-u je 2019. zabilježeno najmanje 5 150 smrtnih slučajeva od predoziranja. Od 2012. ta je brojka svake godine u porastu, uključujući među tinejdžerima u dobi od 15 do 19 godina. Opseg uporabe stimulansa i njihove najprisutnije vrste razlikuju se među zemljama, a u nekim državama članicama određene se „meke” tvari mogu kupiti bez ograničenja. Sve je više indikacija da bi se mogao povećati broj osoba koje ubrizgavaju stimulanse. Sve vrste droga u pravilu češće upotrebljavaju muškarci, a ta se razlika dodatno povećava zbog intenzivnijih ili redovitijih obrazaca uporabe.

2.4.

Izvješća pokazuju da su 2020. uzgoj kanabisa i proizvodnja sintetičkih droga u Europskoj uniji bili na istoj razini kao prije pandemije. Tržište droga, koje u EU-u potiču organizirane kriminalne skupine, povezano je i globalno te je znatno potaknuto proizvodnjom droga u Južnoj Americi, Africi, Afganistanu, Kini, Maroku, Turskoj i zapadnom Balkanu. Afrika je važna zbog sve veće uloge koju preuzima kao područje nezakonite trgovine i tranzita, što bi moglo imati destabilizirajući utjecaj, negativno utjecati na sigurnost i upravljanje te dovesti do većih problema s drogom u regiji. EGSO stoga ističe važnost jačanja međunarodnih koordinacijskih napora koji se ulažu u otkrivanje novih nedopuštenih tvari i sprečavanje trgovine tim tvarima i njihova širenja.

2.5.

Podaci jasno pokazuju koliko se situacija u vezi s drogama promijenila u posljednjih 25 godina. Događaji proteklih godina također naglašavaju sve veću potrebu za brzim reagiranjem, zbog čega EU-u treba dodijeliti veće kapacitete kako bi se osiguralo rano prepoznavanje prijetnji koje proizlaze iz sve dinamičnijeg i prilagodljivijeg tržišta droga.

3. Opće napomene

3.1.

U skladu s prethodno izraženim stavovima o ovoj temi (4), EGSO pozdravlja Strategiju EU-a u području droga za razdoblje 2021. – 2025. i poziva na njezinu brzu provedbu. Strategija je usmjerena na zaštitu i poboljšanje dobrobiti društva i pojedinaca te javnog zdravlja, osiguravanje visoke razine sigurnosti javnosti i unapređenje zdravstvene pismenosti. EGSO pohvaljuje integriran i uravnotežen multidisciplinarni pristup utemeljen na dokazima koji se u Strategiji zauzima u pogledu fenomena droga na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini EU-a. Cijeni činjenicu da Strategija uključuje i perspektivu rodne ravnopravnosti i jednakosti u pogledu zdravlja, što je važno za određivanje novog smjera u borbi protiv ovisnosti o drogama i povezanih problema.

3.2.

Prioriteti i mjere u području nedopuštenih droga, koji se koordiniraju u okviru Strategije (5), trebali bi do 2025. imati sveobuhvatan učinak na neke ključne aspekte situacije s drogama u EU-u. Usklađenom, djelotvornom i učinkovitom provedbom mjera trebalo bi osigurati visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja, društvene stabilnosti i sigurnosti te doprinijeti podizanju svijesti. Trebalo bi što više smanjiti bilo kakve moguće nenamjerne negativne posljedice povezane s provedbom mjera te promicati i poštovati ljudska prava i održivi razvoj. Na temelju tih načela EGSO podupire pristup koji podrazumijeva uspostavu zasebne nadležnosti za sprečavanje dobrovoljne uporabe nedopuštenih droga i svih oblika ovisnosti o njima te borbu protiv njihova širenja.

3.3.

Fenomen droga sastavni je dio izazova u pogledu zdravlja i sigurnosti s kojima se Europa danas suočava. Zahvaljujući neprekidnom razvoju situacije i novim nerazvrstanim tvarima koje redovito pristižu na tržište, fenomen droga postaje sve složeniji i rašireniji. Prihodi koji se pritom ostvaruju također su snažan poticaj za korupciju, nasilje i nezakonite aktivnosti. Ta situacija zahtijeva veće napore na razini EU-a.

3.4.

EGSO se slaže sa zaključkom (6) da se tržište droga pokazalo izuzetno otpornim na poremećaje uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19. Trgovci drogom aktivno su se prilagodili ograničenjima putovanja i zatvaranjima granica. Na veleprodajnoj razini došlo je do promjene ruta i metoda, pri čemu se više oslanjalo na krijumčarenje u intermodalnim kontejnerima i putem komercijalnih lanaca opskrbe, a manje na dostavljače droge.

3.5.

Iako je tijekom prvotnih ograničenja kretanja došlo do poremećaja na maloprodajnim uličnim tržištima droga i određenih lokalnih nestašica, čini se da su se prodavači i kupci droga prilagodili situaciji povećanjem uporabe usluga za šifriranu razmjenu poruka, društvenih medija, internetskih izvora te poštanskih usluga i usluga dostave na kućnu adresu (7). Zbog toga se javlja zabrinutost da će jedan od mogućih dugoročnih učinaka pandemije biti daljnje poticanje tržišta droga s pomoću digitalnih sredstava.

3.6.

Na početku pandemije uočen je brz oporavak tržišta droga, dok su tijekom pandemije određeni aspekti trgovine ubrzani, primjerice isporuka većih količina, učestalija uporaba privatnih zrakoplova, povećana uporaba plovnih putova i beskontaktnih načina dostave droge krajnjim korisnicima. Ta kretanja predstavljaju veće izazove za tijela za izvršavanje zakonodavstva i iziskuju koordinirane preventivne mjere. Potencijalni odgovori na tu situaciju mogli bi se temeljiti na (8) poticanju međunarodne suradnje u cilju suzbijanja trgovine drogom, razmjeni i prijenosu obavještajnih podataka u vezi s izvršavanjem zakonodavstva, djelotvornim pristupima zabrani i primjerima najbolje prakse, uspostavi međunarodnih mehanizama odgovornosti i isporuke te uporabi podataka u stvarnom vremenu i sustava za praćenje u svrhu brzog otkrivanja promjena na tržištu droga i reagiranja na te promjene. EGSO je zadovoljan zbog uvrštavanja svih tih elemenata u prijedlog o proširenju revidiranog mandata buduće EUDA-e.

3.7.

EGSO smatra da bi mandat buduće EUDA-e trebao biti jasniji kako bi se:

—	obuhvatile opsežne obveze u pogledu kontroliranih prekursora za droge (9). To je prilika za istinsku obranu javnog interesa i osiguravanje jednakosti u borbi protiv droga na nacionalnoj i međunarodnoj razini te na razini EU-a,

—	posvetila jednaka pozornost pitanju iskorjenjivanja opskrbe drogom, ali i sprečavanju pristupa drogama, pomoći u rješavanju problema ovisnosti te rehabilitaciji pogođenih osoba i njihovoj ponovnoj integraciji u društvo.

4. Uporaba droga i nedopuštenih tvari

4.1.

EGSO ističe da postoje različite hipoteze o uporabi droga i nedopuštenih tvari koje mogu naštetiti ljudskom zdravlju, osobito u slučajevima kada nema zdravstvenih razloga za njihovu konzumaciju, kada se uzimaju bez liječničkog nadzora i kod ponavljane uporabe tijekom dugog vremenskog razdoblja. Budući da takvo ponašanje može dovesti do ovisnosti, osoba vrlo teško može samostalno riješiti problem, zbog čega je neophodna potpora specijaliziranih tijela i organizacija civilnog društva.

4.2.

Neki lijekovi, koje liječnici propisuju radi liječenja određenih zdravstvenih stanja i bolesti, primjerice benzodiazepini ili opijati/opojne droge, mogu prouzročiti ovisnost ako se ne uzimaju prema uputama. To može dovesti do kriminalnih radnji, kao što je nezakonita trgovina receptima ili lijekovima, što je također obuhvaćeno mandatom nove EUDA-e. Proteklih nekoliko godina povećava se broj i dostupnost novih benzodiazepina na tržištu droga u Europi, a sve više i u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Na dan 28. veljače 2021. EMCDDA je pratio 30 novih benzodiazepina putem sustava EU-a za rano upozoravanje. Više od 80 % tih benzodiazepina prvi je put otkriveno u razdoblju od 2014. do 2020. godine (10). Druga skupina lijekova, koje liječnici propisuju kao lijekove protiv bolova, opojne su droge koje korisnici znaju miješati s nedopuštenim drogama. Takvo ponašanje može dovesti do ovisnosti, ali i prouzročiti znatnu opasnost za zdravlje, pa čak i po život opasne komplikacije. To može dovesti i do počinjenja prijevara, primjerice kao kod (zakonite i nezakonite) trgovine receptima ili lijekovima.

4.3.

S obzirom na klinička ispitivanja koja se u SAD-u trenutno provode o tvarima koje su u skladu s pravom EU-a svrstane među lijekove (npr. MDMA, psilocibin, LSD), Agencija Europske unije za droge posebnu bi pozornost trebala posvetiti suradnji s Europskom agencijom za lijekove (EMA) u pogledu pojave tržišta EU-a za droge (droge kao takve, a ne njihove derivate) registrirane kao lijekove u sljedeće dvije do tri godine. To bi moglo dovesti do dvojnosti jer će određena skupina pacijenata upotrebljavati zakonito dostupan lijek registriran kao lijek, dok će druga skupina počiniti kazneno djelo zbog njegove nezakonite uporabe. To bi moglo dovesti do situacije u kojoj će zdrave osobe koje žele nabaviti neki lijek iz zakonitog izvora proizvedenog u skladu s propisima o dobrim proizvođačkim praksama simulirati simptome psihijatrijske bolesti za koje je taj lijek (droga) službeno registriran.

4.4.

EU se trenutačno suočava s velikim izazovima koji proizlaze iz činjenice da je relativno jednostavno osmisliti i staviti na tržište nerazvrstane tvari koje mogu izazvati ovisnost i naštetiti ljudskom zdravlju, a tu je i cijeli spektar tvari čija su uporaba i prodaja nezakonite, primjerice marihuana, heroin, kokain i amfetamini.

4.5.

Trgovci drogom izrazito su inovativni te neprestano osmišljavaju nove tvari. Mandat EUDA-e također obuhvaća utvrđivanje, otkrivanje, opisivanje i sprečavanje pojavljivanja, širenja i uporabe tih tvari. Osim toga, u EU-u je trenutačno raširena uporaba više tvari, koja štetno utječe na javno zdravlje. Nova EUDA trebala bi se baviti svim ostalim oblicima ovisnosti o tvarima u slučajevima kada se te tvari uzimaju s nedopuštenim drogama.

4.6.

Uporaba droga i nedopuštenih tvari pitanje je koje se tiče svih, s obzirom na to da donosi rizik od ovisnosti, koja ne šteti samo zdravlju pogođene osobe, nego joj može uništiti i cijeli život zatvarajući je u začarani krug droge u kojem nema mjesta za društveni život, obitelj, obrazovanje, posao ili bilo što drugo. Rizik od ovisnosti to je veći što je osoba mlađa, neiskusnija i manje obrazovana te kod neaktivnih i nezaposlenih osoba.

4.7.

Kako bi se ovisnike spriječilo da nauče simptome mentalnih bolesti čija je pojava indikacija za terapiju lijekovima (drogom), potrebno je uvesti pomnije praćenje interneta. Trenutačno je na temelju informacija dostupnih na internetu moguće dobiti recepte za droge koje se upotrebljavaju za liječenje nekih bolesti, kao što su ADHD i depresija. One se mogu nabaviti na legitiman način samo na temelju razgovora s pacijentom i psiholoških testova za koje se svatko može lako pripremiti s pomoću javno dostupnih informacija.

4.8.

Stoga se, zbog sve većeg broja ljudi koji upotrebljavaju lijekove s tvarima koje izazivaju ovisnost, čini opravdanim da mandat Agencije EU-a za droge obuhvaća šire aktivnosti povezane s javnim financiranjem te vrste lijekova. Javno financiranje opojnih lijekova, u vrijeme kada svatko može na društvenim mrežama naći upute o tome kako ispuniti psihološke testove za dobivanje takve vrste lijekova bez dodatnih mjera nadzora, dovest će do zlouporabe lijekova (droga) za koje se dobiva povrat troškova jer bi to bilo povoljnije od kupnje od trgovca.

5. Posebne napomene

5.1.

EGSO se slaže sa zaključkom (11), koji je potvrđen tijekom redovitih kontakata s EMCDDA-om i njegovim dionicima, o sve većem raskoraku između složenosti fenomena droga i odredbi aktualnog mandata EMCDDA-a. Uredba o osnivanju ne odražava stvarno stanje fenomena droga i nije usklađena sa zadaćama koje EUDA mora obavljati kako bi se suočila s tim izazovima i odgovorila na zahtjeve svojih glavnih dionika.

5.2. Revizija mandata EUDA-e

5.2.1.

U skladu sa svojim prethodnim mišljenjem, EGSO podupire napore koji se poduzimaju u borbi protiv nezakonitog širenja i uporabe nedopuštenih droga i spreman je podupirati preventivne kampanje i mjere koje se provode u tom pogledu. Izražava žaljenje zbog toga što u prijedlog nisu uvrštene njegove prijašnje preporuke o intenzivnom uključivanju organizacija civilnog društva u rad EUDA-e.

5.2.2.

EGSO ističe potrebu za proširenjem mandata EUDA-e suvremenijim pristupima i alatima otpornima na buduće promjene te podupire svih sedam novih područja dodatnih nadležnosti. Žali što pružanje informacija, kampanje za podizanje svijesti, mjere za pomoć u rješavanju problema ovisnosti i preventivne mjere nisu jasnije formulirane i što prijedlog ne uključuje sudjelovanje organizacija civilnog društva, njihovu dodanu vrijednost i sinergije koje stvaraju.

5.2.3.

Nadležnosti koje Agencija EU-a za droge dijeli s EMA-om u vezi s izdavanjem liječničkih recepata trebalo bi proširiti i na osmišljavanje osposobljavanja za liječnike koji izdaju recepte za kategoriju lijekova koje pravo EU-a svrstava u nedopuštene lijekove.

5.2.4.

EGSO predlaže da se svakom od sedam posebnih ciljeva dodaju određeni elementi:

—

kako bi bolje odgovorila i usmjerila se na problematiku praćenja uporabe više vrsta droga, odnosno ovisnosti o drugim tvarima kada su one povezane s uporabom droga, EUDA bi trebala krenuti od pretpostavke da je uporaba više tvari raširena među konzumentima droga i da ima štetan učinak na javno zdravlje. Djelotvorno rješavanje tog pitanja zahtijeva blisku suradnju na regionalnoj i lokalnoj razini te izravnu uključenost organizacija civilnog društva,

—

nacionalnim kontaktnim točkama potrebna je dodatna potpora za procjenu prijetnje koju predstavljaju nova kretanja u području nedopuštenih droga, koja bi mogla negativno utjecati na javno zdravlje, sigurnost i zaštitu, kao i potpora za razvijanje alata kojim se radnici koji su u kontaktu s ljudima koji koriste droge obavještavaju o tim kretanjima, jer one među prvima pomažu povisiti pripravnost EU-a za odgovor na nove prijetnje,

—

uspostava mreže forenzičkih i toksikoloških laboratorija, koja će okupljati nacionalne laboratorije. U okviru mreže poticala bi se razmjena informacija o novim kretanjima i trendovima i podupiralo osposobljavanje forenzičkih stručnjaka za droge. EGSO pozdravlja ideju da se radi postizanja ekonomije razmjera uspostavi mreža virtualnih laboratorija, koju bi mogli uspostaviti i klasteri država članica koje su geografski bliske ili se suočavaju sa sličnim rizicima u pogledu uvoza i širenja droga,

—

potrebno je ojačati ulogu mreže REITOX kako bi služila kao pouzdana baza podataka za izradu djelotvornih strategija za informiranje i prevenciju i omogućiti joj izdavanje upozorenja ako na tržištu postanu dostupne posebno opasne tvari. EGSO vidjeti priliku za optimizaciju postupka prikupljanja podataka u državama članicama uvođenjem jedinstvene znanstvene metodologije, uključujući automatiziranu dostavu podataka država članica, te povezivanjem relevantnih registara i baza podataka,

—

osmišljavanje kampanja na razini EU-a usmjerenih na prevenciju i podizanje svijesti o nedopuštenim drogama kako bi EUDA mogla poduzeti mjere na temelju analiza koje provodi. Usto, EUDA bi trebala moći podupirati države članice pri osmišljavanju nacionalnih kampanja te, u bliskoj suradnji s EMA-om, izraditi standardne vizualne oznake, koje bi trebale biti obvezne na pakiranjima lijekova koji sadržavaju tvari koje se mogu upotrijebiti za izradu droga,

—	provedba istraživanja i pružanje potpore, ne samo u vezi sa zdravstvenim temama, nego i tržištima droga i opskrbom drogom. Na taj bi se način sveobuhvatnije rješavalo pitanje droga,

—	preuzimanje veće međunarodne uloge i potpora vodećoj ulozi EU-a kad je riječ o politici o drogama na multilateralnoj razini.

5.3. Načini za osiguravanje neometanog djelovanja EUDA-e

5.3.1.

Nova EUDA mora revidirati dodjelu proračunskih sredstava država članica, koja bi trebalo procijeniti na temelju dostupnosti i kapaciteta priznatih i preporučenih službi koje se bave drogom. Kako bi mogle ispuniti prošireni mandat, nacionalne kontaktne točke moraju biti sigurne da će na predvidljiv i stabilan način primiti dostatna financijska sredstva i da se neće morati natjecati za dodjelu bespovratnih sredstava.

5.3.2.

Obavješćivanje i prevenciju, kako su istaknuti u članku 168. stavku 1. trećem podstavku UFEU-a, trebalo bi proširiti na konkretne aktivnosti lokalnih zajednica i pomoću njih promicati stvaranje poticajnog okruženja za osobe koje konzumiraju drogu kako bi na lokalnoj razini primile pomoć u borbi protiv ovisnosti. Važno je da lokalne zajednice primaju planove rada i znatnu potporu nadležnih tijela i EUDA-e.

5.3.3.

EGSO ističe da je ovisnost o drogama čvrsto povezana s problemima mentalnog zdravlja i proživljenim traumama. Stoga je u borbi protiv te ovisnosti potrebno riješiti njezine temeljne uzroke, a akcijski plan EUDA-e treba se zasnivati na psihološkom radu u skupinama kojima prijeti rizik od ovisnosti.

5.3.4.

Podaci pokazuju da, osim populacije kojoj je potrebna psihološka pomoć zbog prethodnih traumatičnih iskustava, postoji i skupina ljudi koji vjerojatno ne bi razvili ovisnost da nisu bili zaraženi bolešću COVID-19. Iz tog razloga EGSO preporučuje proširenje nadležnosti EUDA-e kako bi se obuhvatila problematika znatnog povećanja sklonosti ovisnosti uslijed ozbiljnih dugoročnih posljedica bolesti COVID-19.

5.3.5.

Djelotvorna provedba zabrane nedopuštenih droga istodobno zahtijeva učinkovito djelovanje u temeljima društva kako osobe koje su razvile ovisnost ne bi bile prepuštene same sebi, nego bi ih se podupiralo u odluci da se ne vrate konzumaciji droga. Unatoč povećanju javnih financijskih sredstava za borbu protiv trgovine drogom, pomaganje ljudima da se riješe ovisnosti i dalje je golem problem. Uzimajući u obzir najbolja iskustva država članica EU-a, EUDA bi veći dio svojih aktivnosti mogla preusmjeriti na psihološke uzroke zlouporabe droga.

5.3.6.

Zauzimanje globalnog i regionalnog pristupa tržištu droga u EU-u zahtijeva praćenje i pomno nadziranje kretanja u proizvodnji droga i nedopuštenih tvari u tradicionalno rizičnim regijama poput Južne Amerike, Afganistana, Afrike, Kine, Turske i zapadnog Balkana. Aktivna uloga organiziranih kriminalnih skupina koja se neprestano mijenja i doprinosi promjeni dinamike opskrbe i trgovine drogom iziskuje koordinirane napore svih relevantnih tijela na međunarodnoj razini, osobito onih uključenih u izvršavanje zakonodavstva i graničnu kontrolu. Samo intenzivna suradnja može doprinijeti otkrivanju koridora trgovine drogom kako bi se oni učinkovito prekinuli.

5.4. Nacionalne kontaktne točke

5.4.1.

Potrebno je proširiti ulogu i funkcije nacionalnih kontaktnih točaka. Njihov se rad znatno razlikuje ovisno o državi EU-a. Neke nacionalne kontaktne točke provode informativna, analitička i znanstvena istraživanja, održavaju stručna savjetovanja i bave se izdavačkom djelatnošću. Glavni ciljevi aktivnosti nacionalnih kontaktnih točaka trebali bi u većoj mjeri uključivati praćenje metodologije, standardizirane postupke prikupljanja, evaluacije i klasifikacije podataka te obradu, pohranu, analizu i širenje informacija u području potražnje za drogom i opskrbe drogom u EU-u. Nacionalne kontaktne točke trebale bi izraditi politiku o drogama i razviti aktivne odgovore na situaciju u tom području. Trebale bi raditi na pružanju informacija, potpori aktivnostima nacionalnih vlada i oblikovanju nacionalne politike o drogama i ovisnosti o drogama.

5.4.2.

Nacionalne kontaktne točke od ključne su važnosti za djelotvornu i brzu provedbu novog mandata EUDA-e. Samo snažna i dobro koordinirana mreža nacionalnih kontaktnih točaka može osiguravati relevantne podatke, i to ne samo one retrospektivne, nego i, što je najvažnije, podatke o pojavi novih štetnih tvari, njihovu otkrivanju i identifikaciji, mogućim kanalima distribucije itd. Budući da su za to nužni ozbiljni laboratorijski kapaciteti, potrebno je promicati regionalne unije i klastere i grupirati ih u zone visokog rizika, primjerice na vanjskim granicama EU-a, u blizini uobičajenih ruta za uvoz droga itd.

5.4.3.

Nacionalnim kontaktnim točkama potrebno je pružiti potporu te im što učinkovitije osigurati zajedničke smjernice i metodologije kako bi mogle prikupljati usporedive podatke i pokazatelje na kojima će temeljiti prelazak s puke borbe protiv širenja droga i nedopuštenih tvari na pitanja sigurnosti i zaštite.

5.4.4.

Države članice trebalo bi poticati na to da nacionalnim kontaktnim točkama dodijele više resursa, što uključuje informacije, tehnologiju, financijska sredstva itd. Potrebno je poduzeti maksimalne napore kako bi se nacionalnim kontaktnim točkama pomoglo u jačanju kapaciteta za izvršavanje novog proširenog mandata i preuzimanje veće uloge.

5.4.5.

Valja imati na umu da bi EUDA, osim uspostave mehanizama zajednice namijenjenih borbi protiv ovisnosti, trebala u suradnji s državama članicama razviti nacionalne sustave za suradnju u okviru kojih bi se osmišljavali i podupirali zajednički programi za skupine koje su potencijalno izložene riziku od ovisnosti o drogama. U smanjenju uporabe droga mogu pomoći samo snažne veze uspostavljene unutar lokalnih zajednica. Kao primjer takvih rješenja koja su već ostvarila pozitivne rezultate EUDA bi mogla upotrijebiti rješenja portugalske vlade.

5.4.6.

EGSO vidjeti priliku za poboljšanje sustava izvješćivanja nacionalnih kontaktnih točaka i izbjegavanje ulaganja dodatnog vremena i resursa u dvostruko izvješćivanje s obzirom na to da nacionalne kontaktne točke trenutačno moraju podnositi izvješća i budućoj EUDA-i i UN-u.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) SL C 102 I, 24.3.2021., str. 1.

(2) SL C 272, 8.7.2021., str. 2.

(3) Na temelju podataka Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA), Europsko izvješće o drogama za 2021., www.emcdda.europa.eu.

(4) SL C 56, 16.2.2021., str. 47., SL C 34, 2.2.2017., str. 182., SL C 177, 11.6.2014., str. 52., SL C 229, 31.7.2012., str. 85., SL C 69, 21.3.2006., str. 22.

(5) Strategija se ponajprije zasniva na temeljnim načelima prava EU-a i njome se u svakom pogledu podupiru temeljne vrijednosti EU-a: poštovanje ljudskog dostojanstva, sloboda, demokracija, ravnopravnost, solidarnost, vladavina prava i ljudska prava. Ujedno se temelji na međunarodnom pravu, relevantnim konvencijama Ujedinjenih naroda (UN) koje pružaju međunarodni pravni okvir za suočavanje s fenomenom nedopuštenih droga i na Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Strategijom se u obzir uzima razvoj politika na multilateralnoj razini i doprinosi ubrzavanju njihove provedbe.

(6) Jedan od glavnih zaključaka Europskog izvješća o drogama za 2021., https://www.emcdda.europa.eu/edr2021_en.

(7) Europsko izvješće o drogama za 2021.

(8) Europsko izvješće o drogama za 2021.

(9) Konvencija Ujedinjenih naroda protiv nezakonite trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima od 1988. obuhvaća kontrolirane prekursore za droge. UN je uveo detaljne odredbe i zahtjeve u vezi s kontrolom prekursora za proizvodnju droga koje se zloupotrebljavaju. Europski parlament i Vijeće donijeli su 11. veljače 2004. Uredbu (EZ) br. 273/2004 o prekursorima za droge (SL L 47, 18.2.2004., str. 1.).

(10) New benzodiazepines in Europe – a review (Pregled novih benzodiazepina u Europi), Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama, 2021. ISBN 978-92-9497-641-3.

(11) Evaluacija koju je Europska komisija provela 2018./2019. u skladu s procjenom učinka (radni dokument službi Komisije).

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/95

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Održivi ciklusi ugljika

(COM(2021) 800 final)

(2022/C 323/16)

Izvjestitelj: Arnold PUECH d’ALISSAC

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 21.1.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna Stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	221/0/4

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da je za rješavanje pitanja europske ugljične neutralnosti potrebno smanjiti emisije stakleničkih plinova, povećati ponore ugljika i pronaći zamjenu za fosilni ugljik u našem gospodarstvu. EGSO se stoga slaže s Komunikacijom Europske komisije da će se za postizanje tog cilja morati kombinirati sva sredstva i rješenja.

1.2.

EGSO podržava Komunikaciju Komisije, u kojoj se predlažu dva rješenja za uklanjanje i sekvestraciju ugljika: prirodna rješenja (sekvestracija ugljika u poljoprivredi) i industrijska tehnološka rješenja.

1.3.

EGSO smatra da sektor zemljišta (poljoprivreda, šumarstvo, tresetišta itd.) može imati aktivnu ulogu u borbi protiv globalnog zagrijavanja, a pritom pridonositi uspostavi ravnoteže u opskrbi hranom osiguravanjem dostatne količine kvalitetne hrane po pristupačnim cijenama za sve i zarade za proizvođače.

1.4.

EGSO naglašava da se pitanje održivih ciklusa ugljika mora sagledati iz svih aspekata. Naime, povećanje ponora ugljika i zamjena fosilnog ugljika u najvećoj mogućoj mjeri sigurno će dovesti do povećanja proizvedene biomase, što će utjecati na sektor zemljišta.

1.5.

Budući da je poljoprivredni sektor prirodno izvor emisija, EGSO smatra da će primjena praksi koje proizvode manje emisija biti izravno povezana s uspjehom razvoja održivog ciklusa ugljika. Naposljetku, odgovor na rastuću potražnju za hranom i uvođenje održivog ciklusa ugljika sutrašnjice nužno će zahtijevati prilagodbu poljoprivrednog sektora klimatskim promjenama.

1.6.

EGSO stoga vjeruje da bi sekvestraciju ugljika u poljoprivredi trebalo smatrati ne samo poslovnom prilikom nego i osnovnim elementom za budućnost europske poljoprivrede i šumarstva i instrumentom za djelovanje u području klime, kojim se pridonosi otpornosti ruralnih područja, u skladu s dugoročnom vizijom EU-a za ruralna područja (1).

1.7.

EGSO smatra da se ciljevi ugljične neutralnosti neće moći postići isključivo zajedničkom poljoprivrednom politikom (ZPP): ta politika mora uspostaviti okvir politika koje će omogućiti prijelaz na poljoprivredu s niskim emisijama ugljika (poljoprivreda koja ispušta manje emisija i više sekvestrira); potpora ulaganju u okviru ZPP-a može i treba financijski nagraditi skladištenje ugljika kao ekološku uslugu, i kao potpora dohotku za poljoprivrednike, ali skladištenje ugljika ne bi trebalo biti opći uvjet ZPP-a; što je još važnije, EGSO smatra da je potrebno dodatno promicati razvoj tržišta ugljika.

1.8.

Ugljični krediti moraju biti naknada za izvršene usluge, odnosno za sekvestraciju ugljika iz atmosfere, ali moraju i služiti kao potpora za tranziciju na poljoprivredni sektor s niskim emisijama ugljika. Stoga je potrebno ulagati u ugljične kredite u okviru transparentnog i pouzdanog sustava koji omogućuje odgovaranje na potrebe u pogledu sekvestracije, ali i smanjenje emisija stakleničkih plinova u pojedinom sektoru. Pouzdanost će se temeljiti na certificiranju koje vodi računa o okolnostima u državama članicama i koje će se prilagoditi teritorijalnom pristupu svake zemlje.

1.9.

Za razvoj sekvestracije ugljika u poljoprivredi bit će potreban jasan i zajednički pravni okvir država članica, uzimajući u obzir izazove za certificirane projekte sekvestracije ugljika navedene u Komunikaciji Europske komisije.

1.10.

EGSO upozorava da države članice nemaju jednake kapacitete za ulaganje u sekvestraciju ugljika i njezino podupiranje te da se one međusobno razlikuju po sposobnosti financiranja i upravljanja.

1.11.

Budući da se mjerama za ugljičnu prilagodbu na granicama poljoprivredni sektor ne štiti na odgovarajući način, EGSO preporučuje da se razmotre i uvezeni proizvodi te da se zajamči da se i novim i postojećim trgovinskim sporazumima zemlje izvoznice primora da se uključe u održive cikluse ugljika.

1.12.

Kad je riječ o industrijskim rješenjima, kao što su trajno skladištenje CO2 u geološkim formacijama ili mineralizacija ugljika u inovativnim agregatima, EGSO smatra da ta rješenja moraju biti održiva i sprečavati negativne posljedice za bioraznolikost, ekosustave i zajednice.

1.13.

Prijedlog o sekvestraciji ugljika u poljoprivredi mora biti dio sveobuhvatnije tranzicije prema održivom prehrambenom sustavu.

1.14.

Treba uzeti u obzir dobrobit radnika, predvidljivost profesionalnog razvoja i radne uvjete u poljoprivrednom sektoru, kao i potrebu za pravednom naknadom kako bi se poljoprivrednici i radnici uključili u tranziciju na niskougljično gospodarstvo i u njoj bili uspješni.

2. Opće napomene

Ugljična neutralnost do 2050.: rješenje za ispunjavanje obveza iz Pariškog sporazuma

2.1.

Eksponencijalni porast koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi od industrijske revolucije doveo je do ukupnog porasta globalne temperature. Znanstvenici se slažu da je do 2050. apsolutno nužno postići nultu neto stopu emisija na svjetskoj razini i da je za ograničavanje globalnog zagrijavanja na +1,5 oC nužno da globalne emisije dosegnu vrhunac do 2025. (2).

2.2.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama procjenjuje da bi zagrijavanje od + 2 oC moglo znatno povećati rizike za opskrbu hranom u nekim dijelovima svijeta. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) očekuje se da će se u razdoblju od 2009. do 2050. potrebe za hranom povećati za 70 % te da će biti potrebno prehranjivati 9 milijardi ljudi.

2.3.

Budući da naša proizvodnja hrane prirodno ovisi o klimi, moramo poduzeti mjere za prilagodbu klimatskoj krizi i krizi u prehrambenom sektoru.

2.4.

Cilj je Pariškog sporazuma ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5 oC, ili na najviše 2 oC. Europska unija stoga je donijela zeleni plan i u Europski zakon o klimi uključila cilj ugljične neutralnosti do 2050. godine. U tu je svrhu poduzela dvije ključne inicijative:

—	smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. u okviru zakonodavnog prijedloga „Spremni za 55 %”,

—	recikliranje ugljika iz tokova otpada, održivih izvora biomase ili atmosfere (kružno gospodarstvo, održivo biogospodarstvo, tehnologije za hvatanje i upotrebu ugljika).

Potreba za povećanjem uklanjanja ugljika

2.5.

S obzirom na te okolnosti, EGSO se slaže s Komunikacijom Europske komisije u kojoj se predlažu dva rješenja za uklanjanje i sekvestraciju ugljika: prirodna rješenja (sekvestracija ugljika) i industrijska tehnološka rješenja (hvatanje i skladištenje ugljika iz atmosfere tehnikama kao što su DACCS (engl. direct air carbon capture and storage – hvatanje i skladištenje ugljika izravno iz zraka) i BECCS (engl. bio-energy with carbon capture and storage – hvatanje i skladištenje ugljika u proizvodnji bioenergije)).

2.6.

Iako poljoprivreda ispušta 11 % emisija u Europi i tako pridonosi količini emisija, ona pridonosi i ublažavanju emisija stakleničkih plinova zahvaljujući svojoj funkciji ponora, kao i biogospodarstvu zahvaljujući opskrbi nefosilnim ugljikom.

2.7.

Stoga je jasno da bi ciljevi sektora zemljišta trebali pridonositi suzbijanju globalnog zagrijavanja i uspostavi ravnoteže u području opskrbe hranom osiguravanjem dovoljne količine primjereno kvalitetne hrane po pristupačnim cijenama za sve, što bi dovelo do stabilnih i visokokvalitetnih radnih mjesta, kao i do zarade za proizvođače (vidjeti naročito mišljenja „Sigurnost opskrbe hranom i održivi prehrambeni sustavi” (3) i „Ususret pravednom lancu opskrbe hranom” (4)).

2.8.

Zbog toga će za borbu protiv klimatskih promjena biti potrebni pravedni alati za tranziciju, dostupni svim državama članicama i poljoprivrednicima.

3. Posebne napomene

Ciljevi sektora zemljišta: ublažavanje, sekvestracija i opskrba hranom

3.1.

Za rješavanje pitanja europske ugljične neutralnosti potrebno je smanjiti emisije stakleničkih plinova, povećati ponore ugljika i pronaći zamjenu za fosilni ugljik u našem gospodarstvu. EGSO se stoga slaže s Komunikacijom Europske komisije da će se za postizanje tog cilja morati kombinirati sva sredstva i rješenja.

3.2.

Kako je navedeno u prijedlogu izmjene Uredbe o LULUCF-u (5) u okviru paketa „Spremni za 55 %”, sekvestracija ugljika u poljoprivredi trebala bi pomoći da se postigne predloženi cilj neto apsorpcije od 310 Mt ekvivalenta CO2 u sektoru zemljišta do 2030. godine. EGSO ističe da postoje razni načini za povećanje sekvestracije ugljika, uključujući upravljanje tlom, obnovu šuma i obnovu prirodnih ekosustava (vidjeti mišljenje EGSO-a o tom pitanju (6)).

Prirodna rješenja

3.3.

U tlu se skladišti više ugljika nego u biljkama ili u atmosferi. Međutim, emisije iz izgaranja fosilnih goriva, industrijskih procesa i prenamjene zemljišta nakupljaju se u oceanima i drastično povećavaju koncentraciju CO2 u atmosferi, što je glavni problem.

3.4.

Pohranjivanjem ugljika iz zraka u biljnom materijalu, bioakumulacijom organskog materijala u tlu, biomaterijalima i upotrebom energije iz lokalno uzgojene biomase poljoprivredne aktivnosti recikliraju dio ispuštenog ugljika.

3.5.

Sekvestracija ugljika u poljoprivredi usmjerena je na smanjenje CO2 u atmosferi, ali s poljoprivredom su povezane i emisije drugih stakleničkih plinova u vezi s kojima je potrebno poduzeti mjere (npr. emisije metana i N2O, koje relativno (po kg) više pridonose globalnom zagrijavanju nego CO2). Stočarstvom se mogu osigurati organska gnojiva za uzgoj usjeva i, ako se stoka hrani lokalno uzgojenom travom, ono pridonosi prehrambenom sustavu na kružan način, kako je detaljno opisano u mišljenju „Koristi od ekstenzivnog stočarstva i organskih gnojiva u kontekstu europskog zelenog plana” (7).

3.6.

S obzirom na te izazove i raznovrsna rješenja koja pruža sektor zemljišta, čini se da se pitanje održivih ciklusa ugljika mora razmatrati sveobuhvatno, uzimajući u obzir raznolikost usluga ekosustava koje pružaju poljoprivredna tla, uz sekvestraciju ugljika, te različite kapacitete za sekvestraciju ugljika ovisno o tlu, klimi i biološkim parametrima. Naime, povećanje ponora ugljika i zamjena fosilnog ugljika u najvećoj mogućoj mjeri sigurno će dovesti do povećanja proizvedene biomase.

3.7.

Budući da je poljoprivredni sektor prirodno izvor emisija, primjena praksi koje proizvode manje emisija pridonijet će ublažavanju emisija i održivom ciklusu ugljika. Osim toga, smanjenje emisija, poboljšanje sekvestracije ugljika i odgovor na rastuću potražnju za hranom uz istodobnu prilagodbu klimatskim promjenama (npr. negativnom učinku klimatskih promjena na žetve) dovode do brojnih izazova zbog kojih su potrebne inovacije i potporu tom sektoru.

3.8.

EGSO stoga smatra da će prijedlog izmjene Uredbe o LULUCF-u biti ključan za dugoročnu klimatsku ravnotežu te da ulogu sekvestracije ugljika u poljoprivredi treba smatrati ne samo poslovnom prilikom nego i osnovnim elementom za budućnost europske poljoprivrede.

3.9.

Uz održavanje globalne sigurnosti opskrbe hranom tri su različita izazova povezana s valorizacijom ugljika:

—	sekvestracija u tlu ugljika iz atmosfere,

—	ublažavanje emisija stakleničkih plinova,

—	prilagodba poljoprivrednog sektora klimatskim promjenama.

3.10.

Niz praksi upravljanja zemljištem poboljšavaju sekvestraciju ugljika, primjerice:

—	pošumljavanje i ponovno pošumljavanje,

—	agrošumarstvo i drugi oblici mješovitog uzgoja u kojima se drvenasta vegetacija kombinira sa sustavima uzgoja usjeva ili životinja,

—	upotreba postrnih, pokrovnih i konzervacijskih usjeva,

—	prenamjena poljoprivrednog zemljišta u zemljište na ugaru ili trajne travnjake,

—	obnova tresetišta i močvarnih područja.

3.11.

Potencijal je velik. Na primjer, prema inicijativi 4/1000 francuskog Nacionalnog instituta za istraživanja u području poljoprivrede, hrane i okoliša (INRAE), maksimalni potencijal dodatnog skladištenja ugljika u poljoprivredi na razini Francuske iznosi 8,43 milijuna tona godišnje u prvih 30 centimetara tla.

3.12.

U vezi s ciljem nulte stope preuzimanja zemljišta do 2050., koji je utvrđen u strategiji EU-a za tlo (8), te kako bi se osiguralo da obradivo zemljište može služiti kao ponora ugljika i za proizvodnju biomase, EGSO preporučuje odgovarajuću zaštitu obradivog zemljišta te sa zadovoljstvom primjećuje da neke države članice na tome već rade (npr. u Estoniji je u tijeku izrada nacrta zakonodavstva o zemljištu).

3.13.

U Komunikaciji se navode neki izazovi za certificirane projekte sekvestracije ugljika, ali se ne daje odgovor na sljedeća pitanja:

—	kratkotrajnost: ugljik koji je sekvestriran i skladišten u tlu i biomasi može se otpustiti u atmosferu, čime se poništavaju koristi ublažavanja klimatskih promjena,

—	precizna kvantifikacija stvarnih dodatnih troškova s obzirom na to da praćenje i verifikacija uhvaćenog ugljika te izvješćivanje o tome i dalje predstavljaju izazov,

—	uzimanje u obzir troškova sekvestracije ugljika i ublažavanja emisija stakleničkih plinova iz poljoprivrede.

3.14.

Naposljetku, ne smijemo zaboraviti smanjenje emisija u poljoprivrednom sektoru s pomoću prilagođenih praksi ili novih tehnologija, pri čemu su prioriteti umjerenost u potrošnji energije i smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Rješenja koja se temelje na hvatanju, upotrebi i industrijskom skladištenju ugljika

3.15.

U Komunikaciji se predlažu sljedeći ciljevi: do 2028. svaku tonu CO2 koju industrije uhvate, prevezu, upotrijebe i uskladište treba prijaviti i obračunati prema fosilnom, biogenom ili atmosferskom podrijetlu; najmanje 20 % ugljika koji se koristi u kemijskim i plastičnim proizvodima treba do 2030. potjecati iz održivih nefosilnih izvora; u okviru glavnih projekata do 2030. treba godišnje ukloniti iz atmosfere i trajno uskladištiti 5 milijuna tona CO2.

3.16.

Fosilni ugljik morat će se zamijeniti održivijim tokovima recikliranog ugljika iz otpada, održive biomase ili izravno iz atmosfere.

3.17.

U šestom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (9) objašnjava se da se do kraja 21. stoljeća mora ukloniti od 100 do 1 000 Gt CO2. Većina postojećih i potencijalnih mjera apsorpcije ugljika mogla bi znatno utjecati na zemljišta, energiju, vodu ili hranjive tvari ako se primjenjuju u velikim razmjerima. EGSO smatra da je potrebno učinkovito upravljanje kako bi se izbjeglo natjecanje u upotrebi zemljišta koje može znatno utjecati na poljoprivredne i prehrambene sustave, bioraznolikost i druge funkcije i usluge ekosustava.

3.18.

Postoje različite tehnologije za hvatanje, upotrebu i industrijsko skladištenje ugljika (upotreba biomase u zgradama, BECCS, DACCS, hvatanje i upotreba ugljika (CCU) itd.), ali svaka od njih ima određene prednosti i nedostatke. EGSO stoga napominje da se ne ističe nijedno jedinstveno rješenje (10).

3.19.

Na primjer, tehnologijom BECCS uklanja se ugljik iz atmosfere uz istodobno oslobađanje topline i energije, no moramo uzeti u obzir ograničenja održivosti upotrijebljene biomase. Projekti hvatanja ugljika izravno iz zraka na Islandu i u Škotskoj zasad su skupi i još uvijek vrlo energetski intenzivni.

3.20.

Poljoprivreda i šumarstvo glavni su akteri u biogospodarstvu. Ta „ekonomija fotosinteze” izravno odražava jedinstvenu sposobnost biljaka da proizvode nefosilni ugljik iz dioksida u atmosferi.

3.21.

Za te tehnologije uklanjanja ugljika morat će se smanjiti troškovi i osigurati trajno skladištenje i uklanjanje ugljika. Tehnologije hvatanja CO2 mogu iziskivati izuzetno energetski intenzivne procese. Te tehnologije morat će upotrebljavati energiju iz obnovljivih izvora, biti održive i sprečavati negativne posljedice za bioraznolikost, ekosustave i dostupnost zemljišta.

4. Instrumenti za razvoj sekvestracije ugljika u poljoprivredi u Europi

Europska unija: utvrđivanje referentnih vrijednosti za poljoprivredu s niskom razinom emisija ugljika

4.1.

U Komunikaciji Komisije navodi se da upotreba nacionalnih instrumenata ZPP-a (nacionalni strateški planovi), kao i ciljevi utvrđeni u Uredbi o LULUCF-u, mogu biti samo korisni. Izazovi i ciljevi Uredbe o LULUCF-u takvi su da je potrebno primijeniti sva moguća rješenja.

4.2.

U tom kontekstu ZPP može omogućiti da se na odgovarajućoj teritorijalnoj razini utvrde referentne vrijednosti za ublažavanje emisija, sekvestraciju ugljika i prilagodbu sektora, primjerice zaštitom trajnih travnjaka ili agroekološke infrastrukture. Reformom ZPP-a 2023. omogućit će se i jačanje djelovanja u području klime u okviru programa za ekologiju s obzirom na to da je njome očuvana socijalna uvjetovanost.

4.3.

Međutim, s obzirom na brojne ciljeve, EGSO smatra da se ciljevi ugljične neutralnosti neće moći postići samo ZPP-om. ZPP-om treba uspostaviti politički okvir koji će omogućiti prijelaz na poljoprivredu s niskim emisijama ugljika, odnosno poljoprivredu koja ispušta manje emisija i više sekvestrira. EGSO smatra da potpora ulaganju u okviru ZPP-a može i treba financijski nagraditi skladištenje ugljika kao ekološku uslugu, i kao potpora dohotku za poljoprivrednike, ali skladištenje ugljika ne bi smio biti opći uvjet ZPP-a; što je još važnije, EGSO smatra da je potrebno dodatno promicati razvoj tržišta ugljika.

Ugljični krediti – ulaganje potrebno za iskorištavanje potencijala poljoprivrednih zemljišta

4.4.

Postoje rješenja za prilagodbu i ublažavanje emisija u poljoprivredi, no ona podrazumijevaju troškove i rizike, a ponekad dugoročno utječu na profitabilnost.

4.5.

EGSO smatra da su pravedna naknada za poljoprivrednike i radnike u poljoprivrednom sektoru i njihov dugoročan pristup vlasništvu nad zemljištem ili zakupu zemljišta nužni da bi se oni obvezali na tranziciju na niskougljično gospodarstvo i u njoj bili uspješni.

4.6.

EGSO smatra da kvantificiranje pozitivnih vanjskih učinaka klimatski prihvatljivih poljoprivrednih praksi može omogućiti valorizaciju na temelju privatnih ugovora na dobrovoljnom tržištu i izdavanjem ugljičnih kredita koji imaju vrijednost na tržištu.

4.7.

Izdavanje ugljičnih kredita zahtijevat će veću suradnju s poljoprivrednicima i morat će se uzeti u obzir međunarodni kontekst. Naime, druge su zemlje već uspostavile svoje sustave ugljičnih kredita: cijena nedavno izdanih kineskih emisijskih jedinica ugljika iznosila je 5,20 EUR po toni u 2021. i mogla bi dosegnuti 20,5 EUR po toni u 2030. (u usporedbi s planovima u Europi čiji je prosjek od 30 EUR do 40 EUR po toni za sekvestraciju ugljika u poljoprivredi) (11).

4.8

Stoga će biti potrebno europske ugljične kredite učiniti privlačnima na konkurentnom tržištu, a pritom zajamčiti okolišni integritet. Bez gospodarskog i političkog instrumenta EU će imati poteškoća u financiranju i prodaji skupljeg lokalnog ugljika koji je sekvestriran i čija je emisija spriječena. Bit će potrebno ekonomski valorizirati pozitivne vanjske učinke, kao što je slučaj s, primjerice, francuskom oznakom za niske emisije ugljika (12).

4.9.

Uz pomoć francuske oznake za niske emisije ugljika nagrađuje se i sekvestracija ugljika i sprečavanje emisija ugljika (emisije CO2, CH4 i N2O u poljoprivredi izražene kao ekvivalent ugljika). Ta oznaka omogućuje da svi poljoprivrednici budu uključeni u prijelaz na niske emisije ugljika i u agroekološku tranziciju. U okviru oznake za niske emisije ugljika u Francuskoj, prelazak na prakse kojima se znatno smanjuje upotreba mineralnih dušičnih gnojiva nagrađuje se certificiranim ugljičnim kreditom. Rezultat je uspješan jer se tim kreditom plaća i smanjenje emisija N2O.

4.10.

EGSO smatra da se ugljičnim kreditima moraju platiti izvršene usluge, odnosno sekvestracija ugljika iz zraka, ali i da ti krediti moraju podupirati tranziciju poljoprivrednog sektora na niske emisije i zajamčiti dobrobit radnika, predvidljivost profesionalnog razvoja i dobre radne uvjete u poljoprivrednom sektoru.

4.11.

EGSO stoga preporučuje ulaganje u ugljične kredite u okviru transparentnog i pouzdanog sustava koji omogućuje odgovaranje na potrebe sektora u pogledu sekvestracije, ali i ublažavanja emisija stakleničkih plinova. Potrebno je uzeti u obzir jačanje uloge civilnog društva i socijalnih partnera, posebno u procjeni socijalnog učinka ugljičnih kredita.

4.12.

Socijalno pravedna tranzicija na niske emisije ugljika

4.13.

EGSO upozorava da države članice i poljoprivrednici nemaju jednake kapacitete za ulaganje u sekvestraciju ugljika i njezino podupiranje. Osim toga, neke države članice teško su pogođene ratom u Ukrajini, što će utjecati na njihovu sposobnost da podupru buduća ulaganja u sekvestraciju ugljika.

4.14.

EGSO poziva na to da se poduzećima pruži potpora i da im se pomogne u osposobljavanju zaposlenika kako bi poduzeća mogla provesti tranziciju na nove modele sutrašnjice koji podrazumijevaju niske emisije ugljika. Stoga bi bilo važno u državne potpore za ulaganja povezana s ugljikom uključiti socijalne uvjete kako bi se, u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada, izbjegli loše plaćeni poslovi bez zaštite i prekarni radni uvjeti. Treba voditi računa o pristupu inovacijama i prijenosu najboljih praksi.

4.15.

EGSO naglašava ključno pitanje osposobljavanja i pružanja potpore poljoprivrednicima i radnicima u poljoprivrednom sektoru.

Bruxelles, 19. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Vidjeti posebno mjeru „Klimatske mjere u tresetištima putem sekvestracije ugljika” u okviru vodeće inicijative „Otporna ruralna područja” (https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/new-push-european-democracy/long-term-vision-rural-areas_en).

(2) Drugi dio Šestog izvješća o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPPC) objavljenog 28. veljače 2022.: https://www.ipcc.ch/report/sixth-assessment-report-cycle/.

(3) SL C 194, 12.5.2022., str. 72.

(4) SL C 517, 22.12.2021., str. 38.

(5) COM(2021) 554 final.

(6) Mišljenje EGSO-a o temi „Uključivanje emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz LULUCF-a” (SL C 152, 6.4.2022., str. 192.).

(7) Informativno izvješće EGSO-a o temi „Koristi od ekstenzivnog stočarstva i organskih gnojiva u kontekstu europskog zelenog plana”.

(8) Mišljenje EGSO-a o temi „Nova strategija EU-a za tlo” (SL C 290, 29.7.2022., str. 131).

(9) https://www.ipcc.ch/report/sixth-assessment-report-working-group-ii/.

(10) Za više informacija o tom pitanju vidjeti samoinicijativno mišljenje CCMI/190 o ulozi tehnologija za uklanjanje ugljika u dekarbonizaciji europske industrije (još nije objavljeno u Službenom listu).

(11) https://www.citepa.org/fr/2021_07_b05/.

(12) https://www.ecologie.gouv.fr/label-bas-carbone.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/101

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru i izmjeni Uredbe (EU) 2019/942

(COM(2021) 805 final/2 – 2021/0423 (COD))

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o unutarnjim tržištima plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova te vodika

(COM(2021) 804 final – 2021/0424 (COD))

Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova i vodika

(COM(2021) 803 final – 2021/0425 (COD))

(2022/C 323/17)

Izvjestitelj:

Udo HEMMERLING

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 17.2.2022. i 7.3.2022. Vijeće Europske unije, 23.2.2022. i 3.3.2022.
Pravna osnova:	članak 114. stavak 1., članak 194. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	184/2/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu i naknadnog uvođenja sankcija Rusiji i Bjelarusu EU je pokrenuo hitnu prilagodbu svoje energetske politike, posebno kad je riječ o prirodnom plinu. Europska komisija predstavila je komunikaciju „REPowerEU” o tome kako postići neovisnost od ruskih fosilnih goriva do 2030., a prvi veliki koraci planirani su već za 2022. EGSO općenito podupire taj hrabar pristup i preporučuje da Komisija sastavi ažurirani prijedlog tog paketa za tržište plina kako bi bio u skladu s novim stanjem.

1.2.

EGSO pozdravlja namjeru Europske komisije da ubrza prelazak na plinove iz obnovljivih izvora, što je hitno potrebno zbog kontinuiranih klimatskih promjena. Njih bi prije svega trebalo upotrebljavati u sektorima koje je teško dekarbonizirati ili u slučajevima u kojima još nisu dostupna nikakva alternativna tehnološka rješenja, na primjer pri izravnoj elektrifikaciji sektora krajnje potrošnje.

1.3.

U prijedlogu se plinski sustav i sustav vodika definiraju kao dva zasebna sustava. Pravila utvrđena u paketu za plin značila bi da se zahtjevi koji su primjenjivi na oba sustava znatno razlikuju. EGSO smatra da su različiti i ograničavajući zahtjevi tih dvaju sustava neproporcionalni. Trebalo bi putem zajedničke uredbe ostvariti potencijalne sinergije u zajedničkom razvoju, radu i održavanju tih dvaju sustava.

1.4.

EGSO smatra da bi plinovi iz obnovljivih izvora trebali biti u potpunosti utrživi na zajedničkom tržištu. Stoga bi od samog početka trebalo uvesti jedinstveni sustav za standarde kvalitete i održivosti plina na razini EU-a.

1.5.

EGSO ističe posebnu ulogu biometana u razvoju veće opskrbe plinom iz obnovljivih izvora radi kružnog gospodarstva i regionalne dodane vrijednosti. To bi bilo korisno i za održivu poljoprivredu jer bi se smanjile emisije stakleničkih plinova.

1.6.

Emisije fosilnog metana ne prijavljuju se u dovoljnoj mjeri. EGSO je itekako svjestan da do većine istjecanja metana dolazi izvan EU-a te je stoga neophodno u toj uredbi uvesti standard EU-a za učinkovitost emisija metana pri uvozu.

2. Pregled prijedlogâ Europske komisije

2.1.

Tri prijedloga Europske komisije iz prosinca 2021. dio su paketa „Spremni za 55 %” za ubrzavanje smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. i napredak na putu prema klimatskoj neutralnosti do 2050. Cilj je prilagoditi pravila tržišta plina EU-a prelasku na plinove iz obnovljivih izvora i niskougljične plinove te proširiti ta pravila kako bi obuhvatila tržište vodika EU-a.

2.2.

Posljednja temeljita prilagodba regulatornog okvira za zajedničko tržište plina datira iz 2009. Dosad je glavni naglasak bio na regulatornim pitanjima koja se odnose na učinkovitost, trgovinu, mreže, tržišno natjecanje i informacije za potrošače. To se sad drastično proširuje kako bi se uključila pravila kojima se uređuje prelazak na obnovljive izvore energije.

2.3.

Prednost na tržištu davat će se plinovima iz obnovljivih izvora i plinovima s negativnim, nultim i/ili niskim emisijama ugljika.

2.4.

U skladu s pravilima za tržište plina EU-a uspostavit će se i razviti unutarnje tržište i mreža za vodik. Međutim, u prijedlogu Komisije navodi se da postojećom plinskom mrežom i budućom mrežom za vodik ne bi smio upravljati isti operator, što će vrijediti čak i u slučaju kad operator postojeće plinske mreže razvije i mrežu za vodik (tzv. horizontalno razdvajanje).

2.5.

Nadalje, prvi se put predstavlja uredba o smanjenju emisija metana u plinskom sektoru. Time će se cilj praćenja i smanjenja emisija metana u energetskom sektoru naveden u strategiji EU-a za metan pretočiti u konkretna pravila.

3. Potreba za ažuriranjem nakon ruske agresije na Ukrajinu

3.1.

Ruska invazija na Ukrajinu teško je pogodila ukrajinski narod. Nužno je podržati njihov civilni i vojni otpor. Kao posljedica sankcija Ruskoj Federaciji i Bjelarusu trebalo bi revidirati energetsku politiku Europske unije, posebno u pogledu uvoza prirodnog plina iz Rusije.

3.2.

Europska komisija predstavila je u ožujku 2022. novi plan za postizanje neovisnosti o ruskim fosilnim gorivima do 2030., koji je nazvan „REPowerEU”. Za europsko gospodarstvo i društvo bit će iznimno teško smanjiti potražnju za ruskim plinom za dvije trećine do kraja ove godine. U komunikaciji se razmatraju brojni novi prioriteti u pogledu energetske sigurnosti, skladištenja plina, cijena energije i biometana, koji su povezani s paketom za tržište plina iz prosinca 2021. Trebalo bi raspraviti o obveznom instrumentu za povećanje upotrebe plina iz obnovljivih izvora, uključujući biometan.

3.3.

Da bi se postigla usklađena politika za tržište plina, EGSO preporučuje Komisiji da sastavi ažurirani prijedlog tog paketa za tržište plina, koji bi trebao uključivati prijedlog za ubrzanje postupaka odobravanja infrastrukture za plin i vodik.

4. Opće napomene

4.1.

EGSO pozdravlja namjeru Europske komisije da ubrza prelazak na plinove iz obnovljivih izvora, što je hitno potrebno zbog neprestanih klimatskih promjena. Sektor plina mora biti glavni doprinos dekarbonizaciji i povezivanju sektora u okviru zelenog plana. Za tu su tranziciju neophodni i niskougljični plinovi, pri čemu se moraju ispuniti visoki zahtjevi održivosti. Njih bi prije svega trebalo upotrebljavati u sektorima koje je teško dekarbonizirati ili u slučajevima u kojima još nisu dostupna nikakva alternativna tehnološka rješenja, na primjer pri izravnoj elektrifikaciji sektora krajnje potrošnje.

4.2.

EGSO je upoznat s obvezom klimatske neutralnosti koju je EU ugradio u Europski zakon o klimi. Na temelju te obveze u politikama EU-a trebalo bi uzeti u obzir posebne prednosti sustavâ električne energije i plinskih sustava. Mreže električne energije mogu prenositi obnovljivu solarnu energiju i energiju vjetra uz male gubitke u pretvorbi. Za plinske mreže mogu se upotrebljavati veliki objekti za skladištenje i njima se može osigurati transport na velike udaljenosti. Prednost na tržištu plina treba dati plinovima iz obnovljivih izvora i, u manjoj mjeri, niskougljičnim plinovima. Naglasak bi posebno trebao biti na vodiku u sektorima koje je teško dekarbonizirati, kao što su sektor čelika, cementa, keramike ili prijevoza na velike udaljenosti.

4.3.

S obzirom na to da CO2 dugo ostaje u atmosferi, potrebno je zajamčiti obvezujući cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. sadržan u Europskom zakonu o klimi. Ako se taj cilj ne ostvari u narednim godinama, morat će se poduzeti dodatne mjere, posebno ako se pokaže da emisije metana iz energetskog sektora imaju veći utjecaj na klimu nego što se trenutačno procjenjuje.

4.4.

Potrebne su učinkovite plinske mreže i učinkovito skladištenje plina, a u budućnosti i mreže za vodik i skladištenje vodika, jer su one važan element sigurne i cjenovno pristupačne opskrbe energijom. Trebalo bi ih osmisliti tako da nadopunjuju sustav električne energije. Na taj način sektor plina i vodika može pomoći u smanjenju ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima.

4.5.

Ubrzavanje prelaska na plinove iz obnovljivih izvora može pomoći diversificirati opskrbu plinom u Europskoj uniji. Cijene ugljika za fosilna goriva potaknut će prelazak na plinove iz obnovljivih izvora.

4.6.

Prijedlozi Europske komisije osmišljeni su kako bi se olakšao i proširio pristup plinovima iz obnovljivih izvora i niskougljičnim plinovima, uključujući vodik, na zajedničkom tržištu. EGSO taj pristup smatra korisnim, no pita se je li to dovoljno da se plinovi iz obnovljivih izvora probiju na tržištu. Stoga predlaže i da se razmotri mogućnost davanja izričite zakonske prednosti utiskivanju plinova iz obnovljivih izvora u mreže. Slična pravila za prioritetnu isporuku energije postoje u određenim državama članicama u sektoru električne energije i mogla bi poslužiti kao model za tranziciju.

4.7.

EGSO smatra da se postojeća plinska infrastruktura mora upotrebljavati i dodatno razvijati prema potrebi kako bi se ostvario cilj klimatske neutralnosti. Odbor podupire posebni naglasak na uspostavi tržišta i mreže za vodik. U tom pogledu EGSO dovodi u pitanje potrebu za strogim razdvajanjem mreža za prirodni plin i vodik u skladu s pravom tržišnog natjecanja.

4.8.

U prijedlogu se definiraju dva zasebna sustava: plinski sustav, u kojem bi se s fosilnog plina trebalo prebaciti na plin iz obnovljivih izvora, te sustav vodika. Pravila utvrđena u paketu za plin značila bi da se zahtjevi koji su primjenjivi na oba sustava znatno razlikuju, što bi spriječilo tehničke i gospodarske sinergije između tih dvaju sustava. EGSO se pita jesu li različiti i ograničavajući zahtjevi tih dvaju sustava nužni i proporcionalni. Trebalo bi putem zajedničke uredbe ostvariti potencijalne sinergije u zajedničkom razvoju, radu i održavanju tih dvaju sustava. Također bi trebalo omogućiti i učiniti izvedivim spajanje odvojenih dijelova lokalne mreže.

4.9.

Cilj je prijedlogâ Europske komisije omogućiti brz razvoj tržišta za tzv. niskougljični vodik, kao i za vodik dobiven iz istinski obnovljivih izvora. Taj opsežni pristup namijenjen je postizanju brzog i konkurentnog širenja vodika na tržištu. EGSO smatra da se mora osigurati da se vodiku uistinu dobivenom iz obnovljivih izvora i dalje daje prednost pred vodikom dobivenim iz fosilnih goriva.

4.10.

Elektroliza i parno reformiranje najpoznatiji su i najrašireniji kemijski procesi za proizvodnju vodika. Mogu se upotrebljavati i piroliza i biološki procesi (fermentacija), kao i biogeni CO2 iz proizvodnje bioplina. Ovisno o procesu, za proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora mogu se upotrebljavati različiti izvori energije ili sirovine, kao što su električna energija iz obnovljivih izvora, plin iz obnovljivih izvora ili čak održiva biomasa. Stoga se očekuje da će uspostava gospodarstva utemeljenog na vodiku dovesti do kombinacije različitih tehnologija i postrojenja različitih veličina. Vađenje vodika iz svemira još je jedna mogućnost o kojoj treba voditi računa.

4.11.

U načelu EGSO preporučuje koncept otvorenog tržišta za razvoj gospodarstva utemeljenog na vodiku, posebno uzimajući u obzir mala i srednja poduzeća (MSP-ove). To će značiti da se plin ili vodik iz obnovljivih izvora mogu proizvoditi na lokalnoj razini iz obnovljive električne energije izvan mreže, biogenih ostataka i otpada ili recikliranih materijala. To iziskuje jednak pristup mrežama i tržištu. Osim toga, treba posvetiti posebnu pozornost manjim operatorima i novim sudionicima na tržištu (uključujući energetske zajednice) koji proizvode plinove iz obnovljivih izvora, primjerice biometan. Malim i novim sudionicima na tržištu plina potrebna je posebna potpora jer moraju provesti velika ulaganja s relativno niskom profitabilnošću. Barem bi tim operatorima trebalo zajamčiti pristup distribucijskim mrežama.

4.12.

EGSO ističe posebnu ulogu biometana u razvoju veće opskrbe plinom iz obnovljivih izvora. Europska komisija postavila je u ožujku 2022. novi cilj za proizvodnju 35 milijardi kubičnih metara biometana do 2030. I dalje postoji mnoštvo neiskorištenih izvora biomase čije iskorištavanje ne ide naušrtb održive proizvodnje hrane i ciljeva zaštite prirode. Upotreba nusproizvoda i ostataka iz poljoprivrede za biometan pomoći će tom sektoru u smanjenju emisija štetnih za klimu. Time će se osigurati i dodatna gnojiva za poljoprivrednike kao još jedan korak prema kružnom gospodarstvu i regionalnoj dodanoj vrijednosti.

4.13

Visoki sigurnosni standardi za plin i vodik već su uspostavljeni kako bi se zaštitili zaposlenici i okoliš. S većom upotrebom vodika u budućnosti uloga preventivnih mjera postat će još važnija.

5. Posebne napomene

Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova i vodika

5.1.

U članku 2. te direktive navodi se definicija „niskougljičnog vodika”. Definicije „niskougljičnog plina” i „niskougljičnih goriva” temelje se na definicijama iz Direktive o energiji iz obnovljivih izvora. Mora se dosegnuti prag smanjenja emisija stakleničkih plinova od 70 %. Definiciju „niskougljičnog vodika” trebalo bi preispitati kako bi se vidjelo sprečava li se njome prelazak na plinove iz obnovljivih izvora. S jedne strane, čini se da je tzv. plavi vodik (tj. vodik koji se dobiva iz prirodnog plina hvatanjem ugljika) potreban za brzo postizanje znatne proizvodnje vodika. S druge strane, potreba za razvojem proizvodnje vodika dobivenog iz istinski obnovljivih izvora ne smije se otežavati ili odgađati davanjem prednosti niskougljičnom vodiku. U Direktivi bi trebalo osigurati oboje. Stoga bi prednost trebalo dati plinovima iz obnovljivih izvora.

5.2.

U članku 8. te direktive predviđa se certificiranje plinova iz obnovljivih izvora i niskougljičnih plinova. U skladu s Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora to će se provoditi s pomoću sustava masene bilance koji je već uspostavljen za goriva iz obnovljivih izvora u prometnom sektoru. U plinskoj industriji smatra se da će različiti nacionalni sustavi provjere stvoriti prepreke za prekograničnu trgovinu plinovima iz obnovljivih izvora. EGSO smatra da je certificiranje plinova iz obnovljivih izvora duž cijelog lanca neophodno te stoga predlaže da se od samog početka uvede jedinstveni sustav za standarde kvalitete i održivosti plina na razini EU-a, koji bi trebao uključivati ažurirana jamstva o podrijetlu koja obuhvaćaju i informacije o stakleničkim plinovima i kriterije održivosti. Time će se pospješiti likvidnost tržišta plina tijekom njegove dekarbonizacije.

5.3.

U člancima 13. i 14. te direktive prvi se put utvrđuju pravila za „aktivne kupce” (prozumente) i energetske zajednice. EGSO pozdravlja činjenicu da je Komisija prihvatila njegovo stajalište (1), čime se kupcima osigurava diversificiran portfelj opskrbe plinom i veće tržišno natjecanje na tržištu plina. Osim toga, prozumenti i energetske zajednice potiču regionalni i ruralni razvoj i digitalizaciju energetskog sektora.

5.4.

U članku 27. te direktive propisuje se da se ugovori o opskrbi fosilnim plinovima moraju raskinuti do 2049., odnosno ne smiju se sklapati na rok dulji od toga. EGSO izražava sumnju u to je li zakonsko utvrđivanje krajnjeg datuma dobra ideja za određene ugovore o opskrbi u privatnom sektoru jer to može biti protivno načelu ponude i potražnje tržišnog gospodarstva. S druge strane, želimo li postići usklađenost s obvezujućim ciljem klimatske neutralnosti sadržanim u Europskom zakonu o klimi i s obzirom na dugu postojanost stakleničkih plinova u atmosferi, rok do 2049. prekasan je. Ako Komisija odluči odrediti datum isteka ugovora, taj bi krajnji datum trebalo postaviti na otprilike deset godina ranije kako bismo mogli ispuniti svoje obveze u području okoliša, posebno u svjetlu inicijative REPowerEU, pri čemu prednost treba dati neophodnom prelasku na obnovljivu energiju.

5.5.

U Direktivi (članak 62. i sljedeći) također se predviđa razdvajanje proizvođača, trgovaca, mrežnih operatora i operatora za skladištenje mreža za vodik u skladu s propisima o plinskim mrežama. EGSO podupire taj konkurentni pristup, no ističe da bi to moglo biti nauštrb hitnih inicijativa za izgradnju mreža za vodik. U Direktivi se navode iznimna pravila koja se trebaju primjenjivati do kraja 2030. te bi stoga trebalo procijeniti njihovo dodatno produljenje. Zahtijevanje zakonskog razdvajanja operatora plinskih mreža i operatora mreža za vodik otežalo bi preobrazbu i izgradnju infrastrukture koja je potrebna za ostvarivanje klimatskih ciljeva. Jedan je od načina dekarbonizacije plinskog sektora prilagodba i preobrazba postojeće plinske infrastrukture za transport čistog vodika. EGSO stoga smatra da bi bilo korisno raspraviti o iznimkama od pravilâ o razdvajanju u pogledu mreže za vodik. Kao i u propisima o plinskoj mreži i u propisima o mreži za vodik trebale bi se razlikovati razine transportne i distribucijske mreže te bi trebalo utvrditi posebne zahtjeve za razdvajanje.

Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o unutarnjim tržištima plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova te vodika (preinaka)

5.6.

U članku 4. revidirane Uredbe o plinu sadržano je pravilo u kojemu se navodi da država članica može dopustiti financijske transfere između reguliranih usluga za plin i vodik. EGSO može podržati taj pristup.

5.7.

Uredbom (članak 6. i sljedeći) predviđa se nediskriminirajući tržišni pristup mrežama i objektima za skladištenje vodika u skladu s propisima o plinskim mrežama. EGSO podržava taj pristup.

5.8.

U članku 16. te uredbe predviđaju se popusti na mrežne tarife plinova iz obnovljivih izvora i niskougljičnih plinova. EGSO to podržava.

5.9.

Člankom 20. te uredbe predviđa se da se sadržaj vodika do 5 % mora prihvatiti u plinskom transportu među državama članicama. EGSO smatra da bi trebalo preispitati je li moguće da umiješani sadržaj premašuje 5 % uz osiguravanje da mreža neometano funkcionira s tehničkog aspekta. Time bi se omogućio rast tržišta plinova iz obnovljivih izvora umješavanjem.

5.10.

Uredbom (članak 39. i sljedeći) predviđa se postupno osnivanje Europske mreže operatora mreža za vodik (ENNOH). Zbog potencijalnih sinergija između plina i vodika ona bi se trebala organizirati u bliskoj suradnji s postojećom Europskom mrežom operatora transportnih sustava za plin (ENTSOG). EGSO ističe važnost uloge te mreže za stvaranje unutarnjeg tržišta EU-a za vodik. U tom pogledu treba osigurati da ta mreža bude otvorena za nove sudionike. Moraju se poštovati konkurentski interesi MSP-ova.

Prijedlog uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru

5.11.

Na EU otpada tek 5 % globalnih emisija metana (2). Većina emisija metana iz uvoza prirodnog plina potječe izvan EU-a. Međunarodni pristup koji uključuje uvoz energije i dalje je neophodan za suzbijanje emisija metana u energetskom sektoru.

5.12.

EGSO smatra da je okvir EU-a za ograničavanje ili smanjenje emisija metana u energetskom sektoru dobra ideja. Potrebno je osigurati da zahtjevi za praćenje u plinskom sektoru budu izvedivi, na primjer tijekom mjerenja i provjere podataka o emisijama te izvješćivanja o njima. To bi trebalo uključivati određivanje odgovarajućih rokova za inspekcije objekata razlikovanjem njihovog tehničkog stanja i starosti. Trebalo bi uzeti u obzir postojeće inicijative te industrije za smanjenje emisija (Partnerstvo za kontrolu metana iz nafte i plina (OGMP)), kao i potrebu za poticanjem međunarodne suradnje u okviru inicijativa kao što su obveza smanjenja emisija metana i Koalicija za klimu i čisti zrak.

5.13.

Velik dio podataka o emisijama fosilnog metana trenutačno se nedovoljno prijavljuje. EGSO pozdravlja prijedloge za praćenje, izvješćivanje i provjeru, osobito kada se primjenjuju za sprečavanje istjecanja duž plinovoda. Inicijative kao što je Međunarodni opservatorij za emisije metana, kao i upotreba satelitskih tehnologija za otkrivanje takvog istjecanja, trebalo bi uskladiti i postaviti kao prioritet. Prakse neopravdanog ispuštanja i spaljivanja na baklji trebalo bi zabraniti u EU-u. Iznimke od tog pravila trebalo bi ograničiti na hitne situacije i situacije povezane sa sigurnošću. Kad je riječ o biometanu, nekoliko država članica EU-a već je provelo mjere tehničkog i regulatornog praćenja i izbjegavanja. To bi moglo pomoći u procjeni emisija metana tijekom eksploatacije fosilnih goriva.

5.14.

EGSO je itekako svjestan da do većine istjecanja metana dolazi izvan EU-a te je stoga neophodno uvesti i provesti standard EU-a za učinkovitost emisija metana pri uvozu plina. Takvim bi se standardom pri uvozu postavilo mjerilo za prihvatljive emisije nastale na početku proizvodnog lanca. Taj bi standard već trebalo razviti u okviru te uredbe. Osim toga, trebalo bi razmotriti uključivanje emisija metana nastalih na početku proizvodnog lanca u sustav određivanja cijena CO2.

5.15.

Prijedlog o smanjenju emisija metana usredotočen je na energetski sektor. EGSO ponovno ističe važnost emisija metana iz poljoprivrede. Kako je navedeno u Komisijinoj strategiji za metan, poljoprivrednicima bi trebalo pružiti potporu u smanjenju emisija metana, primjerice, uvođenjem mjera u okviru zajedničke poljoprivredne politike kojima bi ih se nagrađivalo za to smanjenje.

Bruxelles, 19. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Mišljenje TEN/761 – Cijene energije (SL C 275, 18.7.2022., str. 80.).

(2) Vidjeti mišljenje TEN/725 – Strategija za metan (SL 2021/C 220/05, str. 47.).

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/107

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Novi okvir EU-a za gradsku mobilnost

(COM(2021) 811 final)

(2022/C 323/18)

Izvjestitelj: Mateusz SZYMAŃSKI

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 21.1.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.4.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	203/1/8

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja Komunikaciju Komisije o okviru EU-a za gradsku mobilnost. Dokument je objavljen u pravo vrijeme s obzirom na izazove povezane s potrebom za zaštitom okoliša i one koji su se pojavili tijekom pandemije bolesti COVID-19, što mijenja način razmišljanja o mobilnosti i, u širem smislu, o životu i radu u gradovima. Potrebno je postići pravu ravnotežu između zaštite okoliša i uključivosti gradske mobilnosti. Potreba za smanjenjem emisija ne bi smjela dovesti do ograničavanja mobilnosti i prometa.

1.2.

Odbor ističe da pravo na mobilnost treba priznati kao temeljno ljudsko pravo ugrađeno i u europski stup socijalnih prava. Stoga poziva EU da poduzme ambiciozne mjere i gradski prijevoz učini uključivijim. Mobilnost bi se trebala smatrati čimbenikom koji pomaže u promicanju jednakosti, a osobito jednakih mogućnosti.

1.3.

EGSO poziva predstavnike javnih tijela na raznim razinama, uz sudjelovanje predstavnika civilnog društva i građana, da zajedno rade na poboljšanju mobilnosti, ne samo u gradovima već i u gradskim funkcionalnim područjima općenito (uključujući prigradska i ruralna područja). U dokumentu se prije svega poziva na izradu planova održive gradske mobilnosti (eng. sustainable urban mobility plans – SUMP) i planova održive gradske logistike (eng. sustainable urban logistics plans – SULP) te na prostorno planiranje izvan granica gradova. To bi se trebalo odraziti u radu na reviziji mreže TEN-T kad je riječ o gradskim čvorištima. EGSO smatra da bi ta čvorišta trebala biti osmišljena po principu jedinstvene kontaktne točke.

1.4.

Nadalje, EGSO poziva na participativan pristup procesu planiranja. Odbor smatra da se promjene u željenom smjeru mogu postići samo uz uključenost svih dionika gradskog prometa. Stoga pozdravlja prijedlog da se sastav stručne skupine za gradsku mobilnost izmijeni i da se ona otvori i osobama izvan javne uprave. EGSO predlaže da se njezino članstvo proširi na predstavnike i predstavnice raznih društvenih skupina i sredina, a posebno na mlade. Također izražava želju za sudjelovanjem u radu tog tijela. Ujedno smatra da bi takav pristup mogao pogodovati promicanju planova održive gradske mobilnosti i planova održive gradske logistike. EGSO također želi naglasiti važnost podizanja svijesti putnika i putnica i poduzeća o mogućnostima gradske mobilnosti i logistike, a posebno o optimizaciji upotrebe automobila. Uloga obrazovanja i široke suradnje raznih institucija i organizacija iznimno je važna.

1.5.

Od iznimne je važnosti osigurati odgovarajuće dugoročno financiranje aktivnosti povezanih s mobilnošću. Države članice EU-a i njihove lokalne vlasti potiču se na izdvajanje vlastitih sredstava, što, u kombinaciji s izradom planova održive gradske mobilnosti i planova održive gradske logistike, može pokazati političku volju za promjenama u tom području. Treba razmotriti i mogućnost izdvajanja namjenskih sredstava za razvoj prometne infrastrukture iz fondova EU-a.

1.6.

EGSO naglašava da je potrebno poduzeti korake kako bi se zapošljavanje u području gradske mobilnosti učinilo privlačnijim, posebno u pogledu javnog prijevoza u kojem postoji manjak osoblja i problem sve starije radne snage. Potrebno je razviti rješenja za poboljšanje uvjeta zapošljavanja putem socijalnog dijaloga. To se odnosi i na osobe koje rade posredstvom digitalnih platformi koje nude usluge povezane s mobilnošću. EGSO ukazuje na prijedlog Komisije da se unaprijede uvjeti rada na internetskim platformama. Potrebno je osigurati učinkovitu provedbu Direktive.

1.7.

EGSO prepoznaje posebnu ulogu javnog prijevoza u poboljšanju gradske i prigradske mobilnosti. Ta vrsta prijevoza trebala bi pružati visokokvalitetne usluge i biti pristupačna, a u trenutačnoj zdravstvenoj situaciji ni sigurnost nije zanemariv čimbenik. Zbog toga EGSO poziva na poduzimanje ambicioznih mjera za poticanje javnog prijevoza, posebno s obzirom na to da on ima poseban učinak na poboljšanje jednakih mogućnosti.

1.8.

Razvojem digitalizacije stvaraju se nove prilike i rizici. EGSO prepoznaje potencijal digitalnih rješenja i podupire njihov razvoj. Međutim, potrebno je osigurati da pojava novih alata za mobilnost ne ograniči pristup mobilnosti onima koji ih iz raznih razloga ne mogu ili nisu u stanju koristiti. Stoga je posebno važno poboljšati digitalne vještine i sigurnost u digitalnom okruženju. Osim toga, pozivamo na poštovanje načela transparentnosti i demokratskog upravljanja u pogledu podataka dobivenih digitalnim aplikacijama.

1.9.

EGSO podržava napore za razvoj pouzdanih i usporedivih pokazatelja mobilnosti. Preporučuje se da se prije svega koriste pokazatelji navedeni u okviru UN-ova cilja održivog razvoja br. 11. Važno je imati na umu da prikupljanje i kompiliranje podataka upravama nameće mnogo posla. Odbor stoga potiče da se upravama na raznim razinama u tome pruža potpora.

2. Kontekst

2.1.

Statistički podaci o gradskoj mobilnosti ilustriraju veličinu problema povezanih s promjenom ponašanja i odabira u pogledu mobilnosti (1). Stanovništvo gradova vezano je uz svoje automobile. To ima društvene, gospodarske i ekološke posljedice. Veličinu problema prelaska na održivu mobilnost istaknuo je i Europski revizorski sud, koji je u svojem izvješću naveo da „ne postoji jasan trend prema održivijim načinima prijevoza” (2).

2.2.

Komisija u Komunikaciji iznosi prijedloge za odlučnije djelovanje u cilju promjene pristupa organizaciji gradske mobilnosti. Kao što naglašava Komisija, cilj je odmak od pristupa zasnovanog na osiguravanju nesmetanog toka prometa prema održivijem prijevozu ljudi i robe.

2.3.

Prema mišljenju Komisije, to bi podrazumijevalo jačanje strukture kolektivnog prijevoza, uključujući javni prijevoz, poboljšanje mogućnosti za aktivnu mobilnost te osiguravanje učinkovite gradske logistike s nultom stopom emisija i prijevoza do zadnjeg kilometra. Od presudne bi važnosti za to trebala biti multimodalnost potpomognuta digitalnim rješenjima, koja bi trebala omogućiti bolju povezanost gradskih i prigradskih prostora te povećati učinkovitost.

2.4.

Komunikaciju treba promatrati u kontekstu dvostruke energetske i digitalne tranzicije, čijoj bi provedbi u području prometa trebao doprinijeti ojačani pristup gradskim čvorištima mreže TEN-T, uključujući promicanje multimodalnosti u putničkom i teretnom prometu. To podrazumijeva i potpuno iskorištavanje mogućnosti koje pruža digitalizacija.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO se slaže s opaskama i preporukama Komisije. Gradovi i gradska mobilnost moraju se razvijati i prilagođavati novonastaloj situaciji. Gradska mobilnost s pravom se smatra širokim konceptom koji obuhvaća život u gradu kao cjelini i koji bi trebao omogućiti ostvarivanje gospodarskih, društvenih i okolišnih ciljeva. To je važno s obzirom na poteškoće s kojima se prometni sektor suočava zbog pandemije bolesti COVID-19. EGSO istodobno smatra da je javni prijevoz dio politika za smanjenje nejednakosti, a osobito nejednakih mogućnosti.

3.2.

EGSO mobilnost smatra temeljnim pravom. To proizlazi iz Opće deklaracije o ljudskim pravima, u kojoj se navodi da svi imaju pravo na slobodu kretanja. Važno je imati na umu i Europski stup socijalnih prava, u skladu s kojim „svi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući […] prijevoz […]”. Unatoč tome, EGSO napominje da postojeća infrastruktura gradske mobilnosti nije u jednakoj mjeri dostupna svima. Promet bi trebao biti što uključiviji.

3.3.

EGSO cijeni ulogu Komisije u unapređenju gradske mobilnosti. Međutim, svjestan je da glavni teret donošenja odluka snose lokalne vlasti i države članice. Stoga poziva na poduzimanje aktivnih koraka za razvoj mobilnosti, uključujući rad na razvoju planova održive gradske mobilnosti (SUMP) i planova održive gradske logistike (SULP). Nedostatak političke volje jedan je od razloga zbog kojih se to ne može ostvariti. EGSO naglašava potrebu za suradnjom uprava na raznim razinama donošenja odluka, među ostalim i uključivanjem organizacija civilnog društva i građana. Ujedno se države članice pozivaju na izdvajanje vlastitih sredstava za razvoj i održavanje infrastrukture za gradsku mobilnost. Treba razmotriti i mogućnost izdvajanja namjenskih sredstava za razvoj prometne infrastrukture iz fondova EU-a.

3.4.

EGSO se slaže sa stajalištem Komisije o planovima održive gradske mobilnosti i planovima održive gradske logistike. Nažalost, mnogi gradovi u EU-u još uvijek nemaju takve planove, pa bi njihov proces izrade planova mogao iziskivati znatne financijske i organizacijske resurse. Prijedlozi Komisije korak su u pravom smjeru. EGSO će također poduzeti mjere za promicanje tih instrumenata. Nadalje, EGSO potiče promicanje tih planova u odnosu na poduzeća. Važno je da ti planovi odgovaraju trenutačnim kretanjima. Ako dugoročno ne dođe do znatnog poboljšanja situacije, trebalo bi razmotriti mogućnost da izrada planova održive gradske mobilnosti i planova održive gradske logistike postane obavezna, uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti.

3.5.

U Komunikaciji se velika pozornost posvećuje problemu zaštite okoliša pri razvoju gradskog prometa, pri čemu treba postići pravu ravnotežu. Potreba za smanjenjem emisija ne bi smjela dovesti do ograničavanja mobilnosti i prometa. EGSO predlaže da se prednost daje rješenjima kojima se potiče upotreba vozila s niskim emisijama te da se poduzećima, civilnom društvu i potrošačima pruža podrška za nabavu takvih vozila. Ujedno treba predstaviti čitav niz mogućnosti za prijevoz koje će u cijelosti ili djelomice smanjiti potrebu za upotrebom privatnih automobila.

3.6.

Od iznimne je važnosti primjereno prostorno planiranje. Trebalo bi pratiti trendove mobilnosti i stvoriti dovoljno prostora za ostvarenje ciljeva povezanih s razvojem novih oblika mobilnosti i mreža javnog prijevoza. Kako bi se osigurala dobra kvaliteta života u područjima udaljenima od gradskih središta, lokalnom stanovništvu treba osigurati odgovarajuću infrastrukturu. Važno je da se poslovni modeli za nove vrste mobilnosti prilagode gradskoj infrastrukturi. Ako u gradovima nema dovoljno potencijala, treba podupirati partnerstva za praćenje trendova u području gradske mobilnosti i njihove primjene u EU-u i na globalnoj razini. EGSO će podupirati takve aktivnosti.

3.7.

Preporučuje se da gradovi, prigradska i ruralna područja surađuju na izradi planova održive gradske mobilnosti i planova održive gradske logistike za šira funkcionalna područja. Cilj bi trebao biti suzbijanje suburbanizacije i prostornog kaosa.

3.8.

EGSO se slaže sa značajem koji se u Komunikaciji pridaje jačanju gradskih čvorišta mreže TEN-T u korist putnika i putnica te tereta, a slaže se i da bi ti aspekti trebali biti dio revizije Uredbe o mreži TEN-T (3). U tom kontekstu EGSO želi naglasiti da se gradovi ne mogu razvijati odvojeno od svojih okolnih područja. Stoga je od presudne važnosti da između gradskih i prigradskih područja, uključujući i ruralna područja, postoje prometne poveznice koje omogućavaju praktičnu mobilnost i potpuno iskorištavanje potencijala raznih područja i njihovog stanovništva. EGSO smatra da bi ta čvorišta trebala biti osmišljena po principu jedinstvene kontaktne točke. Trebala bi poslužiti ne samo za mijenjanje načina na koji se ljudi kreću u strogom smislu riječi nego i za pružanje sveobuhvatnih usluga prijevoza, uključujući informacije za putnike te usluge i proizvode povezane s prijevozom, među ostalim i prijevozom tereta. EGSO smatra da željeznički kolodvori mogu igrati posebnu ulogu u tom pogledu.

3.9.

EGSO se slaže s potrebom za dekarbonizacijom logistike teretnog prijevoza, primjerice razvojem planova održive gradske logistike, s naglaskom na razvoju održivih rješenja i poboljšanju multimodalnosti radi pronalaženja rješenja i razvijanja tehnologija i vozila s nultom stopom emisija. EGSO naglašava važnost uključivanja javnih i privatnih dionika u taj proces i adekvatnog rješavanja prijelaznih problema.

3.10.

Izazov za taj sektor sastojat će se u privlačenju radne snage. Jedan od prepoznatih problema jest i poodmakla starosna dob radnika. Istodobno vlada manjak interesa za rad u gradskom javnom prijevozu. U tom pogledu možemo vidjeti da manjak osoblja utječe na kvalitetu pruženih usluga. S druge strane, pandemija bolesti COVID 19 jasno je pokazala da radnici i radnice u tom sektoru igraju iznimno važnu ulogu i zaslužni su za to da čitave zajednice mogu nastaviti funkcionirati. Stoga bi rad u tom sektoru trebalo učiniti privlačnijim uz pomoć pristojnih i pravednih radnih uvjeta. Nadalje, vrlo je važno da se obrazovanje o održivoj mobilnosti uvrsti u školske kurikulume i u rad s mladima te da se obrazovni programi učine privlačnijima i interaktivnijima za mlade, među ostalim i u okviru programa Erasmus+. Rješenja bi trebalo razvijati s pomoću mehanizama socijalnog dijaloga.

3.11.

U okviru sustava javnog ugovaranja u području gradskog prijevoza, pri odabiru najbolje ponude trebalo bi voditi računa o nizu socijalnih i okolišnih kriterija, uzimajući u obzir zahtjeve iz Uredbe 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

3.12.

Javni prijevoz ključan je za razvoj mobilnosti. Stoga bi njegov razvoj trebalo podupirati postavljanjem ciljeva za javni prijevoz u predstojećim godinama. Ne smijemo zanemariti ni elemente kao što su dostupnost, cjenovna pristupačnost, sigurnost, pouzdanost i točnost. Istodobno je potrebno ojačati povjerenje u gradski prijevoz kao način prometovanja koji je siguran za zdravlje, posebno tijekom zdravstvenih kriza kao što je pandemija bolesti COVID-19. Važno je i da upotreba te vrste prijevoza ne bude povezana sa siromaštvom. Ne smije se previdjeti ni uloga javnog prijevoza za jednake mogućnosti, uključujući i rodnu ravnopravnost. EGSO poziva na uspostavu okvira za dugoročnu financijsku potporu radi financiranja infrastrukture za javni prijevoz.

3.13.

U Komunikaciji se ističu pitanja povezana s upotrebom mobilnosti kao usluge (MaaS). To je poželjan smjer razvoja jer nudi golem potencijal za proizvodnju velike količine podataka. Međutim, postoji zabrinutost oko pitanja hoće li se podaci koje obrađuju aplikacije koristiti bez odobrenja. Trebalo bi uvesti primjereni regulatorni okvir kako bi se osiguralo da se u upravljanju gradskim prijevozom poštuju demokratska načela transparentnosti. Ovdje je potreban javni nadzor. Osim toga, lokalnim i regionalnim vlastima potrebna je podrška za razvoj tehnologija umjetne inteligencije. EGSO naglašava da razvoj modernih alata za digitalnu mobilnost ne smije dovesti do isključivanja onih koji ne mogu ili nisu u stanju koristiti takva rješenja. Potrebno je razviti digitalne vještine društva.

3.14.

EGSO naglašava važnost podizanja svijesti i edukacije o modernoj mobilnosti. Stanovništvo bi trebalo biti upoznato s prednostima prelaska s upotrebe privatnih automobila na upotrebu drugih vrsta prijevoza. Posebno je važna optimizacija upotrebe automobila. Osim tijela i inicijativa EU-a, važnu ulogu u tom pogledu imaju i organizacije i mreže civilnog društva (5). Uspješan je primjer CIVITAS. EGSO također predlaže promicanje urbanog turizma u sklopu kojeg se uzima u obzir upotreba održivih načina mobilnosti.

3.15.

EGSO bi želio iskazati interes za sudjelovanje u radu stručne skupine za gradsku mobilnost. Slažemo se da treba preispitati sastav i radne metode te skupine. Njezino otvaranje prema područjima izvan onih administrativnih korak je u pravom smjeru. Odbor potiče diversifikaciju sastava te skupine kako bi bile zastupljene razne društvene skupine i sredine. Navedene opaske mogu se primijeniti i na druga tijela zadužena za mobilnost na raznim razinama.

3.16.

Nadalje, EGSO podržava prijedloge Komisije za poboljšanje usklađenih pokazatelja gradske mobilnosti. U tom pogledu valja napomenuti da se u Komunikaciji upućuje na cilj održivog razvoja br. 11, koji je usmjeren na to da se gradove i naselja učini uključivima, sigurnima, otpornima i održivima do 2030. Važno je naglasiti da konkretni ciljevi mogu poslužiti kao smjernice za politiku EU-a u tom području i za osmišljavanje pokazatelja koji bi trebali biti usporedivi i ažurirani. EGSO stoga poziva na pružanje potpore službama nadležnima za prikupljanje podataka i izradu statističkih podataka na raznim razinama. Odbor potiče primjenu pokazatelja održive gradske mobilnosti (eng. sustainable urban mobility indicators – SUMI) (6) kao temelja za daljnji rad te poziva na to da se u obzir uzmu iskustva stečena radom na tom alatu.

4. Posebne napomene

4.1.

EGSO također ističe da bi sastavni dio usluge javnog prijevoza trebale biti i putničke informacije dostupne svim putnicima i putnicama. Bezbroj tarifa, zona i vrsta karata čine putovanje složenim. To posebno osjećaju osobe koje neki grad posjete na kraće vrijeme. EGSO potiče na osmišljavanje jednostavnih i jasnih sustava tarifa.

4.2.

Za mnoge mlade prioritet je sveobuhvatna promjena perspektive usmjerena na zdravu, klimatski prihvatljivu i održivu mobilnost (7). EGSO stoga potiče napore usmjerene na razvoj strukturiranijeg angažmana mladih u području klime i održivosti u postupcima donošenja politika i odluka EU-a (8) te na nastavak inicijativa kao što je DiscoverEU.

4.3.

Komisija se u Komunikaciji opravdano osvrće i na rad putem digitalnih platformi, među ostalim u području mobilnosti. U posljednjih je nekoliko godina u vezi s tim pitanjem prepoznat niz problema i izazova, uključujući i one povezane s uvjetima rada. EGSO ukazuje na prijedlog Komisije da se unaprijede uvjeti rada na internetskim platformama. Potrebno je osigurati učinkovitu provedbu Direktive.

4.4.

EGSO skreće pozornost na sektor maloprodaje, koji može znatno doprinijeti postizanju ciljeva gradske mobilnosti, pod uvjetom da se u maloprodaji vodi računa o načelima modela blizine, posebno za osnovne proizvode. Lokalna trgovina trebala bi promicati veću upotrebu održivih rješenja. Trebalo bi pratiti i nove trendove, kao što je zračna mobilnost, koja može predstavljati novu kvalitetu usluga mobilnosti.

4.5.

U Komunikaciji se spominje uloga prijevoza unutarnjim plovnim putovima kao jednog od potencijalnih čimbenika za ozelenjivanje kako gradskog prijevoza tako i prijevoza tereta do zadnjeg kilometra. Ovdje EGSO upućuje na svoje mišljenje o programu NAIADES III (9), u kojemu se iznose preporuke za rješenja u tom području. U njemu se, među ostalim, navodi da bi trebalo uspostaviti određene uvjete za razvoj prijevoza unutarnjim plovnim putovima u gradovima. Neki od njih su stvaranje odgovarajuće infrastrukture i preferencijalno postupanje prema javnom prijevozu plovnim putovima koje bi bilo jednako kao prema javnom prijevozu kopnom.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) https://www.eiturbanmobility.eu/

https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Passenger_mobility_statistics#Distance_covered.

(2) Revizorski sud, Tematsko izvješće br. 06/2020: „Održiva gradska mobilnost u EU-u: pravi napredak nije moguć bez predanosti država članica”.

(3) Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU (SL L 348, 20.12.2013., str. 1.).

(4) Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315, 3.12.2007., str. 1.).

(5) Na primjer, EIT Urban Mobility ili udruženja gradova.

(6) https://civitas.eu/tool-inventory/sumi-sustainable-urban-mobility-indicators.

(7) Dokument sa stajalištem mladih, Beč 2021., https://www.klimaaktiv.at/service/publikationen/mobilitaet/the-pep.html.

(8) SL C 429, 11.12.2020., str. 44.

(9) SL C 194, 12.5.2022., str. 102.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/112

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Stanje energetske unije za 2021. – Doprinos europskom zelenom planu i oporavku Unije (u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime

(COM(2021) 950 final)

(2022/C 323/19)

Izvjestiteljica:

Alena MASTANTUONO

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 20.12.2021.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Promet, energija, infrastruktura i informacijsko društvo
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	184/4/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Ozbiljna situacija koja se upravo odvija kao posljedica ruske invazije na Ukrajinu izričito pokazuje da su se u velikoj mjeri podcijenili rizici za energetsku sigurnost i zaštitu EU-a te pitanja povezana s tim, ne samo u tekstu Šestog godišnjeg izvješća o stanju energetske unije, nego osobito u stvarnosti. Aktualno tragično stanje pokazuje da je oslanjanje na intenzivnu gospodarsku suradnju EU-a s Rusijom u području energije bila kobna pogreška koju su snažno podupirali brojni bivši visokopozicionirani političari iz nekih država članica EU-a.

1.2.

Sad je otkriven razmjer potencijalnih rizika povezanih s ovisnošću energetskog sustava EU-a o uvozu sirovina potrebnih za energetski sektor iz Rusije, koji su nakon pripojenja Krima postali još i veći te iziskuju hitno djelovanje EU-a.

1.3.

EGSO predano radi na ostvarivanju ciljeva zelenog plana i preporučuje da se ulože dodatni napori kako bi se što prije postigle postavljene ciljne vrijednosti i smanjila ovisnost EU-a o fosilnim gorivima. Međutim, potrebno je prilagoditi cjelokupni scenarij za provedbu zelenog plana kako bi se osiguralo da bude izvediv i realističan u sadašnjim okolnostima.

1.4.

Kad je riječ o energetskoj uniji, EGSO čvrsto vjeruje da naglasak sad mora biti na posvećivanju posebne pozornosti njezinu prvom stupu – sigurnosti, solidarnosti i povjerenju. Ujedno se moraju dodatno pojačati sinergije između njezinih stupova, uz sve relevantne pomoćne instrumente (financiranje, oporezivanje, taksonomija, emisijske jedinice i regulatorna pravila).

1.5.

EGSO naglašava da Šesto godišnje izvješće o stanju energetske unije nije optimalno uravnoteženo. Pod utjecajem učinka šokova u nabavi na energetskom tržištu izvješće je u velikoj mjeri usmjereno na cijene energije i instrumente za uklanjanje emisija ugljika, no samo površno obuhvaća pitanja kao što su sigurnost opskrbe ili inovacije i istraživanje. EGSO priželjkuje opsežniji i dobro strukturiran pregled financijskih izvora za jačanje energetske unije, kao i poboljšanja načina na koje napredak energetske unije doprinosi inovativnom djelovanju i konkurentnosti.

1.6.

Posebno, EGSO je više no začuđen zbog činjenice da se, kao i u prethodnim izvješćima, ključni ciljevi europske energetske unije ponovno ne uzimaju u obzir ili se tek neznatno razmatraju. Treba imati na umu, među ostalim, da je cilj smanjiti ovisnosti o uvozu, staviti građane u središte energetske unije i učiniti EU globalnim predvodnikom u području energije iz obnovljivih izvora. Za očekivati je da će se u godišnjim izvješćima o stanju energetske unije ta ključna pitanja analizirati i na središnjoj razini te da će se jasno navesti mogući nedostaci kako bi se prema potrebi razvile nove inicijative. Ovo je izvješće daleko od toga; primjerice, pitanje razvoja energije koju proizvode građani i građanke, koje je važno za EGSO, ozbiljno je zanemareno. EGSO očekuje da će se Komisija o tom pitanju jasno očitovati u zasebnim poglavljima u izvješću za 2022.

1.7.

EGSO iznimno cijeni činjenicu da su obnovljivi izvori energije postali glavni izvor energije u EU-u, što je ključno za smanjenje velike ovisnosti EU-a o uvozu energije i potporu energetskoj sigurnosti Unije. Međutim, Odbor smatra da su potrebne konkretnije mjere kako bi se potrošačima omogućilo aktivno sudjelovanje na tržištu i ostvarivanje koristi od decentraliziranijih i održivijih struktura opskrbe.

1.8.

EGSO je suglasan s izjavom iz izvješća o potencijalu razvoja unutarnjeg energetskog tržišta, koje još nije dovršeno u pogledu tržišnog okruženja, institucija, regulatornih pravila i povezivosti između država članica. Tranzicija će biti test za energetsku infrastrukturu i potrebno je mobilizirati sva sredstva kako bi se infrastruktura pripremila za promjene i kako bi postala otporna na buduće šokove.

1.9.

Iskustvo s povećanjem cijena energije u jesen 2021. zajedno s aktualnom situacijom ističe potrebu za pobližim praćenjem razvoja cijena energije i za razvojem integriranijeg pristupa načinu racionalnog suočavanja s učinkom visokih cijena energije na siromaštvo.

1.10.

Razvoj energetske unije EU-a ušao je u fazu kad su potrebni osjetni napori u pogledu poboljšanja sigurnosti. Treba staviti i veći naglasak na solidarnost i povjerenje. Vrlo je vjerojatno da će sljedeće zime test upravljanja krizom biti neizbježan te će zahtijevati spremnost na što veće smanjenje negativnih učinaka na raspodjelu energije i posljedično na gospodarske rezultate i životni standard.

1.11.

EU bi također trebao biti svjestan činjenice da aktualni sustav isporuke energije iz Rusije u EU usmjerava financijske tokove prema ruskom državnom režimu, pri čemu se ta sredstva upotrebljavaju za financiranje njegovih vojnih akcija. Što prije se moraju pronaći drugi načini osiguravanja opskrbe energijom diversifikacijom dobavljača iz raznih zemalja i upotrebom raznih izvora energije, uz jačanje solidarnosti unutar EU-a. To se odnosi i na sirovine koje se uvoze u EU.

1.12.

EGSO bi izrazito pozdravio snažniji stav politike i procjenu učinka odnosa između energetskog i digitalnog sektora, kao i između energetske unije i nove industrijske strategije, te određene prognoze učinka trenutačne riskantne situacije s kojom se suočavaju energetski sektor, poslovni svijet i društvo EU-a.

1.13.

Izvješće o stanju energetske unije trebalo bi sadržavati i poseban odjeljak o naporima za postizanje pravedne tranzicije, uključujući najbolje primjere koji se provode u državama članicama i na europskoj razini u vezi s pitanjem kako se financijska sredstva EU-a upotrebljavaju za poticanje prekvalifikacija i usavršavanja potrebnih za zelenu tranziciju. EGSO naglašava da pravedna tranzicija nije samo financijske prirode, nego da podrazumijeva i nastojanje da se, uz sudjelovanje socijalnih partnera, stvaraju pristojna i kvalitetna radna mjesta i postigne socijalna sigurnost, kao i da iziskuje posebne mjere na regionalnoj razini.

1.14.

EU ne izdvaja dovoljno javnih sredstava za istraživanje i inovacije u području čiste energije te stoga zaostaje za svojim globalnim partnerima, zbog čega postoji rizik da će izgubiti svoj položaj u pogledu ključnih tehnologija i tržišta budućnosti. EGSO snažno potiče Europsku komisiju da osmisli strateški plan za sektore čiste energije kako bi potaknula razvoj industrija čiste energije u EU-u.

2. Kontekst

2.1.

U Šestom godišnjem izvješću Europske komisije analizira se napredak provedbe energetske i klimatske politike Europske unije, uključujući energetsku uniju kroz pet stupova. Također se naglašava kako su se novi klimatski ciljevi EU-a, sadržani u Europskom zakonu o klimi, s pomoću paketa „Spremni za 55 %” prenijeli u smislene zakonodavne prijedloge. Zelena tranzicija smatra se dijelom rješenja na putu prema klimatskoj neutralnosti i odgovorom na posljedice krize prouzročene COVID-om 19.

2.2.

U tom se izvješću potvrđuje pozitivno kretanje u smanjenju emisija stakleničkih plinova u EU-u. Emisije stakleničkih plinova smanjile su se 2020. za 31 % u odnosu na 1990. zbog utjecaja pandemije na potrošnju energije, ali i zbog stalnih trendova dekarbonizacije. Projekcije koje su države članice dostavile 2021. upućuju na 34 %-tno smanjenje neto emisija stakleničkih plinova do 2030. uz postojeće mjere i na 41 %-tno smanjenje uz dodatne mjere u EU-u, u usporedbi sa smanjenjem emisija stakleničkih plinova od najmanje 55 % kako je utvrđeno u Europskom zakonu o klimi.

2.3.

Obnovljivi izvori energije 2020. prvi su put premašili fosilna goriva kao glavni izvor energije u EU-u (činili su 38 % električne energije u EU-u, fosilna goriva 37 %, a nuklearna energija 25 %). Očekuje se da će udio obnovljivih izvora energije u cjelokupnoj kombinaciji izvora energije EU-a dosegnuti najmanje 22 %, iako za neke države članice postoji rizik da neće ispuniti svoj nacionalni obvezujući cilj. Uporabu obnovljivih izvora energije podupire ulaganje od 48,8 milijardi EUR iz 2020. u odnosu na 32,9 milijardi EUR 2019. Međutim, to se ne odnosi jednako na sve tehnologije.

2.4.

Izvješće je objavljeno u kontekstu naglog porasta cijena plina i električne energije. Veleprodajne cijene električne energije povećale su se za 230 % na godišnjoj razini, što je umjerenije utjecalo na maloprodajne cijene do rujna 2021. (+ 11 % prosjeka EU-a). Taj se cjenovni šok u velikoj mjeri osjetio zbog negativnih cijena električne energije iz 2020., koje su se snizile zbog usporavanja gospodarskog rasta.

2.5.

To je u velikoj mjeri potaknuto rastom cijena plina, koji je imao devet puta veći utjecaj na cijenu električne energije od zabilježenog povećanja cijene ugljika tijekom istog razdoblja. Razine skladištenja plina niske su i EU se suočava s ukupnom najvišom razinom ovisnosti o neto uvozu energije u posljednjih 30 godina (60,6 % u 2019. u odnosu na 58,2 % u 2018. i 56 % u 2000.). Sve to unatoč činjenici da je smanjenje te ovisnosti bilo i ostalo izričiti cilj energetske unije. U izvješću „Stanje energetske unije” ne bi se smjeli navoditi samo takvi negativni podaci, nego bi se trebalo objasniti i zašto cilj smanjenja ovisnosti o uvozu nije ni približno postignut.

2.6.

Povećanje cijena energije potaknulo je Europsku komisiju da objavi paket mjera za djelovanje i potporu kako bi se brzo pomoglo vulnerabilnim skupinama. Energetsko siromaštvo zahvatilo je 2019. do 31 milijun ljudi u EU-u. Time se naglašava kako je važno zaštititi vulnerabilne skupine od naglog povećanja cijena i osigurati pravednu tranziciju prema klimatskoj neutralnosti.

2.7.

Komisija je u izvješću zadužila Agenciju za suradnju energetskih regulatora (ACER) da procijeni koristi i nedostatke trenutačnog modela veleprodajnog tržišta električne energije, uključujući njegovu sposobnost rješavanja situacija ekstremne nestabilnosti cijena na tržištima plina.

2.8.

Subvencije za obnovljive izvore energije dosegnule su 78 milijardi EUR. S druge strane, subvencije za fosilna goriva blago su pale 2020. na 52 milijarde EUR. Međutim, mogle bi se povećati s trenutačnim gospodarskim rastom. Prema podacima iz Šestog izvješća, devet država članica izbacilo je ugljen kao izvor energije, 13 ih je preuzelo nacionalne obveze da će to učiniti do određenog datuma, četiri razmatraju moguće datume, a samo jedna još nije započela nacionalne rasprave o postupnom ukidanju.

2.9.

Tempo smanjenja 2019. prema ciljevima za 2030. bio je zadovoljavajući samo za potrošnju primarne energije. Potrošnja primarne energije EU-a pala je 2019. za 1,9 %, a potrošnja konačne energije za 0,6 % u odnosu na 2018. Potrebni su puno veći napori za smanjenje postojeće potrošnje konačne energije i ostvarenje većih ambicija utvrđenih u predloženoj reviziji Direktive o energetskoj učinkovitosti.

2.10.

Izvješćem se pomaže utvrditi buduća područja za djelovanje i povećane napore. Osim potrebe za ulaganjem, u izvješću se ističe i potreba za uklanjanjem administrativnih prepreka uvođenju obnovljivih izvora energije i ubrzavanju postupaka izdavanja dozvola.

2.11.

EU razmatra načine povećanja sigurnosti i zaštite opskrbe energijom te osiguravanja bolje međusobne povezanosti u EU-u. Kriza je ukazala na potrebu za jamčenjem sigurnosti opskrbe i izbjegavanjem opskrbe iz nesigurnih izvora.

2.12.

Javna potrošnja EU-a za istraživanje i inovacije u području čiste energije u državama članicama i dalje je niža nego 2010., ali se to može djelomično nadomjestiti nacionalnim sredstvima i sredstvima EU-a za oporavak koja su usmjerena na istraživanje i inovacije u području čiste energije. Iz proračuna EU-a za razdoblje 2021.–2027. pružit će se znatna potpora za provedbu europskog zelenog plana i energetske tranzicije u cijeloj Uniji. Konkretno, iz Europskog fonda za regionalni razvoj dodijelit će se najmanje 30 %, a iz Kohezijskog fonda najmanje 37 % raspoloživih sredstava za postizanje tog cilja. Osim toga, zelena tranzicija financirat će se iz mehanizma za pravednu tranziciju ili fonda InvestEU.

2.13.

Do 5. listopada 2021. planirana sveukupna ulaganja u zaštitu klime u 22 nacionalna plana za oporavak i otpornost iznosila su oko 177 milijardi EUR, što čini 40 % ukupnog iznosa od 445 milijardi EUR iz Mehanizma za oporavak i otpornost dodijeljenih tim državama članicama.

2.14.

Komunikaciji je priloženo sljedećih pet izvješća:

—	izvješće o subvencijama za energiju u EU-u,

—	izvješće o djelovanju u području klime 2021.,

—	izvješće o napretku u području konkurentnosti tehnologija čiste energije,

—	izvješće o kakvoći goriva i

—	izvješće o funkcioniranju tržišta ugljika (sustav za trgovanje emisijama).

3. Opće napomene

3.1.

Osim što se radi o stravičnoj situaciji za Ukrajinu i njezin narod, EGSO rusku vojnu invaziju na Ukrajinu smatra i golemim šokom za sigurnost, funkcioniranje i uspješnost energetske unije. Riječ je o najvećoj sigurnosnoj prijetnji u povijesti europskih integracija. Potrebno je ponovno definirati i prilagoditi strateške i sigurnosne prioritete EU-a te što prije pripremiti odgovarajuće instrumente za njihovu provedbu.

3.2.

EGSO potiče institucije EU-a da budu pronicljivije kad je riječ o budućim sigurnosnim prijetnjama, da obrate veću pozornost na sigurnost i diversifikaciju opskrbe te da osiguraju veću solidarnost među državama članicama EU-a. Ta je sigurnosna prijetnja otkrila i potrebu za ubrzavanjem uvođenja obnovljivih izvora energije kako bi se smanjila ovisnost EU-a o fosilnim gorivima i osiguralo postizanje ciljeva zelenog plana.

3.3.

EGSO prima na znanje detaljno izvješće Europske komisije u kojemu se analiziraju promjene i napredak u provedbi energetske i klimatske politike Europske unije. U njemu se pozitivno ocjenjuje napredak EU-a u ispunjavanju klimatskih ciljeva i pozdravlja se utvrđivanje područja u kojima treba postići dodatan napredak. Pandemija bolesti COVID-19 donekle je pozitivno utjecala na smanjenje emisija CO2 2020. jer je smanjila potrošnju energije, a time i proizvodnju. Međutim, gospodarski rast 2021. potaknuo je povećanje potražnje, što je zajedno s drugim elementima utjecalo na nagli porast cijena energije. EGSO pozdravlja to što se u komunikaciji Komisije o cijenama energije (1) dopušta brzo pružanje pomoći i potpore vulnerabilnim skupinama kako bi se prevladale negativne posljedice cjenovnih šokova te upućuje na svoje mišljenje TEN/761 (2).

3.4.

EGSO potiče Europsku komisiju da vrlo pomno prati razvoj cijena energije i predlaže uključivanje statističkih podataka o razvoju cijena energije u sljedeće izvješće o Stanju energetske unije. U tom pogledu upućuje na potrebu za usklađenijim podacima koji mogu pružiti točan pregled stanja na tržištu.

3.5.

Kao i u svojim prethodnim izvješćima EGSO naglašava da se zelena tranzicija mora provesti na pravedan način, kako se nitko ne bi zapostavio. Nije riječ samo o tehničkoj tranziciji nego i o gospodarskoj i socijalnoj tranziciji. Redoviti dijalog s građanima i civilnim društvom, uključujući socijalne partnere, osobito u regijama koje prolaze kroz preobrazbu, osigurat će da se ciljevi klimatske i energetske politike percipiraju kao društveno privlačni te da se ostvare uz minimalne socioekonomske troškove. Barem jednako važno kao produbljivanje dijaloga jest ispunjavanje obećanja da će se građane i građanke aktivno integrirati na tržište, da će ih se učiniti prozumentima i da će ih se uključiti u nove prilike za stvaranje vrijednosti. U tom će pogledu ključna biti kvaliteta operacionalizacije i financiranja pojedinačnih instrumenata i njihove konkretne provedbe na nacionalnoj razini. Uključivanje stajalištâ socijalnih partnera stoga mora biti ključan cilj budućih dijaloga i jedan je od glavnih preduvjeta za ostvarenje uspješne i pravedne tranzicije.

3.6.

Izvješće o stanju energetske unije trebalo bi sadržavati i odjeljak o naporima za ostvarenje pravedne tranzicije s primjerima mjera koje su uspješno provedene u državama članicama i na europskoj razini. EGSO naglašava da pravedna tranzicija nije samo pitanje financiranja tranzicije, nego da podrazumijeva i nastojanje da se stvaraju pristojna i kvalitetna radna mjesta i postigne socijalna sigurnost, kao i da iziskuje posebne mjere na regionalnoj razini.

3.7.

EGSO bi želio da pristup Šestog godišnjeg izvješća bude uravnoteženiji s obzirom na posebna područja energetske unije. U izvješću se detaljno razmatraju područja energetske učinkovitosti i dekarbonizacije, što su trenutačno ključni prioriteti politika. Međutim, čini se da nije posvećena dovoljna pozornost temama sigurnosti, solidarnosti i povjerenja, ili istraživanju, inovacijama i konkurentnosti te izazovima i postignućima u okviru tih područja.

3.8.

3.9.

Izražava zadovoljstvo zbog činjenice da su države članice povećale svoje ambicije u ostvarenju postojećih ciljeva za 2020. u području obnovljive energije kao glavnog izvora električne energije u budućnosti. Potiče države članice koje ne uspijevaju ostvariti taj cilj da se usredotoče na bolje pružanje potpore obnovljivim izvorima energije i/ili da se uključe u sporazume o statističkim prijenosima. EGSO bi pritom želio istaknuti, kao što je pokazala studija Komisije (3), da je postupno ukidanje fosilne energije popraćeno znatnim smanjenjem vanjskih troškova (kao što su zdravstveni i ekološki troškovi), koje mora snositi društvo. Primjerice: kad je riječ o proizvodnji električne energije, fosilna goriva uzrokuju najveće vanjske troškove u iznosu od 68–177 EUR/MWh u prosjeku za EU-27. Nuklearna energija i energija iz obnovljivih izvora uzrokuju vanjske troškove u iznosu od 3 do 17 EUR/MWh, a energija vjetra i hidroenergija manje od 5 EUR/MWh.

3.10.

U odnosu na prethodna izvješća, Odbor pozdravlja naglasak na ulozi prozumenata. Ponavljamo da je najvažniji cilj da građani budu u središtu interesa energetske unije (4). Potrošači bi trebali imati mogućnost odabira i aktivnog sudjelovanja na tržištu. Ipak, potrebno je donijeti konkretne mjere u okviru zakonodavstva EU-a kako bi se taj koncept brzo proveo u praksi.

3.11.

Unutarnje energetsko tržište i dalje nije dovršeno. Ne nudi dovoljno prednosti malim proizvođačima obnovljive energije. Osim toga, nagli porast cijena energije pokazao je nedostatke energetskog tržišta. Otkrio je da neki dobavljači energije nisu sposobni obavljati tu djelatnost, niti imaju dovoljnu kapitalnu osnovu. Trebalo bi se jače usredotočiti na oblikovanje tržišta, njegovo relevantno reguliranje, uspostavu potrebnih zahtjeva za pojedinačne aktere i razumnu zaštitu potrošača.

3.12.

Odbor izražava žaljenje zbog toga što se povrh zanemarivanja njegova poziva na smanjenje strateške ovisnosti o trećim stranama ta ovisnost zapravo povećala. EU je 2021. dosegnuo najveću ovisnost o uvozu energije u posljednja tri desetljeća. Taj neuspjeh odigrao je ulogu u naglom porastu cijene energije. S tim u vezi podsjećamo na svoju izjavu da bi Europska komisija i države članice trebale izbjegavati sva dodatna povećanja uvoza i ozbiljno shvatiti tu temu kada promiču vodik i druge energente kao pokretače dekarbonizacije jer i to može dovesti do dodatnog povećanja uvoza. S obzirom na aktualnu situaciju, nije važno samo provesti strategiju za smanjenje sve veće energetske ovisnosti EU-a nego i osigurati izvedivu teritorijalnu diversifikaciju isporuke i raspodjele energije bez geopolitičkih rizika.

3.13.

Države članice dokazale su da su spremne podržati zelenu tranziciju, a udio rashoda za ulaganja povezana s klimom iz 22 nacionalna plana za oporavak i otpornost, koji odgovara iznosu od 40 % ukupnih sredstava, potvrđuje koliko jest i koliko će biti skupa zelena tranzicija. Međutim, stopa ulaganja iz javnog sektora EU-a u tehnologije čiste energije potrebna za dekarbonizaciju najniža je među stopama velikih gospodarstava te koči našu konkurentsku prednost pred globalnim partnerima. Također u energetskoj politici moramo staviti naglasak na građane. Ako oni mogu ulagati i ostvarivati prednost od svojih ulaganja, znatna količina sredstava iz privatnog sektora može dospjeti u taj sektor.

3.14.

Brzo odobrenje delegiranog akta o pravilima kojima se utvrđuju ekološki održive gospodarske djelatnosti čini se kao ključan znak za pokretanje potrošnje za istraživanje i inovacije u području čiste energije u državama članicama. EGSO očekuje da će to doprinijeti i smanjenju ulaganja u kapacitet fosilnih goriva i povezanih subvencija.

3.15.

U izvješću o tržištu ugljika za 2021. iznosi se dokaz o značajnom doprinosu sustava EU-a za trgovanje emisijama dekarbonizaciji. Tijekom razdoblja 2013.–2020. u okviru tog sustava ostvareni su prihodi od dražbi koji premašuju 68 milijardi EUR. EGSO prima na znanje da je 75 % prihoda sustava EU-a za trgovanje emisijama upotrijebljeno za djelovanje u području klime i za energetske namjene, što u velikoj mjeri premašuje ograničenje od 50 % za države članice. U tom pogledu EGSO potiče države članice da dodatno povećaju taj udio radi borbe protiv klimatskih promjena.

3.16.

Europska unija nije izolirana; njezina suradnja na međunarodnoj razini neizmjerno je važna, kao i koordinacija s globalnim partnerima u pogledu klimatske politike. EU bi trebao raditi na ostvarivanju cilja klimatske neutralnosti te istodobno osigurati konkurentnost i sigurnost opskrbe energijom po pristupačnim cijenama za poduzeća i građane.

3.17.

Cijeni to što izvješće sadržava podatke o zapošljavanju u sektoru čiste energije, koji bilježi porast od 2 % godišnje. EU se suočava s problemom slobodnih zelenih radnih mjesta, koji će postati još istaknutiji s ubrzavanjem zelene tranzicije koju predvode ulaganja u obnovu. Moramo osigurati da ljudi s odgovarajućim vještinama mogu brzo ući na tržište rada i da nova radna mjesta koja nastanu zahvaljujući zelenoj tranziciji budu radna mjesta s dobrim radnim uvjetima i dostojanstvenim plaćama. Važno je ulagati najveće moguće napore u razvoj osposobljavanja i kvalifikacija u području energetske obnove.

3.18.

Aktualno stanje na energetskom tržištu odraz je određenog podcjenjivanja nekoliko aspekata energetske sigurnosti, posebno u pogledu isporuka plina EU-u, ili nedovoljnih napora da se prekine golema i čak sve dublja ovisnost EU-a o uvozu energije. Odraz je i ograničene solidarnosti među državama članicama EU-a u učinkovitom rješavanju problema, uključujući potencijalno nepostojanje povjerenja da bi se postigao konsenzus.

3.19.

EGSO iznimno cijeni golemu količinu financijskih izvora iz Mehanizma za oporavak i otpornost EU-a za razdoblje 2021.–2027. i instrumenta NextGenerationEU koji će se posebno usmjeriti na svladavanje izazova povezanih s ciljevima energetske unije.

4. Posebne napomene

4.1.

Unatoč preuzetim obvezama EU-a da postupno ukine subvencije za fosilna goriva, one se ne smanjuju u dovoljnoj mjeri. U prilogu ovom izvješću prikazuje se blagi pad subvencija za fosilna goriva, no s gospodarskim rastom možemo očekivati njihovo povećanje. Od 2015. do 2019. subvencije za fosilna goriva porasle su u EU-u za 4 %, a u 2020. znatno su se smanjile. Pale su za 10 % u energetskom sektoru i za 4 % u industriji, dok su u prometu porasle za 25 % i za 13 % za kućanstva koja primaju subvencije za potrošnju loživog ulja i prirodnog plina. Subvencije imaju važnu socijalnu ulogu jer osiguravaju da se prelazak na klimatski neutralno gospodarstvo odvija na pravedan način.

4.2.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što se u izvješću ne analizira odnos između energetske i digitalne tranzicije. Digitalizacijom se otvaraju mogućnosti za uštedu energije, smanjenje energetskog intenziteta, kao i bolje upravljanje energetskom infrastrukturom. U izvješću bi se mogla razviti detaljna rješenja za povećanje potražnje u području elektrifikacije i potrebe za stabilnim i održivim energetskim rješenjima. Tranzicija će biti test za energetsku infrastrukturu i potrebno je mobilizirati sva sredstva kako bi se infrastruktura pripremila za promjene i kako bi postala otporna na buduće šokove.

4.3.

Prekvalifikacija i usavršavanje imat će ključnu ulogu u zelenoj preobrazbi. Kako bi se izradile konkretne strategije za praćenje i predviđanje potreba za stjecanjem vještina, usavršavanjem i prekvalifikacijom radnika u sektoru električne energije, EGSO upućuje na rezultate projekta socijalnog partnera „Skills2Power”. U izvješću o stanju energetske unije mogao bi se analizirati i način na koji se upotrebljavaju financijska sredstva EU-a, kao što su sredstva Mehanizma za oporavak i otpornost, programa Erasmus+ ili kohezijskih fondova, kako bi se pružao financijski poticaj prekvalifikaciji i usavršavanju za potrebe zelene tranzicije.

4.4.

EGSO preporučuje vrlo pomno praćenje potencijalnih zastoja u lancima opskrbe sirovinama za energetske tehnologije koje su ključne za energetsku sigurnost i prelazak na čistu energiju. Predlaže što veću diversifikaciju opskrbe ključnim sirovinama stupanjem u međunarodne pregovore s globalnim partnerima i izradom scenarija za alternativna rješenja.

4.5.

EU-u je potrebno više ulaganja u istraživanja i inovacije u području čiste energije. Stopa ulaganja iz javnog sektora EU-a u tehnologije čiste energije 2019. iznosila je 0,027 % BDP-a. Kako možemo ozbiljno uvoditi čistu energiju kad imamo najnižu stopu u usporedbi s ostalim velikim gospodarstvima? Iako EU drži snažan položaj u sektoru energije vjetra, zaostaje za globalnim partnerima u nekoliko drugih sektora, uključujući solarnu fotonaponsku energiju, obnovljivi vodik, dizalice topline i obnovljiva goriva (5). EGSO potiče Europsku komisiju da osmisli strateški plan za svaki od tih sektora kako bi pružila poticaj za razvoj sektora čiste energije u EU-u.

4.6.

Kako bi se pratilo koje su države članice najpoduzetnije u područjima istraživanja, razvoja i inovacija, EGSO predlaže redovito objavljivanje pregleda pokazatelja. To bi se moglo odnositi na programe kojima upravlja EU, ali i na kohezijsku politiku i Mehanizam za oporavak i otpornost s obzirom na to da već postoji pregled pokazatelja Mehanizma, a već duže vrijeme i pregled pokazatelja kohezijske politike (6).

4.7.

EGSO izričito preporučuje veću transparentnost sustava EU-a za trgovanje emisijama i primjenu sustava razumnih intervencija kojima se omogućuje prilagodba cijene emisijskih jedinica željenom cilju i uklanjanje iznenadne nestabilnosti cijena koja se mogla primijetiti tijekom posljednje godine (najprije golemo povećanje na više od 100 EUR pa sad nagli pad na oko 55 EUR u roku od nekoliko dana).

4.8.

EGSO preporučuje da rukovođenje i upravljanje energetskom unijom bolje odražavaju sinergiju s novom industrijskom strategijom EU-a (kako je definirano u komunikaciji Komisije iz ožujka 2020.).

4.9.

Kad je riječ o ciljevima povezanima s dekarbonizacijom, EGSO naglašava da sve vrste instrumenata, konkretno regulatorna pravila, sustav EU-a za trgovanje emisijama, porez za zaštitu okoliša i taksonomija, moraju biti koordinirani i usklađeni u dobro ugođenom i funkcionalnom sustavu.

Bruxelles, 19. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) COM(2021) 660 final.

(2) SL C 275, 18.7.2022., str. 80.

(3) Studija provedena u ime Europske komisije o troškovima energije, porezima i učinku državnih intervencija na ulaganja, EnergyVille.

(4) SL C 220, 9.6.2021., str. 38.

(5) COM(2021) 952 final.

(6) https://cohesiondata.ec.europa.eu/; https://ec.europa.eu/economy_finance/recovery-and-resilience-scoreboard/index.html#.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/119

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/25/EZ u pogledu uključivanja poboljšanih zahtjeva koji se odnose na stabilitet i njezina usklađivanja sa zahtjevima stabiliteta koje je definirala Međunarodna pomorska organizacija

(COM(2022) 53 final – 2022/0036 (COD))

(2022/C 323/20)

Izvjestitelj:

Mateusz SZYMAŃSKI

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 7.3.2022. Vijeće Europske unije, 1.3.2022.
Pravna osnova:	članak 100. stavak 2. i članak 304. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	182/1/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja prijedlog izmjene postojećih pravila o sigurnosti ro-ro putničkih brodova u oštećenom stanju. Snažno se zalaže za održavanje najviših mogućih sigurnosnih standarda u pomorskom prometu. To je posebno važno za vrstu plovila o kojima je riječ, koja su zbog svojih posebnih značajki osjetljivija od drugih vrsta plovila.

1.2.

Osim toga, EGSO pozdravlja napore uložene u usklađivanje međunarodnih propisa, u ovom slučaju njihovo usklađivanje s međunarodnim propisima IMO-a. Također cijeni napore uložene u pojednostavnjenje zakonodavstva kojim se olakšava uporaba i primjena tih pravila. Pozdravljamo metodu rada primijenjenu na taj projekt, a posebno temeljito savjetovanje sa stručnjacima u tom području.

1.3.

Međutim, EGSO želi naglasiti da je razmatranje ovog prijedloga iznimno teško zbog složenosti i nejasnoće sastavljenog teksta. Tako osmišljene odredbe i pojašnjenja zapravo su u suprotnosti s ciljem prijedloga, a to je olakšati uporabu i primjenu spomenutih zakonskih odredbi. Preporučuje se povećanje transparentnosti, među ostalim s pomoću grafičkog prikaza ciljanih rješenja i odgovarajućih objašnjenja.

1.4.

EGSO je zabrinut zbog privremenih alternativnih rješenja usvojenih u prijedlogu za novoizgrađene brodove certificirane za prijevoz 1 350 osoba ili manje te zbog prijedloga da se te dvije opcije ocijene deset godina nakon provedbe izmjene, kao i zbog najavljene revizije Direktive nakon evaluacije.

1.5.

EGSO napominje da bi uvođenje dviju alternativa za novoizgrađene brodove značilo da nije u potpunosti postignut cilj prijedloga da se smanji „složenost, kao i tehničko i administrativno opterećenje, koje prvenstveno proizlazi iz dvaju različitih režima za procjenu sposobnosti preživljavanja ro-ro putničkih brodova u oštećenom stanju”. Predlažu se dva alternativna programa za privremeno razdoblje od 10 godina.

1.6.

1.7.

EGSO smatra da bi odredbu o privremenoj primjeni alternativnih zahtjeva stabilnosti trebalo zamijeniti jedinstvenim rješenjem za zahtjeve stabilnosti za novoizgrađene brodove za prijevoz do 1 350 osoba kako se ne bi stvarali daljnji problemi u pogledu dosljednosti i jasnoće pravila te kako bi se izbjegla privremena priroda njihove primjene.

1.8.

EGSO predlaže uvođenje periodične evaluacije u utvrđenim vremenskim razmacima, npr. svakih 10 godina. Međutim, zakonodavne mjere ne bi se smjele dovoditi u pitanje na temelju zaključaka evaluacije. Predlaže se stalno savjetovanje s tijelima koja reguliraju ta pitanja kako bi se poboljšala sigurnost.

1.9.

Osim toga, kako bi se poboljšala čitljivost prijedloga i olakšala primjena novih pravila, predlaže se da se sadržaj prijedloga izmijeni tako da prethodno izgrađeni brodovi koji nisu certificirani mogu biti u skladu s postojećim normama koje se primjenjuju na prethodno izgrađene certificirane (ili nove) brodove. Na druge brodove trebala bi se primjenjivati nova rješenja.

2. Sažetak prijedloga Komisije i kontekst Mišljenja

2.1.

Prijedlog Komisije odnosi se na izmjenu Direktive 2003/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) o posebnim zahtjevima stabiliteta za ro-ro putničke brodove.

To je povezano s pokretanjem pravne revizije 2017. u okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT). Tada su izmijenjene direktive (EU) 2017/2108, (EU) 2017/2109 i (EU) 2017/2110 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

2.2.

Provjerom primjerenosti bila je obuhvaćena i Direktiva 2003/25/EZ o posebnim zahtjevima stabiliteta za ro-ro putničke brodove. S obzirom na usporedne rasprave u Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO) o standardima stabiliteta za brodove u oštećenom stanju, odlučeno je da se izmjena Direktive odgodi. IMO je Rezolucijom MSC.421(98) donio revidirane posebne odredbe o normama stabiliteta za putničke brodove u oštećenom stanju, koje se primjenjuju i na ro-ro putničke brodove. Potrebno je uzeti u obzir te promjene na međunarodnoj razini i uskladiti pravila i zahtjeve Unije s onima utvrđenima u Međunarodnoj konvenciji o zaštiti ljudskih života na moru („Konvencija SOLAS”) za ro-ro putničke brodove u međunarodnoj plovidbi.

2.3.

Komisija smatra da je najvažniji cilj revizije osigurati jasan, jednostavan i ažuriran pravni okvir koji je lakše provesti, pratiti i izvršiti čime bi se povećala ukupna razina sigurnosti.

2.4.

Osim toga, revizijom propisa EU-a o sigurnosti putničkih brodova nastoji se pojednostavniti i racionalizirati postojeći regulatorni okvir. Cilj je zadržati propise EU-a u mjeri u kojoj je to potrebno i razmjerno. Komisija također nastoji osigurati njihovu ispravnu provedbu i ukloniti moguća preklapanja i nedosljednosti među povezanim zakonodavnim aktima. Treba napomenuti i da je cilj revizije smanjiti složenost te tehnička i administrativna opterećenja koja prvenstveno proizlaze iz postojanja dvaju različitih režima za procjenu sposobnosti preživljavanja ro-ro putničkih brodova s obzirom na zahtjeve za stabilitet u oštećenom stanju te racionalizirati opterećenje za poduzeća i operatore brodogradilišta uključene u takve izračune.

2.5.

Na brodove u međunarodnoj plovidbi, koja uključuje i rute između dviju država članica, primjenjuju se međunarodne konvencije (u nadležnosti IMO-a, a posebice konvencija SOLAS) i određeni propisi EU-a. Uz međunarodne zahtjeve, na putničke brodove, ro-ro putničke brodove i brza plovila primjenjuju se i posebni propisi EU-a.

2.6.

Direktivom 2003/25/EZ utvrđuju se zahtjevi stabiliteta za ro-ro putničke brodove u oštećenom stanju za sve ro-ro putničke brodove koji plove prema luci države članice ili iz nje na redovitoj liniji, bez obzira na njihovu zastavu, kada obavljaju međunarodnu plovidbu. Cilj je Direktive osigurati njihov stabilitet nakon oštećenja, čime se poboljšava sposobnost preživljavanja te vrste plovila u slučaju oštećenja od sudara. Direktiva je rezultat Stockholmskog sporazuma iz 1996. Posebni zahtjevi EU-a za stabilitet upotpunjuju zahtjeve iz konvencije SOLAS u pogledu stabilnosti u oštećenom stanju.

2.7.

Predložena je revizija rezultat procjene mogućnosti usklađivanja regulatornog pristupa EU-a u vezi s posebnim zahtjevima stabiliteta za ro-ro putničke brodove s međunarodnim zakonodavstvom, pod uvjetom da se zadrži barem trenutačna razina sigurnosti utvrđena Direktivom 2003/25/EZ.

2.8.

Rad na prijedlogu odvijao se u obliku ciljanog savjetovanja. S nacionalnim stručnjacima savjetovalo se u okviru Stručne skupine za sigurnost putničkih brodova. Savjetovanje je dovelo do izrade strukture zahtjeva u pogledu stabiliteta u oštećenom stanju, koji su definirani uzimajući u obzir kapacitet plovila.

2.9.

Prijedlogom se uvode privremena alternativna rješenja za novoizgrađene brodove certificirane za prijevoz 1 350 osoba ili manje. Ta se rješenja temelje na sljedećim kriterijima: datumu kad je kobilica broda položena ili kada je brod bio u sličnom stanju izgradnje te kapacitetu broda za prijevoz putnika.

2.10.

Prijedlogom se predviđa uvođenje mehanizama praćenja i izvješćivanja. Ključni podaci o novoizgrađenim brodovima i izračuni stabiliteta u oštećenom stanju prikupljali bi se i ocjenjivali uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA). Nakon deset godina provedbe revidiranih zahtjeva provela bi se evaluacija, a Direktiva bi se revidirala.

2.11.

Prijedlogom se utvrđuju i pravila za izdavanje certifikata ro-ro brodovima u pogledu izmijenjenih zahtjeva.

3. Napomene

3.1.

Sigurnost prometa jedan je od glavnih izazova današnjice, a očekivanja u tom pogledu rastu. Zbog postojanja različitih propisa vrlo je teško provesti i primijeniti dogovorena pravila.

3.2.

Ro-ro brodovi smatraju se vulnerabilnijima od drugih plovila. To je povezano s posebnom prirodom njihove konstrukcije koja je prilagođena prijevozu vozila i putnika. Relativno mali gazovi i visoko težište mogu uzrokovati probleme sa stabilnošću. Ostali rizici uključuju velika nadvođa, upotrebu vrata za utovar kao rampe, nedostatak pregrada, visoki položaj čamaca i splavi za spašavanje, moguće pogreške u skladištenju i neravnomjeran utovar.

3.3.

EGSO pozdravlja napore uložene u usklađivanje međunarodnih propisa, u ovom slučaju njihovo usklađivanje s međunarodnim propisima IMO-a. Također cijeni napore uložene u pojednostavnjenje zakonodavstva kojim se olakšava uporaba i primjena tih pravila.

3.4.

Međutim, Odbor kritizira čitljivost i transparentnost dokumenta. Razmatranje prijedloga pokazalo se iznimno teškim čak i za stručnjake zbog strukture teksta i načina na koji su predstavljena odabrana rješenja. Tako osmišljene odredbe i pojašnjenja zapravo su u suprotnosti s ciljem prijedloga, a to je olakšati uporabu i primjenu spomenutih zakonskih odredbi. Preporučuje se da se podnesenom prijedlogu priloži grafički prikaz, npr. u obliku tablice u dodatku, te da se izrade odgovarajuće smjernice i objašnjenja.

3.5.

EGSO želi izraziti zadovoljstvo načinom na koji se radilo na prijedlogu. Uzimanje u obzir mišljenja stručnjaka iz industrije i dionika pri izradi nacrta zakonodavstva ispravna je praksa i olakšava postizanje ciljeva svih zakonodavnih inicijativa. Ujedno se može očekivati da će se predviđeno usklađivanje tehničkih definicija i uvođenje pravnog teksta pravilno izvršiti i provesti.

3.6.

3.7.

EGSO napominje da uvođenje dviju alternativa za novoizgrađene brodove znači da se cilj prijedloga, tj. smanjenje složenosti te tehničkog i administrativnog opterećenja, neće ostvariti. Kako Komisija ističe, prijedlogom se odgovara na nova rješenja uvedena konvencijom SOLAS i nastoje se uskladiti dva usporedna skupa pravila. Unatoč tim ciljevima predlaže se privremeno rješenje, uz dva alternativna sustava za razdoblje od 10 godina, koje bi trebalo revidirati po isteku razdoblja.

3.8.

EGSO smatra da će uvođenje takvih privremenih rješenja dovesti do nesigurnosti i daljnjih problema u budućnosti. Treba naglasiti da su ulaganja u vozni park u tom prometnom sektoru dugoročne prirode. Odbor ističe da je prosječna starost ro-ro brodova za prijevoz putnika 26 godina, dok je prosječna starost ro-ro teretnih brodova veća od 15 godina (3). Stoga bi se u izgledima iznesenima u prijedlogu trebalo uzeti u obzir stvarno stanje u tom sektoru.

3.9.

3.10.

EGSO podržava mehanizme za praćenje i periodičnu evaluaciju, ali u svjetlu prethodno navedenog preporučuje izmjenu teksta i logike takvog rješenja. Predlaže se uvođenje periodične evaluacije u utvrđenim vremenskim razmacima, npr. svakih 10 godina. Međutim, zakonodavne mjere ne bi se smjele dovoditi u pitanje na temelju zaključaka evaluacije. Važno je da se evaluacija provede uz sudjelovanje onih koji su najviše uključeni u primjenu pravila u praksi. Stoga se također predlaže stalno savjetovanje s tijelima koja reguliraju ta pitanja kako bi se poboljšala sigurnost. To je važno s obzirom na klimatske promjene, koje uzrokuju veće oscilacije vremenskih uvjeta i, posljedično, čestu izloženost pomorskog prometa ekstremnim uvjetima.

3.11.

Osim toga, kako bi se poboljšala čitljivost prijedloga i olakšala primjena novih pravila, predlaže se da se sadržaj prijedloga izmijeni tako da prethodno izgrađeni brodovi mogu biti u skladu s postojećim normama, neovisno o certifikaciji. Na druge brodove trebala bi se primjenjivati nova rješenja. Međutim, nakon prijelaznog razdoblja pravila bi trebala biti u potpunosti usklađena.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Direktiva 2003/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. travnja 2003. o posebnim zahtjevima stabiliteta za ro-ro putničke brodove (SL L 123, 17.5.2003., str. 22.).

(2) Direktiva (EU) 2017/2108 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2017. o izmjeni Direktive 2009/45/EZ o sigurnosnim pravilima i normama za putničke brodove (SL L 315, 30.11.2017., str. 40.); Direktiva (EU) 2017/2109 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2017. o izmjeni Direktive Vijeća 98/41/EZ o upisu osoba koje putuju putničkim brodovima koji plove prema lukama ili iz luka država članica Zajednice i Direktive 2010/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća o službenom postupku prijave za brodove koji dolaze u luke i/ili odlaze iz luka država članica (SL L 315, 30.11.2017., str. 52.); Direktiva (EU) 2017/2110 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2017. o sustavu inspekcijskih pregleda radi sigurnog obavljanja plovidbe na redovnoj liniji ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila i izmjeni Direktive 2009/16/EZ te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 1999/35/EZ (SL L 315, 30.11.2017., str. 61.).

(3) EMSA, Europski pomorski promet, Izvješće o okolišu 2021., Luxembourg, 2021.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/123

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju

(COM(2022) 108 final)

(2022/C 323/21)

Izvjestitelji:

Thomas KATTNIG

Alena MASTANTUONO

Simo TIAINEN

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 2.5.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.5.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	159/3/4

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Trenutačna geopolitička situacija uzrokovana ruskom invazijom na Ukrajinu ističe važnost sigurnosti opskrbe energijom i poziva na povećanje energetske neovisnosti i autonomije EU-a. EGSO u potpunosti podržava nastojanja da se što prije prekine ovisnost o ruskoj energiji.

1.2.

EU je u posljednjih godinu dana suočen s dosad nezabilježenim porastom cijena energije, što je dodatno pogoršano posljedicama ruske agresije na Ukrajinu. Taj porast cijena neizdrživ je teret za europska kućanstva i poduzeća.

1.3.

Stoga su potrebne hitne mjere kako bi se osigurala sigurnost opskrbe energijom i ublažile posljedice visokih cijena za kućanstva, poljoprivrednike, poduzeća i industriju. Komunikacijom „REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju” utvrđuju se nove mjere za povećanje proizvodnje zelene energije, diversifikaciju opskrbe i smanjenje potražnje za ruskim plinom, što je zbog tržišnih manipulacija dovelo do značajnog porasta cijena na tržištu električne energije.

1.4.

EGSO pozdravlja komunikaciju REPowerEU jer se u njoj iznose rješenja koja su u skladu s ciljevima zelenog plana i europske energetske unije. EGSO upozorava na to da Europa mora biti posebno oprezna kad je riječ o resursima kojima se zamjenjuje ruski plin u pogledu njihovog utjecaja na okoliš, kao i u pogledu nove ovisnosti o trećim zemljama koje ne dijele europske vrijednosti.

1.5.

EGSO sa žaljenjem primjećuje ne samo da politički čelnici i čelnice njegov poziv (1) na smanjenje strateške ovisnosti o nepouzdanim trećim stranama nisu pretvorili u mjere, nego i da se, naprotiv, ta ovisnost povećala. Trenutačna kriza cijena energije ne bi tako jako pogađala europske građane i poduzeća da Europa nije toliko ovisna o uvozu fosilnih goriva iz Rusije.

1.6.

EU se mora dosljedno pridržavati svih osnovnih ciljeva svoje energetske politike, a to su: sigurnost opskrbe, razumni troškovi i cijene te ugljična neutralnost. Stoga je izuzetno bitno usredotočiti se na mjere koje donose najveću korist u pogledu svih ciljeva, kako u trenutačnoj kriznoj situaciji tako i dugoročno.

1.7.

EGSO se slaže s Europskom komisijom u pogledu cilja postizanja neovisnosti o ruskom plinu, ali ističe da će europskom gospodarstvu i društvu biti iznimno teško smanjiti potražnju za ruskim plinom za dvije trećine do kraja ove godine. To podrazumijeva, s jedne strane i prije svega kratkoročno, diversifikaciju korištenjem ukapljenog prirodnog plina i biometana, a s druge strane energetsku učinkovitost i širenje obnovljive energije. Promjena stanja u pogledu oslanjanja na samo jednog dobavljača i jedan izvor energije koji ima velik udio u energetskoj mješavini EU-a složeno je pitanje i ne može se ostvariti preko noći. To znači da kratkoročno treba koristiti sve dostupne izvore energije, bez predrasuda, pri čemu prednost treba davati dostupnim obnovljivim izvorima, kako ne bi došlo do raspada elektroenergetskog sustava i društvenih nemira.

1.8.

Kako bi se osigurale društveno prihvatljive cijene energije, a istodobno zadržala vodeća uloga EU-a u uvođenju obnovljive energije, EGSO poziva na:

—	pojednostavljenje i ubrzavanje postupaka izdavanja dozvola za obnovljive izvore energije jer se ti postupci smatraju glavnom preprekom bržem uvođenju obnovljive energije,

—	poticanje država članica da utvrde primjerena područja za povećanje korištenja obnovljivih izvora energije,

—

preispitivanje postojećih administrativnih odredbi za postavljanje i stavljanje na tržište i korištenje vlastitih obnovljivih izvora energije te uklanjanje svih nepotrebnih prepreka kako bi se oslobodio puni potencijal energije građana i zajednica, s naglaskom na manjim postrojenjima i fleksibilnosti,

—

istraživanje načina za poticanje bržeg uvođenja toplinskih crpki. Ubrzanje postizanja cilja u pogledu ugradnje toplinskih crpki predloženo u planu REPowerEU jest dobrodošlo, no potrebno je u cijeloj Europi izbjeći probleme u upravljanju električnim sustavima u vrijeme najveće potrošnje. Trebalo bi razmotriti i hibridne toplinske crpke,

—	istraživanje konkretnih mjera za povećanje proizvodnje biometana, kako je predloženo u planu REPowerEU, i osiguravanje poticaja za to,

—	povećanje ulaganja u geotermalnu energiju i centralizirano grijanje.

1.9.

EGSO priznaje da će biti nužne intervencije država članica, bilo fiskalne bilo regulatorne, kako bi se osigurale pristupačne cijene za krajnje potrošače i spriječilo energetsko siromaštvo. Osim toga, EGSO poziva Komisiju i Vijeće da poduzmu dodatne mjere kako bi se cijene u energetskom sustavu EU-a stabilizirale tako da se mogu izbjeći neočekivana iznenadna povećanja cijena. Međutim, oblikovatelji politika moraju se pobrinuti za to da se tim intervencijama ne ometa funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta, ne ugrožavaju napori u pogledu dekarbonizacije i energetske učinkovitosti i ne uzrokuju nesigurnosti u vezi s ulaganjima u energetski sektor. O svim mjerama, i na razini država članica i na europskoj razini, treba se detaljno savjetovati s relevantnim dionicima, na primjer socijalnim partnerima.

1.10.

Unutarnje energetsko tržište nije dovršeno i u vrijeme krize aspekt solidarnosti izuzetno je važan. Infrastrukturu treba unaprijediti kako bi se omogućila zelena tranzicija i diversificirali izvori plina, a istodobno osigurao protok energije među državama članicama putem međupovezanih prijenosnih sustava.

1.11.

EGSO pozdravlja najave Komisije o vremenu obrade predmeta u vezi s državnim potporama (do ljeta).

1.12.

EGSO odlučno podupire prijedlog Komisije o skladištenju plina i poziva institucije:

—	da ga dopune kratkoročnim investicijskim instrumentom za potporu razvoju infrastrukture prilagođene vodiku, kao što su spojni vodovi i objekti za skladištenje,

—	da razmotre upotrebu objekata za skladištenje plina u trećim zemljama koje graniče s EU-om, pa i u Ukrajini,

—	da izrade planove za pojedinačne države članice kako bi se izbjegla neuravnotežena raspodjela tereta na regionalnoj razini.

1.13.

Raznolikost u proizvodnji energije sastavni je dio sigurnosti opskrbe energijom. Stoga je uz energiju vjetra i sunca bitno iskoristiti širok spektar niskougljičnih izvora energije koji se s ekonomskog i ekološkog stajališta uklapaju u energetski sustav. Dok se ne dovrši energetska diversifikacija EU-a, EGSO bi pozdravio praktičnu upotrebu stabilnih i cjenovno pristupačnih izvora energije koji ispunjavaju zahtjeve u pogledu niskih emisija ugljika.

1.14.

EGSO izražava žaljenje zbog činjenice da se u Komunikaciji ne spominje uloga stabilnih izvora s niskim emisijama ugljika u stabilnosti opskrbe energijom.

2. Osnovne informacije i kontekst

2.1.

Kao izravnu posljedicu ruske invazije na Ukrajinu i odgovor na nju, Europska komisija najavila je i u ožujku 2022. predložila nacrt predmetnog plana za ostvarivanje neovisnosti EU-a o fosilnim gorivima iz Rusije znatno prije 2030., pri čemu bi se odmah počelo s plinom.

2.2.

Naglasak bi se mogao staviti i na postupno ukidanje ovisnosti o ruskoj nafti i ugljenu, za koje EU ima više drugih potencijalnih opskrbljivača. EU uvozi 90 % plina koji mu je potreban, a više od 40 % ukupne potrošnje plina u EU-u uvozi se iz Rusije. Isto tako, kad je riječ o uvozu nafte i ugljena, iz Rusije se uvozi 27 % nafte odnosno 46 % ugljena.

2.3.

U planu REPowerEU opisuje se i niz mjera za reagiranje na povećanje cijena energije i popunjavanje zaliha plina za iduću zimu. Uz paket mjera za cijene energije, planom se državama članicama pružaju dodatne smjernice kojima se potvrđuje mogućnost reguliranja cijena u iznimnim okolnostima i utvrđuje način na koji države članice mogu prihod od velike dobiti energetskog sektora i trgovanja emisijama preraspodijeliti potrošačima. Pravilima EU-a o državnim potporama državama članicama također se nude mogućnosti za pružanje kratkoročne pomoći poduzećima pogođenima visokim cijenama energije i za pomoć u smanjenju njihove izloženosti nestabilnosti cijena energije u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Komisija će u tom pogledu razmotriti sve moguće opcije za hitne mjere kako bi se ograničio utjecaj cijena plina na povećanje cijena električne energije.

2.4.

Planom REPowerEU želi se diversificirati nabava plina i opskrba plinom, ubrzati njegova proizvodnja iz obnovljivih izvora te osigurati zamjena plina za grijanje i proizvodnju električne energije. Cilj je svih tih mjera smanjiti potražnju EU-a za ruskim plinom za dvije trećine do kraja 2022.

2.5.

Diversifikacija cjelokupne opskrbe energijom u EU-u provest će se na sljedeći način:

(a)	diversifikacijom nabave plina većim uvozom ukapljenog prirodnog plina i plina koji se dostavlja plinovodima od dobavljača koji nisu iz Rusije;

(b)

većim opsegom proizvodnje i većim uvozom biometana i vodika iz obnovljivih izvora; bržim smanjenjem uporabe fosilnih goriva u kućanstvima, zgradama, industriji i energetskom sustavu; većom energetskom učinkovitošću; većim korištenjem obnovljivih izvora energije; elektrifikacijom; i smanjenjem prepreka u području infrastrukture.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO je svjestan činjenice da je REPowerEU izvanredan i hitan korak uzrokovan eskalacijom ruske agresije i utjecajem koji ona ima na funkcioniranje energetskog tržišta EU-a i njegovu sigurnost u budućnosti. Također se slaže s time da plan mora biti pouzdan i da ga treba provesti u djelo što je prije moguće. Trenutačna situacija ne odnosi se samo na uvozne cijene strateških proizvoda, već i na prilagodbu opskrbe koja je potrebna za funkcioniranje gospodarstva i društva EU-a.

3.2.

EGSO pozdravlja komunikaciju REPowerEU jer se u njoj iznose rješenja koja su u skladu s ciljevima zelenog plana i europske energetske unije. Međutim, EGSO upozorava na to da Europa mora biti posebno oprezna kad je riječ o resursima kojima se zamjenjuje ruski plin u pogledu njihovog utjecaja na okoliš, kao i u pogledu nove ovisnosti o trećim zemljama koje ne dijele europske vrijednosti.

3.3.

Nova stvarnost iziskuje drastično ubrzanje prelaska na čistu energiju i povećanje energetske neovisnosti i autonomije EU-a. Potrebno je unaprijediti infrastrukturu kako bi se omogućila zelena tranzicija prema ciljevima zelenog plana i diversificirali izvori plina, a istodobno osigurao protok energije među državama članicama putem međupovezanih prijenosnih sustava. Komisija u svojem dokumentu poziva na kompatibilnost infrastrukture s vodikom i EGSO to podržava.

3.4.

Plan REPowerEU povezan je i sa sveobuhvatnim sankcijama koje su EU i drugi dijelovi zapadnog svijeta nametnuli Rusiji te se može koordinirati i prilagođavati jer možemo očekivati da bi se raspon i intenzitet sankcija s vremenom mogao promijeniti. Međutim, krajnji smisao plana REPowerEU-a, a to je neovisnost o Rusiji kad je riječ o isporuci strateških proizvoda i njezinu uplitanju u europsko energetsko tržište, trebao bi ostati čvrst i nepromijenjen.

3.5.

EGSO istodobno izražava žaljenje zbog toga što politički čelnici i čelnice njegove brojne pozive na smanjenje strateške ovisnosti o nepouzdanim trećim stranama nisu pretvorili u mjere, nego se, naprotiv, ta ovisnost povećala. Trenutačna kriza cijena energije ne bi ni približno tako jako pogađala europske građane i poduzeća da Europa nije toliko ovisna o uvozu fosilnih goriva iz Rusije, što je rezultat toga da su neke države članice u posljednjih deset godina donosile kratkovidne odluke u vezi s energijom.

3.6.

U kriznim je vremenima potrebno imati na umu opće ciljeve, a ne samo pokušavati riješiti najhitnije probleme. EGSO je stoga zadovoljan što u svojoj Komunikaciji Komisija to čini. EU se stoga mora dosljedno pridržavati osnovnih ciljeva svoje energetske politike i energetskih sustava, a to su: sigurnost opskrbe, razumni troškovi i cijene te ugljična neutralnost. S obzirom na to da su svi ti osnovni ciljevi trenutačno dovedeni u pitanje, EU bi se trebao usredotočiti na mjere koje donose najveću korist u pogledu svih ciljeva i koje najučinkovitije doprinose svladavanju aktualno najhitnijih izazova i ostvarivanju dugoročnih ciljeva.

3.7.

Raznolikost u proizvodnji energije sastavni je dio sigurnosti opskrbe energijom. Stoga je uz energiju vjetra i sunca bitno iskoristiti širok spektar niskougljičnih izvora energije koji se s ekonomskog i ekološkog stajališta uklapaju u energetski sustav. Potrebno je i istodobno koristiti centralizirano grijanje i toplinske crpke.

3.8.

EGSO izražava žaljenje zbog činjenice da se u Komunikaciji ne spominje uloga stabilnih izvora s niskim emisijama ugljika u stabilnosti opskrbe energijom.

3.9.

EGSO se slaže s Europskom komisijom u pogledu cilja postizanja neovisnosti o ruskom plinu, ali ističe da će europskom gospodarstvu i društvu biti iznimno teško smanjiti potražnju za ruskim plinom za dvije trećine do kraja ove godine. To podrazumijeva, s jedne strane i prije svega kratkoročno, diversifikaciju korištenjem ukapljenog prirodnog plina i biometana, a s druge strane energetsku učinkovitost i širenje obnovljivih izvora energije. Promjena stanja u pogledu oslanjanja na samo jednog dobavljača i jedan izvor energije koji ima velik udio u energetskoj mješavini EU-a složeno je pitanje i ne može se dogoditi preko noći. Potrebno je aktivirati sve izvore energije kako ne bi došlo do raspada elektroenergetskog sustava i društvenih nemira.

3.10.

EGSO priznaje da će biti nužne intervencije država članica, bilo fiskalne bilo regulatorne, kako bi se osigurale pristupačne cijene za krajnje potrošače i spriječilo energetsko siromaštvo. Osim toga, EGSO poziva Komisiju i Vijeće da poduzmu dodatne mjere kako bi se cijene u energetskom sustavu EU-a stabilizirale tako da se mogu izbjeći neočekivana iznenadna povećanja cijena. Međutim, oblikovatelji politika moraju se pobrinuti za to da se tim intervencijama ne ometa funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta, ne ugrožavaju napori u pogledu dekarbonizacije i energetske učinkovitosti i ne uzrokuju nesigurnosti u vezi s ulaganjima u energetski sektor. Sve mjere, i na razini država članica i na europskoj razini, treba poduzimati uz detaljno savjetovanje s relevantnim dionicima, na primjer socijalnim partnerima.

3.11.

Visoke cijene energije dovode do velike dobiti za mnoga naftna poduzeća, kao i za neke dobavljače energije i trgovce energijom. Međunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje da ta tzv. neočekivana dobit u EU-u 2022. godine iznosi oko 200 milijardi eura i predlaže da se kroz oporezivanje ta dobit iskoristi i preraspodijeli kao financijska kompenzacija potrošačima energije kao što su ranjiva kućanstva, energetski intenzivna poduzeća, poljoprivreda i šumarstvo te da se upotrijebi za širenje proizvodnje obnovljive energije i potrebne mrežne infrastrukture. EGSO naglašava da se, kad je posrijedi oporezivanje neočekivane dobiti, mora voditi računa o tome da se energetska poduzeća ne odvraćaju od ulaganja u niskougljična rješenja upravo u trenutku kad se od Europe traži da ih ubrza kako bi ostvarila ciljeve zelenog plana.

3.12.

Sve mjere potpore čija je svrha ublažiti krizu trebale bi biti privremene i jasno usmjerene na one koji su najviše pogođeni, bez obzira na to je li riječ o građanima, MSP-ovima ili energetski intenzivnim industrijama. Umjesto novih instrumenata EU-a trebalo bi iskoristiti postojeće fondove, kao što su Fond za oporavak i otpornost i Fond za pravednu tranziciju, i povećane prihode od sustava trgovanja emisijama.

3.13.

U slučaju da dođe do potpunog prekida opskrbe iz Rusije, Europa ne bi mogla zadovoljiti svoju potražnju za plinom tijekom zime u drugoj polovini godine. Stoga je potrebno razmotriti načine za organiziranje potražnje i povećanje ponude. Najprije se mora organizirati potražnja. Međunarodna agencija za energiju u tom je smislu iznijela prijedloge zahvaljujući kojima bi se smanjila ovisnost EU-a o ruskom plinu (razborito korištenje energije, organizirani plan raspodjele opterećenja itd.). Zatim treba iskoristiti sve mogućnosti za diversifikaciju opskrbe plinom zahvaljujući uvozu ukapljenog prirodnog plina (što je više moguće napuniti skladišta uvozom ukapljenog prirodnog plina, a istodobno povećavati kapacitete za uvoz plina te vrste).

3.14.

Nemaju sve države članice pristup terminalima za ukapljeni prirodni plin, a situacija zahtijeva iznimnu solidarnost među državama članicama i ubrzanje međupovezanosti prijenosnih sustava. Sve te promjene podrazumijevaju goleme dodatne troškove zbog potrebnih ulaganja. Trebalo bi osmisliti vremenski raspored praktične izvedivosti tih mjera i ulaganja. Za dovršetak ulaganja u potrebnu infrastrukturu bit će potrebno određeno vrijeme, vjerojatno nekoliko godina.

3.15.

Bit će potrebno i unaprijediti infrastrukturu zbog većeg korištenja obnovljive energije, a ulaganja u tom području treba u većoj mjeri poticati, a ne otežavati. Distribucijske mreže imaju ključnu ulogu u preuzimanju velikih količina zelene električne energije te ih je u skladu s time potrebno proširiti i digitalizirati. Kako bi se izbjegla izgubljena ulaganja, te investicijske odluke treba dobro razmotriti i planirati na način koji je otporan na promjene u budućnosti.

3.16.

Trenutačni uvjeti na tržištu ne potiču skladištenje plina tijekom ljeta. EGSO pozdravlja činjenicu da Komisija skladištenje plina navodi kao „ključnu infrastrukturu”. EGSO odlučno podupire prijedlog Komisije o skladištenju plina. Odbor poziva institucije:

—	da ga dopune kratkoročnim investicijskim instrumentom za potporu ulaganjima u infrastrukturu prilagođenu vodiku, kao što su spojni vodovi i objekti za skladištenje,

—	da razmotre upotrebu objekata za skladištenje plina u trećim zemljama koje graniče s EU-om, pa i u Ukrajini,

—	da izrade planove za pojedinačne države članice, uzimajući u obzir veličinu skladišta, potrošnju u zemlji i skladišne kapacitete za opskrbu drugih zemalja u regiji, kako bi se izbjegla neuravnotežena raspodjela tereta na regionalnoj razini,

—	da uvedu mehanizam za ranu provedbu kojim bi se nacionalnim regulatornim tijelima omogućilo da što prije započnu s pripremnim radom na obveznom postupku certifikacije.

Zahvaljujući različitim sustavima u raznim državama članicama trebalo bi biti moguće ispuniti obveze u pogledu skladištenja plina s pomoću alternativnih goriva.

3.17.

EGSO pozdravlja najavljeno ubrzanje u vezi s vodikom i nove ciljeve (+ 15 milijuna tona do 2030.), ali potreban je realan pristup. Potrebna je fleksibilnost u uvođenju (npr. dodatnost), pragmatizam u potpori (i donošenje odluka o važnim projektima od zajedničkog europskog interesa odnosno državnoj potpori što je prije moguće) te uklanjanje nepotrebnih ograničenja koja mogu ometati ulaganja. EGSO u vezi s tim pozdravlja najave Komisije o vremenu obrade predmeta u vezi s državnim potporama (do ljeta).

3.18.

EGSO ponavlja svoj poziv da najvažniji cilj bude stavljanje građana u središte interesa energetske unije (2), no potrebno je donijeti konkretne mjere u okviru zakonodavstva EU-a kako bi se taj koncept brzo proveo u praksi i kako bi se EU oslobodio svoje ovisnosti o Rusiji. Kompliciran pristup potrošača vlastitoj proizvodnji i dijeljenju obnovljive energije otežava zaštitu tih potrošača od rasta cijena energije. EGSO poziva na preispitivanje postojećih administrativnih odredbi za postavljanje i stavljanje na tržište i korištenje vlastitih obnovljivih izvora energije te na uklanjanje svih nepotrebnih prepreka kako bi se oslobodio puni potencijal energije građana i zajednica, s naglaskom na manjim postrojenjima i fleksibilnosti.

4. Posebne napomene

4.1.

EGSO poziva Europsku komisiju da osnuje radnu skupinu koja bi bila zadužena za trajni nadzor provedbe plana u praksi te za ocjenjivanje njegove izvedivosti i potencijalnih rizika. Okolnosti se mogu drastično promijeniti, a ciljevi plana REPowerEU moraju se ispuniti i uspješno provesti zbog važnih strateških razloga.

4.2.

Iako je hitno djelovanje nužno, ključno je i dalje ulagati u istraživanje i inovacije i voditi računa o povećanoj potrebi da se pronađu rješenja za upravljanje geoekonomskim, društvenim i okolišnim rizicima i izazovima povezanima s energijom.

4.3.

U planu REPowerEU predlaže se povećanje proizvodnje biometana na 35 milijardi kubičnih metara do 2030. Iako je taj cilj dobrodošao, vrlo je ambiciozan i EGSO poziva na konkretne mjere i poticaje za njegovo ostvarivanje.

4.4.

Cilj u pogledu uvođenja toplinskih crpki trebalo bi udvostručiti na dva milijuna instaliranih crpki godišnje. To bi moglo dovesti do znatnog smanjenja potrošnje plina za grijanje od otprilike 35 milijardi m3 2030. godine. Treba istražiti načine za poticanje bržeg uvođenja toplinskih crpki. Međutim, potreban je oprez kako se u Europi ne bi stvorili problemi u upravljanju električnim sustavima u vrijeme najveće potrošnje, a trebalo bi razmotriti i hibridne toplinske crpke. Bit će potrebno nadograditi postojeću infrastrukturu pametnim mrežama kako bi se odgovorilo na veću potražnju za elektrifikacijom.

4.5.

Za ubrzanje ulaganja potrebno je povoljno i sigurno ulagačko okruženje. Prijedlog o ubrzanju postupaka izdavanja dozvola dobrodošao je, no važno je ne ugroziti odgovarajuće savjetovanje s dionicima. Istodobno treba reći da brzo povećanje ulaganja donosi mnoge izazove s kojima se također treba nositi, a oni uključuju dostupnost kvalificirane radne snage i potrebnog materijala i opreme.

4.6.

Države članice treba poticati da utvrde primjerena područja za povećanje korištenja obnovljivih izvora energije. Postoji neiskorišteni sinergijski potencijal korištenja obnovljivih izvora energije i ostvarivanja drugih društveno i gospodarski korisnih aktivnosti kao što su prenamjena neiskorištenih nekretnina ili puno iskorištavanje potencijala obnovljivih izvora energije u stambenom i komercijalnom sektoru.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Mišljenje EGSO-a cijenama energije (SL C 275, 18.7.2022., str. 80.).

(2) SL C 220, 9.6.2021., str. 38.

26.8.2022

Službeni list Europske unije

C 323/129

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina

(COM(2022) 135 final – 2022/0090 (COD))

(2022/C 323/22)

Glavni izvjestitelj:

Marcin NOWACKI

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 4.4.2022. Vijeće Europske unije, 4.4.2022.
Pravna osnova:	članak 194. stavak 2. i članak 304. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Promet, energija, infrastruktura i informacijsko društvo
Datum usvajanja mišljenja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	160/1/3

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) osuđuje neopravdanu i ničim izazvanu rusku invaziju na Ukrajinu i izražava solidarnost s ukrajinskim narodom te poziva na odlučno djelovanje na europskoj i nacionalnoj razini u duhu jedinstva u ovom dramatičnom trenutku. Ruska agresija potaknula je svjetsku geopolitičku krizu, čiji se učinak na EU eksponencijalno povećava. Zbog ovisnosti o primarnoj energiji iz trećih zemalja izravno su ugrožene sigurnost i stabilnost EU-a.

1.2.

EGSO odlučno podupire Prijedlog uredbe, pozdravlja odluku o primjeni ubrzanog postupka i cijeni brzu reakciju europskih institucija (1) (2). Dobro napunjena skladišta plina ključna su za sigurnu zimu 2022./2023. jer sprečavaju cjenovne šokove, štite građane od energetskog siromaštva i osiguravaju konkurentnost europskih poduzeća. Odbor napominje da bi trošak nedjelovanja u trenutačnim okolnostima znatno premašio trošak kratkoročnih mjera koje je predvidjela Komisija.

1.3.

Odbor poziva institucije da uvedu kratkoročni investicijski instrument kojim će se poboljšati energetska neovisnost EU-a i naglašava da samo ubrzavanje postojećih planova nije dovoljno kako bi se zajamčila energetska sigurnost Europe.

1.4.

Suradnja s trećim zemljama dopunska je mjera ulaganjima u novu infrastrukturu, čime će se povećati energetska sigurnost Europe. EGSO poziva Vijeće i Parlament da razmotre upotrebu skladišta plina u susjednim trećim zemljama, što će pridonijeti pouzdanosti opskrbe, posebno u Ukrajini.

1.5.

Odbor podržava plan za punjenje skladišta plina uzimajući u obzir njihovu veličinu, potrošnju u državi i kapacitete skladištenja za opskrbu drugih zemalja u regiji kako bi se spriječila nejednaka podjela tereta na regionalnoj razini.

1.6.

Odbor napominje da će donošenje konačne odluke o obveznom certificiranju operatora skladišta plina trajati nekoliko godina zbog mogućnosti žalbe pred nacionalnim sudovima. Stoga preporučuje uvođenje mehanizma za ranu provedbu kojim će se nacionalnim regulatornim tijelima omogućiti da započnu s pripremnim radom prije nego što Uredba u potpunosti stupi na snagu.

2. Opće napomene

2.1.

Posljednjih mjeseci „neuravnoteženo tržište plina dovelo je do naglog poskupljenja” (3). Tijekom sezone grijanja, koja sada završava, razina napunjenosti skladišta plina u EU-u bila je znatno niža od razine iz prethodnih godina, u usporedbi s 2020. ta je razlika iznosila više od 20 postotnih bodova, a u usporedbi s 2019. gotovo 30 postotnih bodova.

Tablica

Usporedba razina napunjenosti u Europi.

	2019.	2020.	2021.
Veljača	51,98 %	71,19 %	50,85 %
Srpanj	73,31 %	80,71 %	47,84 %
Listopad	96,92 %	94,62 %	74,93 %
Prosinac	94,23 %	87,68 %	67,21 %

Izvor: Reuters (4)

2.2.

Ukupni kapacitet za podzemno skladištenje u EU-u iznosi 101,1 milijardu kubičnih metara, a raspoređen je u 160 objekata u 18 država članica. (5) Gazprom posjeduje oko 10 % ukupnog europskog kapaciteta za podzemno skladištenje plina (6) i utječe na gotovo trećinu svih skladišta plina u Njemačkoj, Austriji i Nizozemskoj (7).

2.3.

Komisija je utvrdila da je stopa popunjenosti skladišta u vlasništvu Gazproma znatno ispod prosjeka. (8) U državama u kojima Gazprom nije vlasnik skladišta, kao što su Francuska i Italija, razina plina u skladištu u listopadu 2021. bila je gotovo normalne razine za to doba godine. S druge strane, skladište prirodnog plina Rehden u Njemačkoj, koje je u vlasništvu Gazproma i čini gotovo petinu skladišnih kapaciteta u toj državi, bilo je prema podacima udruženja Gas Infrastructure Europe manje od 10 % popunjeno otkako je bilo puno u listopadu 2019. Objekt Haidach u Austriji, kojim također upravlja Gazprom i jedno je od najvećih podzemnih skladišta u srednjoj Europi, bio je samo 20 % popunjen. (9)

2.4.

Zbog Gazpromova ponašanja postalo je očito da bi europsko energetsko tržište moglo biti pod neprimjerenim utjecajem trećih zemalja te da je protiv njega potrebno poduzeti odlučne korake. Stoga Odbor podržava plan za punjenje skladišta plina bez ruskog plina.

2.5.

Osim mjera predloženih u Uredbi, energetska sigurnost EU-a može se poboljšati uklanjanjem ograničenja u transportu plina i trgovini među državama članicama, kao i privremenim daljnjim crpljenjem neiskorištenih (oslabljenih) resursa u EU-u. Energetska sigurnost i stabilnost cijena energije u EU-u mogu se dodatno poboljšati zajedničkom kupnjom plina.

3. Posebne napomene

3.1. Obvezna ciljana popunjenost skladišta i krivulja punjenja

3.1.1.

EGSO podržava prijedlog Komisije o obveznoj ciljanoj popunjenosti skladišta. Ciljevi utvrđeni u Uredbi ne mogu se smatrati pretjeranima. Međutim, kako bi se spriječilo daljnje povećanje cijena energije, Odbor izričito preporučuje da se propisani ciljevi ne povećavaju.

3.1.2.

Ne dovodeći u pitanje kvalitetu Uredbe, zajednička i djelotvorna politika skladištenja plina u praksi se ne može provoditi bez stabilnih transportnih sustava za plin. Kako bi se dugoročno povećala otpornost Europe, ključno je ulagati u infrastrukturu, uključujući infrastrukturu prilagođenu vodiku, posebno spojne vodove i skladišne objekte. Odbor poziva institucije da uvedu kratkoročni investicijski instrument kojim će se poboljšati energetska neovisnost EU-a te naglašava da samo ubrzavanje postojećih planova nije dovoljno da bi se zajamčila sigurnost u Europi.

3.1.3.

Ako država članica zbog posebnih tehničkih karakteristika ne može ostvariti cilj popunjavanja skladišta, ona o tome obavješćuje Komisiju do 1. studenoga i navodi razloge za kašnjenje. EGSO smatra da je taj rok 1. studenoga za obavješćivanje o kašnjenju prekasan. Sezona grijanja počinje već dosta prije, a kašnjenja u bilo kojoj državi članici mogu ugroziti europske napore i uzrokovati cjenovne šokove. Stoga preporučuje da se rok za obavješćivanje o kašnjenju pomakne najkasnije na listopad. Istodobno, države članice treba poticati da ispune obvezne ciljeve što je prije moguće, koliko je to tehnički moguće, a ne do prosinca.

3.1.4.

EGSO istodobno naglašava važnost suradnje s Energetskom zajednicom i poziva Komisiju, Vijeće i Parlament da razmotre mogućnost upotrebe skladišta plina u susjednim trećim zemljama, što će pridonijeti pouzdanosti opskrbe, posebno u Ukrajini.

3.1.5.

Suradnja s trećim zemljama dopunska je mjera ulaganjima u novu infrastrukturu kako bi se brzo osigurale odgovarajuće razine skladištenja plina te bi joj stoga trebalo dati prednost.

3.2. Provedba, praćenje i izvršenje

3.2.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da uvođenje obveznih ciljeva prati uvođenje mjera država članica i Komisije za djelotvornu provedbu, praćenje i izvršenje.

3.2.2.

EGSO istodobno napominje da nije jasno tko je odgovoran za nepoštovanje propisanih obveza. Budući da operatori skladišta plina nisu neovisni o utjecaju trećih zemalja, Odbor smatra da bi pravni teret trebale snositi države članice. Nadalje, poziva na to da se Uredba dopuni skupom djelotvornih sankcija koje Komisija može nametnuti državama članicama koje ne ispunjavaju obveze.

3.2.3.

Članak 6.a stavak 8. mijenja se dodavanjem podcrtanog: „U slučaju znatnog i trajnog odstupanja od krivulja punjenja skladišta ili cilja napunjenosti poduzimaju se sljedeće mjere”. Pri postupku punjenja skladišta trebalo bi ponovno razmotriti svrhu punjenja skladišta zbog objektivnih okolnosti. Članak 6.c o pravednoj raspodjeli tereta trebalo bi izmijeniti u skladu s prethodno navedenim.

3.2.4.

EGSO napominje da je došlo do znatnog proširenja nadležnosti Komisije i pozitivno ocjenjuje činjenicu da je to vremenski ograničeno.

3.3. Financijski poticaji za sudionike na tržištu

EGSO podržava izuzeća od transportnih tarifa na ulaznim ili izlaznim točkama skladištenja. S druge strane, naglašava sve veću inflaciju i moguće učinke pružanja dodatnih financijskih poticaja i državnih potpora sudionicima na tržištu. Preporučuje da se ponovno razmotri upotreba postojećih fondova EU-a, posebno nacionalnih planova za obnovu i otpornost, s ciljem da ih se prilagodi trenutačnoj situaciji kako bi se dio sredstava mogao dodijeliti u tu svrhu.

3.4. Mehanizam raspodjele tereta

3.4.1.

EGSO napominje da je nejednaka podjela odgovornosti u odnosu na skladištenje vrlo problematična. Poziva Komisiju da dopuni Uredbu planovima za pojedine države članice, pri čemu bi se u obzir uzeli veličina skladišta, potrošnja u zemlji i kapaciteti skladištenja za opskrbu drugih zemalja u regiji kako bi se spriječila nejednaka raspodjela tereta, rizika i troškova. EGSO je zabrinut da bi slaba koordinacija mogla imati golem učinak na regionalno tržište plina.

3.4.2.

Mogao bi se, na primjer, primijeniti regionalni pristup provedbi Uredbe. Skladište u Inčukalnsu u Latviji moglo bi se na primjer smatrati skladištem prirodnog plina za baltičku regiju i Finsku.

3.5. Obvezno certificiranje operatora sustava skladišta plina

3.5.1.

EGSO podržava obvezno certificiranje operatora sustava skladišta plina. Međutim, tvrdi da bi, s obzirom na mogućnost žalbe na negativnu odluku o certificiranju, za konačnu odluku kojom se operatorima skladišta oduzimaju dozvole trebalo nekoliko godina, ovisno o brzini nacionalnih sudskih postupaka. Stoga je obvezno certificiranje operatora sustava za skladištenje instrument kojim će se energetska sigurnost EU-a poboljšati dugoročno, a ne kratkoročno.

3.5.2.

Stoga preporučuje uvođenje mehanizma za ranu provedbu kojim će se nacionalnim regulatornim tijelima omogućiti da započnu s pripremnim radom prije nego što Uredba u potpunosti stupi na snagu.

3.5.3.

S obzirom na navedeno, Odbor poziva Komisiju da što prije predstavi smjernice za postupke certificiranja kako bi se nacionalnim regulatornim tijelima omogućila pravodobna ocjena. EGSO istodobno naglašava važnost smjernica Komisije za dosljednu primjenu Uredbe u svim državama članicama, a u konačnici i za uspjeh politike skladištenja plina.

Bruxelles, 18. svibnja 2022.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) https://www.europarl.europa.eu/news/hr/press-room/20220405IPR26703/meps-back-urgency-procedure-to-refill-gas-reserves-before-next-winter.

(2) https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/QANDA_22_1937.

(3) Obrazloženje Prijedloga uredbe.

(4) https://www.reuters.com/business/energy/europe-would-struggle-refill-gas-storage-without-russian-supplies-2022-03-30/.

(5) https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/QANDA_22_1937.

(6) https://www.martenscentre.eu/blog/how-gazprom-manipulated-the-eu-gas-market/.

(7) https://www.ft.com/content/576a96f7-e41d-4068-a61b-f74f2b2d3b81.

(8) https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/E-9-2021-004781-ASW_EN.html.

(9) https://www.ft.com/content/576a96f7-e41d-4068-a61b-f74f2b2d3b81.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 323

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 65. 26. kolovoza 2022.

Sadržaj		Stranica
	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	REZOLUCIJE
	Europski gospodarski i socijalni odbor
	569. plenarno zasjedanje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora – Interactio, 18.5.2022.–19.5.2022.
2022/C 323/01	Rezolucija Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Uključivanje organiziranog civilnog društva u nacionalne planove za oporavak i otpornost: kako ga možemo poboljšati?	1
	MIŠLJENJA
	Europski gospodarski i socijalni odbor
	569. plenarno zasjedanje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora – Interactio, 18.5.2022.–19.5.2022.
2022/C 323/02	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Pravilima o državnim potporama koja se primjenjuju na usluge od općeg gospodarskog interesa u području zdravstva i socijalnih usluga nakon pandemije. Promišljanja i prijedlozi o evaluaciji Komisije za izmjenu zakonodavnog paketa iz 2012. (samoinicijativno mišljenje)	8
2022/C 323/03	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Ulozi organizacije civilnog društva kao čuvara općeg dobra u oporavku nakon pandemije i obnovi društava i gospodarstava EU-a (samoinicijativno mišljenje)	13
2022/C 323/04	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Pretvaranje sektora ambalaže u sigurnu, cjenovno pristupačnu i ekološki prihvatljivu industriju (samoinicijativno mišljenje)	19

	III Pripremni akti
	Europski gospodarski i socijalni odbor
	569. plenarno zasjedanje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora – Interactio, 18.5.2022.–19.5.2022.
2022/C 323/05	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Global Gateway (samoinicijativno mišljenje) (JOIN(2021) 30 – final)	27
2022/C 323/06	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Politika tržišnog natjecanja spremna za nove izazove (COM(2021) 713 final)	34
2022/C 323/07	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izgradnja gospodarstva za ljude: akcijski plan za socijalnu ekonomiju (COM(2021) 778 final)	38
2022/C 323/08	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Normizacijska strategija EU-a utvrđivanjem globalnih normi do otpornog, zelenog i digitalnog jedinstvenog tržišta EU-a (COM(2022) 31 final) – Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1025/2012 u pogledu odluka europskih organizacija za normizaciju koje se odnose na europske norme i europske normizacijske dokumente (COM(2022) 32 final – 2022/0021(COD))	43
2022/C 323/09	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Sljedeća generacija vlastitih sredstava za proračun EU-a (COM(2021) 566 final) – Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) 2020/2093 kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027. (COM(2021) 569 final – 2021/0429 (APP)) – Prijedlogu odluke Vijeća o izmjeni Odluke (EU, Euratom) 2020/2053 o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (COM(2021) 570 final – 2021/0430 (CNS))	48
2022/C 323/10	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Osmom izvješću o koheziji: kohezija u Europi do 2050. (COM(2022) 34 final)	54
2022/C 323/11	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu preporuke Vijeća o europskom pristupu mikrokvalifikacijama za cjeloživotno učenje i zapošljivost (COM(2021) 770) – Prijedlogu preporuke Vijeća o individualnim računima (COM(2021) 773 final)	62
2022/C 323/12	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o razmjeni informacija između tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2006/960/PUP (COM(2021) 782 final – 2021/0411 (COD)) – Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o automatskoj razmjeni podataka za policijsku suradnju (Prüm II), izmjeni odluka Vijeća 2008/615/PUP i 2008/616/PUP te uredbi (EU) 2018/1726, (EU) 2019/817 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2021) 784 final – 2021/0410 (COD)) – Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o rješavanju situacija instrumentalizacije u području migracija i azila (COM(2021) 890 final – 2021/0427 (COD)) – Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 o Zakoniku o Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (COM(2021) 891 final – 2021/0428 (COD))	69
2022/C 323/13	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o digitalizaciji pravosudne suradnje i pristupa pravosuđu u prekograničnim građanskim, trgovačkim i kaznenim stvarima te o izmjeni određenih akata u području pravosudne suradnje (COM(2021) 759 final – 2021/0394 (COD)) i Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 2003/8/EZ, okvirnih odluka Vijeća 2002/465/PUP, 2002/584/PUP, 2003/577/PUP, 2005/214/PUP, 2006/783/PUP, 2008/909/PUP, 2008/947/PUP, 2009/829/PUP i 2009/948/PUP i Direktive 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu digitalizacije pravosudne suradnje (COM(2021) 760 final – 2021/0395 (COD))	77
2022/C 323/14	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Uključivija Europa koja štiti: proširenje popisa područja kriminaliteta u EU-u na govor mržnje i zločine iz mržnje (COM(2021) 777 final)	83
2022/C 323/15	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj agenciji za droge (COM(2022) 18 final – 2022/0009 (COD))	88
2022/C 323/16	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Održivi ciklusi ugljika (COM(2021) 800 final)	95
2022/C 323/17	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru i izmjeni Uredbe (EU) 2019/942 (COM(2021) 805 final/2 – 2021/0423 (COD)) – Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o unutarnjim tržištima plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova te vodika (COM(2021) 804 final – 2021/0424 (COD)) – Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova i vodika (COM(2021) 803 final – 2021/0425 (COD))	101
2022/C 323/18	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Novi okvir EU-a za gradsku mobilnost (COM(2021) 811 final)	107
2022/C 323/19	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Stanje energetske unije za 2021. – Doprinos europskom zelenom planu i oporavku Unije (u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime (COM(2021) 950 final)	112
2022/C 323/20	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/25/EZ u pogledu uključivanja poboljšanih zahtjeva koji se odnose na stabilitet i njezina usklađivanja sa zahtjevima stabiliteta koje je definirala Međunarodna pomorska organizacija (COM(2022) 53 final – 2022/0036 (COD))	119
2022/C 323/21	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju (COM(2022) 108 final)	123
2022/C 323/22	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina (COM(2022) 135 final – 2022/0090 (COD))	129
2022/C 323/23	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1628 u pogledu produljenja ovlasti Komisije za donošenje delegiranih akata (COM(2022) 113 final – 2022/0080 (COD))	133
2022/C 323/24	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 i Uredbe (EU) br. 223/2014 u pogledu povećanog pretfinanciranja iz sredstava inicijative REACT-EU (COM(2022) 145 final – 2022/0096 (COD)) i izmijenjenom Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 i Uredbe (EU) br. 223/2014 u pogledu povećanog pretfinanciranja iz sredstava inicijative REACT-EU (COM(2022) 162 final – 2022/0096 (COD))	134
2022/C 323/25	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni i ispravku Uredbe (EU) br. 508/2014 u pogledu posebnih mjera za ublažavanje posljedica vojne agresije Rusije na Ukrajinu na ribolovne aktivnosti i za ublažavanje učinaka poremećaja tržištâ uzrokovanog tom vojnom agresijom na lanac opskrbe proizvodima ribarstva i akvakulture (COM(2022) 179 – 2022/0118 COD)	135

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 24.3.2022. Europski parlament, 23.3.2022.
Pravna osnova:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	199/2/1

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 25.3.2022. i 4.4.2022. Europski parlament, 4.4.2022.
Pravna osnova:	članak 175. stavak 3., članci 177. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	179/0/4

Zahtjev za savjetovanje	Vijeće, 25.4.2022. Europski parlament, 2.5.2022.
Pravna osnova:	članak 43. stavak 2., članak 175. i članak 304. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.5.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	569
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	188/2/2